srijeda, 01.01.2020.

Sve u svemu, oke je bilo



Prođe i ta noć. Na kraju smo je Jin i ja izdržali bezbolnije nego što smo očekivali. Na jelovniku je bila teletina, većini ekipe je odojak premastan. Odlična je bila, i Jin se prejeo, zanimljivo, on pod stresom više jede, većina pasa koje znamo ne jede uopće. Na kraju me veći strah nego od topovskih udara i sličnih imbecilnih glasnih igrački bio, kako će tako prejeden izdržati bez izlaska do jutra, ali junak je to.
Ovaj put sam pristao na doček uz teve, to ne pamtim od dječačkih dana s roditeljima iz vremena s Čkaljom i Silvanom Armenulić, njih dvoje mi prvi padoše na pamet. Kviz Milijunaš mi je dobro legao, a podnošljiva je bila i serija starih disko hitova nakon njega. Zatim smo pronašli na ne znam kom kanalu isto stari filmski hit, koji igrom slučaja nisam ni gledao "Zvijezda je rođena".Film je dobar, lijepa ljubavna priča s predvidivim krajem. Malo manje podnošljivi su meni bili tamburaši prije odbrojavanja vremena za ulazak u novu godinu, ali to je bila želja domaćina. Imali smo raspravu dijametralno suprotnih stavova, jel stari Kićo, kojeg je voditelj uporno zvao Kruno, Slabinac naše mladosti, izgleda izvrsno ili loše.
U ponoć je ekipa izašla na balkon gledati vatromet i osluškivati imaju li bolje eksplozivne naprave ustaše ili partizani, Jin i ja smo se zatvorili u dnevni boravak, ja sam mu pričao, otvorio sam na kompu wordpress blog naše Ani ram, pričao sam da nisu ljudi svugdje tako ograničeni, postoji tamo negdje jedan Tajland, gdje je sad moja blog prijateljica, doduše u krevetu i neće ni čekati novu godinu, tamo se baš ne puca, a i ovdje će se za nekih pola sata ispucati. Jin me slušao i ubrzano mi lizao pruženu ruku.

10:16 | Komentari (12) | Print | ^ |

<< Arhiva >>

11. 08.