Ove godine je kraj školovanja slavio još jedan od mojih razreda, tako da nema klasičnog gradskog izvještaja. Uz školu je sve funkcioniralo besprijekorno, po prvi put valjda nije bilo brašna i ulja u dvorištu, dobio sam od razreda za dar parkericu, nikad nisam spominjao, al tu marku sam koristio u ona mračna neslobodna vremena, poslije sam je odbacio kao luksuz, eto, sad ću s njom izgraviranom, upisivati satove iduće godine, tamo gdje još nisu e dnevnici, ako naravno školu upiše netko tko uči tako nepotreban jezik kao što je njemački. Dobio sam i japanski sat, a natpis na majici je bio na engleskom, ništa znači osobno osim multikulturalizma, ne znam jesam li smio primiti znakove pozornosti, al sam ganut,obradovalo me i to što nije uručeno na zvaničnoj sjednici, naučili su što mislim o formi i radnjama pro forme. Istina i da je par mojih učenica, protivno pravilima, ušlo s pivom u dvorište, kad mi je to usput poslije napomenuto, komentirao sam, što stvarno?!
Čuo sam da je u gradu bio užas kao obično, moji maturanti su otišli u iznajmljenu vikendicu, a mi razrednici smo se, za promjenu, ovaj put koncentrirali na vlastito dvorište. Ima i boljih fotki, al ih ovdje sigurno biti neće, treba nekad biti svjestan i okružja.