Marketing
Bijezi u divljinu
Nakon što smo jučer ujutro, kako se ono popularno veli volonterski, završili korekciju jednog prijevoda političkog prijevoda, nije nam preostalo ništa drugo nego iskoristiti nedjelju za ponovni bijeg u prirodu. Što nam drugo preostaje, u Rijeci nesnosna sparina, na blogu osim nas par rutinera i jednog preseratora ništa novo. Kaže Regina u komentaru, samo bez maslačka, a meni salata od maslačka deset puta bolja od zelene, besplatna i svugdje je ima. Nabrali smo naravno i koprive, uvod je bio moje prevrtanje na samom početku s omiljenog stolca, lijepo me je ožeglo, kažu da je to odlično kontra reume, al smo poslije svejedno brali u rukavicama. I ja sam ono kao počeo konačno kopati nešto nalik na septičku, jedan s dva, al naravno, kopam samo dok mi je gušt pa će to trajati. Imali smo Jin i ja avanturu jureći za nestašnom lopticom, otkotrljala nam se preko nasipa k bodljikavoj žici prema kamenolomu, vidjeći očaj u Jinovim očima ja sam iz zaleta naskočio na nasip, srećom jedan grm ju je zadržao i nekako sam je balansirajući uspio dohvatiti. Jin se također nekako u međuvremenu uspio popeti, no onda je zahvaljujući prhkoj zemlji, skliznuo dolje prema žici. Skratit ću, nekako se lagano uz moje bodrenje uspio popeti gore, a onda smo zajedno skakali na ulicu.
Život je takav, nesreća se dogodi u sekundi, ovaj put nas je mašila.
Sad žurim tako kamo moram, blogove posjećujem popodne.
Post je objavljen 07.05.2018. u 10:34 sati.