Paprikaš je bio odličan, drugarica veli po ideji blogera Miška. Poslije smo išli u prirodu, u Rijeci se već nije moglo disati, dobra vijest, u Metrou su vratili nekadašnju cijenu mom piću, sad je opet trideset kuna niža nego u gradu, inače sam ozbiljno računao i tog se odreći, kod nas starenje i odricanje idu skupa, ima vremena.
Drugarica i Jin su se bavili poljopridjelstvom, ja sam ovaj put samo disao. Navečer politički sastanak, iziritirao me upitnik iz europske središnjice sa sugeriranim odgovorima, tipa slobodnog kretanja i zapošljavanja po Europi. Nisam jedini, dajemo atipične odgovore. Mislim da je vrijeme da nas počnu oslobađati slobode i pustiti da normalno živimo. Pa mladi od silne mobilnosti i društva nevjerojatnih šansi za "sposobne" da izgrade vrhunske karijere, ne stignu normalno živjeti.
Meni nebitno, važna su druženja u dane koji se ne troše na rad i razmjene ideja, što ćeš više. Naravno treba omogućiti rekreaciju kopanjem, onima koji u tome uživaju, poput mog psa.
|