Jadranka Varga Nachtfresser

utorak, 30.06.2020.

Prirodni čajevi



Malo sam tužan i zbog toga što svi mi koji bi ujutro prije vecea pogledali na portalima vijesti nemamo više pouzdan portal. Evo objavljena je niska izlaznost na francuskim izborima, al nije da je u svim važnim gradovima pobijedila zeleno crvena koalicija, s tim da su Zeleni tamo, za razliku od njemačkih, koji bi stalno nešto zabranjivali, prilično lijevo orijentirana stranka. Naravno to znam jer čitam sueddeutsche.de i zeit.de, besplatno s reklamama.
Čaj, isključivo s travama s naše livade, je zbilja, najbolji do sad, sinoć i jutros potvrđeno.
Umak s hrenom, kojeg nažalost kod nas ima kao korova i previše, isto izvrstan.
Danas je utorak, dan za Opatiju, stalno mislim o stalnoj opasnosti, da nam se ponovo ograniči kretanje, što je glatko i bez prosvjeda nedavno prošlo...


11:48 | Komentari (11) | Print | ^ |

ponedjeljak, 29.06.2020.

U dubokom hladu



Dok sam ja dangubio, drugarica mi je raskrčila utočište u dubokoj hladovini, mislio sam da uobičajeno nešto bere. Znam da plastični stolac kvari idilu, ali plastika jedina izdržava gorskokotarska nevremena.
Inače drugarica i Jin su naletili na veliku bjeloušku u obližnjoj šumi, on je odmah zalajao i pokušao se zajuriti, na vrijeme ga zaustavila, svigdje prije opasnosti.
Jutros opet virtualno radio pa za relaksaciju pročitao intervju, ovaj put samo književni, s Igorom Mandićem na portalu Novog lista, u nekadašnjoj mlađahnoj maniri popljuvao trenutno najpopularnije pisce kod nas Novaka (onaj što je napisao Ciganina) i Karakaša, nisam ni jednog čitao pa ne mogu suditi, u mom društvu Novaka jako vole.
Igor Mandić još puši, još jednom je prestao piti, to meni bilo najzanimljivije, kao i dio u kojem spominje vrijednost nekih banalnosti o kojima je pisao.
Švercam se s brijanjem, u stvari sve mi nebitno kad fizički nisam na poslu.
Ne znam staviti link, samo ovako, ako koga zanima, može kopipejstati: https://www.novilist.hr/ostalo/kultura/razgovor-oleg-mandic-citav-svoj-trijezni-dio-zivota-proveo-sam-polupijan/
Naravno naslov je irelevantan i pogrešan, radi se o Igoru Mandiću...


13:31 | Komentari (13) | Print | ^ |

nedjelja, 28.06.2020.



Jučer nakon ručka s vrganjima šuma. Nismo ništa ubrali, tip koji se upravo vraćao obrstio je teren.
Jin me brine, evo, podne i pol, ručali smo još nismo bili vani. Jeste pretoplo, ali ovo je pretjerano. Dobio je termin šišanja u srijedu onaj drugi tjedan.
Dosta nas nije dobro podnijelo te karantene, samoizolaciji ili kako god to nazvali, međutim mene najviše štrecnulo kad sam vidio pun, stari autobus, ljudi svi s maskama sjede ili stoje. Ovi noviji imaju zatamnjena stakla, prvi put sam vidio golu istinu.
p.s.
Naslov nema veze s postom, počeom sam nešto s riječu čudna, ovo mi se pojavilo i ne mogu maknuti...



12:43 | Komentari (9) | Print | ^ |

subota, 27.06.2020.

Ljuljačka, jagode, pas...



Sve teže, sve troje, podnosimu vrućinu. Neki od nas su i sve depresivniji jer je sve manje nade za Berlin ove godine, i Nijemci sa svojim mjerama prilično histeriziraju, a nitko ne bi dva tjedna biti karanteni, što se dogodilo poznaniku kad je došao iz Italije.
Ljuljačka u prirodi još izdržava. Ta hladovina dosta znači, a i pas gušta. Netko mi je spomenuo opasnost od krpelja zbog nekošenja, on ima Bayerovu ogrlicu, ja Nijemcima vjerujem.
S druge strane našima ne vjerujemo pa smo jučer s petnaestak kanistera išli po vodu, tko zna kad će nam opet ukinuti slobodu kretanja.
Jutros par sati provjeravao svjedodžbe da bi se u ponedjeljak mogle printati. Iskoristio što je ekipa odustala od suprotstavljanja širiteljima corone na Korzu. Čujem da su uglavnom stariji ljudi, baš za život. Zanimljivo kako pak ona ludača s broja 4 one zgodne desne stranke (zds) izgleda na prvi pogled normalno, kako bi se čovjek prevario.
Ništa, moramo osmišljavati ostatak dana.


12:22 | Komentari (10) | Print | ^ |

četvrtak, 25.06.2020.

Dežura i drugi šokovi



Kako zasad stvari stoje,evo kucam po drvetu, danas bi mogao konačno biti jedan dosadniji dan. Jučer je bilo previše dinamično, a meni zanimljivi dani više ne trebaju ili barem ne radnih dana.
Jučer je krenulo dežurstvom na maturi, to kod mene počinje ustajanjem nešto poslije pet i nervozom par dana prije. Ipak imao sam sreće, dežurstvo na hodniku, kaže kolegica, ne bi izdržala dva i pol sata sama, toliko je trajala matematika na nižem nivou, ja pak izuzetno teško izdržavam i umirem od dosade u učionici na ovakvim ispitima.
Poslije smo se išli počastiti ručkom od 54 kune za nas troje, bilo je odlično, uglavnom tako biva u "Marunu". Poslije ručka nije bilo baš opuštanja jer je Jin bio naručen kod veterinara, srećom izgleda da je bolje, dobio je inekciju od 90 kuna i sljedeći je dolazak po potrebi.
Vraćamo se doma i onda novi šokovi, moram pripremiti virtualnu sjednicu za danas i ne mogu na internet, ne otvara mi se polje za upis lozinke, gasim na gumb, ponovo palim, ništa, zovem, nitko mi ne zna pomoći na daljinu, svi pretpostavljaju da je do kompa.
Spremam se očajan na spavanje i onda mi sine, ono čarobno, ctrl+alt+del i stvar riješena, al posljedice su već bile tu, Jin nije večerao jer i on dijeli moju nervozu.
Danas cijeli dan idu virtualne sjednice, skoro svi su već lajkom potvrdili moj prijedlog pohvala, ide čudno glatko, sutra još, isto virtualno, nastavničko vijeće...


12:50 | Komentari (11) | Print | ^ |

srijeda, 24.06.2020.

Postopatijske asocijacije



Lasagne mi jučer baš nisu legle zbog žurbe i odlaska na termin u Opatiju, tako da sam tamo imao dobrih petnaestak minuta stilskih vježbi pa nisam baš ni fotkao. Zanimljivo kako je prevedeno kod nas djelo najvećeg živućeg njemačkog pisca Martina Walsera o probavnim problemima jednog profesionalnog vozača "Rad na duši" (Seelenarbeit u originalu, google bi bio zadovoljan). Inače taj pisac zbilja ima problema sa svojim prevoditeljima ili recezentima, "Brandung" je za njih "Plima", nisam istraživao, vjerojatno s tim ni google ne bi bio zadovoljan.
Inače Opatija ima prilično gostiju, po mom dojmu, uglavnom iz inozemstva i inostranstva. U kafićima se izležavaju po ležaljkama uz piće, čak i bez ručnika ili nečeg drugog između svog tijela i onog na čemu će uskoro netko drugi sjediti ili ležati. To je bila prva lekcija 1992. u Koversadi, apartmanima u FKK kampu, možeš gol i u dućan, al svoj ručnik trebaš imati, ako poželiš negdje sjesti, tamo smo proslavili moj novi status, a spustili su dobro i cijene, najviše je bilo, opet po mom dojmu, turistica i turista iz bivšeg DDR-a i Slovenije, a oni baš i nisu bili baš neke platežne moći.
Za kraj jedna anegdota, gledam ženu koja se sunča u kampu tamo 1992., nevjerojatno mi, stao, čini mi se najpoznatija slovenska glumica, primjeti žena da sam stao i gledam što baš nikad ne radim, oprostite velim, nisam Vas očekivao vidjeti ovdje, veli ona, a što ćemo sad, ja večeras putujem, a očito, ni Vi ni ja nemamo ni papir ni kemijsku za autogram. Tad nisam imao ni fotić, istina još onda su bili strogo zabranjeni tamo. "Oprostite na smetnji" i produžio sam dalje prema svom apartmanu...
Stavit ću Kategoriju "Priče", tko zna, bolesno je vrijeme, a golotinja i prirodnost su za razliku od nekad omražene, i neću Vam otkriti o kome se radi, birala je i igrala uglavnom karakterne uloge :P




17:16 | Komentari (7) | Print | ^ |

utorak, 23.06.2020.

O pristojnosti



Zanimljive su bile te reakcije na srednji prst naših dragih i manje dragih dama, na izjave par političara, ja vjerujem da nije Raspudić glup kao što sad svi pišu, on je samo ciljao na svoje prirodno glasačko tijelo, bio je on nekad i komunist, a profil tog ciljanog glasačkog tijela je da su vjerojatno sad većina, tako to ide, uz svakodnevno zatupljivanje.
Srednji prst su upotrebljavali još kinici, odnosno njihov najpoznatiji filozof Diogen, tako da neka tumačenja o suvremenom bezobrazluku dama govori samo o očekivanoj valjda hinjenoj neukosti, onih koji zastupaju primitivno biračko tijelo.
Bezobrazluk je nastup te bande hoda za život, koja će i uoči ovih izbora koračati, paklena manipulacija, danas sam pozvan da ih opet u Rijeci rasturimo, no vjerojatno mi se neće dati ustajati subotu ujutro zbog marševa koji počinju u 10, a ionako će biti kako plaćenici iz medija kažu, prošle godine je bilo barem trostruko više sudionika hoda za slobodu, što sam svojim fotkama i dokazao, u novinama su bile spominjane samo dvije grupe.
Nepristojno je i neiskreno to što će se zbog par glasova u Zagrebu riskirati novo širenje pandemije.


12:24 | Komentari (12) | Print | ^ |

ponedjeljak, 22.06.2020.

Smrtonosne puse i sretan praznik



Zezali me jučer na otoku da sam se prigodno odjenuo za sutrašnji dan, ono uvijek ispred vremena, no ja čak nisam znao koji je danas praznik, znao sam da je neki praznik čim nema dosadnih dežuranja na maturi. Prvi put smo se besplatno provozali krčkim mostom, bilo je već vrijeme, budući da smo odlučili ne zadržavati osim razgovora s rodbinom i prijateljima čak smo i platili parkiranje, tri puta 7 kuna, toliko je tarifa po satu.
Kaže prijatelj gurman, meni je super kad vi pregovarate, što više pregovora više punjenih paprika za sve ostale.
Došla nas pozdraviti i mlada susjeda, izljubili se s njom bez nužne distance i popričali, jutros mi palo na pamet da je možda i ona bila na ovom turniru, uvijek je do sad bila hostesa na važnim natjecanjima u Hrvatskoj, al nema veze, baš bi dobro zvučalo ono, smrtonosna pusa.
Mislim mi smo se sve složili, al što će na to reći gruntovnica i katastar...
p.s.
Na inicijativu riječkog Diem25 pokreta središnjica europskog pokreta podržala crveno zelenu koaliciju kod nas, naravno o tome će čitati uglavnom Nijemci i Englezi na svojim portalima, al što se može, najbitnije da je komšiji crkla krava, tamo su neki barem sad shvatili kako izgleda "demokracija".


11:57 | Komentari (12) | Print | ^ |

nedjelja, 21.06.2020.

Straže moje najdraže



U petak sam trijumfalno reagirao kad sam čuo da sam za mature dežuran na hodniku, no istovremeno sam shvatio da ću u srijedu na matematici očito dežurati u učionici i raspoloženje mi je splasnulo. U vojsci bivše države slovio sam kao čudak koji se dragovoljno javlja na straže, al to su bili jedini trenuci kad se tamo moglo biti sam. Tako i ovdje, svi bi dežurali u učionici s učenicima, nažalost nema mogućnosti izbora.
Kiši, moramo na Krk jer smo jučerašnji odlazak zbog mog umora odgodili, ponovni pokušaj dogovora oko te ostavštine, barem sam jučer uspio odraditi dio školske administracije, ono baš neki vikend.
Blogove posjećujem ovisno kad se vratimo, sad se mene čeka...


10:40 | Komentari (10) | Print | ^ |

subota, 20.06.2020.

Ne pali još cigaretu...




Evo slučajno sam primjetio jedan post, nisam na blogu par dana, dok mi pas ima problema, a usput je administracija kraja školske godine, zna se što su prioriteti. Dražen,naš drugi po popularnosti bloger, odmah iza Eura, ovaj put mi, moram priznati po prvi put, ozbiljno djeluje s najavom o odlasku.Uvijek se sjetim predstavljanja blog knjige prije par godina, stojimo korpulentni sad već nažalost pokojni bloger Dražan, i ja te brbljamo sa strane, netko prepozna mene ćelavog i dođe se predstaviti, i onda uvijek ista priča, a Vi ste Dražen, baš tako sam Vas zamišljala, u jednom momentu sam pak ja počeo ispravljati, nije Dražen...
Jednostavno je prepoznatljiviji od nas svaštaraca. Moj razred ima od 28 učenika 20 odlikaša, ipak nadirljiviji mi je trenutak priredio jedan od lošijih po ocjenama razreda, tad sam još pušio, pred školom je bio pakao, zadnji školski dan maturanata, nitko se nije usuđivao izaći, ja sam ciljano krenuo prema svom razredu, u tom paklu od brašna jedva me nešto zakačilo, rekao sam svom razredu, ne podržavam ovo što radite, krenuo niz stepenice tad ugledne gimnazije, muška ekipa mi napravila živi štit, a onda se zaorilo "Ne idi Gorane, ne pali još cigaretu..." Ja sam zapalio jer ne podržavam norijade, a ti Dražene razmisli...


14:46 | Komentari (9) | Print | ^ |

srijeda, 17.06.2020.

Komatozan završetak dana



Jučer baš ništa nije previše slutilo na zlo, dan je bio lijep sunčan, mi smo kao obično utorkom morali u Opatiju, jedino je Jin više nego obično lizao svoju prednju šapu. Shvatili smo ipak kad je drugarica sa svojim tretmanom završila, moramo veterinaru. Tek tamo drama, morali ići na sediranje zbog jebenih travki, na kraju ništa nije nađeno, a on u jednom momentu urlao, kaže vet, moramo mu dodati još te narkoze, mi se nismo složili, dobio injekciju antibiotika, u petak se vidimo ponovo. Danas sam ga nosio vani na pišanje i nazad. Vjerujem ja u znanost i logiku, al važniji mi je od toga moj pas...


14:42 | Komentari (11) | Print | ^ |

utorak, 16.06.2020.

Pita od koprive



Pita od koprive- jako ukusna. Kasnim jedan dan s postovima, pa eto, prekjučer smo jeli van u legendarnom Contu, jedini problem tamo je što se dugo čeka, tako da kad je konačno stiglo jelo, zaboravio sam fotkati.
Mlada kolegica napravila za vrijeme nastave na daljinu s razredom izvrsnu radio emisiju. Ma napravio sam i ja neke stvari, više zbog učenika, no zbilja mi se ni pred kim ne da dokazivati ni trošiti energije više nego što je potrebno.
Kod nas ide zaključivanje ocjena, kako je ove godine sve pod nadzorom, instalirao sam si aplikaciju koja mi prikazuje prosječnu ocjenu iz svog i drugih predmeta. Nismo zakonski obavezni držati se prosjeka, al eto, u ministarstvu ima među činovnicima toliko kockastih glava koje ti mogu zagorčati život, posebno sad kad je sve vidljivo i providno.
Nitko ništa nije razumio kad smo svojevremeno osnivali piratsku stranku, koja je naravno, osim u Češkoj morala propasti, sad će svi snositi posljedice.


11:32 | Komentari (11) | Print | ^ |

ponedjeljak, 15.06.2020.

O roditeljima i sreći



Jutros sam na jednom njemačkom forumu, još nerazbuđen, upao u raspravu oko članka jedne mlade tamošnje psihologice o tome kako roditelji svojoj djeci žele samo najbolje i kako je corona kriza ojačala koherentnost obitelji. Nisam baš siguran ni u djelomičnu ispravnost te teze, pogotovo jer sam i preko vikenda, komunicirao u svoje neradno vrijeme s dvoje roditelja iz razreda u kojem sam razrednik, čisto usput ću dodati, najboljeg razreda jedne od najboljih hrvatskih strukovnih škola.
Taj teror obitelji koji se inače prenosi generacijama, stalno primjećujem u svojih preko 30 godina radnog staža, koliko samo djece medicinskih sestara postaju ponajbolji učenici ne bi li ostavirili ambicije svojih mama, postali liječnici, pišem sve u muškom rodu, iako su to obično učenice.
Pišem principjelno, ja sam odrastao u liberalnoj obitelji, sazreo ipak u oporbi prema ocu, al najveći problem koji sam oko toga je bio negodovanje zbog moje brade i očita nesklonost mom tad dugokosom društvu i tkz. porocima koji su nas pratili.
Danas sam žustro branio tezu, tko želi biti sretan mora razočarati svoje roditelje, nikako se povinovati tradicijskim očekivanjima starijih generacija...I prilično sam siguran da smo nadigrali drugu stranu u diskusiji!


09:33 | Komentari (9) | Print | ^ |

subota, 13.06.2020.

Koprive



Jučer smo brali najzdraviju biljku nakon indijske konoplje, dan je idilično prolazio i onda je Jin zacvilio, nešto ga je očito ujelo u zadnju desnu nogu, bolilo ga je no nama nije dopuštao da probamo otkriti što, zanimljivo, odjurio je do auta i tamo smo ga unutra ostavili da se bori s tim, mi smo sjedili uz otvorena auta. U jednom momentu je dao do znanja da mu je popustilo i da želi van, al je trebalo vremena dok je ponovo odlučio da može opet na livadu. Kako se brzo razbijaju idile.
Predvečer je opet jurio za kujicama i režao na muške pse, ali ovakve šokove sve teže podnosimo. Onda upalim komp i opet me dočekaju sranja ljudi koji očito baš ni nemaju neke živote, par poruka učenica koje žicaju ocjene, ove godine se muški ponašaju muški, to ne rade, sva sreća da Julia iz Berlina kako sama kaže, samo ponekad svrati pogledati fotke, zbog ove rečenice bi me mlada političarka i feministica drugarski iskritizirala, moje joj fotke baš i ne smetaju, bila je zadovoljna i onom njenom u minici kad smo se družili u svjetskoj prijestolnici.
Nikako se ne stignem obrijati, evo sunce opet mami vani, a Jin još spava, doduše mene je došao probuditi...


10:30 | Komentari (10) | Print | ^ |

petak, 12.06.2020.



U stvari ja zbilja ne znam zašto održavam ovaj blog, niti me itko podržava, niti ima ikakve koristi. Thomas Mann, čije mi se pisanje trivijalija jako svidjelo je ipak imao imao ime i prezime i mogao si je to dopustiti. Sad je ispalo da vodim neki rat s meni totalno nebitnim budaletinama. Sutra ću obrisati sve blog fotke za rasteretiti kompjutor, a onda ćemo vidjeti kako dalje. Ne tražim nikakvu podršku, odluka će ovaj put bit moja.
p.s.
Blog svakako neću obrisati, dopisujem se kako bih mogao prebaciti na drugu domenu, al to nažalost nije tako jednostavno...


21:06 | Komentari (12) | Print | ^ |

četvrtak, 11.06.2020.

Murphy, ćevapi, grmljavina...



Nakon dežurstva na maturi jučer smo se naravno išli počastiti ćevapima u Marun. Više ni ne pitaju konobari, srednje ćevape i srednju kombinaciju, tu je i taj moj famozni šiš ćevap. Zanimljiv je taj Murphyjev zakon, budući da mi želudac nikad nije dobar kad ustajem u ranu zoru i dežuram na maturama, nakon što sve prođe, a jučer sam okopodne napustio školu, zatim se odvezao s drugaricom i Jinom do ćevabdžinice, rekoh, e sad bi bio red počastiti se, i vidi vraga, pljoske nema u torbi, ostala doma.
Prvo na maturi pa za ručka poziv, troje učenika učenika ne radi redovito ni na daljinu, pogađam koje troje, ono da ih dodatno opomenem, a idući tjedan je zadnji tjedan, čini mi se da dosta nas to nije skužilo, djeca jesu, već imam par chat molbi, ako bi mogao pokloniti ocjenu zbog prosjeka, naravno velim, al samo u dogovoru s razrednicima, nakon čega neki i odustaju.
Inače u većini njemačkih pokrajina su za ovu godinu i ukinuli i ocjenjivanje, Berlin je naravno kao i uvijek izuzetak, a u Hamburgu je dapače ocjenjivanje obavezno, kao da se radi o normalnoj nastavi.
Noćas smo imali grmljavinsko nevrijeme, bio sam jako zabrinut za psa, izbezumljen je lutao po stanu, nije znao gdje bi se sakrio, i nasmijao me drugi vlasnik psa, nekako grublje grmi zadnje vrijeme :D



12:37 | Komentari (11) | Print | ^ |

srijeda, 10.06.2020.

Goriot i kćerke



Prošao i rođendan, između ostalih mi čestitali naj svjetski fotograf, najperspektivnija njemačka političarka, 34, radi u uredu predsjedništva, bez sumnje najbolji bosansko hrvatski pisac i nitko nije napisao ono što ja često radim, napisati samo "HB" ili "Sretno".
Proslavu sam odgodio jer mi je prijateljica na bolovanju, u stvari, po meni je ne bi ni trebalo biti, u našim godinama se slave samo okrugle, al eto, drugarica želi. Naravno da su i meni, što je jedna kolegica na fejsu postavila pitanje, naravno da su meni čestitke bližih ljudi draže, ovo samo usput napominjem jer nas starije razni iskomplesirani likovi stalno provociraju.
Od rane zore sam na nogama, bio dežuran na višem nivou eseja, na jedno pitanje se jutros nisam mogio sjetiti odgovora, sad sam se sjetio, bilo je usporedba odnosa očeva i kćeri, na primjerima "Otac Goriot" i "Posljednji Stipančići". Možete li se sjetiti djela sa pazite naglašavam "sličnom" problematikom, ja sad pretpostavljam, al inače nije bilo teško, izgleda paze da bude u neregularnim uvjetima dobra prolaznost.


17:20 | Komentari (11) | Print | ^ |

utorak, 09.06.2020.

Žurni post o neprincipjelnosti



Mada blog fightovi nemaju veze s nekadašnjim, danas, kad sam imao pametnija posla nego visiti na internetu, sutra me sigurno isto dugo nema jer sam dežuran na maturi, to meni nešto najgore, vidim po prvi put, to se ni Darius, osnivač i najnekorektniji admin nije usuđivao, brisanja. Ako se nekog vrijeđa, punim imenom i prezimenom, a onda istog upozori zbog odgovora istom mjerom na svom blogu, to nema veze sa zdravim razumom.
Mislim ni meni nije sve jasno, npr. što Bugenvilija traži u društvu tih budaletina, mogao bih je na fejsu u porukama upitati, ali naravno neću.


19:40 | Komentari (10) | Print | ^ |

ponedjeljak, 08.06.2020.

Ništa se nije desilo



Bio je prvi ili drugi dan novotvorenih kafića, konobarica je masirala psa nakon što mi je donijela piće, kad se to dogodilo. Bahati lik koji stalno tupi o ratu i četnicima, krenuo je psujući prema mladcu koji je samo spomenuo da nitko u kafiću ne treba biti pretjerano glasan. I onda se dogodilo, nakon što mu je bezuspješno rekao da drži distancu, mladac je budalu iz okreta tresnuo nogom u glavu, odjeknulo je, krv je prsnula i ovaj je tresnuo glavom od pod. Obično u takvim situacijama odmah napustim kafić, al jeger je skupo piće, a eksirati ne volim. Ubrzo su došli policija i hitna. Ja sam rekao da ništa nisam vidio, razgovarao sam s konobaricom, konobarica je rekla da je čula da je taj povrijeđeni prijetio, al ništa nije vidjela, takvi su otprilike bili iskazi i ostalih svjedoka, koliko se dalo čuti, meni samo nije jasno tko je uz hitnu zvao i policiju. Osim tog lika, za kojeg me ne zanima jel mu bolje, tu je uglavnom pozitivna ekipa.
p.s.
Zanimljivo, pišem i počelo me asocirati na blogodrskosti...


14:31 | Komentari (13) | Print | ^ |

nedjelja, 07.06.2020.

Kužiš stoko



Bez auta smo ovaj vikend, parkiran je pred servisom, stigli smo u subotu pred zatvaranje tamo. Nameće se imperativ novog auta, na prvu naizgledniji pad s C4 na C1. Odmah se sjetim budaletine koja spominje Mile Kekina Srbina, promovira ga se po blogu, kao da je punkerima nacionalnost ikad bila bitna, samo primitivnim budaletinama se to ni ne može nacrtati. Divan je ovaj sustav gdje sustavno toneš sve niže iako cijeli život radiš puno radno vrijeme, a politički idiot te optužuje kao krivca za nevolje hrvatske demokracije i još bi ti smanjivao plaću. Marš stoko demagoško nacionalistička.
Usput sreo vlasnika psa, ratnog hrvatskog komandanta, kaže čuo za moje probleme s crkavanjem osigurača, jesam li to riješio, on je prije vojne karijere i mirovine bio električar, naravno da smo morali riješiti, pa i bojler je crknuo, hoću reći, ima i ratnika koji nisu prolupali. Ako bude drugi put trebalo prijatelju...
Hvala za blog čestitke, posebno me obraduju, nek oproste ostali, oni koji se na blogu jave jednom dva put godišnje.


14:49 | Komentari (14) | Print | ^ |

subota, 06.06.2020.

16 godina Nachtfressera



Evo doživio i tu blogogodišnjicu, drugi od aktivnih blogera nakon Eura, nisam doduše siguran kad je blogopovratnica Bugenvilija počela, i ona ima dosta staža od početka bloganja. Te statistike su zanimljiva stvar, mada nitko od nas ozbiljnih pretjerano ne drži do njih, kažu da je danas 5543. post na ovom blogu.
Ja sam izuzetno zadovoljan s blogerskim stažem, mada sam bio izložen brojnim uvredama i prijetnjama, onog najagresivnijeg, osim naravno deutschmirka, njegov identitet mi je otkrila tadašnja djevojka, isto blogerica, nisam vjerovao, al sve je odjedniom prestalo, otkrio sam da ga imam i na fejsu i obrisao, to zbilja rijetko radim.
Naravno tip je bio stalno na naslovnici i pretjerano se osilio.
Nažalost, od brojnih blogerica koje sam u Zagrebu sretao, dvije su se preselile u bolja sjećanja, Levant i Lobotomia. Levant je bila i blogerica s kojom sam se najviše puta sreo, mislim tri, i koja je najviše brinula za mene jer sam u to vrijeme živio izuzetno neuredno i raspojasano, rekla mi, što misliš, zaista želiš biti najpogodniji da sljedeći odeš. Otišla je nažalost ona i usput me pred smrt na blogu blokirala, nisam glup nikad shvatio zašto.
Loby sam pri susretu rekao, nikad ne bih pomislio da si tako mala, bila je niska rastom, oko toga smo se zezali, al je bila iskreno ogorčena prilikama u državi, to nisam mogao razumjeti, pa jebeš politiku, spašavaj sebe koliko možeš, evo ja sam se nakon šest dana valjda uspio obrijati, teško je ne tonuti u izolaciji.
Još tridesetak sam susreta s blogericama i blogerima imao, jedino sam se u jednu razočarao, koju sam baš volio, al tako inače i u stvarnom životu obično biva.
p.s.
Prvi zeleni paviljoni su uspostavljeni, drugarica s jednom umirovljenom aktivisticom na fotki, projekt Rijeka 2020., bar nešto :(


15:09 | Komentari (21) | Print | ^ |

petak, 05.06.2020.

Mozak



Studirao sam u Sarajevu, a šah igrao za Vareš, to je bio jedan od najjačih klubova u BiH.
Putovali smo i igrali mečeve po cijeloj sada državi, spavali po najboljim hotelima, u Banjaluci npr. u "Slaviji", u Varešu su punom parom radili rudnik i željezara, imalo se novca. U ekipi smo imali jednog izrazitog gurmana, užitak ga bilo slušati kad razgovara s konobarima o sastojcima pojedinog jela, nekad bi za pojedinosti ovi išli pitati u kuhinju. Ne znam više gdje, znam da su mu zasvjetlile oči kad je gledao u jelovnik i naručio je mozak, na što ga je kolega iz ekipe odmah poklopio, svatko naručuje ono čega nema.
Čemu ova priča, pa jučer sam guštao u "mozgu" na kruhu i navrla mi sjećanja. Dodali me na fejsu u varešku nostagičnu grupu "Foto Mandić", Vareš je inače u ratu totalno uništen i raseljen, imam stotinjak fejs prijatelja od tamo, pet šest živi još u tom mjestu.
Prije par dana sam našao jednu od svojih rijetkih šahovskih fotki iz onih vremena, na svoje iznenađenje, dobio skoro sto lajkova ljudi koji očito dijelom žive od uspomena i lijepih sjećanja.
Inače u ono vrijeme sam pušio i imao najskuplji upaljač Ronson, koji sam baš u Banjaluci zaboravio, žao mi je bilo, ali nisam previše očajavao, odmah sam nabavio novi Zippo, koji se tad pojavio na tržištu.




11:39 | Komentari (11) | Print | ^ |

četvrtak, 04.06.2020.

Trešnje



Jučer sam jurio okolo, osigurač crkao, u kupaonici niti svjetla, niti bojlera, bio sam siguran, naći ću emmezeti, kad vraga, nemaju ni to. Bijesan jurim dalje, bez ideja što sad, govori mi tip, dođite da vas počastim, ja odmahujem rukom, on inzistira, to su moje dalmatinske trešnje, otac moje ponajbolje učenice, kojoj ni ne predajem jer je na engleskom. Lijepa gesta, al dresirani smo sa sukobom interesa, sjećam se, dobivao sam od bivših razreda i skenderbeg i čak martell na kraju, u vrijema kad sam pio pivo, ništa od tog nisam iskoristio, nego proslijedio dalje, al sad se mora biti jako oprezan, ipak sam prihvatio te trešnje, gospodin nije dopustio da platim...Na kraju mi i riješio kroz razgovor problem, Pevec ima osigurače.


15:50 | Komentari (8) | Print | ^ |

srijeda, 03.06.2020.

Nabokov i ja: 0patija



A ništa, jučer smo opet bili u Opatiji, ide se iz nužde, ne zbog ljubavi. Istočna medicina je definitivno superiorna našoj.
Neki su se i kupali, al eto, kratko je bilo i nema puno snimaka, jer sam ja žurio na nastavu.
U srijedu sam dežuran na maturi i mrzim to, sav taj cirkus oko higijenskih mjera i ljepljena testova na kraju, to uvijek poludim, a pogotovo sad kad se još igraju pandemije, zašto učenici ne bi sami lijepili svoje testove na kraju, a ne mi, dobro, svima je jasno, nema trenutno pandemije, ali se igramo s njom.
I nikako doći u tu rizičnu kategoriju, ja sam se nadao da je 60 ljet dovoljno...


21:14 | Komentari (9) | Print | ^ |

utorak, 02.06.2020.

Još jedan dnevni post...



Danas pravo ljeto. Divno sam se preznojio šetajući krivo odjeven s Jinom, a jučer nam sve crknulo u kupaoni, bojler, svjetlo i ostalo, a ispod osigurača sve krivo napisano koji je za što. Ipak drugarski smo podijelili ostatak tople vode jer idemo u Opatiju, a onda ja jurim nazad na online nastavu.
Vidim jutros, u Americi su sad anarhisti za sve krivi, tužno, pretužno.
Dnevna doza posta mora završiti, blogove obilazim popodne...


12:23 | Komentari (13) | Print | ^ |

ponedjeljak, 01.06.2020.

Vikend i virtualni nastavak



Evo, jučer i prvi ovogodišnji roštilj u Gorskom kotaru na haciendi. Nisam snimao iz blizine sav postupak, kao što sam jednom napravio, Jina je jako iritirao dim pa sam se morao s njim udaljiti.
Stalno je prijetila najavljena kiša, na kraju nije pala.
U Njemačkoj kaos oko nastave u daljini, neke savezne pokrajine zabranile ocjenjivanje zbog nejednakosti šansi, nemaju svi učenici iste uvjete, Hamburg pak inzistira na redovnom ocjenjivanju kao da je sve normalno, pratio sam danas raspravu, jedan odvjetnik ponudio roditeljima nezadovoljnih maturanata poslije mature da ih zastupa u tužbama.
Meni danas prva na prilično težak zadatak odgovorila najlošija učenica, naime kako sam pak poslije saznao, one su zadatak rješavale zajedno na svojoj video konferenciji, ja imam iskrenu djecu, što li se događa na onim problematičnijim školama.


13:53 | Komentari (11) | Print | ^ |

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>