Evo doživio i tu blogogodišnjicu, drugi od aktivnih blogera nakon Eura, nisam doduše siguran kad je blogopovratnica Bugenvilija počela, i ona ima dosta staža od početka bloganja. Te statistike su zanimljiva stvar, mada nitko od nas ozbiljnih pretjerano ne drži do njih, kažu da je danas 5543. post na ovom blogu.
Ja sam izuzetno zadovoljan s blogerskim stažem, mada sam bio izložen brojnim uvredama i prijetnjama, onog najagresivnijeg, osim naravno deutschmirka, njegov identitet mi je otkrila tadašnja djevojka, isto blogerica, nisam vjerovao, al sve je odjedniom prestalo, otkrio sam da ga imam i na fejsu i obrisao, to zbilja rijetko radim.
Naravno tip je bio stalno na naslovnici i pretjerano se osilio.
Nažalost, od brojnih blogerica koje sam u Zagrebu sretao, dvije su se preselile u bolja sjećanja, Levant i Lobotomia. Levant je bila i blogerica s kojom sam se najviše puta sreo, mislim tri, i koja je najviše brinula za mene jer sam u to vrijeme živio izuzetno neuredno i raspojasano, rekla mi, što misliš, zaista želiš biti najpogodniji da sljedeći odeš. Otišla je nažalost ona i usput me pred smrt na blogu blokirala, nisam glup nikad shvatio zašto.
Loby sam pri susretu rekao, nikad ne bih pomislio da si tako mala, bila je niska rastom, oko toga smo se zezali, al je bila iskreno ogorčena prilikama u državi, to nisam mogao razumjeti, pa jebeš politiku, spašavaj sebe koliko možeš, evo ja sam se nakon šest dana valjda uspio obrijati, teško je ne tonuti u izolaciji.
Još tridesetak sam susreta s blogericama i blogerima imao, jedino sam se u jednu razočarao, koju sam baš volio, al tako inače i u stvarnom životu obično biva.
p.s.
Prvi zeleni paviljoni su uspostavljeni, drugarica s jednom umirovljenom aktivisticom na fotki, projekt Rijeka 2020., bar nešto :(