Jučer smo brali najzdraviju biljku nakon indijske konoplje, dan je idilično prolazio i onda je Jin zacvilio, nešto ga je očito ujelo u zadnju desnu nogu, bolilo ga je no nama nije dopuštao da probamo otkriti što, zanimljivo, odjurio je do auta i tamo smo ga unutra ostavili da se bori s tim, mi smo sjedili uz otvorena auta. U jednom momentu je dao do znanja da mu je popustilo i da želi van, al je trebalo vremena dok je ponovo odlučio da može opet na livadu. Kako se brzo razbijaju idile.
Predvečer je opet jurio za kujicama i režao na muške pse, ali ovakve šokove sve teže podnosimo. Onda upalim komp i opet me dočekaju sranja ljudi koji očito baš ni nemaju neke živote, par poruka učenica koje žicaju ocjene, ove godine se muški ponašaju muški, to ne rade, sva sreća da Julia iz Berlina kako sama kaže, samo ponekad svrati pogledati fotke, zbog ove rečenice bi me mlada političarka i feministica drugarski iskritizirala, moje joj fotke baš i ne smetaju, bila je zadovoljna i onom njenom u minici kad smo se družili u svjetskoj prijestolnici.
Nikako se ne stignem obrijati, evo sunce opet mami vani, a Jin još spava, doduše mene je došao probuditi...