petak, 05.06.2020.

Mozak



Studirao sam u Sarajevu, a šah igrao za Vareš, to je bio jedan od najjačih klubova u BiH.
Putovali smo i igrali mečeve po cijeloj sada državi, spavali po najboljim hotelima, u Banjaluci npr. u "Slaviji", u Varešu su punom parom radili rudnik i željezara, imalo se novca. U ekipi smo imali jednog izrazitog gurmana, užitak ga bilo slušati kad razgovara s konobarima o sastojcima pojedinog jela, nekad bi za pojedinosti ovi išli pitati u kuhinju. Ne znam više gdje, znam da su mu zasvjetlile oči kad je gledao u jelovnik i naručio je mozak, na što ga je kolega iz ekipe odmah poklopio, svatko naručuje ono čega nema.
Čemu ova priča, pa jučer sam guštao u "mozgu" na kruhu i navrla mi sjećanja. Dodali me na fejsu u varešku nostagičnu grupu "Foto Mandić", Vareš je inače u ratu totalno uništen i raseljen, imam stotinjak fejs prijatelja od tamo, pet šest živi još u tom mjestu.
Prije par dana sam našao jednu od svojih rijetkih šahovskih fotki iz onih vremena, na svoje iznenađenje, dobio skoro sto lajkova ljudi koji očito dijelom žive od uspomena i lijepih sjećanja.
Inače u ono vrijeme sam pušio i imao najskuplji upaljač Ronson, koji sam baš u Banjaluci zaboravio, žao mi je bilo, ali nisam previše očajavao, odmah sam nabavio novi Zippo, koji se tad pojavio na tržištu.
11:39 | Komentari (11) | Print | ^ |

<< Arhiva >>

11. 08.