nedjelja, 31.05.2020.

Matijin rođendan-nek nam žive vikendi!



Jučer bili na fešti Matijinog rođendana na Praputnjaku, došli kući nešto iza ponoći, ujutro se uputili dalje, na novi roštilj, kao da smo u najboljim vremenima, al uglavnom se živi samo vikendom u ovoj državi i što nam drugo preostaje.
Ako nema žena na fotkama, to je samo zato što mi se nije dalo fotkati, tema je bila moja s njima nastava na daljinu. Poslije mi je slavljenik, onaj koji peče roštilj s naočalama protiv dima, dao do znanja da izgleda jedini ja imam fotić uz sebe, pa sam napravio par fotki,no tad su već cure otišle, a došla druga muška ekipa.
Za ugrijavanje je bila tema rada nedjeljom, tu uglavnom nije bilo nekih većih prijepora, e onda su slijedile teme koje ću možda u nekom od narednih postova obraditi, nisu u diskusijama bile preparirane desne budaletine s bloga.hr, nego znatno inteligentniji oponenti.
Meni su pljeskavice bile previše reš pečene i previše začinjene, neki drugi su baš to hvalili.

21:11 | Komentari (13) | Print | ^ |

subota, 30.05.2020.

Naš radnik



Jin još spava, nije ni čudo koliko se jučer naradio. Svi nešto rade gore osim mene, koji jedino uporno učim Jina, gdje je granica između našeg i susjedovog koja se ne prelazi. Zna on to već, al mora se malo igrati i provocirati.
Prekinuo pisanje posta jer je šef napokon ustao, išli u šetnju, vidim da se čudi da nikog nema, pa svi svoje šetnje mnogo ranije obave, kao i mi nekad.
Večera bila odlična, baš po mom ukusu i okusu.
12:00 | Komentari (12) | Print | ^ |

petak, 29.05.2020.

O banalnosti



Nisam stigao napisati post prije bijega u Gorski kotar, imao sam i virtualno nastavničko vijeće koje nisam predvidio. Fotke odozgor i post idu sutra, još ništa nisam skinuo.
Danas sam meditirao gore o banalnosti zla, o kojoj je i jedna čuvena filozofkinja pisala. S druge strane se nerazumijevanjem ili jednostavno top glupošću meni zamjera jedna druga banalnost, banalnost mojih postova.
Thomas Mann je još prije pojave nacizma bio jedan od najcjenjenijih i najpoznatijih njemačkih književnika. Čim je počelo divljanje on je sa suprugom napustio državu. Njegovo "Njemačka je tamo gdje sam ja!" postalo je poznato i primali su ga i najmoćniji državnici.
Cijelo vrijeme je vodio dnevnike u kojima je bilježio svakodnevne banalnosti, odlaska krojaču, gdje je odsjeo i slične stvari. Po prvi put su ga književni kritičari redom popljuvali, a ja sam sa svojom mentoricom Mirom Đorđević, uglednom znanstvenicom koja je za rata bez problema našla posao na poznatom njemačkom sveučilištu, dogovorio da mi ti dnevnici budu tema diplomskog rada, moram dodati, meni je više njemačkih pisaca draže od njega, no ni jedan nema tako zanimljive dnevnike.
Ako pišeš priče, pokušaj objaviti knjigu, ako pišeš poeziju isto, al nemoj se ovdje praviti neki književnik i mudrac, ovo je sam blog, izvorno internetski dnevnik...
Ja imam već jako uspješnu knjigu, i u njemačkom je muzeju, onako usput :P
21:24 | Komentari (15) | Print | ^ |

četvrtak, 28.05.2020.

Rascvjetano



Nisam baš dobro, a drugovi mi ove godine navalili odlaziti u ljepša spominjanja. Bježim od ljudi kad mogu, ljudi su tako pokvarljiva roba.
Hrvatska je jedna od rijetkih država u Europi u kojoj su i desničarske liderke zgodne.
Sad se napada Sandra, kojoj sam na prošlim izborima bacio glas, jer joj nije odurno što je netko zgodnoj Mariji Selak, novoj supruzi nezgodnog Raspudića, snimio međunožje. I tako mi je ostala fizički lijepa i desničarski pametna.
Priznajem da su i u Njemačkoj moji ljevičarski aktivisti poludili kad mi je u svim medijima frendica osvanula golih grudi. To je taj jebeni kapitalizam, smirivali smo ih,ovo je čista propaganda ne bi li nove desne ikone dobile koji glas više od glupih desnih licemjera.
Obrijao sam se, a sad moram završiti i juriti s psom vani.
17:26 | Komentari (9) | Print | ^ |

srijeda, 27.05.2020.

Opatijska gola normala



U Opatiji se život normalizira. Tete u bikinijima ili čak bez gornjeg dijela, sjede i leže u kafiću uz more. Griotta sladoled je opet super, nikad mi neće biti jasno zašto je u Opatiji toliko bolji nego u Rijeci. Opatija se i racvjetava, to su novosti.
Inače jučer je kad smo se vratilidan završio dramatično, Jinu se usred završne šetnje nešto, vjerojatno prokleta tkz. lastavica kojih je puno, zabola u prednju šapu, on se odmah počeo boriti s tim, ne bi li ga izvukao, kad bih mu se probao približiti on je bježao s jednom šapom u zraku ili bi doma, kad smo stigli, režao na pokušaj pomoći.
Nemiran sam legao spavati, on se u svom kutu bavio šapicom i uspio je, jutros je opet normalno trčao.
Sad nastavljam s nastavom, onda jurimo u Gorski kotar, blogove vjerojatno posjećujem tek navečer.
13:02 | Komentari (8) | Print | ^ |

utorak, 26.05.2020.

Ljepše vrijeme



Opet jedan brzinski post, nakon što sam riješio nastavu, skupio i poslao rezultate glasovanja u sindikat sad žurimo u Opatiju.
Glavno da se vrijeme popravilo. Brzinski odrađen dnevni post, blogove posjećujem vjerojatno predvečer.
13:08 | Komentari (10) | Print | ^ |

ponedjeljak, 25.05.2020.

Vlakovi i luđaci



Mislim da se dobar broj mladih muškaraca, čitam na twitteru i u Srbiji, pretvorio u psihijatrijske slučajeve, možda bismo trebali novi selektivni rat.
Jučer nam se tip zabio bočno u auto, jer mu nismo htjeli dati prednost koju nije imao, dok sam mu galameći psovao mater, maknuo Jina i izlazio iz auta govno je pobjeglo, pa nema puno majmune žutih hundaija na Škurinju, pretpostavljam da je i to dijete nekog onih s povlaštenim mirovinama, svejedno je moguće da ga stigne i moja ruka.
Nastavili smo svejedno u Gorski kotar, no nevolja ne dolazi sama, na uzbrdici je auto signaliziralo da je ulje pri kraju i morali smo stati.
Poziv prijatelju Matiji i prisilno poduže kampiranje.
Inače već dugo nismo toliko čekali prolazak toliko dugačkog vlaka, posao za neke izgleda ipak cvjeta, još da imamo pruge...
Cijeli dan sam na netu zbog nastave i jebenog referenduma, zasad mi se izjasnila trećina članstva, a rok je sutra. Ne da se ljudima više i ja ih razumijem za razliku od na početku spomenute histerične stoke.
22:00 | Komentari (11) | Print | ^ |

nedjelja, 24.05.2020.

Nepokošena livada



Proslavismo Jinov rođendan tamo gdje i on voli biti, uz naravno ćevape i šiš. Bilo je iznenađujuće toplo, problem je bio što nam je vjetar ranijih dana pokidao tendu.
Jutros sat vremena potrošio na famoznim Teamsima, htio sve pripremiti za sindikalni referendum, prvo problem oko jedne tablice, onda se na kraju uspostavilo da je problem prebacivanja linka još kompliciraniji od problema linka ovdje, veselo nedjeljom ujutro sve selo.
Ponovo ćemo izgleda popodne gore, jednostavno nikom nije dobro ovdje.

13:07 | Komentari (16) | Print | ^ |

subota, 23.05.2020.

Bolesno vrijeme



Vrijeme se opet opako igra, probudio sam se mokar od znoja, tuširao, otišao do dućana, stigao tamo opet mokar od znoja, na povratku jedva se popeo s bocama radenske i vode do potkrovlja, ja koji sam u školu, često i nazad išao pješice bez problema i naravno, s minimalnim znojenjem.
Inače danas je rođendan mog najboljeg drugara i prethodilo mu je sinoć nešto nakon čega smo pukli od smijeha. Naime već dugo se nije motao oko svojih igrački, da bi jučer kopao, kopao, i na kraju iskopao dvije, zadnju što mu je drugarica kupila i zadnju koju sam mu ja donio iz Sarajeva, komentirali smo da bi to valjda trebalo nešto značiti ;).
Na fejsu je moja omiljena pjevačica tražila da joj se šalju njene fotke koje su osobno nama najdraže pa sam eto i ja malo kopao po svojoj arhivi...
12:48 | Komentari (11) | Print | ^ |

petak, 22.05.2020.

Sardine i toast su oke



Danas smo išli rješavati birokraciju na Krku, opet ispada da ništa nije riješeno, ali ipak samo 80 kuna. Kuriozitet dana, prvi put sam u rodnom gradu doživio mladu ljubaznu službenicu, toga nikad nije bilo.
Ručak nisam na kraju fotkao, mada je bio odličan, kebab kod Obelixa, a i obradovalo me, dao karticu vjernosti od prošle godine i 32 kune dva kebaba, a i Jin je bio oduševljen.
Nismo stigli šetati, ja ionako već odavno ne volim svoj rodni grad, sreo par poznanica, sve ostarjelih lica, ali dobro nabildane, možda su u malim mjestina teretane ilegalno radile...
19:39 | Komentari (7) | Print | ^ |

četvrtak, 21.05.2020.

Pizze



Jučer smo odabrali uživanje u najskupljim pizzama, svaka mala šezdesetak kuna, odnosno ja sam tako zaokružio, al smo se malo zeznuli, mislili smo jest kod njih, tako, vidjeli na internetu da rade, uspostavilo se da radi ekspozitura u centru, ovi samo narudžbe, pa dok smo stigli do doma ohladile su se, posebno za prvu je to bilo bitno, ako želite možete pogađati, koje su u pitanju, moja druga je bila izvrsna.
Raspada se polako sustav online nastave, učenici navikli da samo preuzmu zadatke ne dolaze više ni kod nas koji radimo u realnom vremenu, sad bio s jednom učenicom, kaže ona, ovdje samo dajte zadatke, a meni odgovorite na par pitanja u chatu, živcira me da poslije ostali dođu i vide pojašnjenja, to nema smisla, ako ste Vi rekli da radimo u normalnom vremenu.
Barem smo s maturantima pri kraju, što će s njima ove godine biti bokzna...
11:44 | Komentari (14) | Print | ^ |

srijeda, 20.05.2020.

Opatija bez distance



Jučer smo nakon brze marende žurili u Opatiju prije moje virtualne nastave. Zato se baš nisam mogao ni previše opustiti. Konačno nešto nalik normalizaciji, vidio sam dvoje ljudi koji se nisu držali propisanog razmaka i naravno, snimio ih.
Čulo se i slovenskog jezika, znači ipak se kreće.
Mislio sam još svašta pisati, no Jin se buni, želi van. Do čitanja,njegova je riječ zadnja u ovoj kući.
17:35 | Komentari (11) | Print | ^ |

utorak, 19.05.2020.

Nakon nevremena



Pljuštalo je i nije mi se dalo ustati. Nije ni Jinu, tek pred jutro se vratio u svoju fotelju s moje strane kreveta, noć je inače proveo u kupaonici, jedinom prostoru u stanu bez prozora, mora biti da je bilo strašno nevrijeme. Još nije išao vani, ne želi iako je stalo, nema veze, uskoro ćemo u Opatiju, pa onda ja, knap ću biti, na online nastavu.
Bio na chatu s nekadašnjim drugom, sad živi u Švedskoj, sad je u tim nekim neovisnim za Hrvatsku, pljuje po Švedskoj koja kao izbjeglicu primila, od tamo podržava te ekstremiste kod nas, sjećam se kad je jedna frendica došla od tamo na odmor kod nas, kako je oduševljeno pričala o prijemu tamo, prvo dobar smještaj, pa besplatna hrana i učenje jezika i tako to...Ovaj sad živi na farmi s djecom i unucima i trenutno kritizira politiku oko corine tamo. Zanimljivo da smo svi mi, koji smo se momčili zajedno, danas na različitim političkim opcijama, nema nas dvoje, od preživjelih naravno, da smo na istoj, uglavnom nitko nije u najjačim strankama, barem to.
12:37 | Komentari (8) | Print | ^ |

ponedjeljak, 18.05.2020.

Javori, štrukle i nadasve voda



Iako svi troje prilično nestabilni odlučili smo se jučer ipak otići do Gorskog kotara, barem napuniti kanistre s vodom. Velika razlika u temperaturi i vlažnosti zraka, ovdje smo se preznojavali, gore se na kraju ja i smrznuo.
Inače zanimljiva je bila kombinacija za ručak, štrukle s piletinom.'
Između ostalog rascvjetali se i javori, jedan i kod mjesta gdje mi sjedimo. Inače dragi mi nonić je dobar dio života proveo u Kanadi, koja taj list ima na zastavi.
Drugarica je, kako se vidi iz priloženog, nabrala i dosta koprive, sad je zlatno vrijeme za nju, kao i maslačak. Jin je izgleda uspio dohvatiti jednu krticu, svi su bili vrijedni osim mene koji sam uglavnom meditirao.
Donesen je kalendar rada za iduću školsku godinu, zadovoljan sam, sad kad je konačno ministrica napravila nešto dobro može i otići.
15:43 | Komentari (9) | Print | ^ |

nedjelja, 17.05.2020.

Normalizacija malo morgen



Kod nas definitivno 1.6. kreće stvarna nastava, završni ispiti, praksa, matura i slično. Na fejs grupama bruji da će početi i stvarna nastava, ništa me iz ministarstva ne bi iznenadilo. Osobno ne bih imao ništa protiv da nije tog terora s maskama i jeftinim lošim sranjima za dezinfekciju ruku. Naravno da ne podržavam, nenormalnu online godinu bi sad trebalo online završiti, zanimljivo, odmah se brzinski uoči izbora sve normalizira, bježi virus od našeg opakog stožera.
Jučer bio u kontaktu sa Sarajlijama, na kraju se ispostavilo da je bilo više tisuća prosvjednika protiv mise za Bleiburg, al osiguranje je bilo i te kako moćno, jednu fotku sam objavio na fejs stranici "Piratski linkovi", zanimljiv outfit jedne cure, koji ne podržavam, al razumijem princip, na provokaciju provokacijom.
I danas mi stižu zadaće, mi zadaće moramo zadavati, al da djeca to šalju subotom i nedjeljom, a imaju sedam dana, baš ni nije najnormalnije.
13:40 | Komentari (12) | Print | ^ |

subota, 16.05.2020.

I veliki pjesnici trule



Sretoh danas u Konzumu
poznanika pjesnika
rukovasmo se čak
kaže samo da nas kamere ne snime
ionako smo sumnjivi bez rukavica i maski
kaže da je nedavno objavio novu zbirku
al eto, nema nikakav kontakt od mene
rekoh nema veze, ne volim druženja
sa starijima od sebe
nasmijao se i namignuo na svježa mlijeka
u mojim rukama
obojica inače uredni
nosili smo brade od par dana
kaže ponekad svratim na tvoj blog
dobar si, al dugo nije bilo pjesme
već dugo prije korone prestao sam biti poeta
rekoh i odšetasmo prirodno do odjela pića
on je tri četiri boce jeftinog vina stavio u svoj ceker
ja dvije boce jeftinog pića u platnenu torbu
jebiga sutra je nedjelja
i ljudi će na mise
koje su već danas počele
moramo i mi osmisliti nešto
ako bude kišilo,
kaže na kraju jesi li čuo
kod vječne vatre stotinjak sarajlija
pjeva po šumama i gorama
ni to mi se veli ne sviđa
kažem, jebe mi se.

p.s.
Jučer konačno nakon toliko vremena ćevapčići na terasi birtije...
13:43 | Komentari (9) | Print | ^ |

petak, 15.05.2020.

Tom Jones u Opatiji



Vjerojatno su rijetki u prošlom postu primjetili plakat s najavljenim gostovanjem, čini mi se u srpnju Tom Jonesa. Tip je znatno stariji i od mene, ne da mi se sad guglati, al eto živ je i upamtio sam ga. Naime kad je stari donio prvi gramofon u kuću, prve singlice koje sam ja od svog džeparca, tad mislim da sam bio u nižim razredima osnovne, bile su njegove, "Delilah" i "Zelena trava doma mog", mislim da je tako bilo u prijevodu.
Naravno, poslije me bilo sram, prešao sam na rock, kupio opet singlicu "Can the can" od Suzi Quatro, poslije me opet bilo sram, jer sam u srednjoj školi već slušao znatno ozbiljniju rock glazbu i povremeno potajno Oliveru Vučo, posebno jednu stvar o pariškoj kavani, maštalo mi se o svijetu, tek kasnije sam definitivno izabrao Berlin za grad svog izbora.
Prvo što sam pomislio vidjevši plakat, mora da su ulaznice bezobrazno skupe za pjevača na zalasku, no svakako nisam zainteresiran. Jedino me malo deprimiralo zaokruživanje života.
14:16 | Komentari (11) | Print | ^ |

četvrtak, 14.05.2020.

Kiša opatijska



Pitala me kolegica nedavno, kad je bila zabrana kretanja, jel Opatija kod nas ili u Istri, nisam imao pojma, rekao, pretpostavljam kod nas, al da sam bio siguran, nisam.
Danas preko fejsa saznao da je i Franji Tuđmanu rođendan, pretpostavio na osnovu jednog komentara, no nisam bio siguran i guglao.
Tako saznao da je i na današnji dan stvorena država Izrael 1948., što veli moja berlinska frendica, koja je bila njihova stipendistica, država divnih ljudi, slično ja pričam o nestaloj državi DDR kao bivši stipendist, u tom smislu je Grunf, nisam upamtio koji mu je aktualni nick, u pravu.
Moj Jin se nije još potpuno opravio, u pauzi za velikog odmora virtualne nastave jurili smo vani.
Skrenuta mi pozornost na preporuku na naslovnici, Edo sere. Naravno izabrao sam ne komentirati favorite uredništva, mislim da imam dva izuzetka al nisam siguran, ne pratim to baš pozorno.
15:18 | Komentari (11) | Print | ^ |

srijeda, 13.05.2020.

Ključ



Trebao je biti post o Opatiji, bili smo tamo i post će valjda biti sutra. Najdramatičnija noć s Jinom. Izgleda da se otrovao, zgrabio je nešto ispred haustora, nisam stigao reagirati i noćas smo stalno bili vani. Povraćayo je i sraćkao. Sad spava ipak i odmara.
Naravno da mu se nešto dogodilo ili dogodi li se, ne bih imao nikakvih dvojbi oko likvidacije najsumnjivije osobe. Bolestan je on već ionako i samo bih ga tresnuo šakom s ključevima između.
Ljudi su uglavnom govna i tu više nemam nikakvih moralnih dilema.

16:00 | Komentari (13) | Print | ^ |

utorak, 12.05.2020.

Koraba



Kako starim upoznajem namirnice za koje nisam znao ni da postoje niti da su jestive. Odlična je bila koraba jučer, a i kobasica, stalno se žalim na njih kod nas, a sad nisam upamtio koja je bila u igri.
Izgleda da smo svi poremetili bioritmove, sindikalna polemika u 1 nakon ponoći, učenica šalje zadaću u 2 i nešto. Sreća da barem relativno dobro spavam.
Bili u trgovačkom centru, sve puno, drugarica nabavila masku, javila joj žena od našeg Koreanca, danas idemo u Opatiju, po pravilima obavezna. Ja sam nudio svoju, nisam je još raspakirao niti znam hoću li je znati pravilno staviti, al eto, hoće biti komotna.
To što fotkam sa stražnje strane ljude, nema veze s mojim preferencijama. Fotić svaku petu opali pa bi sad zbilja za mene bio prevelik rizik fotkati drukčije. Ipak svaka mu čast, izdržava već znatno duže od svih prethodnika.
Zato sat crkava, pokazuje samo sate...
12:09 | Komentari (11) | Print | ^ |

ponedjeljak, 11.05.2020.

Paprike i Grace



Dobra ovo terapija, ne stigne se na blog. Baš sam se čuo danas sa sad poznatim slikarem, slikarstvo mu najprije bilo dio terapije. Možda svi postanemo slikari kako je krenulo i meni najdraža pjevačica Grace Slick je sad slikarica.
I odgojiteljice i učiteljice su čuvarice, danas kiša, sutra kiša, djeca mijenjaju učiteljice, nitko ništa ne razumije.
Inače uspio sam online kontaktirati skoro sve kolegice i kolege, ide izjašnjavanje članstva sindikata Preporod, mislim da će prvi put rezultat u mom kolektivu stopostotno negativan, za sva predložena odricanja. Dio bi ipak bio, naznačili u diskusiji, odreći se tih dva posto što vlada zahtjeva za sve državne i javne službe, al u slučaju da ostane isto aktualni porast koeficijenta od 1 posto za ono za što smo mi štrajkali, al naravno, nitko u ovoj državi više nikom ne vjeruje...
Ponovo odličan ručak!
20:09 | Komentari (12) | Print | ^ |

nedjelja, 10.05.2020.

Gorski kotar, drugi dan



Jučer smo po planu bili opet cijeli dan u brdima, prije toga sam išao po piće i mlijeko u dućan, zanimljivo da tamo gdje stalno preko zvučnika objavljuju da odgovorno kupujemo i ne stvaramo zalihe jer imaju dobru dobavnu službu nije bilo ničeg.
Srećom ja nikom od trgovaca kao ni stožeru ne vjerujem, pa još nešto zaliha imam.
Do malo prije sam u virtualnoj školi i mailu, ministarstvo postalo upitnik o virtualnoj nastavi, s molbom da budemo iskreni, ha, zatim trebalo isprintati, potpisati i skenirati izjavu, želim li dva sata manje ili 4% višu plaću, naravno, dva sata manje, samo što nama siromasima ne rade skeneri, pa sam ufotkao i poslao, vidjet ćemo hoće li to biti prihvaćeno.
Trebalo je i kontaktirati kolege, sutra počinje referendum članstva o ponudi vlade o odricanju od dogovorenih prava nakon štrajka, srećom imamo tu grupu što smo je napravili za prosvjed, polovica članstva je u njoj, većina odgovorila, sutra valja loviti drugu polovicu. Zatim je trebalo spremiti nastavu za sutra, isto jedva našao zanimljivu ideju, sve nešto što mi pada na pamet preteško, onda nešto zanimljivo, omiljeno jelo kod Nijemaca, anketa na velikom uzorku, i što se događa, ja koji sam svako ljeto u Berlinu tek od pete pogodim točan redoslijed, nude se currywurst, kebab, pizza i hamburger, doduše previdio sam da se anketa odnosi na cijelu Njemačku, ajde da vas
vidim.
Postavili smo jučer ponovo nadstrešnicu, sad ima i kod ljuljače hlada, a drugarica je prije odlaska neke stvari isprejala, Jin dva tri put kihnuo i vratili smo se.
15:45 | Komentari (12) | Print | ^ |

subota, 09.05.2020.

Sunčani Gorski kotar





Bili smo jučer na planini, vidi se tko je najviše guštao. Na kraju smo dobili nešto boje i od sunca. Iako je ručak bio odličan ja baš nisam bio od apetita i ostalo mi u zdjelici.
Zatim smo se nas dvojica izležavali, ja proučavao ogoljeli javor, maslačke,koprive i divlju trešnju, drugarica malo ležala, malo kopala. Kad sam se vratio desetak poruka u teamsima čim sam upalio laptop, hej ljudi, meni je počeo vikend, i na kraju sindikalni mail o sprovođenju e referenduma o ponudi vlade o zamrzavanje plaća, to bih trebao sprovesti odmah na početku idućeg tjedna, svi sve rade da nam zeznu i vikend.
Jutros me Jin neobično rano budi, vidim nevolja, nema ni tuširanja ni brijanja, jurimo vani. Sraćka mu je, mislim koji vrag, pazimo da sva hrana bude svježa. Zatim jede velike količine trave, zagonetka se povećava. Na kraju jadni pas povraća i vidi vraga, kukuruz. Dok smo se mi opuštali on je očitom ulovio trenutak i dohvatio se zdjelice u kojoj su bili naši ostaci od ručka, znamo da to ne smije, al eto, desi se. Sad ponovo spava, bolje je.
Vjerojatno ćemo i danas gore, sutra navodno najavljuju kišu i u tom slučaju idu pripreme za nastavu...
10:40 | Komentari (15) | Print | ^ |

petak, 08.05.2020.

Telci



Kao prvo, sretan vam dan pobjede u Drugom svjetskom ratu. Mene uvijek podsjete čestitkom moje berlinske prijateljice, ja te praznike cijenim uglavnom samo ako su neradni dani.
Vjerojatno pogađate zašto danas nije bilo posta, čim sam završio s online zadacima pohrlili smo u Gorski kotar, i ručak smo nosili tamo, no o tome sutra.
Jučer smo imali teletinu za ručak kao u ona dobra stara vremena. Ono kad su fašisti bili slabiji od svih nas...
Vrag mi ne da mira pa uvijek bacim oko na roditeljsku grupu o corona školi. Lupeta stalno jedna baba kao da je top bloger i svi nasjedaju, neki se čak i pravdaju. Ja sam jučer prvu poruku od učenika dobio u 7.45, zadnju pročitao u 22.59, jedna je stigla u 3 ujutro, al je nisam čuo. Zbilja mislim da ministarstvo ili vlada plaćaju provokatore, jer ne vjerujem da ljudi mogu biti toliko glupi.
20:54 | Komentari (12) | Print | ^ |

četvrtak, 07.05.2020.

Bez riječi



Kao da je neka simulacija. Odlično osmišljena doduše. Vidim, mladi se ipak seksaju, doduše po svojim županijama...
12:54 | Komentari (12) | Print | ^ |

srijeda, 06.05.2020.

Crkva



Postoji crkva pored trgovačkog centra uz koju Jin baš voli obaviti veliku nuždu, naravno da odmah pokupim, međutim već mi je drugi put ista osoba rekla, pazite da dobro počistite, naš se svećenik jako ljuti.
Mene oni koji se jako ljute ni najmanje ne impresioniraju, kao ni aurotiteti koji upravo vladaju Hrvatskom, Srbijom i ostalim banana državama. Mađarska je otvoreno fašistička, Srbija blizu, Hrvatska eto kao tu naprednija.
Ruke su mi počele patiti od ovih izgleda najgorih sredstava za dezinfekciju koje su počeli širiti po dućanima, nije mi jasno jesu li budaletine išle samo na uštedu.
Pun mi je kufer budaletina koji ništa ne razumiju...
p.s.
Kasnit ću, upravo stiže ručak, a Jin će vjerojatno brzo biti za svoju garantiranu šetnju...
15:14 | Komentari (14) | Print | ^ |

utorak, 05.05.2020.

Do vode i slobode



Pustili nas jučer u Gorski kotar što smo naravno odmah iskoristili, odjurili nakon virtualne nastave i ručka, usput natrpali sve prazne kanistre za vodu koje smo imali. Jbga, nekima rijetkima nam je neprirodno živjeti u ropstvu, drugi se uspješno prilagođavaju.
Kad sam čuo za mjere kod frizerke i neizbježne gužve, odlučio sam, drugarica mi jučer obrijala glavu, ovo je zadnja fotka zapuštenosti osim brade čije je brijanje u planu. Jin gore uživa, a onda automatski i mi. Sad je već, čini mi se naučio, dokle je susjedov posjed i odakle počinje naše. Dobio je i novu Bayerovu ogrlicu pa smo i u tom smislu mirni.
Nije bilo gužve na cestama, robovi nisu pohrlili u prirodu. Jučer mi bio gušt gledati i ogoljen javor.
12:48 | Komentari (13) | Print | ^ |

ponedjeljak, 04.05.2020.

Četvrti svibanj



Danas smo šetajući pse imali temu Titove smrti. Nitko od nas ga nije obožavao, no čak i Hosovac se složio da je velika većina bolje živjela u ono vrijeme. Zanimljivo da svi pamte taj dan prije 40 godina kad je objavljena vijest, inače rijetko se netko sjeća nekih datuma, a da nisu vjenčanja, pogrebi i slično.
Moje društvo je naravno vijest saznalo znatno kasnije od cijele nacije. I ovaj put smo feštali u mom stanu, al smo bili oprezniji za svaki slučaj, većina nas bila privedena u milicijsku postaju na dan Kardeljeve smrti, nismo bili ni krivi ni dužni, odakle smo mogli znati da je političar umro, neki su i batina dobili, ja sam već imao iskustva i samo šutio.
Dakle i tog četvrtog svibnja smo feštali, doduše nešto tiše i oko pet popodne smo odlučili malo prošetati. Naletismo tako na Dudu S. , kaže on, ekipa jeste li čuli da je umro drug Tito, cura koju sam bario odmah proplakala, a m eni zbunjenom odmah proradio mjehur, što nije čudo, budući da sam tad pio pivo, bilo neobično mračno za taj dio godine te se ja uputio u mrak i počeo mokriti na ravnom krovu jedne garaže. Sve bi bilo oke, da u tom mraku automatski nisam krenuo nazad i tresnuo s garaže, svi odmah dojurili no meni nije bilo ništa, samo se ugruvao.
Bio sam glavni, društvu važniji od druga komandanta, cura me grlila, al samo to...
p.s.
U pola kreće virtualna nastava, poslije ćemo se vjerojatno pokušati probiti u Gorski kotar, blogove najvjerojatnije obilazim večeras.
11:20 | Komentari (10) | Print | ^ |

nedjelja, 03.05.2020.

Mrkve i batine



Sjećam se kratke epizode s berlinskim pa onda hrvatskim piratima. Bili smo protiv zabrane rada nedjeljom, al smo se zalagali da zaposleni imaju pravo na dva slobodna dana u tjednu, te da se kontrolira dodatno plaćanje djelatnika vikendom. Argument je bio da nedjeljom svi ne trče u crkvu, te da ima dosta samaca kojima bi dodatna zarada dobro došla, te naravno, oni sretnici koji još imaju posao koji ih iscrpljuje ne stignu radnim danima baš u dućane.
Danas sam promijenio mišljenje. Cijeli život se borim za opće dobro, zašto bih i dalje. Nevjerojatno koliko je moj pas guštao u petak i nedjelju u praznom prostoru oko Lidla, tu i tamo bi došla po dva auta i očito se dilala droga, ne mogu garantirati, al čini mi se da je bilo jedno prebacivanje iz ruke u ruku kutijom šibica, kao što smo mi radili u čuvenoj stanici Podlugove iz Čolićeve pjesme, izađeš iz vlaka, zamijeniš kutije šibica, u jednoj lova u drugoj trava, vratiš se u vlak i nastaviš put.
Jin je toliko uživao u petak i danas da to nije normalno, pa i ja s njim. Ionako nam svima preostaje sve manje vremena, nek se mladi izvole izboriti za bolju budućnost, ili izaberu postati robovi.
Valjda nam se esdepeov župan smilovao i sutra ćemo smjeti u Gorski kotar, ako sam dobro shvatio, doduše umalo nisam pao s lopte, na ulasku u Rab nužno mjerenje temperature, odmah asocijacija, mislim da se roman Srbina Pekića zvao "Besnilo", davno čitao ne sjećam se više, no mislim da obrađuje današnje vrijeme.
12:30 | Komentari (11) | Print | ^ |

subota, 02.05.2020.

Prošao i prvi svibanj



Zanimljivo da su i naši mediji požurili proslijediti laž da u Berlinu nije bilo tradicionalnih prvomajskih demonstracija. Istina da je prosvjednika ovaj put bilo manje od policije, vidio sam video, s balkona su im komandirali preko zvučnika, 5000 specijalaca iz cijele Njemačke je došlo suzbiti demonstracije, sad slijede tužbe protiv odgovornih za neodgovorno druženje policije u corona vrijeme.
I u Rijeci se slavilo, i ja sam pozvan na grah u vrtu obližnje vikendice, odnosno samoizgrađene kućice. Tu u blizini obično moj pas i ja šetamo. I jučer smo, Jin je uživao, nije bilo auta, Lidl nije radio, osjetio se miris i išli smo prema njemu, imali smo što vidjeti, policijska vozila. S druge strane, gdje se pekao janjac i orili narodnjaci, te sjedilo i vrištalo bez ikakvog razmaka, nitko nije intervenirao, Hrvatska danas...
Nažalost tamo gdje su mladi slavili, grlili se i ljubili, u parku kojim isto šetamo, nisu počistili,to nove generacije nitko ne uči.
Victoria se i jutros javila na instagramu...
12:51 | Komentari (14) | Print | ^ |

petak, 01.05.2020.

Pukovniku nema tko da puca



Jučer sam ujutro instalirao najnoviju inačicu ccleanera i onako bunovan je uključio. Naravno da nisam poslije mogao pristupiti virtualnim učionicama. Imao sam alternativan pristup učenicima i stvar je prijevremeno riješena.
Imamo sposobnu informatičarku, pa je ono čime sam se ja bavio cijelo jutro relativno brzo riješila, jednostavno ići u anoniman modus sa starim podacima, jer ovo me natjeralo na promjenu lozinke i aplikaciju prebaciti na desktop, kaže, moralo bi funkcionirati, i bi tako, sad imam jedne suvišne teamse, možda da s blogerima održavamo alternativnu blog nastavu ;)
Nije sve tako smiješno. Šetamo jutros Jin i ja, ja se zamislio, razmišljam kako se super blogerica može naći s tim top blogerom, kad čujem pičkaranje i galamu. Tip galami s balkona, Jin se popišao na zid njegove zgrade, nek odmah obrišem, pitam gdje se popišao, žena s drugog prozora pokazuje i ja maramicom brišem. Ovaj još govori, u vrijeme corone, ovaj šeta, a paš mu piša ispod tuđih prozora, žena iz stana nasuprot njegovog mu odobrava.
Poslije sretnem ratnog zapovjednika kojeg svi cijene, vlasnika psa, a ovaj mu nadređen bio, kaže dobro si napravio, naoružan je budala, ak ga sretneš nasamo izgazi ga, jako je bolestan, mislim i živ leš, pazi samo das nema svjedoka. Da sam ja njega u ratu slušao ostao bih bez svoje satnije, nije on rata vidio, samo planirao.
Naravno, priča je dijelom izmišljena, kao sve ovdje, nije pukovnik u pitanju, toliko ni naši nisu ludi.
p.s.
Sad ću ručati, komentari na drugim blogovima kasnije
16:49 | Komentari (14) | Print | ^ |

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

11. 08.