Opis bloga.

Nikakav, užasan, histeričan, drzak, bezobrazan, poučan, programiran za rušenje granica hm, hm, hm... Sredstvo za trošenje vremena, kojeg ionako ima previše, also uopće nema...

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje - Bez prerada

Važno zbog debila koji ne znam zašto posjete ovaj blog: "ovo djelo je plod fikcije. svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima slučajna je." Rečenica ima pravnu valjanost !

Goran Kauzlaric | Create Your Badge


@nachtfresser folgen


Instagram

nachtfresser@gmail.com

Diem25Rijeka1DSC
Pirat urednik na fejsu :P
Web Nachtfresser

IZBOR POSTOVA 06.2004. - ?
od najstarijih do danas, barem po jedan mjesečno, odozdo prema gore
2019
Institucija slobodnog blogera (ogled o Böllu)
Aktivizam Grete Thunberg
Odakle ocean u pjesmi?
Vrelo Bosne i Jajce
Sarajevski ćevapi, dame i uspomene
Snježni Benkovac na brdu
Pulski zalasci
Kosa i sram
2018
Sa Sloterdijkom u Puli
Uzoran učenički dom
Tko otvara vrata Bukowom mačku
Djevojčica iza žice
Starac i (r)evolucija
Neotuđena crtica
Trešnjevački teatar
Intimni otvori depresivnih ljudi
Modna osvježenja
Kupac ružnog limuna
Međupost
2017
Pao stoljetni park
Budimo na mi
Poderane čarape
Pijača bez leda
Ostaj mi dobro Berlinu moj
Iskustvo i stil
Sedacija, odlasci, promatračica života
Nitko ne vrijedi više od dvije minute
Kud plovi ovaj put
Srcamo se
Vareš, imenovanje prošlosti
Popravljač
2016
Božić kod Dolores
Blog arhiva, genijalno
Varešarije
Obrobljeni plimom
Nestanak Wagnerovog psa
Poezija koja to nije s teletinom na pratećoj slici
Preko crte
Djevojka sa sajma u Opicini
Predvečerje u Trstu
Labinski bijenale industrijske umjetnosti
Dresirani i slobodni
Projekt bicikl
2015
4000. post
Forever Lolita
Vječno vraćanje dupeta
O potrebi za bloganjem
Blogerska subota
U pokretu
Gromovi love golotinju
Nisam mislio na Pariz
New York, Jack i ostali mitovi
Sipa i čokolada
Čudnovati su putevi Googleovi
Svakodnevni samoslici
Nachtfresser, 3700.post
2014
Pljeskavica i čaj
Istup Anne Helm
Ravnateljice über alles
O fotografiranju i svinjama
Život
Večer s berlinskim piratima
Posljednja marenda
Fuck the System!
Izlet u Opatiju
Kandidat broj 5 liste 16 za EUP
Nek nam živi bezuvjetni temeljni dohodak
Nagnuće berlinskog piratskog broda
Tišina hotelskih soba
S visina Svetog Križa
Avionska dijagnoza obrazovnog sustava
2013
Dame i gospodo, Astrid Kuljanić
Dekadencija
Odjeb ljetu gospodnjem dvijetisućetrinaestom
Naš mali šareni štand
Anonymous MMM u Rijeci
Profesor budala
Roštilj bez jahte
Krivo mi je zbog mog starog
Što radi piratska stranka ?
Bloger za EU parlament
Izbor postova
Shitstorm
2012
Sanjam knjige u Puli
Taštine
Sjećanje
Proteze Auschwitza danas
Blogeri 2004-2011
Prošao još jedan...
Prelijep dan u Zagrebu
Blogersko pušenje privatnosti
Napad Svetle Yordanove
Čitajte "Bolju polovnjaču"
Ostajte tamo, stižemo
2011
2500. post
Čestitka vjetrom raspršena
Predsjedniku ima tko da piše
Isšljivan
A meni se popodne spava
Smrt u Opatiji
Povratak u Ništa
Dijalog jednog blogera i Igora Mandića
Hrana naša svagdanja
Jučerašnji prosvjed u Rijeci
Civilizacija baterija
Hotel Montree
2010
Snijeg u Rijeci
Obzor
Vodice, bajka s pogledom na more
Cambridge i karavane
Otočna opuštanja
Berlin : balkanska galerija
Repovi rata
Dan divljanja maturanata
Abrutissement, načelo zatupljenja
Igramo se okvirima
Nacisti u Dresdenu
Boje budimpeštanskog Ludwiga
2009
Sa(n)jam knjige Pula 6.12.2009
Prođe još jedna fešta
a je još uvijek u krugu
U najjačem sastavu
Muzej, multikulturalnost, beskućnici...
Poučak o golom
Divlji Balkan
Gorski Kotar devetog svibnja
Londonerica u palanci
O bocama i maslinovom ulju
Prozori
Ha,ha, Amy je zakon
2008
Tako je zborila Gudrun Ensslin
Priznanje
Onako usput
Blog i grob
Govor mržnje na blogu.hr
Razgovor studentica pred Humbolt univerzitetom
Nogometno bratstvo Španjolske, Hrvatske i Koreje
Prosvjed, turisti i sunčani Korzo
Rasaditi
Dobro se žega
Politička korienitost
Osamstoprvi post, mali osvrt
2007
Ekološki fašizam
Masturbacijo, sretan rođendan !
Van Goghova zvjezdana noć
Radni dan jedne Berlinerice
Dani bez neta
Petak trinaesti
Razredni izlet u vodni centar Atlantis-Ljubljana
Guščija pašteta
FBK u Rijeci, jel se kome štucalo :P
Rasulo
Izletila zbog marihuane
Moja Paris gola u novinama
2006
Manta, vraaaaaaaaaati se
O blogu "Pjesmarije" (autora NF)
Igra revolveraša
Idealisti s oružjem
Ceremonija oproštaja s praznicima
Jedna Ljudmila
Zadaća (dječja bolnica)
Irokez u školi
Moji prijatelji
Coool
Prva klasa
O ovcama i nadi
2005
Kenningari i druge učenosti
Uvijek iznova, deja vu
Moj Uerige
Ostavština
Pred maturalac
Moj Raščupanko
Sjećanje na Radovića
Pišanje u Harteri
Samoubojstvo u štali
Montaža tv stolića i sretnije budućnosti
Pivo
Nekad smo znali veselo polemizirati...
2004
Inventura 2004.
Sjećanje na vrt (Paul Klee)
Razrednik
Isplazit jezik
Kamere oko nas
O fašistima, Sloterdijku, Walseru i meni
Skins&Teacher

















































SUPERCOOL ;P.

Jin
Web Nachtfresser

Ani ram
dizajnerica
Annaboni
Pozitivka
Lastavica
Otočka
zub
euro
niskozemski propheta
sjedokosi
Contra
Grunf























.


06/20 (4)
05/20 (31)
04/20 (29)
03/20 (32)
02/20 (28)
01/20 (26)
12/19 (24)
11/19 (22)
10/19 (27)
09/19 (28)
08/19 (27)
07/19 (26)
06/19 (30)
05/19 (29)
04/19 (27)
03/19 (30)
02/19 (28)
01/19 (31)
12/18 (31)
11/18 (30)
10/18 (30)
09/18 (30)
08/18 (31)
07/18 (30)
06/18 (29)
05/18 (30)
04/18 (30)
03/18 (31)
02/18 (29)
01/18 (31)
12/17 (32)
11/17 (30)
10/17 (31)
09/17 (29)
08/17 (28)
07/17 (34)
06/17 (29)
05/17 (31)
04/17 (29)
03/17 (31)
02/17 (30)
01/17 (31)
12/16 (29)
11/16 (24)
10/16 (30)
09/16 (26)
08/16 (22)
07/16 (26)














.
































Prosto ko pasulj



Nemam baš danas vremena za blog, al ipak sam maloprije otvorio link u komentarima prethodnog posta. Vidim dva top ratnika nekrofila lupetaju, podržavaju ih top žene, sjećam se kako je jednom davno blogerica uranova pikula rječima ispljuskala upravo unaprijeđenu tadašnju cool, to je tad bilo top, blogericu koja objavila post kako upravo s guštom izbrijava prostor svoje pikice, poslije se saznalo s kim je bila na sastanku i prestala je pisati.
Nije nikakav gušt polemizirati s tom ekipom koja bi glumila konzervativce, karikaturama iz Reichove masovne psihologije fašizma, upadneš u kaljužu iz koje teško izvući, treba imati na umu da je jedan moćan tip iz vlasti jučer hvalio Orbana kao najuspješnijeg u borbi s virusom, što su njemački portali odmah ismijali, oni vjeruju da ako Sjeverna Koreja objavi svoje podatke, nije jasno, tko bi bio bolji.
Blago ženomrscima i s druge strane latentnim lezbijkama. Očekujem ponovo Mirka s fotkama erekcije na blogu.
I usput, mislim da sam svojim predavanjima i druženjima 1995. u Berlinu doprinio barem isto kao ovi top prašinari hrvatskoj nezavisnosti, pisao sam o tome u jednoj priči na blog natječaju kad je pobjedila sad poznata književnica Marchelina, druga je bila nažalost pokojna Lobotomia, a ja sam napisao istinitu priču znajući da će je svi ionako smatrati fikcijom, svejedno je polučila dobar rezultat :D



Komentari [17]

Besplesno vrijeme



Divno, dronovi sve nadziru, kažu najviše plaže. Jedino je Korzo pun, nažalost ne stignem do grada, kažu najposjećeniji je dućan s donjim rubljem. U trgovačkim centrima nema redova, planiram nabaviti zalihe prije vikenda kad će očito biti ludnica. Čujem i da su po prvi put redovi pred knjižnicom, nastradao sam jer sam zbilja već alergičan na redove, a prijeti mi zakasnina.
Sutra je međunarodni dan plesa, čestitam Lastavici i ostalima koji ga slave. Prošle godine se masovno plesalo na Korzu, ove naravno ništa od toga.
I u Vegasu je tužno, plesačice koje su donedavno svojim komentatorima odgovarale da su preskupe, svakim danom na twitteru objavljuju besplatno sve opscenije fotografije, mora se opstati.



Komentari [19]

Seljačka pizza



Zanimljivo, jučer sam čekao barem pola sata u koloni za dućan, danas sam prvi put od krize odmah ušao, nije bilo čak ni zaštitara za provjeriti jesam li dezinficirao ruke.
Inače jučer sam se bavio formativnim i sumativnim vrednovanjem, ovaj tjedan su naime virtualna razredna vijeća, radije to odradim nedjeljom kad mi je ionako ograničeno kretanje nego preko tjedna uz nastavu.
Imam masku, al je još nisam raspakirao, onu Varteksovu pamučnu, no eto, bez nje se ne može u javni prijevoz, kako sam shvatio ni u knjižnicu, a koliko vidim sve konzervativne vlade polako uvode obavezu nošenja maski, ne samo uzorni nam susjedi nego i Njemačka, mada je tamo frka, moj Berlin kao i uvijek, nepokoren grad.
Za ručak smo imali seljačku pizzu, onu s puno šunke, špeka i luka, super je bilo. Poslije smo se vozili do daljeg trgovačkog centra, što ćemo kad ne smijemo u Gorski kotar, e tamo me uvijek razveseli jedna djevojka koja stanuje preko puta, izlazi i uživa u svojoj bašti u svakakvim minimalističkim izdanjima bez pardona, fućka joj se na prolaznike, podržavam, palo mi na pamet, bilo bi je zanimljivo vidjeti i s obaveznom maskom u ljetno vrijeme.



Komentari [15]

Urban i urbano



Ujutro obično obilazim njemačke portale, ako uspijem još što besplatno pročitati od onog što me zanima, što je sve rjeđe, na omiljeni lijevi portal više ni ne idem. Danas sam dobio zanimljivu ponudu, mogu pročitati što želim, ako ispunim kratku anketu. Napravio sam to i počeo čitati. Kad sam već bio pri kraju prvog članka stigla je zanimljiva ponuda, kažu iz redakcije, budući da nitko nema odgovore identične mojima, željeli bi me suočiti s nekim tko ima sve odgovore suprotne mojima 10. svibnja na video konferenciji za njihove čitatelje. Na drugaricino iznenađenje odbio sam, samo stisnuo iksić. Istog trena sam shvatio da bi to bilo atraktivno za moje učenike, al bilo je kasno. Tema je bila corona i ja sam npr. odgovorio da me najviše brine dugoročno ograničavanje sloboda.
Po želji čitateljica jučer sam izgnjavio Jina, još je bio dan pa blic nije divljao. Inače da ne biste pomislili da reklamiram njemački trgovački lanac, samo šetamo uz njega jer Jin tamo voli obaviti nuždu na travi iza, tek kad sam stavio fotke, shvatio sam da nisam sakrio znak što obično radim, sad mi se više ne da.. Imao sam nečasne navike, fotić nije vidio što ja jesam.
Jučer je Urban imao zanimljiv besplatni koncert na katu turističkog autobusa, mi smo ga samo čuli u potkrovlju, nismo znali o čemu se radi, danas na portalu Novog lista dug i zanimljiv razgovor s njim tim povodom.



Komentari [10]

Baterija



Od velikog njemačkog pjesnika Ericha Frieda sam naučio da se baterija, koristila se ili ne, potroši. To je bila jedna od većih životnih lekcija. I od psa naučim svaki dan nešto novo. Ne fotkam ga jer je bljeskavica van kontrole, a on se svaki put izbezumi ako bljesne.
Zabranom kretanja smo onemogućeni u punjenju naših baterija, tko zna kolike će biti posljedice, mislim za one psihički zdrave, većini bolesnih sav ovaj režim odgovara.
Izgubio sam subotnje jutro u pripremanju online sjednice razrednih vijeća, rok je naravno bio ovaj ponedjeljak. Problem je bio u prebacivanju tablice u word da bih je mogao ispuniti, bit će veselo, ja sam još imao commodore il kak se već piše, star i iskusan, pa znam neke fore. Mislim postoji jednostavan način, al za njega trebaš znati svoje lozinke.
Jedna žena je napravila valjda jednu od najbolje zamišljenih grupa na fejsu, od onih nostalgičarskih, al je počela isključivati sve, koji se s nekim načelima grupe nisu slagali, htjela je i mene, al joj nije dala njena najbolja prijateljica, njena, i jedna od boljih mojih. Sad su obje izašle iz grupe, ova prva s glupim obrazloženjem, zbog zaštite svog duševnog zdravlja.
O čemu sam ono htio pisati, živio, ne živio, isto ti se piše...




Komentari [17]

Pleksiglas



Zanimljivo kako se ljudi i trgovci i dostavljači brzo priviknu na distancu. Tako danas mlada voditeljica tri psa, ona što se bavi noktima, kaže da je dobila telefonski poziv, je li kod kuće, ona veli da je, i tip joj rekao da joj je ostavio naručeni i plaćen pleksiglas uz ogradu. Ona stanuje i radi u kući znatno niže, bez komentara.
Onima koji se bave pleksiglasom ionako cvjeta posao u ova mračna vremena, posebno onima što su unaprijed znali što će se događati.
Shvatio sam i ovo oko organizacije nastave za niže razrede osnovne škole, jasno da je to zamišljeno kao čuvanje djece, prostor zbilja nije problem, mogu raditi u obližnjim srednjim školama, samo mi nije jasno kako se misli raditi bez odmora na kojima se nikako ne može spriječiti njihovo druženje...
Drugi voditelj pasa jučer seksistički komentirao drugu fotku, što bolji auto lošija guza, ja pomislio, ne mora biti, moguće da su samo hlače loše.



Komentari [11]

Žene su ženstvene (5500.post)



Danas mi se baš nije dalo, ta virtualna nastava i te gluposti.Onda me digli Buldožeri i te jučerašnje snimke. Jasno da će još potrajati do normalnosti, mini suknji i providnih ljetnih haljina, al krenulo je. Smrt mačizmu, sloboda narodu!



Komentari [13]

O psima i robovima



Mislim da su vlasnici pasa inteligentniji od prosjeka stanovništva. Recimo kolegica mi se žali da joj učenik nije radio kviz u realnom vremenu, zaštitar s kojim sam jutros šetao uz naše pse odmah povezao i komentirao da je možda puno djece u obitelji i ovaj žrtvovan, kao vjerojatno jedan komp u obitelji. To je naravno i istina, samohrana majka s puno djece, tko zna jel sad i posao ima.
I tako šetamo mi uz sportsko igralište, on priča i vidi da sam odlutao mislima, ne vidi da snimam i naravno ne zna da sam bloger, pogleda prema igralištu, vidi curu koja trči, ja je snimio u momentu predaha, kaže, vidiš, ako uspoređujem, mislim da je ono vrijeme kad su djecu naslijepo i dogovorno vjenčavali s 18 bilo zrelije nego ovo kad djeca s 40 žive i hrane se kod roditelja.
Ja mu odgovaram da je nazadna socijalistička Njemačka, čiji sam bio stipendist, dijelila stanove parovima s 18, mislim stanovi su tražili stalne popravke, al mladi su se osamostaljivali, u tom smislu se slažem. Kaže već si mi pričao, nego zašto je država propala, nije valjda samo do neslobode, veli pogledaj Hrvatsku i Srbiju danas, nema šanse da propadnu.
Odgovaram spremno, nisu smjeli putovati vani, nije bilo južnog voća niti coca-cole, a i susjed je susjeda špijunirao.
Veli, da, svi sad imamo coca colu i južno voće...

p.s.
Skoro zaboravih, trkačica po zabranjenom prostoru igrališta mi se jako svidjela, a čitatelji ovog bloga koji ne komentiraju nek uživaju u svojim mrtvim prirodama ;)



Komentari [12]

Živjeli! (Ein Hoch auf uns)



Planirao sam danas pisati o Vegasu u vrijeme corone, čisto zato jer to neke iritira, meni baš zanimljiva tema, al nametnulo se nešto drugo.
Učenici su između par pop/rock njemačkih pjesama mogli odabrati koju ćemo obrađivati, te glasovanjem uvjerljivo izabrali pjesmu "Auf uns".
Meni je to totalno bezvezna pjesma, al ima nevjerojatnu povijest i zahvalna je za raditi nastavi. Mislim da sam među prvima u bivšoj državi obrađivao "Lili Marleen", pa zašto ne bi i ovo.
Izvođač se preziva Bourani, afričkog porijekla, rođen u gradu u kojem naš bloger Euro živi i radi, vrlo brzo posvojen od njemačkih roditelja. Bio je i kršten, no kad je porastao prebacio se na budizam.
2014. je snimio pjesmu koju spominjem, a čiji naslov učenici koji su je odabrali logično ni ne znaju prevesti. E onda se dogodilo svjetsko nogometno prvenstvo, pjesma koja nema nikakve veze s nogometom je lagano postajala omiljena pjesma njemačkih navijača, a nakon povijesne pobjede sedam prema jedan protiv Brazila, priznajte, zaboravili ste, ja koji inače ne pratim nogomet nisam, postala je apsolutno najpopularnija pjesma u Njemačkoj, a Bourani ju je uživo pjevao na dočeku njemačkog tima.
U materijalima Goethe instituta didaktiziranih za nastavu nema ni riječi o tome, sad sam u nedoumici kako voditi nastavu.



Komentari [13]

Akcija nagaz!



Naletili smo na odličnu šunku jučer i naravno nije nam bio problem simulirati uskrsni doručak, može se to nazvati i solidarnošću s komšijama.
Na susjede se pak drugarica naljutila i krenula u odlučnu akciju. Prošli tjedan je samoinicijativno počistila oko jedinog mjesta u blizini stana gdje može sjesti, sad opet sve izgleda katastrofalno.
Sjećam se kad me jedan radikalni komunist pitao zašto sam glasovao za neovisnost Hrvatske, spontano sam odgovorio, da se riješimo cajki. Danas je cajki više no ikad, a i govana, pozdrav onima koji se prepoznaju!
p.s.
U 11.30 počinjem s virtualnom nastavom, blogove posjećujem kasnije...



Komentari [17]

Distanca



Najgora vijest koja me zatekla čim sam se probudio, župan mudrac predložio suludo rješenje, pretvorio županiju u subregije i moć će se svugdje po županiji putovati bez famoznih propusnica, samo ne u Gorski kotar ni na otoke. Odmah sam se sjetio svojih prijatelja koji me na izborima kritiziraju jer bacam glasove, umjesto glasovati za manje zlo, više apsolutno nisam siguran koje je to manje zlo. To mi isto kao oni što se tješe da je u Srbiji još gore, to zbilja više nije moj problem.
Već sam pisao o velikoj krizi u Las Vegasu i posljedicama. Sve postaje online biznis, plesačice postaju striptizete i što veli ova koju pratim, dragovoljno, jer ne može zamisliti napuštanje Vegasa i povratak tamo gdje je rođena. Sad sudjeluje u kampanji koja se eto poklopila s temom s naslovnice, pa...Održavajmo socijalnu distancu! Kontekst, nešto što većina iz mlađih generacija ne razumije.



Komentari [20]

Cure i pasi



Danas sam hrabro odšetao u grad na tržnicu, hrabro, jer sam svjestan da mi je kondicija ovih tjedana znatno oslabila, a i valja se vratiti uzbrdo nazad. Bilo je napola uspješno, našao sam peršin list, vidjet ćete vjerojatno sutra za što je upotrebljen, no teta kod kupujem jaja nije bilo, te rigorozne higijenske mjere eliminirale domaća jaja.
Razveselilo me i rastužilo obraćanje mušterijama moje brijačice glave, kaže jedan šetač pasa da se sam šiša aparatom, ne, to mi nije to. Žalosno što u cijelom gradu, naravno ni na trznici osim prodavačica, nisam vidio ženu ispod šezdeset, al dobro, u mom naselju se, kao što se vidi iz priloženog nešto još i nađe.
Meni je ovo sve jako tužno vrijeme, jedino smo mi šetači pasa sve bliskiji, danas nas je u jednom trenu bilo osam u parku, odnosno devet, jer je vlasnik Damba bio odvojen, nosi masku i izbjegava masovna okupljanja.



Komentari [16]

Bitak



Možda sam već dosadan dogodovštinama iz šetnji s psom, al ništa se drugo ne događa osim virtualne nastave i državne propagande na portalima. Dobro, jučer je osim fenomenalnog ručka, malo ranije pripremljenog, jer sam bio druga sjena, a ja se starinski držim toga da nastava počinje kad je po rasporedu, mislim da rutinu i privid normalnosti zbog djece moramo održavati, znači jučer je bio zanimljiv dan. Jednoj učenici sam na chatu izigravao psihologa, nije prihvatila sugestiju da se javi našoj pravoj mladoj psihologici, kaže bio bi ju sram to njoj reći, eto meni se sve može, zanimljivo.
E tako jutros šetam sa psom, idemo šumom do dječjeg igrališta, vidna zabrana korištenja, no obradovalo kad sam vidio koliko ih tu zabranu krši. Još više me obradovao pogled na mladu animatoricu u kratkim hlačicama koja je vježbala s curama, vjerujem uglavnom predškolske dobi. No primjetila i Jina i mene tako da sam pomislio, nema šansi za fotkanje, naravno nje. E onda se dogodilo nešto što ni ja stari pokvarenjak nisam mogao vjerovati. Najstarija curica, možda prvi osnovne, ju je nakon šprinta počela loviti za stražnjicu, ovoj je možda bilo neugodno jer je osjećala da ja gledam, al se smješkala, dotrčala je druga manja i pitala je što radi, a ova je hladno odgovorila:"Guzu ove tete moja mama plaća." Čak, što rekoh, i ja, ostadoh paf, nikad bolje doduše opisana bit kapitalizma.



Komentari [14]

Poslušni ratnici



Šetamo danas nas trojica s psima, moj Jin i dvije kujice i razglabamo o trenutnoj situaciji, malo malo naleti netko iz dućana s maskom i s mržnjom baci pogled na nas bez maski. Ovaj iz luke veli da se i te kako radi, stižu talijanski brodovi, valjda ih drugi u Europi odbijaju u općoj histeriji. U predobroj je kondiciji jer nema javnog prijevoza, ako i naleti bus, ne može se ući bez maske, a on maske nema, ni na poslu im ne daju nikakvu zaštitu. Drugi pak govori da ćemo vidjeti dal će se u konačnici pokazati najboljim švedski ili možda danski model, tamo sad idu s otvaranjem škola, te jesmo li primjetili da su Srbi i Hrvati najposlušniji narodi u Europi i ako se ukine kad ovo vanredno stanje, velikoj većini će faliti. Njima ipak najzanimljivije kako funkcionira ta virtualna nastava, obojica primjetila koliko se dozvola tražilo od roditelja na početku školske godine, a sad se eto smije i usmeno ispitivati.
Pia, Jinova simpatija, koja jedina nije na povodcu se u jednom momentu zajurila za mačkom i s velike visine skočila na cestu, tip, vozač s maskom na licu je na vrijeme zakočio.



Komentari [14]

Svi nešto peru



U 13.15 mi počinje sljedeći virtualni sat, trenutno učenici slušaju glazbu, svako malo stiže neki lajk. Otkrili su alat po kojem mogu znati jesu li učenici nazočni na virtualnoj nastavi, ne mislim ga instalirati.
Eto, nisam stigao s postom, stalno neka virtualna potpitanja. Čuo da je riječka rektorica jučer dominirala na teve, bili smo jako dobre kolege dok je još radila na srednjoj školi. Mislim, nisam gledao niti trebao gledati, dok su kadrovi u ministarstvu takvi kakvi su, nije ih problem nadigrati.
Umoran od nehodanja...



Komentari [17]



Ne mogu zdravi ljudi izdržavati ovu izolaciju, može većina bolesnika. I očito izdržava, sudeći barem po blogu. Jutros je ko za vraga još kišilo, čak mi i odgovaralo, imao online nastavu, a pas ionako po kiši nikad ne želi van, radije trpi.
Noćas sam saznao detalje o pogibiji mog najboljeg prijatelja, tamo u Bosni. Kao što sam pretpostavljao, dignuto njih devet s ceste, i poslano u ophodnju, uz par iskusnih, ovi ni uniforme nisu imali. Upali diverzanti, kaže prijatelj, nastao pakao, al se njih dvojica izvukli ovih devet se odmah predalo i likvidirani, ratni zločin. Kaže, možeš biti siguran da Sema prije smrti ni mrava nije zgazio, ja jesam.
Moj prijatelj koji mi je to priopćio živi sad izolirano na planini i hrani više pasa avlijanera. Ljudi je očito, ne samo tamo, još onda zafalilo.
Još jedna s instagrama, nek bude ljepše i živcira turbohrvate...



Komentari [18]

Cenzori i dozvolaroši



Prolupat ćemo lagano svi od ove #ostanidoma kampanje. Vidim mladi prkose, skupljaju se po parkovima, zadnji sam koji će ikog prijaviti. Jutros čak i moj pas bojkotira šetnju, previše ozbiljno shvaća krizni stožer. Jučer sam na jednoj nostalgičarskoj fejs grupi objavio brdo fotografija, stekao nove fejs prijateljice, svi lagano pucamo po šavovima.
Naravno i cenzuriran sam, a tamo gdje počinje cenzura ne pada mi na pamet više se pojavljivati, u vrijeme corone smo svi i osjetljiviji. Pripremio sam za ovaj nastavni tjedan materijale o suvremenoj njemačkoj glazbi, no nakon opetovane najave smanjenja plaće razmišljam učenicima podijeliti linkove na materijale koje liferuju zbilja preplaćeni savjetnici iz ministarstva, te upute kad gledati teve, pa da vidimo koliko će im što biti zanimljivo i korisno.
Inače i ja se bojim, konačno sam prihvatio da spadam u te takozvane rizične skupine, tim rizičnije jer nemam vezu za dozvolu za pobjeći malo u Gorski kotar, jedan kolega je uspio nabaviti i sad besramno dijeli fotke od tamo, kaže da je imao tri kontrole, nek ne riskiram.
Za Berlin su očito sve manje šanse, nisam optimist ni za eventualno novi izlet do Trsta. Inače u našem ministarstvu su vidim već jako uštedili, nema smjenskog rada, troškova prijevoza i još nekih stavki, dobro, to je pošteno, nadam se da je to tako i kod onih koji uopće ne rade. Ajd, barem dobro jedemo, al to je isključivo zato što drugarica zna pripremati jela...



Komentari [17]

Coq au vin (smanjite plaće bagro)



Sretan Uskrs prijatelji!

Evo ja ću prigodnim postom nastaviti ljutiti kršćansku bagru koja ništa ne razumije. Najavljenje smanjenja plaće nama koji kao nismo na prvoj crti, evo, ja predložio na učiteljskoj grupi, da se djecu šalje na satove savjetnika koji to rade za teve.
Oni su ionako preplaćeni pa barem nek djeca vide razliku.
Pozdravite Mostar bahata bagro, još jednom, danas mi baš liježe ta imenica. Inače ja sam 15 mjeseci služio bivšoj vojsci tamo i napoklanjao se pašteta za cijeli život.
A nitko se od političara ne bi sjetio da ide na trajno smanjenje kod sebe, jebeš ovu jednomjesečnu igru...



Komentari [17]

Mi što letimo u pakao



Pita žena na twitteru hoćemo li u pakao mi koji smo jučer jeli meso, a danas možda ribu, naravno da hoćemo, samo zbunjuje ogroman broj tih koji su svojim komentarima potvrdili to svetogrđe. Meni nije padalo na pamet ići u ogroman red pred novootvorenu ribarnicu, guštao sam gledajući fotku što nisam u toj gužvi.
Moj haustor je na veliki petak od vremena socijalizma uvijek mirisao na ribu, jučer bogami ne, čak ni kod susjede koja je bila na mom oproštajnom hodočašću 1999. u Rimu. To se za vrijeme takozvanog socijalizma nije moglo dogoditi, koliko god neki danas lupetali o tom mračnom dobu proganjanja vjernika.
Zanimljivo, zadaće dolaze u neradne dane, djeci fali škola ili vjerojatnije komunikacija.
Jučer smo bili u Kauflandu, mene obradovao broj razgolićenih cura, te podsjetio kako me fotić sve lošije i loše služi. Al neka ih, dižu nadu da će opet biti moguć normalan život.
p.s.
Danas ću opet dodati i novu fotku vegaške plesačice samo zato što ne primjećujete, a mene to fascinira, 25 godina, a kolike zalihe, neću vam reć čega, ima u pozadini :P




Komentari [18]

Iskustvo nekad pobjeđuje



Najprije bravo za Dinaju i prijevod, moji učenici srećom ne prate moj blog pa neće prepisati, najbolja, koja je bila treća na županijskom u konkurenciji gimnazija je najavila to obaviti u ponedjeljak, nitko još nema rješenje. Nikome naravno neće faliti dlaka s glave, a kamoli ocjena, to su oni dodatni istraživački zadaci.
Mladi luk nabavljam izvrstan u kombiju parkiranom ispred Lidla. Danas oko osam ujutro već nije imao, kaže ljudi kupuju na kile, al budući da sam mu stalna mušterija ima izvrsne ljutike po istoj cijeni, naravno kupujem, Uskrs može početi.
Danas je Jin svladao 7 godina mlađeg agresivnog, mnogo bržeg prijatelja i ovaj put je bio plemenit, samo mu je pokazao tko je gazda. Inače taktika mu je bila fascinantna, štedio je energiju, nema trke okolo i onda skok u pravo vrijeme i ruši ga, pa gleda u mene, ja kažem pusti ga...
Palo mi na pamet, dugo nisam skinuo nešto s instagrama, odlučio objaviti prvu strankinju pa što bude i eto, ispala jedna iz samoizolacije ;)



Komentari [14]

Veliki četvrtak



Jučer smo jeli specijalitet kuće, meni zbilja najbolje jelo na svijetu, ražnjiće, al kakve ih ne možeš dobiti vani, sa špekom i povrćem. Drugarica se usavršila u pripremi.
Inače ja sam paralelno na virtualnoj nastavi, veliki je četvrtak i najbolja učenica je otkrila zašto ga Nijemci zovu "Gründonnerstag" ili zelenim četvrtkom, no sad čekam, to izgleda baš i neće ići lako, čika Google baš i ne pomaže, kako bismo rekli posljednja večera, "das letzte...". Inače za večeru se obično upotrebljavaju izrazi Abendessen i Abendbrot, al to ovdje nije slučaj. Svi istraživači nikom ponikoše iako se guglajući po logici može dobiti tražena riječ.
Zbilja je teško razmišljati u današnje vrijeme ispranih mozgova. Danas je tip, četnički vojvoda u zadnjem ratu, inače rezervni oficir bivše države, objavio na jednoj fotografskoj grupi snimku rezervista s vojne vježbe u Han pijesku, davnih, davnih godina. Prepoznao sam se po nakrivljenoj titovki. Sjetio sam se i prijatelja filozofa koji se onda decidirano odbio obrijati, zbog jedne pišljive vježbe, na kraju se ni nije.
Piše mi kolegica za kolegu blogera, puca ko kokica, zašto svi bezuvjetno prihvaćaju tu glagol pucati, pa kokice samo uz bujnu maštu baš pucaju. Nije baš vrijeme za maštanja.



Komentari [17]

Ograničenja



Jučer stigla prva dostava, miješano meso nije bilo loše, i Jin je bio zadovoljan, nije bilo prezačinjeno. Danas sat vremena u redu za nabavku, ispred mene jedna baka, iza mene mlada cura s maskom, no doduše stalno kašlje.
Uzeo dvije boce pijače i zadnja dva svježa mlijeka, iritira me to kod Konzuma, imaju natpise, kupujte razumno, osigurali smo opskrbu, a očito nije tako.
Kolegica opisuje svoju prvu probnu video konferenciju s razredom, sat vremena izgubila za objasniti kako se svi trebaju uključiti, na kraju kaže ulazi u prvi plan jedan s otvorenom bilježnicom u kojoj piše "Ja vas ništa ne čujem."
Meni ovo razdoblje nije ni najmanje zabavno, danas sam tek pojmio da ove godine vjerojatno ostajemo i bez Berlina...



Komentari [13]

Teška vremena



Danas radim popodne, znači praktično cijeli dan na kompjutoru. Odustao i od Konzuma i od Lidla, nikad nije bilo ovako velikih redova, izdržat ćemo s mlijekom i pijačom do sutra, peciva ima u zamrzivaču. Čitam o britanskom premijeru na intenzivnoj, budala navodno nije htio ranije u bolnicu jer nije htio ispasti slabić.
Jučer mi se napokon ukazao lijep motiv za fotografirati, hvala curi, hrabrost se tako odjenuti u ovo vrijeme maski i širokih trenirki. Kolega sa svojim razredom napravio izuzetno simpatičan spot na temu ostajanja doma, naravno da su moji mogli to napraviti i bolje, ali mene bi razapeli.
Jučer planirali naručiti dostavu i onda iznenađenje, javio mi se na početku ljubazan vlasnik, koji je onda eksplodirao, kuhar mu izgubio dozvolu kretanja pa ne može raditi, desetak je puta ponovio riječ budaletina, na kraju sam ga ja tješio. Na kraju smo nas troje izvrsno jeli, ali trošimo zalihe...



Komentari [16]

Sitna zapažanja



Evo, ja se pridržavam uputa ministrice da ovaj tjedan ne dajemo nove zadatke, nego se rješavaju neodrađeni. Čini mi se to kao ustupak na veliki tjedan, al neka. Ionako samo budale misle odraditi sav plan i program i da je to, pod ovim uvjetima moguće. Bitno, držati se bitnog, bez obzira što su moguća proizvoljna tumačenja predavača o istom.
Moj se razred još drži, na tako nevažnom satu kao što je sat razrednika bilo ih je 18 od 28, ostali će vjerojatno lajkati diskusiju naknadno ;). Nitko se još ne žali na promjenjenu životnu situaciju usljed otkaza, minimalca i slično.
Najbolji prijatelj iz mladosti koji radi kao domar u hotelu se javio, dobro je, podijelili su im dežurstva, jedan po smjeni, kaže, nisu koristili godišnje, pa će ih vjerojatno primorati koristiti sada, sve zaostatke. Al eto, ima nade...



Komentari [15]

Ratna cvjetnica (Palmsonntag)



Jedne ratne godine je župnik iz grada prijatelja Rijeke Neussa pozvao određen broj gimnazijalaca i bogoslova da provedu veliki tjedan kao gosti, sve troškove tamo snosit će oni, osim autobusa kojim se dolazi.
Iako neprihvatljiv lokalnim vlastima, ali ne kao nacionalist ili šovinist, izabran sam za voditelja tog putovanja. Bilo je to jako čudno jer ni tada nisam bio praktični vjernik.
Nedostajalo je novca i za autobus, Hrvati katolici iz Njemačke su pristali donirati novac ali su tražili od mene popis učenika uz nacionalnost i vjeroispovijest.
Među učenicima koji su se javili prepoznao sam odmah po prezimenima židova i muslimanku te sam o svom trošku nazvao župnika Königa domaćina. On je bio ogorčen podvajanjem i naglasio da su svi dobrodošli.
Tako smo se ja i ovi izjasnili kao ostali, nije više pravljeno problema.
Naučili smo sve njemačke izraze i običaje za veliki tjedan (Karwoche), a za one koji nisu znali njemački, a željeli su se ispovijediti u crkvi u kojoj smo dio svakog dana provodili dio vremena, župnik je rekao neka to čine na hrvatskom, a on će odrješnicu od grijehova il kak se to kod nas već veli dati na njemačkom jeziku.
Inače u podrumu crkve su bili sala za meditaciju i klub u kojem su iz bačve mogli točiti pivo, sasvim drugi svijet.
p.s.
Bojim se da će neki pomisliti da mi nije dobro, pa evo prilažem prvu fotku koju sam jutros ugledao na instagramu, nepatvorena ljepota prirode :








Komentari [12]

Zbogom Care



Umro je Mladen Divković Car, samnom povezan kao suosnivač prve međunarodne komune na teritoriju bivše države, krajem sedamdesetih godina prošlog stoljeća u srcu Bosne, tada sam i ja nosio dugu kosu i bradu, njemu je to uspjelo eto do kraja života. Zapravo da smo se kladili tko će od tadašnjih komunara prvi otići nitko ne bi dobio opkladu, on bi bio zadnji izbor, tri godine mlađi od mene. I on se deklarirao kao anarhist iako smo se u rijetko čemu slagali, i desetljećima, zadnje vrijeme online polemizirali, bio je neugodan sugovornik. Zanimljivo, iako je on bio deklarirani ateist u Europi je postao poznat po uskrsnim jajima, jaja je oslikavao motivima iz biblije, to se i te kako dobro prodavalo, na kraju je njega i obitelj primio i bivši papa i zadržao se u razgovoru. Oslikao je i proširenu crkvu Svetog križa u Rijeci, tu se naslikavao s nadbiskupom Devčićem. Inače što sam mu se ja rugao, podržao je Čehoka za gradonačelnika Varaždina, sa stavom, svi su bezvezni, ali ovaj ima dobru frizuru i čini mi se među prvima nakon pobjede ovog, popio jutarnju kavu s njim. Životno djelo mu je na kraju ispala monografija nesretnog gradića Vareša u srcu Bosne, odakle je i bio porijeklom, u suradnji s poznatim književnikom Željkom Ivankovićem.
Blogove je pratio od početka, jako mu se sviđalo kako je fotografirao Sadistico, no dugo se nismo viđali pa sam mislio da je prestao, no kad sam negdje u petom mjesecu prošle godine uoči odlaska u Bosnu spomenuo na blogu pokojnu Barbaru Bitenc odmah se javio i dugo smo raspravljali o njoj, opet se ne slažući, saznao sam da je eto ona išla s njim u razred u osnovnoj školi.
A ništa, kako ono kažu, zbogom i hvala ti na ribi...



Komentari [18]

Slanina rješava problem suhoće kotleta



Preletio upute o vrednovanju i ocjenjivanju, samo mi jedna glupost pala u oči na prvu, ministrica je protiv rasporeda u realnom vremenu. To je jedino što kod nas izgleda skoro u potpunosti funkcionira, npr. kad imam sat razrednika i pozdravim svoj razred u istom momentu u prosjeku 23 od 28 učenika stisne lajk i onda se, osim informacija koje dobiju, malo i diskutira o realnim problemima, funkcionira to naravno kod mene i u njemačkom, osim onih kod kojih nije funkcionira ni redovna nastava i sad se to kritizira i nesvjesno bi se stvarao dodatni kaos. Procjenjujem da većina neće ni čitati upute, predugačko i očito na prvu, čisto zadovoljavanje forme.
Sad prekidam, zatekla me vijest o smrti prijatelja Mladena Divkovića Cara, zajedno smo osnova valjda drugu komunu na teritoriju bivše države, inače bio je par godina mlađi od mene. Zadnje smo se čuli povodom smrti drugog zajedničkog prijatelja, kaže on, jbga, nije se čuvao. Sad vidim u komentarima na fejsu, nije pio, al je pušio...
Pratio je moj blog i kritizirao ga malo prepotentno, al eto, dosta sam njegovih kritika prihvatio, možda dobije i postumni post.
p.s.
Sad s psom idem loviti sunce, blo9gove obilazim poslije...





Komentari [13]

Ribice, nedostajanja i normalnost



Sad mi već počinje nedostajati Gorski kotar, Krk malo manje, izleti izvan Rijeke svakako, čak i Opatija. Sad već i učenici počinju pucati po šavovima, naša psihologica otvorila poseban mail za njih, ne bi li malo rasteretila nas razrednike, ima zbilja drastičnih situacija. Na jednoj učiteljskoj grupi se po prvi put pojavio netko, kojhi poput eminentnih blogera ovdje popuje protiv komunizma, admini grupe komentiraju da je to znak poboljšanja situacije, konačno opet o ustašama i partizanima, podsjetilo me kad mi je sarajevska prijateljica, neposredno po završetku rata rekla, kaže idem ulicama, parkovi puni nadgrobnih spomenika, spustim se u pothodnik, a tip masturbira. Tek tad sam shvatila da je rat izgleda završio i da se vraćamo normalnom životu.
Jučer smo se prisjetili da smo nepravedni prema Jinu, kad mu se smijemo da voli samo meso, voli on i ribice, a ja i krumpir salatu ;)
p.s.
Post sam počeo pisati jutros, prekinule su me poruke od učenica, zatim je slijedila nastava, ideju za post sam imao, ako nije realizirana, viša sila.



Komentari [15]

Mrkva bez batine



Evo odradih online nastavu, gledam, učenici pitaju razrednika, razrednik prosljeđuje pitanja, dogovore odmah dobivam, izgleda kao da smo svi zbilja stalno dostupni. Onda dođeš na blog i vidiš kako budaletine, lupetaju li lupetaju, zabavlja me još uvijek pratiti te orbanoidne budale.
Čitam rasprave o prvim restrikcijama, nema plaćanja smjenskog rada, umirujem obrazovne radikale, ma pustite, javnost je premanipulirana. Međutim ako se nastave restrikcije, za sebe znam, svom razredu ostajem dostupan, ostalima se palim po rasporedu, ako se bude moguće ulogirati, sad je većina nas ulogirana cijelo vrijeme.
Danas čudna stvar, pred Konzumom nevjerojatan red, pred Lidlom nitko, inače je uglavnom obrnuto, kupio mlijeko u Lidlu, odustao od pića u Konzumu. Zanimljivo bilo, neka žena u redu kašlje li kašlje, svi se okreću i kolutaju očima. Nemam pojma jel nešto na vražjoj akciji ili penzići imaju 10 posto, to je obično oko desetog.
Nismo uspjeli podvaliti Jinu malo mrkve za ručak, izbacio je iz svog tanjurića na tepih, al se zato mesa prežderao...







Komentari [13]