četvrtak, 02.04.2020.

Ribice, nedostajanja i normalnost



Sad mi već počinje nedostajati Gorski kotar, Krk malo manje, izleti izvan Rijeke svakako, čak i Opatija. Sad već i učenici počinju pucati po šavovima, naša psihologica otvorila poseban mail za njih, ne bi li malo rasteretila nas razrednike, ima zbilja drastičnih situacija. Na jednoj učiteljskoj grupi se po prvi put pojavio netko, kojhi poput eminentnih blogera ovdje popuje protiv komunizma, admini grupe komentiraju da je to znak poboljšanja situacije, konačno opet o ustašama i partizanima, podsjetilo me kad mi je sarajevska prijateljica, neposredno po završetku rata rekla, kaže idem ulicama, parkovi puni nadgrobnih spomenika, spustim se u pothodnik, a tip masturbira. Tek tad sam shvatila da je rat izgleda završio i da se vraćamo normalnom životu.
Jučer smo se prisjetili da smo nepravedni prema Jinu, kad mu se smijemo da voli samo meso, voli on i ribice, a ja i krumpir salatu ;)
p.s.
Post sam počeo pisati jutros, prekinule su me poruke od učenica, zatim je slijedila nastava, ideju za post sam imao, ako nije realizirana, viša sila.
15:42 | Komentari (15) | Print | ^ |

<< Arhiva >>

11. 08.