Bitak

17.04.2020.



Možda sam već dosadan dogodovštinama iz šetnji s psom, al ništa se drugo ne događa osim virtualne nastave i državne propagande na portalima. Dobro, jučer je osim fenomenalnog ručka, malo ranije pripremljenog, jer sam bio druga sjena, a ja se starinski držim toga da nastava počinje kad je po rasporedu, mislim da rutinu i privid normalnosti zbog djece moramo održavati, znači jučer je bio zanimljiv dan. Jednoj učenici sam na chatu izigravao psihologa, nije prihvatila sugestiju da se javi našoj pravoj mladoj psihologici, kaže bio bi ju sram to njoj reći, eto meni se sve može, zanimljivo.
E tako jutros šetam sa psom, idemo šumom do dječjeg igrališta, vidna zabrana korištenja, no obradovalo kad sam vidio koliko ih tu zabranu krši. Još više me obradovao pogled na mladu animatoricu u kratkim hlačicama koja je vježbala s curama, vjerujem uglavnom predškolske dobi. No primjetila i Jina i mene tako da sam pomislio, nema šansi za fotkanje, naravno nje. E onda se dogodilo nešto što ni ja stari pokvarenjak nisam mogao vjerovati. Najstarija curica, možda prvi osnovne, ju je nakon šprinta počela loviti za stražnjicu, ovoj je možda bilo neugodno jer je osjećala da ja gledam, al se smješkala, dotrčala je druga manja i pitala je što radi, a ova je hladno odgovorila:"Guzu ove tete moja mama plaća." Čak, što rekoh, i ja, ostadoh paf, nikad bolje doduše opisana bit kapitalizma.

<< Arhiva >>

Write to Jadranka Varga