Jedne ratne godine je župnik iz grada prijatelja Rijeke Neussa pozvao određen broj gimnazijalaca i bogoslova da provedu veliki tjedan kao gosti, sve troškove tamo snosit će oni, osim autobusa kojim se dolazi.
Iako neprihvatljiv lokalnim vlastima, ali ne kao nacionalist ili šovinist, izabran sam za voditelja tog putovanja. Bilo je to jako čudno jer ni tada nisam bio praktični vjernik.
Nedostajalo je novca i za autobus, Hrvati katolici iz Njemačke su pristali donirati novac ali su tražili od mene popis učenika uz nacionalnost i vjeroispovijest.
Među učenicima koji su se javili prepoznao sam odmah po prezimenima židova i muslimanku te sam o svom trošku nazvao župnika Königa domaćina. On je bio ogorčen podvajanjem i naglasio da su svi dobrodošli.
Tako smo se ja i ovi izjasnili kao ostali, nije više pravljeno problema.
Naučili smo sve njemačke izraze i običaje za veliki tjedan (Karwoche), a za one koji nisu znali njemački, a željeli su se ispovijediti u crkvi u kojoj smo dio svakog dana provodili dio vremena, župnik je rekao neka to čine na hrvatskom, a on će odrješnicu od grijehova il kak se to kod nas već veli dati na njemačkom jeziku.
Inače u podrumu crkve su bili sala za meditaciju i klub u kojem su iz bačve mogli točiti pivo, sasvim drugi svijet.
p.s.
Bojim se da će neki pomisliti da mi nije dobro, pa evo prilažem prvu fotku koju sam jutros ugledao na instagramu, nepatvorena ljepota prirode :