Od velikog njemačkog pjesnika Ericha Frieda sam naučio da se baterija, koristila se ili ne, potroši. To je bila jedna od većih životnih lekcija. I od psa naučim svaki dan nešto novo. Ne fotkam ga jer je bljeskavica van kontrole, a on se svaki put izbezumi ako bljesne.
Zabranom kretanja smo onemogućeni u punjenju naših baterija, tko zna kolike će biti posljedice, mislim za one psihički zdrave, većini bolesnih sav ovaj režim odgovara.
Izgubio sam subotnje jutro u pripremanju online sjednice razrednih vijeća, rok je naravno bio ovaj ponedjeljak. Problem je bio u prebacivanju tablice u word da bih je mogao ispuniti, bit će veselo, ja sam još imao commodore il kak se već piše, star i iskusan, pa znam neke fore. Mislim postoji jednostavan način, al za njega trebaš znati svoje lozinke.
Jedna žena je napravila valjda jednu od najbolje zamišljenih grupa na fejsu, od onih nostalgičarskih, al je počela isključivati sve, koji se s nekim načelima grupe nisu slagali, htjela je i mene, al joj nije dala njena najbolja prijateljica, njena, i jedna od boljih mojih. Sad su obje izašle iz grupe, ova prva s glupim obrazloženjem, zbog zaštite svog duševnog zdravlja.
O čemu sam ono htio pisati, živio, ne živio, isto ti se piše...