U petak sam trijumfalno reagirao kad sam čuo da sam za mature dežuran na hodniku, no istovremeno sam shvatio da ću u srijedu na matematici očito dežurati u učionici i raspoloženje mi je splasnulo. U vojsci bivše države slovio sam kao čudak koji se dragovoljno javlja na straže, al to su bili jedini trenuci kad se tamo moglo biti sam. Tako i ovdje, svi bi dežurali u učionici s učenicima, nažalost nema mogućnosti izbora.
Kiši, moramo na Krk jer smo jučerašnji odlazak zbog mog umora odgodili, ponovni pokušaj dogovora oko te ostavštine, barem sam jučer uspio odraditi dio školske administracije, ono baš neki vikend.
Blogove posjećujem ovisno kad se vratimo, sad se mene čeka...