Marketing
Postopatijske asocijacije
Lasagne mi jučer baš nisu legle zbog žurbe i odlaska na termin u Opatiju, tako da sam tamo imao dobrih petnaestak minuta stilskih vježbi pa nisam baš ni fotkao. Zanimljivo kako je prevedeno kod nas djelo najvećeg živućeg njemačkog pisca Martina Walsera o probavnim problemima jednog profesionalnog vozača "Rad na duši" (Seelenarbeit u originalu, google bi bio zadovoljan). Inače taj pisac zbilja ima problema sa svojim prevoditeljima ili recezentima, "Brandung" je za njih "Plima", nisam istraživao, vjerojatno s tim ni google ne bi bio zadovoljan.
Inače Opatija ima prilično gostiju, po mom dojmu, uglavnom iz inozemstva i inostranstva. U kafićima se izležavaju po ležaljkama uz piće, čak i bez ručnika ili nečeg drugog između svog tijela i onog na čemu će uskoro netko drugi sjediti ili ležati. To je bila prva lekcija 1992. u Koversadi, apartmanima u FKK kampu, možeš gol i u dućan, al svoj ručnik trebaš imati, ako poželiš negdje sjesti, tamo smo proslavili moj novi status, a spustili su dobro i cijene, najviše je bilo, opet po mom dojmu, turistica i turista iz bivšeg DDR-a i Slovenije, a oni baš i nisu bili baš neke platežne moći.
Za kraj jedna anegdota, gledam ženu koja se sunča u kampu tamo 1992., nevjerojatno mi, stao, čini mi se najpoznatija slovenska glumica, primjeti žena da sam stao i gledam što baš nikad ne radim, oprostite velim, nisam Vas očekivao vidjeti ovdje, veli ona, a što ćemo sad, ja večeras putujem, a očito, ni Vi ni ja nemamo ni papir ni kemijsku za autogram. Tad nisam imao ni fotić, istina još onda su bili strogo zabranjeni tamo. "Oprostite na smetnji" i produžio sam dalje prema svom apartmanu...
Stavit ću Kategoriju "Priče", tko zna, bolesno je vrijeme, a golotinja i prirodnost su za razliku od nekad omražene, i neću Vam otkriti o kome se radi, birala je i igrala uglavnom karakterne uloge :P
Post je objavljen 24.06.2020. u 17:16 sati.