Jadranka Varga Nachtfresser

subota, 31.10.2020.

Ne varaju baš svi!



Naporan tjedan se bliži kraju. Konačno smo obavili cjepljenje psa u obližnjem, ali dalekom Viškovu, što je već uspjeh, kad ne koristiš vlastiti auto, ljudi uglavnom imaju svoje obveze, opet kolegica uskočila. Zato smo u petak za drugaricin kontrolni pregled testirali riječki taksi, meni zanimljivo, ista cijena do bolnice i nazad, 31 odnodno 32 kune, ne varaju baš svi. Danas je bilo i sunca, a u tijeku su novouvedeni jesenji praznici, u srijedu ponovo nastava, odlično ispalo sad kad je valjda vrhunac te pandemije. U devedesetoj godini umro jedini autentični James Bond kojeg sam ja upamtio po pušenju i pljoskici te jednom gledanju u mraku mjesnog kina, kad se događalo nešto što danas svi smatraju nedopustivim. Eh, što smo mi svega nedopustivog preživjeli...


16:17 | Komentari (10) | Print | ^ |

četvrtak, 29.10.2020.

Vrijeme dostava



I prije nego se drugarica polomila počeli smo naručivati sve i svašta iz Konzuma. U nekim boljim vremenima bih svakodnevno odšetao do dućana, ako stignem i do tržnice, sad ništa, nije mi nikakav gušt kupovati pod maskom, ako već u školi predavati moram. Otkrili smo i dobar restoran u blizini iz kojeg par puta tjedno naručujemo ručak, čak je i dobar. Otkrili smo i mesara koji dostavlja meso, ima dobre teleće kotleta i drniški pršut, dugo prije njega nisam osjetio prvu ligu. Sad smo dobili iz dostave žarulje, stan nam ponovo svjetli i imamo rezervi kao nikad prije.
Promijenili su nam navike i to ne na bolje, baš sam u ona vremena stekao neku kondiciju, sad ništa od toga. Čak mi je prihvatljiva postala online nastava, protiv koje sam bio na početku, ne da mi se raditi pod maskom, a ako je skinem, sve je puno doušnika.
I pas je počeo duže spavati, kome se još da ustajati.


10:50 | Komentari (12) | Print | ^ |

nedjelja, 25.10.2020.

Prva vijest



Iako je noćas u našu korist promjenjeno satno vrijeme, očekivano se nisam osladio, naime sinoć je zbog trajnog pljuska Jin odbijao vani pa smo jutros morali ranije ustati. Nakon šetnje idem obilaziti portale i zanimljivo nešto što baš nisam ni primjećivao, na baš svim hrvatskim portalima koje pratim corona vijesti na prvom mjestu, niti na jednom njemačkom. Štoviše na portalu zeit.de su udarna tema život migranata u Bihaću i okolici.
Ne morate znati njemački, pogledajte prvu fotku i ruševinu u centru Bihaća u kojoj žive Pakistanci te na trećoj stranici kako se higijena održava u obližnjoj rijeci. Svako malo grupe kreću prema Hrvatskoj i svaki put je postupak isti, naša policija ih ulovi, skida, uzima sve što imaju i baca u vatru, barem po navodima migranata i UN djelatnika, te vraća, UN djelatnici ih na povraku odjevaju i tako to. Pakistanski nastavnik koji živi u već spomenutoj ruševini je već 10 puta bezuspješno pokušao preći granicu, evo barem nešto kod nas funkcionira. Navodno je lokalnom stanovištu, koje je ionako većinski netrpeljivo prema neželjenim gostima zabranjeno od lokalnih vlasti migrante pomagati i ako to žele.
E sad što misliti o svemu, ništa, ljudima nije neki problem, svi imaju svoja ideološka opredjeljenja. Ja se uvijek sjetim djevojčice iz kontejnerskog naselja u cenru Berlina kojoj sam posvetio prošlog ljeta post, u tom naselju su smješteni oni koji čekaju odluke, hoće li im biti odobren boravak ili ne.


11:12 | Komentari (8) | Print | ^ |

subota, 24.10.2020.

Nekad i sad



Pisao sam već o ovoj temi, isticao da mi je najbolje vrijeme bilo za stipendije u crnom DDR-u, dva su bila argumenta protiv, ostalo propagandne gluposti ispranih mozgova, jedan je da sam bio mlad, što bi moglo i proći, drugi je da su mladi bježali s Istoka na Zapad, a ne obrnuto što je isto istina. I meni je u socijalizmu smetalo sivilo fasada, a u DDR-u dodatno nemogućnost putovanja kamo želiš, te nedostatak južnog voća. U bivšoj državi je tu još bio par nepar benzin i naravno, nedostatak kalodonta i kave.
Što se nacionalista i komunista tiče imao sam drukčije mišljenje i od pokojnog oca, strane su mi obje strane, s tim da od prvih od pojedinaca priznajem Koču Popovića, od drugih Vladu Gotovca, ona godine kad se drugi kandidirao za predsjednika, zbilja je bio ispit koliko je inteligentnih ljudi ovdje, tu se nisam slagao s Budenom i drugim ikonama ljevice...
Kiši, vrijeme je za nepopularan post, 5600. ovdje, prije par godina sam još napisao , kako će završiti to sustavno ispiranje mozgova, i eto, završilo je, odnosno nije, Imamo primjer Mađarske i Poljske, može i gore, tekst zbog tolikog pisanja sad ne mogu naći. I završit ću podrškom koju već imam na fejs Julii Schram, 34 godine, kandidatkinji za predsjedništvo sve jače njemačke stranke die Linke, naša generacija je svoje zasrala, slažem se s komentarima prethodno posta.


13:47 | Komentari (14) | Print | ^ |

četvrtak, 22.10.2020.

Slatkice i baba roge

Nevjerojatno ružna vremena su došla, paralelno s tim psihosomatsko pogoršanje zdravlja i nezadovoljstvo mog psa i mene. U učionici je još najmanji problem. Jučer sam diskutirao pred kraj blok sata u prvim razredima o online nastavi, naime najavljen je ponovni prelazak na nju kod nas, dok ministar nije presjekao tu priču. Kažem ja, jer prvi razredi su izuzetno disciplinirani u pravilnom nošenju maski, čovječe, da vas sutra vidim na ulici, nikog ne bih prepoznao. Na to odgovara jedna od najboljih učenica skinuvši na moment masku:"Evo mene, priznajte da dugo niste vidjeli ovakvu slatkicu!" Izvukla mi je valjda jedini osmijeh jučer na lice. Radim praktično dvostruki posao, ljudi me stalno zovu, oko podizanja tužbi za 2016. godinu, ovaj put i pojedinci snose određeni rizik, uključujući i mene, pa pokušavaju kroz razgovor vagati što se izvagati ne može.
Kako je samo do šezdesete život išao glatko i onda sve puca. Ali uz to svi postaju sve grublji, neću napisati radikalniji, usprkos prijetnji mogućim gubitkom suda, znamo gdje živimo, sve te dobivene pilot tužbe, vrhovni sud jednostavno može zanemariti, ljudi potpisuju tužbe. Vidim da je na blogu baby boom pa sam tome prilagodio ilustraciju današnjeg posta...


14:15 | Komentari (12) | Print | ^ |

nedjelja, 18.10.2020.

Srpanjska rasjecavanja



Ovaj srpanj me rasrpio
Srpovi i srpnji su mi bili prijatelji
I onda se sve iskrenulo
Zatvorili su granice
Ograničili kretanja
Ranili psa
Drugarica isto pala
U ovo suludo vrijeme
Tri mjeseca nisam bio na tržnici
Morat ću ne zbog limuna nego suzavca
Ne zbog hodanja nego preživljavanja
Ne zbog vitamina nego elektrošokera
U vrijeme dok budale mitinguju
Po portalima i blogovima
I tu i tamo neko vadi
Oružje koje čuva kao suvenir



11:49 | Komentari (13) | Print | ^ |

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>