ponedjeljak, 30.11.2020.

Pošteno podimljeno



Jučer sam još jednom, ne znam po koji put, shvatio, da nema smisla kalkuliranje s cijenom hrane. Ujutro je padala kišica, ja sam Jina požurivao nakon šetnje uz stepenice, on je poslušno pojurio, skliznuo se i pao, ovaj put srećom bez posljedica, no ja sam još dugo bio u šoku, koliko smo ranjivi. Automatski sam odlučio ujutro jesti sve nešto nezdravo, što bi se reklo pošteno podimljeno.
Onda mi je ujutro doručak pokvarilo ono govno od čovjeka, bjelovarski trovač pasa, ne pratim naslovnicu pa ni nisam znao da on još piše, ovdje je jedan sličan njemu, isto nabildan, vrlo brzo dobio s leđa po glavi, valjda se još oporavlja. Što sam ja tada komentirao, nije važna snaga, važna je tehnika.
Još sam pod dojmom nedavnih blogerskih prepiski, otkako nisam u čelništvu sindikata ne dolazim ni u Zagreb ni u Split, pa se ne družim niti razgovaram, ajd dobro, valja malo i tračati, ljudski, odveć ljudski...


10:50 | Komentari (15) | Print | ^ |

nedjelja, 29.11.2020.

Tko mi je uništio dizajn?

Cura mi je napravila prvi dizajn, mislim da je bila osmi osnovne ili još i mlađa, tad je i blogala i bio je odličan. Danas osvaja europske nagrade i mislim da se profesionalno bavi onim što voli. Prekjučer se dogodilo to što se dogodilo, meni samo nije jasno kako smo drugarica i ja sve na svojim kompjutorima vidjeli normalno. Jučer ništa nisam objavljivao nego se dopisivao s dragim blogerima, svatko je imao svoju verziju zašto je blog bio nevidljiv, konstruktivna je bila blogerica shadow-of-soul koja je na moj vapaj odmah napravila privremen dizajn jer nikako ne volim ove zbilja zastarjele predložene dizajne. E sad, najbolje je što su svi s kojima sam se dopisivao imali različita moguća rješenja od zdravorazumskih do teorija zavjere, a i naš znalac Dražen je komentirao na postu. Ja koji sam u realnom životu skoro uvijek protiv teorija zavjere od početka posumnjao da mi mi je to napravio netko "iznutra", rekao sam Anabonni i tko no eto, donekle me uvjerila da nije taj par u pitanju. Po prvi put su mi jasniji nakon jučerašnjih dijaloga mehanizmi na kojima ovaj svijet počiva.
p.s.
Ponavljam sliku roqueforta, meni taj sir divno smrdi, a baš jučer nisam imao vremena za fotkanje, niti ću danas, valja obaviti zaostatke administracije od proteklog tjedna.
10:09 | Komentari (20) | Print | ^ |

petak, 27.11.2020.

Serrano



Ovako, ja uvijek pokušavam razgovarati s ljudima u mojem razredu, s nekima se može, a s nekima ne i to je prirodno. Problem je što se neki osjećaju kao mali bogovi, a to što im nitko ne želi izaći na kraj već nije moj problem. Pa godinama sam već rješavao krive drine, dosta je, budale prepotentne...
Ni Serrano nije što je nekad bio!
20:10 | Komentari (20) | Print | ^ |

nedjelja, 22.11.2020.

Brancin



U petak smo odlučili slijediiti religioznu subraću i susestre i izabrali brancina i lignje. Nema spora, brancin ima sjajan okus, za nijansu mi je jegulja samo bolja, al lignje su, pogotovo na žaru, ipak lignje.
Izgleda da u borbi tko je gluplji među vjernicima, ne možemo nadmašiti, barem među vođama, našu istočnu braću. Svejedno i tu navijam da ih se pobjedi.
Glede bloga imao sam u petak diskusiju s jednom čitateljkom koja ovdje ne komentira, pa mi rečeno da i ja znam biti bezobrazan, ja sam naravno automatski odgovorio, smrt fašizmu, sloboda narodu.
Opet mi je napadnut pas od strane onih velikih koji se kreću bez uzice poput arkanovaca devedesetih, drugi put sam uspio iznogirati napadača i zaprijeti gazdama s rukom u torbi da ću ih pobiti, nisam srećom imao pištolj, al sad sam zbilja naručio suzavac. U zemlji primitivaca samo primitivno pali, i naravno posprejat ću svakako i gazde...
11:51 | Komentari (15) | Print | ^ |

četvrtak, 19.11.2020.

Uzgoj privida



Jučer mi je taj dan, ne znam kako se zvanično zove, osvježio tjedan. Neradan dan i to baš kad imam najviše nastave, to se rijetko događa. Danas novi rekord novoboljelih u Rijeci, mi smo eto na modelu B pa danas radimo od kuće, problem je eto na povratku taj "bus uzbrdo", nisam više u kondiciji kao što je bilo prije corone, da bih i na posao i s posla išao pješice.
Čitam na jednom njemačkom portalu zanimljiv podatak, do prije negdje godinu i pol dana je prosjek kvocijenta inteligencije kod stanovništva u razvijenim europskim državama konstantno rastao, sad non stop pada. Ništa me ne čudi, već više godina je svijet sve gluplji, imate reprezantivne primjerke i na našem blogu. Po prvi put valjda sam pozdravio i jednu policijsku akciju, ovu u Berlinu s vodenim topovima s toplom vodom, da se prosvjednici bez maski ne prehlade.
Nisam optimist, sve će biti gore, naravno mi stariji smo najizloženiji, svaki tjedan bar jedan razred ide u samoizolaciju, u drugim školama koje su u A modelu, svaki dan uživo nastava, je čujem puno gore.
Najvažnije je održati privid normalnosti.
12:26 | Komentari (15) | Print | ^ |

srijeda, 11.11.2020.

Doba gorgonzole



Roquefort mi je istina bio nešto draži od plemenitih sireva, al gorgonzola dostupnija, jer su u ona dobra vremena kad se moglo u Trst, stalno za nju bile neke akcije tako da smo je povremeno i mogli priuštiti. Sad kad se ne osjećam više fit, kakav sam bio do šezdesete, a i prilično sam smršao, od narezaka jedem samo ono što zbilja volim, konačno smo našli dobar pršut na Zametu, koji dostavljaju i na kućna vrata, a i gorgonzole ima svugdje kupiti. Vrijeme neumitno istječe i nema smisla više kalkulirati s cijenama.
11:04 | Komentari (16) | Print | ^ |

ponedjeljak, 09.11.2020.

Pad berlinskog zida



Ni obljetnice niti povijest me pretjerano ne zanimaju. Ipak kad si svjedok povijesti možda se treba osvrnuti s par riječi. Te 1989. sam bio stipendist u Leipzigu gdje je upornim demonstracijama ponedjeljkom srušen socijalistički režim. Svi koji su ga na ulici rušili otišli su brzo u zaborav i vlast su preuzeli oni iz novoformiranog CDU-a kojih nigdje nije bilo kad je grmilo. Od samog početka stipendije bilo je zanimljivo, prvi dan su nam Slovenke, iako je još postojala Jugoslavija, jasno dale do znanja da s nama komuniciraju isključivo na njemačkom jeziku, ja sam prosvjedovao što je među novinama iz naših domovina i beogradsko nacionalkomunističko glasilo Politika, pozvan sam na razgovor i za dva dana ju je zamijenila Borba.
U Berlinu nisam bio u ključne dane, na današnji je pao zid i svi koji su prešli na zapadnu stranu su dobio po sto zapadnih maraka kao poklon dobrodošlice u konzumeristično društvo. Svi su bili euforični u to vrijeme. Par godina kasnije smo po nalogu Goethe instituta nas troje intervjuirali ljude iz istočnih djelova nekad podjeljenog grada, i rezultati su iznenadili nalogodavce, većina nije bila zadovoljna novoizborenom slobodom. I ja sam bio iznenađen, nisam ni slutio što će mi se još izdešavati u "slobodnoj" Hrvatskoj.
18:07 | Komentari (15) | Print | ^ |

nedjelja, 08.11.2020.

Kovači svoje nesreće

Zanimljivo mi je razmišljanje u zadnjem postu trenutno najzanimljivijeg blogera, kojeg neću imenovati jer on to ne voli, ne računam blogerice gdje postoji par superiornih, čak su neke, nijh tri čak i urednici prepoznali pa su među topovima. On je naime dotakao meni omiljenu temu još od studijskih dana, otprilike da je svatko kovač svoje sreće, ja sam branio kontra tezu, niti onda, a pogotovo danas to nije bila istina i to je jedna od najglupljih "narodnih mudrosti", u našu obranu, poslovica nije izvorno naša. U ovako korumpiranoj državi čak je i preko mjere cinična. Navest ću primjer dvije profesorice istog predmeta, svi su znali koja je bolja, al ova lošija je ispunila sve moguće formulare i papire, te na kraju postala savjetnica i imala oko 3000 kuna veću plaću od ove koja je otišla u mirovinu, tanku kakva jest, jer je samo radila svoj posao.
Nebitno mi je bilo tko će biti predsjednik SAD-a, al kad vidim tko kojeg kandidata brani raduje me što je Biden pobjedio.
14:58 | Komentari (17) | Print | ^ |

petak, 06.11.2020.

Volja za lajkovima

Osim njemačkog jezika i književnosti koje sam diplomirao dugo sam se bavio i njemačkom filozofijom. Tu se pokrenulo temeljno pitanje, što pokreće čovjeka, Nietzscheova "Volja za moć" ili Hegelova "Želja za priznanjem", Marxa i Schopenhauera je većina tadašnjih studenata u startu eliminirala pa ih neću ni spominjati dalje. Ja sam branio u diskusijama ono Hegelovsko i vrijeme i novo doba su pokazali da sam bio u pravu. To se pokazalo na svim društvenim mrežama, vodi se borba za lajkove i pratitelje.
Tu mi se mnogo jednostavnije opredijeliti nego na američkim izborima, gdje je moj favorit Sanders otpao i morao bih birati za manje zlo što uglavnom cijeli život činim.
Da bi se došlo do priznanja poseže se prema najjačim virtualnim oružjima, ova dama s instagrama ima 28.8k pratitelja, evo kako nam je zaželila dobro jutro...
13:03 | Komentari (14) | Print | ^ |

četvrtak, 05.11.2020.

Malo o hrani



Ne zadržavam se na naslovnici, preko nje samo ulazim u blog, al izgleda da ne mogu previdjeti riječ krvavica, tako sam odmah odjurio vidjeti opet odličnu fotku dragog blogera. Zanimljivo, prije ove sam imao liječnicu kojoj je valjda bio hobi baviti se nutricionizmom i koja mi je savjetovala izbaciti iznutrice iz prehrane. Naravno to nije moglo proći, najviše mi pašu krvavice i jetrica, a ja vjerujem svom organizmu, ma koliko me to koštalo. Imali smo goste splitske prijatelje, oni pak jako vole punjene paprike i drugarica im je to pripremila, bili su jako zadovoljni, usput su nas darovali odličnim pršutom i špekom koje suše u svojoj recimo vikendici, sad su svježi umirovljenici. Mislim da nam u ovakvim društvima hrana ostaje zadnja utvrda, pandemija nas dobro izdistancirala...Čuvajte se, vidim na fejsu, svaki dan barem jedan nekadašnji bloger/ica u samoizolaciji ili još gore, pozitivan...
10:58 | Komentari (14) | Print | ^ |

ponedjeljak, 02.11.2020.

Nebitne njemačke vijesti



Već par desetljeća sam redovito svako ljeto u Berlinu, nažalost osim ovog. Pratim redovito što se tamo događa, na twitteru uglavnom imam njemačke adrese. Ipak ni Nijemci nisu što su nekad bili. Osim nereda s anticorona demonstracijama, u kojima su kršena sva pravila i na drugim područjima vlada popriličan nered.
Jutros su nastupila ponovo stroga pravila ponašanja na javnim prostorima, zatvaraju se restorani, kazališta i svašta nešto, Nijemci još imaju novaca, za pomoći onima koji ne rade. Međutim piše mi frendica mlada političarka, krenula jutros podzemnom željeznicom u ured, kad tamo od danas zatvorili jednu dionicu, valja presjedati na bus, a u busu se svi tiskaju, doduše s maskama. U školama za migrante mnogi ignoriraju maske. U jednoj turističkoj ulici ne nose svi maske, jedan tumači da nigdje ne postoji znak da su obavezne.
Dopustili su vojsci nakon velike rasprave da podiže tkz. poljske bolnice. Redovi pak Poljakinja za pobačaje, liječnici privatnici trljaju ruke.
Otvoren je novi glavni aerodrom nakon velikog zakašnjenja, dosta odgovornih je završilo u zatvoru. Jako je to gospodarstvo, izdržat će...
Zašto ne pišem o voljenoj Hrvatskoj, pa pišu drugi, prvo što sam saznao da su bolesnici na respiratorima u Zagrebu jedno vrijeme bili isključeni iz struje, znatno kasnije sam to pročitao na jednom našem portalu, ali kao eto, brzo je sanirano i nitko nije bio ugrožen.
Kod nas se jedino oni koji mogu još kupaju i zavidim im pomalo...
13:36 | Komentari (14) | Print | ^ |

nedjelja, 01.11.2020.

Iskupanja



Gledam danas po fejsu, kupa se narod masovno, blogerica Pikulica i bloger Miško među njima, frendica iz Zadra opisuje kako se tamo treslo, gradski autobusi i dućani su puni i bez distance, morao sam i ja nakon dosta vremena nabaviti neke stvari koje se ne mogu dobiti dostavom, te umaskirao se i posjetio dućan. Išao provjeriti u arhivi, neki su se i prošle godina kupali.
Još dva dana miniferija, međutim nije mi to više to, kad ne možemo putovati. Lijepo vrijeme, ružna vremena...
18:36 | Komentari (14) | Print | ^ |

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

11. 08.