srijeda, 30.09.2020.

Starci, padovi, novo vrijeme...



Evo nešto rezimiram, sve od dvadesetih do pedesetih je bilo super, početak ovih šezdesetih baš ništa ne obećava. Sve se zaletim reći, pustite mlade nek rade, al kad čujem kako rade, pregrizem jezik, istina mi imamo dvije kvalitetne, naravno jezici su u pitanju, al to su oni izuzeci. Oni drugi mladi su majstori u administraciji, za to ih se zadnje desetljeće uostalom prioritetno i obrazuje i odgaja.
Jučer sam opet bio bez interneta, ono pripremiš se da sebi olakšaš, ionako se jedino e nastava cijeni, a onda šipak. Sad strepim, danas imam nastavu od kuće, a ove nove e uđbenike nisam još koristio, mislim ja ih doma otvaram bez problema, no tko zna kako će to s prvašićima ići.
Sad spavam na povišenom krevetu gdje obično gosti spavaju. Imao sam otvoren prozor, pa je pljusnulo i dobro natopilo inače kvalitetniji podni madrac na kojem sam dotad spavao, odmah prvi dan sam pao, zasad još uvijek spretno padam, jedino u me u letu odmah bio strah da Jin nije ispod kao obično, nije još bio srećom.
Nije ni njemu lako, prijateljica mu se tjera.
12:05 | Komentari (16) | Print | ^ |

subota, 26.09.2020.

Ide to, ide...



Sjećam se razmišljanja, na koji način slabiš prije fizičkog odlaska, jel to ide naglo ili polako. Sad mogu posvjedočiti, stvori se izvanredna situacija, kao što je bio rat, pa moj punac nije mogao više šetati i ubrzo se sve pogoršalo, meni je jebena corona uz ta pravila sve poremetila, a usputna su pucanja interneta kad mi je to radni alat, ugrizi psa, rasprave s budalama od susjeda s kojima uopće ne želiš trošiti vrijeme. Jednostavno ne možeš biti asocijalan i zato moraš umrijeti.
Zašto nas tjeraju na komunikaciju s totalno nezanimljivim budalama, danas me obradovao Mekonov pozdrav koji uzvraćam, uvijek se nadam da su dobro stari blogeri, znači nema veze to s politikom, što u Sarajevu kažu, raja je uvijek raja, a papani uvijek papani.
20:01 | Komentari (14) | Print | ^ |

nedjelja, 20.09.2020.

Pod i potkrovlje




Evo vidim jutros na njegovoj fejs stranici, Nemanja postavio crvenu zvijezdu na neboder. Koliko sam shvatio i danas je neki povijesni praznik, koji doduše u velikoj konkurenciji nije bio državni. Još se nitko nije potukao.
Ja inače blogove pratim mada ne komentiram, na fejsu sam i vidljiv. Čini mi se da sam se promijenio otkako spavam na podu, ne samo što sam dohvatljiviji Jinu. On je uporan, moramo šetati.
Obratila mi se mlada susjeda iz obližnjeg haustora, kaže da nas promatra kako šetamo, kao nema sretnijeg psa, ne primjećuje promjene. Pita me za sve ovo oko nastave, što mislim, saznajem da u osnovnoj školi predaje predmetnu nastavu, inače primjetio sam svojevremeno kako je zatrudnila, dijete joj raste, ne sjećam se da sam je ikad vidio s mužem.
Naručujem konzum dostavu, uglavnom piće, treba doći do potkrovlja, teško im je, al zanimljivo, reagiraju i nezadovoljniji su dostavljači hrane.
P.s.
A fotka, naravno da svigdje primjećujemo eminentne blogerice...
14:48 | Komentari (17) | Print | ^ |

srijeda, 16.09.2020.

Točan datum predaje zaboravljen

Ljeta 2020. sam se napokon predao. Ni fizički se više ne osjećam dobro pa je to dodatni okidač. Drugarica je polomljena, a ja sam nikakav. Ne bih ni dobio tu šahovsku partiju da tip nije odbio remi pa sam se nerado morao potruditi. Što će meni više te pobjede i bodovi. Sad mi je i glavni ventil za vodu zatvoren par dana. Vodoinstalater ubećao prije par dana doći.
Tako mi je i život znao obećavati dolazak. Nisam više siguran jel dolazio ili nije. Onda sam mislio da ne, sad mi se itekako čini da sam živio. Ipak nikad se nismo ni približili stalno očekivanom boljem.
Neki dan se vučem bespomoćan po sunčanosparnom s posla, sretnem bivšu učenicu, kaže, ne fotkate, ne živim dodajem, meni su se sviđale te vaše provokacije, otrovi za uglavnom štakorice malograđanke.
Ne pokušavaj me oživjeti, završavam besmisleno započeto.

17:34 | Komentari (12) | Print | ^ |

ponedjeljak, 07.09.2020.

Sat pod maskom



Nikad nisam na takvom mjestu proveo veći dio godišnjeg odmora. Drugarica je polomila potkoljenice, operirana je istu večer, pravi oporavak još nije ni počeo.
Moja škola se opredjelila za hibridnu nastavu, danas smo imali redovnu nastavu, kod mene je sve funkcioniralo besprijekorno. Razrijed me čekao pod maskama, nitko nije prkosio. Kad sam završio i krenuo s raspravom podigao sam malo masku da mogu disati na nos, isti moment su si maske popravile dvije cure.
Dišemo kao razred na jednu, šteta što nam je pandemija uništila neformalna druženja...
17:24 | Komentari (19) | Print | ^ |

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

11. 08.