Evo nešto rezimiram, sve od dvadesetih do pedesetih je bilo super, početak ovih šezdesetih baš ništa ne obećava. Sve se zaletim reći, pustite mlade nek rade, al kad čujem kako rade, pregrizem jezik, istina mi imamo dvije kvalitetne, naravno jezici su u pitanju, al to su oni izuzeci. Oni drugi mladi su majstori u administraciji, za to ih se zadnje desetljeće uostalom prioritetno i obrazuje i odgaja.
Jučer sam opet bio bez interneta, ono pripremiš se da sebi olakšaš, ionako se jedino e nastava cijeni, a onda šipak. Sad strepim, danas imam nastavu od kuće, a ove nove e uđbenike nisam još koristio, mislim ja ih doma otvaram bez problema, no tko zna kako će to s prvašićima ići.
Sad spavam na povišenom krevetu gdje obično gosti spavaju. Imao sam otvoren prozor, pa je pljusnulo i dobro natopilo inače kvalitetniji podni madrac na kojem sam dotad spavao, odmah prvi dan sam pao, zasad još uvijek spretno padam, jedino u me u letu odmah bio strah da Jin nije ispod kao obično, nije još bio srećom.
Nije ni njemu lako, prijateljica mu se tjera.