četvrtak, 10.05.2018.

I dok čekam radensku...



Jučer onaj dan s puno sati i jednom rupom za primanje roditelja, naravno da nitko neće doći, tko dolazi na informacije u petom srednje. Inače ta rupa me dotuče, jer moram čekati,a želio bih što brže završiti i bježati u slobodno vrijeme. Na kraju se dogovorio s drugaricom da se nađemo kod auta i idemo na ćevape, ona i Jin uspješno obavili šetnju. Odmah velim da je radenska pri kraju, znam ono da su još dvije nenačete jednoipolitarske boce doma, uz jednu u frižideru, al meni je to već psihološki knap, sad drugarica veli što meni baš ne paše, jer sam gladan, da skoknemo prije ručka u veliki supermarket pored kojeg prolazimo, no dobro, Jin i ja ćemo prošetati dok ona kupi. Moš mislit što ćemo prošetati, Jin se zaletio, ja jurim za njim, al zaletio se u hladovinu, gdje smo prošli put sjedili, jer se meni nije dalo šetati. I tako sjedimo li i sjedimo, čekamo, pomislim kako ni jednu fotku nisam napravio i kako nikad ne fotografiram gladan, kad približava se djevojka relativno zanimljiva, pomislim, oke,al samo ako sjedne tu uz mene, ne da mi se vaditi fotić i loviti je u hodu, i ona sjeda tik uz mene. Ostalo je povijest, radenske na kraju nije bilo u marketu, ćevapi su bili standardno dobri i život je išao dalje svojim tijekom.
11:32 | Komentari (10) | Print | ^ |

<< Arhiva >>

11. 08.