Inače postoji jedna Njemica koja se od mog sedmog osnovne dopisuje samnom, preko nekog od trivijalnih zapadnih časopisa, ona je tad bila ponosni Istok, onda smo se i dogovorili da furamo svoje vezivanje do kraja nečeg tako beznačajnog kao što je život, i mijenjalo se sve od sustava do država, i našli smo se uživo nakon par desetljeća i uvezanih u nekim vezama, dogovorili, vrijedi isti princip dalje, nju zadnjih godina zdravlje i život udaraju, napisao sam, idemo dalje, tko je pratio moj blog i upoznao je, najvjerojatnije nitkop jer iz Berlina nisam uvijek uzvraćao komentare, evo danas mi je poslala jednu uspomenu, nedavno sarajevskog Vučka kojeg sam s bakterijama strpao u paket za nju, eh, nekad nam je bilo nebitno kakve smo face, naravno ova fotografija mi je nepoznata, mi nismo bili generacija skupljanja bodova za eventualno napredovanje ili pak samo samoodržanje na poslu.