Kako će se on, muškarac prosječne visine, prosječne mišićavosti, osrednjeg samopouzdanja i bez ogromnog iskustva u zavođenju, držati u korak s time? Nije li on potpuno u njenoj milosti, te se može samo nadati da ga ona neće varati čim je ostavi nasamo 5 minuta? To vodi u Jednoitis, i loša, očajnička igra curi iz njega, što drastično povećava šanse za varanjem.
Ipak, ovaj urođeni nesrazmjer nije toliko crn. Ista ta biološka podloga koja ženama daje toliko prilika za varanje istodobno čini i njihovo varanje ili približavanje varanju vrlo laganima za prepoznavanje. A jednom kada je isto prepoznato, puno je lakše poduzeti preventivne mjere nego kada muškarac samo buba naslijepo ili, još gore, sluša što mu žena govori.
Drugim riječima, muškarcima šaranje uokolo dolazi prirodno. Iako će muškarac u braku ili vezi vrlo lako posijati nešto sa strane, to neće nužno značiti da on ne voli svoju trenutnu partnericu ili da odbija nastaviti odnos s njom. Jednostavno utažava svoju potrebu za raznolikošću. Spavanje s nekom drugom u većini slučajeva neće uzrokovati raspad njegovog odnosa s prvom. (Ovo nije neko opravdanje za muško varanje, naravno, no biološka podloga je takva kakva jest.)
Kod žena važi dijametralna suprotnost. Žena u vezi ili braku koja ima ljubavnika pronaći će da joj je izuzetno teško nastaviti voljeti i dobro tretirati svog trenutnog partnera. Ona jednostavno nije stvorena za istovremeno osjećanje strasti prema dva muškarca istodobno. I ne samo to - njena motivacija za varanjem ne dolazi sama od sebe, kao kod muškarca, dakle nije sama sebi cilj - već je rezultat njenog nezadovoljstva trenutnim partnerom. Varajući svog partnera, ona bježi iz problema u svojoj trenutnoj vezi u ruke prvog pogodnog muškarca koji je u tom trenutku više privlači. (Nećemo sada ulaziti u to je li njeno nezadovoljstvo opravdano ili nije, no to je svakako glavni motor koji pogoni njeno varanje.)
Gdje je muškarcu relativno lako dobro tretirati ženu koju vara, ženi je dobro tretirati partnera kojeg vara najteža stvar na svijetu.
aka U očima žene koja te vara, ti predstavljaš prepreku njenoj novoj ljubavi.
aka Jednom kada te prestala voljeti, žena će se prema tebi ponašati kao da si najodvratnija stvar na svijetu.
Stoga, znakovi da te tvoja cura/žena/djevojka/supruga vara su:
1. Stalno se svađa s tobom
2. Ignorira te / Izbjegava te
3. Odbija spavati s tobom, ili ako si vrlo uporan spava s tobom bezvoljno i poput mrtve ribe
"Ali Ignisse," reći ćete sada, "pa ovi znakovi obuhvaćaju skoro sve žene koje su trenutno u vezi na cijelom planetu! Ne misliš li da su to malo oštri kriteriji?"
To što ogroman broj veza u svakom trenutku ima barem jedno od navedenih obilježja ne znači nužno da se varanje događa u svakoj od njih. Naposljetku, za varanje je potrebno određeno vrijeme dozrijevanja nezadovoljstva dok se žena ne ohladi, ovisno o okolnostima i njenim preferencijama. No ovih osam pojava čine ključne indikatore da je veza zabrazdila u teritorij gdje je dozrijevanje u tijeku, te da su potrebne brze korektivne mjere kako bi se spriječilo varanje.
Ako iz toga izvlačite zaključak da ženskog varanja ima puno više nego što se na prvi pogled čini ili puno više nego što žene same priznaju, držim da je to također zdrav način razmišljanja, koji će mudar muškarac uvijek imati na umu. Meni se osobno čini da je glavna pouka da se varanje rijetko događa tiho i neprimjetno, te da će stoga rijetko koji muškarac biti prevaren bez da mu to prethodno bude nagoviješteno.
Jednoitis nikada ne prestaje biti aktualan u muškom životu. Poput peruti, čovjek mora stalno održavati svoju mentalnu higijenu kako mu ne bi postao podložan i time si uništio život.
Danas, dragi čitatelji, predstavljam vam još jednu metodu:
Tretiraj je kao da je debela.
Ovo ne znači da trebaš zamišljati nju s još 20 (ili 40) kilograma. To bi bilo negdje na razini savjeta "zamišljaj je kako ima proljev", što je prilično infantilno i prije će izazvati nerazumno gađenje samom sebi nego nekakvu otpornost na Jednoitis. Ne. Umjesto toga, jednostavno kada razmišljaš kako ćeš se postaviti oko nečega stani, duboko udahni i zapitaj se: što bi učinio u toj situaciji da si s debelom curom?
Jednostavno rečeno, debljina uništava kemijsku osnovu privlačnosti. A bez kemijske osnove privlačnosti, muškarac razmišlja puno hladnije i racionalnije, te je manje sklon lošim odlukama i osjećaju ovisnosti o njenoj ljepoti, seksualnosti i ostalim dražima koje mu mogu pomutiti mozak. Ne, njegova instinktivna reakcija - čak i ako je kasnije nadjača feminističko ispiranje mozga s kojim je odrastao - je sličnija ovoj:
Kada god se nađeš u nekoj situaciji gdje nisi 100% siguran što učiniti, uvijek zastani, duboko udahni i zapitaj se kako bi postupio da je ona debela. Vjerojatno bi:
Muškarac koji stane i razmisli o ovoj suzdržanoj alternativi je muškarac koji će postupiti razumnije, čak i ako mu se srce smekša iz drugih razloga i ipak se ne odluči povesti za njom.
DVV (Demonstracija više vrijednosti, eng. DHV) je jedna od mojih omiljenih tema. Vrlo je malo stvari na svijetu toliko zanimljivih i kompleksnih kao što su suptilni načini kojima ljudi komuniciraju i signaliziraju svoj društveni status.
To često uspoređujem s Matrixom - postoji velik broj stvari u toj komunikaciji koje se na prvi pogled doimaju kao masa nerazumljivog koda, ali koji je zapravo prepun značenja i koji u mnogo čemu ovisi samo o interpretaciji promatrača koji širi svoju mentalnu snagu na njega, oblikujući ga u vlastitu realnost. U ovom slučaju, muškarac koji je sposoban održavati pravilnu ravnotežu između neke osobine i načina prezentacije te osobine je onaj kojeg žene doživljavaju privlačnim.
Evo jednog laganog i vrlo efikasnog DVV manevra koji često koristim: reci da si bio zaručen.
ONA: ...bla bla bla bla... SEXY VRAG: Usput, jesam li ikada spomenuo da sam bio zaručen? ONA: Ne! Kako to? SEXY VRAG: Ah, ona je bila Ruskinja*. Bili smo vrlo zaljubljeni. ONA: Što se dogodilo? SEXY VRAG:*zamišljen pogled u daljinu* Komplicirano je.
* = nacionalnost ili neka druga važna osobina (npr. zanimanje) bi idealno trebala biti neka koja se kod nas smatra egzotičnom i koja je poznata po ljepoti i/ili senzualnosti. Amerikanac bi vjerojatno rekao "Francuskinja" ili "glumica". Kod nas, "Ruskinja", "balerina" ili "Španjolka" ne bi bili loši odabiri. Svatko treba pronaći miks koji najbolje odgovara njegovoj osobnosti.
Zašto je "bio sam zaručen" takav magnet za žene? Zato što spaja sljedeće stvari:
B) Dostupnost: za razliku od oženjenog muškarca koji ima A, mnoge žene će ipak racionalno uzeti u obzir da se on nikada neće vezati za njih i ne uletiti naglavačke. Kod zaručenosti, racionalan zaključak je da si ne samo pred-odabran, već i dostupan. Možda baš ona bude ta koja će proći proces zaruka do kraja!
C) Misterij: što se dogodilo? Zašto su zaruke prekinute? Možda su i dalje u tijeku? Jesi li ti napustio nju ili ona tebe? Možda su vas spriječile klasne razlike? Možda je ona umrla u tragičnoj nesreći? U svakom slučaju mora da je zanimljiva priča. Hrčak će se zavrtjeti svim silama kako bi popunio praznine, ovaj put u tvoju korist.
E sad, ja stvarno jesam bio zaručen, ali to ne znači da je ovaj manevar nešto što ti je nedostupno. Male bijele laži nisu ništa strašno, te ih žene obilato koriste. U ovom slučaju, praktički je nemoguće "uhvatiti te", no neću ti govoriti trebaš li ili ne trebaš pribjegavati takvim stvarima.
Sam ocijeni što je "trik", a što nije, te slijedu svoju osobnu prosudbu. Moralizirati ne želim. No, u najgorem slučaju, iz ovog manevra možeš vidjeti dinamiku koja važi za ovu situaciju i iz nje razviti jednostavan i lako uporabljiv DVV koji odgovara tvojoj prošlosti i karakteru.
p.s. ako tvoje držanje, igra i ostali DVV-ovi već upućuju na visoku vrijednost, žene će ovu objavu često dočekati s "očekivala sam to" ili "znala sam"
Jedno zanimljivo opažanje koje mi se često nameće dok šetam i analiziram situacije oko sebe je koliko je tanka ali visoka ograda između anti-igre, obične igre i kretenske igre. Tu razliku u metodi nepažljiv promatrač praktički neće ni primjetiti, no ona je kao barijera toliko snažna da bi mogla biti ispletena od električne žice. A najveća razlika između mase s jedne i druge strane je u rezultatima.
Za procjenu spada li bilo koji pojedini manevar u arsenalu zavođenja u kretensku igru ili ne pomoći će vam ovaj jednostavan test:
Bi li ova akcija bila smatrana neprikladnom i vrijednom zgražanja, prijezira i/ili osvete kada bi bila učinjena izvan svijeta muško-ženskih odnosa?
DA = Kretenska igra ; MOŽDA = Obična igra ; NIKAKO = Anti-igra
Razmotrimo neke primjere, nabacane po slučajnom odabiru:
- Kašnjenje 10 min -> MOŽDA
- Donošenje malog dara -> NIKAKO
- Lagani dodir po gornjem dijelu leđa - MOŽDA
- Ignoriranje -> DA
- Dvosmisleni, neobvezujući govor -> MOŽDA
- Stavljanje svojih nogu na njene -> DA
- Davanje kompllimenata -> NIKAKO
- Povlačenje za kosu ili uši -> DA
- Raspitivanje o tuđim osjećajima i granicama -> NIKAKO
- Slanje lažne ("non-sequitur") poruke -> DA
- Izazivanje drame radi drame -> DA
- Nepovjerljivost prema vezivanju i obećanjima -> MOŽDA
- Tretiranje poput objekta -> DA
- Tretiranje poput punovažnog ljudskog bića na čije osjećaje treba paziti -> NIKAKO
Svi navedeni primjeri su stvari koje sam ili osobno radio ili svojim očima gledao kako ih rade drugi. Siguran sam da se čitatelji mogu ubaciti s mnogim bogatim primjerima spremnima za kategorizaciju. Naravno, žene će imati najviše iskustva s kretenskom igrom čisto iz razloga što ih (u prosjeku) toliko privlači, no od njih ne očekujem da to iskreno podijele s javnosti, osim ako ne govorimo o udobnom, anonimnom kontekstu "50 nijansi sive".
Samo-poboljšanje i povećanje vlastite privlačnosti su misli vodilje ovog bloga. Ako stalno ne radiš na sebi - na svojoj tvrdoj i mekoj moći - mogao bi se jednostavno upucati i skratiti si muke (ili poslati sve kvragu i postati biljojed). Stoga će današnja misao zvučati skandalozno:
Čuvaj se bivanja previše privlačnim.
Ilustracija: film Tres metros sobre el cielo
Kako sad to? Prvo da napomenem, ako govorimo čisto o seksu za jednu noć, ovaj post se vjerojatno ne odnosi na tebe. Ali ogromna većina mojih čitatelja (kao i ogromna većina muške populacije) nisu super-uspješni igrači koji se utapaju u seksu za jednu noć i stalno održavaju ogromne hareme. Većini je to tek povremeni začin životu, dok većinu vremena provode igrajući igru po kojoj su žene organizirale seksualno tržište: serijsku monogamiju ili popularno "veze".
Budući da pojam "veza" po svojoj prirodi uključuje razdoblje dulje od par mjeseci kada hormoni divljaju i pomažu održavanju iluzije medenog mjeseca, i ti i žena s kojom si u vezi podložni ste raznim promjenama: vaša relativna privlačnost može varirati, kao i vanjske okolnosti i vaša očekivanja. Sada također pretpostavimo da je tvoja cura/žena/supruga dobra prema tebi i vaš odnos te ispunjava. Nakon dovoljno dugog vremena, garantirano je da će na površinu će izroniti sljedeće neugodno pitanje:
Je li ona dobra prema tebi zato što je ona kvalitetna, ili zato što si ti toliko privlačan?
Nekakav miks to dvoje je i prirodan i idealan. No upravo u tom pitanju leži jedan od rijetkih nedostataka zgrtanja sve više i više privlačnosti. Što je tvoja vrijednost na seksualnom tržištu veća od njene (a uvijek će biti barem jednaka, s obzirom na hipergamiju urođenu svima ali najviše ženskom spolu), to će te ona u pravilu bolje trenirati. Recimo, ako si ti na testu za muškarce negdje pri samom vrhu a ona na testu za žene neznatno iznad sredine, ona će se prema tebi automatski ponašati bolje nego kada bi ti također bio neki osrednji tip.
Kako razaznati ove dvije različite motivacije?
A) Vrijeme - jednostavno pusti da prođe prvo razdoblje zaljubljenosti i gledaj koliko će se stvari promijeniti jednom kada se hormoni stabiliziraju. To ti također daje priliku vidjeti koliko se mijenjaju njene seksualne preferencije kao rezultat ovulacijskih ciklusa i utječe li to loše na vas.
B) Razgovor - žena inficirana feminizmom (jedan od najčešćih razloga manjka kvalitete) rijetko može odoljeti a da ga ne ubaci u razgovor s tračkom ponosa. Budući da bivanje feministicom samo po sebi uključuje dobru dozu narcisoidnosti, biti će joj vrlo teško ne pohvaliti se kada bude načeta neka tema muško-ženskih odnosa. Iako i dalje stojim kod toga da "malo feminizma u ženi nije kraj svijeta", razgovorom se lako može otkriti je li to stvarno "malo" ili se trebaš zabrinuti.
C) Suzdržavanje od bivanja previše dominantnim - možda najvažnija stavka, s obzirom na to da ona može zamaskirati probleme koji bi inače bili otkriveni točkama A i B. Kako bih vam bolje dočarao način na koji se ovo može dogoditi, opisat ću vam jednu zgodu iz prošlog života:
Prijatelj, njegova cura i ja sjedili smo u stanu i pijuckali. Većinom smo pričali ja i on; ona je bila šutljiva, iako ne na onaj ljuti pasivno-agresivni način, već jednostavno šutljiva, kao da nema što puno reći. Kada bi rekla (ili čak i bez toga), on bi je jednostavno privukao sebi i počeo maziti, ili bi jednostavno rekao par riječi od kojih bi se jednako rastopila. Takva vrsta pozornosti joj je godila. Kretenska igra to nipošto nije bila - bila je to obična snažna, zaigrana (ali benevolentna) dominantnost koja je odgovarala njegovom karakteru - no do te mjere da je jednostavno zagušila njen vlastiti karakter.
Ona je bila lijepa i mlada, skoro na vrhu svoje seksualne moći, no one je također bio prilično Alfa - jedan od rijetkih tipova za koje bih rekao da su "prirodni Alfe", i njegova pozicija bila je znatno snažnija od njene. Nikada nije imala priliku sama ga pomaziti do kraja jer bi se on uhvatio nje i razveselio je svojim dodirom; nikada nije imala priliku reći što misli o nečemu jer bi se počela smijati njegovoj dosjetci. To ju je sve još više privlačilo njemu - osobno sam mu u tom trenutku čak i malo zavidio na tome koliko ga dobro ona tretira - no imalo je to i svoju cijenu, koja će tek kasnije doći na naplatu.
"Stvarno ne znam što bih ti rekao," odgovorio sam iskreno. "Nisam je baš upoznao. Kao da pored tebe nekako ne dolazi do izražaja. Ali vidim da joj se to sviđa. Ti provodiš s njom najviše vremena pa najbolje znaš kakva je... nadam se."
Moje će se riječi pokazati više proročanskima nego što sam mogao i pomisliti u tom trenutku. Kada mi se uskoro počeo žaliti na njene mane, kao npr. sklonost drami, bio sam iskreno iznenađen. "Nisam imao pojma da je takva! Kako je to moguće? Nikada ne bih rekao da ima to u sebi."
"Kad će newsletter?"
"Dolazi li uskoro sljedeće izdanje?"
"Što će biti u novom newsletteru"?
Ta i još mnoga pitanja i komentari donosili su mi radost tijekom skoro godinu dana koliko sam pisao i izdavao svoj besplatni newsletter s bonus sadržajem. Broj pretplatnika i količina interesa ugodno su me iznenadili.
Ipak, polako je došlo vrijeme i za promjene. Epistolarni oblik savjeta kao u newsletteru ne odgovara budućim temama u planu, pati od raznih tehničkih problemia, te želim isprobavati i druge kanale. Već sam napomenuo da nisam pretjerano zapaljen za video-uratke, tako da ću se i dalje držati pretežno književne sfere. Kao što je knjiga pokazala, takvo eksperimentiranje je naišlo na vrlo pozitivne reakcije.
Što ovo znači za čitatelje?
A) Newsletter s ovim datumom prestaje izlaziti. Osmo izdanje bilo je i posljednje.
B) Svi dosadašnji newsletteri uobličeni su u e-knjižicu "Ignissovi Newsletteri 2013.-2014.", koju od danas možete kupiti preko stranice Lulu.com po simboličnoj cijeni od 1.69 $ (po današnjem tečaju nešto manje od 10 kn).
Knjižica je u obliku PDF datoteke i čitljiva je na svim digitalnim uređajima i platformama. Klikom na naslovnicu i zatim na "preview" možete pogledati prve 4. stranice kako biste pregledali sadržaj i prvi dio.
Ja nemam ikakav osobni kontakt s ili utjecaj nad izdavačkom platformom Lulu, no više puta sam kupovao (i tiskane i e-knjige) kod njih i moje zadovoljstvo je uvijek bilo na visokoj razini.
C) Svi čitatelji koji su se pretplatili na besplatni newsletter od njegovog početka pa do danas dobit će e-knjižicu besplatno putem e-maila negdje u nedjelju 06.07. ujutro (svaka paralela s misom je slučajna ).
D) Kako ovo ne bi bio slučaj tipa "prošla baba s kolačima", popis pod C uključuje i sve čitatelje koji se prijave na newsletter do kraja subote 05.07., dakle do sutra u ponoć.
Update: newsletter je poslan na sve e-mail adrese prijavljene do nedjeljnog jutra 06.07. Ako ste se prijavili do tada i niste ga dobili, samo se javite pa ću vam ga ponovno poslati.
Jeste li čuli za Vitalija, poznatijeg kao VitalyZD? VitalyZD je ličnost koja poput Ignissa izaziva vrlo polarizirana mišljenja. Volite ga ili mrzite, ali teško je ostati indiferentan prema njegovim uratcima. Jedina razlika je to što se on odlučio izražavati pretežno kroz medij YouTube videa, dok sam ja odabrao literarno područje i moj je dodir s područjem videa za sada vrlo skroman.
Uočite posebno genijalne interakcije na 00:14 i na 02:31:
On: "Hej."
Ona: "Hej, kako si"
On: "Dođi ovamo. Unesi svoj broj u moj mobitel."
Ona: (smijeh) "Zabavan si" (smijeh) "ali uopće te ne poznam"
On: (tišina, kimanje glavom)
Ona: (smijeh) "Ok"
On: "Unesi svoj broj u moj mobitel"
Ona: "Zašto?"
On: "Zato što sam rekao."
E sad, možete reći da je to zato što su Vitaly i njegov prijatelji zgodni: visoki, lijepih lica, dobro građeni i dobro odjeveni. Možete reći da je na svaki uspjeh bio odbijen na desetke puta. Možete i prigovoriti, prilično osnovano, da se većina ovih cura neće javiti ili odgovoriti na poruku čim se malo "osvijeste". Ali ne možete poreći da ste upravo posvjedočili vrsti dominantnosti i samopouzdanja koja je na djelu u svim uspješnim muško-ženskim odnosima, bez obzira na svoj intenzitet ili kontekst.
Nakon što si vidio koliko je lako doći do broja, imaš li ikakav izgovor da barem ne kažeš nešto?
Dobili ste prilično dobar dojam zašto mi je VitalyZD zakon. Evo sada i zašto ipak nije zakon:
Da, dobro ste vidjeli: Vitaly je napravio video u kojemu prilazi curama, jednostavno ih pita može li ih poljubiti, i onda to učini... nakon 20 sekundi. Kao prvo, čak i ako prihvatimo da je pri tome bio odbijen stotinama puta, na nekim stvarima jednostavno treba povući crtu. Teoretski je ovo moguće... ali izvan teorije? Ne želim sam biti igroskeptični troll, no ovo jednostavno prelazi granicu "rijetkog ali inspirirajućeg" i kliže se duboko u "ma daj" teritorij. Nadalje, primijećeno je da je jedna od cura iz ovog videa zapravo porno glumica:
Više dokaza o tome da se u njegovim videima stalno pojavljuju isti ljudi, što upućuje na plaćene glumce, možete pronaći ovdje. Iako volim uratke kao što je njegov, ipak ne volim biti prevaren. Stoga moram s punom suzdržanošću reći da ljudi mogu od Vitalija naučiti dosta, ali i da ga moraju uzeti sa zrnom soli.
Pouka ovog videa nije u Lamborghiniju i lakoći, već u taktičkoj vrijednosti tišine. Kao što sam više puta istaknuo u knjizi, dominantna tišina je tvoj prijatelj i odmažeš si ako je nisi uvježbao kao dio svog arsenala. Bonus bodovi za prekomičan jezik tijela.
Umro sam od smijeha na ovaj video. Ovo je čisto utjelovljenje slavnoga citata Siniše Vuce. Ne znate na koji mislim? Dajte da vam pomognem:
Ali šta je najgore, ona glumi nekom - recimo voditelju, uredniku, kamermanu, pjevaču, sportašu, ovo-ono, glumi - "nemoj me dirat"... on ode kući - ona ide s nekin haharon šta se snifa lipilon - "uuuiiii" - ma je**n ti mater smrdljivu!
Razumiš me? Tiš ode - svaćaš me? Fore prodaješ poštenin ljudima, glumiš ka ovo-ono, onda ideš - ubija te neki smrdljivac šta nezna šta ti uvaljiva umisto k**ca - razumiš me? To me nervira brate!
Stvari koje žene vole drastično variraju ovisno o kulturi, ekonomskim uvjetima, tehnologiji, njihovoj dobi i prijašnjim iskustvima, ovulacijskom ciklusu i slučajnosti. To je jedan od razloga zašto postoji ideal kornjače kao razumna ravnoteža između svih tih raznolikih preferencija.
"Ispraznite svoj um, budite bez oblika, bezoblični - poput vode. Nakon toga stavite vodu u šalicu i ona postaje šalica, stavite je u bocu i ona postaje boca, stavite je u čajnik i ona postaje čajnik. Voda može teći ili može razbijati. Budi voda, prijatelju."
- Bruce Lee
To je jedan od razloga zašto je teško dati općeniti savjet tipa "čini X", a puno lakše savjet tipa "NE čini X"
U razvoju tvog unikatnog stila igre pomoći će ti pažljivo analiziranje uzroka i posljedica, tj. uočavanje koja od tvojih tehnika radi, koja ne radi, a koja bi mogla raditi ako bi promijenio nešto drugo. Njih možeš podijeliti u dvije kategorije, koje ćeš s vremenom popuniti. Svi koji su pročitali moju knjigu prepoznat će koncept "malih i velikih mamaca" sa str. 73. Naravno, mamci nisu ograničeni samo na dnevnu igru; jednako su dobri i za spojeve i za online igru, te zapravo bilo koju priliku u kojoj možeš opušteno (ali ne još intimno) pričati sa ženom i polako zagolicati njenu maštu.
Laka artiljerija odgovara velikim mamcima iz opisa dnevne igre u knjizi - to su zanimljivosti ili kvalitetno demonstrirana ili implicirana viša vrijednost. Osnovna značajka lake artiljerije je da neće svaka cura jednako reagirati na svaku stavku. Neke žene uopće ne zanima astrologija. Neke nemaju pojma o kuhanju i ne znaju cijeniti dobru hranu. Neke ne piju. Neke zanimaju samo njihovi vlastiti hobiji.
Kako bi se tome prilagodio, poželjno je imati što širi arsenal i biti prilagodljiv i empatičan, kako se nikada ne bi našao u situaciji da je ona toliko različita od tebe da nisi sposoban komunicirati s njom na način koji sadrži "ono nešto". Stoga je važno ne samo pokriti veliko područje, već se i znati glatko kretati po njemu, skačući s teme na temu na prirodan način.
Nadalje, laka artiljerija sama po sebi izaziva malen interes; bilo koji njen primjerak neće sam po sebi rezultirati nastankom kemije; za to je potreban cijeli salvo, raspoređen tijekom vaše interakcije (najčešće spoja).
Evo nekih primjera lake artiljerije:
- omiljene pjesme (iz poezije, ne glazbe), citati od 2-3 linije koji su lako primjenjivi na životne situacije
- moje zanimanje (prvo jedno izmišljeno, zatim šale o pravom)
- zanimljivost: moje prijašnja iskustva s alkoholom i travom
- moja putovanja u razne države
- moji planovi za budućnost
- način na koji me doživljavaju ljudi
- meditacija i njene tehnike
- astrologija
- sitno hladno čitanje ("doimaš se kao...")
- zadirkivanje
- kuhanje
- različiti načini upada u noćnoj, dnevnoj i online igri, bez obzira na situaciju
- znanje, praksa i snaga volje o tome kada ponovno uspostaviti kontakt
- zanimljivost: u jeziku X neke riječi iste kao i naše imaju drugačije značenje. Iz toga proizlazi:
- priča o putovanjima s prijateljima iz države X;
Teška artiljerija je najuži krug osobina ili tehnika koje gotovo univerzalno stvaraju vrlo veliku dozu interesa. Njihova razorna moć je toliko velika da ih je moguće izvaditi u bilo kojoj prilici (jednostavnim "jesam li ti ikada rekao da..."), gotovo neovisno o kontekstu. Slučajeva u kojima će žena ostati potpuno hladna i neće se dalje raspitivati o tome, ili ti to neće podići vrijednost u njenim očima, ima zanemarivo malo.
Upoznao si curu, stvorio kemiju s njom i dobio njen broj. Dogovorio si spoj - pardon, "kavu" - i našao se s njom. Teče ugodan razgovor, ona se smije tvojim šalama, prihvaća tvoj dodir i onda nakon samo sat vremena kaže da se "prije dogovorila s nekim (najčešće prijateljicom), tako da mora ići za par minuta".
Ovakva vrsta isparivanja je možda druga najgora od svih mogućih, odmah iza one da ona dogovori spoj ali se bez obavijesti uopće ne pojavi na njemu, najviše zato što neminovno uključuje element razočaranja. A sve je izgledalo tako dobro!
Nije mi u potpunosti jasno zašto cure rade ovakve gadarije. Najočitije objašnjenje je da, ako te ona ne pozna dobro, možda ima strah od toga da si nekakav creepy tip i da će morati pobjeći, pa se ili dogovorila s nekim ili spremila objašnjenje kao da se dogovorila. No zašto bi ti onda davala pozitivne signale? Spojevi koji bivaju naprasno prekinuti ženskim odlaskom u pravilu uvijek sadrže neugodnu tišinu i hladnoću između vas. Drugo moguće objašnjenje je da te koristi samo kao zabavu jer ili već ima nekoga tko je više zanima, ili nema ali te već odavno strpala u prijateljsku zonu.
Anyways, nećemo se previše baviti time što je to u ženskom biću da ga tjera prema pokriću. U svakom slučaju, evo jednog malog pomagala koje će ti pomoći ne samo ga reducirati, već ga i okrenuti u svoju korist.
Negdje na početku spoja (unutar prvih 10 minuta), pitaj je sljedeće:
"I, na koliko dugo te danas imam?"
Ako kaže nekakvo prihvatljivo dugačko vrijeme dovoljno za provođenje kompletnog recepta za spoj (3 sata ili više), uključujući i jedno premještanje, sve je u redu. Kimni glavom i nastavi s planom; ostatak ovog posta ti nije potreban.
Također je moguće je da će se umjesto informacije o vremenu našaliti i uputiti ti nekakav blagi drama test tipa "Koliko god me možeš zabaviti" ili "Koliko god možeš zadržati moju pozornost". U tom slučaju, tehnika P&P je (kao i uvijek) tvoj prijatelj, tako da samo uz kratki smješak reci nešto tipa "Znači, zauvijek". Najčešća reakcija na to je da će se na to nasmijati i/ili zaigrano te lupiti. Opet si na konju.
No ako kaže da planira zbrisati za sat vremena ili drugo neprihvatljivo kratko razdoblje, sada si informiran i možeš je zaskočiti i preokrenuti situaciju u svoju korist. Kimni glavom i nastavi s planom. Zatim, tijekom spoja, opušteno umetni u razgovor ovo:
"Šteta što moraš ići tako rano. Imao sam nešto posebno u planu."
Prirodno, ona će htjeti znati što je to bilo. No ključna stvar je: NEMOJ JOJ REĆI. Do kraja spoja, njena radoznalost će je izluditi i možeš očekivati pitanja o toj temi opet i opet, koja bi sva trebao ili odmahnuti s "nije bitno", zadirkivanjem "baš si radoznala" ili opet apsurdnim pristajanjem i pojačavanjem do apsurda ("mislio sam te odvesti u draguljarnicu, a onda u hotel s pet zvjezdica"). Ne moraš uopće zapravo imati nekakav plan kompleksniji od šetnje i pića; ova igra je u potpunosti verbalna.
1. Ako svejedno bude morala ići, možeš očekivati da će biti zaintrigirana toliko da će ili početi pokazivati više interesa i olakšati ti eskalaciju do te mjere da možda svejedno uspiješ zaključiti stvar na prvom spoju kao što Bog zapovijeda.
2. Ako svejedno bude morala ići i ništa se ne dogodi, puno je veća vjerojatnost da će te poslije kontaktirati i pružiti ti priliku da s još igre dođeš do drugog spoja na kojemu neće biti takvih problema.
3. A ponekad (najrjeđe od ove tri opcije, no nikako ne zanemarivo) će jednostavno odgoditi planiranu stvar ili se sjetiti da joj ona baš i nije toliko nužna da bi napustila tvoje društvo.
Nevezano za sve ovo, iz njenih uzaludnih pokušaja pogađanja ćeš često dobiti uvid u koliko razmaženom i ulagivačkom svijetu žive mlade djevojke: ideje koje su neke do sada navele (očito zato što su ih već iskusile ili nagovještavale od strane žednih Beta tipova koji su stvarno planirali/predlagali/provodili takve prve i druge spojeve) su uključivale, ali nisu bile ograničene na:
- iznenadno putovanje u Italiju
- bungee jumping
- buket cvijeća
- kino i/ili večeru
- promatranje zvijezda teleskopom
- vožnju helikopterom
- vožnju brodom
- odlazak na koncert
Da se cure drže neke osnovne pristojnosti, nikada ne bih došao do ove mjere koju sada provodim na svakom spoju. Osjećam se poput drveta koje je vjetar zamalo slomio, ali se ono savilo i zatim podiglo i izraslo još jače nego prije. Ali o tome neki drugi put.
Evo vam pet-šest mogućih odgovora na bilo koju njenu nepoželjnu izjavu, napisanih ne nekim posebnim redom:
A) *tišina* - ako slika govori više od tisuću riječi, tišina ponekad govori više od milijun. Čemu nagrađivati loše ponašanje ikakvom reakcijom? Pusti je da se pita jesi li uopće dobio/pročitao poruku (kvragu i "seen" tag na Facebooku) i zašto te to nije razjarilo dovoljno da odgovoriš.
B) "gay" - postoji li ljepši način za kratko i jezgrovito izražavanje neodobravanja? Iako ovom porukom komuniciraš da to što ona radi nije u redu, tj. da je pedersko, činiš to na zabavan i jednostavan način. Ničim ne spominješ kako se ti osjećaš oko toga - jer logično je da bi napisao još nešto da je to imalo utjecalo na tebe.
p.s. neke cure će ti odgovoriti novim drama testom - faux ljutnjom zato što impliciraš da su gay stvari loše. Pristani i pojačaj i na konju si.
C) "lol drama" - dobra reakcija ako je njeno loše ponašanje nešto dugačko, dramatično i srcedrapajuće, te pogotovo ako između vas još nema bogate prošlosti. Alternativno, upotrijebi "lol nisam te zaprosio", "vježbaš za ulogu u sapunici?" ili opet nešto iz P&P arsenala.
D) "ok" - kao "gay", samo indiferentnije i kraće. Pošalji odmah kako bi eliminirao svaki potencijalni element ljutnje iz te poruke.
E) "8====D" - budimo iskreni - postoji li iti jedna situacija u ljubavnom životu koju ne može riješiti ASCII penis? Mislim da ne postoji!
F) "Vaša primjedba biti će unesena u zapisnik." - malo dulja varijanta "ok", začinjena satirom ako je njena izjava posebno formalna.
Ne zaboravi, sve poruke obavezno idu bez interpunkcije, velikih slova, ispravne gramatike i sl. Čak i ako ti tvoj autocorrect na mobitelu sam doda veliko slovo ili zarez, ručno ga promijeni u neformalan oblik. Kao i kod odluke kada odgovoriti na SMS, ovo je jedan od slučajeva gdje se bivanje neprirodnim zapravo doima puno prirodnijim nego alternativa.
Sve ove poruke naravno rade i u usmenoj komunikaciji, uz sitne prilagodbe. Osnovna misao ostaje ista, trebaš ih samo malo prilagoditi.
Za usporedbu, evo nekih odgovora koji se na prvi pogled doimaju dobrima, ali zapravo komuniciraju ogorčenost i stoga neće dobro proći:
- "nije me briga"
- "i bolje je tako"
- "super, sad mogu tražiti curu koja mi se zapravo sviđa"
- "hvala"
- "odlično"
- "ne mogu dočekati"
- "i ja isto"
- "poznajemo li se?"
Kao što vidimo iz ove usporedbe, nerafinirano muško razmišljanje je poput drvene toljage kojom je naslijepo raspaljeno u nekom smjeru; igra je, s druge strane, sličnija preciznom skalpelu koji točno zna gdje treba završiti kako bi postigao ono što je potrebno. Ili, alternativno rečeno, ako želiš zavesti ženu razmišljaj malo više poput nje.
E sad, niti jedan od ovih umješnih odgovora ne garantira da će se ona odmah popraviti i zalijepiti za tebe. Iako se i to zna dogoditi, u većini slučajeva oni će rezultirati samo određenim omekšavanjem. Najčešće će te cura ili opet kontaktirati za dan-dva i pitati jesi li dobio poruku, ili će na licu mjesta postati manje svadljiva, a više ljubazna, ili će samo sjediti u tišini i pitati se zašto ne može prestati pitati se što ti misliš o njoj. A upravo ta defenzivna pozicija u koju je poruka indiferentna po svim pravilima struke stavlja je pozicija u kojoj se rađa privlačnost prema tebi.
Početak filma je zaigran, opušten, realan i pozitivan. Hitch poboljšava živote svojim klijentima i uspješno ih spaja s raznim ženama. To je sve lijepo. Nažalost, kao što brzo postaje jasno iz njegovih budućih klijenata, tu se pojavljuju dva problema:
(OD OVE TOČKE POČINJU SPOILERI; AKO NE ŽELITE UNAPRIJED ZNATI RADNJU FILMA, PRESTANITE ČITATI I VRATITE SE KADA GA POGLEDATE. IAKO FILM IMA POPRILIČNO MANA, VRIJEDAN JE TOGA)
Nakon što Hitch uspije pomoći svom klijentu Albertu (koji je beznadan i otprilike niži Beta ili viši Omega) izaći na spoj s bogatašicom Allegrom, Hitch slučajno upoznaje Saru, novinarku za žutu tiskovinu koja se bavi glasinama i izvještavanjem o celebrityima New Yorka. Iako je Sara tipična žena kojoj je potrebna enormna količina igre i živi gotovo stereotipan "cat lady" život, vrlo je simpatična. Nikada ne gnjavi o tome što je sama, drži se u dobroj formi, voli se šaliti sama sa sobom, te je ljubazna prema udvaračima. To je slučajno spaja s Hitchem, kada je on "spasi" od drugog uspješnog (ali napasnog) igrača koji joj se upucava u nekom baru. Nakon toga on nakratko flertuje s njom, koristeći moju omiljenu "meta-igru", te završava razgovor razornom diskvalifikacijom kako bi je zainteresirao za sebe. Igra prepoznata, Hitch!
Od ovog trenutka film kreće nizbrdo. Neću sada prepričavati cijelu radnju, već ću navesti samo par najžešćih scena koje pridonose tome:
Nevjerojatna je količina zgražanja nad igračima koju film smatra realnom. U stvarnosti, saznanje da je netko učio ili podučavao igru nije bomba zbog koje ljudi odmah linčuju osobu, već samo kratkotrajna zanimljivost koju se lako sredi hladnim nastupom i racionalnim objašnjenjem. Uzgred, upravo zbog toga su komične prijetnje "da će me netko prije ili poslije otkriti", kao da bi to imalo ikakvog značajnog utjecaja na moj život.
E) Albertova nova cura Allegra ga zamrzi nakon što se u novinama sazna tko je Hitch i da mu je Hitch pomogao. Vidi "D".
F) Allegra je zaljubljena u Alberta zato što nije zapravo radio stvari koje mu je sugerirao Hitch, već je samo bio svoj i ponašao se zastrašujuće Beta. Ovo je još nerealnije od ideje da Hitch s par savjeta može Albertu pomoći da je osvoji tako brzo i pouzdano.
G) Film završava debilnom scenom u kojoj Hitch trči za Sarom i izjavljuje joj svoju vječnu ljubav, te se baca pod njen auto kada ona unatoč tome želi otići. Ona na kraju shvati da je i ona zaljubljena u njega i film sretno završava.
H) Iako Hitch na kraju filma opet organizira jedno upoznavanje, vraćajući se svojim korjenima, napominje da "nema pravila", tj. da je "samo budi svoj" pristup jedini ispravan.
Unatoč ovome, držim da je Hitch i dalje zanimljiv i simpatičan film koji vrijedi pogledati. Zašto? Pa jednostavno: za razliku od Don Jona, koji je pun feminističke propagande i na otrovan i destruktivan način pristupa ozbiljnim društvenim problemima, Hitch je lagan, pozitivan i sadrži dovoljno dobrih lekcija i zanimljivosti da bi mu se oprostilo ulagivanje beta/ženskoj publici i nešto malo moraliziranja. Hitchev svijet je možda pun hrčka, no taj hrčak nije zlonamjeran, samo naivan. Nevjerojatno je da je bilo potrebno samo 8 godina kako bi se filmovi od Hitcha pa nadalje degradirali do otrovne razine koju danas utjelovljuje "Don Jon". To je nesumnjivo krivnja prodora feminizma trećeg vala u društvo.
Isti ćemo prijelaz vidjeti u usporedbi dvije poznate serije u nastavku tjedna filmske umjetnosti. Da, vaša omiljena manifestacija produžena je na još jedan tjedan! Iščekuje vas još nekoliko zanimljivih recenzija.
Dragi čitatelji, napokon je stiglo vrijeme za ostvarenje onoga što me mnogi od vas pitaju već skoro godinu dana. Dobrodošli u tjedan filmske umjetnosti (skraćeno: tjedan filma), u kojemu ćemo razmotriti neka poznata i nepoznata ostvarenja sedme umjetnosti sa stajališta igre i crvene pilule općenito.
Don Jon je američka romantična komedi-drama u režiji Josepha Gordona-Levitta, koji istodobno igra i glavnu ulogu u filmu. Prije svog izlaska, film je podigao dosta prašine jer je bio percipiran (i pametno oglašavan) kao "film koji proziva i muškarce i žene" i koji se "na inteligentan način hvata nekih važnih društvenih problema". Je li uspio? Prosudite sami. (OD OVE TOČKE POČINJU SPOILERI; AKO NE ŽELITE UNAPRIJED ZNATI RADNJU FILMA, PRESTANITE ČITATI I VRATITE SE KADA GA POGLEDATE. MOJA PREPORUKA JE DA SE NE ZAMARATE TIME)
Film počinje scenom u kojoj protagonist opisuje užitak koji nalazi u internet pornografiji. Ima popis vrlo specifičnih elemenata koje porno video mora sadržavati kako bi ga zadovoljio i ulaže prilično energije u pronalazak "savršene" snimke. Hm hm, odakle mi je ovo poznato? Napokon film koji se pozabavio ovim problemom! Iako sam potpuno razumio njegovu percepciju da je bivanje sa savršenom curom ili više njih na savršen način (makar i virtualno) iskustvo s puno užitka, film je dobro pogodio pomalo fatalističku auru ovijenu oko cijelog događaja, iz koje je vidljivo da pornići ipak ostavljaju čovjeka izdušenim i na loše načine.
Zatim saznajemo više o protagonistu. Jon Martello, poznat u svom društvu kao "Don Jon" je moderna varijanta slavnog Don Juana i vrlo uspješan zavodnik koji na svakom koraku nailazi na bivše ili cure koje nije nazvao nakon seksa. U životu su mu, kako izlaže tijekom dugačkog monologa, važne sljedeće stvari: "moje tijelo, moj stan, moj auto, moja obitelj, moja crkva, moji dečki, moje cure, i moji pornići". Ovo je malo klišeizirano, no i "Ljudožder vegetarijanac" je imao klišeiziranog protagonista i svejedno bio zanimljiv.
Prva naznaka da nešto nije u redu s ovim filmom pojavljuje se već u četvrtoj minuti kada Jon izađe u disko s prijateljima, gdje se oni vrte uokolo gledajući cure i grlato raspravljaju o njihovoj privlačnosti (uključujući i pojedine dijelove tijela poput grudi) na skali od 1 do 10.
Za one koji se pitaju što mi toliko smeta u toj sceni, odgovor je jednostavan: većina muškaraca, bili oni Alfa ili Beta, imali igru ili anti-igru, NE radi takve stvari. U stvarnom životu, igrači ne stoje okupljeni na hrpu i raspravljaju o tome je li neka cura 7-ica, 7.5-ica, "novčić" (eng. "dime") ili "lazanje". Koja je budala smislila ovu scenu? Ukupni rezultat je jednostavno bizaran, kao da su neka feministica ili bijeli vitez koji pate od teškog autizma išli snimati kako zamišljaju život igrača.
Riječi jednostavno ne mogu opisati koliko je ova scena retardirana i bolno klišeizirana. Za usporedbu u pet-šest sati koliko sam uokolo šetao s Rooshem, apsolutno niti jedna riječ iz ove scene nije napustila naša usta. Sjeli smo na večeru u fast food, pričali o povijesti, putovanjima i filozofiji, popili po nekoliko pića i napravili 2-3 puta se zaustavili popričati s curama na koje smo naišli. Niti u jednom trenutku nismo blejali uokolo i prepirali se je li neka u našoj blizini 9-ka po grudima i vrijeđali si majke kada se nismo uspjeli složiti.
Usput, evo Barbare, cure koja igra veliku ulogu u filmu kao vrhunac ljepote - pardon, "novčić":
Mislim, nije da se žalim, ona jest lijepa i zgodna, ali njeno glavno doba bilo je u doba Vicky Cristina Barcelone, kada je imala 5 godina manje. Govoreći o Vicky Cristina Barceloni, taj film je bio prepun životnih scena koje su svi mogli zamisliti da ih zapravo izgovaraju, te koje su imale praktičnu uporabu u stvarnom svijetu zavođenja, koje je bilo prikazano suptilno i u svom svojem bogatstvu. Za usporedbu, evo kako "Don Jon" zamišlja zavođenje:
- Jon ugleda curu
- Jon razmijeni s njom značajan pogled (mitsko direktno "zavođenje pogledom")
- Jon pleše s njom tako da grinda po njenoj stražnjici na plesnom podiju dok ona maše rukama poput pijanog Yetija
- Jon se ljubi s njom na kauču
- Jon s curom ulazi u taksi ispred kluba i odvodi je doma
- Seks!
Kvragu, ja svim srcem podržavam brzo zaključivanje, ali takvo blitz zavođenje nije nimalo reprezentativno za ičiji život. Misli li Joseph Gordon-Levitt stvarno da se posjeta disku svodi na odabir najbliže 8-ice, jedan značajan pogled i bam, ova je odmah odlučila da će otići s njim u krevet? To je u najmanju ruku naivno.
Nakon što je Jon skupio neku random curu (ne Barbaru), dolazimo do litanije kako pravi seks nije toliko dobar kao seks zato što su mu virtualne grudi draže od pravih, te da mora pružiti oralni seks curi ako očekuje da će ga ona pružiti njem----- čekaj, što???
Da, dobro ste pročitali: po onome tko je smislio ovaj film, žene nikada ne pružaju oralni seks osim ako ne budu prvo same zadovoljene. WTF??? Pa ja nisam neki poseban igrač i i dalje se ne sjećam da sam ikada bio u takvoj situaciji. Nadalje, oralni seks naziva anakronizmom "velika usluga". BEEEEE-TAAAAAAAAAA!
Njegov popis prigovora na seks je precizno opisan i tipičan za ovisnost o pornografiji: nezadovoljstvo pogledom, manjak taktilnog osjećaja, mrzi kondome, cure samo žele misionar---- čekaj, što??? (to sam već rekao!) Kao prvo, otkad to cure, pogotovo cure koje si nakon pola sata skupio iz diska, žele samo misionarski (pogotovo "kako bi te mogle gledati u oči")? Kao drugo, zašto je jednostavno ne okreneš u poziciju koja ti odgovara? Ej čovječe, ti si super igrač koji je sposoban dovući bilo koju curu u krevet u roku od petnaest minuta, a ne znaš jednostavno joj reći da se namjesti nekako ili joj narediti da radi nešto što ti se sviđa? Kakav je ovo bizarni svijet?
E da, također je nezadovoljan što "svi znaju" da ne može svršiti negdje na njeno tijelo, nego mora u kondom dok je unutar nje. Tko je uveo to pravilo? Pate li svi igrači od tog ograničenja? Zašto jednostavno ne pita? Bog će ga znati.
Ova i još mnogo sličnih scena u istom stilu je razlog zašto je Don Jon ne samo zastrašujuće glup film, već i vrlo opasan: po jednu donekle razumnu i realnu točku kako bi stekao određen autoritet pomiješa s dvije-tri totalne gluposti koje nemaju veze sa životom. Takvi toksični savjeti pretenciozno zamaskirani u mudrost su puno destruktivniji po gledatelje nego "samo budi svoj".
Uglavnom, Jon nije zadovoljan curama i seksom i nakon što to obavi svake noći se iskrade iz kreveta kako bi gledao pornografiju, što jest prilično patološko ponašanje. Nakon tjedan dana takvog života, stalka Barbaru na Facebooku kako bi ponovno pokušao nešto s njom (jer ga je ona prvi put odbila) i zove je na ručak. Začudo, ona prihvaća, i oni nakon najdosadnijeg i najklišeiziranijeg spoja na svijetu službeno postaju par. No, s jednom napomenom: ona neće s njim odmah spavati, što mu odmah i obznani. Prije nego mu se da, mora izaći s njegovim prijateljima i mora upoznati njegovu obitelj. Koji vrag? Zašto?
E sad, nije samo stvar u tome da je ideja da su dobre cure one koje ne spavaju s nekim dok mu ne upoznaju prijatelje i obitelj (neovisno o tome je li im odabraniktotalni kreten) naivna. Ne smeta mi samo to što je ta ideja kao da je netko pročitao moje savjete za žene i iskrenuo ih u lakrdiju koja nema veze s mozgom. Sam način na koji oni "pregovaraju" o tome (on se kroz odjeću trlja o njenu guzu i mrmlja "da, da, može, sve što želiš" jer je previše napaljen) je jednostavno retardiran. Gdje se to u stvarnom životu parovi ovako dogovaraju o nečemu? Ne trebam ni navoditi tipičnu žensku fantaziju o tome kako žensko toplo-hladno ponašanje zapravo uzrokuje to da ih Alfa muškarci počnu cijeniti i poštovati. LOL!
Svo ovo vrijeme, Jon redovito posjećuje crkvu, gdje nakon što mehanički izrecitira svećeniku koliko je puta tog tjedna masturbirao, gledao pornografiju i seksao se izvan braka dobije jednako mehanički dodijeljen broj Očenaša i Zdravomarija za pokoru, te ostavi proporcionalnu količinu novca u košarici pored ispovjedaonice. Ova crkva je prikazana toliko nemoralno, isprazno i degutantno da bi nastao skandal da je katolički redatelj na isti način ogadio sinagogu ili džamiju, no pretpostavljam da su neki šovinizmi jednakiji od drugih. Iako nesumnjivo postoje i takve crkve kao crne ovce, ničim se ne navodi da je ova u svijetu koji film predstavlja atipična.
Barbara upoznaje Jonovu obitelj, koja je užasno klišeizirana (otac samo psuje i želi gledati utakmice, i sl.) i svidi joj se. Nakon pustih zavrzlama, Jon spava s Barbarom i, predvidljivo, opet je nezadovoljan i poseže za pornićima. Ona ga uhvati kako ih gleda i natjera ga da obeća da to više neće raditi, no on to nije sposoban ispuniti i potajno nastavlja s tim.
Ovdje film napušta svaki tračak razuma na kojeg je do sada pretendirao i prelazi u svijet čistog, koncentriranog hrčka bez granica. Na faksu (koji je upisao zato što ga je Barbara nagovorila), Jon upoznaje Esther, babu ženu od 50 i nešto godina koja bi mu mogla biti mama. Iako od starijih žena očekujemo određenu smirenost i samopouzdanje, Esther je iz nekog razloga potpuni raspad - puši travu, stalno plače, te ima osjećaj za osobne granice, pristojnost i društvene vještine toliko niske da bi ih se lako posramili čak i ljudi s ozbiljnim Aspergerovim sindromom. U jednoj od prvih scena, Esther proganja Jona po faksu zato što je vidjela da gleda porniće na svom mobitelu (jer sada to mora skrivati od Barbare) i nudi mu da će ga "izliječiti" - ovo je toliko strahovito toliko glupo da moram duboko udahnuti prije nego to napišem - nježnom danskom pornografijom s "pravim seksom".
Nakon još par neugodnih scena s Esther u kojima ona ispada još više awkward, annoying ili creepy nego što je već ispala, vraćamo se Barbari. Barbara postaje sve nestabilnija i neugodnija, te već otvoreno pokušava kontrolirati Jona. Kada u trgovini on ide kupiti novu krpu za mop za čišćenje stana, ona se obruši na njega da nema šanse da to kupi jer je to ženskasto i nju odpaljuje znati da on čisti svoj stan. Umjesto toga, ona će mu posuditi svoju služavku. Ovo je još jedan primjer u kojemu film uzima istinitu tvrdnju s područja crvene pilule - da u braku muškarci koji rade kućanske poslove u prosjeku dobivaju manje seksa od svojih žena - rasteže je do besmisla - da se ženama općenito gade muškarci koji čiste išta - i ubacuje je u miks samo zato što može. Između svih tih scena nema ni konzistencije ni logike, ali one su svejedno tu. Na vama je ne eksplodirati dok ih gledate. Osobno, meni je malo nedostajalo:
Barbara napokon otkrije da Jon i dalje gleda pornografiju (teško je vjerovati, ali to se događa zato što on ne zna što je browser history ili kako ga izbrisati - još jedan LOL u ovom idiotskom filmu) i prekine s njim jer joj je lagao, što je možda pretjerano ali je zapravo sasvim opravdano. To je bio jedan od rijetkih razumnih zahtjeva koje je ona postavila. On joj usput dobro spočita to što ona obožava gledati patetične ljubavne filmove i čitati patetične ljubavne knjige koje su potpuno ista stvar kao i pornografija, što je zapravo odlična misao koju sam i ja spomenuo u prošlosti. To je jedna od rijetkih dobrih misli u ovoj katastrofi od filma, zakopana u brdu gluposti tako da se ne zna što je što.
Nakon što prekinu, Jonova sestra (koja je do sada u svim scenama imala nos zabijen u smartphone i nije rekla niti riječ) se pokazuje vrlo mudrom i govori mu da treba biti sretan jer ga je Barbara samo htjela kontrolirati i preko njega ostvarivati svoje nerealne fantazije o "savršenoj vezi". Ne bih baš očekivao tako razumnu misao od prototipne američke djevojke, ali prihvatit ću mudrost svugdje gdje nađem.
Pomalo izgubljen, osamljen i zbunjen, Jon se zatim upušta u malo neobaveznog seksa u autu s Esther. Je li realno da bi tip koji je isprobao na desetke ili čak stotine mladih lijepih cura i čiji su receptori spaljeni od previše pornografije u kojima je gledao tisuće mladih lijepih cura mogao uopće dobiti erekciju za ženu koja mu je i karakterno odbojna i nije uopće privlačna, u stadiju gdje je jedva dobivao erekciju kod žena koje mu već jesu bile vrlo privlačne? Autori filma očito misle da je ta astronomski mala šansa dovoljna za njihove potrebe:
Esther nakon seksa nastavlja sa svojim bizarnim hrčkolikim izjavama. Ona ga također obavijesti da on mora riješiti svoj problem s pornografijom "jer ona tijekom seksa osjeća da je ona za njega zapravo samo objekt", ali zatim dodaje "da joj baš to treba u ovom trenutku". Znači objektivizacija je loša, ali istodobno ti je drago biti objektivizirana? Tko je tu lud?
Vrhunac ironije je kada, dok pričaju o njegovoj komzumaciji pornića, ona dok drži joint u ruci kaže: "Bože, pa ti si kao ovisnik. Ne možeš prestati."
Onda imamo scenu gdje Jon prestane gledati pornografiju i masturbirati, no na ispovijedi opet za pokoru dobije (manji) određen broj Očenaša i Zdravomarija. Kada pita svećenika da mu to objasni, svećenik mu zalupi vratima pred nosom. Nezamislivo je da bi se iti jedan svećenik tako ponašao no, kao što smo već vidjeli, danas je klevetanje kršćanstva (i samo kršćanstva) vrlo popularno. Ja uopće nisam vjernik, ali svejedno mislim da je to vrlo ružan dvostruki standard.
Nakon što saznamo da je Esther ovakva samo zato što su njen muž i sin poginuli u automobilskoj nesreći prije nekoliko godina (pretpostavljam da je to čini simpatičnijom nego da se razvela, ali svejedno je toliko apsurdan lik da joj ni to ne može puno pomoći), ona se upušta u konačnu fazu Jonovog "liječenja", pardon "učenja emocionalnom vođenju ljubavi": seksaju se na kauču dok je ona odjevena, tako da ona sjedne na njega i duboko diše. Oprostite, ali tantrički seks nije zamišljen baš tako!
Radio sam takve grimase tijekom ove scene da to nije bilo čak ni smiješno (sudeći po Jonovom licu, nije ni njemu). Ovo je već sasvim druga kategorija od one koju sam opisao u 23 vs. 33. Iako nemam ništa protiv starih žena per se i neke bih rado prasnuo, najviše zato što one ako su nešto naučile od života mogu svoje nedostatke što se izgleda tiče donekle nadoknaditi toplinom i opuštenošću, protiv istrošene, nestabilne, moralizirajuće Esther imam puno toga.
Film ovdje milostivo završava, no ne prije nego nas nagradi još jednom dozom hrčka opasnom po ljudsko zdravlje: Jonu je sada libido magično izliječen i on ostaje u vezi s Esther s kojom uživa u emocionalnom seksu, te nadodaje da se "ne planiraju vjenčati zato što im oboje to u ovom trenutku ne treba".
Da, mora da je to veći razlog nego to što je ona 20 godina starija.
Zaključak: 0/10, jedan od najgorih filmova svih vremena
Trenutno sam prilično je***o uznemirena, dat ću sve od sebe kako bih objasnila sve što se dogodilo.
Već godinama planiram dugačko putovanje od 3 mjeseca s mojom najboljom prijateljicom Tory. Uvijek smo pričale o tome i moj dečko Daniel je znao da ću to uraditi. Tory je napokon završila faks ovog prosinca i pokrenule smo naš plan.
Druga prijateljica (Michelle) je prije nekoliko godina otišla na sličan put. I ona i njena prijateljica su tada bile u dugoročnim vezama, i obje su završile varajući tijekom puta. Malo kasnije se njihovo prijateljstvo raspalo, i jedna drugoj su razotkrile svoje nevjere. Bilo je ružno. Michelle i njen dečko su prekinuli, dok je njena bivša prijateljica ostala sa svojim dečkom, ali po svemu što sam čula je njihova veza bila teško oštećena.
Isprva sam mislila da su bile apsolutno grozne što su to uradile, ali nakon što sam popričala s Michelle mogla sam sagledati stvar s njenog stajališta - mjeseci bez seksualnog kontakta/otpuštanja, boravak u party atmosferi, naravno da će biti u napasti. Ona je mlada, privlačna i dobiva puno pozornosti od muških. Susret je bio čisto seksualan, bila je pijana i upotrijebili su zaštitu. Sljedećeg dana je taj momak potpuno nestao iz njenog života i to je bilo to. Svejedno, nisam se uopće slagala s tim što je tako nešto napravila dečku iza leđa.
Prije mjesec dana sam pričala s Michelle o mom putovanju i pitala me što ću učiniti u vezi Daniela. Iskreno nisam razmišljala o tome na taj način; činilo mi se da bez problema mogu proći 3 mjeseca bez seksa. I nikada ne bih htjela izdati njegovo Danielovo povjerenje. Ali Michelle mi je dala dobar argument za "otvaranje" naše veze dok me nema - rekla je (parafrazirano): "Naravno da voliš Daniela. Ali putovanja se temelje na novim iskustvima, i to uključuje i seks. Sad kažeš da se to neće dogoditi, ali jednostavno mi moraš vjerovati da ćeš se osjećati drugačije jednom kada budeš tamo. Daniel će se ionako pitati spavaš li s drugim dečkima dok si na putu. Jednostavno budi iskrena s njim i vidi što će reći."
Namjerno ili ne (slavno Hanlonovo pravilo nas upućuje da nikada ne objašnjavamo zlobom ono što može biti objašnjeno glupošću), neosporivo je da je žena ženi vuk. Upravo ovaj savjet, pogotovo posljednja rečenica, ono je što će izazvati lavinu nepredviđenih posljedica za protagonisticu. Čitajte dalje:
I tako sam te večeri razgovarala s njim o tome. Objasnila sam da neću gledati kako spavati sa svakim tipom koji mi bude privlačan, i da je moja ljubav prema njemu jaka kao i uvijek, ali da bih također htjela moći djelovati slobodno i partijati kao i druge cure moje dobi. To je bilo više kao zadrška - ne planiram je***i se s drugima ali ako se dogodi dogodi se. Jedna noć partijanja na drugoj strani svijeta s ljudima koje nikada više neću vidjeti ne bi trebala pokvariti ovo što imamo ovdje. Inzistirat ću na zaštiti. I naravno, i on će imati jednake prilike kao i ja, moći će slobodno viđati druge cure ako tako izabere.
Čak i s disclaimerom da je "drolja/droljasto" vrlo širok i nedefiniran pojam, postoji li bilo gdje na svijetu droljastija izjava od "ne planiram se je***i s drugima ali ako se dogodi dogodi se"? Kako "dogodi se"? Hoće li se spotaknuti na plaži i pasti na nečiji penis, igrom slučaja već u erekciji i namješten pod pravim kutem? Hoće li šetati ulicom, gledajući svoja posla, kada će joj odjednom poput meteora uletjeti pohotni tip i gurnuti alatku prije nego se uspije snaći? Možda će gledati izložak u muzeju kada će goli antički kip oživjeti i navaliti na nju? Što ako u disku ode u zahod i iz prljave školjke joj izleti penis-alien i zabije se u njenu izloženu vaginu?
Nekada ti jednostavno uleti i nema ništa čime to možeš spriječiti.
On nije bio sretan, ali rekao je da razumije. Rekao je: "Vezala si mi ruke. Ako ti kažem da ti to zabranjujem, svejedno ću se brinuti držiš li se toga. Time što si rekla da je to ono što želiš, nema ničega što mogu učiniti kako bih te zaustavio."
Daniel je više kućni tip - ponekad izađe vani s prijateljima, ali većinu večeri provede u našem stanu igrajući video igre ili gledajući filmove. Uzevši u obzir njegov životni stil, nisam bila posebno zabrinuta da će se spetljati s toliko nepoznatih cura.
Bio je potreban samo jedan jedini paragraf da ona otkrije pravu motivaciju iza svog zahtjeva: moć. Poliamorija je instrument slobode i jednakosti samo na papiru; iza toga uvijek stoji manje ili više suptilno natezanje tko će zagospodariti odnosom i prigrabiti svu moć za sebe. U ovom slučaju, njena kalkulacija da si unaprijed priskrbi dozvolu za malo neobaveznog seksa na putovanju temeljena je na sebičnom saznanju da je vrlo malo vjerojatno da će i on moći raditi isto.
Tory i ja smo otišle na put 17. veljače. Otvorilo nam je oči i bilo je vrlo zabavno. Ali bilo je i vrlo stresno. Nismo ništa partijale, samo smo jednom pričale s nekim momcima ali nije ništa bilo od toga. Večeras sam provjerila moj mail iz internet kafića; čekala me poruka od Kay, drage starije žene koja živi na katu iznad nas.
"Raspravljala sam sa sobom danima da li da ti pošaljem ovo i možda ti uništim putovanje. Ali zalužuješ znati istinu. Danijel se viđa s drugom ženom otkako si otišla. Nema nikakve dvojbe da su u nekom odnosu, dolazi kod njega skoro svaku noć i čujem njihove intimnosti. Zaslužuješ toliko bolje od toga. Žao mi je."
Ženska gorljiva vjera u vanjske znakove dominacije je ne samo kratkovidno odbacivanje savršeno dobrih partnera, već je i neizmjerno naivna. On nije nabildan, vrlo visok ili partijaner, i stoga su male šanse da će se spetljati s nekom dok te nema? Oooooops! Isto kao što pod Alfa kožom može kucati Beta srce, tako je moguće i da se ispod mirne Beta vanjštine krije Alfa kojemu nije nimalo problem pozvati tvoj blef i pobjednički ti ga zakucati natrag u lice.
U ovom slučaju, Daniel je čisti Alfa u Beta koži; logično je za pretpostaviti da većina njegove privlačnosti dolazi iz igre (prvenstveno izvrsne interne igre), a ne iz tjelesnih osobina, slave ili početne agresivnosti. Poznavati zakone seksualnog tržišta je već igra sama po sebi, a Daniel je ovime pokazao da ih itekako dobro poznaje.
Mislila sam da mogu podnijeti ovaj aranžman otvorene veze. Ne mogu. Ova poruka mi je razbila srce u milijun komadića. Ovo uopće nije ono što sam namjeravala, htjela sam samo slobodu za djelovanje u nekom trenutku. On je ovo shvatio kao propusnicu da redovito je*e neku drugu curu. I imam dojam da točno znam tko je ona, cura s njegovog posla koja je uvijek flertovala s njim.
Žalim što sam poslušala Michelle i otvorila svoja glupa usta. Ne želim da on je*e druge cure, ja ne želim je***i druge dečke. Hoću tu drolju van iz mog apartmana ISTOG TRENA!!! Potpuno sam u raspadu i potrebna su mi mišljenja drugih žena. Tory mi nije od pomoći; u osnovi mi je rekla da odrastem i da sam dobila ono što sam tražila. Ma je li? Ljudima nije dopušteno predomisliti se ili požaliti svoje odluke?!
Kako da ga kontaktiram i izrazim mu da ovo mora ODMAH prestati bez da ispadnem luda, licemjerna kuja? I kako da mu garantiram da ću biti 100% vjerna na mom putovanju? Ne znam kako ću ga uopće pogledati kada se vratim doma. Više sam nego povrijeđena, ovo je jednostavno pogrešno i bolesno...
Lako je biti seksualno liberalan kada su karte u tvoju korist. No kao što se kaže da u rovovima nema ateista, isto tako u poliamoriji nema pravog odsustva ljubomore. Čim je protagonistica okusila ono što joj se nekada činila kao savršena fantazija, spoznala je da poliamorija sa sobom nosi i određenu cijenu, te da je gorak okus u ustima neizdrživ. To je ono na što sam mislio kada sam rekao da su glavni pobornici takvih aranžmana mlade žene: u odnosu na mase Beta orbitera, one imaju ogromnu moć i mogu vježbati poliamoriju u potpunoj sigurnosti, znajući da će im ovi jadnici ostati vjerni dok one spavaju s kim stignu. No ponekad, kao što vidimo iz ovog primjera, takav aranžman zna eksplodirati ženi u lice.
Vratimo se Danielu. Uočite kako je predivno riješio situaciju i maksimizirao svoju korist. Od trenutka kada mu je njegova cura rekla da bi htjela biti privremeno u otvorenoj vezi i time potvrdila svoj manjak kvalitete, odmah je shvatio s kim ima posla i poduzeo odgovarajuće mjere. I to kakve samo mjere! Je li je molio? Nije. Je li se svađao s njom? Nije. Je li pregovarao? Nije. Je li joj prijetio? Nije. Samo je kimnuo glavom, lakonski joj objasnio da mu ona ne ostavlja izbora, te otišao i našao drugu curu.
To je još jedna točka u kojoj igroskeptični trollovi često teško griješe: biti Alfa ne znači misliti donjom glavom ili biti siledžija koji se dere, razbija i prijeti. Ni blizu! Iako bi deranje, razbijanje i prijetnje vjerojatno muškarcu donijeli bolje rezultate nego patetično ulagivanje i preklinjanje svoje cure da to ne radi, ni jedno ni drugo nisu prava esencija Alfe. Prava esencija Alfe je upravo ovo što je Daniel napravio: miran, odlučan, efikasan manevar kojim je situacija okrenuta u njegovu korist.
Jedan od najčešćih izgovora kojim ljudi odgađaju rad na svojoj igri je to što im to ne dolazi prirodno. Ljudi se žele samo opustiti, biti svoji i ne brinuti ništa, a igra je naporna i doima im se poput grubog pokrivača na goloj koži.
Zašto je muškarcima toliko strana ideja da igra može (i mora) biti nešto zabavno?
1. Mnogi muškarci sve vezano za seks shvaćaju smrtno ozbiljno. Dijelom zbog urođenih nagona, a dijelom zbog utjecaja kulture i iskustava, udvaranje je za njih opasan proces kojemu treba pristupati s pažnjom kako netko slučajno ne bi ostao uvrijeđen ili, nedajbože, iskorišten.
2. Normalna razina igre više nije ni raširena ni dovoljna.Igra nije nešto vanzemaljsko što se pojavilo tek u posljednjih 50 godina. Osnovne muške vještine i samopouzdanje uvijek su igrale ulogu i većina muškaraca ih je uspješno svladavala. No to više nije slučaj: današnji muškarac u prosjekuzbog negativnih poticaja iz okoline počinje s još manje igre nego u povijesti, a k tome je još porasla i ženska potreba za igrom. Razmak između trenutnog i željenog stanja igre kod muškaraca nikada nije bio veći. U tim uvjetima, zar je čudno da se dolazak do potrebne razine igre može doimati poput nečeg strašnog? Zar netko tko nikada nije planinario ne bi osjećao knedlu u grlu od pomisli na uspon na vrh Velebita?
Utješna činjenica je da će te s vremenom sasvim sigurno proći taj osjećaj da to "nisi ti". Zar nije logično da će te kada nakon dugog perioda mirovanja počneš vježbati isprva boljeti mišići? Te da će kako budeš postajao jači taj osjećaj blijediti, sve dok na kraju ne nestane do kraja. Sasvim je očito da ne možeš cijeli život živjeti s tim osjećajem, no to nitko i ne očekuje od tebe.
Slična pravilnost vrijedi i za žene. Ljudi danas zbog feminističkog ispiranja mozga pretpostavljaju da su za žene ljubaznost i/ili hraniteljski instinkt nešto užasno i nezamislivo. U stvarnosti, ženama je u stvarnosti to prilično zabavno. Ako žena ne pati od narcisoidnog poremećaja osobnosti, za nju u pravilu bivanje ženom sa svim plusevima i minusima tog stanja predstavlja jednako zadovoljstvo kao i muškarcu igra. To ne znači da će ona nužno odabrati takav put, samo da ga (ako ga odabere) neće doživljavati kao nekakvu patnju na koju se mora prisiljavati. To jednostavno ne bi bilo logično.
Ova razlika u percepciji dolazi najviše iz kulturnih utjecaja i predstavlja relativno modernu pojavu. Vanjski promatrač vidi ženu koja je napravila nešto tradicionalno pozitivno za svoju obitelj, poput kuhanja ručka, i automatski pretpostavlja da ona užasno pati i ne može dočekati da dođe kraj robovanju u kuhinji. Zbog svog idoliziranja ženskog spola mu on ili ona time oduzima pravo na donošenje vlastitih odluka i razvijanje vlastitih osjećaja, te na njega projicira osjećaj bivanja žrtvom. U stvarnosti, ta ista žena ne osjeća da je rob ili manje vrijedna, već uživa u tome što je netko cijeni zbog toga što radi. Smisliti kako će danas usrećiti svoju djecu ili obitelj joj donosi zadovoljstvo. Kada bi stvarno osjećala da joj je to užasan teret, vjerojatno bi već odavno otišla. Ljudi su u prosjeku ipak prilično osjetljivi na poticaje i neminovno reagiraju na svoje procjene što im se više isplati, kao i stvari koje im se čine ugodne ili neugodne.
Za usporedbu, razmisli kako bi ti kao muškarac ili žena reagirao da si ti stvarno u ulozi koju projiciraš na kućanicu iz primjera. Razmotrimo parametre: tvoj život nema nikakvog ispunjenja ili smisla i svodi se samo na služenje ljudima koje prezireš i popravljanje njihovih grešaka. Ubijaš se od rada i nikada za to ne dobijaš nikakvu zahvalnost. Potpuno si ovisan o tuđim odlukama. Podčinjen si i zlostavljan. Tvoja situacija se ni po čemu ne razlikuje od zatvora u kojemu pod prijetnjom biča tucaš kamenje.
Pitanje od milijun kuna: koliko bi dugo ti trpio/la takvu situaciju?
Realno gledano, vjerojatno ne bi izdržao dulje od nekoliko dana. Koje je onda objašnjenje između percipiranog (žene "trpe" to desetljećima) i realnog (ti to ne bi mogao trpiti dulje od par dana jer bi poludio, pobjegao ili ubio nekoga) stanja? Postoje samo dva rješenja: Ili A) postoji nekakva globalna zavjera koja već milenijima uspješno omamljuje žene da ne pobjegnu, ili B) tvoja ideja o njihovom životu nije točna. Primjenjujući osnovni princip logike, Occamovu britvu, jasno je da je točan odgovor pod B. Mnogostruko je veća i jednostavnija šansa da jednostavno postoji neka korist ili zadovoljstvo koje žena dobiva iz tog aranžmana koju nisi uzeo u obzir.
Potpuni promašaj osnovnih principa logike na djelu
Isto to vrijedi i za slučaj igre: kako svi ti ljudi s užitkom prakticiraju igru? Pa zato što im je to zabavno, eto zašto.
Već smo utvrdili da shvaćati žene ozbiljno i polagati posebnu brigu na želje koje izražavaju nije optimalan mentalni sklop za zavođenje. Gotovo svakom današnjem muškarcu bi bilo znatno bolje uvesti barem mali element neozbiljnosti, ako već nije od volje ili u stanju za primjenu potpunog arsenala kretenske igre. Ali kako si on to može priuštiti? To je tabu! On naposljetku nije "kreten", nije odgajan kao "kreten" i ne želi biti "kreten", čak i ako tamo preko ograde leži hrpa ljubavi i seksa kojima žene obasipaju kretene. Ovo je članak koji će pojasniti zašto je ovaj pojam pomalo karikiran i zapravo puno suptilniji nego što se čini na prvi pogled.
Charlie Sheen, jedan od najpoznatijih kretena na svijetu. Izvor: Daily Mail
Kao prvo, ponovimo što je to kretenska igra:to je način ponašanja u kojemu ženu tretiraš kao seksualni objekt, ne shvaćaš je ozbiljno, te si samopouzdan i nikada se ne ispričavaš. Alternativno rečeno, u kretenskoj igri muškarac nepokolobeljivo stavlja svoje potrebe na prvo mjesto, i svo njegovo ponašanje izvire iz tog vrela. Ali što je kod toga toliko loše? Nije da time zapravo oštećuje nekoga ili uzrokuje nekakvu štetu. Gdje je u svemu tome kretenizam? Iz toga dolazi ovo važno pitanje:
A) Civilizacija je općenito bazirana na malo većoj razini altruizma i suradnje od obične indiferencije i samo-interesa. Čovjeka koji bi primjenjivao ova tri pravila u ostatku života (tretiraj ljude kao objekte, ne shvaćaj ih ozbiljno, te se nikada ne ispričavaj) bismo svi odmah proglasili "kretenom". Ne možemo reći da je baš zao, ali svakako je kreten. Evo vam nekoliko primjera:
- Čovjek koji ignorira druge u prometu i ne pušta pješake na zebri
- Čovjek koji posuđuje stvari od prijatelja i nikada ih ne vraća
- Čovjek koji na poslu stalno zabušava i ne shvaća kolege/kupce ozbiljno
- Čovjek koji tutnji muzikom na 120 dB u dva sata poslije ponoći
- Čovjek koji stalno pita razne usluge od obitelji ali je uvijek zauzet kada nešto treba njima
- Čovjek koji zbija praktične šale s drugima jer mu je dosadno
- Čovjek koji uživa u tome što je nekoga nasamario
- Čovjek koji voli kršiti pravila iz obijesti
Svi znamo kako ga nazvati, zar ne? On je tipičan muškarac sa značajno povišenim osobinama mračnog trojstva: narcizmom, makijavelizmom, i psihopatstvom (te ponekad još impulzivnošću). Ukratko, on je kreten. Čina.
B) Zato što kretensku igru stvarno provode većinom kreteni. Ali zašto većinom kreteni? Zašto ne i drugi? To ćemo lako objasniti primjerom slučajnih puteva odrastanja koje sam jednom opisao.
Staze i prema vrhu i prema dnu su jednakog, spiralnog karaktera: kako jedan muškarac doživljava iskustva na svom putu, on se eksponencijalno udaljava od onog drugog. Beta muškarac kada je već skoro oblikovan ne može samo trepnuti i skočiti u kategoriju na lijevo: mora se vratiti na početak, naučiti stvari od njihovih osnova, te tek onda napredovati prema onome što želi.
Kada uz to dodamo i pojavu feminizma trećeg vala, koji provodi rat protiv normalnog muškog ponašanja i eliminira uzore od kojih bi mladi muškarci mogli nešto naučiti da to isprave, među tim mladim muškarcima dolazi do ekstremne podjele: oni koji nemaju osobine mračnog trojstva nemaju nikakvu igru (tj. imaju anti-igru) i ispadaju premoćno Beta, dok ona manjina koja te osobine ima kretensku igru i ispada premoćno Alfa. Onih između - u zlatnoj sredini - svake je godine sve manje.
Drugim riječima, u današnjem društvu, kreteni su skoro pa jedini koji napuštaju adolescenciju s dobrom igrom, a u kretenskoj igri (koja je još efikasnija od normalne) je njihova koncentracija gotovo 100%. Većina ostalih su u tom području hendikepirani gorkim iskustvima iz mladosti i/ili vanjskim faktorima i moraju uložiti manji ili veći napor kako bi to nadišli. U današnjem društvu čovjek skoro da mora biti kreten kako bi se u mladosti ophrvao stvarima koji ga hendikepiraju u razvijanju spososbnosti zavođenja. Ako je rođen pomirljiv i poslušan, a ne impulzivan i narcisoidan, šansa da će potpasti pod destruktivni utjecaj loših ljubavnih savjeta je vrlo velika. Upravo zbog tog nesretnog pravila imam najviše simpatija prema mladim ljudima: velika većina nije imala nikoga tko bi im pokazao što je normalna, uravnotežena muškost. Pred njima je mnogo učenja (ako se odluče na učenje, a ne racionalizaciju).
Ta snažna korelacija između točaka A i B je razlog zašto za taj vid igre kažemo "kretenska igra". Kreteni su pretežno oni koji na sve okrutnijem seksualnom tržištu postižu izvrsne rezultate, i tako je cijela tehnika nazvana po njima. No ista ta korelacija je i svijetla točka cijele ove priče: iako je većina muškaraca naučila kretensku igru zato što su kreteni i u drugim područjima života pa im je to došlo prirodno, to također znači i da netko tko nije nije kreten može naučiti samo kretensku igru (ili barem uvježbati običnu igru kako treba).
Naposljetku, osobine mračnog trojstva nisu nešto zarazno. Neće skočiti na tebe zato što seksualno objektiviziraš žene koje su već same sebe seksualno objektivizirale, ili zato što si naučio biti samopouzdano staložen i ne mariti za to što neka tamo misli o tebi. To što si voljan zadirkivati curu s kojom pričaš i tjerati je da pogađa koliko imaš godina neće te prisiliti da zadirkuješ carinika na graničnom prijelazu i završiš u zatvoru. To što si sposoban prekinuti sav kontakt s curom koja radi nepotrebnu dramu ne znači da ćeš ispariti i prestati se javljati obitelji. To što se ne sramiš toga da te privlače vitkemlade žene ne znači da ćeš izgubiti osjećaj srama i početi gol trčati po gradu. Itd, itd.
Danas ćemo se pozabaviti još jednom jednako kontroverznom tehnikom: kretenskom igrom.
Kretenska igra: način ponašanja u kojemu muškarac ženu: A) tretira kao seksualni objekt, B) ne shvaća je ozbiljno, C) samopouzdan je i nikada se ne ispričava.
Jednostavno, ne? Ali kvragu, što to znači? I koji su to sitni detalji koji čine razliku između katastrofalnog sramoćenja i brzog odvlačenja u krevet?
TočkaA je važna kako fantomski osjećaj krivnje ne bi sabotirao čovjeka dok provodi kretensku igru. Vrlo je lako upasti u zamku gdje muškarac sam sebi postaje bijeli vitez koji racionalizira da je neka žena koja mu se sviđa zapravo anđeo (TM) kojeg valja tretirati s posebnom pažnjom, a kamoli riskirati i najmanju povredu njenih svetih osjećaja. On zapravo nema pojma o njenom karakteru - jednostavno mu nije imala prilike pokazati ga u potpunosti, ali kako svi znaju da su žene posebne, osjećajne i sl., on na nju svejedno projicira razne karakterne osobine, kao što pleme u Africi projicira osjećaje na životinju izrezbarenu iz drva.
Što bi trebao učiniti umjesto toga? Pa, bilo bi mu zdravije zadržati se na privlačnosti koju osjeća prema njoj zbog toga što je lijepa, a karakterne osobine polako zbrajati i ocjenjivati, držeći se na oprezu dok mu ona svojim djelima ne pokaže da se nečim ističe. Drugim riječima, seksualna objektivizacija danas nije samo normalna zato što su je žene učinile normalnom, već je i važan element kretenske igre.
TočkaB je važna jer predstavlja poznavanje umijeća igre (ne knjige; igre općenito). Muškarac koji poznaje igru zna da su velike šanse da će na svom putu prema ženskom srcu morati proći kroz valove prepreka: ona će ga dočekati na nož, praviti će se da joj nije stalo, isparivat će, izbacivati drama testove i naposljetku ga siliti na odgonetanje koje "ne" stvarno znači "ne", a koje samo "ne još".
Jednom kada je staza toliko zakrčena preprekama, jedino što muškarac može je prigrliti svjetonazor ne shvaćanja žena ozbiljno, koji će mu pomoći da na svom putu ne zabrazdi negdje u kanal prijateljske zone zato što mu je ona nadrobila da je "upravo izašla iz duge veze". Negativna strana toga je što od toga postoji rizik da žena neće biti shvaćena ozbiljno kada joj je nešto zapravo važno, ali nisam ja kriv za to. Bilo kako bilo, bez ne shvaćanja ozbiljno nema kretenske igre. Muškarac koji je provodi je muškarac koji (direktno ili indirektno) tretira ženu kao malo dijete.
Igra: rulet koji je dugoročno moguće namjestiti
TočkaC je apsolutno vitalna za uspješnu provedbu, i na njoj padaju ili uspijevaju pokušaji primjene kretenske igre. Ono što čini granicu između njih je samopouzdanje, tj. podvrsta samopouzdanja koju sam jednom nazvao "neovisnost o ishodu". Ako muškarac nema neovisnost o ishodu, njegova kretenska igra će mu eksplodirati u lice. Dopustite da vam to ilustriram kroz ovu jednostavu usporedbu:
Noć je i jedan muškarac je izašao s društvom u disko. U bučnoj atmosferi potmopognutoj alkoholom, ljudi se prirodno miješaju, pa je tako i naš junak napustio svoju grupu i malo pored plesnog podija odlučio prići curi koja stoji sama. Ispršen, s ležernim osmijehom na licu i siguran u svoje sposobnosti, on joj prilazi i otvara usta. Sve ide dobro i čini se da ona uživa u njegovom prisustvu. No kada je on nakon pet minuta lagano primi za podlakticu i kaže "hajdemo plesati", ona se strese i odgovori: "sorry, ne plešem s dečkima koje sam tek upoznala."
Postoje dva raspleta ovakve situacije:
Osjetljivi kreten
Osjetljivi kreten: Hajdemo plesati.
Ona: Sorry, ne plešem s dečkima koje sam tek upoznala.
Osjetljivi kreten: E pa jebi se, kao da uopće imaš priliku plesati s ikim.
Ona: Pa upravo si ti htio plesati sa mnom.
Osjetljivi kreten: Šalio sam se. Nikada ne bih plesao s takvom kurvetinom.
Bezbrižni kreten
Bezbrižni kreten: Hajdemo plesati.
Ona: Sorry, ne plešem s dečkima koje sam tek upoznala.
Bezbrižni kreten: Slamaš mi srce.
Ona: Pa, činilo se kao da ti je stalo.
Bezbrižni kreten: Moja večer je uništena. Imaš li maramicu?
Oba muškarca su očito uspješno provela prve dvije točke. No na trećoj se pokazalo da je ovaj prvi zapravo pozer - da njegovo samopouzdanje ovisi o tuđem odobravanju ili o nekakvom mjerljivom uspjehu. Budući da njegov osjećaj vlastite vrijednosti nije bio dovoljno ukorijenjen, bio je dovoljan i najlaganiji zapuh odbijanja da ga izvali iz temelja. Džabe ti sav stil i dobro držanje ako u tebi to što te neka tamo odbila izaziva ljutnju. Ne mogu pobrojati koliko sam se nagledao muškaraca koji uvijek rade tu grešku.
Istini za volju, osjetljivi kreten bi i dalje polučio veći uspjeh nego tipični Beta koji prvo pokušava biti prijatelj, boji se poštuje li dovoljno njene granice ili je zaglavljen u Nostradamusu, no u kontrastu s bezbrižnim kretenom jasno je tko je kralj. Bezbrižni kreten je gotovo sigurno ne samo održao interakciju na životu, već je i za nekoliko minuta dobio drugu priliku da odvede tu curu nekamo.
U najgorem slučaju, povukao se sa svojim mentalnim stanjem netaknutim, zabavljen samim sobom i spreman za drugi upad. Uz to će i vjerojatno dulje živjeti, jer je izbjegao nepotreban stres, a svi znamo da stres ubija. Da netko ne bi dobio pogrešnu ideju, ovdje se ne radi o nekakvom potiskivanju bijesa ili osjećaja odbijanja općenito. To bi neminovno s vremenom dovelo do eksplozije. Ovaj pristup bi se prije mogao opisati kao sklad u kojemu ti negativni osjećaji elegantno prolaze kroz um i tijelo i izlaze bez traga, slično vještini tai chi ili načinu na koji je Nikola Tesla svojim tijelom povezivao lampe s izvorom električne energije.
Naravno, žene bi jednako graknule i na jednog i na drugog kao na "kretena". Već smo naučili da se na to ne treba obazirati, već samo pratiti što žene rade. No da se vratimo bezbrižnom gospodinu, on jednostavno ima "ono nešto", zar ne? To je zato što svakim dijelom svoga bića komunicira jednu jednostavnu činjenicu:
p.s. čak i ako se želiš igrati dobrog dečka tako što ćeš shvaćati žene ozbiljno i ne objektivizirati ih, imati ovakvu neovisnost o ishodu je svejedno jednako i korisno i efikasno.
Teško je sumirati svih 78 postova koje sam objavio ove godine u jednu određenu misao bez izostavljanja nečeg važnog. Bez nekog posebnog redoslijeda, evo 20 članaka iz 2013. za koje smatram da su bili posebno poučni, dobro napisani, utjecajni ili jednostavno zabavni:
1. Dobrodošli u Kliničku bolnicu "Sveti Hrčak" - otvaranje KB "Sveti Hrčak" pružilo je nužno potreban predah i sklonište svim čitateljicama koje su zgrožene bilo čime što su pročitale na ovom blogu.
"Sva sreća da većina muškaraca ne misli tako. Vaš prijatelj, kolega, otac, brat, sin, dečko, ljubavnik, muž, poznanik i onaj savršeni tip kojeg ćete uskoro upoznati, baš svi oni su čista suprotnost ovima. To su pravi muškarci, za razliku od ovih jadnika."
"Emocionalna hendikepiranost: Iako ima razumne kriterije i većina normalnih muškaraca ih ispunjava, ovakva djevojka je postala patološki nesposobna osjetiti leptiriće prema njima."
"Ukratko, moj savjet je: NE ŽENITE SE. Ovo govorim kao osoba koja podržava brak." "Malo feminizma u ženi nije kraj svijeta. Ali važno je da prepoznaje samo pozitivne ciljeve i u umjerenim razmjerima, točnije da se brine o stvarno potlačenim ženama u Africi, a ne o percepciji drolja u Hrvatskoj."
4. Životinjska farma - humoristični prikaz žena, Alfa muškaraca i Beta muškaraca u životinjskom svijetu. Možete li pogoditi tko je dobio ulogu grdobine?
"Isto kao i kod psa, tako je u ženskoj prirodi konstantno testirati granice svog muškarca i provjeravati tko je gazda."
"Poput robota u sci-fi filmovima, feminizam je kao onaj odvojeni komadić koda ugrađen u samu srž socijalizma koji ima pravo u bilo kojem trenutku nadjačati njegove temeljne pretpostavke. Kao što su strojevi u Matrixu nekako uspjeli nadići ono Asimovljevo pravilo da neće nikada nanositi štetu ljudima, tako i feminizam isključuje i uključuje načela socijalizma kako i kada god mu odgovara."
6. Hrvatice stranim očima - pogled jednog od najpoznatijih igrača na svijetu na žene u našoj državi.
"Hrvatske cure su mnogo više seksi i lijepe od i Poljakinja i Ukrajinki, no najizbirljivije su koje sam ikada upoznao i hipergamične po prirodi."
"Ovakav parazitizam na boli pravih žrtava i predstavlja pljusku u lice svakoj ženi koja je stvarno bila silovana. K tome još svoje neistinito predavanje nazvati "Istina je. Zašto šutite o tome?" je stvarno drsko, bez ikakve trunke morala ili obzira."
KOMENTAR GODINE #1:
'To je poznata maksima: 5 minuta Alphe > 5 godina Bete
Sto se tice zenskih lamentacija “Gdje su nestali muskarci?” i “Vise nema dobrih muskaraca,” i optuzbi “Zasto se zene ne mogu ponasati isto kao muskarci?”, to je najbolje protumaciti ako prije imenice “muskarac” ubacimo pridjev “atraktivan, karizmatican, interesantan,” jednom rjecju, “Alfa.”
Bez obzira sta zene govorile da zele, to se izgovara “Alpha.”
Tada sve postaje kristalno jasno:
“Gdje su nestali Alpha muskarci?” (koji zele stupiti sa mnom u vjernu, odanu, monogamnu vezu ili brak)
“Vise nema dobrih Alpha muskaraca” (koji bi meni bili vjerni i odani)
A Beta muskarci su ionako nevidljivi zenama sve dok one ne dodju u zivotnu fazu da bude “daj sta das.”'
- Vuk
8. Svi znaju... - tablica s 15 kontradiktornih stavki koje svi bespogovorno prihvaćaju kao istine.
"Svi znaju da kad bi žene vladale svijetom, ne bi bilo ratova. Svi također znaju da moraju imati pravo služiti u vojsci i čine izvrsne vojnike."
"Voljet ću vas jako puno do kraja života... ili dok ne prevršite granicu stvarima od kojih ću vas prestati voljeti, što god se dogodi ranije. Ništa na ovom svijetu nije bezuvjetno."
"Ako on mora nju pitati za dopuštenje za uzimanje zajedničkog novca, te je nasilje ako ne pita, zašto je onda nasilje ako ona mora tražiti njegovu dozvolu za isto?"
"Hej, ja nisam tako lak. Ako me želite iskoristiti, morate me prvo napiti."
13. Igra može spriječiti genocid - već smo prije znali da Igra može spasiti živote. Ali jeste li znali da može također spriječiti genocid? Ovaj pogled na Hitlerov život objasnit će vam kako je to bilo moguće.
Esencija Beta muškarca: 'Kada se Kubizek pokušao suprostaviti tom mišljenju, Hitler je počeo vikati na njega: "Ne, nikada! Nikada neću plesati! Razumiješ li? Jednom kada je Stefanie moja žena, neće imati ni najmanju želju za plesom!"'
14. Knjiga "Umijeće Igre" - početkom rujna napokon je izašla moja knjiga "Umijeće Igre", potpuni vodič zavođenja za muškarce.
KOMENTAR GODINE #2:
'Izreka kaze: "žene- ne možeš s njima, ne možeš bez njih"
IMO, naravno da mozes bez njih. A kad svladas to gradivo, onda ces uvidjeti i da mozes s njima.'
- Vuk
"Ako dobijem samo jedan mail s izrazom zahvalnosti i potvrdom da je nečiji život uistinu postao sretniji - kao što sam ih za blog od oba spola dobio preko stotinu - svrha ove knjige biti će ispunjena."
"Žena može imati toliki manjak inteligencije da je samo korak iznad hendikepirane (ala Forrest Gump) i svejedno spektakularno uspjeti u životu."
17. Stvarno? "I muškarci imaju biološki sat" - jednostavno pozivanje na nekoliko lako dostupnih statističkih podataka i istraživanja razotkriva mit o muškom biološkom satu.
"Tvrditi da muškarci imaju biološki sat je kao da netko vidi da ljudi imaju repnu kost i kaže da su ljudi zbog toga polu-gušteri."
"Ne želim biti grub, no ono čemu muškarci nisu skloni je seks s ofucanim, zapuštenim, debelim ženama koje su odrezale kosu i samo se izležavaju u pidžamama i bakinim gaćicama i sve njihove prijedloge dočekuju s "ti si perverzan", "to je odvratno" i "nema šanse". Ti isti muškarci prilično su zainteresirani za seks s mladolikim (pazite: ne mladim - mladolikim!) ljubavnicama ili prostitutkama, koje su očuvale svoje ženstvene figure, elegantno se odijevaju i voljne su im pružiti seks kakav muškarci žele i kada žele."
"Ako si žena koju partner gotovo nikada spontano ne dodiruje, zapitaj se jesi li s pravom osobom. Ako si muškarac kojeg partnerica gotovo nikada spontano ne dodiruje (ili, još gore, negativno reagira na tvoj dodir), hitno primjeni drastično povišenu razinu igre ili nauči pregledavati 5 porno-videa istodobno."
KOMENTAR GODINE #3:
Ima jedan paradoks: onaj muskarac koji je spreman prekinuti vezu sa svojom partnericom zbog jednog ili vise ovdje navedenih razloga je upravo taj muskarac za kojeg je malo vjerojatno da ce dozivjeti jedan od ovdje navedenih scenarija.
Zasto?
Zato jer muskarac takvim stavom stvara kontekst koji komunicira da se on ne boji napustiti ovu vezu jer je posve siguran da moze ubrzo naci novu djevojku ako to zeli. To onda dalje implicira da je to muskarac koji je omiljen medju zenama. A svaka zena voli muskarca kojeg vole druge zene.
Kad zena zna da si spreman otici, tada je ona spremna ostati.
- Vuk
20. U potrazi za izgubljenom koketom - prikaz jedne Beta avanture i svih stvari koje muškarac ne smije raditi ako želi biti seksualno uspješan.
Jesu li ikada u povijesti izrečene više Beta riječi nego što su "Šanse su milijardu naprama jedan, ali sviđaju mi se ti izgledi."?
Evo vam jednog prilično čestog drama testa kojemu žene pribjegavaju tijekom srednje faze u igri. Na njega mogu naletjeti podjednako i oni muškarci koji idu polako i dosadno, i oni koji su hrabri i agresivni. U svakom slučaju, test se najčešće pojavljuje kada se tjelesna privlačnost između vas povećava u odnosu na prošlu razinu. Evo primjer takvih situacija:
Bilo kako bilo, prilikom takvog prijelaza koji implicira da će se dogoditi "nešto više", kod žene se aktivira fenomen koji sam u knjizi nazvao "protu-droljastvom obranom", a na blogu sam ga opisao ovako:
Ignissovo pravilo #5: Žena se NIKADA ne želi osjećati kao drolja, čak i ako radi nešto droljasto.
Drugim riječima, pojavljuje se bojazan da će ispasti laka i automatski želi malo zakočiti. To je trenutak kada će ti predstaviti ovaj drama test:
"Ti me želiš samo zbog seksa"
aka "Sviđam li ti se samo zbog mog tijela?"
Univerzalna pravilnost kod drama testova je da racionalni odgovori u pravilu nisu dobra ideja, no ovdje je još više izražena. Naime, ono na što žena (barem podsvjesno) cilja u ovoj situaciji je upravo to da je ti ideš uvjeravati da se ne radi samo o seksu, da je cijeniš kao osobu i sl. Tako će dobiti priliku odbiti te i pokazati da je ona stvarno "dobra cura (TM)" koju se ne može nagovoriti slatkim riječima i umiljavanjem. Što je više budeš nagovarao i uvjeravao, to će se više povlačiti, i šansa da eskaliraš dalje nego što si do tada došao će se ugasiti.
Nesporazum zbog nagluhosti ili namjerno izbjegavanje racionalnog odgovora?
Evo nekih potencijalnih odgovora:
Ona:"Ti me želiš samo zbog seksa"
Ti: "Zašto je to loše?"
Ovakav odgovor je kao nešto što bi rekao Juan Antonio. Deaktiviraj otpor time što se ponašaš kao da je to nešto najprirodnije na svijetu. Dok ona pokušava smisliti zašto bi to bilo loše, nastavi eskalirati.
Ona:"Ti me želiš samo zbog seksa"
Ti: "I zato ti se sviđam."
Klasična kretenska igra. Rijetki su muškarci koji imaju živaca ispaliti ovakve stvari i stvarno ih misliti, ali oni koji imaju će biti bogato nagrađeni.
Ona:"Ti me želiš samo zbog seksa"
Ti: "Ne, zapravo ti želim ukrasti organe."
Ovaj post je indirektno vezan za zavođenje. Naime, voditi ozbiljnu debatu sa ženom o neutralnoj temi će samo ubiti "ono nešto" u vašem odnosu i umjesto toga uvesti sterilnu dosadu. Ako tema nije neutralna, već se tiče vašega odnosa, onda je to još i gore. Ne postoji način na koji možeš racionalnim objašnjenjima uvjeriti ženu da si ti dobar za nju ili da joj se trebaš sviđati.
No to ne znači da je debatiranje beskorisno. Jedna indirektna korist je u tome što razvijanje mirnog i staloženog stava koji je koristan u debatiranju koristi zadržavanju istog stava i u zavođenju. Lakše je zadržati okvir razgovora u svoju korist ili se sjetiti savršenog dvostrukog komplimenta ili otvaranja kada je tvoj mozak već pripremljen na traženje pravih replika i asocijacija. No općenito gledano, kada ulaziš u palaču igre, ostavi svoje umijeće debatiranja na ulazu kao musliman cipele pred džamijom.
Kako uspješno debatirati?
Očito, neka tvoji argumenti budu smisleni, konzistentni i dobro potkovani. Ali način na koji će oni biti prezentirani je zapravo važniji od samih argumenata. Jedna od najvrijednijih lekcija u ovom podučju dolazi iz jednog od mojih omiljenih filmova, "Thank you for Smoking", kada protagonist Nick (koji radi kao lobist za duhansku industriju) objašnjava svom sinu Joeyu svoj posao.
Joey: I, što se događa kada si u krivu?
Nick: Pa, Joey, ja nikada nisam u krivu.
Joey: Ali ne možeš uvijek biti u pravu.
Nick: Pa, ako je tvoj posao biti u pravu, onda nikada nisi u krivu.
Joey: Ali što ako JESI u krivu?
Nick: Ok. Recimo da ti braniš čokoladu, a ja branim vaniliju. E sad, kada bih ti ja rekao, "Vanilija je najbolji okus sladoleda", ti bi rekao...?
Joey: "Ne, čokolada je."
Nick: Točno. Ali ne možeš dobiti taj argument. Stoga, pitat ću te: Misliš da je čokolada alfa i omega svih sladoleda, je li?
Joey: To je najbolji sladoled; ne bih naručio niti jedan drugi.
Nick: Oh. Znači za tebe je samo čokolada, zar ne?
Joey: Da, čokolada je sve što mi treba.
Nick: E, pa meni treba više od čokolade. I kad smo već kod toga, treba mi i više od vanilije. Vjerujem da trebamo slobodu i izbor kod našeg sladoleda i to, Joey Naylor, to je definicija slobode.
Joey: Ali to nije ono o čemu pričamo.
Nick: Ah, ali to je ono o čemu JA pričam.
Joey: Ali... nisi dokazao da je vanilija najbolja.
Nick: Nisam ni morao. Dokazao sam da si ti u krivu, a ako si ti u krivu, onda sam ja u pravu.
Joey: Ali i dalje me nisi uvjerio.
Nick: Zato što mi nije cilj uvjeriti TEBE. Cilj mi je uvjeriti NJIH (pokaže rukom na prolaznike).
Vjerujem da vam je već puna neka stvar referenduma, ali to je aktualan i elegantan primjer na kojemu se može pokazati umijeće debatiranja i razoran efekt koji ima njegovo prisustvo ili odsustvo.
Tijekom promotivnog razdoblja prije referenduma, strana "protiv" usmjerila je sve svoje snage na dokazivanje kako je ovaj referendum zapravo diskriminacija i kako su svi koji ga podržavaju ili fašisti ili zavedeni da podržavaju fašizam. Naravno, nisu se služili logičkim argumentima, već isključivo emocionalnim apelima i prozivanjem strane "za" na sve moguće načine. Stoga je najjače što su uspjeli argumentirati o referendumu kao obliku fašizma redovito bila jedna od ove četiri tvrdnje, od kojih niti jedna ne drži vodu:
1. Moguće je da će omogućiti druge referendume/zakone u budućnosti koji će stvarno diskriminirati nekoga. Predviđanje budućnosti nije osnovan razlog za prosuđivanje o sadašnjim efektima (pojašnjenje: barem ne ako predviđene pojave nisu istodobno i negativne i vjerojatne). Ovo je kao da ja kažem da ne smijemo dati pravo glasa ženama jer to jednog dana možda vodi do feminizma trećeg vala. 2. Moguće je da će osokoliti pobjednike na nasilje na sljedećim Gay Prideovima. Blaži oblik prvog. Ne vidim indikacije za ovo, budući da je cijela stvar oko referenduma provedena savršeno nenasilno, dapače stranu "za" se fizički napadalo. 3. Da to nije diskriminacija, ovi se ne bi toliko trudili progurati to u Ustav. Ovo je klasičan primjer kružne logike. 4. Da je fašizam za bilo što što je drukčije reći da je drukčije. Godwinov zakon na djelu (Što je neka rasprava dulja, to je veća vjerojatnost da će neka strana ostati bez argumenata i de-facto priznati poraz tako što će drugu usporediti s Hitlerom).
Dakle, nitko nije uspio dati imalo smislenu primjedbu zašto je referendum = diskriminacija, a kamoli to objektivno dokazati. No to nije ono što je važno. Ni strana "za" se nije mogla podičiti baš smislenim argumentima. Iako je posjedovanje ispravnih i logičnih argumenata vrlo korisno u privlačenju javnog mišljenja na svoju stranu, to nije ono što određuje ishod, kao što je i vidljivo s naše političke scene. Važno je to da je strana "protiv" i dalje mogla steći simpatije javnosti čak i da nije imala niti jedan argument, samo da je poznavala umijeće debatiranja. Nažalost, nije. Koliko vidim iz svih članaka koji i dalje sipaju žuč i bijes nakon poraznog ishoda referenduma za stranu "protiv", nisu naučili lekciju. A ta lekcija je sljedeća:
Glasovalo je 1.436.835 građana, odnosno 37,90 % birača registriranih za izlazak na referendum. Od toga je 65.87% (cca 946 000) glasalo "Za", a 33,51% (cca 481 000) "Protiv". Ukupni broj birača na popisu je oko 3 740 000.
Znate li što to znači?
To znači da nije glasalo preko DVA MILIJUNA birača!
Napori strane "protiv" bili su potpuno pronašeni. Tih dva milijuna, a ne onaj jedva milijun i pol koji je glasao, su oni koje treba uvjeriti racionalnim pristupom, dobrim stilom i pristojnim izlaganjem. To što protivnici referenduma vide u strani "za" fašiste i oštro ih napadaju je besmisleno jer neće uvjeriti niti jednog od tih tzv. "fašista", a istodobno time čine harakiri jer u očima ostala DVA MILIJUNA ispadaju jednako fanatični i jednoumni kao i svoji protivnici, pa još i gori.
To je fatalna greška, jer je upravo ta grupa od DVA MILIJUNA ona koja odlučuje o ishodima referenduma i izbora kroz to može li se donekle poistovjetiti s nekom stranom i dovući se do birališta da joj pomogne. Privući samo 15% (svaku šestu osobu) te grupe bilo bi više nego dovoljno za prevlast. Ali ne, ovi su morali reći ovima što ih ide (umjesto da se jednostavno usredotoče na stvarne rupe, poput činjenice da uopće ne čuva brak i da ga crkva također uništava), morali su pustiti pjenu iz usta, i požnjeli su zasluženo. Paralela s vještinom prepakiravanja, uspješnom prodajom svojih ideja/proizvoda i dojmu moći u ovom primjeru ima neograničeno.
Da je primijenjeno osnovno pravilo debatiranja, opcija "protiv" bi bila svjesna da nije tu kako bi ratovala s mrskim joj "fašistima". Ona je tu kako bi ova DVA MILIJUNA pokazala da ju je vrijedno saslušati i da se njene vrijednosti barem malo poklapaju sa svima njima koji su decidirano između. A trenutno u tome nažalost nimalo ne uspijevaju.
To je ono što je omogućilo opciji "Za" da ih razvali s ovolikom lakoćom. Njeni su predstavnici očito bili svjesni da su oči javnosti uperene u njih i da uopće ne trebaju dokazati da će uvođenje definicije braka u Ustav spasiti brak... već samo dokazati da je protivnik u krivu.
Znam, bilo bi ljepše da se post zove "Tko tu koga je*e?", ali današnja tema nije racionalizacijski hrčak ili feminizam. Ne, današnja tema tiče se toga koliko često u vezi muškarac spontano dodiruje ženu, i analogno koliko često žena dodiruje muškarca. Dodir je vrlo važno sredstvo komunikacije, u pravilu komunikacije naklonosti i pozitivnih osjećaja, naravno osim ako se ne radi o pljuski. Kada partneri prolaze, sjede, ili leže nasuprot drugoga, onaj partner koji češće voli koristiti priliku da pomazi drugoga je onaj koji je trenutno više vezan i više svojih emocija investira u tu vezu.
Ovo je malo čudan dodir, ali jednostavno sam morao staviti ovu sliku jer je toliko blesava.
Tipične vrste takvog ne-seksualnog ali svakako romantičnog dodira su, bez obzira na spol:
- skidanje mrvica s partnera, popravljanje odjeće ili frizure
- polaganje ruke ili noge, naslanjanje na bilo koji dio partnera osim spolnog organa (dok se odmarate)
- uzimanje partnerove ruke ili prebacivanje svoje ruke oko partnerovih ramena/struka
- poljubac eto tek tako, u prolazu, na bilo koji dio tijela
itd. itd.
Sve su to vrlo romantični i važni načini za povezivanje i izražavanje naklonosti koji ne uključuju umetanje penisa u vaginu. Naravno, pretpostavljam da bi svaki od njih bio još bolji (ili ne?) u kombinaciji s penisom umetnutim u vaginu, ali ne možemo imati sve.
Ignissovo pravilo #16: u gotovo svakom zdravom, stabilnom ljubavnom odnosu, žena inicira spontano ne-seksualno dodirivanje otprilike dvostruko češće nego muškarac.
Kako znati je li neki određeni romantični odnos pun obostrane vatre i koliko mu je još suđeno da traje? Što se događa u njemu? Ako mu nije suđeno, zašto će završiti? Sve to možete saznati kroz sljedeću jednostavnu tablicu:
Moj popis potencijalnih tema koje u ovom trenutku sigurno trebam obraditi broji skoro dvije stotine i zbog fluidne prirode seksualnog tržišta i rasta važnosti i varijabilnosti igre stalno raste. Kako normalnim tempom nikada neću progoriti kroz čak ni mali dio te hrpe, i kako su mnoge od tih tema ili previše specijalizirane ili previše kratke za samostalne postove (a istodobno preduge i previše korisne i vrijedne ponovnog čitanja za Twitter), odlučio sam taj problem riješiti na drugi način:
Osim 2-3 takve teme po newsletteru, newsletter će sadržavati i općenite kratke savjete o igri (kao i u slučaju bloga, većinom za muškarce, no povremeno i za žene, zbog stjecanja uravnotežene perspektive), rješenja praktičnih situacija koje su mi s dozvolom poslali čitatelji, te ponekad i testove ili natječaje slične serijalu "test tvoje igre". Ovo će također riješiti još dva problema.
Prvi problem je onaj zagušenja inboxa. Kako je većina čitatelja primijetila, mail za pomoć i sugestije naveden u gornjem desnom kutu bloga postao je zagušen i više ne stižem odgovarati svima, a i kada odgovorim to je rijetko u razumnom roku. Ovom agregacijom će, pod uvjetom da je čitatelj voljan da njegov (bez osobnih detalja, naravno) problem i rješenje podijeli s drugima, brže i pouzdanije dobiti odgovor jer će biti dio jednog redovnog rituala uz kavu.
Drugi problem koje će ovo riješiti je privatnost. Mnogi čitatelji ne žele da njihovi problemi, čak i teško izmijenjeni da budu neprepoznatljivi, ne budu objavljeni na stranici koja stoji dostupna svima na Internetu. No newsletter je dostupan samo onima koji se na njega prijave. Slučajni namjernik ne može naletjeti na newsletter na Googleu - to je samo mail koji ste jednom primili i za kojeg samo njegovi čitatelji imaju link. (To naravno ne znači da neću više odgovarati na mailove ili rješavati probleme koji moraju ostati privatni - samo napominjem da je ovakvu dozvolu znatno lakše dati od one za cijeli blog pa će većini taj kompromis pomoći).
Newsletter bi trebao ići otprilike svaka tri do četiri tjedna. Za registraciju vam trebaju samo e-mail adresa i ime ili nadimak. Mailing sustav koji koristim je vrlo pouzdan i u svakom trenutku se možete odjaviti s newslettera. Vaša e-mail adresa nikada neće biti objavljena, podijeljena s ikim ili primati neželjene mailove.
"Ignisse, moramo ti nešto priznati," rekla je jedna od moje dvije poznanice. Sjedili smo za stolom tijekom jednog od naših veselih nalaženja i pijuckali osvježavajuće bezalkoholno piće. Treperavo popodnevno svjetlo plesalo je po dnevnoj sobi, razigrano propuhom koji je lelujao čipkastom zavjesom. Lijenost je plutala u zraku poput duhanskog dima.
Podigao sam obrvu, pomalo bez riječi. Danas bih vjerojatno refleksno odgovorio namigivanjem i nečim tipa "Pali li to na svim dečkima?", no u tim danima je moja igra tek bila u razvoju, i jedino što mi je palo na pamet bilo je suzdržati se od neke glupe izjave kojom bih izrazio svoje oduševljenje tom kinky, seksualnom činjenicom kao što bi se očekivalo od jednog (naizgled) izgladnjelog Bete. Bolje išta nego ništa. Ah, bio sam tako ponosan na sebe.
Mirta je bila ležernija i vrckavija od te dvije prijateljice. Njena valovita plava kosa i duge lijepe noge odvlačile su pozornost od pomalo običnog lica. Pomalo agresivna ali dobrodušna, bila je svakako opušteni duh koji je živio u tom trenutku i uvijek imao na pameti sljedeći nestašluk. Martina, s druge strane, bila je ozbiljnija i smirenija, ali u kombinaciji sa svojom prijateljicom jednako nestašna. Iako također neuglednog izgleda, s pomalo šiljastim crtama lica i prćastim nosom, izvanredno je pazila na sebe i uvijek se nosila s nekakvom zaigranom aurom oko sebe koja ju je činila vrlo privlačnom. Obje su bile pametne i marljive, s rekao bih tipičnom (umjerenom) potrebom za igrom. Sve u svemu, provoditi vrijeme s njima bilo je vrlo zabavno i uvijek se s ugodom prisjećam tih trenutaka.
"Vjerojatno si primijetio da smo jako bliske... da se volimo maziti," nastavila je Mirta.
Moj mozak se vratio iz hibernacije i stresao sam glavom. "I? Sve žene se vole maziti. To je standardno 'girly' ponašanje." "Ali... nemaš ništa protiv?" nastavila je ona. U pozadini se Martina samo smiješila. "Nemam, što bih imao protiv," slegnuo sam ramenima. Nisam se osjećao ni neugodno ni zaintrigirano. Bila je to samo još jedna činjenica (u koju nisam ni vjerovao zbog tako neobičnog načina predstavljanja - činio mi se to nekako čudan način za izlazak iz ormara). Svejedno, dokazivati se o tome činilo se još besmislenijim, tako da sam pustio temu da izblijedi.
"Samo ti govorimo zato da ne bi bio šokiran ako se jednom poljubimo pred tobom," dodala je Martina.
"Mhm," promrljao sam, znajući bolje nego da ih izazovem da se ispred mene poljube. Sada sam bio potpuno uvjeren da me zezaju. Ali eto, pomislio sam, ako veselili mamiti me takvim stvarima, neka im.
Bila je to jedna od rijetkih stabilnih prijateljskih situacija u muško-ženskim odnosima. Ja sam nedavno bio prekinuo dugu vezu - jednu od onih ozbiljnih i slatko-gorkih situacija koje obilježe čovjeka - i sada sam uživao u svom usponu kroz orgiju upada, spojeva i neobaveznog hodanja (heh). Iako sam u to doba tek shvaćao koliko sam daleko od potpune vještine u nekim područjima (najviše zaključivanju) i to me bacalo u depresiju, u drugim pogledima bio sam razigran i zadovoljan kao nikada prije u životu. Obožavao sam manevriranje, proučavanje, isprobavanje upada na razne načine i na raznim lokacijama, te vrtlog koji je oko mene stvaralo istraživanje šarenog svijeta igre.
Sve to spominjem kako bi čitatelj dobio bolji dojam o tome kako je situacija mogla izgledati s njihove strane. Iako sam prema njima pokazivao indiferenciju i nismo bili ništa više od prijatelja, moj život je bio zavijen oblacima kroz koji su samo nazirale egzotične stvari koje instinktivno ne bi očekivale od mene. Nisu čule da sam nešto popularan, nisam bio toliko zgodan da bih bio privlačan samo na temelju toga, nisam bio imućan... ali u razgovoru o seksu sam uvijek bio zaigran i pun razumijevanja kao da pričamo o šetnji. Znale su da se stalno petljam s nekakvim curama, i jednom sam im čak otkazao nalaženje zbog spoja koji mi je uletio baš u taj termin. Poslije su me gorljivo ispitivale kakva je ona i kako mi je bilo.
Sjećam se da sam negdje u to doba počeo pomalo provoditi pravu igru i na Martini. Iako je moje ponašanje prema i njoj i njenoj prijateljici ostalo isto - biti zabavan ali neuhvatljiv (dakle, standardna igra i "ono nešto" bez pokušaja eskalacije) - počeo sam se privatno nalaziti s njom i oprezno izvidjeti čega bi tu moglo biti. Dobio sam miješane signale - bilo ju je teško uhvatiti za spoj, ali uvijek je prihvaćala i nadovezivala se na svaku šalu koju sam joj uputio, flertovala i općenito ostala zarazno toplom osobom. Bilo bi pretjerano reći da sam se zaljubio u nju ili zbog nje odustao od svih drugih opcija koje sam u to doba istraživao, ali svakako mi je bila draga i bilo bi me u to doba razveselilo da je pokazala neki znak interesa za moj oprezni napredak prema nečemu više.
Iako sam zbog prijateljstva s Mirtom i našeg zabavnog nalaženja u troje bio vrlo diskretan, činilo mi se da je i Mirta nešto primjetila. Općenito, kako smo se sve više družili, naši razgovori postajali su sve otvoreniji; istodobno smo uveli običaj tijekom svakog nalaženja podijeliti bocu kvalitetnog crnog vina, što je dodatno pridonosilo opuštenoj atmosferi i zezanciji (uključujući i vrlo opušteno dodirivanje jedni drugih, pogotovo na Mirtin nagovor dok smo jednom snimali sliku koja će ona objaviti na svom profilu - sjećam se da se jednom zezala o tome kako bi izgledalo kada bi Martina flertovala sa mnom). S vremenom smo počeli ostajati budni sve duže, isprva možda do osam ili devet sati, što se pomalo rastegnulo do jedanaest, pa i do poslije ponoći.
Jedne od tih večeri, kada smo već bili pri kraju boce vina i pitali se bismo li trebali otići kupiti drugu, naše druženje poprimilo je potpuno drugu dimenziju. Donio sam svoj laptop kako bismo poslije gledali neki film ("poslije" je jako kasnilo jer nam je bilo toliko zabavno i bez filma) i razmišljao sam o tome što bismo mogli gledati kada je Mirta zijevnula. "Joj, baš sam umorna." "Nema veze, znaš da možeš ostati ovdje spavati," rekla je Martina i isto zijevnula (živjela je u malom stanu s velikim bračnim krevetom više nego dovoljnim za dvije osobe). "Ali htjela bih prvo gledati onaj film." "Mogli bismo i to," rekao sam. "Ali već je prošla ponoć i nemamo gdje kupiti još pića. Kasno je, vani je već previše hladno... možda bolje neki drugi put." "Znaš što bismo mogli?" rekla je Martina. "Ja imam još malo pića kod sebe. Možemo to gledati i ako tada bude kasno da ideš doma, onda samo i ti prespavaš ovdje." "Pa ne znam..." rekao sam, ne baš oduševljen idejom. "Ali do mojeg stana ima pola sata hoda, neće mi ništa biti da se vratim i tako kasno." "Ne, stvarno. Baš bi nam bilo drago da ostaneš," rekla je Mirta. Mogao bih se zakleti da mi je namignula. "Hvala, ali čini mi se nekako.... nepotrebno. Uostalom, gdje bih spavao?" ogledao sam se oko sebe po maloj kuhinji u kojoj smo sjedili.
Mirta se zagledala u Martinu, zatim u mene, pa opet u Martinu. "Pa u krevetu s nama, naravno."
Refleksno sam pogledao u taj krevet. Vidi stvarno, baš je velik. "..." ostao sam pomalo zabezeknut tim prijedlogom ali vrlo brzo sam se oporavio. "Šališ se." "Ne," rekla je Martina poslije trenutka tišine. "Bilo bi mi drago."
Iako nisam imao ništa protiv ideje - nisam mislio da ću se osjećati iskorištenim na bilo kakav način bez obzira na implikacije toga čina i što bi se moglo dogoditi - svejedno sam osjećao nekakvu nelagodu. Nešto je tu smrdilo. "Oprosti, ali meni to ne zvuči tako dobro. Nekako je neprikladno." "Neprikladno? Zašto?" "Pa, pretpostavljam da je za vas (i za bilo koje druge prijateljice) normalno spavati u istom krevetu, ali meni baš nije. To je nekako pogrešno. Nisam nikada tako prespavao negdje." "Nisi? Ali mislila sam da...." "Naravno, spavao sam u krevetu s curama. Ali to je bilo drukčije," objasnio sam kao da držim predavanje, trudeći se ne zacrveniti od ovako čudnog razgovora. "Nešto bismo radili i onda bismo zaspali. Ne sjećam se da sam ikada spavao u istom krevetu s curom s kojom nisam prije imao nešto. A s dvije još manje."
One su se pogledale i nasmiješile. "Ali Ignisse, što ako ti kažemo..." počela je Mirta, "... da bi i ovdje moglo biti nečega prije spavanja?" Skrenula je pogled prema meni, raširenih zelenih očiju. "Ne znam. Bi li?" Nekim čudom, ovo šokantno otkrivenje primio sam prilično mirno. Moje držanje bilo je isto kao da svaki dan pričam s curama o tako čudnim stvarima. "Pa da...." rekla je Martina i liznula svoje usne. "Sjećaš se što smo ti rekli..."
"Ako nam se momak jako sviđa, često podijelimo to iskustvo s njim," dodala je Mirta, ovaj put s osmijehom od uha do uha. U mojoj glavi počeo je zvoniti alarm. Ako.... često... nešto je u meni vikalo 'bullshit'. Nešto tu nije valjalo. "Nikad se ne zna što bi se moglo dogoditi, znaš..." rekla je Martina i nježno položila ruku na moje bedro.
Po dotadašnjem opservacijskom iskustvu koje je do danas znatno naraslo, seks u troje je za mene nešto što se najčešće događa u situaciji kada je muškarac već spavao s jednom ženom i onda je dovoljno avanturistična i bi-radoznala da isproba neku drugu na kojoj on upravo radi. Vrlo, vrlo je rijetko da muškarac istodobno prijeđe Rubikon s dvije žene, i da su k tome obje žene baš od te vrste koje su biseksualne i koje će se međusobno napaliti i poticati, a ne odpaliti i "štititi". Iz tog razloga je u meni počela zavijati sirena za uzbunu. Nešto u toj priči nije štimalo.
Taj trenutak bio je otprilike poput onog trenutka kada je računalo naređeno da napravi Shut Down, ali kada i dalje ima otvorene neke programe koji se opiru. S jedne strane sam osjetio navalu adrenalina (iako ne i erekcije, vjerojatno sam bio previše zbunjen za to) na pomisao da bih stvarno mogao spavati s dvije cure, jedna od kojih mi je već od prije bila simpatična. Ispunila me nezamisliva toplina. S druge strane me preplavila sumnja. Poput onih tipova koji su u 50% slučajeva odbili curu koja im je na ulici prišla i ponudila im seks, pomislio sam očito: "Ovo mora da je neka zamka. Svi znamo da se takve stvari ne događaju. Samo te zezaju. Poslije će ispričati svima kako si se ponašao kao napaljeni naivac. Taj osjećaj me ohladio toliko da je onaj prvi ispario. Ne znajući što napraviti, posegnuo sam za prokušanim manevrom:
"Hej, ja nisam tako lak. Ako me želite iskoristiti, morate me prvo napiti ostatkom vina."
Obje prijateljice su se zahihotale. Mirta mi je pružila svoju čašu u kojoj je bilo još decilitar i nešto. "Evo. Ali znaš, ne možemo ništa garantirati," rekla je. "S nama nikada ne znaš hoće li biti nečega."
Jesam li aktivirao prtu-droljastu obranu, bilo stvarnu bilo fingiranu? Je li ovo bilo taktičko povlačenje? Ali odlučio sam zaigrati i tu igru: "Naravno, nemojmo se ponašati kao da radimo ugovor. Što bude, bit će."
Pola sata poslije, kada smo potrošili vino (istina, više su ga popile one nego ja), otvorio sam laptop i spremio na njemu Black Swan (film i meni i njima poznat po slavnoj lezbijskoj sceni). Kunem se da nisam to namjerno napravio. Stvarno mi se činio dobar film koji bi mogao odgovarati i muškarcima i ženama. "U redu," rekao sam. "Ali poslije filma stvarno trebam ići."
"Awwwww," rekla je Mirta. "A što je sa spavanjem?"
Namignuo sam joj: "Bit ću između vas pa se neću moći braniti ako me budete htjele zadržati."
Legli smo u krevet, po jedna od njih sa svake moje strane. I dalje sam bio uvjeren da je to bullshit i jedino što me zanimalo je, osim opreznog istraživanja može li tu biti nečega, ne ostaviti dojam da su me nekako namamile ili uplašile. Jedino gore za reputaciju u našem društvenom krugu od toga da su me uspješno izvozale mahanjem seksom u troje bilo bi da su me uspješno uplašile time da će možda biti seksa u troje. Bila bi to čista anti-preselekcija. Stoga sam bio odlučan da pogledamo taj film. One su legle uz mene, iako na pristojnoj udaljenosti. Nismo se dodirivali.
Negdje nakon deset minuta, podigao sam svoju trenirku, ispod koje je bila majica. "Meni je vruće. Imate što protiv da skinem ovo?" "Naravno da ne!" rekla je Mirta i opet se onako krokodilski nasmiješila. I dalje sam bio uvjeren da se radi samo o Beta mamcu.
Meni je uistinu bilo vruće, no odlučio sam diskretno testirati teren. Dok sam spuštao ruke nakon svlačenja, ispružio sam ih na lijevo i desno preko njihovih ramena, kao da je to najprirodnija stvar na svijetu. Obje su se automatski privukle malo bliže kako bi ih lakše obuhvatio. Mirta se nakašljala ali nije ništa rekla. Nijedna od njih nije poduzela ništa više ili rekla nešto pozitivno. Previše ošamućen sumnjom, ja nisam poduzeo ništa više od toga, i naš trenutak napetosti potrajao je još samo dvije minute, do kada je Martina ustala. "Moram na WC."
Pogledao sam u Mirtu. Iako mi se nije činilo da joj je neudobno, nije mi baš ni odavala dojam koji bih očekivao od jedne napaljene biseksualke spremne na vrući seks u troje. Nije se udaljila, ali nije se ni približila. Po mojoj ocjeni, da je bila zainteresirana, i ona bi mene dodirnula na neki način. Stoga sam skinuo ruku s njenih ramena i, nakon što se Martina vratila u krevet, nisam više ništa ispipavao do kraja filma. Ocijenio sam da je potencijal za negativne posljedice jednostavno previše velik i da se ne isplati riskirati. Kako ni one nisu baš ništa poduzele (iako nisam dobio ni dojam da im je neugodno), činilo mi se da sam pravilno odabrao.
Da su poduzele nekakvu eskalaciju već i puno manju od ove, rado bih bio reagirao
"Stvarno moraš ići?" pitala je na kraju Mirta i opet se onako pretjerano široko nasmiješila. "Da. Znaš kako je," rekao sam i slegnuo ramenima. Namignuo sam joj. "Uživajte." "Hoćemo, hoćemo," rekla je Martina, ali nije mi zvučala baš uvjereno.
Otpratila me do vrata i to je bilo to. Poslije sam se nastavio družiti s njima i otišao sam na jednu toplu ali nedovoljno toplu kavu s Martinom. S vremenom nas je put odnio svakoga na svoju stranu i u različite gradove i države, ali uspomena je ostala u mojem sjećanju kao poučna anegdota iz svijeta igre. No očito je ostala i još nekome, jer sam jednom čuo Mirtu kako na kavi s malo većim društvom spominje prijateljici da su se igrale sa mnom dok smo se još nalazili uz vino i da sam "ja mislio da će se nešto dogoditi" (iako nisam ničim dao takve naznake tijekom naše "zgode"). Po tome zaključujem da se ipak radilo o kompliciranom drama testu kojim će vidjeti jesam li stvarno tako seksualno uspješan kao što se isprva doimam.
Iako postoji 10% šanse da je to bila racionalizacija uzrokovana time što stvari nisu kliknule unatoč našoj zajedničkoj kemiji (jer ja nisam poduzeo više), vjerujem da je ostalih 90% šanse da se radi o sprdnji na račun jednog od Beta kojeg su pokušali namamiti potvrda da sam u to doba već imao adekvatan ubilački instinkt i da me se nije moglo vozati mahanjem lako dostupnim seksom pred nosom.
"Umijeće igre" je dugo očekivani Ignissov uradak: potpuni vodič zavođenja za muškarce, od početka do kraja. Knjiga je podijeljena u 7 glavnih dijelova:
- Interna igra: samopouzdanje i odlučnost koje su muškarcu potrebne za uspjeh, s opisima 4 najveće prepreke s kojima se muškarci suočavaju
- Pasivna igra: neverbalne osobine koje utječu na mušku privlačnost, savjeti o postavljanju prioriteta
- Rana igra: upadi, upoznavanja i ostvarivanje prve privlačnosti, podijeljeno na noćnu, dnevnu i online igru. 10 jasno definiranih i isprobanih fraza za upad, savjeti za razvoj daljnjih upada, 20 slučajeva prezentiranja sebe u najboljem svijetlu, prosječan tok jednog zavođenja u sve tri vrste igre, primjeri razgovora i online dating profila.
- Srednja igra: komunikacija i spojevi. Savjeti za SMS i telefonsku komunikaciju prije spoja i na spoju. Savjeti za lokaciju i vrijeme spoja. 6 tehnika koje vode do poljupca.
- Kasna igra: poslije uspješnog spoja, kako ga prevesti na intimniju i seksualnu razinu.
- Završna igra: tipične pojave i zakonitosti veza i brakova. Tehnike za izbjegavanje drame, održavanje privlačnosti i kemije sa živim primjerima.
- Post-mortem igra: što poduzeti u slučaju prekida i kako vratiti bivšu
Knjiga teče poput jedne velike priče koju je vrlo lako slijediti od početka do kraja. Modularna struktura s preko 40 uokvirenih dodataka omogućava brz i jasan pregled stvari na koje treba paziti, iznimki i neobičnih slučajeva, te izvlačenje korisnih stvari bez obzira na prijašnju razinu iskustva i karakterne osobine pojedinca.
Iako moj blog ima skoro pola tisuće postova (od čega otprilike polovica u obliku korisnih savjeta za muškarce) i lako bi sam ispunio jednu opsežnu monografiju, naglašavam da "Umijeće igre" NIJE KOLEKCIJA KOPIRANIH POSTOVA. Knjiga se sastoji velikom većinom od originalnog materijala pisanog tako da prati prosječan tok zavođenja. Dijelovi preneseni s bloga - obrađeni, modificirani ili baš kopirani ako koncept apsolutno nije bilo moguće drukčije opisati - ne čine više od 25% knjige. Pogledajte detaljni sadržaj i uvjerite se sami:
SADRŽAJ ::
"Knjiga je super, kao što sam i očekivao." - čitatelj P
Knjiga je u tiskanom izdanju dostupna u prodaji ovdje. Cijena knjige je 89,00 kn. Knjiga je ovim putem dostupna za kupnju svugdje u Europi i svijetu, naravno s proporcionalno većom poštarinom ako niste iz Hrvatske. Narudžbu je moguće platiti pouzećem, karticom ili uplatom na račun (ako ste izvan Hrvatske, onda samo karticom ili uplatom). I sam sam puno puta kupovao od Webknjižare i mogu jamčiti za njihovu kvalitetu usluge. Također ih možete direktno kontaktirati ovdje. U rijetkom ali teoretski mogućem slučaju da naručite knjigu i nitko vam se ne javi da vam procesira ili potvrdi narudžbu, obavezno me kontaktirajte pa ću provjeriti gdje je zapelo. Q: Je li ovo tiskana knjiga ili e-knjiga? A: Knjiga je dostupna u oba oblika. Tiskana.izgleda točno kao na ovoj slici te se tiska i šalje istog dana kada zaključite narudžbu u webshopu. E-knjiga je dostupna online u obliku PDF-a.
Q: Radije bih naručio e-knjigu. Kako to učiniti? A: Knjigu je ovdje moguće kupiti online u PDF obliku.
"Moram ti se pohvaliti, pratio sam uputstva iz knjige i smuvao devojku iz odma!" - Čitatelj 'D'
Neću vas sada vabiti senzacionalističkim izjavama tipa "kupi prije nego nestane". Budući da knjiga funkcionira po principu tiska na zahtjev, to znači da ne postoji koncept zaliha. Knjige ima u neograničenim količinama; tiska se onog trenutka kada je naručite i šalje vam se istog radnog dana kada je naručite (tj. uplatite po virmanu, ako ste odabrali taj način).
Umjesto toga, samo ću reći da je ova knjiga važno postignuće u povijesti i ovog bloga i razvijanja koncepta igre na našim predjelima. Nadam se da će što više muškaraca pročitati "Umijeće Igre", iskusiti poboljšanje svog ljubavnog života, i preporučiti ga drugima koji i dalje tragaju za kvalitetnim savjetima. Ako dobijem samo jedan mail s izrazom zahvalnosti i potvrdom da je nečiji život uistinu postao sretniji - kao što sam ih za blog od oba spola dobio preko stotinu - svrha ove knjige biti će ispunjena.
Daily Mail nam donosi izvod iz knjige "Mladi Hitler kojeg sam poznavao" koja, napokon prevedena s njemačkog jezika, baca novo svjetlo na najpoznatijeg diktarora svijeta. Knjigu je napisao njegov prijatelj August Kubizek, koji je u druženju s Hitlerom proveo svoje mladenačke godine i pred II. svj. rat bio zamoljen da napiše kratku Hitlerovu biografiju pod imenom "Sjećanja". Iako je istu stvar već spomenuo i u prvom izdanju, ona je detaljno objašnjena u opsežnijoj verziji knjige koju je nakon mnogo nagovora objavio 1957. godine, malo prije svoje smrti. Od tada je Kubizekov pogled na Hitlerovu mladost doživio još četiri reizdanja, no ipak je ostao manje više njemačka knjiga, poznata jedino povjesničarima i možda nekim obožavateljima.
Adolf Hitler, malo poslije I. svjetskog rata (desetak godina stariji od vremena ove priče)
Većina knjige tiče se njihovog međusobnog odnosa u umjetničkom smislu, te nešto malo politike. Kubizek je kao student glazbe bio profesionalno uspješniji od Hitlera kojeg su odbili na akademiji umjetnosti i nikada se nije uspio probiti svojim slikanjem. No dio koji je meni posebno zanimljiv je opis njegove mladenačke zanesenosti djevojkom po imenu Stefanie Isak. Da, dobro ste pročitali, to je prilično židovsko prezime (iako ona sama nije bila židovka, no to nitko nije znao u to doba - dapače, nitko nije znao ni njeno prezime).
Kubizek je prvi kontakt s Hitlerovom zanesenošću Stefanie ostvario jedne večeri u Linzu 1905., kada je Hitleru bilo 16 godina. Izašli su u šetnju kroz Landstrasse kada ga je Hitler iznenada uhvatio za ruku i uzbuđeno rekao:
"'Gustl, što misliš o onoj djevojci koja tamo šeta ruku pod ruku s majkom? Vidiš je, ona vitka plava? Moraš znati da sam zaljubljen u nju," rekao je odlučno.
Kubizek, koji nije otkrio njeno prezime 'Isak' kada je knjiga prvi put izdana u doba III. Reicha s dosta cenzure, sjećao se da je ona stvarno bila lijepa djevojka. "Imala je predivne oči, vrlo jasne i ekspresivne. Odijevala se lijepo i njeno držanje ukazivalo je na to da dolazi iz dobre obitelji."
Ipak, to je bilo sve što su dvojica tinejdžera znali o Stefanie, tako da su uveli običaj stajati u pokrajnjoj ulici svakog popodneva oko 17h i čekati da ona prijeđe most do glavnog trga.
"Bilo bi nepristojno reći nešto Stefanie," prisjećao se Kubizek, "jer nas nitko nije upoznao s mladom damom. Morali smo je samo gledati umjesto da je pozdravimo. Od tog trenutka nadalje, Adolf nije mogao skinuti oči sa Stefanie. U tom trenutku bio potpuno promijenjen i ne baš sasvim svoj." No za nekoga tko je prezirao društvene buržoaske običaje i često ih kritizirao, Hitler im se prilično podrobno pokoravao kada je u pitanju bila Stefanie, možda zbog sramežljivosti koja ga je ostavljala bez riječi.
Landstrasse je bila glavno okupljalište u Linzu. "Tamo se odvijalo dosta flertovanja i mladi armijski časnici bili su posebno dobri u tome," dodaje Kubizek.
Vidjeti mlade oficire kako pričaju sa Stefanie bacalo je Hitlera u bijes. Kubizeku je bilo iskreno žao. "Siromašni, blijedi mladići poput Adolfa jednostavno se ne mogu natjecati s poručnicima u njihovim zgodnim uniformama." No umjesto da je pokuša privući humorom i šarmom, Hitler je samo stajao u sjenama i kipio. "Uobražene budale," rekao bi o svojoj konkurenciji.
Kubizek dodaje da je Hitlerova mržnja prema časnicima dijelom dovela do njegovog beskompromisnog negativnog stava o svim časnicima bilo gdje, te zatim i o vojsci općenito. Užasno ga je živciralo da se Stefanie družila s takvim muškim bitangama koje su, tvrdio je, nosile korzete i koristile parfeme.
Beta muškarci iz dna duše mrze Alfe na koje su ljubomorni i ogovaraju ih koliko god mogu. Nekada su tu ulogu imali mladi časnici s parfemima, a danas je imaju oni kreteni koji provode cijelo vrijeme u teretani ili disku, ili oni šminkeri s autima, ili oni igrači sa svojim rutinama. Čak i ako se radi o nekom uistinu banalnom faktoru privlačnosti koji ženama uopće ne bi trebao igrati ulogu pa je stvarno loš (npr. privučenost kriminalcima), Bete i dalje odbijaju prihvatiti da su žene tako odabrale. Kada ne bi bilo tih časnika/kretena, žene bi nam pale u krilo, zavaravaju se oni.
Na svu sreću, dok se zabavljala i čavrljala sa svojim najdražim Austrijskim časnikom, 17-godišnja Stefanie nije imala pojma da je Hitler toliko prati. "Stefanie nije imala pojma koliko je Adolf zaljubljen u nju," nastavlja Kubizek. "Smatrala ga je još samo jednim sramežljivim i vjernim obožavateljem."
"Kada je osmijehom odgovorila na njegov upitni pogled, bio je sretan i njegovo raspoloženje postalo je bolje nego što sam ga ikada prije vidio.
No kada bi Srefanie, što se događalo jednako često, samo hladno ignorirala njegov pogled, bio je shrvan i spreman uništiti i sebe i svijet."
Hitler je uskoro uposlio Kubizeka da mu pronađe sve što može o Stefanie. Njena majka, saznao je Kubizek, bila je udovica i živjela u obližnjem Urfahru, dok je njen brat studirao pravo u Beču. Sljedeće četiri godine (između 16 i 20), niti jedna žena osim Stefanie nije postojala u Adolfovim očima. Ona je za njega predstavljala svu ženstvenost svijeta.
U očima Beta muškarca, ljubav - uspješna, obostrana ljubav - se isto kao i kod žena "jednostavno događa". Ako mu se ona nasmiješila, što je više potrebno? Ostatak će se "jednostavno dogoditi".
E sad, Jednoitis nije nešto loše. Gotovo svatko je to proživjeo barem jednom. I ja sam u srednjoj bio beznadno zaljubljen u curu koju sam (isprva) gledao izdaleka i koja je znatno utjecala na moje raspoloženje. Na svu sreću, nisam nikada radio stvari kalibra Hitler:
Hitler bi uspoređivao operne pjevačice koje su mu se sviđale sa Stefanie, pretpostavljajući da i ona automatski ima glas i talent da bi sama mogla biti velika operna pjevačica, samo kada bi to htjela. Njen izgled sličan Valkiri nikada nije inspirirao u njemu ništa manje od nevjerojatnog entuzijazma. Isti taj entuzijazam inspirirao ga je i na pisanje bezbrojnih ljubavnih pjesama posvećenih Stefanie, s naslovima tipa "Himna mojoj obožavanoj".
Možda je sreća što više ne postoje, budući da se Kubizek sjeća kako mu je Hitler recitirao jednu u kojoj "Stefanie, plemenita dama sva u modrom i grimiznom, jaše na bijelom konju preko livada u cvatu, raspuštene kose u zlatnim valovima na svojim ramenima; čisto plavo nebo bilo je iznad nje i sve je bio čisti ushit." Kubizek se sjeća kako je Adolfovo lice sjajilo kada je recitirao takve stihove.
Ipak, tijekom sve četiri godine koje je obožavao Stefanie, Hitler nikada nije niti jednom skupio dovoljno hrabrosti da joj kaže iti jednu jedinu riječ.
Napraviti upad na ovaj ili onaj način nije nešto što će samo izvaditi muškarca iz Beta pakla, ali bez toga nikada ne može biti ičega. Nažalost, Hitler je bio previše Beta čak i za jednu riječ.
Usput, "izgled sličan Valkiri" mi se čini pretjeran na temelju ove prastare fotografije Stefanie gdje se doima malo dječački, ali ne sumnjam da je bila vitka, imala dugu kosu, i zračila mladenačkim zanosom. Muškarcu ne treba više od toga kako bi se zaljubio do ušiju.
Jesu li stvari možda mogle ispasti drukčije da mu je bio dostupan ovaj blog ili nekakav Alfa mentor, koji će ga ili uputiti kako ostvariti želju svoga srca ili mu reći da se ponaša kao budala? Nažalost, niakada nećemo saznati. No jednostrana romansa ne završava tu. Čitajte dalje:
"Za tako savršena ljudska bića poput njega i Stefanie", rekao je Kubizeku, "nije bilo potrebe za običnim komuniciranjem riječima iz usta: savršena ljudska bića će se intuitivno razumjeti." Štoviše, Hitler je sam sebe uvjerio da je Stefanie ne samo dobro poznavala njegove poglede i ideje, već i da ih je entuzijastično dijelila. Bio je toliko zaljubljen da je smatrao da bi ona mogla biti sposobna za telepatiju. Kada je Kubizek izrazio sumnju u to da Hitler može znati što Stefanie misli o ičemu, uzevši u obzir da nisu nikada pričali, razbjesnio se i povikao: "Ti jednostavno ne razumiješ jer ne možeš shvatiti pravo značenje savršene ljubavi!"
Hitler se također nekako uspio uvjeriti da je Stefanie samo glumila interes za druge dečke kao diverziju kojom će skriti svoje vatrene osjećaje prema njemu.
Ono za što nikada nije smogao hrabrosti bilo je jednostavno se predstaviti Stefanieinoj majci na jednoj od njihovih šetnji i pitati je za dopuštenje da otprati njenu kćer, što je u to doba bio normalan način upoznavanja.
Budući da je bio samo siromašni slikar, Hitler je osjeaćao da bi njenoj majci zanimanje bilo važnije od imena i da bi neminovno bio odbijen. Umjesto toga, nastavio je fantazirati da Stefanie nije imala nikakvu drugu želju u životu osim čekati dok joj on ne priđe i pita je da se uda za nju.
A) dobra stara zabluda/racionalizacija "Žene samo žele novac"
B) manjak vještine prepakiravanja. Od doba Werthera pa nadalje (pa i prije), nema nikakvog razloga da umjetnik - makar i samo črčkao gluposti u bilježnici - ne bi mogao inspirirati žensko zanimanje svojim zanimljivim pogledom na svijet.
U Hitlerovu obranu, iako je njegova sramežljivost bila nevjerojatna, bolesna i destruktivna, te bi samo reći nešto već bilo dovoljno da mu da barem neku šansu (dakle, nije bilo potrebno puno igre), nije baš da je mogao googlati nešto o ovim temama i doći do rješenja. Pričati s roditeljima bi vjerojatno dovelo do "samo budi svoj". No svejedno, mislim da bi svatko normalan morao barem znati prepoznati kada njegova strategija ne daje nikakve rezultate. Ljudska vrsta je nastala na (podsvjesnoj ili ne) cost-benefit analizi i uspješnom prilagođavanju okolnostima. Hitler za to nije bio nimalo sposoban. To ga kao reproduktivno sposobnog čovjeka čini neuspjelim okrajkom evolucije. Naravno, i dalje je mogao biti prilagodljiv što se tiče politike i imati druge vrline, ali eto.
Hitler je bio uznemiren kada je saznao da Stefanie voli plesati, što je bilo jednako suprotno njegovoj prirodi kao pušenje ili ispijanje piva u baru. Kubizek je u šali sugerirao da Hitler krene na tečaj plesa, no njegovom prijatelju se to nije svidjelo.
"Zamisli prepunu plesnu salu," Hitler je rekao, "i zamisli da si gluh. Ne možeš čuti glazbu po kojoj se ti ljudi kreću, i tako promatraš njihov bezumni napredak, koji ne vodi nikamo. Nisu li ti ljudi potpuno ludi?!" Kada se Kubizek pokušao suprostaviti tom mišljenju, Hitler je počeo vikati na njega: "Ne, nikada! Nikada neću plesati! Razumiješ li? Jednom kada je Stefanie moja žena, neće imati ni najmanju želju za plesom!"
Upravo se u ovoj stavci ogleda esencija Beta muškarca: apsolutno odbijanje da poduzme nešto, ma koliko to nevino i lagano bilo. Dokle god te to što privlači žene ne degradira kao osobu (npr. ekstremna kretenska igra), ne kvari vam budućnost (npr. ulagivanje feminizmu trećeg vala) ili nije nemoralno samo po sebi (npr. tučnjava i droga), koga briga o čemu se radi? Ja bih se bez problema uhvatio vježbanja capoeire ili učenja diferencijalne geometrije kada bi to bilo nešto što će mi donijeti ženu mojih snova. Ne u ružnoći, ne u sramežljivosti, ne u nespretnosti, već u slijepom idealizmu, nalazi se srž Beta muškarca.
Morao sam naučiti igru jer Hrvatice ne šire noge za tipove koji znaju ovakve stvari.
Naravno, moguće je reći da se nekome to ne isplati s obzirom na to što danas može dobiti s obzirom na uloženi napor. Ali ako bi nekome imati seksualni život, ženu i obitelj donijelo veliku količinu sreće, i još k tome može nešto poduzeti bez pretjeranog napora, kriminalno je samom sebi to uskraćivati i umjesto toga se prepuštati racionalizaciji do kraja. To je muški hrčak.
Upravo je depresija izazvana saznanjem da Stefanie voli plesati dovela Hitlera do nove vizije budućnosti. "Pala mu je na pamet luda ideja: otet će Stefanie. Objasnio mi je plan sa svim detaljima i rekao mi da držim njenu majku zabavljenu razgovorom dok on otme djevojku."
Nakon što je plan napušten zbog opetovanog Kubizekovog negodovanja i manjka sredstava za život mladenaca poslije njihovog bijega, Hitler je razmišljao o samoubojstvu. "Skočio bih u rijeku s mosta nad Dunavom," objašnjavao je Kubizeku. "I to bi bilo to. Ali Stefanie bi morala umrijeti sa mnom," inzistirao.je.
Da se razumijemo, Hitler je očito bio samo Beta, bez onog uobičajenog dijela "dobar dečko". Za njega kao zavodnika ili njega kao političara nema nikakvog moralnog opravdanja, iako osobno imam razumijevanja za njegov ljubavni problem.
I usput, planirati da netko razgovara s metom dok je ti otimaš zato što nsii sposoban razgovarati s njom je isto kao da gradiš svemirsku postaju za grijanje kuće koju nisi sposoban zagrijati ugradnjom solarnih ćelija. To je ludilo.
Sve to zato što ne znam ništa o termalnoj izolaciji.
Ipak, prije nego je mogao biti izveden bilo kakav očajnički plan protiv Stefanie, Hitlerovo raspoloženje se popravilo. U lipanj 1906. godine na Festivalu cvijeća u Linzu, on i Kubizek promatrali su paradu s ruba ulice Schmiedtorstrasse, koja je bila tako uska da su kočije s djevojkama nakićenim cvijećem morale proći blizu njih.
"Stefanie je okitila svoju kočiju ne ružama kao većina drugih djevojaka, već običnim ali raznobojnijim cvijećem s livade," sjećao se Kubizek. "Vedar pogled pao je na Adolfa. Stefanie mu se nasmiješila i, uzevši u ruke .jedan cvijet, bacila mu ga u ruke."
Efekt koji je to imalo na Hitlera bio je nevjerojatan. "Nikada ga nisam vidjeo tako sretnog kao tog trenutka."
"Voli me!" rekao je svom prijatelju. "Vidiš! Voli me!"
Jedan čin ljubaznosti je, bez da je to znala, spasio Stefanie od mračnih fantazija. Hitler je poslije toga sačuvao cvijet i držao ga u ukrašenoj kutijici još godinama.
Ipak, nastavio ju je stalkati i prisluškivati. Jednom je rekao da Stefanie ima lijep soprano glas jer ju je slijedio iz bliza neko vrijeme i čuo joj glas, nešto što bi se većini ljudi učinilo potpuno poremećenim. Zatim je u renesansnom stilu naslikao kuću u kojoj će jednog dana živjeti sa Stefanie, uključujući sobu s klavirom. Nastavio je visiti po tim dvama ulicama u nadi da će ponekad dobiti osmijeh. I kada je napustio Linz, inzistirao je na izvještavanju o Stefanie putem razglednica.
Uvijek je govorio da će "popričati s njom sutra", ali sutra nikada nije došlo, a tjedni, mjeseci i godine prošli su bez ikakvog pokušaja da promijeni stanje koje ga je tako mučilo. Naravno, da je ikada došao u priliku popričati s njom, uvidio bi da je Stefanie obična tinejdžerka, a ne reinkarnirana Valkira koja dijeli njegove nade, ideale i planove. No to bi ga vjerojatno razbjesnilo, jer u njegovom umu ova inače sasvim obična austrijska djevojka bila je savršena, i bilo kakvo odstupanje od tog ideala bi ga bilo ispunilo neizrecivim jadom.
Molim minutu tišine za najveći Jednoitis na svijetu.
...
...
...
Unatoč svom prezimenu, Stefanie nije bila ži0dovka. No Hitler i Kubizek to tada nisu znali, što pokazuje da budući organizator Holokausta nije imao ništa protiv toga u to doba, i pokazuje da mu kao mladiću židovi nisu smetali. Je li možda cinično izmislio svoju mržnju prema židovima kao koristan alat za stjecanje moći u Njemačkoj poslije I. svjetskog rata? Ovo objašnjenje kako se zarazio anti-semitizmom je možda najmračnije od svih.
Ne znajući za sve ovo, Stefanie se uskoro udala za jednog oficira i živjela s njim u Beču, gdje je umrla malo poslije II. svjetskog rata.
Naravno, nisam naivan pa da vjerujem da se II svjetski rat ne bi dogodio da je Hitler imao igru (tj. ne imao ovakvu anti-igru). Kao prvo, mnogi diktatori i koljači su uz to imali igru i bili uspješni sa ženama. Kao drugo, II. svjetski rat je bio poravnavanje računa iz I. svjetskog rata i izazvan mnogim geopolitičkim utjecajima. Holokaust je u sklopu svega toga bio tek vrh ledenog brijega i nije bio samo Hitlerova fiksacija, već produkt stoljetne mržnje prema židovima.
A za sve one muškarce koji ne planiraju biti diktatori ali imaju problema s baš onom koja ih neće, jedini racionalan odgovor bio je i ostaje učenje igre.
Nedavno sam pročitao niz dirljivih pisama koja su roditelji napisali svojoj djeci. Objavili su ta pisma na svojim blogovima kako bi se mogli hvalisati pred drugim roditeljima da je baš njihovo prenio relativno beznačajan news-portal #2962 i time potvrdio da su dobri roditelji. Iako mi je čitanje tih pisama izazvalo blag osjećaj mučnine zbog srcedrapajućeg, bijelo-viteškog i štetnog sadržaja, pomislio sam da ideja uopće nije loša. Koristan savjet je koristan savjet, a tko zna, možda me snađe neka nesreća prije nego vam uspijem ovo reći usmeno.
Za oboje:
Kao prvo, sve vas volim. Volim vas jako puno. Voljet ću vas jako puno do kraja života... ili dok ne prevršite granicu stvarima od kojih ću vas prestati voljeti, što god se dogodi ranije. Ništa na ovom svijetu nije bezuvjetno. Zapamtite to.
Ako vam netko nezasluženo bude stvarao probleme u životu, nikada nećete imati vjernijeg saveznika od mene. Uvijek će me zanimati vaši problemi i načini na koje vam mogu pomoći. Cijenite ovu privilegiju.
Nikada ne dolazite meni po bianco injekciju samopouzdanja. To je posao vaše mame. Ja ću vam reći stvari onako kako jesu. Debeli ste? Obavijestit ću vas i pomoći vam da smršavite. Nemate prijatelje? Procijenit ću jesu li oni stvarno kreteni s kojima se ne vrijedi družiti ili biste vi trebali biti malo društveniji. Napili ste se na zidiću? Neću se pretvarati da vas je samo pokvarilo "loše društvo". Ne da vam se nešto napraviti? Iznijet ću vam potencijalne posljedice. To je očev posao: biti sidro realnosti u vašim životima, poticati vas da budete bolji u stvarima u kojima možete biti bolji, savjetovati vas kada napustiti lošu stvar i posvetiti se nečem produktivnijem. Neka ide kvragu ova feministička utopija gdje je svako dijete posebno, jedinstveno i automatski zaslužuje sve samo zato što postoji. Ja ću uvijek biti iskren.
Možda mislite da ću biti perfekcionist, ali iskrenost ne znači vječnu strogost. Vjerujte mi, i ja sam lijen. Potpuno vas razumijem. Kada si možete priuštiti da se opustite i radite gluposti, rado ću vas pustiti. Dapače. radit ću ih s vama. Ako vam treba ideja, samo dođite meni.
Nakon što dođete u dob u kojoj možete razumjeti ljudski govor, nikada vas neću udariti. Umjesto toga, iz***at ću vas u mozak do te mjere da ćete sami sebe lupati zbog te gluposti koje ste napravili.
Znat ćete cijeniti novac. Ako naša obitelj bude siromašna, učinit ću sve da imate dovoljno za život i sitnice. Ako naša obitelj bude bogata, učinit ću isto. Ne očekujte auto za rođendan. Štoviše, ne očekujte smartphoneove, odjeću s markama i bilo kakve igračke koje vrijede više nego BDP stanovnika Afrike. Mobitel služi tome da znam gdje ste, da se možete javiti ako se dogodilo nešto, i za dogovore s prijateljima, ne za attention whoring na Facebooku. Ipak, ako budete htjeli vidjeti svijeta, mama i ja ćemo vas rado povesti na putovanje ili vam plaćati nešto čime se želite baviti.
Pokušat ću nekako postići da ne budete arahnofobi kao ja. Budite više u prirodi. Nema neprestanog zjakanja pred YouTube-om cijeli dan. Ako već morate biti na kompjuteru, barem radite nešto pametno, i svejedno uhvatite malo sunca svakog dana. Kod nas će se jesti zdrave ali ukusne stvari.
Nikada ti neću prodavati gluposti kao "samo slijedi svoje srce", ali svejedno ću te uputiti da nije teško uživati u ljubavi ako znaš dobro odabrati i paziš na sebe. Govoreći o čemu, ako budeš imala nekakvu sitnu manu bez koje bi tvoje lice bilo znatno ljepše, rado ću ti platiti operaciju. S druge strane, operacija grudi ne dolazi u obzir. Ako se zanimaš za tipove koji bi te odbili zbog veličine grudi, onda bolje da si odmah skratiš muke. Možeš studirati što god želiš osim ženskih studija. Pametno odaberi kakav život želiš i pitaj me što god te bude zanimalo.
Za mog sina: naučit ćeš reći nešto curamaprije 15-e godine sve pa da se svijet sruši. Ako svijet nastavi ići nizbrdo ovakvom brzinom, računaj da ćeš za taj rođendan dobiti moju uvezanu kolekciju knjiga: moju, Bang, Day Bang, Mystery Method i The Game. Ako te slučajno nađem kako masturbiraš, nema problema. Nemaš se čega stidjeti. Obrnuta situacija se neće dogoditi jer ću ja već biti u sretnom braku pa mi to neće trebati. Ako pronađem da gledaš pornografiju, upozorit ću te na negativne efekte. U slučaju da ispadneš gay, priznajem da ću u sebi malo žaliti, ali slobodno me upoznaj sa svojim dečkom. U ovom slučaju za tebe vrijede isti kriteriji kao i za tvoju sestru: bez kretena, propalica i hvalisanja što si (bio) s takvima.
Ne možeš računati da će ti itko išta pokloniti. Pogrešnog si spola. Moraš se izboriti sam za sebe. Obavezno završi struku ili faks od koje možeš živjeti bez moje pomoći. Cijeni u jednakoj mjeri knjige i mišiće. Uvijek me slobodno pitaj za savjet, kao i za kondome.
p.s. za oboje: ako otkrijem da me vaša mama prevarila i zapravo niste moja djeca, nikada se više nećemo čuti. Lijepo vas molim da usmjerite svoj bijes prema njoj.
Ako si u Hrvatskoj u 2013. godini kupio curi koja ti se sviđa plišanog medvjedića i ostavio ga na njenom stolu s ljubavnim pismom koje opisuje koliko je voliš i da bi sve učinio da budeš s njom, je li to igra?**
1. Igra kao život: U najširem pogledu na svijet, igru čini baš svako ponašanje koje indirektno ili direktno ima cilj dolaska do partnera. Otkupna cijena za mladu, ljubavno pismo, dvostruki kompliment, stjecanje imovine, stjecanje ugleda, stjecanje obrazovanja, odlazak u crkvu, odlazak u disko, padanje na koljena i nošenje buketa ruža, sve to spada u igru. Takav pogled, kao što sam već jednom naveo, vrlo je grub i, iako zabavan, nije baš koristan za seksualni uspjeh. Lijepo je znati da ljudi postoje prvenstveno kako bi se parili, ali ne može se upotrijebiti kako treba. Nema nikakve podjele ili razlike. Po ovom kriteriju, slučaj s početka sigurno spada u igru.
2. Igra kao rezultat: Ako kažemo da je igra ponašanje koje ostvaruje nekakav dolazak do partnera, ona se igra dijeli na igru (u prosjeku uspješne metode) i anti-igru (u prosjeku neuspješne metode). Također bi se dalo diskutirati o tome koliko je koja metoda uspješna ili neuspješna u odnosu na utrošene resurse, tj. efikasna ili neefikasna. Igra i anti-igra sastoje se od dvaju komponenti:
. A) Urođene, univerzalno privlačne: snažan jezik tijela je uvijek bio privlačan i ostat će privlačan. Dubok glas, tjelesna snaga i dominantnost nikada neće izaći iz mode. Neovisnost i čvrst okvir će uvijek ostati privlačni. Kultura može ponekad raditi protiv njih, ali to je poput borbe s vjetrenjačama. Urođene preferencije uvijek pobjeđuju.
B) Makro-relativne, ovisne o kulturi: u doba kada je muška dominantnost bila velikim dijelom izražena kroz imovinski status i ulogu skrbitelja za obitelj, bilo je sasvim suvišno verbalno izražavati dominantnost kao što danas radimo kretenskom igrom i kvalificiranjem. Isto tako, visina i snaga su nekada imale manji utjecaj nego danas, kada su manje značili kao indikatori dominacije. Naravno, nisu svi faktori ovisni o vremenu. Japan je najbolji primjer kolekcije bizarnih relativnih seksualnih preferencija. Slučaj naveden na početku spada ovamo - radi se o anti-igri, koja bi nekada bila puno bolja ali danas je jednostavno katastrofalna.
C) Mikro-relativne, ovisne o kulturi i situaciji: iako je neka određena tehnika većinom neuspješna, postoje iznimke u kojima sjaji. Na primjer, kreten koji stalno zadirkuje ženu, ne shvaća je kao osobu i drži se na udaljenosti polučit će dobar efekt ako ženi spontano ubere buket ljubičica s puta. Tih i samozatajan muškarac može više dobiti od kontroliranog bijesa nego netko ekstrovertiran. Sposobnost ocjenjivanja ovih okolnosti igra je sama po sebi. U ovo također spadaju niše, mikro-kozmosi zavođenja koji ne odgovaraju niti jednoj drugoj kategoriji. Recimo, šetati slatkog malog psa koji ti omogućava bezbolno otvarati razgovor s gotovo svakom curom koja prođe, primjer je niše.
Kada na ovom blogu napišem da netko ima igru, mislim prvenstveno na ovu podjelu.Igra = ono što radi. Budući da je ono što radi trenutno pretežno skup verbalnih i društvenih vještina, igra = verbalne i društvene vještine za uspjeh sa ženama. S ovog stajališta, razumno je podijeliti muškarce na one s igrom i one bez igre, a žene na one koje žele puno igre i one koje žele malo ili ništa igre. Također nam omogućava uspoređivati ovo razdoblje s poviješću, kada nije bilo potrebno toliko igre, tj. igra je bila znatno drugačija.
3. Igra kao polje djelovanja: u ovom pogledu, igra se dijeli na aktivnu i pasivnu.
Pasivna: sve druge aktivnosti koje ti ili same od sebe stvaraju prilike (npr. slava, visok situacijski status, uljepšavanje stila ili izgleda, novac) ili koje ti pospješuju uspjeh u aktivnoj igri. Tipičan oblik pasivne igre je tjelovježba. Sama po sebi, ta aktivnost ne predstavlja igru, ali snažna tjelesna prisutnost pomaže u igri i stvara dodatne prilike u obliku "izmijenjenih pogleda". Novac je sam po sebi beznačajan za zavođenje, ali omogućava vrijeme i slobodu za ulazak u više krugova s lijepim ženama, te daje određeni imidž uspjeha, moći i statusa.
Ignisse,
Imam policijski dosje, ništa strašno ali neizbrisivo, iz doba kada sam bio mlad i glup. Kako boravak u zatvoru može utjecati na mušku privlačnost? Koji zločini su Alfa, a koji Beta? Što da kažem curama? Siguran sam da će prije ili poslije saznati.
- anonimni čitatelj
Budući da ja nisam nikada bio u zatvoru (možda sam ovim priznanjem razočarao neke fanove, ali eto), ne mogu reći kako bi to utjecalo na nečiju psihu. Pretpostavljam da mnogo toga ovisi o tome kako osoba promatra iskustvo i osjeća li potrebu izgraditi se u zatvoru i poslije zatvora kako bi nastavila život, kakav je njen odnos prema počinjenom zločinu, kakvo iskustvo ima u zatvoru, i još mnogo faktora. Egzistencija iza rešetaka nesumnjivo nagriza i umrtvljuje duh; ipak, prolazak kroz tako loše iskustvo možda daje određenu vrstu indiferencije i otpornosti na strah koji mogu čovjeku biti korisni.
Ceteris paribus, dakle pretpostavljajući da se čovjeku tijekom zatvora nisu znatno izmijenili psihologija, tjelesna građa i imovinsko stanje, ostaje jedino promjena statusa kao faktor koji valja analizirati. Sama činjenica da je netko bio u zatvoru nije zapreka, rekao bih, velikom broju žena - možda čak i većini. Iako je status kriminalca sam po sebi nizak u klasičnoj društvenoj hijerarhiji, ona ne odgovara nužno seksualnoj hijerarhiji jer mnoge žene vole tip muškarca koji bi se mogao opisati kao "šarmantni propalica". Kako s općim rastom ženskog statusa "ono nešto"postaje sve važniji kriterij, a klasični status, novac i skrbiteljstvo gube na važnosti, boravak u zatvoru nije razlog za paniku.
Zbog čega je čovjek bio u zatvoru vjerojatno ima najveći utjecaj. Ovdje ću razvrstati neke od najčešćih zločina po tome kakav bi dojam mogli ostaviti na žene. Valjda to ne treba ni napominjati, ali treba udovoljiti autističnim trollovima koji će vaditi stvari iz konteksta: ovo nije poziv na kršenje zakona ili kriminalna djela. Nikada ne kršite zakone. To što neko kazneno djelo u prosjeku može utjecati na to kako žene percipiraju osuđenog muškarca ne znači da je ono dobro. Isto tako, ovdje mislim na općeniti efekt koji bi muškarac mogao doživjeti sa širokim spektrom žena, ne o groupijeima koje šalju pisma Nightstalkeru i Andersu Breiviku (ili Jokeru).
Droga: dilanje droge će imati Alfa efekt jer je vezano za neizmjernu opasnost, rizik i novac. Ako droga ima hijerarhiju, dileri su na njenom vrhu. S druge strane, zlouporaba droga (za osobnu uporabu) će biti Beta jer će označavati tvoj manjak kontrole nad životom i samo po sebi je percipirana kao nešto prljavo i odvratno. Trava, pak, zbog svoje egzotike i lakih efekata, nema nikakav negativan efekt. Nisam u životu upoznao curu koja bi se ohladila od nekoga jer je zapalio joint.
Prostitucija: pretpostavljajući da si bio nekakav makro ili eventualno žigolo, može izazvati nešto interesa. Vrlo je rizično, ali nije fizički opasno. Ako si uhićen u posjeti prostitutki, to je loše ali nije strašno. Ako si uhićen zbog gay prostitucije, onda .... ne znam... promijeni identitet?
Ubojstvo: u pravilu vrlo polarizirana i negativna stvar. Tako ekstremna kriminalnost će neminovno odbiti od tebe žene iz višeg i dobro educiranog društvenog sloja, zato što bi za njih to bilo nedopustivo, i imaju previše instinktivno gađenje prema takvim slučajevima (iako će se možda potajno pitati zašto ne prestaju misliti o tebi). S mlađim ženama, kao i onima niže klase ili iz sličnih kriminalnih sredina i obitelji, to čak može biti i plus. Ključ je naravno u kontrastu. Ako se prezentiraš samo kao koljač, svi će pobjeći od tebe glavom bez obzira, bez obzira na njihovu sredinu. Jedini način da se nešto toliko ogromno prezentira kao plus je kontrast: biti uspješan, dobro odjeven i pomalo melankoličan i mračan. U tom kontekstu ubojstvo poprima oblik velike životne tragedije koja će neke žene itekako zanimati.
Tučnjava i prijetnje nasiljem: u pravilu plus. Ako postoji predselekcija kod snage i preuzimanja rizika, nalazi se u nasilju. Na moje veliko iznenađenje, broj žena koji bi odbio muškarca zato što je premlatio nekoga prilično je malen. Valjda osjećaj sigurnosti nadilazi opasnost da se isto dogodi njoj. Jedina iznimka je ako si pretukao bivšu ili dečka / ljubavnika svoje bivše, gdje će ljubomora i opravdana zabrinutost sigurno pokvariti dojam.
Javni nemoral: biti uhićen zbog seksa na javnom mjestu je genijalno. Ne samo da si dobio predselekciju, komunicira takvo nedjelo, već si i toliko privlačan da žene ne mogu čekati da te dohvate na privatnom mjestu. Da nije tako, inače ta koja je bila s tobom nikada ne bi riskirala uhićenje. S druge strane, biti uhićen zbog masturbacije na javnom mjestu je nevjerojatno patetično i užasan minus jer komunicira da a) nemaš nikoga, b) nemaš kontrole i c) crepy si. Zakopaj se u zemlju.
Šverc, krađa, pljačka: ovakvi zločini čine te dovoljno odmetnikom da budeš zanimljiv, a opet ne creepy ili opasnim za ženu, tako da je efekt neutralan ili čak mali plus.
Pedofilija: Što reći? Koju posluku porati? Sve je gotovo. Ironično, uzevši u obzir razoran efekt koji samo prijave za takve stvari imaju na muškarce, to čini još gorim lažne prijave koje se ponekad događaju prilikom razvoda u svrhu ostvarivanja skrbništva nad djetetom. Muškarac osuđen zbog pedofilije je automatski na samom dnu obje hijerarhije.
Seksualno uznemiravanje i napastovanje: ovo je vjerojatno najgore što si možeš prišiti, gore čak i od ubojstva. Iako mnoge žene imaju fantazije o silovanju, to ne znači da to zapravo žele i da se ne užasavaju toga. Seksualni zlostavljači (od stalkera svojih bivših i nesuđenih, pa do onih koji samo pipaju u tramvaju pa do pravih silovatelja) su najniža kategorija, kojoj je jedini način dolaska do seksa nasilje. To je ogromna anti-preselekcija koju je teško nadići, bilo kakvim kontrastom. Isto kao i kod pedofilije, to čini lažne prijave za silovanje još gnjusnijima.
Alkohol: nema konteksta u kojemu je alkohol pozitivan. Od prometnih nesreća pod utjecajem alkohola, pa do alkoholizma, to će uvijek ostati priličan minus.
Zlostavljanje životinja: puj. Nasilje je možda privlačno, ali iskaljivanje na životinjama je dno dna. Zlostavljači životinja su samo pola stepenice iznad pedofila.
Prometna nesreća: ako si bio alkoholiziran ili neodgovoran, to je ogroman minus koji možeš tretirati jedino kao ubojstvo. Ako se samo dogodilo ali nisi to izazvao teškom nepažnjom (Čačić?), gotovo nitko te neće osuđivati zbog toga. Nikada neće biti plus (možda ako si bio na motoru?), ali minus ovisi o kontekstu.
U svakom slučaju, moj savjet čitatelju u takvoj situaciji je da se suzdrži i ne spominje svoj dosje, osim ako se ne ukaže povoljna prilika koju će ona inicirati, tijekom koje možeš pribjeći već opisanoj misterioznoj melankoliji. Ako samo tako to ispališ ("Znaš, opljačkao sam banku prije dvije godine. Reci, koji okus sladoleda voliš?"), to će ispasti creepy i stvarno zastrašujuće.
Samo je pusti da istražuje, eventualno natukni nešto sitno. Ako joj se sviđaš dovoljno da traži informacije o tebi, šanse da dobro primi tvoju mračnu tajnu su velike. Pomislit će da si loš ali neće moći dočekati ispitati te zašto si loš i kako si se onda činio tako drukčiji kada ste se tek upoznali i tko si zapravo sada. Vjerojatno će to spomenuti na sljedećem spoju. "To je komplicirano" i "Ne volim se toga prisjećati" su tvoji najbolji prijatelji kada dođe do "razgovora". Otkrij joj malo ali ne sve, i pazi na kontekst. Neka saznaje stvari o tebi na kapaljku i njima natapa ljubav prema tebi koja je tek počela bujati.
Kada je ovaj film izašao 2008 godine, provukao se ispod radara većine kritičara i, unatoč osvojenoj nagradi na jednom norveškom filmskom festivalu, zapao u mrak zanimljivih ali nepoznatih filmova. Većina koja bi ga pogledala tretirala ga je samo kao urnebesnu komediju sa snažnim seksualnim motivom, nešto poput Američke pite. Malo prostačenja, malo šala na račun masturbacije, malo crtića o penisima i to je to! Još jedan neuspjeli teen uradak! Passe!
Ipak, promatraču koji poznaje seksualno tržište ne može promaknuti iznimna dubina i profinjenost filma. Ispod brda šala o spolnim organima, krije se psihološka drama koje se ne bi posramio niti jedan poznati uradak. Stoga sam, kada mi je ovaj film slučajno dospio u ruke, ostao uistinu zapanjen slojevitom pričom.
Rino je debeli, osamljeni muškarac u kasnim dvadesetim ili ranim tridesetim koji pati od kronične sramežljivosti i društvene anksioznosti. Film počinje u supermarketu, gdje Rino ignorira otvorenu kasu kako bi mogao ići na drugu, gdje radi lijepa blagajnica koja mu se sviđa.
Poslije kratkog i neuspjelog pokušaja očijukanja s blagajnicom (u prijevodu: mrmljanja nečeg nerazumljivog i spuštenog pogleda), dobivamo uvid u Rinove fantazije u obliku crtića:
Rino piše stripove u kojima je glavni lik Fatso - debeli, društveno neprihvaćeni humanoid koji, isto kao i po imenu, sliči antropomorfnom nosorogu (iskreno, po meni više sliči svinji). Većina stripova tiče se njegove čežnje za prolaznicama, lijepim (ljudskim) djevojkama od kojih šeće uokolo s trajnom erekcijom, te bijega od policije sastavljene od antropomorfnih pasa koji ga žele uhvatiti zbog "zločina požude" i kastrirati ga.
------------------------------------- SPOILER -------------------------------------
UKOLIKO ŽELITE SAMI OTKRITI RADNJU, OVDJE PREKINITE ČITANJE
------------------------------------- SPOILER -------------------------------------
Zatim dobivamo pogled na Rinov svakodnevni život. Radi kao prevoditelj (preko interneta), stoji zabijen u prazan stan svojih roditelja i svo slobodno vrijeme provodi u gledanju pornografije i masturbaciji. Rino je ovisan o seksu na najpatetičniji mogući način - ne onaj Charliea Sheena, već tako da čim vidi živu ženu dobiva erekciju i trči doma olakšati se. Kao što smo vidjeli, apsolutno je beznadan sa ženama i u životu općenito. Ukratko, on je čisti Omega, nesretno stvorenje čije je postojanje ženama gotovo nezamislivo.
Jedino društvo koje ima je Filip, gadljivi tip koji ga posjećuje kako bi mu se hvalio svojim osvajanjima. Filip je "papirni Alfa", arogantan, sebičan i lažljiv, čiji je najviši doseg seks s 50-godišnjom ženom i pričanje o zavođenju koje nema veze sa stvarnošću, no Rino je jedina budala na svijetu koja pije njegove priče. Istodobno uživa zezati Rina i suptilno ili manje suptilno ga podsjećati na to da nikada u životu neće vidjeti pravu vaginu.
Rino dobiva posjetu od svog oca, feminiziranog i nezainteresiranog tipa koji se čini više indiferentan nego sažaljiv prema propalom životu svog sina. Obavještava ga da će dio stana u kojemu živi Rino iznajmiti nekoj studentici. Ta studentica je Malin, vrlo lijepa i živahna plavuša iz Švedske.
Rino nema nikakvih iluzija da će ikada moći išta s njom, unatoč povremenim šalama oko toga s Filipom, no čim ona ode na posao radi jedinu stvar koju zna: ode u njenu sobu i kopa po njenom donjem rublju. Njegov izuzetno creepy način "upoznavanja" pridošlice čak i nije toliko seksualan koliko znatiželjan: jednostavno nikada nema pristup ženi od krvi i mesa, i njene hulahopke gleda kao da su s drugog planeta. Toliko je zaokupljen da ga zamalo uhvate Malin i njena kolegica s posla koju je dovela da joj pokaže stan. One ga, prepoznajući njegov potencijal za pružanje bezazlene zabave, navečer zovu da sjedne između njih i priča s njima, što je pozicija u kojoj izdrži tek pola minute prije nego mora pobjeći u svoju sobu. Po noći ga budi zvuk seksa iz druge sobe: Malin je već prvu noć dovela nekog "dečka", nekog nabildanog i agresivnog alfa tipa.
Sljedeće jutro, Filip mu donosi Fleshlight (umjetnu vaginu) koji je ukrao od negdje i nudi mu ga na prodaju. Kada se prilikom pregovora pojave Malin i njen dečko, Filip se pravi faca pred njom i pretvara se da je Rino kupio Fleshlight njemu, te da njemu to apsolutno ne treba, kako bi osramotio Rina i uzdigao sebe. Ozbiljno se posvade, a nakon toga se Rino počinje svađati i s Malin, tvrdeći da mu radi nered i smeta ga. Ipak, navečer zajedno gledaju televiziju, i Malin mu kaže kako "obožava pametne dečke" i kako je "inteligencija jako seksi". Zatim se napola ispruži po Rinu i zaspi tako, koristeći ga kao velikog, slatkog, bezopasnog plišanog medvjedića. Rino, razniježen prvim ženskim dodirom u mnogo godina, odmah počinje maštati u njoj, te zatim odlazi u sobu i prepušta se čarima Fleshlighta.
Sutra Malin i njena kolegica zovu njega i Filipa u park na piknik. Filip isprva odbija, praveći se da je to nedostojno njega, no Rino ga ostavlja i odlazi u park na druženje. Unatoč svojoj anksioznosti zbog koje sjedi pet metara daleko od grupe i ponaša se kao na intervjuu, ostavlja dobar dojam na društvo, pogotovo muško, koje cijeni njegovu dobrodušnost, neobičan smisao za humor i znanje nekoliko jezika.
Društvo se usput dogovori s njim da Malin sutra navečer organizira party u njegovom stanu. Potaknut nadolazećim događajem, Rino kupuje sportsku opremu i proteine, hvaća se vježbi i trčanja (unatoč stalnoj paranoji da je sve beznadno) i sređuje se za navečer tako što oblači odijelo i stavlja kontaktne leće. Iako se nije tjelesno promijenio, razlika je gigantska. Umjesto debele, neprivlačne kreature, doima se kao punašan, živahan intelektualac sa zgodnom frizurom. Dok mu pomaže srediti se, Malin ga iz zezancije ili podrške kratko poljubi u usta, na što on ostane totalno zabezeknut.
Na zabavi se nakratko pojavljuje napušeni i pijani Filip koji pokušava napraviti skandal vrijeđanjem Rina zbog pokušaja sređivanja svog života, ali svi su složni da im smeta i izbace ga. Rino se također malo napije i proba travu, a Malin, pijana, dolazi leći na njega, trljati međunožje o njegove noge, te mu govoriti da se sjajno zabavljaju (unatoč tome što je maloprije bila u zagrljaju sa svojim dečkom). Njihov ples je prekinut kada Rinu pozli od previše pića dok je u WC-u i ispovraća se i onesvijesti. Dok je u nesvijesti spuštenih hlača, cure primjećuju da ima ogroman penis. Dok ga nose u sobu da se otrijezni, on ima fantaziju da obrađuje cijeli harem i zalijeva ih svojom spremom, ali čini se da je to ipak samo fantazija.
Ujutro Rino ide s društvom na plažu, gdje Malin susreće svog dečka u društvu njegove supruge i djeteta. Slomljena prijevarom, odlazi plakati, a Rino ide za njom tješiti je, govoreći joj da je lijepa i zabavna. Nju pomalo vrijeđa što ne zna navesti druge pozitivne osobine kod nje osim tjelesnih, no sama sebi priznaje da je to jedino što ima i da glupo troši svoje vrijeme na kretene. Obećava Rinu da će mu pomoći jer on zaslužuje imati curu, i šalje ga na spoj na slijepo.
Opet lijepo sređen, Rino dolazi pred dogovoreni kafić i vidi kako mu se osmjehuje vrlo zgodna, seksepilna žena koja čeka za šankom. Dolazi do nje i flertuje s njom kao pravi Casanova, iznenada preporođen. Čim zna da je to žena koja je zainteresirana za njega (jer mu je tako rekla Malin) i dobro se spremio, njegova anksioznost nestaje. Nažalost, fantazija dolazi kraju kada ga pozove netko novi - Nina, žena koja mu je Malin namjestila za spoj na slijepo:
Rino je vrlo ljut što mu je Malin namjestila debelu, neuglednu, stariju ženu, te spoj zbog toga ne ide nikamo. Otresa se na nju riječima koje su im oboje na pameti, "Zašto debeli ljudi moraju samo visiti zajedno? Postoji nekakav kod?", iz protesta prolijeva pivo po sebi i odlazi u bijesu. Doma sačeka Malin, kaže joj da ne podnosi to da ga ona tretira kao otpadak kojemu treba uvaliti druge otpatke, te joj otvoreno kaže da je glupa i da sama izaziva svoje probleme, i izbacuje je iz stana. Zatim nacrta odlučan strip u kojemu se Fatso preobražava u neustrašivog i potentnog osvajača, Kapetana Ku*ca, te odlazi vani s Filipom kako bi ga ovaj odveo u javnu kuću. U javnoj kući, Rino se u posljednji tren pokoleba, ne želeći "samo seks", te se vraća kući po pljusku.
Pred ulazom u stan, nalazi pokislu i pijanu Malin - išla je kod svog sada bivšeg dečka i opet se razočarala, te sada moli Rina za pomoć jer je izgubila novčanik i mobitel. On je nosi u njenu spavaću sobu, gdje ga ona potiče prvo da je svojim rukama skine sve do gaćica i grudnjaka, te zatim njega da se svuče i, naposljetku, da ostane spavati s njom. Potpuno zbunjen ali zapaljen željom za Malin i sretan što mu ukazuje pozornost, Rino pristaje. Ona se privije uz njega i mazi s njim, a on joj govori kako je lijepa i kako je voli, no već je zaspala.
Rino sanja da vodi ljubav s Malin ali zapravo je preuzela njegova navika: u snu počinje masturbirati, što probudi Malin. Apsolutno zgađena, ona pobjegne iz kreveta i kaže mu da je odvratni perverznjak, te mu kaže da je kreten ako je ikada mislio da se ona želi seksati s njim:
Očajan i ispunjen bijesom na Malin što ga tako tretira i na sebe što je upropastio priliku, Rino odlazi u svoju sobu, gdje ima prototip nekog uređaja sličnog flekserici, za koji je radio prijevod, te si njome odreže penis. Malin ga niti ne pokušava zaustaviti. Rino zatim ima san gdje na nebesima predaje svoj odrezani penis Kapetanu Ku*cu, te da njegov penis dobiva anđeoska krila i odlazi u raj:
Rino se budi u bolnici, gdje su mu jedva uspjeli spasiti spolni organ. Kada se vrati kući, Malin mu kaže da će se odseliti jer se mora vratiti mirnom životu s roditeljima, a njemu kaže da je vidjela njegove stripove, da su vrlo zanimljivi (jer ima dar "stvarno vidjeti" druge ljude i sebe), te da ih treba poslati nekom izdavaču. Rastaju se kao prijatelji.
U završnoj sceni, Rino se vraća u trgovinu s početka filma i očijuka s istom onom blagajnicom. Na vrlo nespretan i sramežljiv ali ipak pristojan i jasan način, pita je želi li izaći s njim na večeru. Nakon što ga ona odbije jer je zaručena, ona se vraća pitati je bi li išla s njim kada ne bi bila zaručena, samo hipotetski. Ona mu kaže da se on doima kao ok momak i da vjerojatno bi, jer "zašto ne?". Sav sretan što je "rekao nešto", Rino izlazi iz trgovine i film završava.
Rinov problem je klasičan Omega problem: bilo zbog nesreće bilo zbog sabotaže (vjerojatno oboje), apsolutno je beznadan sa ženama, te stoga nikada nije upoznao nikakvu metodu seksualnog izražavanja osim pornografije i masturbacije. Kada bi mu se dalo voljnu ženu golu u njegov krevet, opet ne bi ništa uspio. To ga čini još beznadnijim. Čak ni njegov gigantski penis, nešto što bi ga u teoriji trebalo činiti vrlo poželjnim, ništa ne pomaže. Kako bi imao koristi od ogromne alatke, moraš prvo doći do njene upotrebe.
Njegov otac stalno prigovara, ali na jednako beznadan način - nije ni voljan ni sposoban dati svom sinu nešto što bi mu pomoglo, makar to bila i lijepa riječ osim prokletog "samo budi svoj". Njegov jedini prijatelj, Filip, iskorištava ga kako bi imao nekoga u usporedbi s kim će se činiti Alfa. Malin, lepršava i mlada, rado iskorištava njegovu dobru volju i emocionalnu potporu, a drži ga na udaljenosti jer nema "ono nešto", što je parazitiranje još okrutnije od samog ignoriranja. Mami ga seksom kao konja mrkvom, ali nikada ne zaboravlja da joj je on previše odvratan da bi spavala s njim. Upravo su ta razočaranja, ono što Rina dovodi do ruba i konačnog sloma kada si zamalo oduzima život.
To je svijet Omega muškaraca: uskraćeno im je čak i biti biljojedima. Umjesto da makar napuste seksualno tržište i pronađu životno zadovoljstvo u bilo kojem drugom području, uhvaćeni su u vrtlog zlokobnih (makar nenamjernih) sila koje ih primaju i odbacuju kako im pada na pamet. Malo je onih koji uspješno ispužu iz tako dubokog i strmog ponora. Uzevši u obzir postojanje tog negativnog ciklusa, možda nije čudo da muškarci čine 75% svih samoubojstava.
Važna pouka iz igre pojavljuje se u sceni kada Rino odlazi na spoj na slijepo. Misleći da je vrlo zgodna, seksepilna žena za šankom ona koja ga čeka i interesira se za njega preko Malin, Rino je neustrašiv. Na jedan predivan trenutak, Rino izlazi iz svoje ljušture, možda ne Alfa, ali svejedno nevjerojatno vješt i zavodljiv u odnosu na svoje uobičajeno postojanje. Njegovo samopouzdanje je čisti placebo efekt, ali ipak stvara nevjerojatne rezultate. A onda se pojavljuje Nina, kao uvredljivi podsjetnik na njegovu stvarnu poziciju na seksualnom tržištu, na to da ga njegova prijateljica i simpatija smatra nekim "dovoljno dobrim" za debeljucu i ništa više. Shvativši to, Rino opet pada u ponor beznađa i samo-omaložavanja.
Druga važna pouka je kraj filma. Nakon što Rino biva odbijen od strane blagajnice jer je zaručena, strašno ga zanima bi li ona ipak izašla s njim kada ne bi bila zaručena. To što mu ona kaže da bi (što bi mu drugo rekla?) on uzima kao komično odobravanje trenutne verzije sebe. Neka, on je jadan, upravo se pokušao ubiti, program vježbanja mu je trajao 16 sati, i i dalje ne može ni do spoja, ali "mogao bi kada bi htio" (barem se zavarava).
U toj misli je sadržan sav jad Rinovog života: ne samo da je potpuno propao, već je i ovisan o svom propalitetu. On je majstor svih obrambenih psiholoških mehanizama. Kao netko tko nakon godina mentalne degradacije pati od zavisnog poremećaja ličnosti i negativne narcisoidnosti, Rino je patološki ovisan o svom stanju. Od možda 5-6 fantazija u filmu, samo jedna jedina tiče se seksa kao čina. Sve ostale se tiču sposobnosti i dozvole za seks, što je sasvim druga stvar. Njegov život ima smisla samo zbog igranja uloga: neuspješnog sina s ocem, očaranog slušatelja s Filipom, emocionalnog tampona s Malin, Kapetana Ku*ca koji spašava žene od kretena ali ipak realizira svoju seksualnost.
Duboko u sebi, Rino ne želi prihvaćanje. Želi samo blagi singal da bi sve "mogao kada bi htio" - površno odobravanje koje mu omogućava ostati zakopanim pod brdom svojih fantazija. Njegov identitet vezan je za istodobno bivanje lošim (debelim čudovištem koje plaši žene svojim penisom) i dobrim (nježnim i dobrim dečkom), a njegovo zadovoljstvo za bizarno pomirenje tih dvaju polova osobnosti. Kada njegov penis ide u raj, Rino je sretan - spasio je svijet od svoje zle perverzije. To je primjer muškog racionalizacijskog hrčka. Naravno, većina dobrih dečkiju su samo obični Bete koji jednostavno nemaju sreće ali su sasvim normalni (iako naivni). Rino je samo ekstreman primjer.
Fatso je jedan od onih filmova koji su na površini ništa posebno, no unutar sebe kriju prave dragulje životnih mudrosti. A ti su dragulji, kao i dno egzistencije koju opisuju, oštri, gorki i okrutni.
Mnoge čitatelje zanima, budući da nemam ništa protiv žena općenito, ali sam ipak kritikama pokrio ogroman niz negativnih ženskih ponašanja: koje su to žene koje Igniss cijeni? Postoje li one uopće?
Ne treba puno za uočavanje stvari koje su mi drage: ljepota, mladost, seksualna konzervativnost (čednost), hraniteljski instinkt, briga o svom izgledu, toplina, ljubaznost, ženstvenost - sve osobine koje su nekada činile tipičnu ženu, a danas se nalaze samo još u izoliranim dijelovima svijeta. To znaju i ptice na grani. Nažalost, te osobine je nemoguće poredati po važnosti. Uzeo bih ženu skromnog izgleda ali vitku i toplu prije nego vrlo lijepu ženu koja je neljubazna i promiskuitetna. No ako bi ova bila topla ali nestabilna, a ova neljubazna ipak dovoljno kontrolirana da bude podnošlljiva... tko zna?
Osim toga ovise i o kontekstu: "uzeti" može značiti samo neobavezni seks, a može značiti i vezu ili brak. Prva bi bila prikladnija za brak, a druga za samo prasak. Što je veza duža, to karakterne osobine postaju važnije. Nažalost, kako su žene (ukupno gledano) te koje su sve muško-ženske odnose reducirale na razinu privremenosti, to osigurava da karakterne osobine i ostali faktori nikada neće biti važnije od izgleda, pa čak ni blizu jednakosti. Varijabli je jednostavno previše, no unatoč tome moguće je po njima formirati solidnu ljestvicu. Nema smisla da to činim ovdje, budući da je "odnos snaga" već temeljito pokriven u slavnom "Jesi li Alfa" testu za žene.
Jednadžba je jednostavna: što žena ima više navedenih pozitivnih osobina, to će se više sviđati Ignissu. Ipak, dvije naizgled nevezane stvari su kritične za današnji post.
Dotzuen Kroes i Alizee, dvije poznate ljepotice u sretnim brakovima.
Ove slike su samo ilustrativne. Ne tvrdim za iti jednog celebritya da predstavlja nikakav ideal. Stanje na terenu se može brzo promijeniti kako postaju dostupne nove informacije.
Zaključak: pozitivne osobine su važne, potreba za igrom je kritična. Nemam problema s nekom normalnom razinom igre, no ne podnosim to da me (ako govorimo o odnosu dubljem od avanture ili držanja u haremu) ona prisiljava da se ponašam kao đubre. Automatski ću zbog toga manje poštovati svaku takvu ženu (iako to, naravno, ne znači da ne može biti dobra osoba ili nešto promijeniti). No čak i ako žena posjeduje taj nesretni koktel pretjerane potrebe za igrom, još nije sve izgubljeno. Naime, posljednji pojas za spašavanje predstavlja i njena...
3. Razina negiranja realnosti
Crvena pilula je među ženama vrlo rijetka. Je li to zato što su žene emocionalniji spol, zato što imaju veću biološku vrijednost, ili zbog trećeg razloga, stvarno ne znam. Njeno poznavanje je korisno, iako ne samo po sebi privlačno. No iskreno rečeno, čak i ako je žena i neprivlačna i uz to ima ogromnu potrebu za igrom, nije me briga, samo ako to priznaje.
Recimo, Severina i Marijana Čvrljak me ne bi ni izbliza toliko živcirale da ne baljezgaju toliko o ljubavi, slijeđenju svog srca i sličnim glupostima. Kao jednog idealista, vrijeđaju me takvi vukovi u ovčjem krznu. Prikladna analogija bi bili dileri droge koji tvrde da ionako nisu htjeli pravi posao, da ih ne zanimaju ljudi koji ne cijene kokain, ili da je užasno teško pronaći nekoga tko je zainteresiran za kupnju legalnih proizvoda, naspram toga da su đubrad koja zaslužuje skončati u okršaju gangstera. Tko bi im normalan povjerovao?
Liz Jones, britanska islužena feministica trećeg vala s najvećim racionalizacijskim hrčkom na svijetu. Glasine kažu da njen krznati prijatelj teži više od jedne tone i pogonjen je nuklearnim reaktorom.
No nepoznavanje seksualnog tržišta i crvene pilule nije mana samo po sebi. To je samo nekakva mogućnost iskupljenja za loše stvari - iskrenost i odsustvo racionalizacijskog hrčka su olakotne okolnosti, no negiranje realnosti nije loše per se. Iskreno? Ako je žena kvalitetna po svim kriterijima koje sam do sada naveo, nije me briga vjeruje u teoriju šuplje Zemlje ili jednoroge u oblacima. Naravno, ne bi bilo loše da je kvalitetna, ne traži puno igre, i uz to nema baš nikakvog racionalizacijskog hrčka, no gdje bi se našla takva žena?
PRDIM (Previše dugačko i misaono) verzija::
Poredano po poštovanju prema vrsti žene:
1. Kvalitetna žena koja ne traži puno igre, bez obzira na hrčka (Status: obožavam) > sve
2. Nekvalitetna žena koja ne traži puno igre = Kvalitetna žena koja traži puno igre (Status: toleriram, blago kritiziram po potrebi, savjetujem, želim pomoći)
3. (Ne)Kvalitetna žena koja traži puno igre ali je iskrena (Status: poštujem) > (Ne)Kvalitetna žena koja traži puno igre i ima racionalizacijskog hrčka (Status: prezirem, takvima nažalost nema pomoći).
Kako je moja knjiga sada vrlo blizu završetka, došlo je vrijeme slanja grubog rukopisa prijateljima kako bi ocijenili kvalitetu i dali sugestije što nedostaje u njemu. Kada knjiga bude u prodaji, održavat ću cijelu stranicu sa svjedočanstvima ljudi koji su je pročitali, no za sada bih želio s vama podijeliti ovaj prvi osvrt.
Prošlo je samo mjesec dana otkada sam dobio Ignissovu knjigu na recenziju, ali čini se kao da je prošlo pola godine. Ne budite zavedeni skromnom najavom sadržaja na 5. stranici:
Vjerujte, Igniss je ovdje nepotrebno samozatajan. Moje prve značajne promjene počele su se događati već tri dana nakon što sam dobio knjigu. Kao prvo, moj glas se osjetno produbio, a moja razina testosterona u krvi je značajno porasla. Imam više energije i moj karakter je osjetno opušteniji i zaigraniji.
Isprva nisam obraćao pozornost na to jer sam tog dana imao dogovoren spoj sa zgodnom mladom poduzetnicom kada sam u redu za predavanje porezne prijave promrmljao nešto ironično o birokraciji. Naravno, koristeći nepogrešive upute, a pogotovo izvrsnu liniju za zaključivanje stvari na stanici 182, prasnuo sam na prvom spoju. Poslije mi je rekla da sam drukčiji od svih muškaraca koje je ikada upoznala i da nije mogla dočekati da završimo u krevetu. Također, kako je rekla, bio sam super u krevetu i sa mnom je doživjela orgazam više puta nego u posljednje 3 godine zajedno.
Poslije toga mi je također, ničim izazvana, rekla da ne očekuje od mene ništa što bi mi bilo na teret i da, ako mi to odgovara, možemo biti prijatelji s povlasticama. Morao sam malo razmisliti o ovome jer nisam bio siguran hoću li imati dovoljno vremena, uzevši u obzir još 3 spoja koja sam za sljedeći tjedan ugovorio putem online igre sa stranice 95.
No to nije bio kraj. S mojim dramatično unaprijeđenim, Alfa jezikom tijela, žene su se počele lijepiti za mene kamo god idem. Kada idem u McDonalds i od studentice za pultom naručujem hamburger, dovoljno je da svoju Coca-Colu držim opušteno uz bokove i nasmiješim se, ali ne previše, i ona će mi na računu suptilno zapisati i svoj broj. I ne samo to, moj radar je postao toliko dobar da iz njenog rukopisa mogu odmah zaključiti ima li zgodnu prijateljicu raspoloženu za seks u troje!
Zanimljivost, iako mi više nije potrebna za samopouzdanje kada imam dobru igru, jest da je moj penis vidljivo narastao. Rekao bih da sam dodao barem 3 cm duljine i 2 cm opsega. Kada uzmem u obzir koliko je ova knjiga koštala, ovo je znatno jeftinije rješenje nego razne pilule koje šarlatani nude svugdje po internetu. Osim toga, ova knjiga će pružiti uštede na mnoge druge načine: ne samo da nisam platio ništa skuplje od kave i jedne čašice vodke na spojevima na kojijma sam bio, već su i žene često počele plaćati za mene, kao da im činim uslugu što ih zavodim. Mnoge ističu da sam im dao svrhu u životu koju nikada prije nisu imale.
Jedna negativna stvar: knjiga je malo previše intenzivna i može šokirati čovjeka svim tim promjenama koje donosi. Ukoliko si prirodno introvertiran tip poput mene, ova neočekivana pozornost mogla bi ti s vremenom postati kao teret i ponekad ćeš se poželjeti vratiti na staro. Ne znam kome ne bi dosadilo stalno osjećati kako ga žene u prolazu razodijevaju očima.
Na primjer, kada na Trgu Bana Jelačića čekam tramvaj i suptilno kažem nekom prolazniku da imam puno opcija, barem jedna žena će se istog trena početi skidati i šaputati da je odmah odvedem u obližnji Hotel Dubrovnik i seksualno zadovoljim, inače će se baciti pod nadolazeći tramvaj. Ponekad zna biti malo naporno, stvarno. Ali gledajući sve skupa, mislim da je jasno da koristi od knjige nadilaze te sitnice.
Upravo kada pomislim da sam vidio najluđe što naša zemlja može ponuditi, opet se nađem ugodno iznenađen. I to od koga nego od Dalmacije, našeg dobrog, starog izvora političke, ali i seksualne bizarnosti. To je regija koja nam je već dala Marijanu Čvrljak (Šibenik) i Severinu (Split), te naravno kultnog tipa "Kako da ju nagovorin na lignju" (Dalmacija općenito). Ozbiljno, ljudi moji, pa koji je vama vrag?
(Naravno, to ne znači da su naši manje osunčani krajevi išta normalniji ili bolji, ali svakako su diskretniji pa privlače manje pozornosti. O tom potom*)
Iako bi ove rečenice mogle vjerno opisati gotovo svakog dalmatinskog “galeba”, ili pak Barneyja Stinsona, junaka poznate humoristične serije “Kako sam upoznao vašu majku”, koji ne preza od najočitijih laži kako bi osvojio djevojku, sve ovo zapravo se događa u “najluđem gradu na svitu”. Djevojke najozbiljnije optužuju 24-godišnjeg I. M. da ih na prijevaru pokušava zavesti, predstavljajući se lažnim imenima i tvrdeći da je vlasnik privatnog biznisa.
Lako je zamisliti ga kako, u maniri pravog “galeba”, vreba svoju žrtvu iz prikrajka u nekom noćnom klubu. U pozadini trešti Severinina “Mala je dala” ili pak Rozgina “Ja sam ti bila samo privjesak”, a on kreće u akciju noseći u ruci čašu najfinijeg piva. Uz nekoliko subdinarskih pošalica, eto ga namah u kaznenom djelu, možda na “zadnjem sjedištu moga auta”.
Hajdemo odmah riješiti jednu stvar: osim manjine ekstremnih sponzoruša, koje su samo malen korak daleko od prostitutki, žene u pravilu neće spavati s nekim samo zato što je sportaš ili vlasnik privatnog biznisa. Ako ne vjerujete, otiđite u bilo koji kafić, disko ili restoran i počnite razgovor na temu bogate tvrtke u vašem vlasništvu. Možda ćete dobiti koju podignutu obrvu ili početni interes, ali za sve drugo potrebna je itekakva igra.
Sponzoruše koštaju par tisuća eura. Za sve ostalo, tu je igra.
I dalje ste skeptični? Promotrite koliko (samo očitih) prilika za zeznuti nešto ima u jednom tipičnom zavođenju:
a) upad - glup ili klišeiziran upad
b) razgovor - neugodna tišina
c) izgradnja privlačnosti - ne zanima je vrsta privlačnosti koju nudiš (npr. ništa joj ne znači to što si poznati pjesnik)
d) izgradnja ugodnosti - previše si seksualizirao razgovor ili ispao creepy
e) eskalacija - nisi dovoljno vremena proveo na nižim razinama dodira pa je odbila poljubac
f) komunikacija - prerano / prekasno si poslao poruku, ili si nazvao, a ona je htjela SMS.
g) spoj - rekao si nešto glupo ili prekršio Ignissovo pravilo #5
h) poljubac - pitao si smiješ li je poljubiti ili je nisi poljubio na prvom spoju jer je poštuješ
i) nisi imao prikladnu logistiku za seks
itd. itd. itd.
Iako se povremeno poslože planeti i netko na sreću prođe sve korake bez da igdje uprska (kriteriji su sve viši svakoga dana), igra, bila ona urođena, naučena ili internalizirana, jedini je pouzdan način prolaska svih faza do seksa i svega poslije njega. A ovaj tip itekako ima igru. Ne vjerujete? Pročitajte njegovu izjavu:
Uspjeli smo doći i do fatalnog mladića koji je prvih par minuta razgovora bio uvjeren da ga netko zafrkava.
- Molim? Ma dajte. Ne mogu vjerovati, sigurno vas je netko od mojih prijatelja zamolio da zovete i glumite novinara. Ne? Stvarno ste ozbiljni? - dio je onoga što nam je u šoku rekao splitski Casanova. Tek kada se opustio, počeo se i šaliti na vlastiti račun. - Ma slobodno napišite da sam ja veliki zavodnik i da mi je Hrvatska postala premala, pa sada idem dalje, hahaha. Mislim da je sve to pokrenula neka ljubomorna bivša djevojka koja se sada ljuti što sam u sretnoj vezi. Nema veze, često sam bio u društvu tih cura koje nisu baš čiste u glavi. Mogu li ja sad njih tužiti za klevetu - pitao nas je I.
Igra prepoznata. Sjedi, 5.
- Rekao je da je sportaš, da ima vlastiti biznis i ja sam mu povjerovala. Bilo mi je sumnjivo što nema profil na Facebooku jer očito nešto krije, ali tada to nisam shvaćala ozbiljno. Tvrdio je da želi biti u ozbiljnoj vezi sa mnom. Tek sam poslije doznala da već ima djevojku i da ja nisam jedina kojoj je to učinio.
Jedna od djevojaka koje su pokrenule cijelu stvar je Šibenčanka Barbara koja kaže da je I. upoznala i činio joj se kao miran i pošten. Djevojke [također] tvrde da je kod njega neobično to što im je svima govorio da želi pravu, ozbiljnu vezu, a to je i pokazivao. Našu sugovornicu zavodnik je čak htio pozvati i u inozemstvo na proslavu Nove godine, pa se ona pita ima li u njegovu “zavođenju” i nekih drugih motiva. Barbara tvrdi da je za cijelu prevaru doznala sasvim slučajno i pita se koliko je još djevojaka tako nastradalo.
- Nisam mogla vjerovati jer je uvijek htio upoznavati moje prijatelje, bio je pristojan, ljubazan i pretvarao se da je idealan. Šokiralo me kada sam doznala da mu ni ime nije pravo. Mislim da je to bolestan čovjek - kaže ljutita Barbara koja je za prevaru doznala tako što je zavodnik - zaveo jednu od njezinih prijateljica.
Ma nemoj? Činio ti se 'miran i pošten'?
"Mislila sam da je miran i pošten" i "Pretvarao se da je idealan (aka "muškarac vukodlak")" su hrčkoliko opravdanje žena koje zbog vlastitog napuhanog ega imaju nezdravu i neprirodnu potrebu za muškom dominacijom. Dobar način za za obranu od kretena koji te žele samo za seks je ne inzistirati na jakim izrazima dominacije kao što su bogatstvo, visina, moć, opasnost, tetovaže, preselekcija i sl. (te, naravno, kretenskoj igri, konačnom surogatu svih navedenih stvari). Mirnoća i poštenje nemaju ništa s tim, a nema ni to zove li te na Novu godinu.
Najbolje rješenje je, naravno, uz prestanak potrage za ekstremnim izrazima dominacije, ne spavati sa svakim tko ti se svidi istog trena. Pretpostavljam da bi čuvati se za brak bilo nezamislivo u današnjem svijetu, ali makar trunku suzdržavanja? Molim vas? Igrači u potrazi za neobaveznim seksom i/ili haremom će rijetko biti voljni čekati mjesecima. Iako ovo samo po sebi nije neprobojna mjera, spojena s normalnim kriterijima privlačnosti postaje vrlo, vrlo efektivna, te gotovo da ženi jamči sretan ljubavni život. Da, stvar je toliko jednostavna. To što je ovaj korisni paragraf danas u potpunosti ignoriran u korist savjeta "samo slijedi svoje srce bla bla bla srać truć" dovoljno govori o tome kamo ide naše društvo.
Iako je teško biti do kraja ozbiljan kada je ova priča u pitanju, činjenica je da su djevojke itekako ljute na “galeba” jer se, s pravom, osjećaju iskorištenima. Sve je otišlo toliko daleko da ojađene djevojke razmišljaju o podizanju kaznene prijave protiv Casanove zbog lažnog predstavljanja. Kontaktirali smo i policiju gdje su nam u nevjerici, neslužbeno, objasnili da u ovakvoj situaciji nema elemenata kaznenog djela jer se kazneno djelo lažnog predstavljanja goni samo kada je riječ o poslovima sklopljenim na prevaru ili sličnim situacijama. Mladi Casanova, dakle, definitivno nije ni u kakvu zakonskom prekršaju jer “galebarenje” ili odvlačenje djevojaka na prevaru u krevet nije zabranjeno. No, ako djevojke smatraju da im je I. nanio psihičke boli, mogu ga tužiti privatnom tužbom i zahtijevati odštetu. Ako do toga stvarno dođe, bit će to prva tužba zbog ženskarenja u našoj zemlji.
Ne vjerujem da ovo ima šanse proći kod nas. Naše seksualno tržište ima puno problema, ali ipak nismo još Švedska. Čak i ako prođe, to bi moglo otvoriti prostor za tužbe protiv žena zbog varanja i podmeatanja kukavičjih jaja.
No, na kraju krajeva, i sam autor članka je lijepo napisao istinu:
Jer, čini se da stvarno imamo ozbiljnih problema u međuljudskim odnosima kada činjenica ima li netko tvrtku ili ne može biti bitna za izbor partnera.
Dodajte uz riječ "tvrtka" riječ "kretenska igra" i njene derivative, i imate hrvatsko seksualno tržište u jednoj rečenici.
1. Hrvatice su visoke, tamne i vitke. Imaju uglavnom mediteranski ton kože blago maslinaste boje, smeđu kosu i smeđe oči, iako ni plavuše nisu rijetke. Njihovi dugi vratovi naglašavaju elegantne figure slične modelima. Njihove guze su okruglaste, iako u prosjeku imaju male grudi. One su, bez sumnje, najljepše djevojke koje sam ikada vidio u mojim putovanjima kroz Europu, i daleko iznad svega osim možda nekih sitnih predjela Baltika. Mnogo su više seksi i lijepe od i Poljakinja i Ukrajinki.
Igniss: potpuno se slažem. Iako kvaliteta u mnogim drugim zemljama uopće nije loša (a ja uz to volim i Aziju i Južnu Ameriku), Hrvatice su definitivno najljepše ili među najljepšim ženama na svijetu.
2. Iako su Hrvatice ženstvene, čine se sasvim spremne za Amerikanizaciju (tj. "Pozapadnjavanje"). Cure otvoreno prigovaraju o nošenju peta ili uređivanju. Kada bi bog sišao s neba i rekao im da više ne moraju biti ženstvene, ulice bi bile prekrivene cipelama, šminkom i ostalim pomagalima. U zraku je lijeni osjećaj tipa "čemu se truditi", tako da me nimalo ne iznenađuje visoka stopa prihvaćanje hipsterstva i namjernog manjka uređivanja ili unakažavanja samog sebe (npr. kratka kosa, tetovaže, piercing, op.prev.).
Igniss: slažem se. Iako se često govori o šminkeraju u Hrvatskoj, on je gotovo ograničen na izlaske i sve je veća koncentracija spomenutih unakaženih žena - barem među mladima (čitajte dalje).
4. Hipergamične su po prirodi. Cure koje imaju dečka će biti potpuno otvorene tvom upadu, ne oglašavajući tu činjenicu sve dok ne dospijete do kasne igre. Zbog ovoga sam si nametnuo obavezu da pitam ima li dečka unutar prvih 15 minuta. Je li to dobra ili loša igra ne znam, ali rezultiralo je time da nisam bio vučen za nos kroz paklensko dopisivanje s curama koje su htjele istraživati druge opcije dok su u vezi. Budući da velik dio hrvatskih cura ima dečke, to je problem, ali naravno i da ima mnogo onih koje nemaju.
Igniss: ovo ne bih nazvao nekom posebno-hrvatskom osobinom jednostavno zato što je teško razaznati zašto se to zapravo događa. Recimo da je bilo suprotno i da cura odmah kaže nekome tko joj priđe da ima dečka i hvala ali nije zainteresirana. Je li to zato što je uistinu lojalna, ili zato što je taj koji joj je prišao imao lošu igru? Vidim na što Roosh misli: većina cura se ponaša kao da je slobodna bez obzira na stvarno stanje, te ti kaže da ima dečka tek nakon što je odlučila da to ipak nije dovoljno igre za nju ili se prisjetila da ima nekoga. To, logično, vodi do zabrinjavajućeg zaključka da onima koji imaju dobru igru nikada neće reći da ima dečka, već će jednostavno prijeći kod njih, kako im se neki učini više Alfa (tj. privlačniji) u kojem trenutku. U praksi tu pojavu nazivamo "Alfa vrtuljak", dok je engleski izraz nešto vulgarniji, "co*k carousel".
Ilustracija: Alfa vrtuljak
Svejedno, dobro mi je poznato da većina hrvatskih cura obožava absorbirati mušku pozornost i održavati druge prilike unatoč tome što je u vezi. Vjerojatno ovoj činjenici i pridonosi to što mnogo naših djevojaka smatra da im je ispod časti biti same, pa ulijeću u veze čisto tako zbog zabave i onda naknadno "unaprijeđuju poziciju".
5. Gotovo sve govore engleski. Svatko ga mora naučiti u školi već od dječje dobi.
Igniss: vrlo mi je drago čuti ovo. Po mom mišljenju je obavezno učenje engleskog svejedno produciralo ogromne brojeve učenika koji nisu imali pojma više od "hello", ali vjerojatno se stanje popravlja, a i više smo izloženi stranim izvorima kulture kao što su glazba i serije. Ovo je jedna od pozitivnih strana amerikanizacije. Neka netko proslijedi ovo Ministarstvu obrazovanja.
6. Stranci su popularni. Nije baš da Hrvatice ne vole svoje muškarce, jednostavno svoju zemlju poimaju kao nešto dosadno i tupo. Žele upoznati tipove iz egzotičnih mjesta kao SAD i Engleska.
Igniss: Ah, popularno "Rastopim se kad čujem britanski naglasak". Dovoljno rečeno. I toliko o tome da mi "mrzimo SAD".
7. Nude puno bolji povrat na investiciju od Ukrajinki. U Ukrajini, suočavaš se s tvrdim istočno-europskim mentalitetom, gdje žene sve poimaju kao transakciju, gradovima pripi**inama, te jezičnim barijerama. U Hrvatskoj, imaš privlačan glavni grad s mnogo govornika engleskog jezika i curama koje je lakše dobiti u krevet (op.prev.: LOL). Nema nikakve dileme da treba ići u Hrvatsku, a ne u Ukrajinu, iako je još nedorečeno koje čine bolje djevojke, a ne samo seksualne avanture. Ali pazite: vijesti o Hrvaticama se šire i vjerojatno će biti puno više konkurencije unutar pet godina.
Igniss: ovo se poklapa s mojom ukupnom ocjenom (čast iznimkama <3) "pune kriterija, a lake". Svejedno, ne slažem se da će doći do nekakve navale ljubavnih turista. Pa mi smo turistička zemlja već gotovo pola stoljeća i ne može se reći da je to promijenilo nešto značajno, iako svakako podiže ego lokalnim ženama.
8. Moja igra u Hrvatskoj je automatski postala posprdna zbog silne količine lošeg stava na koji sam naišao. Taj stav nije bio automatski, ali događao se toliko često da sam morao uključiti one dijelove igre koje nisam morao upotrijebiti sve od kada sam napustio SAD, pogotovo što se tiče prijateljica koje su gnjavile i cockblockale (ometale daljnju igru s metom, op.prev.).
Igniss: i ja sam već odavno rekao da je naša zemlja još daleko od SAD-a, ali da je nevjerojatno amerikanizirana s obzirom na svoju razinu razvoja. Što se igre tiče, to znači da je na snazi pravilo 20/60/20: 20% cura eksplicitno želi visoku razinu igre, 60% želi barem umjerenu količinu igre iako često to negira, a 20% ne želi igru i to ih odbija. To znači da ćeš najmanje svaku drugu hrvatsku ženu s kojom nešto pokušaš automatski izgubiti ako nemaš dovoljno igre, a iz toga slijedi da je kretenska igra najbolji mogući modus operandi ako čovjek želi biti seksualno i ljubavno ispunjen s našim ženama. To je za našu državu porazna činjenica i glavni razlog zašto su sve popularniji blogovi poput ovoga.
9. Ključ je izolirati je od prijatelja. Jednom kada izvježbaš izolaciju, izvježbat ćeš spavanje s hrvatskim curama. Najčešći potez koji sam koristio i koji je doveo do najviše seksa bio je "idemo u šetnju." (prilično jednostavno, op.prev. vidiš, samo moraš odlučno nastupiti) Moraš se oduprijeti svim njenim pokušajima da de-izolira situaciju time što će povesti prijateljice sa sobom. Ako ideš na brzi seks, nema koristi od toga da trošiš vrijeme na njen društveni krug.
Igniss: ne znam što bih rekao na ovo, ali univerzalna je istina da je vrlo loše ako ti cura dovede na spoj prijateljicu ili nešto slično, pa to vrijedi i za noćnu igru.
10. Starije žene (blizu 30 ili više) se ponašaju vrlo slično usidjelicama u Americi. Njihov stav je mnogo tvrđi, igraju više igara i stalno te testiraju. U dobi kada bi trebale imati mekši pristup kojim će nadoknaditi ono što nemaju u odnosu na mlađe konkurentice, umjesto toga je stvarno mučno nositi se s njima. Bilo mi je puno draže provoditi igru u rasponu od 19-23 godina.
Igniss: da, da i da. Iako su najmlađe i najljepše djevojke najvrijednije na tržištu i stoga najpoželjnije, one koju upravo počinju dugi, bolni zalaz (26+) su te koje imaju najviše kriterije i najgrublji pristup ljubavi koji zahtijeva maksimalnu igru. To se vjerojatno događa zato što je žena te dobi upravo počela stjecati financijske prilike i iskusila flertovanje s "ozbiljnim" muškarcima visokog statusa na radnom mjestu, te je stoga dobila dojam da je sada još više poželjna nego prije, a još je nisu udarili u lice neugodni znakovi starenja. U prijevodu, žene se najviše precjenjuju u dobi od cca 30 godina.
11. Zgodne žene starije od 24 su često u potrazi za bogatašima ili čak sponzorima. Možeš ih nanjušiti iz daljine: savršeno odjevene i našminkane s ogormnim petama, ali stalnim svađalačkim izrazom na licu. Nije ih briga je li tip mafijaš ili direktor, samo da je velika riba. Kako zapadna kultura inficira Hrvatsku i uništava obitelj, vjerujem da će postojati sve veći broj privlačnih ali starijih žena koje čekaju da ih oženi bogataš. Za deset godina, ovo bi moglo rezultirati viškom ponude koja će uzrokovati "poštanske nevjeste" kao u Rusiji.
Igniss: ovo mi se ne čini baš realno. Istina je da se negdje nakon kraja faksa ženski prioriteti često okrenu iz "dominantni tip za kojeg nije bitno koliko ima novca" u "dominantni tip visokog statusa i bogatstva", pa tako dolazi i do sponzoruša (koje su, kako on dobro primjećuje, većinom žene na početku zalaza, a ne one najljepše i najmlađe). Svejedno, iako će većina njih završiti na otpadu, bez da ikada uhvati bogatog i moćnog muškaraca svojih snova, to ne znači da će otići u SAD. Pa nismo mi Rusija (koja ima još mnoge druge faktore).
12. Ignoriraj izvještaje na internetu da su hrvatska odmarališta uz more ljeti odlična mjesta za hvatanje lokalnih djevojaka. Osobno sam se uvjerio da je ovo samo fama. Plaže, uvale i pripadajući hoteli i apartmani su gigantski sausage-festovi (i domaćih i stranih kobasica), a cure dobro znaju svoju vrijednost u takvom okruženju. Nije nimalo neobično da uvijek budu okružene hrpama prijatelja/ica. Iako je i dalje moguće, mnogo je lakše i isplativije prasnuti curu koju si upoznao u Zagrebu usred ljeta koristeći dnevnu igru, nego se natjecati s masom napaljenih, pijanih tipova uz more.
Unatoč mnogim nedostacima o kojima ste upravo čitali, prosječni muškarci će cijeniti ono što Hrvatska nudi više nego ono u Poljskoj, mojem favoritu koji pomalo blijedi. Moje iskustvo u Hrvatskoj je pomalo skinulo blještavilo s poljskih cura, zato što je kvaliteta koju sam prasnuo u Hrvatskoj bila toliko veća. Jedino je pitanje hoće li zabava uskoro doći svom kraju kako još više ljubavnih turista ide u Zagreb.
Igniss: situacija će se pogoršati, ali to će biti zbog napretka feminizma, rasta stopa debljine, te općenite amerikanizacije, a ne zato što će doći do poplave stranih igrača (ili Beta tipova). Roosh po meni daleko precjenjuje broj muškaraca diljem svijeta koji se uopće bavi igrom, a kamoli onaj koji bi posjetio neko mjesto samo zbog žena. A s druge strane, možda je i u pravu? Naposljetku, navale Britanaca i njihovih stag-partya (momačkih večeri) su dobrano osakatile Krakow i Warszawu, tako da tko zna.
Kada sam napisao prvi post u povijesti ovog bloga, podigla se prilična prašina oko toga što sam ustvrdio da je igra mnogo širi pojam i od smisla za humor i same inteligencije. Nadalje, napisao sam, stoga seksualne karakteristike po kojima danas žene (uglavnom) biraju svoje partnere zapravo ne odražavaju klasično poželjne atribute poput stabilnosti, inteligencije ili brižnosti - recimo, onaj sexy tip koji zna svirati jednu ili dvije pjesme na gitari ne mora zapravo biti talentirani glazbenik da bi bio privlačan. Tko bi rekao?
(Uzgred, agresivne reakcije na sasvim nevine postove poput toga su razlog zašto jednostavno ne mogu ozbiljno shvaćati razne neutemeljene primjedbe koje su mi upućene - ako se tako nešto može dogoditi već zbog jednostavnih, bespogovornih i neutralnih sitnica, kako onda shvaćati ozbiljno one koji pokušavaju negirati sasvim pouzdane studije? Ali to je već tema za drugi put...)
Pitanje: koliko inteligencije je potrebno za provođenje dobre igre?
Kratak odgovor: umjereno, ali manje nego što misliš
Dulji odgovor: ovaj problem potrebno je razmotriti s više stajališta. Kao prvo, koji su faktori seksualne privlačnosti? Ne nekim posebnim redom, za muškarce su to novac, izgled, tjelesna građa, status, dominantnost, igra, inteligencija, humor, iskustvo i sl.
Očito je da su igra i inteligencija sasvim odvojene karakteristike. Iako inteligencija možda ima utjecaj na igru kao i na bilo koju vještinu koja je (dijelom) temeljena na razgovoru i društvenosti, svaka od njih ima svoj zasebni utjecaj. Kao najbolji primjer, možemo pogledati sve pametne geekove i nerdove svijeta kojima IQ 140+ nimalo ne pomaže u izlasku iz prisilnog celibata. Jednostavno rečeno, pamet nije dovoljno snažan faktor privlačnosti da uspješno nadoknadi deficit u drugim područjima.
A i kad izađeš, ne dobiješ ništa posebno
Ipak, to ne znači da bismo trebali otpisati inteligenciju. Uzmimo u obzir postojanje hipergamije kod velike većine žena, koja je definirana ovako:
Hipergamija: vrlo česta i vjerojatno urođena ženska sklonost:
a) što kvalitetnijem muškarcu
b) muškarcu kvalitetnijem od sebe (u barem nekom pogledu).
Na isti način kao što mnoge supruge gube seksualnu privlačnost prema muževima koji su manje obrazovani od njih ili su izgubili posao i prestali biti hranitelji, hipergamija funkcionira i u svim drugim područjima. Dio je normalne ženske prirode da traži muškarca superiornijeg u što je više moguće područja (osim možda izgleda - nije lijepo kada se drugi više dive tvom partneru nego tebi). Među ostalim je tu i inteligencija. Velika većina žena se jednostavno ne želi osjećati mentalno superiornom svom tupom muškarcu (iako će to prihvatiti ako je on dovoljno dobar u drugima područjima, kao što je "ono nešto").
Stoga, mogli bismo reći da visoka inteligencija nije sama po sebi nešto što napaljuje žene, ali je definitivno nešto što ih otpaljuje ako postoji manjak. Recimo da na spoju vodite nekakav dubokouman razgovor o filozofiji i ona otkrije da ne znaš što znači riječ "relativno", ili tako nešto najočitije, prilično sam siguran da će istog trena početi pronalaziti mane kod tebe i u drugim područjima. Naravno, ne trebam ni reći da su razvijanje tvojeg obrazovanja, riječnika, načitanosti i brzog razmišljanja hvale-vrijedne stvari i same zbog sebe, a ne samo zbog žena.
A igra? E, tu stvari već postaju zanimljivije. Odgovor će ovisiti o tvom stilu igre (recimo, direktni vs. indirektni), o lokaciji i trenutku (noćna ili dnevna igra, ili društveni krug), te o tvojim prirodnim sposobnostima. Na primjer, pogledajmo popis (po meni) najvažnijih komponenti igre na kojemu sam s po tri označio zvjezdice one na koje inteligencija ima utjecaj.
Niti jedna od ovih stvari ne zahtijeva sama po sebi visoku inteligenciju. Samo njih 6 od ukupno 17 (tj. 35%) zahtijeva barem prosječnu inteligenciju, a čak i ako im inteligencija pomaže, opet nije presudna. Mentalni okvir - samopouzdanje i čvrstoća interne igre - jednako je važan kao i pojedinačna tehnika, ako ne čak i više. To je razlog zašto mnogi ljudi koji nauče napamet razne upade nemaju uspjeha jer je vidljivo da izgovaraju napamet naučene linije, ili ih je lako urušiti čim im cura zada prvi drama test.
Dapače, s iskustvom stvari kao "brzo razmišljanje" postaju mnogo manje važne, a dobre tehnike igre brzo prelaze u običnu naviku. To je opet stvar uvjetovanja refleksa i opuštanja, a ne inteligencije - dapače, previsoka inteligencija je često povezana s društvenom anksioznošću, što zasigurno umanjuje kvalitetu igre kod te previše pametne osobe.
I ono najbolje: nije ti potrebno vrhunsko poznavanje svih 17 navedenih tehnika da bi znatno napredovao. Recimo, prosječan Beta tip vjerojatno nema utemeljeno više od jedne ili dvije.
Zaključak: Imati stav oštar i hladan poput čelika već je pola dobivene bitke. Ako ne vjerujete, pogledajte samo gospodina "donesi filmove".
"PUA te ne uči kako zadržati ženu, samo kako je privući. (LOL) U tome i je problem..."
- generički forumski troll
Vesela družina igroskeptičnih trollova razasutih svugdje po internetu jako voli osporavati Igru zato što to "radi samo na siromašnim, glupim, nesigurnim i neobrazovanim ženama". Kada se ispostavi da to nije slučaj, već i da je zapravo obrnuto, naglo mijenjaju ploču u sljedeće: "ok, igra radi, ali to je samo zato što si tu samostalnu / pametnu / samopouzdanu / obrazovanu" ženu" nakratko zaveo. Kada ona otkrije da iza te fasade ništa ne stoji, odmah će otići. Igra je štetna za bilo što osim barenja..."
Nešto što neće iznenaditi nikoga tko je proveo makar dan u stvarnom životu je to da je navedena tvrdnja također potpuno suprotna od realnosti. Naime, postoje mnogi muškarci koji imaju velikog uspjeha u barenju žena iako nemaju igru - recimo, zato što su visokog statusa, slučajno (situacijski) Alfa, ili posebno visoki i zgodni. Upoznaju ženu, trenutno prođu prag dominacije i završe s njom u krevetu, sve bez ikakve igre. Zatim ona zagrebe ispod površine, malo ga upozna, i ispostavi se da je on užasno Beta. Dosadan je, ponaša se kao priljepak, trči za njom, ljubomoran je, moguće je manipulirati njime, te iz njega cijede nervoza i neiskustvo. Ona ne može to objasniti, ali iz nekog razloga je nakon prve zaslijepljenosti jednostavno prestaju uzbuđuju njegovi mišići / novac / status kao što je to bio slučaj na početku. Kontakt dublji od barenja (pun intended) završava upravo zbog manjka igre, iako je bez problema počeo bez nje.
Druga teza trollova zašto igra šteti vezama temelji se na pretpostavci da igra uključuje nekakvo laganje, prisilu, zlo i tko zna kakve još gadarije, što opet nije slučaj. Igra je samo alat koji svatko može koristiti kako želi. Sama po sebi, ona je amoralna - izvan ljudskog poimanja dobra i zla, temeljena na neutralnim biološkim zakonima i njihovoj interakciji s okolinom.
Navest ću vam jedan poduži primjer iz komentara na davni Roissyev članak, ne zato što je teško pronaći i lokalne primjere, već zato što savršeno cijelu dinamiku igre u vezi - ili braku, koji je danas podložan istim zakonitostima kao i bilo koja druga veza.
Oženio sam se mlad i u drugačijem dobu, te jednostavno nisam razumio ništa o igri ili koristima odlučnosti i muškosti. Idolizirao sam svoju suprugu i proveo oko 7 godina u vrlo nestabilnom, hodaš-po-jajima braku koji se nagnuo prema razvodu barem nekoliko puta.
Iako je ovo samo uvod, ovaj paragraf pokazuje koliko je važno odabrati kvalitetnu ženu za brak (o tome ću uskoro napisati dva posta). Prosječna moderna žena ti neće dati 7 godina za prilagodbu unatoč stalnim problemima koje imate, već će posegnuti za detonatorom čim nestane "ono nešto". Jasno je da gotovo nitko ne može trpiti cijeli život nešto što mu/joj se gadi, ali svečano davanje bračnog zavjeta mora uključivati i gigantsku količinu tolerancije prema problemima i njihovo rješavanje, a ne sklonost razaranju zajednice zbog vlastitih interesa.
Da, udebljala se dobrih 20 kg nekoliko godina nakon našeg vjenčanja.
Jednom kada sam naučio igrom utjecati na njene podsvjesne, natjecateljske instinkte, i počeo davati sitne sugestije da sam privlačan i drugim ženama... odjednom je dobila motivaciju i smršavila, a njena nježnost prema meni se vratila na razinu prije vjenčanja.
Jednom kada sam počeo prepoznavati njene drama testove i počeo ih ne samo prolaziti, već dizati u zrak, pasivno-agresivni emocionalni konflikt koji je bio glavno obilježje našeg odnosa je gotovo prestao.
Više se ne svađamo.
Moja supruga, koja je nekada gunđala i prigovarala svojim prijateljicama da "imamo zeznut odnos s mnogo problema na kojima trebamo raditi" sada svima u treptaju oka priča kako je "sretno udana".
Promijenio sam naš odnos nakon otkrivanja igre i prestao je uvijek pitati što želi, a naglasio odlučnost i misterioznost.
Evo kako je nekada izgledala tipična scena.
ONA: Gladna sam.
JA: Što želiš jesti?
ONA: Ne znam...
JA: Mogli bismo u McDonalds?
ONA: Ne znam baš.
JA: A Taco Bell?
ONA: (tišina, slijeganje ramenima)
JA: KFC? Znam da obožavaš njihova pileća krilca.
ONA: Pa da...
JA: Super, hajdemo!
Odvezemo se do KFC-ov drive-thru restorana.
JA: Ja ću hrskavu piletinu u omotu... što bi ti, dušo?
ONA: Ne želim jesti ovdje.
JA: Što? Mislio sam da si rekla...
ONA: Nisam nikada rekla da želim u KFC.
JA: Ali... što onda želiš? Kamo god bi htjela, samo reci i idemo tamo!
ONA: Prekasno je, već si naručio ovdje.
JA: Dobro onda. Što bi htjela?
ONA: Ništa, samo me odvezi doma. Poslije ću odlučiti što ću jesti. (cmizdravo)
JA: Zašto moraš biti takva?
ONA: Biti kakva? Nisam nikada rekla da želim KFC!
JA: Ali što onda želiš?
ONA: Daj prestani brinuti o meni! Samo uzmi TVOJU hranu i odvezi me doma!
JA: Pitao sam koliko već puta da mi kažeš kamo bi i odvest ću te tamo! Zašto moraš uvijek biti ovakva?
ONA: Kakva? Dosta više! Očito je da te nije zapravo briga što ja želim... sve je samo o tome što ti želiš! Nisam htjela KFC, a ti me pokušavaš natjerati da se osjećam krivom samo zato što ne želim jesti tu! Nisam nikada uopće htjela ići tu!!!!!!
JA: $&$)/!&(!($%$!!$!!!#!#!##!!!!!!!!!
Isti scenarij, sada:
ONA: Gladna sam.
JA: I ja sam. Idemo.
ONA: Kamo?
JA: Vidjet ćeš.
ONA: Daj, reci mi...
JA: (zakolutam očima i okrenem se, počnem se spremati da izađem s njom ili bez nje) Hoćeš li samo sjediti tu i postavljati pitanja kao razmažena princeza, ili ćeš doći jesti sa mnom?
ONA: (počne se spremati) Daj, reci mi... zašto mi ne želiš reći...
U toj točki, mogao bih je odvesti u skupi restoran ili u McDonalds, uopće nije bitno.
Bitno je to da sam prošao njen drama test i bio "hranitelj", ali samopouzdan
Prestao sam tretirati moju ženu kao da sam rob koji je voljan učiniti što god njegova božica naredi, i počeo je tretirati kao mlađu sestru, s dvostrukim komplimentima, zadirkivanjem i pretjeranim sarkazmom kako bih se nosio s njenim drama testovima... sve unutar "okvira" podsvjesnog pojačavanja ideje da sam privlačan i drugima.
Recimo, sjećam se slučaja kada smo otišli na večeru i zabavu kod nekih prijatelja, i tamo je bila prelijepa plavuša koja je bila prijateljica zajedničkog prijatelja, i prvi put smo se upoznali. Odmah smo se zapričali, naravno samo na razini prijateljskog razgovora.
Poslije večere, dok smo se vozili doma, počela je...
"Reci mi, je li (ime) ljepša od mene?"
Naravno, realnost je bila da je, bila je ljepša... i oboje smo to znali (poslije sam saznao da je ona model za modnu liniju bikinija).
Bio sam nasmrt prestrašen priznati joj to. Umjesto toga sam istog trena, refleksno lagao da nije. Ona je raspi**ila.
"Zašto bi pričao s njom toliko dugo? Zar ti se sviđa? Ne laži, vidjela sam da si gledao u nju dok ste pričali!"
U neugodi sam jauknuo: "Pa, sjedila je nasuprot mene cijelu večer..."
Ne treba ni reći, razgovor je nastavio eskalirati u tom stilu. Ona je postajala sve bijesnija i bijesnija dok je igrala ulogu ispitivačice, a ja, jadni idiot od muža, uhvaćen kako radim nešto loše, pokušavao sam se izvući od neminovne kazne.
Dominirala je razgovorom od samog početka, postavila okvir da sam kriv, i ja sam joj se predao kao beskičmenjak.
Naposljetku je to postala velika svađa kada sam se i ja naljutio na nju što se ljuti jer nisam učinio ništa loše osim imati tu drskost da prijateljski popričam s lijepom ženom za istim stolom.
Za kontrast, evo kako sada rješavam iste incidente, sada kada sam shvatio zašto uvijek upadamo u takve svađe
(slična situacija)
JA: Naravno da je pričala sa mnom Većina lijepih žena to i radi! To je TOČNO razlog zašto si se udala za mene! Koja bi dama mogla ne voljeti ovo? (onda bih napeo bicept kao da sam najsnažniji čovjek na svijetu... sve to s blagim osmijehom na licu).
ONA: (zakoluta očima, nasmije se i odgovori) Da stvarno... nijedna žena te ne bi htjela da si zadnji na svijetu.
JA: To nije ono što je (ime njene najbolje prijateljice) rekla prošlu večer kada me molila da je poljubim...
ONA: (smijuljieći se) "Baš si lud..."
Drugim riječima, naučio sam kako okrenuti drama testove u zabavno prepucavanje sa suptilnim okvirom da je ona mlado derište koje se čudno ponaša, umjesto božice koja bi me usrećila kada bi se složila sa mnom. Ukratko, naučio sam voditi razgovor.
Gledajući unatrag, ne mogu vjerovati da sam proveo GODINE tvrdeći da sam nevin i moleći je da se ne nervira, i nikada nisam shvatio da to UVIJEK rezultira lošim osjećajima i problemima u vezi. To je sve produkt idoliziranja.
Na početku sam se stvarno osjećao blesavo i čudno kada sam prvi put počeo tako reagirati na drama testove.
Sada mi je to kao refleks.
Što sam više pokušavao umiljavati se mojoj ženi... moliti je i kumiti "zašto moraš biti tako ljuta? Zar ne možemo jednostavno biti mirni? Je li to stvarno toliki problem? Gle, žao mi je...", to je postajalo gore.
Da, UVIJEK sam se ispričavao. I uvijek sam molio za seks.
Pokušavao sam logikom i razumom utjecati na njeno emocionalno stanje. Nikada nije radilo. Baš nikada.
Dopuštao sam njenom emocionalnom stanju da vlada mojim odgovorima. Pokušavao sam mijenjati njeno raspoloženje.
Kada sam pročitao o igri, stekao sam uvid u osnovne, biološke motivacije žena. Ubrzo sam shvatio da sam se ponašao kao Beta, te da više nije bila privučena meni... što ju je činilo sve ljućom i ljućom jer je znala da je udana za jadnog, molećivog Betu koji se uvijek ispričavao i molio je za seks.
Jednom kada sam postao svjestan te dinamike, postao sam svjestan kako se ponašam s njom.
Evo još jedan nedavni primjer:
Neku večer, nazvao sam je da joj kažem da za par sati dolazim doma kako bi mogla imati večeru gotovo otprilike kada se vratim doma.
Bio sam mrtav umoran od treninga borilačkih vještina (kick--box s punim kontaktom, vrlo naporno) i zaustavio sam se kod prijatelja oko 5 popodne kako bih mu ostavio neku opremu koju mi je posudio i popio piće s njim prije nego idem doma.
Nakon jednog pića, prilegao sam na trenutak na njegov kauč... i sljedeće čega se sjećam jest da je bilo 2 i pol ujutro.
Odvezao sam se doma i legao u krevet. Mislio sam da spava, ali istog trena je, vrlo agresivnim tonom, rekla "Jesi li se večeras zabavljao?!?!"
Jednostavno sam rekao "Zaspao sam na kauču kod ______. Umoran sam, laku noć draga."
I istog trena sam se okrenuo i zaspao. Više se ni ne sjećam što mi je rekla.
Stari ja bi je molio za oprost, dokazivao joj da nije bio nigdje posebno i stalno joj se ispričavao.
I dalje je bila uznemirena sljedeće jutro... i pustio sam je da bude tako. Pokušala se svađati sa mnom o tome, a ja bih jednostavno slegnuo ramenima i išao pripremati doručak. Rekla bi neku suptilnu aluziju, a ja bih promijenio temu.
Kada me nastavila gurkati, jednsotavno sam joj rekao da sam "bio mrtav umoran. Na trenutak sam prilegao i doslovno se onesvijestio od iscrpljenosti. Što je tu loše? Sad ću napraviti doručak i uživati u lijepom jutru... hoćeš li sa mnom?"
Možda je malo mrljala još malo, ali na kraju smo ugodno doručkovali i tema je bila gotova... osim povremene šale od nje kako "više ne dolazim doma", koju bih redovito uzeo i pojačao do točke absurda:
"Naravno draga, zar ne znaš da mi svodnici imamo puno žena koje nam oduzimaju svoje vrijeme!"
Stari, beta ja, bio bi prognan na kauč i dobio nekoliko dana tretmana šutnje i moljenja za njen oprost... što bi samo dodatno pokvarilo stvar.
Otići na kauč jer je ona ljuta je put Bete. To je vaš krevet, ne njen. Ako je ona ljuta, neka ona ode na kauč.
Možeš biti i "kreten" ako želiš, ali u mom osobnom slučaju to koristim jako rijetko. Dogodilo se samo jednom:
Jednom je zbog mene zakasnila na let za Las Vegas zato što smo posjećivali prijatelja i predugo ostali. Počela je VRIŠTATI na mene u autu, i stvarno je bila moja krivnja što je propustila let kojim je htjela posjetiti obitelj. Potpuno je poludjela i postala histerična. Vrištala i plakala zato što neće stići tamo na vrijeme za mamin rođendan.
To je bio jedan i jedini put da sam ikada podigao glas na nju. Pogledao sam je u oči i zaderao se: "ŠUTI! DOGODILO SE! DREKA I VRIŠTANJE TE NEĆE DOVESTI NA TAJ AVION! JE**NO JE GOTOVO!"
To je vjerojatno bio jedini put kada sam stvarno prestrašio svoju ženu. Poskočila je na stražnje sjedalo kada sam se zaderao na nju. Poslije mi je rekla da je mislila da ću je udariti zato što sam izgledao toliko ljuto. U 12 godina, mora da je to jedini put kada sam tako ispustio bijes. Inače sam vrlo miran i čak sramežljiv... imam dugačak fitiljl
Zanimljivo je da je, poslije dugačke vožnje doma... zapravo otkrila da je napaljena od mog malog prikaza agresije. Heh.
Kada radiš lijepe stvari za nju ili si kreten, to samo po sebi ne utječe na njenu privučenost tebi. Samo budi siguran da ne radiš to na Beta, molećiv ili vrlo reaktivan način.
Ako želiš sažeti igru u jednu frazu, to je "NE BUDI BETA". Ne idoliziraj je. Internaliziraj vjerovanje da si ti na tronu i ponašaj se tako.
Primjer:
"Draga, bi li htjela masažu? Znam da si umorna od teškog dana! Dopusti da se učinim opuštenijom..."
To bi bila tipična rečenica koju bi 99% žena na odmah nahvalilo. Odmah bi čuo lavinu "wow, to je tako SLATKO! Baš sisretna što imaš tako predivnog muža!"
Ali u stvarnosti... to je beta.
To je moljakanje da usrećiš svoju ženu. U osnovi, tražiš njenu dozvolu da učiniš nešto lijepo za nju.
Pola puta, jednostavno će odbiti ponudu, čak i ako ŽELI masažu... jer koliko god njeni mišići bili umorni, u njenom umu je ukorijenjena odvratnost ideje da beta dodiruje njeno golo tijelo.
Učiniti istu stvar, ali ne na Beta način - čak i malo arogantno - puno je bolje. "Dolazi ovamo i skidaj se. Ne želim slušati kako te boli sve."
Ili suptilno istaknuti svoj viši status... "Bolje zahvali nebesima što si se oženila super maserom..."
U oba slučaja činiš "stvar koju čini dobar muž". Ali okvir unutar kojeg to radiš je ono što će povećati ili ubiti privlačnost.
Radiš nešto beta tijekom upada? Napusti brod koji tone i pokušaj ponovno s nekom drugom.
Dio ovih potrebnih stvari je produkt nove okoline - žene danas trebaju veću koncentraciju Alfe, odnosno više igre za svoj prag dominacije, a dio je uvijek bio tu, samo smo ga zagubili zbog feminističkog ispiranja mozga o "muškarcima koji poštuju žene, uvijek sve odluke donose s njima, etc."
Nisam imao pojma koliko sam grozno padao na tim drama testovima i zašto sam uvijek upadao u te pasivno-agresivne sukobe. Uvijek sam mislio da se drama testovi temelje na linearnom razmišljanju.
Nakon što sam pročitao o metodi P&P (pristani i pojačaj), shvatio sam istinu.
Prvi put kada sam upotrijeboi P&P bilo je kada me pitala imam li ljubavnicu, i rekao sam ne, imam ih 4 i stvarno je umarajuće držati ih sve zadovoljene. Zadržao sam dah, čekajući njenu reakciju... i ona se nasmijala i rekla "baš si lud!" Na što sam opet upotrijebio P&P: "Točno, kako misliš da bi inače ostao u braku s tobom sve ove godine?" Razgovor se okrenuo u zaigrano zadirkivanje i završio seksom.
U sebi sam se osjećao kao da sam upravo otkrio sveti gral. Proveo sam godine u režimu "Ali draga, zašto bi mislila da imam ljubavnicu? Znaš da si ti za mene jedina na svijetu!"
Sljedeći put kada sam dobio drama test, bio sam više nego spreman:
Kada se žene druže, pogotovo u miješanom društvu, često će pričati o svojim muškarcima kao da su mala djeca. Ponekad će njene prijateljice reći nešto tipa "bolje mu je da se čuva ili ćeš ga kazniti!" ili "pazi da joj ne radiš probleme", ili tako nekakvu varijaciju koja pretpostavlja da je ona autoritet kojem se ti pokoravaš.
Kada se susretnem s tim, nikada ne dopuštam da tako nešto ostane samo za sebe. Dodam na zabavan način "da, bolje joj je da se čuva ili ću ja nju kazniti!" Na to ona zadirkuje mene na sličan način, pa ja nju, pa se pretvori u opću zabavu (koja je poslije i napaljuje).
Jedan od najvećih izvora nemira u vezi je utjecaj njenih prijateljica. Često moraš pokazivati dominantnost ne samo nad njom, već i pred njima. Ovo zapravo povećava privlačnost koju osjeća.
Koristi javne izraze nježnosti s oprezom i vrlo rijetko. Nikada ne ljubim suprugu pred drugim ljudima, i rijetko je držim za ruku ili se mazim s njom pred drugima, čak i dobrim prijateljima s kojima nemamo tajni. Kada napraviš tako nešto, kao recimo da je posjedneš na sebe na nekoj zabavi, stvarno će cijeniti tvoju gestu. Zadnji put kada sam to napravio, pogledala me na isti način kao i kada smo počeli vezu prije 14 godina. Moj rijedak javno izraz nježnosti poslije se pretvorio u vrlo intiman izraz nježnosti od nje.
Isto vrijedi i za cvijeće, bombonijere i ostale "romantične" male darove za koje društvo tvrdi da su ispravan način pokazivanja ljubavi ženama. Kada ste tek počeli, to ti neće eksplodirati u lice, ali ako ih daješ često i predvidivo, izgubiti će svoju vrijednost tijekom vremena.
Najvažniji savjet za veze kojeg se mogu još sjetiti je ovaj: ako znaš da si nešto pogrešno napravio i ona zaslužuje ispriku, moraš naučiti ispričati se iskreno, no bez projiciranja stava da ti je žao.
Ovo možda zvuči neobično, ali mislim na to da, ako se ispričavaš zbog nečega, moraš ostati dominantan. Ne smiješ moliti za oprost, milost ili tako nešto. Isto tako, ne ispričavaj se za istu stvar više od jednom. Ako je isprika nužna, reci je samo jednom, s detaljnom napomenom da znaš da je to što si učinio krivo, da razumiješ zašto ju je to uznemirilo, i TO JE TO. Dalje ne pokušavaj "nadoknaditi" do ili je moliti da ti oprosti. Ako kaže da si joj zbog toga dužan nešto - recimo, cvijeće - sasvim je jasno da to neće dobiti.
Ne pitaj za oprost, već se ponašaj da je tvoja isprika tu sama po sebi, a na njoj je hoće li oprostiti ili ne. Ovaj posljednji dio je bio nevjerojatno težak kada sam ga učio. Ako se sada slučajno posvađamo, stvar izgleda značajno drugačije nego nekada. Nema više moljakanja za njen oprost.
Štoviše, ako se sada posvadimo, i to stvarno posvadimo, ali ostanem dominantan i zadržim okvir, to rezultira najboljom vrstom seksa - seksom poslije svađe. Prije sam mislio da je to mit.
Kada sam prvi put počeo mijenjati svoje ponašanje, morao sam svjesno planirate što ću reći i učiniti. Bilo je vrlo teško.
Ali što dulje radiš ove stvari, i dobivaš više pozitivnih reakcija od njih, to postaje lakše. Nije ni čudo da se kaže da žene oblikuju muško ponašanje.
Kada sam prvi put počeo provoditi igru, bojao sam se njenog emocionalnog stanja. Za mene je igra bio način sprječavanja njenog bijesa ili razočaranja, od kojih sam živio u strahu.
No sada sam uistinu razvio neustrašiv stav prema njenom emocionalnom stanju.
Iako je točno da, iako sve riješiš kako treba, neće biti problema, želim dodati, "pa što ako bude problema?" Zar se bojiš svađe s njom? Zašto se bojiš njenih emocija?
Jednom kada sam ovo internalizirao, sve je postalo prirodno.
Kao betaizirani muž, stalno sam živio u strahu od nje i njenog neodobravanja, vike ili suza. Uvijek sam izmišljao laži o stvarima koje zapravo uopće nisu loše kako je ne bih uznemirio. U to doba je naš odnos bio na dnu.
Na plaži, u beta danima:
ONA: Vidjela sam kako si pogledao onu tamo u tangama!
JA: Ne! Pa znaš da imam oči samo za tebe!
Ona bi se uznemirila, odbila pričati sa mnom, i pokvarili bismo cijeli dan svađom o tome zašto sam pogledao. Pokušavajući izbjeći konflikt, samo bih pogoršao stvar.
A sad?
ONA: Vidjela sam kako si pogledao onu tamo u tangama!
JA: Zgodna je, zar ne?
"Većina žena su glupe droljice koje ne zanima ništa osim mode i izlazaka."
- Igniss
Naravno, ja ne mislim ništa takvo niti sam ikada rekao nešto takvo, ali kada uklonimo prvi omotač parafraziranja, ponekad možda se ponekad čini da dolazim blizu toga. Barem me za to optužuju. Skandalozno, ne? Baš sam kreten svinja što se usuđujem tako nešto napisati kao šalu, a kamoli pomisliti išta slično toj grozoti!
A to je samo šlag na torti onoga što prosječna žena msli o sebi. Naime, bila bi greška fokusirati se na ono što jedan spol loše misli o drugome, ma koliko god nam bilo privlačno nabacivanje blatom. Ključ zapravo leži u samopouzdanju. Koliko god mi slušali o ženama kojima "nedostaje samopouzdanja", činjenica je da prosječna žena ima nevjerojatno dobro mišljenje i o sebi i o vlastitom spolu. Žene su, naime:
Kod gornjeg popisa nije toliko važno što je od toga istinito, a što nije. Kada spojite biološku predodređenost osjećaju više vrijednosti s kulturom dizajniranom isključivo za poticanje osjećaja više vrijednosti, što dobivate? Dobivate princezu napuhane glave. Ovo bi još i imalo nekog smisla u slučaju mladih, lijepih, netaknutih djevojaka, ali danas je to toliko raširen fenomen da gotovo svaka žena u zapadnom svijetu ima isto mišljenje o sebi: vrlo pozitivno.
Na prvi pogled se ne čini loše da žene imaju višak samopouzdanja. Pa što onda? Biti će uspješnije, zadovoljnije i slično. No nažalost...
A) žene imaju biološku potrebu za što dominantnijim partnerom (hipergamija, prag dominacije) +
B) žene su već biološki vrijedniji spol +
C) žensko samopouzdanje se danas pojačava i potiče više nego ikada u povijesti =
Ili drugim riječima, velik (i rastući) broj žena je izgubio sposobnost doživljavanja ljubavi i privlačnosti prema partnerima objektivno jednakima sebi. Stavite se na trenutak u žensku kožu. Što jedan prosječan muškarac ima ponuditi prosječnoj ženi sa svim (barem u njenim mislima) navedenim atributima? Slažem se - baš ništa!
Muško rješenje za taj problem je jednostavno (i jedino moguće): povisi svoju vrijednost igrom, teretanom, novcem, plastičnom operacijom, bilo čime što ti je dostupno. No koliko god muškarci radili na svojoj vrijednosti, ključ se krije u ženskoj seksualnosti. Kako njen prag dominacije ne bi odletio u stratosferu, žena mora prestati tražiti muškarce na krivim mjestima, kontrolirati se, biti ženstvena koliko god je moguće i poticati partnera na vodstvo.. Iako to sve pomaže, tužna istina je da su to sve sitnice koje ne mogu značajno promijeniti stvar. Isto tako ne radi ni prisiljavanje - smanjivanje kriterija je umjetan pojam koji daje samo privremene rezultate. Biologija na kraju gotovo uvijek pobjeđuje.
Evo jedine stvari kojom žena može vratiti svoju sposobnost osjećanja "leptirića" prema normalnim muškarcima:
Kao što ste i sami primijetili, žene prirodno uče prestati se precjenjivati kako stare i stječu životno iskustvo. S time opada i razina igre koja im je potrebna da bi mogle osjećati "leptiriće". Problem je što je ovaj proces sličan eroziji stijena - spor je i mukotrpan, i dok obavi svoje žena je već debelo izvan svojih najboljih i najplodnijih godina. Za usporedbu, velika većina muškaraca ovaj proces započinje već od početka puberteta, kada je njihova vrijednost na tržištu vrlo malena. Taj proces dodatno koči ionako niže bazno samopouzdanje, prisiljavajući ih na barem donekle realnu ocjenu svoje uloge u životu.
Razumijem da je rješenje ne samo vrlo bolno, već i u suprotnosti sa svime čemu se žene podučava od rođenja pa nadalje. Priznajem da ni sam ne znam kako doći do tog rješenja, iako mogu preporučiti ovaj video kao terapiju:
Cure koje vole kretene = čista autodestrukcija na svim nivoima.
Cure koje vole kretene = cure koje ne vole sebe.
Psihologija objasnila odavno kako taj (često pod tepih pometeni) osjećaj vlastite (ne)vrijednosti upravlja većinom naših djela i postupaka.
I nimalo lako nije to promijeniti kod sebe čak ni ljudima koji su osvijestili tu svoju manjkavost, a kamoli onima koji to na svjesnoj razini ne percipiraju.
Uglavnom, teško da im ima pomoći.
Evo mog odgovora:
Istodobno si i u pravu i u krivu. To je vrlo složena rasprava, ali dat ću ovdje sažetu procjenu. Počnimo od toga da ja opservacijski i po studijama o seksualnoj privlačnosti držim da je psihologija tu u zabludi. Žene koje najviše vole kretene su one koje imaju najbolje mišljenje o sebi i s velikim uvjerenjem će se busati u prsa kako su krasne, moralnije, život im je teži, diskriminirane su, etc.
E sad evo mogućnosti da sam ipak pogriješio: možemo reći da je to busanje zapravo znak manjka samopouzdanja, a ne viška, tako da je psihologija ipak u pravu. To je u redu. Glasni ljudi često prikrivaju osjećaj manje vlastite vrijednosti tako što galame kako bi uvijek površno ispali najbolji. Dakle, svakako možemo špekulirati da žena koja ima višak samopouzdanja njega ima samo na površini, a zapravo se uopće ne voli.
Ali kako onda to riješiti? Kada god bude spomenuto žensko samopouzdanje i manjak istoga, rješenje (i stručno i laičko) je uvijek isto: govorimo ženama još više kako su sposobnije, bolje, diskriminirane, mogu sve, imune su na starenje i fiziologiju, etc. To je ono što se u engleskom naziva "grrrrrlll-power". Psiholozi su oni koji prednjače u tome. Ali upravo uvjerenost u te "svi znaju" činjenice o ženskoj superiornosti i diskriminaciji je ono što vodi do simptoma koje sam naveo, tj. nekog oblika narcisoidnog poremećaja ličnosti koji uništava njenu sposobnost vezivanja za normalne muškarce.
Da, možda takva žena ispod svog oklopa stvarno ima nisko samopouzdanje kao što sam opisao u drugom paragrafu, ali stekla ga je upravog kroz bombardiranje porukama namijenjenim tome da joj ga "podignu" i napušu joj osjećaj vlastite vrijednosti (jer svi znaju da ga imaju premalo, zar ne?). Narcis možda duboko u sebi ima manjak samopouzdanja, ali svi koji ga upoznaju će ipak reći da sam sebe voli previše, a ne premalo.
Iz toga logički proizlazi pitanje: ako ono što se čini visokim samopouzdanjem nije zapravo visoko samopouzdanje, i ako alati kojima društvo želi graditi samopouzdanje kod žena kojima ocijeni da to treba (dakle, svih žena) zapravo ne daju takav rezultat nego samo rezultiraju narcisoidnošću.... što je onda pravo samopouzdanje, i kako ga izgraditi?
Moja preporučena metoda je biti realan prema ženama, ne idolizirati ih i ne puniti im glave lažnim činjenicama i ispraznim sloganima iz grrrrlll-powera. Žena koja je svjesna svoje velike moći ali i velikih ograničenja se svakako osjeća udobnije u svojoj koži, samopouzdanija je i donosi bolje izbore od one koja koristi narcisoidnost kao štit i time osigurava da će podivljati čim namiriše malo kretenske igre. Mislim da to na ovom blogu takvu edukaciju i uspješno provodim. No kada bih kao i 99.99% interneta stalno ponavljao da žene imaju premalo samopouzdanja umjesto previše (priznat ćeš da barem na površini imaju previše, a ovo što imaju u dubini je podložno raspravi), utopio bih se u masi loših savjeta.
Stoga držim da je preciznije i edukativnije reći da žene danas u prosjeku imaju višak samopouzdanja, a ne manjak.
Osim nekoliko trollova s težim oblikom Aspergerovog sindroma, sumnjam da itko od čitatelja percipira igru kao alat koji bi trebao preko noći pretvoriti ružnog Omega tipa koji ne izlazi iz podruma u super-zavodnika okruženog modelima (ili zlog zavodnika koji lomi srca, mwahahaha). Igra ima svoja ograničenja i promjene zahtijevaju mnogo vremena. Ipak, imam dojam da dobar dio ima pomalo pogrešnu percepciju vremenske dimenzije, gledajući na igru kao na ili nešto što je "sitnica" ili kao na nešto što je "beznadno". U stvarnosti nije ni jedno ni drugo. Kao i mnoge druge stvari u životu, temelj igre je umjerenost.
Da prvo razjasnimo faktor vremena. Kao što spominjem u knjizi, tvoja osobnost je formirana kroz životno iskustvo i edukaciju tijekom posljednjih dvadeset, trideset. četrdeset ili više godina. Tijekom tog vremena, stekao si sve svoje navike, tikove, običaje, uvjerenja, moralne vrijednosti, držanje, način govora i ostalo. Nije razumno očekivati da se išta od toga može radikalno promijeniti u manje od nekoliko mjeseci. Ako odjednom kreneš u teretanu ili odeš na dijetu, isto tako ne bi bilo razumno očekivati da ćeš probati dva puta i odjednom imati super tijelo.
Isto tako, treba uzeti u obzir i od čega počinješ. Jesi li potpuno neiskusan i ideja interakcije sa ženama te ispunjava užasom? Jesi li onaj prosječan tip kojemu nije jasno zašto ga svi vole ali nitko ne je*e(osim države)? Jesi li već "mačor" kojemu samo nedostaje malo finese? Nemaš nikakvih problema sa ženama osim u dugoročnim vezama koje pucaju jer ne znaš što s dramom ili ljubomorom? Sve to ima utjecaja. No pod pretpostavkom da se radi o nekome potpuno neiskusnom, iznijeti ću općenitu procjenu napretka. Ovo pretpostavlja jednostavno život s obraćanjem pozornosti na detalje, voljom za promjenu i povremenim isprobavanjem, ne fokusirani napor od tri sata na dan. Naravno, svatko s više iskustva može se pronaći bliže kraju vremenske crte, odnosno na onoj točki gdje još nema osobine koje su steknute otprilike do tog trenutka.
Umjesto toga, kontinuum napretka bi mogao izgledati ovako:
Cijeli vremenski pravac, od početka do kraja, znači pomak za otprilike dvije kategorije muškog statusa (u prijevodu: imati igru znači samo po sebi biti visokog statusa, ali i igra ima neke granice). Uočite u ovim komentarima iznenadnu neugodu vaše okoline i val pokušaja posramljivanja zato što muškarac iznenada poseže izvan kategorije koju drugi očekuju od jednog (do tada) poslušnog, seksualno nezadovoljnog Beta tipa. Naravno, ne počinju svi s lijevog kraja pravca! Vrlo je malo muškaraca koji nemaju baš nikakvog iskustva.
Napredak također ovisi o uloženom naporu, za koji gornji graf pretpostavlja da je lagan do umjeren. Ukratko, svakih 6 mjeseci laganog prakticiranja igre (dakle, normalnog života s povremenim izlascima i terenskim učenjem, te obraćanjem pozornosti na detalje iz kojih je moguće nešto naučiti) donosi vidljiv pomak. Recimo, ako si prije lako dolazio do spojeva, ali su tvoji spojevi završavali u prijateljskoj zoni, nakon 5-10 spojeva na kojima poduzimaš nove stvari i učiš na greškama možeš očekivati da će ti potpuno prestati biti problem zaključivati stvar i tvoja stopa uspjeha će strelovito porasti. Nakon toga ćeš se fokusirati na nešto drugo.
Nije važno odakle se počinje i kada se počinje jer nikada nije prekasno. Ako muškarac samo stoji zabarikadiran u kuću i ne radi ništa osim čitanja knjiga, proces će ići barem dvostruko sporije jer njegovo znanje neće imati potporu u praksi. Ako izlazi 2-3 puta tjedno, vježba upade i aktivno uči, proces će ići barem dvostruko brže (iako i dalje ne može biti instantan koliko god se čovjek trudio zato što umu treba neko vrijeme da procesira stečene vještine i nauči na greškama).
Nakon svakog perioda napretka u igri, muškarac dobiva veću razinu svijesti o igri i poboljšava svoje prilike sa ženama. Poslije pomaka od dvije kategorije na Beta-Alfa pravcu, dolazi do opadajućih prinosa, te postaje teže tući iznad svojih temeljnih postavki i pomaknuti se za više od tri kategorije bez dodatnih promjena u izgledu, novcu, slavi, društvenom krugu i sl. Najlakši i najbrži pomaci nalaze se u sredini sve do statusa nižeg Alfe (što je, nikada ne zaboravite, vrlo respektabilna i natprosječno uspješna kategorija), ponajviše zato što je Omegama izuzetan šok početi poduzimati ovakve promjene, u usporedbi s onima koji su bili samo frustrirani i nezadovoljni, ali nipošto beznadni ili bez iskustva.
Treba spomenuti i faktor slučajnosti. Proces učenja se ne odvija samo priključkom na elektrode i spavanjem. Kao i svaka društvena vještina, igra će imati svoje trenutke i trijumfa, kada se dogodi neočekivan uspjeh, i totalnog poraza, kada se iznenada manifestira Beta prokletstvo i maniri koje muškarac još nije potpuno odstranio iz sebe. Evo nekih od slučajeva koje ćeš vjerojatno doživjeti tijekom svog napretka:
1. Nadigravanje: u svojoj žurbi da se omastiš, tretiraš ženu kao ljutog protivnika umjesto kao seksualni objekt osobu. Postoji zadržavanje Alfa okvira, što je dobra interna igra, a postoji i nadigravanje. Ne upotrebljavaj više sile nego što je potrebno.
2. Podigravanje: pogrešno si procijenio njen tip, odnosno podcijenio si količinu i intenzitet igre koja joj je potrebna. Moja Ahilova peta, priznajem.
3. Fenomenalan upad... koji ne vodi nikamo: ne treba objašnjavati, osim napomene da je jako deprimirajuće izvesti savršeno otvaranje, vidjeti instantnu privlačnost i sve ide po planu, ali ispada da ona nije iz grada i baš za tri sata mora na avion natrag u daleku zemlju. FUUUUUUUUU...!
A imao sam tako dobar upad!
4. Preveliko uzbuđenje: od nervoze, radosti što si otkrio igru, ili oboje, ili zato što si popio previše alkohola u pokušaju da ublažiš nervozu, ponašaš se kao Duracellov zečić i letiš s misli na misao. Visoka razina energije je dobra u nekim okolnostima, ali ako te nitko ne može pratiti, tvoja igra će propasti. U najbolju ruku ćeš postati zabavljač.
5. Pretjerano zainteresirano reagiraš na mrvicu koju ti je dala: instant Jednoitis! Ovo je znak dobre igre koja privlači početni interes, ali tvoja interna igra još nije evoluirala do te razine, tako da tvoja očaranost time što ti je pridala pozornost uništava sve što si postigao.
6. Paraliza pred tjelesnim dijelom: još ti ne leži dodirivanje, doima se neprirodno ili strašno, a o poljupcu da i ne govorimo. Ovo je stanje agonije koje je potencirano neiskustvom, i možda ga je najteže nadvladati od svih. Sjeti se da nemaš što izgubiti i da ne radiš ništa neobično. Počni od malih stvari.
7. Strah od početka: izašao si vani, super se osjećaš, ali ne možeš se prisiliti da napraviš upad! Što dulje razmišljaš o svim groznim stvarima koje se mogu dogoditi, to više tone tvoje samopouzdanje, i naposljetku se vraćaš doma bez da si porazgovarao iti jednu jedinu riječ s nekom nepoznatom osobom. Alternativno, genijalan upad za onu curu pored tebe u knjižari ti je gotovo na usnama, ali ne možeš se prisiliti da ga izgovoriš sve dok ona ne napusti prostor i tvoj život... zauvijek.
8. Strah od društvenih normi: osjećaš se neugodno što "to radiš" i to se vidi na tebi kada te ona zaigrano nazove čudnim. Umjesto da upotrijebiš P&P, ideš se ispričavati i ubijaš atmosferu. Alternativno i trunku rjeđe, stvarno si neugodan ali si agresivan i to ne uviđaš. Točno znati kako drugi reagiraju na tebe i zašto je fino umijeće koje se razvija godinama. Ako nisi siguran, samo se trudi da ne budeš otrovan.
9. Ispaljivanje gluposti: ide ti super kada ti odjednom izleti nešto što je jednostavno creepy ili potpuno neprikladno za situaciju. Baaaam! Game over. Najčešće se radi o eksplicitnim seksualnim temama, ali u pitanju mogu biti i razne druge stvari.
Zapamti, iako se kaže da "budala uči na svojim greškama, a pametan čovjek na tuđim", nema ništa budalasto u učenju iz iskustva. Naposljetku, većina ljudi ne uči ni na jednom ni na drugom.
"Kada svjedoči visokom statusu i utjeacaju bogatog muškarca, promatrač zaboravlja Beta srce koje kuca ispod njega..." - Herman Melville, Moby Dick, parafrazirano
Koja ironija da pišem o generalima baš na dan kada su oslobođeni generali Gotovina i Markač, eh? Iskreno se nadam da neću nikada o njima morati pisati ovo što pišem o američkim generalima.
Isprva sam bio sklon vjerovanju da je slučaj Davida Petraeusa jednostavna stvar, u kojoj visoko-rangirani i bogati Alfa ima ljubavnicu i suočava se s bijesom društva (ala Tiger Woods, Bill Clinton) koje se osjeća ugroženo normalnom muškom seksualnošću. No kada se zagrebe malo ispod površine, otkriva se da je cijela stvar mnogo kompleksnija. Dapače, da je samo imao ljubavnicu, ne vjerujem da bi ga to dokusurilo kao što jest, ali ovdje ispada da se ne radi samo o tome. Umjesto toga, imamo gigantsko klupko zavjere koje predivno ocrtava moderno seksualno tržište i njegovu degradaciju.
Napomena:tekst je temeljen na izvještajima dnevnih novina. Činjenice se mogu velikom brzinom promijeniti kako biva otkriveno sve više detalja.
09. studenog 2012., američki general i direktor CIA, David Petraeus (60), dao je ostavku zbog skandala. Glavni razlog je njegova afera s njegovom pomoćnicom i biografinjom, Paulom Broadwell (39) koja je izašla na vidjelo na više strana istodobno. Kako bi priča bila razumljivija, pojasnit ću od početka.
Negdje tijekom 2006., general David Petraeus upoznao je Paulu Broadwell prilikom držanja prigodnog govora na Harvardu. Paula je tamo bila student diplomskog studija, slijedeći desetak godina karijere u rezervi vojske SAD-a i raznim anti-terorističkim službama. Ostao je u kontaktu s njom nakon što su kratko popričali o znanstvenim interesima.
David Petraeus je tada bio preko 30 godina u braku sa svojom suprugom Holly Petraeus (djev. Knowlton), čiji je otac bio jedan od upravitelja prestižne vojne akademije West Point. Imali su dvoje već odrasle djece. Paula je također bila u braku sa Scottom Broadwellom, liječnikom s kojim je dobila prvog sina.
David Petraeus i njegova supruga; Paula Broadwell i njen suprug
Dvije godine poslije, Paula je magistrirala i upisala post-diplomski studij, s temom doktorske disertacije o vojnom vodstvu, s primjerom Davida Petraeusa. Negdje u to doba je rodila i drugog sina. Ne zna se točno kada je sve počelo, ali negdje dok je pisala njegovu biografiju, "All In: The Education of David Petraeus" (Uloženo sve: Edukacija Generala Davida Petraeusa), prešli su iz komunikacije e-mailom u osobne sastanke i tako je rođena njihova veza. 2010. je provela godinu dana s njim u Afganistanu (ostavljajući svog muža da se sam brine o njihovoj djeci), te su se nalazili sve češće, uključujući i u prostorijama CIA-e nakon što je on postavljen za direktora. Paula se malo pomalo počela zbližavati s Petraeusom do te mjere da su njegovi podređeni u CIA postali zabrinuti zbog količine vremena koje je provodila s njim. Mnogi su komentirali da je očito da ona želi "zabosti pandže" u njega. Ipak, sve je još uvijek bilo tajno.
Dok su ona i David varali svoje supružnike, Paula je polako postajala zabrinuta. U bazi gdje su se ponekad družili, tijekom 2011. je sve češće viđala i drugu ženu, Jill Kelley, kako se ponekad druži s Petraeusom, te se uplašila da joj ga Jill želi oteti. Jill je bila imućna "društvena osobnost" slična Paris Hilton, koja se družila s većinom visoko-rangiranih oficira. Ono što Paula nije znala, nažalost, bilo je to da je Jill ljubavnica drugog generala, Johna Allena, tako da se brinula bez razloga. Svejedno, to je nije spriječilo u slanju prijetećih mailova s privatne Gmail adrese svog ljubavnika, Davida Petraeusa:
"Diraš Davida pod stolom, znam to... a zna li tvoj muž?"
"Paradiraš po bazi ... [...]... daj se upristoji malo."
"Kloni se mog tipa! Ovo je posljednje upozorenje!"
Zaustavimo se ovdje na trenutak kako bismo razmotrili ovog izvanrednog hrčka. Ova situacija savršeno simbolizira ono na što se misli na urođenost fenomena racionalizacijskog hrčka kod ženskog roda. Žena može biti vrhunski stručnjak, sportaš, uglednik, književnik ili tko zna što, ali i dalje biti podložna potpunom gubitku razuma kada se aktiviraju njeni biološki instinkti za hipergamičnu borbu za Alfa partnera. Tako se i kod Broadwell, visoko-pozicionirane vojnikinje i stručnjakinje za anti-terorizam, jednostavno prebacila sklopka, i iznenada nije znala kako se nositi s drugom ženom osim tako da je ljuto obavijesti da "prestane paradirati po bazi."
Jill Kelley je prijetnje shvatila ozbiljno i obratila se svom prijatelju, koji je radio u FBI-u. Rekla mu je da je ne zanima tko je ta osoba koja joj to šalje, samo da mailovi prestanu. FBI se pozabavio stvari, ali ipak vrlo površno, te je isprva odgovorio Jill da se "ne radi o kriminalnom slučaju". Ipak, zbog njenih veza u FBI-u, slučaju je posvećeno više pozornosti nego inače i praćenje korisničkog računa je nastavljeno. Zanimljivo je i da su oba generala već sasvim slučajno došla u dodir - na nagovor Jill Kelley, obojica su su se pojavili kao prijatelji suda u slučaju razvoda i dodjele skrbništva nad djecom Jilline sestre blizanke, Natalie Khawam, kako bi jamčili za njeno poštenje. Također je zanimljiva i činjenica da su Natalie i Jill u velikim dugovima, svaka po nekoliko milijuna $, te da je Natalie podnijela nekoliko lažnih prijava za obiteljsko nasilje.
Još jedna pauza. Ne znam u kojim se okolnostima Natalie razvela, ali to što je dužna nekoliko milijuna $ (unatoč tome što potječe iz imućne obitelji) i što je dokazano da je podnosila lažne prijave policiji govori jako puno o njenoj sposobnosti da bude dobra majka. I što rade dvojica generala, dvojica sjajnih uzora nacije? Bezočno se upuštaju u bijelo vitezovanje za nju, pojavljujući se pred sudom da bi svjedočili o nečemu o čemu nemaju pojma, samo zato što je ona žena. Mogu još razumjeti Allana, čija je ona bila ljubavnica pa je barem dobivao nešto za uzvrat svog podržavanja nepravde, ali Petraeusa? Zašto, čovječe, zašto?
Negdje krajem 2011., malo nakon što je Petraeus postao direktor CIA-e,, veza između Broadwell i Petraeusa je pukla. Ne zna se zašto, ali Petraeus (ili bih mogao reći Betraeus? ) je nastavio trčati za njom, kako Daily Telegraph navodi, "šaljući joj tisuće mailova tijekom prve polovice 2012." Postoji i druga varijanta događaja: da je veza završila tek polovicom 2012., a nakon što je završila je Petraeus saznao da je Broadwell u posljednjim mjesecima slala prijeteće mailove s njegovog računa. Ovdje se mora priznati da je situacija previše mutna za donošenje zaključaka, ali ako pretpostavimo da je istina, vrlo je dobra za ilustraciju dualnosti pojmova Alfa i Beta:
Ovo je savršen primjer kako su novac i slava od ogromne pomoći u bivanju Alfom, ali Alfom te oni ne čine. Petraeus je Alfa, da, bogat, utjecajan, slavan, u dobroj formi, i u dobi od 60 godina je spavao sa ženom od 39 godina (istina, malkicu konjolikom, ali u izvrsnoj formi i savršenog tijela), čime se ne može pohvaliti puno 60-godišnjaka. Totalno Alfa. Ali to je sve zbog njegovog položaja. Njegov mentalitet je bolno Beta, kao što je vidljivo i iz bijelog vitezovanja i iz njegovog moljakanja nakon što je veza završila. Kada bi mi čitatelj napisao da je poslije prekida učinio isto što i on, rekao bih mu da za njega nema nikakve nade i da se mora srediti.
U osnovi, on je situacijski Alfa, kao što bi bio i bilo koji klošar s ulice da ga staviš na tu poziciju s tim gigantskim statusom i novcem. No ispod toga kuca Beta srce, koje dopušta da ga vuče za nos bezvezna žena koja ne bi ni bila na radaru većine igrača. Ako mene pitate, pomalo je depresivno da jedan od 5 najmoćnijih ljudi na svijetu dobiva manje seksa i pri tome ima više komplikacija nego bilo koji vulgaris igrač koji tjedan dana visi po klubovima dok mu se ne posreći s nekom zgodnom studenticom. Istina, nije da ga ne razumijem: evo direktne usporedbe onoga što ga je čekalo u uredima CIA-e i doma:
(Na slici, supruga Holly. Zaokružena: ljubavnica Paula)
U usporedbi s djevojkom s kojom se vjenčao 38 godina prije:
On zapravo uopće ne izgleda toliko drukčije u odnosu na skoro 40 godina prije. Ona, s druge strane...
Rekli bismo "starenje", ali tu postoje i dvije druge stvari: a) totalna zapuštenost, i b) debljina. A ovo je još slika u najvećoj mogućoj javnosti, dakle s maksimalnim sređivanjem (ouch). Nije da opravdavam Petraeusa, jer to što je žena ostarila nije razlog za prijevaru, ali... mogu ga razumjeti. Za njega bi se moglo reći da je jadnik, a za nju ipak da je svog jadnika ostavila nezaštićenog pred grabežljivicom.
Ipak, striktno govoreći, nije to trebao napraviti, a pogotovo ne na tako dugotrajan i javan način. Ako išta, mogao je otići kod prostitutke i poštedjeti se poniženja. Barem je nekada to bio modus operandi moćnih i bogatih muškaraca: imaj ljubavnice ili posjećuj "dame", ali budi diskretan, nikada im ne davaj ikakvu nadu da ćeš zbog njih napustiti ženu, i nikada se ne vezuj za njih. Istina, to je kiselo grožđe za varanje, ali eto. Svejedno, iako ona nije ispunjavala kriterije izgleda, nije to trebao napraviti. I o ovome isto nema informacija, ali sudeći po njenoj karijeri, Holly se bavila pomoći veteranima, pogotovo onima s obiteljskim problemima. Nema nikakvih indikacija da je bila na Alfa vrtuljku prije udaje ili da je bila loša supruga. Nema opravdanja ni da jest, ali svejedno.
S tim rečenim, ne znam koliko bi nas moglo odoljeti iskušenju da smo a) toliko nezadovoljni izgledom partnerice i b) svakodnevno se na nas (zbog naše slave ili položaja) baca svježe 20+ godina mlađe meso. To je razlog zašto je za ženu ne biti s Alfom već pola bitke u obrani od varanja, iako ona naravno nije znala da će on postati Alfa (pozicijom ako ne karakterom) kada se udavala za njega, i vrijedili su neki drugi standardi i očekivanja, tako da...
Dodajmo još ovo: ako je Petraeus u duši Beta, svakako je primjer koliko se jedan Beta može promijeniti - iz neuglednog, nepoželjnog (iako ne toliko u to doba) kadeta u vrhunskog atletičara, vojnika i vođu - i da Alfu - jer je vrlo malo takvih toliko poželjnih ženama u toj dobi da se bacaju na njih. Jedino je šteta što je njegov mentalitet ostao isti, ali vjerojatno kao general nije imao dovoljno iskustva sa ženama da bi imao potrebu naučiti igru. Zamislite samo da je uz to sredio i psihološki dio - kamo bi još sve dospio? Dwight Eisenhower #2? Nikad se ne zna. Ovako je hibridni Alfa - što je i dalje bolje od većine, ali šteta potencijala.
Vratimo se e-mailovima. U to doba su istražitelji FBI-a već počeli pratiti tu adresu zbog spomenutih prijetnji, tako da im to nije promaklo, te su ubrzo prokopali dublje i pronašli masu mailova iz doba dok su Broadwell i Petraeus još bili skupa, uključujući i one sočne koji govore o "je*anju pod radnim stolom." Svejedno, iako su se već počeli brinuti o proboju nacionalne sigurnosti, nisu to tretirali kao kriminal, jer prijevara to sigurno nije. Tek je poslije, kada su iz nekog maila lažno posumnjali na korupciju (ispalo je da nema veze s tim), pokrenuta akcija i mašinerija pritisnula Petraeusa da podnese ostavku. Ironično, možda su i bili u pravu: na računalu Paule Broadwell pronađena je oveća količina povjerljivih dokumenata CIA-e kojima nije smjela imati pristup. Ipak, nisu podnesene nikakve prijave protiv njih.
Nabrojat ću još jednom sve vrijedne detalje iz mozaika igre koje sadržava ovaj mali skandal:
Spoznaja da najvažniju vojnu i špijunsku silu* na svijetu vode debili** koji bi izgubili glavu*** zbog prve bezvezne žene koja im se ponudi (i obrnuto). * = stvarno mislite da bi ovakvi ljudi uspjeli organizirati 9/11?
** = još ne mogu vjerovati da je direktor CIA-e koristio Gmail account. Da, GMAIL!
*** = da, da je samo prasnuo i otišao, sve bi bilo u redu
Neke se stvari ne mogu kupiti. Za sve ostalo, tu je Igra.
"Ostavi je boljom nego što si je našao."
- Igrački moto
Iza ove poznate izreke stoji mnogo više komplikacija nego što se čini na prvi pogled. Iako je igra u osnovi amoralan pojam, izvan granica prosuđivanja dobrom i lošom (kao i svi biološki uvjetovani zakoni seksualnog tržišta), te je stoga ne treba opravdavati ili braniti, ove riječi se često koriste upravo u tu svrhu. To dolazi iz pogrešnog shvaćanja igre kao laganja, iz čega zatim proizlati potreba objašnjavanja za što se igra koristi ili ne koristi, kao da je to uopće važno za jednu tako amoralnu stvar.
Svejedno, empatija možda isto nije moralna kategorija sama po sebi, ali većina nas kao ljudi je osjetljiva na tuđe doživljaje i osjećaje, i trudi se ne izazivati bol gdje je to moguće. S tom pretpostavkom ćemo analizirati umijeće ljubaznosti - odnosno, kako je to možeš ostaviti boljom nego što si je našao.
1. Oko za oko, zub za zub
Ova izreka se inače koristi u smislu vraćanja negativnosti, ali u ovom kontekstu znači da bi trebao vraćati dobra djela dobrima. Recimo da si upoznao dvije žene identične po svemu osim po ponašanju prema tebi. Jedna se igra tobom, isparava, zaje*ava te, drži te na udaljenosti, pretvara se, toplo-hladna je, i općenito ti otežava posao na svaki mogući način. Druga je otvorena, ne skriva da joj se sviđaš, pažljiva je i topla prema tebi i dostupna ti je (ako je želiš). Pitanje: hoćeš li ti tretirati ovu drugu na način kao što tebe tretira ona prva?
Dovraga ne. Trebao bi biti prema njoj isti kao i kakva je ona prema tebi. Uostalom, vrijedi ista logika kao i kod broja seksualnih partnera (odnosno pripadajućeg mentaliteta): ako tretiraš dobre cure jednako kao i loše, kakvo onda ponašanje potičeš? Ne ustručavaj se imati visoke kriterije i biti strog s njima, jer ti nisi odgovoran za njihove pogreške, ali nemoj liječiti frustracije na curama koje su dobre prema tebi.
I ne, to ne znači da je trebaš oženiti ili tako nešto, ali da je normalna, ljudska stvar biti ljubazan prema nekome kome je stalo do tebe. To ne radiš samo zbog drugih, već i zbog sebe - zbog tvog "obraza".
2. Neka baci prvi kamen onaj tko je nevin
Kad sam se već uhvatio biblijskih izreka, evo da nastavimo niz: neosuđivanje. Isus je, naravno, mislio na apsolutnu grešnost svih ljudi, što ih čini neprikladnima za osuđivanje bilo koga - odnosno, sebi ravnih. Ja mislim na to da, ako imaš određene standarde za vezivanje, i ona ih ne zadovoljava, ne bi je trebao osuđivati zato što ih je pogazila s tobom. Ne želiš upasti u Groucho-Marx-ovsku psihozu "Ne želim biti član kluba koji bi me imao za člana".
Recimo, ako je prevarila svog dečka s tobom, naravno da nećeš biti ta budaletina koja će se vezati za nju kako bi isto mogla učiniti i tebi. Ali čini li je to lošom osobom ili vrijednom prijezira, ili da pričaš uokolo kako je ona drolja, fufica i ostalo? Iskreno sumnjam. To jednostavno nije na mjestu. Ona ti je dala ona što si htio, nema potrebe da je proganjaš zbog toga. Ako je itko treba kazniti u smislu kozmičke pravde, to će biti njen dečko - svojim odlaskom.
Neosuđivanje je također i stvar dobre igre, te ključ ulaska u tajno društvo. Postoji velika razlika između visokih, nepokolebljivih standarda, odnosno bivanja indiferentnim alfom, i ljutog osuđivanja. Ako se oko tebe osjeća aura bijesa ili dehumanizacije, nećeš daleko dospjeti. A sada loše vijesti: "Ostavi je boljom nego što si je našao" ne radi.
Čekaj, kako?
Točno tako. Nakon što odeš, ona sasvim sigurno neće biti ni bolja ni sretnija nego što je bila prije. Pretpostavimo neke načine na koje bi vaš odnos mogao završiti:
- bio si previše napaljen da bi se ograničio na spavanje sa samo jednom ženom
- dosadila ti je / počela te živcirati / prestalo ti je biti zabavno s njom
- zanima te neka druga pa prekidaš kako je ne bi prevario
- otkrio si da ima neku manu koje nisi bio svjestan / udebljala se / doživjela nesreću (hej, svijet je okrutan)
- odselio si daleko od nje, ona od tebe, ili oboje
- ona je htjela da vaša veza pređe u nešto više, ti nisi
- otkrio si da te prevarila (s nekim tko joj se zapravo nije sviđao više od tebe pa je požalila)
- jednostavno zato što možeš
- dosadilo ti je, želiš natrag svoj samački život
Pretpostavljam da postoje i neki drugi razlozi zašto bi završio odnos muškarca i žene kojoj se on sviđa, ali recimo da sam pokrio 99%. U kojem od ovih scenarija (osim možda varanja) će žena biti sretnija kada to završi? Hoće li biti ushićena, puna života, zadovoljna svojim iskustvom, ili bolja osoba (koji god vrag to značilo)?
Ne, naravno da neće.
Ako si privlačan i poželjan, tvoj odlazak ili odbijanje nečega više (ma koliko god nježno bili postavljeni) će zauvijek ostaviti ranu u njenoj duši. Niti jedan sljedeći muškarac se neće mjeriti s tobom - u osnovi, postat ćeš subjekt 5 minuta Alfe. Čak i ako je ona naučila da se ne petlja s tipovima sličnim tebi u budućnosti (bilo zato što neće biti dobri prema njoj, bilo zato što su izvan njenog dosega), svejedno će žudjeti za tobom. Jednostavno nema načina da je ostaviš bez da je povrijediš. Ukratko, kada žene bivaju ostavljene, bivaju povrijeđene. I to je to.
Isto tako, biti odbijena ili ostavljena je udarac koji je ženi mnogo teže podnijeti. Iako žene inciraju 70% razvoda i ogromnu većinu ne-bračnih prekida (čak i kada se korigira za činjenicu da uporno biraju naj-Alfa muškarce za koje je veća vjerojatnost da će oni njih ostaviti), ostaje nepobitna istina da je ženska vrijednost na seksualnom tržištu vrlo prolazna. S početkom neminovnog opadanja oko dvadeset i pete godine, koje strelovito ubrzava poslije tridesete, za ženu je svaka godina provedena s Alfa tipom koji joj se sviđao ali ju je odbacio razorna i nagrist će njenu sposobnost pronalaska sreće sa svakim sljedećim muškarcem. Naravno, da je naše društvo imalo razumno, educirali bismo mlade žene o toj činjenici, no ljepše je zabijati glave u pijesak.
Muškarci, s druge strane, doživljavaju rast svoje seksualne vrijednosti kako prolaze godine, sve tamo do 40-e, a ukoliko imaju kompenzirajuće Alfa vještine, mogu njima kompenzirati starenje još nekoliko desetljeća. Žene nemaju tu opciju. Stoga je za ženu takav prekid mnogo teži nego za Alfa muškarca (iako ne teži nego za Beta muškarca, koji je uistinu u go*nima do grla kada iznenada izgubi partnericu).
Neke će na to reagirati tjednima plakanja, same u sobi i nosa zabijenog u plišane životinje, dok će druge preći u psiho zonu i krenuti u stalkanje, osvećivanje, ili "osvetničko" spammanje Facebook statusa i spavanje s nizom sljedećih muškaraca, čijim će penisima uzaludno pokušati prigušiti svoj bol kroz "emancipaciju". Ali svaku će to povrijediti. Koliko god prekid bio nježan i dobroćudan, opet je to prekid - nešto što bi bilo loše kome, ali je za žene - i još u takvim okolnostima - poražavajuće. Sjetimo se samo Monice Lewinsky, koja je nakon skoro 20 godina i dalje sama i pati za Billom i možemo vidjeti ekstreman primjer tog efekta. Jednostavno nije bilo načina da je on ostavi boljom nego što ju je našao. Pa čak ni da je ostavi istom. To je okrutna stvarnost.
Naravno, nemojmo to shvatiti kao neku univerzalno-žensku pravilnost zbog koje treba žene općenito tretirati kao žrtve kojima je potrebna zaštita. Žene se tako osjećaju samo kada ih napusti muškarac visoke vrijednosti, s kojim bi htjele biti. Za sve druge slučajeve, proces eliminacije je hipergamično brutalan i brz. Beta orbiter ili mužić će izblijediti iz njenih misli unutar 5 minuta od prekida/razvoda, i nikada se neće pitati kako je mogla popraviti stvari s njim.
Sjetite se toga, svi vi igrači i koji biste željeli biti igrači, sljedećeg puta kada poželite racionalizirati da je bolje za nju da ste prekinuli (i obrnuto). Ružna realnost se ne može nikako otkloniti patetičnom izjavom iz naslova. Umjesto da je pokušavate zamotati u šareni papir, prigrlite ovu neugodnu činjenicu poput Kosca Smrti i učinite je dijelom sebe.
Znanstvena metoda me jednostavno obožava. Evo još jedne opsežne, široko prihvaćene i metodološki kvalitetne studije, koja će na igroskeptične trollove djelovati poput RAID-a na hrpu žohara koji su se razmnožili po tamnim uglovima interneta.
Pitanje: kakav utjecaj muško i žensko samopouzdanje imaju na njihovu ukupnu privlačnost?
Metodologija: kao konceptualna repliakcija Clarka i Hatfielda (1989.), sudionici su zamoljeni da zamisle da im je prišao prosječno privlačan član suprotnog spola i pitao ih jedno od tri pitanja: "Bi li izašao/la sa mnom na spoj?", "Bi li otišao/la sa mnom u moj stan?" i "Bi li se seksao/la sa mnom?" Sudionici su odgovarali na ova pitanja koristeći skalu od 1 (definitivno NE) do 9 (definitivno DA). Podaci o samopouzdanju imaginarnih meta su bili manipulirani tako da je svaki sudionik dao odgovor meti s niskom, srednjom i visokom razinom samopouzdanja za svaki scenarij. U osnovi, svaki sudionik je sudjelovao u 9 različitih scenarija (danih po slučajnom redoslijedu). Zatim su izračunate interne vrijednosti i intervali pouzdanosti.
E sad, vjerujem da su neki od vas samo slegnuli ramenima i rekli "žene vole samopouzdane muškarce, ništa novo". Kao prvo, važno je to i "službeno" potvrditi, jer ovim svijetom, koliko god je to teško povjerovati, stvarno hodaju spodobe koje su duboko uvjerene da je ženama samopouzdanje odbojno, ili da ih manjak samopouzdanja neizbježno ne odbija, ili da žene ne vole narcisoidne tipove..
A kao drugo, pitanje je koliko? Odgovor je, kako što ćete vidjeti, "puno". Razlika bi trebala zabrinuti one muškarce koji često za sebe čuju da su "dobrice", "strpljivi", "dobri dečki" i sl. No idemo prvo pogledati rezultate:
Svijetlo = nisko samopouzdanje, križano = umjereno samopouzdanje, tamno = visoko samopouzdanje.
Gore lijevo: spoj. Gore desno: povratak u stan. Dolje lijevo: seks.
Lijevi stupci: žene ocjenjuju muškarce. Desni stupci: muškarci ocjenjuju žene.
J**i me u glavu. Vidite koliko su konzistentne ove razlike? U sva tri slučaja, muškarci s visokim samopouzdanjem imaju dvostruko više šanse od onih s niskim samopouzdanjem (a to je samo na papiru, izvan okrutne dinamike stvarnog života!). Samo razina samopouzdanja je dovoljna za preokretanje odgovora iz "vjerojatno ne" u "vjerojatno da", što je već tri-četvrtine bitke dobiveno. A ovo nije samo na generalskom stolu: poslije je isto istraživanje provedeno sa suptilnim indikatorima samopouzdanja (majice, e-mail adrese, glasine koje daju sliku o nekome kao o samopouzdanoj osobi ili ne) i dobiveni su identični rezultati.
Neoprezan čitatelj bi mogao iz ovih grafova zaključiti da je žensko samopouzdanje privlačno. Na prvi pogled da, ali to je samo zbog tzv. "efekta poda". Budući da je za žene ekstremno rijetko da imalo pozitivno reagiraju na direktan poziv na seks, čak i s najprivlačnijim muškarcima (sjetimo se Ignissovog pravila #5), te uz to jednako ekstremno rijetko poduzimaju prvi korak, samopouzdana žena koja poziva muškarca na bilo što ima veću šansu biti ozbiljna u tom naumu nego ona s manjkom samopouzdanja, koja će nakon pola minute početi razmišljati treba li joj to stvarno. Nažalost, to je jedini dio u kojemu je žensko samopouzdanje privlačno. Pogledajte sad ovo:
Svijetlo = nisko samopouzdanje, križano = umjereno samopouzdanje, tamno = visoko samopouzdanje.
Gore lijevo: toplina i povjerenje (dobar slušatelj/ica, ljubaznost, pruža podršku, ima razumijevanja).
Gore desno: status i resursi (novac, imovina, financijska sigurnost, dobar posao ili perspektiva).
Dolje lijevo: vitalnost i atraktivnost (sexy, zgodan/a, lijepo tijelo, dobar ljubavnik/ca).
Dolje desno: ukupna poželjnost kao partner.
Lijevi stupci: žene ocjenjuju muškarce. Desni stupci: muškarci ocjenjuju žene.
Ovo su rezultati sljedeće faze, u kojoj je prošireni uzorak studenata ocjenjivao mete po njihovim fotografijama (a čije im je samopouzdanje rečeno ili suptilno indicirano, kako je navedeno gore), procjenjujući njihove karakteristike koje se općenito smatraju poželjnim kod partnera, te ukupnu poželjnost kao partnera. Ocjene su od 1 (nimalo ne opisuje osobu) do 7 (u potpunosti opisuje osobu).
Uočite odmah kako su samopouzdani muškarci opet na vrhu piramide u svemu osim u toplini i povjerenju, a i to samo za dlaku. Biti samopouzdan apsolutno devastira sve druge karakteristike, te time predstavlja najbolju moguću igru bez obzira na situaciju. U osnovi, dobra igra je sama svoj status, jednak tome da imaš izvrsno tijelo, da si visok i zgodan, da si bogat, te čak i da dobro slušaš i ljubazan si.
Višak samopouzdanja je srce igre. A za žene, važno je samo ne imati akutan manjak samopozdanja; za sve ostalo je svejedno. U najboljem slučaju, muškarcima samopouzdanje kod žena ne smeta. Žene s visokim samopouzdanjem izuzetno bržo dosižu točku opadajućih prinosa, te nisu ništa poželjnije od onih umjerenog samopouzdanja. No za muškarce, kako smo vidjeli opet i opet, to ne vrijedi: kod njih je samopouzdanje progresivno sve vrijednije na svim razinama osim patološkog narcizma (a čak i to je mnogo bolje nego drugi ekstrem).
Ispravak: muškarcima je bitno jedino to da im žena nije kronično nesigurna u sebe, odnosno da ne pati od nekog oblika depresije. Sve dalje od toga je samo šlag na torti.
Pa, imam loše vijesti za vas. Knjiga koju sam najavio za otprilike ovo doba nažalost još nije dovršena. Naslovnica je već spremna, a tisak i prodaja su već osigurani i organizirani. Točnije, dovršena je 80% i biti će potrebno još dosta vremena za dovršetak i finalizaciju svog materijala u konačni oblik ugodan za konzumaciju, a pogotovo lektoriranje i prijelom. Stoga do daljnjega neću više davati najave o tome kada će knjiga biti dovršena, iako ću se potruditi da to bude što prije. Naravno, sretni dobitnik knjige će je i dalje primiti poštom čim bude objavljena, kako je obećano.
Dobre vijesti su da je knjiga mnogo opsežnija i podrobnija nego što sam planirao, te ju je vrlo lako pratiti po njenim tematskim cjelinama, sve od interne pa do završne igre. Čistog, ne-uređenog teksta fonta 12 s običnim proredom će ukupno biti oko 130 A4 stranica, što je u knjižnom formatu gotovo 300 stranica materijala. Svako poglavlje sadrži obilje primjera, te je svaka spomenuta opcija razrađena ovisno o tome što bi čitatelj htio učiniti pomoću nje.
Također, još bolje vijesti su da me zanima vaše mišljenje o naslovu knjige. Ovdje sam uredio malu anketu preko koje možete izraziti svoje mišljenje kako bi trebao glasiti naslov (moguće je odabrati samo jedan od ponuđenih, ili predložiti svoj (no ako predlažete svoj, to možete učiniti i u komentarima). Ne mogu obećati da ću se 100% povesti za voljom naroda, no svakako me zanima što misle najizgledniji čitatelji te knjige.
Trenutni radni naziv knjige je "Ignissova grimizna knjiga".
p.s. Ovo je knjiga namijenjena muškarcima. Ako ste žena i želite glasati, preporučam da glas date po kriteriju "kupujem dar prijatelju".
Napisao sam ovo jednom čitatelju, ali smatram da se radi o široko primjenjivom savjetu pa ću ga (samo moj odgovor, bez originalne stiuacije jer je pomalo osjetljiva) prenijeti i ovdje:
Iz tvog maila zaključujem da si novi pridošlica u svijet igre i muškosfere. Djelomično u tome i jest problem. Progutati crvenu pilulu nije nimalo slično pritiskanju prekidača na svjetiljci. Ne postoje 100% uključeno i 100% isključeno. Bolja analogija bi bila reći da je to kao brzinomjer, u kojemu se kazaljka polako pomiče prema željenoj brzini, ponekad je i promašuje, zatim opet pada ispod željenog.
Potrebno je neko vrijeme dok se ne dovedeš u optimalno stanje. To većini traje mjesecima, a nekima i godinama. Nema u tome nikakve sramote, niti je to išta neprirodno. Naša trenutna osobnost je formirana tijekom nekoliko desetljeća - što misliš koliko je potrebno za modifikacije?
Kako čitam stvari koje pišeš, imam puno simpatije za sve što osjećaš. Isto tako mi nije teško prepoznati kako i zašto dolazi do tih osjećaja. Kada bismo na uzmianje crvene pilule projicirali poznatu podjelu na "5 faza tugovanja", rekao bih da si trenutno u fazi ljutnje. To je najopasnija faza zato što je nužna ali kontraproduktivna, i zato što lako može paralizirati misli u negativnosti. Nije predviđeno zaustavljanje u njoj.
Ušao si u jedan novi svijet i otkrio vrlo uznemirujuće stvari. Normalno je da te to šokiralo, jer je to jedini način kojim se možeš izvući iz prijašnje faze s kojom si odrastao i proveo desetke godina - faze negiranja - ali to ne znači da trebaš otići u suprotnom smjeru. Kako bi se izbavio, moraš se izbaviti u umjerenost, ne u suprotnu stranu.
Nakon što si pročitao istinu o seksualnim preferencijama, brakovima, ženama, njihovim hrčcima, hipergamiji i svim drugim značajkama igre, počeo si mrziti žene i ono što one predstavljaju. Dehumanizirao si ih. Vidim to iz toga što ih sasvim ozbiljno zoveš "metama", što je možda i pogrešnije od utješne misli "sve su žene (riječ na 'd' (ili 'k')). Sasvim je normalno da te takve stvari frustriraju - bilo bi čudno da to ne čine - ali to ne bi trebalo prijeći u neprijateljstvo. Priroda stvari je jednostavno takva, ni dobra ni loša. Biologija je iznad morala.
Sve to je prilično jasna indikacija da ti je igra trenutno loša i da ti to uzrokuje probleme. Uz to, spominješ da često slušaš RSD. Tehnike koje si napisao me podsjećaju na njihov program "Beast Mode", za koji sumnjam da je dobar način za učenje igre iako je na površini cool. Interakcija sa ženama ne bi trebala biti toliko intenzivna i energična. Upoznavanje i spojevi su uzbudljivi, ali nisu adrenalinski. Nije potrebno pumpati se kao za rat u kojem ćeš sudjelovati. Interakcija sa ženama u nekim stvarima jest nadmudrivanje, ali čak i tada bi trebala biti prilično opušteno iskustvo. Ovdje ne mislim na "samo budi svoj", savjet koji prezirem zbog njegovog fatalizma, već te samo upućujem da dok mijenjaš sebe, što je pozitivno, činiš to pomalo.
Vjerujem da je to glavni razlog zbog kojega uspijevaš donekle uspostaviti početne kontakte ali se ne uspijevaš nimalo povezati sa ženama kojima prilaziš, tako da u vašem odnosu ne nastaje nikakva intimnost i ne miče se s mjesta. Čak i sa raznim oblicima kvarenja ženskog ponašanja i rasta neuljudnosti, takve stvari ti se događaju alarmantno često i na vrlo neobičan način zbog kojega sam došao do ovog zaključka. Svijet može biti sj**an i neugodan, ali opet nema razloga da bude toliko natprosječno takav.
Sljedeća faza igre je stabilizacija. Koristiš puno PUA terminologije, što je u redu iako nije baš moj stil, ali ona bi trebala biti tu kao podsjetnik koji s vremenom internaliziraš, ne kao popis s kojega skidaš stavke kao što trenutno imam dojam. Tvoje interakcije se doimaju malo robotskima. Umjesto da zapravo komuniciraš s ljudima oko sebe, prevelika analiza te paralizira i ne dozvoljava ti da odrediš što je važno, a što nije. Tvoj logički dio gazi emocionalni. Moraš se uravnotežiti.
Na početku se ne vrijedi brinuti tko ima "viši položaj" kada tek počinješ pričati sa ženama. Nema nikakvog položaja ako još niste ni izašli na teren. Vaša interakcija se nije još ni dogodila, nema potrebe planirati toliko unaprijed jer to vodi u nadigravanje. Napreduj malim koracima, uživaj u malim zalogajima napretka i nemoj se ugušiti osjećajem da iznenada radiš nešto potpuno strano.
Svi smo to prošli i svi smo bili u tom mračnom mjestu. Znamo da je nezgodno. Kada ljudi kažu da je crvena pilula zalogaj koji je teško progutati, to nije šala.
Treba ti samo više vremena i opuštenosti. Ne brini još za ishode. Jednom kada pređeš u sljedeću fazu, frustracije koju si nakupio će se znatno smanjiti, i počet ćeš doživljavati više uspjeha.
Prije nekoliko mjeseci, imao sam čast upoznati jednog od očeva muškosfere i igre, Roosha Voreka, popularno poznatijeg samo kao "Roosh" ili "Roosh V". Našli smo se u jednom priobalnom gradiću gdje se zaustavio na odmoru poslije svoje velike turneje po Europi. Nakon toga će otputovati dalje po obali i zatim u kontinentalni dio RH, ali skrećem s teme...
Bradata karikatura koja služi kao ikona Roosheve stranice i foruma.
Prema Rooshu sam već imao posebno poštovanje zato što je jedan od rijetkih autora iz ovog područja koji održava realne okvire. Pri tome mislim da se nikada ne predstavlja kao nekakav celebrity, čak i ako ima desetke tisuća obožavatelja diljem svijeta i mnogo odličnih knjiga (posjetite prvi link). U skladu s time, njegova najveća odlika je što je uvijek ostao realan i praktičan - i podučava igru koja je najprimjerenija prosječnom muškarcu. Nikada kod njega nećete naletjeti na "odjeni se u kostim, upadni onoj grupi od 5 cura i 3 dečka, izvedi magične trikove pred njima, otmi jednome od njih curu i odvedi je u svoj luksuzni hotel" ili slične gluposti. Dapače, njegov pristup je vrlo sličan mome, a to je:
Preuzmi kontrolu nad svojim ljubavnim životom, ali tako da znaš što je najekonomičniji način za to. Napreduj malim koracima. Popravljaj stvari onim redom kojim dolaze. Koristi prilike koje it se ukazuju. Trudi se jer se radi o nečem vrlo važnom, ali ne ubijaj se. Uvijek će postojati nekakvo uzbuđenje ili napor, jer nam je to u krvi, ali ako ti je igra ogroman teret koji ti stalno donosi stres i zahtijeva da oblikuješ život oko nje, nešto radiš pogrešno. Korist od igre dugoročno mora biti veća od troškova. Kod Roosha najviše cijenim prepoznavanje te činjenice.
Sasvim nevezano za igru, Roosh je izniman čovjek neupadljivog izgleda. Viši je od prosjeka ali ne div, snažan ali ne "steroidaš". Njegova crna kosa srednje duljine i brada s brkovima odražavaju umjerenu razinu njege, za razliku od nekih slika koje sam vidio na internetu. Crtama lica nije ni lijep ni ružan. Izgleda trunku mlađe od svoje 33 godine, moguće zbog svojih perzijskih gena (njegov otac je imigrant u SAD iz Irana, a njega majka iz Turske), iako opet ni blizu onim "visokim crnima" o kojima sanjaju mnoge hrvatske žene. Po struci je mikrobiolog, a ima iznimno poznavanje povijesti i geografije, te govori 5 jezika. Cijelom svojom pojavom odaje opuštenost, pristojan je prema svima i ostavlja vrlo prijateljski dojam. U par sati koliko smo se muvali uokolo, nije nikada došlo ni do sekunde neugodne tišine.
Što se igre tiče, Roosh je iznimno efikasan, minimalističkog stila do boli. Budući da, kao ni ja, ne spada u širu "PUA" supkulturu sa svojim terminologijama i rangovima (od mene ćete čuti "hrčak", "jednoitis" i "prasnuti", ali nikada "HB-10", "sarging", "GFTOW", "MLTR^3" i "SnT"), njegov način rada je opušten i normalnom čovjeku je lako poistovjetiti se s njime. Osim toga, još jedna bitna značajka je što ga nimalo ne vrijeđa kada ga trollovi optužuju da je "ružan" ili da je "prije bio neuspješan sa ženama". Wow, koje otkriće! Ponosno ističe da je upravo to potvrda da igra radi i koliko dobra može donijeti bilo kojem muškarcu. I istina je da je njegov spektakularan uspjeh rezultat samo igre, najčistije intelektualne discipline dostupne svima bez obzira na genetske predispozicije, novac, društveni status ili prošlost.
A spektakularan uspjeh je lako prepoznatljiv. Kao i ja, Roosh ima izvrstan radar za prilike i još više prakse u djelovanju po tim informacijama. Otvaranje mu dolazi kao ribi plivanje. U praksi se pokazalo da izvrsno radimo zajedno, s gotovo savršenim razumijevanjem što će onaj drugi reći sljedeće.
Ako očekujete da je rezultat bila nekakva orgija, varate se. Na kojem vi to planetu živite? Naravno da se u takvim okolnostima nije moglo dogoditi ništa više od nevinog razgovora, i zbog manjka vremena, i zbog mog manjka motivacije, i zbog njegovog manjka logistike (odlazio je sutra), no ono što je važno je primjer. Drugim riječima, situacija je ilustrirala kako muškarac koji zna što radi i ima dobru igru može tijekom samo jedne šetnje uz bilo koje područje za relaksaciju ili izlaske (čak i neradnim danom!) upoznati više cura nego što što neki upoznaju u godinu dana. Također: iako je izlaziti sam sasvim u redu, dobar prijatelj u igri (aka wingman) zlata vrijedi.
Pri kraju Rooshevog boravka u Hrvatskoj, opet sam porazgovarao s njim i donio vam ovaj kratak intervju:
Igniss: Zbog čega je Hrvatska prevagnula nad Grčkom, Španjolskom ili Crnom Gorom u izboru mjesta koje ćeš posjetiti u doba turističke sezone?
Roosh: Prijatelj i ja smo odlučili na ljeto posjetiti Hvar, i nakon što je otišao bio je logičan izbor da odem u Zagreb i istražim grad. Balkan je regija o kojoj se baš i ne priča često na mom forumu, tako da me zanimalo kakav je, a pogotovo Hrvatska kao jedna od najpopularnijih destinacija.
Roosh: Najbolji miks je bila Svjetska igra s brzinom Zapadne igre, što bi značilo da bih u pravilo bio "dobar" ali eskalirao vrlo brzo kako bih dobio seks za jednu noć. Činilo mi se da su Hrvatice prilično dobro primale istu vrstu igre kakvu bih uporabio drugdje u Europi, kao u Poljskoj ili Estoniji, osim što je hodati s njima bilo totalno nepodnošljivo.
Igniss: Zašto?
Roosh: Hrvatske cure su prepune bullshita. Nimalo me ne čudi da vi lokalni muškarci morate naučiti Igru. Nisu baš bile pouzdane. Isparivale bi, htjele dovoditi prijateljice, objavljivale da imaju dečka nakon što bih već potrošio mnogo vremena i pozornosti na njih. Noćna mora.
To je trajalo sve dok nisam nabavio smještaj blizu barova i diskača, tako da se više nisam morao bakćati s hodanjem, spojevima i vezama. Tada je ono što sam pokušao bilo jednostavno: prasnuti iste noći kada bih ih upoznao u klubu. To je radilo mnogo bolje. Nakon seksa s hrvatskom djevojkom, ona igra puno manje igrica. Mnogo je podnošljivija. Modus operandi je bio dobiti barem poljubac i dosta maženja prije nego uopće i pomisliš na to da ćeš uzeti njen broj da se vidite poslije. Ako je nisi barem poljubio, zaboravi.
Igniss: Jesi li dobio dojam da, zato što si stranac, trebaš manje igre za uspjeh nego hrvatski muškarci, otprilike isto, ili više?
Roosh: Kao i u ostatku Europe, prilično sam siguran da mi treba manje igre nego lokalnim dečkima. Nisam morao koristiti dvostruke komplimente, zadirkivati ili koristiti ikakvu težu igru osim brzo eskalirati. Cure su bile posebno otvorene prema Amerikancima (eto vam sad vaše ne-amerikaniziranosti, op.prev.). Ali neke, posebno u diskoima, bi mi davale posebno negativan tretman i ignorirale me kada bih pokušao išta im reći. No mislim da na isti način tretiraju i lokalne muškarce.
Igniss: Govoreći o strancima, jesi li imao problema s komunikacijom? Kakva nam je razina engleskog?
Roosh: Svi ispod 30 su fluentno govorili engleski. Ne sjećam se ikakvih problema. Jedini put kada mi je zatrebao hrvatski je bilo kada sam u samoposluzi naručivao šunku ili sir. (Netko treba ovo poslati našem ministarstvu turizma, siguran sam da će im se svidjeti. Izvrsno pozitivno svjedočanstvo. op.prev.)
Igniss: Hrvati se vole hvaliti da "Hrvatska ima najljepše žene na svijetu". Istina, moguće istina ili laž?
Roosh: Vrlo blizu istine. Možda Litva ima zgodnije žene, ali Hrvatice su bolje nego Ukrajinke, Skandinavke i bilo koja narodnost iz Južne Amerike ( bravo, op.a.). Hrvatski dečki stvarno ne znaju koliko im je dobro. Trenutno sam u Washington DC-u i cijele večeri u baru ne vidim toliko zgodnih djevojaka koliko u 5 minuta u Hrvatskoj. To me baca u depresiju. Sada shvaćam da me Hrvatska razmazila i da sam u njoj mogao spavati sa ženama kakve je jednostavno nemoguće naći u gradu gdje inače živim.
Igniss: Dovoljno o igri, idemo na druge teme. Jesi li probao ikakvu lokalnu hranu (ribu, ćevape, burek, štrukle, etc.)? Ako da, je li ti se svidjelo?
Roosh: Samo burek (koji je moja mama iz Turske spremala za mene kada sam bio mali) i lokalni alkohol. Probao sam "medicu", koja mi se svidjela ali mi i zadala užasne glavobolje ujutro. Liker od borovnice je isto bio odličan.
Igniss: Možeš li se vidjeti kako opet dolaziš u Hrvatsku?
Roosh: Da, ali ne jako dugo vremena. U moja dva mjeseca u Zagrebu sam počeo razvijati reputaciju igrača u nekim barovima koje sam posjećivao. Jedna cura s kojom sam spavao je znala veličinu mog penisa prije nego smo završili u krevetu zato što je pričala s prijateljicom druge cure s kojom sam spavao. Onda, hodao sam s curom čiji bi me prijatelji vidjeli vani kada nismo bili skupa. Jedan barmen mi je rekao da "poznaje cure" s kojima pričam. Sve je to previše maleno za muškarca koji voli spavati s mnogo žena, a čini se da svi obožavaju ogovarati kao da žive u selu (HAHAHAHAHAHAHAHA, op.prev.). Mislim da bi Beograd mogao biti bolji grad za mene, ali vidjet ćemo.
Još jednom hvala Rooshu na njegovom ugodnom društvu, na vrlo informativnim komentarima o Hrvatskoj, i naravno, na svemu što je u ovih 10 godina učinio za svijet Igre!
Sjećate se da sam spomenuo kako je važno imati opcije? Ova misao vodilja nalazi se u još mnogim postovima, ali prvenstveno u zapovijedima 8 i 10. Pitanje je, kako stalno imati opcije? Uzevši u obzir poznatu dinamiku "poduzmi nešto brzo i odlučno ili pati u prijateljskoj zoni", ako bi se one samo pojavljivale i nestajale, čovjek bi morao raditi na desetke upada tjedno samo kako bi ih održavao. To bi bilo stresno i neefikasno.
Ulaz: igra polaganog kuhanja (ne miješati s prijateljstvom)
Recimo da si upoznao neku ženu, ili njih pet, ili dvadeset. Kako ćeš ih zadržati blizu i kao opcije na dugi rok, a opet bez da upadneš u prijateljsku zonu? Odgovor je raširiti fazu upoznavanja u beskonačnost. Tri uvjeta moraju biti ispunjena kako bi to bilo moguće:
A) Ne eskaliraš. Ne zoveš je na kave, ne visiš oko nje, ne izražavaš ikakve namjere ili osjećaje. Stvarno te ne zanima jer si trenutno sasvim zadovoljan i ništa ti ne nedostaje. Radi se samo o održavanju opcije za budućnost. Zašto bi išta poduzimao kada ti to ne treba? A to vodi do...
B) Nepouzdan si, nestalan, nestaješ i pojavljuješ se. Zašto bi joj bio cijelo vrijeme dostupan? Naravno da pričate povremeno, ali ne uvijek. Nisi njen emocionalni tampon prijatelj. Jednostavno si dugoročno tu, prisutan u njenim mislima, ali na nepredvidiv način. Privlačnost između vas tinja poput žara u kaminu, spremna razbuktati se ako dodaš malo granja. Naravno, moraš imati živce za to, jer ako provodiš vrijeme čeznući za njom (aka Jednoitis), sigurno ti neće polaziti za rukom održavanje prave distance.
C) Imaš i provodiš igru (u malim, koncentriranim dozama). Budimo brutalno jasni, ako nema igre, nema ni polaganog kuhanja. Ako nisi nimalo privlačan, nećeš biti privlačan ni na kratke ni na duge staze. Na svu sreću, ovdjevećimanekolikosavjeta. Iako je nepredvidivost pod B važna, privlačnost je ipak kritični element ne-upadanja u prijateljsku zonu, a opet zadržavanja odnosa na nekoj razini. Flertuj (ne pretjerano seksualno, molim), zabavljaj se, zadirkuj, budi zanimljiv i misteriozan. Samo ne pretjeruj s igrom, kako ne bi pretjerano podignuo temperaturu u razdoblju u kojemu ne namjeravaš nešto ubrzo poduzeti.
Iako je ovo savjet koji dajem entuzijastično kao i sve drugo o igri, dodat ću da ga u praksi baš i ne provodim. Moglo bi se reći da sam, nagledavši se svega i svačega u svojoj potrazi, jednostavno izgubio strpljenje i toleranciju prema bullshitu. Sada ako nisam u tom trenutku zainteresiran ili vidim da bi moglo potrajati ili zahtijevati teškukretensku igru, radije ću napraviti potpuni rez i uživati u tišini, bez brige o održavanju igre.
Jedna od grešaka koju mnogi igrači počine prilikom proučavanja vještine je definitivno nadigravanje - upotreba pretjerane doze igre u odnosu na onu koja je potrebna. Kako i ne bi? Kada vidiš kako dobro funkcioniraju neke od glavnih tehnika, jasno je da ćeš ih poželjeti primjenjivati svugdje i tako i ponekad pretjerati. Da se odmah razumijemo - a tu pravilnost nisam izmislio ja - nadigravanje je bolje od podigravanja (upotrebe premalo igre), isto kao što je biti agresivan bolje nego biti previše bojažljiv. No još je bolje znati što radiš. Evo vam primjera jednog SMS razgovora tog tipa:
(curi kojoj je upoznao u disku prošle večeri)
on: hej nestašna
ona: tko je nestašna? tko je to??
ona: tko je nestašna? tko je to?? (20 minuta kasnije)(bez žurbe, gospodo.... 20 minuta je dosta vremena op.prev.)
on: Lol...već si me zaboravila (neloš početak, op.prev.)
ona: pa, tvoj broj nije u mom imeniku. bolje da mi kažeš tko si. ne sviđa mi se pogađanje
on: haha...ali sviđa mi se kada pogađaš... moja nestalna noćna ptico (moj nadimak za nju)
ona: oh! [njegovo ime], zašto si me nazvao nestašnom? kakvo sam sranje napravila? i kako si ti?? kada si se vratio?
on: jer ćemo sljedeći put kada se vidimo biti nestašni.... zajedno... lol
ona: whaaaaa? wow .lol. zvuči strašno. sad se pitam bi li se trebali opet vidjeti. lol. (seksualiziranje razgovora i seksualne insinuacije prije barem poljupca NISU dobra ideja, op.prev.)
on: Lol...opet si nestalna... ovaj put bi trebala dovesti prijateljicu da vidimo mogu li ti ostvariti fantaziju (rekla mi je da je biseksualna ali da nije nikada probala)
ona: ne. nema potrebe za tim.
on: znači nemaš prijateljicu koja ti se sviđa...
ona: Samo ne volim uvaljivati prijateljice u nevolje...
on: znači ja sam nevolja... heh
ona: ako inzistiraš to raditi onda jesi.... lol
on: Lol...obožavaš kada inzistiram... (ovakva vrsta guranja kroz primjedbu je inače sasvim dobra stvar, samo je ovdje prekasno i promašeno, op.prev.)
ona: da ali ne s takvom vrstom nevolje
on: Znači imaš prijateljicu o kojoj fantaziraš... pričaj mi o njoj
ona: hajdemo samo promijeniti temo. nisam više za nevolje. umorna sam. i imam još puno važnih stvari za raditi i razmisliti.
on: umorna u 10 ujutro...lol... pa nemaš 62 godine
ona: još bolje, nađi si nekoga drugoga s kime ćeš izazivati nevolje. to je ok. samo zaboravi sve. ugodan dan.
ona: zašto nikada ne možeš biti ozbiljan? stvarno!
on: lol... Kladim se da ti nijedan bivši nije mogao podnijeti tu tvoju osobinu... čujemo se
ona: k
ona: sorry [njegovo ime]. jednostavno nisam raspoložena. (1 sat kasnije)
on: zvučiš kao da jesi... izgleda da ti treba maženje
ona: bit ću ok
on: maženje je obavezno... gdje ćeš drugdje pronaći velikog plišanog medvjedića poput mene
ona: haha. veliki plišani medvjedić. da, volim plišane medvjede
on: ok... možeš me tretirati kao svog plišanog medvjeda.... ali bez čupanja mojih ušiju (dobar! puno suptilnije, op.prev.)
ona: haha. smiješan si. hvala. :*
on: I tako od ne poznaš me .... do ne želiš me više vidjeti... do smijanja sa mnom.... gđice nestalna... još je samo ostalo da opet vrištiš... (oh zaboga!!! op.prev.) kakav je utorak?
ona: aw. imam nastavu utorkom, četvrtkom, petkom i subotom. može li srijeda? ili subota popodne? (phew! ne mogu vjerovati da je prošlo, op.prev.)
on: nastava čak i noću? (sasvim nepotrebno, dosta zajebancije, op.prev.) utorak ili srijeda u 9 navečer
ona: da. nastava utorkom završava u 9 navečer. ali radim danima ne mogu dugo ostajati vani, samo vikendima.
on: Ok, idemo onda srijedu navečer
ona: ok pokušat ću (isparivanje na vidiku, ili možda ne, op.prev.)
ona: dobar dan. (ponovno se javila nakon 2 sata)
ja: Tko je ovo? Bolje da mi kažeš tko si... ne volim pogađanje (referencira ono njeno od početka, ali zašto se zezati ad infinitum kada ne možeš ništa više dobiti? spoj je već potvrđen, op.prev.)
ona: i ovdje isto. Samo zaboravi na ovu poruku i moj broj i učinit ću isto... zbogom
on: LOL imaš više drame nego Quinn iz Gleea (popularna američka serija, op.prev.)
ona: daj začepi
on: Možeš li ostati ljuta 3 dana... jer ćemo onda imati seks pomirenja.... to bi bilo vruće
ona: koliko ćeš me nastaviti smetati, ha??! što zapravo hoćeš?
on: Za nekoga tko može biti tako ženstvena i senzualna, svakako se dobro trudiš to prikriti... zašto misliš da ti se sviđa biti sa mnom... (tišina)
Moja pretpostavka, kao i kod "Al' ono fakat! Tvoja pi*ka je super!", je da je tip prilično zgodan i da može bez problema skupiti nekoliko brojeva u disku, ali da ga ubija manjak igre. Ili točnije rečeno, vrlo umjetan i posljedično odbijajući dojam koji ostavlja svojim pretjerivanjem i upornim seksualiziranjem razgovora. Nije uopće morao raditi ikakvo zadirkivanje osim početnih par rečenica prije nego ju je pozvao na spoj. Nakon svega što je zabucao, bilo je čudo da je prihvatila (iako su postojale šanse da ispari).
No svejedno, imao je nešto... i onda je to pokvario opetovanim nadigravanjem tamo gdje igra više nije bila potrebna. Mogao je na njenu novu poruku samo odgovoriti s "da?" i njegove šanse da će za 2-3 dana istraživati njenu vaginu svojim mesnatim instrumentom bi ostale na oko 50% umjesto da se srozaju na samu nulu. To je, dame i gospodo, nadigravanje (eng. overgaming) u najčistijem obliku. Ja sam fan izbjegavanja dugotrajne pisane komunikacije jer, unatoč svom potencijalu povećavanja privlačnosti, sadrži i jednako toliko mina na koje će početnik zasigurno naletjeti. Isprobavati na vlastitu odgovornost.
Druga varijanta nadigravanja je malo suptilnija, češća, i lakše objašnjiva. Radi se o racionalizaciji neodlučnosti,
Ili ti se ukaže prilika, propustiš je ili si previše nesiguran da bi eskalirao kako treba, pa to racionaliziraš u nadigravanje kojim ćeš "povećati svoje šanse prije nego nešto poduzmeš". Dok smatraš da tako radiš nešto korisno za sebe, s njene strane to izgleda kao lamatanje utopljenika koji se hvata za slamku nakon što je propustio uzeti ponuđeni pojas za spašavanje. To je spor, mučan put u Jednoitis bez povratka.
U osnovi, izvršiti nadigravanje znači predriblati samoga sebe.
Nema ništa loše u pretjeranom sarkazmu i zezanciji (opet napominjem, bolje je tako nego obrnuto!), ali najbolja igra je internalizirana igra. Nekoliko slučajeva nadigravanja je nužan put kojim se mora proći prije nego izbrusiš svoja osjetila.
Nedavno sam razmišljao o tome kako opisati esenciju dobre interne igre i sjetio sam se nekoliko videa koje jako volim. Prvi:
Ok, video je šala. Ali poanta je itekako istinita: prestani se brinuti o sitnicama! Kladio bih se da na preko pola stvari koje te proganjaju ili ne možeš nikako utjecati, ili možeš ali nisu tvoja stvar. Neka te počne boljeti k***c za sve - već danas!
Drugi video je vrlo zabavan, ali ako si ne želite pokvariti genijalan trenutak iz genijalnog filma "X-Men: First Class" (2011.), preporučam da ga preskočite:
Uočite da Wolverine nije ljut ni na koga, ne osjeća nikakvu odbojnost. U njegovoj osornosti nema ni trunke zlovolje. Sretan je sa svojim pićem i cigarom i jednostavno ga nije briga. Poanta: tvoje zadovoljstvo izvire isključivo iz tebe samog.
Napomena autističnim trollovima: ne, ne preporučam muškarcima da večeras izađu i kažu prvoj osobi koju vide da odjebe. Mogle bi se dogoditi loše stvari.
Evo vijesti o prosvjedu za "slobodu toplesa" u NYC, u kontekstu Slut Walka, Pussy Riota i ostalih besmislenih "borbi" za "prava" koja nemaju veze s vezom:
Ono što je komično - u NYC je DOZVOLJENO ulicom šetati u toplesu. Zašto onda "prosvjeduju" u NYC? Pa, kao u vicu kad Mujo traži ključeve ispod lampe a ne tamop gdje ih je izgubio - zato jer je tamo lakše. "Vuk" u jednostavnoj jednadžbi uspoređuje dva članka koja su se u istom časopisu pojavila unutar par mjeseci:
“… dok su se zene penjale sve vise i vise, muskarci su zaostajali. Dosle smo do vrha stepenica, konacno spremne da zapocnemo zivote, i tek onda otkrile ogromnu sobu u kojoj zabava upravo zavrsava: vecina muskaraca je vec otisla, neki su uopce nisu niti pojavili, a oni koji su jos na zabavi se smijulje pokraj stola sa desertima ili su oni s koima zapravo i ne zelimo biti.”
A u onom clanku “Hook up kultura danasnjih studentica”, mlade djevojke govore da su njihovi decki “previse pohlepni” (zahtjevaju previse vremena i paznje) i da su monogamne veze “preveliko upetljavanje.” I jos kazu ovako: “… sada imam toliko drugih stvari u mom zivotu koje mi zaokupljaju paznju da veze nisu nesto sto mi je visoko na listi prioriteta.” Djevojke zele uciti za ispite ili provoditi vrijeme s prijateljicama ili jednostavno biti “100% sebicne” jer, kazu, “imam cijeli ostatak svog zivota koji mogu posvetiti muzu ili djeci ili mojoj karijeri.”
Ukratko: ako mladici zele monogamnu vezu na studiju ili, zapravo, u bilo kojem trenutku dok se to jos ne uklapa u planove djevojaka, onda su oni “needy” i “pohlepni” i “zahtjevaju previse paznje.” (Ovo sam i ja sam prosao dok sam jos vjerovao u neke bajke i lazi.)
A, ako te zene nekh 10-15 godina kasnije ne mogu uopce naci muza (“nisu se uopce pojavili”) ili barem ne onakvog muza koji bi ispunio svih njezinih 463 kriterija (“smijulje se pokraj stola sa desertima”), onda ni to nije dobro.
Prema tome, ono sto zene zele od muskaraca je da se ponasaju upravo onako kako to zene zele i to u upravo onom trenutku kada to zene zele. Ali, cak da muskarci to i naprave, koliko ce takvi muskarci biti doista privlacni zenama? Ponasanje “zena govori skoci, a muskarac pita koliko visoko” nikada, apsolutno nikada ne donosi ploda.
Ukratko, za danasnje muskarce vrijedi slijedece: Ne mozes pobijediti. Ne mozes izvuci nerijeseno. Ne mozes cak niti prekinuti igru. Ali, ALI, pametan muskarac moze promijenti pravila igre: nauciti Igru. "Tzar" je u posljednjem ovomjesečnom postu priložio ovaj pjesnički uradak (mislim da bi i twirl imao što komentirati na ovo):
žena je psihotično biće
za glupost joj netreba piće
traži u čovjeku zrcalo
da bi je se prcalo
ironično time nas odbija
jer muškarcu je sex iz hobija
stoga prilikom udvaranja
ne volimo ženska pretvaranja
jer tad ljubav prestaje
a s njom i hobi nestaje...
Kad mi frajer složi dobar SMS, onda ja to čuvan u mobu godinama :D. Zbog toga su mi SMS-ovi dragi. I zbog toga šta odma vidin kolko je pismen taj s kojim iman posla, naravno :).
Ali kad me nazove, pa još kaže i koju suvislu, to je ipak 10 puta moćnije :). Jer ostavlja dojam hrabrosti i odlučnosti. Pogotovo meni koja oduvik zaziren od telefoniranja i nastojin rješavat stvari licem u lice ili pisanim putem, i stvarno se divin ljudima koji znaju vodit telefonske razgovore :D.
K tome, šta je zapravo i najvažnije za one koji žele smanjit vjerojatnost odbijanja, ili samo žele brzo saznat na čemu su, telefonski razgovor je neusporedivo sugestivniji i puno je teže odbit nekoga ili muljat nešto nekome s kim pričaš direktno, pa bio to tip koji te zove na kavu ili prodavačica masažera za stopala :D
Te u jednom starijem postu nadodaje:
"Offtopičarin, ali Ignisse, postaješ mi u rangu najbolje frendice :D. Upravo san se othrvala kretenskoj igri, zahvaljujući tebi. Ne znan smin li te zbog toga hvalit okolo ili će to ispast antireklama, s obzirom da je blog namijenjen prvenstveno muškoj čeljadi :-/ :)"
"Žvrlj" je poslao ovaj zanimljiv link:
Šaljem ponovno jedan doista nevjerovatan video koji pokazuje kako je status SVE u ovom izvrnutom svijetu.
O čemu se radi?
"Zovem se Brad, imam 21 godinu i živim u New Yorku. Oduvijek sam se pitao kakav je osjećaj biti zvijezda",
rekao je u uvodnim riječima ovog videa mladić koji je došao na zanimljivu ideju. Unajmio je fotografe, osobne zaštitare, novinare, kamere i prošetao se gradom. Stotine ljudi nasjelo je na njegov trik pa su ozbiljno pomislili da je neka poznata osoba. Zaustavljali su ga želeći se fotografirati s njim. Mnogi čak tvrde da su čuli njegove pjesme i gledali njegove filmove iako ništa nije snimio.
Obratite pažnju na djevojke koje vrište i oduševljeno se fotkaju sa tipom kojeg nikad prije nisu vidjele!
On je Alfa, božanstvo, The Boss, društveno dominantan, onaj kojeg ljudi slijede!
Ovo je uvjerljivo najbolji dokaz što žene žele i gledaju u svakom muškarcu i mislim da nema tog argumenta kojim žene mogu opovrgnuti ČINJENICU prikazanu u videu.
Ovo je nevjerovatno, majke mi...
"Vuk" o silovanoj ženi koja je bila u vezi i živjela s ubojicom koji je upravo završio 15 godina odsluženja kazne.
Za svaku takvu pricu gdje je zena “slomljena iznutra” (npr. odrastanje u nesredjenim obiteljskim prilikama, zrtva seksualnog nasilja itd.), ja licno znam 5-6 prica gdje su djevojke svojevoljno birale kretene s kojima ce biti u vezi. I cak su im se i vracale kad bi ih ti kreteni prevarili, osamarili, poigravali se s njihovim osjecajima i slicno.
Da li su i ove zene isto “slomljene”? Ja tvrdim da nisu. Nego jednostavno slijede zov svog klitorisa.
U zadnje vrijeme, čini mi se, dolazi do česte konfuzije o tome što predstavlja dobrog dečka, iliti prosječnog Beta skrbitelja o kojem govorim, u odnosu na lošeg dečka, ilitiga Alfa igrača. Mnogima nije jasno ne samo zašto bi žene trebale odabirati / odabiru jedne ili druge, već ni koja su njihova osnovna karakterna obilježja. No došao je i taj dan...
Kako ovo ne bi bila lakrdija u crno-bijelom izdanju, nisam htio učiniti ni dobrog dečka previše dobrim ili patetičnim, niti lošeg dečka previše lošim ili okrutnim, ili ga nagnuti izrazito kretenskoj igri. Dapače, i jedan i drugi bi se mogli predstaviti kao suprotni dio širokog spektra "samopouzdanog neutralnog dečka". Isto tako, imajte na umu da je rijedak muškarac koji će učiniti baš svaku od ove dvadeset i jedne točke iz istog stupa tablice, ali ako se drži jedne strane više od, recimo, 66%, to je dovoljno za pouzdanu ocjenu kamo spada.
Iznimke, ako postoje, se ne odnose na ovu tablicu. Recimo, mnogi loši (najgori!) dečki će sipati komplimente ženama, ili davati im slatke darove i sve ostalo, ali samo zato što im to omogućava njihov Alfa status koji dolazi iz bogatstva, slave kao ženskar ili celebrity ili oboje, ekstremno dobrog izgleda na razini modela i sl. No mislim da to svi lako možemo prepoznati.
Za čitatelje koje zanima daljnja analiza tih situacija, evo ključa:
Premjestio sam testove igre i "Jesi li Alfa" iz priča o seksualnom tržištu kako se ta kategorija ne bi previše napuhala. p.s. mrzim novi blog editor koji jede okolna slova kada god stavljam linkove!
Jedna od najčešćih strategija igroskeptičnih trollova je tvrditi da igra radi samo na ženama kojima nedostaje samopouzdanja, ili onima koje su siromašne, glupe, pijane, neobrazovane, nesigurne, očajne i sl. To je po "faktoru sramoćenja" vrlo moćan argument - istodobno pokušava degradirati značaj igre, druge žene (uzdizanjem sebe koja "nikada ne bi pala na igru"), te naravno muškarce koji žele unaprijediti svoj život. Cilj takvog argumenta je izazvati sumnju i sram - jer, ako će te uporaba igre odvesti u krevet samo s takvim ženama, čemu je onda učiti?
Je*eš to.
Na svu sreću, znanost (kao i obično) potvrđuje da su trollovi u krivu. Evo što kaže studija koju su proveli istraživači sa dva sveučilišta u SAD-u:
... studija pruža uvid u varijacije ženskih preferencija muškaraca kao partnera. Postavili smo hipotezu da ženska inteligencija, pod pretpostavkom da je locirana u okolini gdje žene mogu upotrijebiti tu inteligenciju za ostvarivanje edukacije i karijere:
Ove pretpostavke su potvrđene. Rezultati sugeriraju da je bi inteligencija mogla biti jedna od značajnih individualnih razlika koje utječu na ženske preferencije muškaraca kao partnera.
Sada pročitajte još jednom, čisto kako vas ne bi zbunile povezanosti u pozitivnom i negativnom smjeru pa onda gubili vrijeme na trollanje. Na primjer, "pozitivna korelacija", kao u stavku 1, znači da je istraživanje predvidjelo da će visoka inteligencija (koja vodi višoj razini obrazovanja i karijere osim ako ne živite u Saudijskoj Arabiji) značiti da je žena spremnija na kratke seksualne veze, kao što su avantura i seks na jednu noć. Negativna korelacija bi značila obrnuto.
1. Dobra stara racionalizacija ogorčenih gubitnika na seksualnom tržištu, da su promiskuitetne samo glupe droljice i neobrazovane seljanke koje čine zanemarivu manjinu žena, u samo jednoj sekundi je urušena i spaljena do temelja. Upravo su pametne, obrazovane cure one koje vole neobavezno primati Alfa mesnatu infuziju u sve svoje rupe. Iz toga slijedi da upravo inteligentne i samopouzdane najviše "padaju na igru", bilo zato što je igra usmjerena stvaranju osjećaja pogodnih neobaveznoj zabavi, bilo zato što one već traže tu zabavu, a igrači su slučajno ti koji je prvi nude.
2. Jednom davno, u dalekoj zemlji, žene su manje ili više ovisile o muškarcima. U takvim uvjetima, bilo im je (ili njihovima obiteljima) u interesu odabrati muškarca koji je marljiv, dobar, pouzdan, i koji će dobro brinuti o njoj i djeci. Ta vremena su prošla i zamijenjena su erom u kojoj klasteri financijski neovisnih, samostalnih žena s karijerama, kruže oko manjine Alfa muškaraca na samom vrhu piramide poželjnosti (napomena: "financijski neovisnih" ne znači samo 'imam svoj stan i auto', već da izostanak vanjske potpore neće dovesti do života na ulici).
Kako s njenom inteligencijom opada težina koju stavlja na partnerovu karijeru i novac, pogodite koje će joj onda osobine postati bitne? Šarm.Izgled."Ono nešto".Dominantnost. Ako to nije "padanje na igru", onda stvarno ne znam što jest.
3. Pametne i obrazovane žene su one koje pokazuju srednji prst vezivanju, vjenčanju (ili promatraju brak kao produženu vezu), vjernosti i monogamiji za cijeli život. Veća je šansa da na sve to gledaju kao na nešto degradirajuće ili neugodno, i što se odgađa sve dok ih na to ne počne prisiljavati sve bliži istek roka trajanja ili ne upecaju super-Alfu. Istina je da se visoko obrazovane žene nešto češće udaju od manje obrazovanih, no uzevši u obzir da i jedne i druge tijekom života to prije ili poslije učine u skoro 90% slučajeva, a da su visoko obrazovane one koji imaju tendenciju čekati (zabavljati se) sve do tridesetih (i s prikupljenim svim negativnim posljedicama i rizicima tog životnog stila), to je slaba utjeha Betama ostavljenim na suhom.
Zaključak: prosječna žena koja "pada na igru"* je pametna, samopouzdana, obrazovana i financijski neovisna.
* = izraz "padati na" malo zavarava. Naime, on implicira da se radi o nekom varanju kako bi se žena navela na nešto, ili o nečem lošem i nemoralnom. U stvarnosti, "padaju na" je samo žargon za "dobivaju ono što žele svim srcem."
"Direktno il indirektno - to je pitanje!
Je l' dičnije sve djevojke i žene Straha od prilaska u srcu
Promatrati ili zgrabit kompliment
Upast i teškoj suši kraj
Učinit? Upast, zavest, ništa više!
I zavevši dokončat srca bol
I prirodnih još tisuć' žudnji
Što baština su tijelu. To je kraj,
Da živo ga poželiš: upasti
I zavest! Zavest, pa i seksati se možda!"
- Hamlet o Igri, parafrazirano
Dva suprostavljena pristupa igre su direktni i indirektni pristup, a njihovi ekstremi su gotovo jednako neuspješni. Na jednoj strani imamo kralja otvorenosti, apokaliptični upad "Želiš se j**ati?" Na drugoj strani imamo indirektnu samo-kastraciju, ili prijateljsku zonu koja je omiljena metoda "zavođenja" svih Beta muškaraca na svijetu. Očigledno, prvi pristup ima problem s uskakanjem prije nego je izgrađena ikakva privlačnost ili povjerenje, a drugi pristup gradi puno povjerenja ali apsolutno nikakvu, čak i negativnu privlačnost.
Negdje između toga je nevjerojatan spektar pristupa i tehnika, koje drastično ovise o situaciji, tvom karakteru, karakteru i povijesti žene kojoj pristupaš, ukupnoj okolini, i sl. Recimo, noćna igra je po prirodi puno direktnija od dnevne, i u disku na plesnom podiju nije nimalo čudno doći do prvog poljupca unutar 15 minuta od upoznavanja. U dnevnoj igri, s druge strane, gdje je žena već na oprezu što joj je prišao stranac, bolje je suptilno pokazivati svoju vrijednost nego je odmah bombardirati pretjeranim interesom. U društvenom krugu i drugim opuštenim prilikama isto tako ima vremena za polagano "kuhanje".
Ukratko, što je iz interakcije lakše zaključiti da od nje želiš nešto (daljnji kontakt, izlazak, seks, što god) s njom, to je igra direktnija. Ako si to izrazio riječima unutar par minuta, to sasvim sigurno spada u direktnu igru, dok ako si suptilan i to se može osjetiti samo u pozadini, to je bliže indirektnoj igri. Ako ne znaš koliko bi ti direktnosti odgovaralo, 60%/40% je zlatna sredina.
Iako ima situacija u kojoj je vrijeme drastično ograničeno i direktna igra je jedino što može upaliti, ne ide joj u prilog ni to što se nijedna žena ne želi osjećati "droljasto" (čak i ako radi nešto takvo), a direktna igra ima tendenciju izazvati takav osjećaj. Ako ne prelaziš 10 minuta razgovora prije sljedećeg koraka, već si prilično direktan i ne bi trebao brzati. Mnoge žene će uplašiti previše jasan pristup, a da im je dano malo više vremena da se "zagriju" bi bile itekako zainteresirane za tebe, dok je suprotnih slučajeva puno manje.
Ključna stvar u jednadžbi je ipak, uvjeren sam, tvoj karakter. Cilj ti je biti odvažan i samouvjeren zbog koristi koje te osobine univerzalno donose, ali u konačnici je većina ljudi ipak definirana svojom osobnošću: točnije, ekstraverzijom ili introverzijom. Neka istraživanja upućuju na to da je oko 70% populacije ekstrovertiranog tipa, a 30% introvertiranog. S druge strane, to su podaci iz SAD-a, a SAD je u skoro svakom pogledu bučno i ekstravertirano društvo koje nagrađuje taj tip osobnosti. U Japanu je bez sumnje obrnuto, kao i u Južnoj Koreji. Genetska predispozicija također znatno utječe na stupanj ekstraverzije, i teoretizira se da čini čak do 50% ukupne osobnosti. Dok se ne budu provodila detaljna istraživanja o ovome u svakoj državi, o točnom postotku možemo nagađati. Ako si vrlo ekstrovertiran, i nisi samo-svjestan u toj mjeri da bi te potencijalno grubo odbijanje pogodilo, za tebe je dobra opcija biti direktan.
Ali ne na ovaj način
No ono što jest činjenica je definitivno ovo: velika većina muškaraca postaje više introvertirana u ženskom prisustvu. Osjeća, barem u maloj mjeri, anksioznost, zbunjenost, sram, strah od odbijanja, i sve ono što ljudi osjećaju kada se izlože nečemu novom (koliko muškaraca ima znatno iskustvo u prilasku ženama?) i potencijalno opasnom. To je sasvim normalno. No kao posljedica toga, isto tako mi se čini da i optimalna igra mora uzeti u obzir tu mušku osobnost. Ovdje se pojavljuje problem zbog toga što je igra u najpopularnijim resursima koji su postavili temelje nadprosječno ekstrovertirana i pisana od strane nadprosječno ekstrovertiranih ljudi, i stoga prosječnom muškarcu ne leži baš dobro. Za igru je bitno odabrati najuspješniju tehniku, bez sumnje, no jednako je važno i da je pristupačna običnom čovjeku. Igra koja ne može biti upotrijebljena u praksi je besmislena.
Stoga: bez majmunarija, bez centra pozornosti, bez izigravanja klauna, - uvijek imaj na umu eskalaciju na sljedeću razinu, ali bez izlaganja. Suprotno mitologiji, "zdravo ja sam XYZ i sviđaš mi se" je alat s jako slabom stopom povrata. Ali ako netko ima osobno uspješno iskustvo s njim, rado bih ga čuo.
Prošli tjedan sam objavio mali test o tri moguće situacije u ljubavnom životu i zahvaljujem svima koji su sudjelovali. Pogledajmo prijedloge i stvarne rasplete ovih triju priča!
Napomena: pod ocjenom 3 podrazumijevam nešto neutralno što nije baš ni Igra ni Anti-Igra, pod 4 ili više nešto što ima pozitivan efekt, a pod 2 ili 1 Beta ili drukčije stvari s vjerojatno lošim efektima.
TEST #1: U vezi si već par mjeseci i stvari idu dobro. Tvoja djevojka je sve što bi mogao poželjeti i prilično ste sretni zajedno. Ili ti se tako činilo, sve dok ona sasvim nenadano nije izjavila nešto zabrinjavajuće. Iako ste već ukratko zagrebali po vlastitoj prošlosti, zateklo te kada je odjednom izrazila neobičnu želju: da ode na večeru sa svojim bivšim, koji bi za par dana trebao svratiti u grad. O njemu ne znaš puno, osim da je ovlaš spomenula da su bili skupa oko dvije godine i da ga je u zadnje vrijeme - slučajno ili ne - spomenula nekoliko puta. Što ćeš uraditi?
Bugina kutija s tavana:"Super, pozovi ga na roštilj koji pripremam *taj i taj dan*, možemo pozvati i XYZ!" (daklem napraviti se glup i shvatiti to kao poziv na druženje;a XYZ je igrom slučaja nedavno prekinula s dečkom i izuzetno je hot). Bez uzbuđivanja i bez burne reakcije, a sa suptilnom metodom držanja na oku. Dobar prolazak drama testa, ako se o njemu radilo. Jedina zamjerka koju imam sve u svemu je što nema humor ili nekakav žalac da se i ona malo zapita o stanju stvari, ali sve u svemu vrlo dobro. 4.
Srednjovječni udovac:nesto kao i Buga od kutije s tavana, a ako bas i inzistira na veceri u dvoje, pustio bih je. Takva stvar ne moze promijeniti stvari, ali moze rascistiti: ili idi za stalno s njim ili ostani, stvari moraju biti jasne, nikako "nesto izmedu". Korak hladnije nego prošli odgovor, s imanjem na umu ultimatuma ako se stvar nastavi negativno razvijati. Minus za pasivnost, plus za stav obilja. 4
Ancica:"dobar provod ti želim, daj mi samo javi koji je to dan da dogovorim neki đir s društvom, poslije ćemo o detaljima na starom mjestu (u krevetu, naravno, op.prev.)" Korak dalje od prošlih dvoje, sa seksualnom aluzijom da je se podsjeti na to gdje spada. Ako je imala kakvu ideju o spavanju s bivšim, možda će je ideja da bi trebala dobro prikriti tragove upozoriti da ne čini gluposti. 5-
Maria:Kao kombinacija beta i alfe ( ovim redoslijedom ) otići ću i ja sa ženskom osobom, koja mi se potajno sviđa, na neku veceru . Pošto moja djevojka ionako to vece, ne razmišlja o meni, naći ću i ja sebi zanimaciju. Tko tebe kamenom, i ti njega kamenom, eh? Neloša ideja. Indiferencija + Važnost opcija = dobar put. No ostaje zlatno pitanje: hoće li ona saznati za tu zanimaciju sa ženskom osobom? I što ako se ona na to naljuti, iako bi to od nje bili dvostruki standardi? I naravno, imaš li tu drugu žensku osobu koja bi izašla s tobom (unatoč preselekciji koja ti ide u korist)? Ako nemaš, ovaj savjet gubi na vrijednosti. 5-
Pomorac:Iskreno, poznavajući sebe, zasmetalo bi mi barem malo (osjetio bi blagu ljubomoru, ali ja njoj vjerujem i nema razloga za stvaranje "panike"), pa joj ovaj prvi put nebi rekao ništa što bi joj "poremetilo planove", ponašao bi se ravnodušno, kao da ide s prijateljicom na kavu i zamolio bi je nešto u ovom stilu : "kad budeš prolazila kod onog xy dućana, kupi mi onaj sir koji obožavam" , ako bi se takve stvari nastavile ponavljati ... ??!! LOL @ sir :D Opet bi trebala biti nekakva suptilna aluzija koja ovdje nedostaje, ali kao i uvijek, bonus bodovi za indiferenciju. 4
Malo ti malo ja:To ne bi došlo u obzir, netko bi bio mrtav (iz njegova ćoška). Dakle, ako onda provede svoj plan u djelo onda je gotovo? Ne prihvaćati sranja je definitivno dio igre, ali u slučaju da je ovdje stvarno nešto nevino u igri, možda bi bilo problema. A možda bi se i navlažila od izraza dominacije... tko zna. 3+
Lemy:to bi me moglo razveseliti jedino ako bi taj bivsi decko bio ja. Blago neodobravanje je bolje od Beta odobravanja kada se radi o sranju koje se ona sprema učiniti, ali što će je tu spriječiti ili odgovoriti? Plus izlazi na vidjelo manjak indiferencije, a bez neke protuteže kao kod prošlog odgovora. 3
Tina:rekao bih da to nema smisla i pitao koji je povod tome...u svakom slučaju protiv tog dejta! Neskriveno ljubomorna reakcija. Da, s razlogom i s mnogo racionalnih razloga za ljubomoru i oprez, ali kad bi žene postupale razumno, ja ne bih imao o čemu pisati. Ovo bi teturanje na samom rubu drama testa, ne u ponoru ali ne ni daleko od njega. U svakom slučaju, indiferencija je bolja od ljubomore, osim ako ljubomora ne nosi sa sobom jasne penale koje je moguće istog trena provesti. 3-
Little Psycho:Khm odlasci na veceru s bivsim ili bivsom su ako nema nekog posebnog povoda (tipa podjela imovine, dice, kucnih ljubimaca, nesto trece) sasvim nepotrebni. Da se radi o usputnoj kavi ili cugi ne bi bilo ni malo zabrinjavajuce, ali pozivi na veceru su nesto sto se dogadja s razlogom, poziva onaj tko zeli o necemu razgovarati, mozda upaliti staru vatru ,a pitanje je i di je ta vecera? kod nje doma ili? :D
Da, sazetak: vecera s njegovom bivsom - ne bi me ucinila sretnom, uostalom znam po sebi kako su nekad znale zavrsiti vecere sa bivsima tako da... kava - moze, vecera - ne dolazi u obzir Hej! Držimo se odgovora s muške strane! Pretpostavljajući da se radi o večeri negdje vani (default scenarij), ovo je ljubomora s jasnim ultimatumom. Bolje od Beta odobravanja, iako nedostaje nekakva bodlja... 3+
Curly n Blondie:Ako je odlučio/odlučila da ide na večeru nema se tu što reći, osim nakon večere pitat :''Kako je prošlo?'' Od ovih prijedloga sa zabranama mi se diže kosa na glavi. Uglavnom da meni netko pokuša zabranit (iako ne znam na koji način bi to funkcioniralo - prijetnje, ograničavanje fizičkog kretanja...) brzo bi završio u istoj kategoriji bivšeg. Indiferencija jest dobra, ali mora biti pokazana da bi bilo neke koristi od nje. Samo šutnja i reakcija poslije nisu baš nešto, a mogli bi biti protumačeni i kao suptilno odobravanje. 2+
Sergio:Ja bi je pitao koji ce ku... sa njim se nalazit i sto je to tako vazno da mora sa njim provest vecer. Mozda sam ja neandertalska beta ali tako bi postupio. Isto kao i kod Lemy, bolje neodobravanje nego, ali pretjerano ljubomorno za nešto što bi mogla ipak biti i nevina stvar. Ovo nikako nije samo po sebi Beta, no osim ako nisi spreman istog trena upasti u ljutu svađu i prekinuti, moglo bi se i bolje reagirati. 3-
Sara:suptilno bih je pitala zašto su prekinili i vidila jel tu još ima vatre....ako nema pustila bih je da ode, ako ima vatre popričala bih s njom i rekla kako mislim da to nije najbolja ideja i da ne želin da ode, ali da joj ne branim(tako bih vidila da li joj je stalo do mojih želja,poštuje li me ili joj je bitnije nać se s njim). Jedina osoba koja bi išla rješavati stvar iskrenim razgovorom. Na površini se ovo čini kao dobra strategija, ali opet stavlja sudbinu samo u njene ruke umjesto u tvoje. Što ako ipak ode? Da, ti ćeš se naljutiti, no sumnjam da će joj tvoje blago neodobravanje previše značiti. 3-
Što sam ja učinio:"Ti si takav srcolomac kada te nije zaboravio nakon toliko vremena. Imaj malo razumijevanja za muške, samo im treba malo pažnje." Indiferencija plus posebni manevar o kojem će biti riječi u budućnosti: AMG razarač (AMG = Alfa muškarac grupe), kojim se suparnika suptilno prikazuje kao Betu ili parafrazira njegova igra, što je ispuhuje poput balona. Upozorenje: izrečeni lice u lice, AMG razarači mogu dovesti do fizičkog sukoba.
U ovom slučaju, poslije je otišla na večeru, za pet minuta se sa žarom u očima vratila u stan da primi moju mesnatu infuziju i zatim opet otišla s blagim kašnjenjem i razbarušene kose. Pitao sam se je li bivši išta primjetio. Kada se vratila, ponašala se čudno i malo udaljeno, no ubrzo ju je prošlo. Nastavili smo vezu još neko vrijeme, sve do kada se opet htjela naći s bivšim, na što sam je nogirao i prekinuo svaki kontakt. Poslije smo se "slučajno" našli u još jednoj avanturi gdje joj nije bio problem neobavezno prevariti "bivšega sadašnjega". Gledajući unatrag, trebao sam to učiniti i ranije.
TEST #2: Upoznao si negdje ženu koja ti se svidjela, a čini se da je to bilo obostrano zato što je prihvatila tvoj poziv u šetnju. Postoji kemija, dobro se slažete i oboje uživate u opuštenom razgovoru. Negdje tijekom spoja, pričate o knjigama koje volite čitati i pisanoj riječi općenito, kada ona spomene kako voli čitati blog.hr i neke blogove tamo, pogotovo one o muško-ženskim odnosima.
Pita te usputno što ti misliš o tim blogovima. Budući da si vjerni čitatelj Ignissa, odmah ti se upali lampica: moguće je da misli na njega! Što ćeš uraditi?
Bugina kutija s tavana:(šaljivo nabacim:) "znači Ignissovi savjeti kod tebe neće upaliti". Mislim da nije dobra ideja spominjati Ignissa. Jest da je šala, ali to će je ili staviti u defenzivu gdje će te početi zasipati testovima tipa "ako njega čitaš, onda sigurno to govoriš svima", a ako je ne stavi u defenzivu pokrenut će razgovor o ljubavnom životu i kako tko zavodi, što je jednosmjerna karta za prijateljsku zonu. 2+
Srednjovječni udovac:o, pa to nam je jos jedna zajednicka stvar, simpa nam je Igniss. Vrijedi sve što i za Bugu, ali budući da nema direktne aluzije o zavođenju, dobija prolaznu ocjenu. Daljnji razvoj ovisi o tome hoće li ipak razgovor zabrazditi u analizu ljubavnog života, što ne bi bilo dobro, ali pozitivno je isticati zajedničke interese. 3-
Ancica:pomisliš " ako oboje čitamo Ignissa možemo možda preskočiti igru ;)", a kažeš"hm, baš zanimljivo, mogli bi prokomentirati neke zanimljive teze". Zaboga! Ovo je ista tema kao i pričanje o bivšima, klonite je se kao vraga ili se zadržite na "to je komplicirano". Postoji milijarda drugih zajedničkih interesa o kojima se može pričati. 3-
Pomorac:"meni je super pročitati tuđe mišljenje." Priznavanje zajedničkog interesa, a s klonjenjem osjetljive "dating" teme. Ali ne pridonosi ništa posebno.3+
Malo ti malo ja:Ma kakav Igniss, ja sam doktorirao te odnose i sve najbolje
znam. Zaustavi kočiju, ovo je a) putu raspravu o ljubavnom životu, te b) hvalisanje. Iskustvo u ljubavi je na muškarcu privlačno, ali ne može ga se samo tako "bubnuti" tijekom razgovora. Insinuiraj, insinuiraj, insinuiraj. 2+
Lemy:" i sam procitam koji put nesto od toga " Isto kao i za Bugu, samo nije toliko direktno pa vjerojatno ima neutralan efekt. 3-
Tina:moguće da misli na Ignissa, u tome nema ništa loše, pogotovo ako je samo o postovima riječ :))) ??? Ali ne tražimo njenu analizu, tražimo kako bi reagira(o)la :) Bez ocjene.
Little psycho:I onda bismo nasli nepresusnu temu o musko-zensim odnosima prvo komentirajuci i analizirajuci Ignissov blog a nakon toga vlastita misljenja i otkrili koliko smo si kompatibilni po tom pitanju... Another one bites the dust. Otkud dolazi ideja da je priča o muško-ženskim odnosima afrodizijak? Insinuacija jest, ali sve više od toga je smrt. Kloni se toga kao vrag tamjana. 2
Curly n Blondie:Haha ima nekih dobrih savjeta, ali ja se držim onoga budi svoj pa šta bude :) Želiš ispasti kontrastno dobar i prirodan? Sorry, ne vjerujem da će to uspjeti. Prirodnost treba izraziti, isto kao i u primjeru Malo ti malo ja, a opet vodi u raspravu. 3-
Sara:rekla bih da nisan čula za taj blog. Nije loše, ali manjka šira slika. Ipak, i tišina je bolja od rasprave o tome kako se zavodi koji spol. 3
Maria:Muskarci su s Marsa, žene s Venere. Igra se nastavlja. Još jedan kandidat za vješala rasprave o ljubavnom životu, ali barem je zakamuflirano u malo astrologije. 3+
Što ja predlažem učiniti u ovakvoj situaciji (nisam je osobno (još) doživio):Očito: ne spominji da čitaš takve blogove i provedi ostatak moje Igre na njoj. Ja se neću ljutiti, zato i pišem ovo. Trebao bi dobiti Nagradu Elie Wiesela za humanitarno djelovanje.
TEST #3: Kao i u broju 2, samo umjesto da te nešto pita, dodaje kako je naletila na nekakav blog po imenu Igniss i da u životu nije vidjela takvu seksističku svinju! Nastavlja ogorčenim glasom kako jednostavno ne razumije kako netko može biti toliko bezobziran i dijeliti ljude na Alfa i Beta. Što ćeš uraditi?
Bugina kutija s tavana:Ovaj treći slučaj je malo kompliciraniji, al možda bi bilo nešto tipa "Nema veze, ja sam dovoljno 'alfa' da mi je to ne predstavlja problem" xD Opet klizav teritorij koji vodi u raspravu zašto ga ti čitaš ili zašto i ti daješ neko značenje terminu "Alfa". Izbjegavaj sukobe, pogotovo na spoju! 2+
Srednjovječni:cuj, ne moramo se u svemu sloziti, ali mozemo malo prodiskutirati to.. Sumnjam da o tome vrijedi raspravljati, jer je osim Betaizirajućih muško-ženskih odnosa tema protkana i potencijalom za svađu. 2
Ancica:pomisliš "uh, dobro da znam, kidam na lijevo ... od isključivih osoba", a kažeš "ma, baš sam pomislio koliko si ti alfa, od glave do pete, i znam da to nije fer, ali neki jednostavno imaju sve :)))" i prvom prilikom zbrišem ostavljajući nju i njena uvjerenja za nekog drugog. Zašto ljudi ne mogu jednostavno promijeniti temu? Nema potrebe za žalce, posmrtne ili ne. Dobro dai maš standarde ali sjeti se da je cilj povaliti je, ne pobjeći na prvi znak problema. 2
Maria:Objasniću joj da nisu svi muškarci isti, i ako smo već u šetnji, okom tražiti kakvu zgodnu i skrivenu klupicu :) U normalnoj situaciji, uvjeravati ženu kako nisu svi muškarci isti je put u katastrofu, i zbog patetičnog podilaženja i zbog razgovora o ljubavnom životu. Ali ovdje se pojavljuje kontrastna vrijednost: Maria je na tragu nečeg vrlo dobrog. 4+
Pomorac:"njegov je grijeh što dijeli ljude na Alfa i Beta, a tvoj što nepoznatog čovjeka nazivaš svinjom, ali već imam plan kako da se iskupiš za ovaj minus, ooo da, masaža :)" Dobar početak s kontrastom, malo slabiji nastavak s kvalifikacijom (ona je licemjer, lol bravo), ali previše direktno iskupljenje. Minusi trebaju biti neverbalni ili vrlo suptilni, a nije dobra ideja spomeuti nešto seksualno kao iskupljenje. Malo previše "jaja od čelika" za moj ukus. 3+
Malo ti malo ja:On će meni o "svinjama" a grčki alfabet je gdje i Grci. Moglo je biti i više kontrasta, ali na dobrom putu. 4-
Lemy:"..Misu, cemo se navecer pohrvati , pa ko alfa ko beta..." Postoji mjesto za direktne seksualne aluzije, ali mislim da to nije ovo, a još je manje zbog zamatanja u Alfa i Beta. Nemoj se dirati u tu osjetljivu temu, jednostavno nemoj! Ali bonus bodovi za humor, ovo će biti dobro ako je izrečeno s dobrim stavom i opuštenim licem. 3-
Little psycho:Prebacila bih temu na nesto vedrije, kad netko zapocne s hejtanjem to nikad ne zavrsi na dobro. Nova tema bi sprijecila nastavak njene/njegove zustre reakcije i pretvaranje razgovora u argumentarno neslaganje koje bi moglo dovesti do razocaranja ili cak svadje. Bravo na prepoznavanju loše teme. Zašto se svađati, pogotovo oko nečega što ne može završiti pomirbenim seksom? Moglo je biti i malo kontrastnije, ali vrlo dobro. 4
Sara:također bih rekla da nisan čula za taj blog. Isto kao i little psycho. Manevar izbjegavanja nije najbolje mogućnost ali je vrlo dobra. 4-
Što ja predlažem učiniti u ovakvoj situaciji:Ako me toliko mrzi da osjeća potrebu gaditi me na spojevima, vjerojatno potajno fantazira o meni. Čemu raspirivati vatru? Ovo je jedna situacija u kojoj apsolutno treba promijeniti temu u nešto vrijednije jer je to bitka koju se ne može dobiti. No postoji jedna alternativna opcija: složi se s njom i izrazi mnoge feminističke stavove, pogotovo što se tiče Ignissovih misli o broju, i tretmanu žena kao da su u srednjem vijeku. Nemoj da te odnese hejtanje, ali ovo je prilika da se pokažeš. Možeš mi zahvaliti kada zbog iskazane "odraslosti" (u njenim očima) stignete do kreveta.
Po prosjeku ocjena, pobjednik je... anonimna komentatorica, Maria! Čestitam!
Nedavno sam primio dvije primjedbe: kako mogu davati savjete o ljubavi i ljubavnim vezama ako sam igrač, i kako mogu vjerovati u ljubav ako je toliko analiziram i seciram. Za ovo prvo, neki su previdjeli da "igrač", iako se ponekad podudara s time, ne uvjetuje da se mora biti govno. Čini se da negdje na mom čelu stoji ogromna neonska reklama koja viče "Zdravo! Ja ću te iskoristiti" ili tako nešto. No, druga je primjedba ta o kojoj se može reći nešto konstruktivno.
Neće li previše analiziranja uništiti moju sposobnost da volim?
Mogu pronaći neke primjere: ja sam pisac, stoga kad čitam knjigu, često vidim kroz nju do najdublje pore literarne figure ili karakterizacije likova. Gledam na pametnu metaforu kao na nešto što bi mogao preraditi za svoje svrhe, i bez svoje mistike, knjiga ponekad nema dovoljno drugih vrijednosti da me potakne da je završim. U zadnje vrijeme mi se ovo počelo događati alarmantno često. S druge strane, mnoga vrhunska ali složena djela sam zbog toga počeo bolje razumijevati, jer zbog prakse znam točno zašto je netko napisao baš to i proučavam bit koju je pisac htio reći.
Drugim riječima, to što zavođenje iz moje knjige savršeno radi ne čini zavođenje neautentičnim ili manje vrijednim, već knjigu preciznom. Umjetnost samo imitira stvarni život.
Previše izloženosti mijenja čovjeka na razne načine. Ništa neće promijeniti stav prema Igri tako brzo kao uspjeh koji polako stiže iz nje: kakav tko uspjeh želi je sasvim druga stvar. Kada ljudi pročitaju gornju tvrdnju, često čujem nešto tipa "Da, ali ja želim naći jednu krasnu ženu. Ne želim se zabavljati sa 200 'droljica' po klubovima."
Super! No najvažnije je imati opcije, jer se inače vjerojatno neće dogoditi ni jedno drugo. Neki zabrazde duboko u jednu krajnost, beskonačni lagani seks bez vezivanja, poput Roosha kojeg sam spominjao, dok se neki skrase zauvijek. Glavna stvar: nešto su učinili ne zato što se to od njih očekuje, nego zato što su probali oboje i sami uzeli jedno.
Isto tako, proučavanje ovoga mijenja i stav prema ženama, i pozitivno i negativno - zasada sam u jednostavnom, neutralnom ne-idoliziranju. Mijenja li ga u mom slučaju? Da! Sporije se vezujem, podižem standarde, manje toleriram gluposti, oprezniji sam i strpljiviji. Oprezan sam zato što, gledajući žene kao prosjek i cjelinu, znam što je realno očekivati i što se u prosjeku događa. No kada ne volim, ne volim 'žene', već pojedinačnu ženu koja zaslužuje moju lojalnost. Osjećaj je ostao isti:
U ponedjeljak sam obećao da ću malo pisati o tome kako je nastala cijela ova supkultura. Moderni igrači ne otkrivaju toplu vodu: uvijek su u povijesti postojali ljudi koji su se okruživali s neproporcionalno mnogo žena za svoje prilike. Odmah bi isključio iz te kalkulacije kraljeve, robovlasnike, sultane i moderne debile i celebritye poput Kim II-Sunga, a fokusirao se na onim uistinu zanimljivim ljudima: koji su kroz svoj karakter i spoznaje postali svojevrsni magneti. Nije to ništa novo: recimo, Aristofan u nekim svojim hipotetskim raspravama pokazuje zavidno poznavanje Igre i psihologije spolova općenito. No idemo malo modernije: prvi primjer je...
Casanova. Većina ljudi poznaje Casanovu samo kao "nekog tamo zadovnika", ali njegova glavna značajka nije bila zavodništvo, već avanturizam i neviđena razina znanja i obrazovanja za svoje doba. Nakon djetinjstva ispunjenog nevoljama i zapuštenošću, diplomirao je pravo (iako je uvijek žalio što nije odabrao medicinu, koju je proučavao privatno) i stekao početni ugled tako što je spasio jednog venecijanskog plemića od moždanog udara.
Dok su doktori tog doba prepisivali izvlačenje krvi i otrovna isparavanja žive (!!!) kao metode liječenja, izjavio je da preuzima potpunu odgovornost za pacijenta i prekrio ga hladnim oblozima. Time je stekao svoj prvi kapital, koji je poslije prokockao, s kojim se poslije podigao industriju svile pa bankrotirao, služio kao špijun, financijer, savjetnik, knjižničar, i naravno zavodnik, prepun uspona i padova, uvijek u bijegu i lovu na sljedeću priliku.
Više o njegovom fascinantnom životu i avanturama možete pročitati u njegovoj autobiografiji koju je napisao svojih posljednjih godina, u dvorcu Duchovce (Dux) u Bohemiji, današnjoj Češkoj.
Casanova je uz to prvi formalizirao dvostruki kompliment i vrijednost suzdržanosti, kao i još neke za koje trenutno nema mjesta.
"Ako je žena lijepa, daj joj kompliment o njenom intelektu. Ako je pametna, daj joj kompliment o njenoj ljepoti."
- Casanova, 18. st.
"(Casanova) je bio zanimljiv čovjek, vrlo zabavan i oko kojega su se ljudi uvijek od srca smijali, no on sam se smijao vrlo rijetko."
- Princ Charles de Ligne, 1784.
Preletjet ćemo nekoliko stoljeća unaprijed jer će inače ovaj post postati predug. U međuvremenu je nastao ogromni razvoj znanosti, a među njima i psihologije, od kojih najradije spominjem Freuda, no naravno on je samo jedan od sile utjecajnih znanstvenika ranog i kasnog 20. stoljeća. Uz pojavu Darvinizma i Socijalnog Darvinizma, nastala je teoretska osnova za igrače.
Ako je psihologija teoretski temelj igrača, feminizam je praktični temelj. Ironično, ne? S razvojem feminizma u 20. stoljeću, najviše poslije II. sv. rata, srušena je ključna barijera za postanak igrača: društveni moral. Ogromna sloboda eksperimentiranja kod oba spola i manjak posljedica doveli su ne toliko do ukupno više seksa koliko do masivne redistribucije seksa, i s time piramide u kojoj, jednako kao što nije čudno vidjeti managera koji zarađuje 100 puta više od radnika koji jedva preživljavaju, nije čudno ni vidjeti popularnog Alfa tipa koji monopolizira više žena nego 100 prosječnih, Beta tipova sve više istisnutih na margine i u nesigurnost.
Naravno, čovječanstvo je poput mase koja ključa u loncu i miješa se. Nije prošlo dugo prije nego su i drugi odlučili uskočiti u vlak seksualne slobode, i proučavati što ti "prirodni igrači" zapravo rade. Isprva neformalno, a zatim sve više i u pravim znanstvenim istraživanjima, počelo je prikupljanje informacija. Prvi pokušaji su bili neizbježno nespretni: Ross Jeffries, koji se smatra "praocem Igre", napisao je komično brdo savjeta vezanih za hipnozu i neuro-lingvističko programiranje koje je nazvao "Brzo zavođenje". Ne vidim kako bi njegovi savjeti mogli zapravo raditi osim placebo efekta, ali postavio je prvi teoretski okvir za Igru, i prvi naziv za igrača: "PUA" (Pick up artist)
Negdje u to doba je osnovana i prva grupa na internetu, nazvana alt.seduction.fast, gdje su zainteresirani objavljivali svoje izvještaje, istraživanja i teorije. Malo pomalo, tamo se skupio ogromni repozitorij znanja, iako iskreno rečeno, zakopan pod brdom nevažnih informacija. Jučer sam spominjao "zavodnike s tipkovnice", i to je nažalost dobar opis za većinu sudionika: više zadovoljstva dobivaju od hvaljenja time kako su dobili neku ženu nego samim time što jesu i opisom toga što su napravili, a sve kako bi stekli društveni ugled na forumu. Zbog toga sam oko te grupe podvojen, unatoč briljantnim uradcima tipa "Maniac High's Pickup Guide".
Tipična rečenica kakvu bi čovjek tamo mogao čuti je "Wnt sarging tdy, open 12 HB 8s and 15 HB7s, 3 #-closes. 1 KISS but stopped by LMR". Takav nerdfest mi se čini nepotreban i štetan, isto kao i bedasti naziv "PUA" (Pick up artist) ili mPUA (Master pick up artist - ajme meni..) i organizacija tih umjetnika zavođenja u vlastite jazbine (lairs) koje se međusobno nadmeću. Po meni je to prodavanje magle i više marketing nego Igra.
No koliko god se ja volio šaliti s prvim zajednicama igrača, treba im odati priznanje za širenje informacija. Za nekoga tko je prije htio naučiti nešto o ovom području, nije bilo apsolutno nikakvog sredstva osim hrpe "samo budi svoj" beskorisnih savjeta. Sve je to promijenio...
Mystery, aka Erik von Markovik Horvat (da, Horvat), koji je lijepo i sistematično opisao modenu Igru, s jasnom terminologijom i materijalom. Nažalost, u tome je i on malo pretjerao: iako fascinantna, njegova knjiga uključuje mnogo čudnog žargona navedenog gore, no fundamentalne stvari su sasvim istinite i čine dobar uvod u Igru za nekog zainteresiranog.
Mystery, iako vjerojatno najpoznatiji "Igrač" na svijetu, je specijaliziran za Igru u barovima i diskoima, i također za prilaženje velikim grupama, nečemu što ja nikada ne preporučam. Njegov stil savršeno odgovara takvim mjestima zato što je po profesiji iluzionist i komičar, no za prosječnog muškarca mislim da je bolje zadržati se na malim upadima.
Neil Strauss, nekada novinar New York Timesa, upoznao je Mysterya kada je poslan da istraži "igračku subkulturu" i svoje doživljaje i put od AFC-a (average frustrated chump - prosječni frustrirani momak) do igrača velikog kalibra opisuje u sljedećoj knjizi koja, iako vrlo zabavna i edukativna, opet pati od fokusa na diskoe i barove.
No nije to bitno, Igra ima nešto za svakoga. Kao...
RooshV. Roosh, amerikanac turskog podrijetla, koji ima svoj odličan blog (ne samo o Igri, već i o putovanjima), odrekao se blesavog žargona i piše kao i ja, na način razumljiv i primjenjiv običnom čovjeku. Inspirativan je i spominje ne samo Igru, već i putovanja i životni stil (napustio je svoj posao biokemičara da bi proveo godine putjući low-budget u Južnoj Americi i Europi). Upozoravam da je Roosh često oštriji od mene, tako da ako mislite da biste mogli biti uvrijeđeni, nemojte čitati - tko voli nek' izvoli.
Osim zato što je inspirativan i sviđa mi se njegov stil, Roosha spominjem zato što je napisao dobar priručnik zavođenjaupotrebljiv i najvećem početniku, koji se bavi isključivo metodama i linijama koje možete zamisliti baš svakoga da izgovara. Ako bi ijednu knjigu preporučio nekome koga zanima ovo područje, to bi definitivno bila njegova. Osim toga, napisao je i jedan zanimljivi i inspirativan putopis o Južnoj Americi.
Ovi koje sam naveo su kao vrh sante leda koja čini današnju subkulturu igrača. Postoje tisuće i tisuće blogera, pisaca i instruktora, nijednog od kojih ne bih direktno preporučio, pogotovo kad se radi o "seminarima" koji se naplaćuju stotine eura (!!!). No navest ću još nekoliko blogera koje volim čitati.
Athol Kay piše blog Married Man Sex Life, namijenjen Igri u braku - i.e. rješavanju problema, održavanju strasti i sličnome. Nisam nikada bio oženjen pa ne mogu reći da sam testirao sve što kaže, ali mnogo toga je sasvim upotrebljivo u bilo kojoj vezi, a njegov stil je vrlo topao, humorističan i inspirativan:
Heartiste, poznat i po svojim starim nazivima Citizen Renegade, Chateau i Roissy, piše o Igri, politici, upadima, vezama, čemu god. Njegov stil je vrlo zanimljiv i edukativan ali ekstreman (mnogo mnogo oštriji od mog) i često uvredljiv, zato ako ćete ga čitati, nemojte reći da niste bili upozoreni.
Arkady39 se na svojoj stranici PracticalHappiness bavi "soft" igrom, tj. nekim hibridom između "samo budi svoj" i igre o kojoj ja pišem. Njegov stil je vrlo prijateljski i lagan, više motivacijski nego tehnički, i čini zgodan početak. Piše isto kao i ja više za muškarce, no također i za žene.
I naposljetku, Darlock analizira društvene i političke efekte feminizma, pogotovo na brak, bračni život i razvod. Njegov stil je više statistički, a manje ideološki, iako naravno i on često ima provokativne teme.
Sutra ću biti previše zauzet, tako da novi post očekujte u nedjelju. Inače, ako koristite nekakav RSS reader, pridružite se na moj RSS feed kako bi dobivali obavijesti o novom članku čim je objavljen. Isto možete postići i praćenjem mog Twitter feeda, koji usput sadrži i manje novosti.
UPDATE: Od kraja 2013., moj vlastiti uradak "Umijeće Igre" pridružio se ovim klasicima.
Jedan od razloga zašto mi je teško uzeti za ozbiljno komentare tipa "to ne bi nikad radilo na meni" ili "da mi netko ovo kaže..." je zato što se radi o "zavodništvu s tipkovnice". Postoji još mnogo faktora koji će utjecati na situaciju - nikome neće prići robot sa svijetlećom reklamom na kojoj piše neka zavodljiva fraza.
Navest ću kao primjer obrnutu situaciju - na internetu postoji nešto što se naziva "Konjsko otvaranje (Horse Opener)", zanimljiva pričica koja se može koristiti kao početak upada. Upad ide ovako: muškarac priđe ženi i pita je: "Hej, voliš li konje?" Neovisno o tome što ova odgovori i odgovori li uopće, nastavi: "Kad sam bio u školi, viđao sam jednu zgodnu curu koja se nije družila s nikim. Svaki odmor bi trčala po igralištu i imitirala zvukove konja. Zvali smo je 'čudna konjska cura'". Na to će ga žena pitati: "Da, i?""Pa, ti izgledaš isto kao ona!"
Ako se trenutno smijete, samo naprijed. Teorija bi ovo nazvala dobrim upadom jer je odvažan, sadrži neobičan, dvostruki kompliment, i u osnovi je zabavna rutina koja daje dosta materijala za nastavak razgovora. Naravno, ne mogu se zamisliti da bi ikada rekao tako nešto. Ako ne mogu zamisliti običnog, umjereno cool čovjeka, kako govori nešto, to vjerojatno nije dobro otvaranje. Sumnjam da bi netko u praksi uspio nešto s takvim upadom, čak i ako bi imao dobar jezik tijela i dobar stav. Stoga ovo svrstavam u domenu "zavodnika s tipkovnice".
Ono što je takav teoretski upad s muške strane, to je "ja sve to odmah primjetim" sa ženske strane. Kao prvo, ne uzima u obzir milijardu drugih faktora, poput konteksta, jezika tijela, a najviše to što njen sugovornik neće nikada imati zalijepljenu pločicu na prsima "Hej, želim te skupiti", i što će ionako biti zaobiđeno ako se otvori s nečim jednostavnim i onda nastavi igra po normalnom. Kao drugo, ne uzima u obzir da se preferencije koje žene govore često drastično razlikuju od onoga što biraju u stvarnosti.
Zatim, većina upada bilo gdje neće uspjeti, ali to nije zato što je upad loš, već jednostavno zato što žene u prosjeku imaju višestruko veću moć odabira i nemoguće je da se jedan muškarac svidi svakoj (ili čak 50%), dok postoji mnogo žena koje bi se lako svidjele gotovo bilo kojem muškarcu.
I treće, svrha jedne rečenice nije zavesti. Svrha je otvoriti razgovor. Dodati još malo povezanosti ili uzbuđenja. Zavođenje se gradi u stupnjevima, poput katova na torti. Ako je netko izveo stvari kako treba i gradi ih pomalo, šansa da će ona na to gledati kao "besramni upad" se drastično smanjuje, ili će gledati ali će to prikladno odracionalizirati dok god je muškarac zanimljiv. Suočimo se s tim, koliko uistinu zanimljivih ljudi se sreće u životu? Ne baš puno.
Prvi rezultat Google pretrage za "interesting guy".
Niste uvjereni? Dopustite da podijelim s vama ovu priču, sličnu jednoj tuđoj koja me inspiriala da ovo probam - koju nisam ja smislio (sutra će biti više o toj temi) ali koju sam s radošću testirao. Zbog privatnosti moram neke detalje isključiti ili parafrazirati:
U jednom baru, nakon što smo pričali 15-ak minuta i htio sam zaključiti stvar... Ja: Moram uskoro ići ali činiš se cool i volio bi da se opet vidimo. Koji je tvoj broj?
Ona: Pa...er.... ne znam... (pristojno odbijanje)
Ja: Čekaj, pa zar misliš da sam ja nekakav stalker koji će te zvati 100 puta na dan?
Ona: Ne, samo mi se nije činilo da bi bi odgovarali jedno drugome. Vidjet ćemo se još.
Ja: Ni meni. Ali da sam takav i da sam imao takve namjere, pričao bi s tobom sasvim drukčije.
Ona:(smijeh) ... kako?
Ja: (na tren dodirujući njenu nadlakticu) Evo... recimo, prvo bi došao i rekao ti da izgledaš kao da se najbolje zabavljaš od svih iako samo stojiš tu i ne radiš ništa posebno.
Ona: Da, to bi baš uspjelo!
Ja: To je samo da privučem tvoju pozornost. Zatim bi te pitao čime se baviš kada nisi ovdje.
Ona: Studiram (XY)
Ja: Vjerojatno bih dodao da sam znao da je nešto nepraktično.
Ona: (sarkastično) Ooook. Zar se ne bi ti trebao dokazivati meni sa svojim super poslom?
Ja: Da, ali dobro zavođenje izokreće stvar. Radije bih te malo zezao o tvom faksu.
Ona: Što ako bi ti okrenula leđa? (prekriženih ruku na prsima)
Ja: Okrenuo bi i ja tebi leđa i išao pričati s nekom drugom dok se ne zapitaš što si propustila.
Ona: (mrštenje) To je grozno! Zar ne bi bila ništa za tebe nego još jedna prilika?
Ja: Naravno da ne bi, ali pustio bi te da se malo zapitaš. Malo arogancije je privlačno.
Ona: (osmijeh) Ja ne volim arogantne momke. I sigurno tako upadaš svakoj.
Ja: Ne, samo onima koje mi se sviđaju.
Ona: A ja ti se sviđam?
Ja: Ne bih ti to rekao direktno. Sad bi se diskvalificirao, rekao bi ti da nas dvoje ne bi trebali puno pričati jer smo previše sarkastični.
Ona: To je vjerojatno istina. Ali sarkazam nije nešto loše.
Ja: Ali ne brini za to, primjeti da te svaku drugu rečenicu dotaknem. To smanjuje barijeru između nas.
Ona: Zapravo, primjetila sam da to radiš.
Ja: To tek sad kažeš. Sada bi skrenuo razgovor u nešto sasvim drukčije, recimo na to kako me ovaj bar podsjeća na neki u Španjolskoj.
Ona: ... (pričali smo par minuta o Španjolskoj i putovanjima)
Ja: Usput bi spomenuo da sam bio zaručen. To bi te zainteresiralo i htjela bi saznati više o tome.
Ona: (smijeh) Zaručen? Zašto bi me to zainteresiralo?
Ja: Naravno da nećeš to priznati. Rekao bi ti samo koju rečenicu o tome ali ne previše. Onda bi ti predložio da sjednemo za stol tamo na piće. Što piješ?
Ona: To je sve krasno, ali i dalje ne bi uspio. I dalje bi samo pričali.
Ja: Čekaj, priča nije još gotova. Nastavili bi tamo pričati o dubljim stvarima. Naposljetku, kada bi vidio da je pravi trenutak, možda bi se nagnuo i poljubio te.
Ona: (smijeh) Nema šanse!
Ja: Budući da se igraš kosom, mislim da šansa postoji.
Ona: ...
(prestane se igrati kosom) (crvenilo)
... zašto bi to značilo da bi ti uspjelo?
Ja: To je znak romantičnog interesa:
Ona: Ili je samo navika.
(Pričali smo još desetak minuta)
Na kraju sam dobio njen broj, pričali smo jednom i dogovorili se za kavu, ali do nje nikada nije došlo jer je isparila i odgodila s nekom očito lažnom izlikom. Gledajući unatrag, nikada nisam ni rekao da bi itko trebao koristiti ovaj stil jer je (kao što je mislim očito) ekstremno čudan i da se bazira na "nije me briga za ishod" pristupu, i predstavlja ekvivalent atomske bombe.
No činilo mi se kao dobar primjer koliko daleko može odvesti čak i nečuven, pretjeran upad. Koji, kako je i sama rekla, nikada ne bi radio (a da je iz njega što bilo, ne bi pisao o njemu jer bi vjerojatno ostali u vezi i činilo bi mi se neprilično).
Kada je žena zaintrigirana tobom ali nije sasvim sigurno što misli o tebi, kao recimo u početnim stadijima udvaranja ili veze, vrlo česta stvar za kojom će posegnuti je drama test. Kada osjeća nešto prema tebi, ali to može otići u jednom ili drugom smjeru, dolazi do drame. Drama test nije nešto što žena svjesno odlučuje - "hej! Idemo ga testirati!" Ne, to je jednostavno instinkt koji će povremeno izaći na površinu, na početku više, a kako vrijeme prolazi, sve manje i manje dok sasvim ne nestane.
Originalni engleski izraz za ovu pojavu je "shit test". Iskreno, "govno test" ili "govnarski test" je po meni blesav pojam, zato sam ga preinačio u "drama test", što po meni ionako bolje odražava pravu pozadinu događaja.
Susan Walsh s websitea Hooking up Smart (da, postoje i žene koje pišu o Igri! Tko bi rekao?) navodi primjer žene koja se zbog neke sitnice tipa pranje suđa posvadila s mužem. Nakon pola sata sve veće drame i vikanja, istrčala je vani u plaču i zalupila vratima tako da se sve zatreslo. Očekivala je da će on potrčati za njom, no kako je prolazilo deset minuta, pa pola sata, pa dva sata, pa tri sata, shvatila je da stvari nisu baš kako je planirala. Vratila se doma i našla muža za kompjuterom kako mirno tipka nekakav poslovni projekt.
"Zar nisi vidio kako mi je? Zašto nisi potrčao za mnom?" pitala je.
"Ovo je glupo," rekao je on. "Neću trčati za tobom. Gle što si napravila s vratima! Ako vlasnik primjeti, ti plaćaš. Ne bi trebala biti tako neoprezna."
"Er. U redu."
Žena je dobila ono što je zapravo tražila - potvrdu da njen muž može podnijeti njene emocije i da ima stvari pod kontrolom. Da je pokleknuo i trčao za njom zbog nečega za što nije bio kriv, s vremenom bi doživljavao sve veće i veće ispade oko sitnica, svaki put prisiljen pokleknuti, i na kraju bi završio znamo već kako. Drama test je u kao neintuitivan test snage - ako se muškarac ne može nositi ni s njom, kako je uopće može zaštititi? Ne može! To ispuhuje privlačnost poput probijenog balona.
Za horde autističnih trollova koje čitaju ovo izvan konteksta: ne, "imati stvari pod kontrolom" ne znači "utjerati strah u kosti". Nasiljem se nikada ne prolazi drama testove i ne podržavam ga.
Naravno, to što drama test postoji i što ga treba uspješno proći ne znači da je to dobra pojava. Na početku, kada se partneri prilagođavaju jedno na drugo, drama testovi se ponekad očekuju. Kako veza napreduje, trebali bi biti sve rjeđi i sve slabiji, u skladu s odnosom dvoje ljudi koji se sve više vole i razumiju. Ako svaki dan nailaziš na dramu, to je ozbiljan znak da tu nešto smrdi.
I drama test, unatoč situacijama u kojima se pojavljuje, nije nikakvo nadjačavanje, već samo propitkuje tvoju stabilnost. Nije sve drama test. U odnosu na obično, legitimno "oprosti, možemo li popričati o X" između partnera, testovi su rijetki. Zato nemoj prenagliti i tražiti probleme tamo gdje ih nema, jer oba ekstrema su jednako neprivlačna. Više o ovom razlikovanju na Married Man Sex Life, blogu o bračnom životu.
Drama test drastično varira, ovisno o kontekstu. Kad god postoji nesigurnost, recimo kao u slučaju kada ste se nedavno upoznali i trebali bi otići na spoj, dakle izgledno je da bi moglo doći do nečega, ali ona još ne zna puno o tebi, postoji dobra šansa za pojavu. Ključna stvar je ne reagirati povrijeđeno, ljutnjom, očajem ili raznim stvarima koje, koliko god se činile očite na papiru, u stvarnosti ispadaju vrlo česte. Već si vidio sve to, zar ne?
Dobar prolazak drama testa je ili kroz ignoriranje testa (ako nije bilo nešto bitno), ili kroz obrtanje konteksta. Jedna situacija gdje sam nedavno prošao takav test je bilo kada je moj upad bio dočekan "na nož". Točnije, moj dojam nije bio loš, ali kada pričaš sa strancem, bolje je testirati malo tko je on zapravo. Stoga dolaze drama testovi: "Radiš li uvijek ovakve stvari?" "Zašto si prišao baš meni?" "Što želiš sa mnom?" Od kasnijih varijanti, doživio sam i "znaš da imam momka?" kada sam znao da ga nema. U tom slučaju, "dobro za tebe" i nastavak po starome je bio dobar odgovor.
Naravno, nisu svi testovi tako defenzivni. Neki su suptilni, recimo kada ona rano spomene nekakvu seksualnu priču i očekuje da ćeš se, kao dobar Beta, zalijepiti na to i početi je ispitivati o detaljima (hello! Ne ispituj ženu o njenom broju!). Dobrim prolaskom testa, izdvajaš se iz mase. To nije neprijatelj kojeg treba poraziti, samo shvatiti.
Jedan test na kojem sam neslavno propao je bio na internetu. Pričao sam s nekom curom već par tjedana, i rekla je da joj se sviđam i da puno dulje pričamo nego što je s drugima prije pričala. Jednog dana sam bio prilično bolestan i, budući da joj se nisam mogao javiti na poruku, napisao dam joj samo "bolestan sam, ne da mi se ništa pametno pisati. Čujemo se poslije".
Ona je na to, ili namjerno ili krivo shvativši odgovorila s "Jel' ti to mene želiš odj**ati??" i, vrlo brzo, velikom dramom o tome kako je mislila da sam ja bolji, da zašto sam ja tako u k**cu, da će izbrisati account etc. Umjesto da reagiram na to s nečim kratkim i zabavnim, napisao sam joj dugo pismo kako je nisam mislio uvrijediti, da neka mi oprosti, da sam krivo odabrao riječi, itd. Velika pogreška! Komunikacija je trajala još dvije tri naglo-zahlađene poruke, a onda je nestala zauvijek.
Susan Walsh nastavlja na vlastitom primjeru:
Točno se sjećam prvog puta kada sam ja dramom testirala muškarca. Bila sam u 8. osnovne, a on je bio u 1. srednje. Upravo sam doselila u njegov kvart. Bio je visok, sladak tip, obećavajući nogometaš. Sviđala sam mu se, i bio je vrlo pažljiv i dobar prema meni.
Jednog dana, pričao mi je o pogrebu svog oca prošle godine. Kada mi je opisivao svoje osjećaje dok se približavao otvorenom lijesu, slomio se i počeo plakati. Njegovo veliko, muško tijelo se treslo kako je izlijevao tugu iz svog srca. Osjetila sam val suosjećanja i vlastite tuge, ali i tračak uzbune. Nisam nikada prije bila u ovakvoj ulozi, i osjećala sam se nespremno za nju. Također sam osjećala neprivlačnost dok je plakao na mom ramenu.
[dodatak iz komentara na post Susan Walsh]Da, imala sam poštovanja za delikatnu situaciju kada mi je bilo 14. Sjedila sam, slušala i grlila ga satima. Vidjela sam ga opet, držala njegove ruke i uživala u njegovoj obnovljenoj sreći. No istodobno je razdiralo to što sam ga iz nekog razloga htjela manje viđati. To je bilo strašno razočaranje - moje nade za ovu mladu vezu su bile jednako uništene i nisam to mogla objasniti, iako sam znala da se nešto promijenilo u meni.[/dodatak]
Što sam učinila sljedeće će vas se nesumnjivo dojmiti kao i bezdušno i kao indikativno za pravu žensku prirodu, što naravno i jest bilo. Dijelim ovo priznanje samo zbog potencijala da objasni žensku psihu, i ne mislim da je ikakav način bilo nepredviđeno ili neobično.
Par dana kasnije, opet smo se našli, i on je bio opet bio svoje stare, vesele osobnosti, ali sada uistinu emotivno povezan sa mnom. Pogledao me nježno i rekao mi kako je presretan da je našao tako lijepu djevojku. Pitao me za moju fotografiju, kako bi me mogao vidjeti svaku noć prije zaspi.
Evo što sam ja rekla.
"Dat ću ti sliku, ali samo ako prvo učiniš nešto. Moraš to zaslužiti. Moja najdraža pjesma je 'Band of Gold' Frede Payne. Noćas kada ideš u krevet, uključi radio. Obećaj mi da nećeš zaspati dok je nisi čuo."
Obećao je.
Sljedeći dan poslije škole, došao je kod mene i uzbuđeno mi rekao kako je ostao budan do 3 ujutro dok nisu konačno pustili tu pjesmu. Bio je iscrpljen cijeli dan, ali je napravio točno ono što sam htjela.
Dala sam mu sliku, i ostavila ga tri dana poslije.
S 14 godina, nisam znala dovoljno da prepoznam i shvatim što sam osjećala, osim činjenice da sam sasvim izgubila privlačnost prema njemu. Naslonio se na mene jako i dugo, prije nego je naša veza mogla podnijeti emocionalnu intimu takve vrste, i signalizirao slabost. U mom umu, okrutni test koji sam mu dala je bio davanje još jedne šanse. Jedini način na koji je mogao proći je da me prozove zbog toga što sam bila manipulatorska kuja.
Ne ponosim se ovom pričom. To je priča koju sam oduvijek dijelila sa svojom djecom kao primjer sramotnog ponašanja u mom djetinjstvu. Ali demonstrira vrlo jasno što je drama test, i koliko je bitno da muškarci odbiju igrati.
Takve smo. Ako padneš ključni drama test, nećeš dobiti drugu šansu. Ako ti se zahtjev čini nerazuman ili razmažen, vjeruj svojim instinktima. Više ćeš nam se sviđati zbog toga.
Pojmove "Alfa" i "Beta" ljudi često krivo shvaćaju kao kategorije isklesane u kamenu, obrisa definiranih od rođenja i zauvijek nepromjenjivih. Naposljetku, zato bi se netko mogao i uvrijediti - reći nekom da je jedno ili drugo je kao reći nekome da je "Hrvat ili Srbin", ili "Arijevac ili Židov" je odvratno, najviše zbog "ja-sam-bolji-od-tebe" poruke i zbog nepromjenjivosti situacije. Rođen si kao nešto, ostaješ to nešto, trpi! Pati i šuti, budalo jedna! Tko ti je kriv?
Naravno, ova poredba nema smisla iz više razloga. Kao prvo, Alfa i Beta nisu nepromjenjive kategorije. Kao drugo, ne nastaju rođenjem, već godinama odrastanja i stvaranja vlastitog životnog iskustva. I na kraju krajeva, biti Alfa ili Beta ne znači biti zadovoljan ili nezadovoljan u životu (iako postoje određene korelacije) - svatko ima svoje kriterije. Evo gdje nastaje glavni problem:
Beta neuspješan sa ženama ne zna što radi krivo što ga čini tako neuspješnim sa ženama JEDNAKO koliko i Alfa uspješan sa ženama ne zna što radi dobro što ga čini tako uspješnim sa ženama. Oba ekstrema, recimo protagonist iz filma "40 yr. old Virgin" i legendardni Casanova, jednako nisu imali pojma zašto su dospjeli tamo gdje jesu. Naravno, jedan je imao razloga biti zadovoljan sa svojom situacijom; drugi nije.
Huh?
Usporedimo dva moderna hipotetska muškarca: oba s rođenjem počinju manje više jednako, kao dvije gotovo identične osobe koje ćemo nazvati AB1 i AB2. Svakako, postoje genetske razlike, ali one su u mladosti mnogo slabije izražene. Ako ima ikakve razlike, ona je statistički beznačajna.
Negdje tamo u osnovnoj školi, oboje mladih momaka, i AB1 i AB2, dožive "simpatiju" ili kako već to želite nazvati. Budući da su neiskusna djeca, jedino što im pada na pamet je nešto u osnovi jednako debilno, tipa vući simpatiju za pletenice ili buljiti u nju s udaljenosti. Iz nekog sasvim slučajnog razloga koji bi mogao biti nešto beznačajno jednostavno, tipa boja njegove pernice, ili samo nekog njenog hira, AB1 se svojoj simpatiji svidi i oni počnu "hodati". AB2, koji je učinio sasvim isto, svojoj se ne svidi i ona umjesto toga otrči prijateljicama i ispriča svima kakav je AB2 kreten.
U ovom trenutku, oboje su isti, ali jedan je primio dozu samopouzdanja i iskustva koja ga gura naprijed. Njega ćemo sada nazvati samo "A". Drugi je dobio dozu sramote i neuspjeha, i ništa iskustva. Ako se nešto pročulo, možda ga zajebavaju na školskom odmoru. Njega ćemo sada nazvati "B".
Zatim postoje društvene razlike. Možda A odrasta u okolini koja ga potiče na osobni razvoj i daje mu više sigurnosti od B kojeg uništava neki obiteljski problem. Možda A ima stariju sestru ili prijateljicu kojoj se može povjeriti ili pitati za savjet, i koja čini kontakt sa suprotnim spolom prirodnijim, a B je okružen samo muškarcima i nema nikoga tko bi mu razbio ideju o suprotnom spolu kao nečemu strašnom i misterioznom, ili je u drugom ekstremu i nema muškog uzora?
(slična priča se može dobrim dijelom ispričati i sa ženske strane, ali o tome drugi put)
U svakom slučaju, momci odrastaju i dođu tamo negdje u srednju školu. A i dalje ne zna puno, ali zbog iskustva ima više samopouzdanja od ne-bitno-različitog B. Lakše mu je pristupiti nekoj koja mu se svidi, ne osjeća više takav iracionalni strah i samopouzdaniji je, što je privlačno. Možda opet čini neku blesavu stvar, recimo kao što viđam na blogovima nekih komentatorica, napiše na Facebooku "hoćeš li biti moja cura?" ili što već, ali ona se zbog samopouzdanja čini boljom nego što jest.
B, u međuvremenu, se pita bi li uopće trebao nešto pokušati s novom simpatijom, ne zna što bi jer je prošli put učinio nešto krivo, razmišlja, oklijeva. Dotle mu netko tipa A skupi njegovu simpatiju, ili je jednostavno ona zbog prve pojave preselekcije zapaljena za "onog slatkog koje žele sve cure" i sasvim nesvjesna da B uopće postoji, i B nastavlja dalje sam, paraliziran.
U tih par godina, A, poučen iskustvom se razvija i dalje i vjerojatno otkriva i čari seksa, dok je B sretan ako mu išta pođe za rukom i doživi neku kratkotrajnu romansu - romansu koju u ovom trenutku već ima solidnu šansu uništiti jer je, zbog neiskustva i manjka samopouzdanja, očajan, pati od ljubomore ili puže pred njom. Zasigurno već osjeća da je nešto krenulo krivo i pokušava se izvući, ali gdje god traži savjete ga čeka neprobojni zid gluposti.
Negdje na faksu, A je već toliko razvijen da ćemo ga nazvati "Al", a B ćemo nazvati "Be" i njihove sudbine su već postale vrlo različite. Između njih postoji ogromna razlika: Al stiže s mnogo samopouzdanja, možda čak i nekom vrstom mračne slave i vjerojatno prilično brzo stvara društvene krugove i nalazi partnerice po sada već okušanim metodama. Njegova mogućnost izbora, bilo za ozbiljnu vezu bilo za nešto manje, je velika. Dapače, budući da je do sada već skupio impresivan broj, Alova mogućnost da "šutne" curu zbog nečeg blesavog ili jednostavno jer je kreten (ako je takav postao) i zna da će uskoro bez problema naći novu mu daje najjaču vrstu vrijednosti i čini ga još privlačnijim.
No Be je nesiguran i izmučen, i možda pati od Jednoitisa koji ga progoni još iz srednje, tako da opet oklijeva, pokušava, ne uspijeva i internalizira neuspjehe. Stabilizira se i vjerojatno doživljava par veza koje ne traju predugo. S vremenom ih prihvaća i racionalizira u neku vrstu kiselog grožđa tipa "ljubav mora boljeti". BE sasvim odustaje čak i od traženja savjeta i prepušta se slučajnosti, zavučen u svoj oklop idealizma.
Poslije toga, situacija se već kristalizirala u kategorije koje poznajemo: Alfa i Beta. Alfa, ako izađe vani, zbog svega što je akumulirao u zadnjem desetljeću, imat će "ono nešto" i bit će privlačan možda 1 od 20 žena. Ako uđe u klub (ne da je to jedina metoda upoznavanja žena, samo kažem), dobra je šansa da je neka kojoj se sviđa već tamo. Promatra ljubavni život i spojeve kao veselo igralište prepuno užitka.
S druge strane, Beta je prvo zbog slučajnosti, zatim lošeg iskustva i na kraju vlastitog fatalizma, postao privlačan možda 1 od 400 žena. Bio bi sretan da se u cijelih godinu izlazaka u klubu uopće nađe ta koja bi bila zainteresirana za njega, a upad je za njega nešto nezamislivo. a na spojeve koje povremeno dobija (nakon neminovnih grešaka) odlazi s jezom u srcu, i zbog nervoze, srama i oklijevanja propušta očite prilike.
Naravno, ovo su ekstremni primjeri. Mnogi ne dosežu niti jedan - recimo, mnogi Alfa tipovi, čisto zato što su zgodni/bogati i ne trebaju se previše truditi, nikada ne razviju ni Igru ni razumijevanje suprotnog spola i čude se sasvim očitim stvarima. Mnogi su između i uspijevaju se "zabavljati" par godina, sve dok ne počnu zalaziti i ožene se. Većina je demografski prosjek: nekoliko partnerica razbacanih kroz puno godina, onda vjenčanje, dvoje djece i (vjerojatno) razvod.
Pouka: i Alfa i Beta su počeli s gotovo iste pozicije i s istim prvim potezom. Samo je slučajnost, a ne priroda ili sudbina, odredila gdje će završiti, i odredila je tako različite puteve zato što neke stvari u životu jednostavno nisu pravedne. Život nije briga za to što zaslužuješ ili ne zaslužuješ.
Ako neki muškarac upozna 1000 žena, barem jednoj će se svidjeti zar ne? Feromoni, genetika, instinkti stari milijunima godina, sve to ide u korist zavođenju i ljubavi. Potrebno je samo otvoriti pipu i neke sljedeće stvari će se, čisto kroz zakon velikih brojeva, dogoditi prirodno (naravno, koliko će trajati i što će biti poslije je sasvim druga stvar). Iako povećati svoju općenitu privlačnost ženama makar za nekoliko posto može donijeti ogromne promjene, držim da je, zbog gore navedenog zakona velikog brojeva, mnogo veći prioritet naučiti što ne raditi.
Kada pišem o Igri (ili zavođenju, kako god želite), zato se fokusiram nešto više na loše primjere nego na dobre. Naposljetku, vidjeti što je netko zas*ao i naučiti iz toga je lakše nego imitirati nekoga tko je nešto dobro napravio. Osim toga, cijela stvar je i strašno zabavna - suočimo se s tim, neke od naj-Beta stvari o kojima pišem su jednostavno kao stvorene za šalu.
Zato, pustimo sada kako se može poboljšati Igra kroz prisvajanje pozitivnih osobina poput jezika tijela i samopouzdanja. Okrenimo se poboljšanju Igre kroz izbjegavanje negativnih osobina, što je svakome lako naučiti. Uistinu, većina misli kako nikada ni ne radi takve greške - sve stvari koje ću sada navesti, na papiru i u sigurnosti bloga gdje imaš vremena za razmišljanje, su "well, duh". U stvarnim okolnostima, gdje nemaš toliko vremena za razmišljanje, a godine ispiranja mozga i hormonski kaos ti vise nad glavom, iznenađujuće su česte. Ovo pišem s muškog stajališta jer žene ili uopće nemaju Igru na raspolaganju, ili jednostavno nije teret na njima da paze na takve stvari. Žene, vaš život je lagan.
Srednje greške:
- raspravljaš o bivšima, bilo u zaljubljenom ili u ljutom tonu. Jednostavna rečenica "Komplicirano je" je dosta.
- iz tebe curi očaj kroz rečenice tipa "tako sam sretan da pričam s tobom" ili "ti si anđeo". Sačuvaj to za poslije.
- ljutiš se na nju jer je učinila ili nije učinila X i držiš joj lekcije/vrijeđaš je
- nagrađuješ poigravanje i izlike s još više pažnje
- pitaš "sviđaš li joj se" ili "što misli o tebi"
- pitaš "smijem li te poljubiti?"
- bojiš se pokušati išta da ne bi pomislila nešto o tebi
Velike greške:
- izjavljuješ ljubav na prvom spoju
- radiš "creepy" stvari zbog kojih se osjeća ugroženo (npr. intimno dodirivanje bez ičega prije ili je voziš negdje u mrak)
- ponašaš se kao hobotnica i ne možeš skinuti usta i ruke s nje, pogotovo u javnosti
- insinuiraš da ti duguje intimnost jer si joj učinio uslugu/darovao nešto ili ćeš to učiniti
- stalkaš (progoniš) je do radnog mjesta/doma kako bi joj rekao još nešto
Od komentatorice sexy bitch: Jedan mi je pak na moju konstataciju kako ne toleriram ni lake droge izjavio: "Pa ti našoj djeci nečeš dati da se zabavljaju!" Kojoj djeci?! Spominjanje djece na prvom spoju uopće nije fora, posebno kad vam je 19.
Jedan me pitao, također na prvom spoju, s koliko sam muškaraca spavala.
Kapitalne greške: "Al' ono fakat! Tvoja pi**a je super!"
Također, od komentatorice Lemy: "...kad tumaci da "oralni" nije sex, poducava da ni "jedan na brzaka" ,ak ga ne volis, nije i kapitalizira sa radoznalim " jesam li "uska?" " na kraju prve runde..."
Žene! Imate li još kakve horror priče iz ovog područja?
Jednom davno, kada sam živio "najbolje doba u životu" u studentskom domu, počeo sam se baviti okultnim znanostima. Astrologija, tarot, numerologija, simbolizam, sve što možete zamisliti, proučavao sam sa uzbuđenjem psa u doba parenja. S vremenom me to prošlo, ne zato što nije bilo zabavno, već zato što jednostavno nisam vjerovao u to. Ostala mi je samo jedna okultna znanost koju sam smatrao vjerodostojnom, i kojoj sam se posvetio: čitanje dlanova.
S vremenom sam postao vrlo dobar u svojoj odabranoj vještini, sposoban da u kratkom čitanju saznam sve. Znao sam svaku crticu i nabor na ruci, i s empatijom koja je oduševljala publiku, izvlačio na svijetlo dana najdublje tajne subjekata. Čitani su se kleli da imam telepatske sposobnosti, na što sam ja uvijek odmahivao glavom i smiješio se: što se magija čini jednostavnijom, to je veće poštovanje prema magu.
Neko vrijeme sam se zabavljao održavajući i plaćene seanse, ali zaključio sam da će moj dar biti pokvaren ako ga budem koristio za novac, poput baba vračara koje kažu svakome da će "imati dvoje djece" (demografski prosjek) i "osjetiti istinsku sreću" (svatko je sretan barem jednom u životu). Svejedno, nastavio sam se baviti besplatnim čitanjima, i moja popularnost je rasla. (Usput: bilo kakva vrsta nadnaravnih/mističnih sposobnosti je magnet za žene, ali to ste već znali)
Jedne večeri, kada se u kuhinji spremao veliki party na koji je trebalo doći pola grada, sjedio sam u sobi i odmarao se igrajući neku kompjutersku igru. Kada je pao mrak, istuširao sam se, obukao nešto po mjeri i odagnao blesave misli koje su mi se rojile po glavi.
Party je isprva tekao normalno. Uistinu je došla masa ljudi, raspoređena po cijelom domu, i atmosfera je bila dobra. Moji prijatelji su se vrzmali među desecima nepoznatih i vladala je živost. Nije dugo potrajalo dok jedna moja prijateljica nije, upoznavajući me sa svojom rodicom, spomenula: "Usput, on zna čitati dlanove." "Stvarno???" uskliknula je rodica, zgodna crnka prst viša od mene. Ispružila je ruku s dlanom prema gore prije nego sam se mogao i predstaviti. "Možeš li pročitati moje?"
Počašćen pozornošću, pronašao sam prazni stol u kuhinji i posjeo je dijagonalno od sebe. Čitanje joj se svidjelo i bio sam prilično precizan, tako da bi me svaki čas prekinula s nečim tipa "ne mogu vjerovati da sve to znaš!". Malo mi je ometalo koncentraciju to što sam razmišljao kako bi bilo lijepo poslije je odvesti negdje u šetnju da vidimo odgovaramo li jedno drugome, no usredotočio sam se na njen dlan.
Nije potrajalo dugo dok nas netko nije ugledao. "Hej, to je vještac!" Nasmijao se i pljesnuo rukama. "Čuo sam za tebe. Možeš li i meni čitati?"
Kimnuo sam glavom. "Naravno, samo da s ovim završim." Nakon još par minuta, okrenuo sam se njemu.
Dotle je crnka ispričala nekome o avanturi koju je doživjela i vratila se s još dvije prijateljice. "Moje prijateljice bi isto voljele da im čitaš." Jedna od njih mi je pružila čokoladu koju je imala u ruci. "Evo, uzmi.""Samo tren. Hvala," rekao sam i uzeo čokoladu prije nego se vratim trenutnom klijentu. Netko mi je dobacio zavidan pogled: ova s čokoladom je bila vrlo zgodna.
Uskoro se u kuhinji skupila poveća gomila, koja je promatrala što radim i komentirala. Većina komentara je bila pozitivna, no neki su bili i zajedljivi, tipa "svatko može znati te šarlatanske trikove." Ignorirao sam ih i oduševio ove dvije koje su htjele svoje čitanje. Netko je htio da se slikamo. "Vještac! Popij s nama!" Neki tip mi je tutnuo pivu u ruke. "Hvala, poznajemo li s...." Ali tip je već nestao u gomili. Zatim sam nastavio čitati. Sada je već bio stvoren cijeli red koji je čekao da im čitam dlanove. Neka cura mi je ponudila dvadeset kuna da njoj čitam prije svih. Ljubazno sam odbio.
Na gornjem katu doma, kako sam shvatio iz mrmora oko mene, netko je počeo na gitari svirati imitaciju beatlesa i gomila se pomalo smanjila. Osjetio sam trunku ljubomore. Tko je taj debil gore koji odvlači pozornost od mene? No ljudi nije nedostajalo. Usred čitanja, još dvije cure su se htjele slikati sa mnom. Jedna od njih, prilično pijana, se privila uz mene i protrljala zaobljeno, čvrsto dupe po mojoj nozi. "Pijemo gore u sobi. Ako hoćeš, dođi kad završiš." Još netko nas je slikao.
Nešto ovakvo, samo obrnuto
Cura kojoj sam čitao je postala ljubomorna pa sam se vratio njoj, osjećajući se iznenada nekako neinspirirano. Kada sam je htio pitati za broj da ostanemo u kontaktu i poslije čitanja, neka druga se progurala pored nje. Većini nisam uspio saznati više od imena. Neki kojeg nisam nikad vidio me nazvao svojim najboljim prijateljem; kiselo sam se nasmiješio. Pozornost mi je pomalo dosadila. Činilo se da nikome ne značim ništa više od čitanja dlanova i ljudi bi izgubili interes za mene ako sam istupio iz nametnute mi osobnosti i pokušao pokazati nešto drugo.
Unatoč tome, s nekim interakcijama sam bio zadovoljan, pogotovo onima gdje je netko rekao da sam vrlo zanimljiv i istinski ga je interesiralo otkad posjedujem tu sposobnost i koliko sam točan.
Naposljetku se kuhinja počela prazniti. Iscrpljen od sati koncentracije i stresa, počeo sam odbijati ljude. "Dosta je za večeras. Možemo se dogovoriti za neki drugi put." Većini se to nije dalo, i pokušavali su me nagovoriti da ostanem još i čitam im. Većina je bila razočarana i molila je toliko da sam im popustio i ostao još malo. Neki su se naljutili i otišli. Većina je pijano oteturala iz sobe, zadovoljni s površinom spektakla koji su vidjeli.
Dok sam napuštao kuhinju, netko je pokazao prstom na mene. "Hej, Vještac odlazi." Mahnuo sam im i otišao u svoju sobu. Čak i tada, neka grupa cura je pokušala privući moju pozornost kucanjem. Ispričao sam se i zatvorio vrata.
Pozornosti može biti i previše. Zamisli kako je biti lijepa žena, koja u takvoj atmosferi živi svaki dan tamo negdje od 15-e pa sve dok je njen izgled očuvan. Gdje god ide, popularna je, ugađa joj se, dobiva komplimente. Svi je žele samo zbog jedne stvari, i nikoga ne zanima njena osobnost. Ona je slatkiš, trofej koji svi hoće imati, a nitko ne želi upoznati. A ako izgled izgubi, opet je samo jedna u masi, i pita se je li joj prije ipak bilo bolje.
Najčešći prigovor koji dobivam na konstruktivne postove o zavođenju je da je područje previše teško i komplicirano. Čovjek dobija otprilike ideju što napraviti, kako otprilike postaviti svoj mentalni sklop, ali je izgubljen u masi parametara za koje nije siguran odnose li se na njega, i što napraviti ako se odnose. Zato, iako ovo nije ni izbliza sveobuhvatna lista, evo nekoliko stvari za početak:
1. Prestani pitati za dopuštenje.Smijem li te poljubiti? Mogu li dobiti tvoj broj? Bi li otišla sa mnom na kavu? Stani! Ti si muškarac i na tebi leži vođenje. Budući da su muškarci rijetko u prilici čuti kako ih netko pita za intimnost, ne shvaćaju kako jadno ženama zvuče takva pitanja. Osim toga, takva pitanja izazivaju neugodan trenutak koji jednostavno moli za bujicu izgovora kojima će se izvući. Pozivaj, ne pitaj.
2. Memoriziraj barem jednu rutinu. Ako si ikada više od jednom pričao neku priču iz svog života, ili više od jednom upotrijebio neku šalu na koju se žena nasmijala, upotrijebio si rutinu. Može li se skratiti ili učiniti zanimljivijom? Kad prvo počneš razgovor sa ženom, ona nema pojma tko si ti. To joj ni ne možeš reći bez da ispadneš hvalisav, osim ako to nije suptilno, kroz priče i anegdote. Prestani na rutine gledati kao na glumu - to je samo kratica kojom kažeš nešto o sebi na najbolji mogući način.
3. Prestani davati direktne odgovore. Razgovor sa ženom ne bi trebao biti poslovni intervju u kojemu ona upisuje tvoje podatke u obrazac, već uzbudljiva vožnja kroz kanjone emocija. Sljedeći put kad te pita koliko imaš godina, natjeraj je da pogađa. Kad te pita čime se baviš, reci da pljačkaš banke. Istog trenutka ćeš iskočiti iz mase muškaraca koja se trudi impresionirati je tako da navodi koliko godišnje zarađuju i koja im je najdraža marka.
Interes koji time stvaraš je zadržava u tvojoj blizini dovoljno da se zainteresira i za tvoje druge osobine, koje inače ne bi došle do izražaja. Ne moraš biti klaun i ovo raditi cijelo vrijeme, ali mala doza će ti značajno pomoći.
4. Uspravi se! Ne mogu ni opisati koliko ljudi ima problem s pogrbljenošću, naginjanjem naprijed i slabim jezikom tijela. O tome bi se moglo napisati cijele knjige, ali ako hodaš pogrbljeno, svinutih leđa, uvučenih ramena i glave dolje, osim što si stvaraš zdravstvene probleme, smanjuješ visinu i odaješ dojam slabosti.
Također, ako pričaš sa ženom, nemoj se naginjati prema njoj. Ta refleksna gesta poručuje nešto tipa "Ajme, tako sam sretan što pričam s tobom" i komunicira da si neiskusan - da imaš nisku vrijednost. Opusti se i daj da se ona nagne prema tebi. Ako si dotad stvorio makar trunku interesa, slijedit će te.
5. Prestani misliti o bilo kojoj ženi kao "vrućoj", "zgodnoj" ili "prelijepoj". To implicira da je ona predobra za tebe, što vodi lošoj, očajničkoj igri. Što misliš, hoćeš li je dobiti? Ako se umjesto odgovora pitaš je li predobra za tebe, garantiram da nećeš. Zato, odsad je svaka žena "ok", "u redu" ili "cool".
6. Budi odbijen! Sasvim je prirodno da patiš od straha od prilaska i tvoj mozak kao na steroidima smišlja grozne posljedice koje će nastati ako budeš odbijen. Jedino iskustvom možeš predvladati taj strah. Ne postoji drugi način! Zato priđi lijepoj ženi i reci nešto (npr. zdravo, kako si?). Dobra je šansa da će nakon rečenice-dvije na pristojan način završiti razgovor, i to će biti tipično za gotovo svako odbijanje koje ćeš doživjeti. Možda taj osjećaj peče ali moraš izaći iz svoje zone udobnosti. Prihvati da 90% žena na planetu neće nikada htjeti ništa s tobom, i pronađi one koje hoće.
U srcu svakog zavođenja je stari biološki pakt između spolova - da se svatko trudi pronaći za sebe partnera s najvišom mogućom vrijednošću. Kriteriji vrijednosti po kojima muškarci prosuđuju žene su razmjerno jednostavni (ljepota + neke sitnice), dok su ženski kriteriji za muškarce mnogo kompliciraniji.
Privlačnost (ili atrakcija) je jedna od osnovnih komponenti zavođenja. Stoga, što je veća vrijednost potencijalnog partnera, to je veća privlačnost koju se osjeća prema njemu/njoj.
Vrijednost je delikatan koncept. Srž našeg problema je da se vrijednost izražava na sljedeće načine:
Demonstracija više vrijednosti (ubuduće: DVV) - kada nešto dobro uradimo i time podignemo svoju vrijednost, - najsloženija i vrlo suptilna kategorija vrijednosti Demonstracija niže vrijednosti (ubuduće: DNV) - kada nešto loše uradimo i time smanjujemo vrijednost - varira od direktne do suptilne Proklamacija više vrijednosti (ubuduće: PVV) - kada kažemo nešto dobro o sebi - s rijetkim iznimkama, ovo je teško napraviti bez hvalisanja, stoga je većinom DNV. Proklamacija niže vrijednosti (ubuduće: PNV) - kada kažemo nešto loše o sebi - varira od iskrene depresije i samoomaložavanja (DNV), do humora o svojim lošim osobinama koji demonstrira pamet (DVV)
Vrijednost nekih ljudskih osobina je jednostavna. Ako je žena lijepa, to se samo po sebi vidi na njoj bez da išta učini i služi kao DVV. Ako je muškarac bogat, sve što treba napraviti za DVV je kupiti odijelo i ferrari, itd itd. No što je sa izražavanjem sljedećih vrijednosti? - inteligencija
- humor
- samopouzdanje
- šarm
- misterija
- popularnost (opća - prijatelji)
- preselekcija (popularnost među ženama)
Za razliku od ljepote i bogatstva, ove vrijednosti nisu očite same po sebi. Nadalje, teško ih je proklamirati (PVV) bez hvalisavosti; nema stvari na koju ću više napraviti grimasu nego kad na online dating websiteu vidim opis "samopouzdan/a sam i imam super smisao za humor". Popularnost i preselekciju se isto ne može proklamirati (više o tome u nekom sljedećem postu). Jedini preostali put je demonstracija, što nas vodi sljedećem:
Ignissovo pravilo #4: Alfa nema potrebe hvalisati se svojom vrijednosti. Ona je očita iz njegovog ponašanja.
Hvaliti se svojim humorom neće te odvesti nikamo; sarkastično opažanje ili dobar vic su bolji izbor. Reći da si misteriozan nikada neće zvučati misteriozno, no tjerati je da pogađa čime se baviš ili koliko imaš godina hoće. Ne možeš reći "popularan sam i sve žele biti sa mnom". Umjesto toga, ponašaj se kao da je to prirodno, insinuiraj, budi nedostupan, živi u svijetu obilja gdje imaš opciju uzeti ili ostaviti. Nemoj reći "samopouzdan sam", već poslije to pokaži svojom hrabrošću.
Jednostavna i praktičan primjer DVV-a pogledajte ovdje.
Jedno od najčešćih ljubavnih pitanja se pojavljuje kada stvari krenu nizbrdo: kako vratiti bivšu ili bivšeg? Kako preživjeti prekid? Ovo je vrlo bolno pitanje, no jedno od onih na koje se mora dobiti odgovor kako ne bi nastala dodatna šteta od pojave Jednoitisa. Napomena: iako je tekst pisan s muškog stajališta, savjeti o ovoj temi vrijede za oba spola. Djevojke, ne ustručavajte se upotrijebiti ih (uzimajući u obzir da će vam vaš dečko možda postati manje privlačan ako ste ga ukrotile, to je žensko prokletstvo...).
Dakle, kako vratiti bivšu ili bivšeg?
Kratki odgovor: Tako što ih nećeš pokušavati vratiti.
Čekaj, kako?
Dugi odgovor: Pogledajmo prvo okolnosti. Vjerojatno je romansa pomalo blijedila. Ne obazirući se na znakove upozorenja, nastavio si s normalnim životom, misleći da je sve u redu. Ona je bila malo udaljena, ali nisu li sve žene ponekad udaljene? Možda ste se počeli svađati oko gluposti. Možda se osjećala ugušeno u vezi, opravdano ili ne. Unatoč tim sitnicama, sve je bilo u redu.
Sve dok više nije bilo. Ljubav se potrošila, došlo je do velike svađe koja je kulminirala razlazom, ona te prevarila, trebalo joj je vremena, štogod. Otišla je. Tvoj prvi instinkt je da potrčiš za njom, da joj pošalješ cvijeće, da je zaspeš ljubavnim pismima, da obećaš sve.
STOP!
Žena koja je upravo prekinula s partnerom ima uzburkane emocije i želi razmisliti. Ne trebaju joj tvoje emocije, koje su trebale biti izražene davno prije. Ako je počneš proganjati, učinit ćeš samo štetu. Ovo dolazi iz dva razloga - a) Počinješ joj biti još više naporan, što je još više odbija od tebe
b) Pokazuješ da ovisiš o njoj, što dovršava ono malo privlačnosti što je ostalo za tebe. Čak i ako ikad opet završite skupa, to neće dobro završiti.
Ako se želi vratiti, vratit će se. Treba joj vrijeme? Daj joj svo vrijeme koje želi, i onda više.Stoga je najbolje što možeš napraviti period bez kontakta. Nemoj je zivkati, raspravljati i uvjeravati. Nemoj gledati njenu Facebook stranicu ili pokušavati hakirati njen mail. Slobodno je ukloni iz prijatelja. Nemoj kampirati ispred njenog stana, škole ili radnog mjesta. Umjesto toga, nestani iz njenog života na neko vrijeme.
Onima koji imaju aktivne Alfa kvalitete će biti lakše jer će imati opcije, kao možda neku drugu s kojom se mogu "spetljati". Drugi neće biti tako sretni i osjećat će se kao da su zauvijek sami. Većini će biti mnogo teže boriti se s agonijom prekida. Radi bilo što samo da ne razmišljaš o prekidu. Napravi nešto što ti je zabavno, nađi se s prijateljima, idi vani. Najgora stvar koju možeš učiniti je da u 11 navečer sjediš na svom krevetu i gledaš na mobitel, razmišljajući o tome da je nazoveš. Ako ste živjeli zajedno i imaš svoje stvari kod nje, ostavi ih tamo da je podsjećaju na ono što je izgubila. Možeš neko vrijeme i bez te majice.
Što ako želi da budemo samo prijatelji?
Na površini se ovo čini kao dobra ideja. I dalje ćeš je čuti i vidjeti. Znat ćeš što se događa s njom. Možda će ona s vremenom uvidjeti da si se popravio i...ha! Upao si u zamku. Sad si njeno osiguranje. Ima te na oku, ako te poželi uvijek te može opet dobiti, i ima sve koristi (bliskost, razgovor...) koje je imala od tebe, minus to što ti ne treba biti vjerna i nježna prema tebi.
Štoviše, sad ste prijatelji i moraš slušati detalje o novim muškarcima u njenom životu, jer prijatelji ipak dijele sve. Nemoj se zavaravati, kad nađe novog, njemu neće biti drago da se ona druži sa svojim bivšim. Javljat će se sve manje, otpilit će te po drugi put i preživjet ćeš prekid još bolnije. Nemoj se dovesti u tu situaciju.
Zato, ako ona kaže da želi da budete samo prijatelji, možeš reći nešto ovakvo: "Mislim da to nije dobra ideja. Ako nismo skupa, možda je bolje da krenemo svatko svojim putem. Želim ti sreću."
Ova rečenica ruši njen blef - je li stvarno spremna izgubiti te? I još bitnije, zašto tebi to tako malo znači?
Dakle, održavaš period bez kontakta. S vremenom (par dana do tri tjedna) će se dogoditi jedna od tri stvari:
a) ona će nazvati. Predivno! Nemoj se uzbuditi i početi pričati kako ti je drago da je čuješ i kako želiš sve popraviti. To bi te vratilo na početak. Umjesto toga, budi prijateljski, topao i završi razgovor unutar par minuta jer imaš nešto raditi. Neka se malo pita zašto ne patiš za njom i što ti ispunja dane. Jesi li ti sve to možda nije bilo tako bitno kao njoj? Jesi li možda već našao drugu?
Ako ona spomene da ide vani s nekim drugim, složi se i reci da ti je drago zbog nje. Nije te briga, zar ne? Ako ti pošalje SMS, pričekaj par sati da joj odgovoriš. Ti imaš drugog posla, sjećaš se? Bez brige, poslije toga će te opet nazvati. Polako ugovori opušteni sastanak i ponašaj se kao da ste opet na prvom spoju.
b) ona neće nazvati, ali će pokazati neke druge znakove interesa (raspitivati se o tebi, proslijediti ti neki zabavni link na Facebook/mail) i sl. Na ovo reagiraj toplo, ali s još više zakašnjenja. Ne ostavljaj dojam kao da samo čekaš na to da ti se javi. Ako joj možeš odgovoriti dan-dva kasnije, izgledat ćeš kao junak. Zapamti, ona je prekinula s tobom. Ne osjećaj se prisiljenim da napuniš inbox tričavim razgovorom da nju utješiš.
c) ona se neće uopće javiti. Imaš dvije opcije: osjećaj nedostajanja je na vrhuncu nakon 2-3 tjedna. Možeš je nazvati kratko i prijateljski. Bit će joj drago da si se javio i, ako je to zainteresira, nastavit ćeš kao pod a) i b). Ili možeš poslati stvar kvragu, nastaviti sa svojim životom i naći drugu. Nekoliko tjedana bez kontakta (nisi je kontaktirao ni na koji način, sjećaš se?) te očeličilo i pomoglo da rana zaraste mnogo brže. Ovo iskustvo će te ojačati za nastavak života. A ako se ona ipak poslije javi? Oprezno ispitaj stvari, opet kao pod a) i b).
Bivša koja je emotivna i ljuta na tebe je bolja od bivše koja je indiferentna. Indiferentnost znači da si ti uistinu passe i da ona već istražuje nove spolne organe. Ili, recimo to ovako:
"Suprotnost ljubavi nije mržnja, već indiferencija."
- Elie Wiesel, 1986.
Filmovi sa kvalitetnim scenama zavođenja su poput kamenja: nastaju cijelo vrijeme, ali samo neki su dovoljno svjetlucavi da privuku pozornost. Jedan od takvih je Vicky Cristina Barcelona, drama iz 2008. o dvije američke prijateljice koje se tijekom odmora u Španjolskoj zapleću u ljubavni trokut. Film je dobio nekoliko nagrada za scenarij, režiju i glumicu u sporednoj ulozi.
Pogledajmo kako Juan Antonio upotrebljava direktnu Igru na američkim prijateljicama Vicky (brineta) i Cristini (plavuša):
(za one koji nemaju strpljenja za cijelu scenu, glavni dio počinje u 0:49 i završava u 4:41. Ostalo je kontekst)
Spoiler : {(za one koji ne znaju engleski, evo hrvatski prijevod)} :
Juan Antonio: Amerikanke?
Cristina: Ja sam Cristina, a ovo je moja prijateljica Vicky.
Juan Antonio: Koje boje su vaše oči?
Cristina: Plave.
Juan Antonio: Pozvao bih vas u Oviedo.
Vicky: Gdje?
Juan Antonio: U Oviedo, za vikend. Polazimo za jedan sat.
Cristina: Gdje je Oviedo?
Juan Antonio: Vrlo kratak let odavde.
Vicky: Avionom?
Cristina: Što je tamo?
Juan Antonio: Ja idem vidjeti kip koji mi je inspiracija, prekrasan kip. Svidjet će vam se.
Vicky: Pozivate nas da odletimo u Oviedo i natrag.
Juan Antonio: Ne, provest ćemo vikend. Pogledati ćemo grad... lijepo ćemo jesti, piti dobro vino, voditi ljubav.
Vicky: Tko-tko će točno voditi ljubav?
Juan Antonio: Nadam se nas troje. Ja ću platiti vaš račun.
Vicky: Oh bože, ovaj ne okoliša. Gledajte gospodine, možda u drugom životu.
Juan Antonio: Zašto ne? Život je kratak, život je dosadan, pun je boli... ovo je šansa za nešto posebno.
Vicky: Tko ste vi točno?
Juan Antonio: Ja sam Juan Antonio. A ti si Vicky, a ti si Cristina, zar ne? Ili je obrnuto.
Vicky: Da, shvaćam, može biti i obrnuto, ali nije bitno jer će bilo koja od nas poslužiti da ugrije krevet.
Juan Antonio: Pa, obje ste tako lijepe.
Vicky: Hvala, ali mi ne letimo voditi ljubav s bilo kim tko nas pozove u šarmantne španjolske gradiće.
Juan Antonio: Da li ona uvijek ovako analizira svaku inspiraciju, sve dok nije iz nje... istisnuto i zadnje zrno privlačnosti?
Cristina: Moram reći da... moje oči su zapravo zelene.
Vicky: Ja ne mislim da trebamo našu suzdržanost za vašu seksualnu ponudu nazvati pre-analitičnom! Ako biste nam se
pridružili u obliku društvene interakcije, kao piće, bilo bi u redu, ali mislim da trebate ponuditi to nekom drugom stolu.
Juan Antonio: Što vas je uvrijedilo u ponudi? Sigurno ne to što vas obje smatram lijepima i poželjnima.
Vicky: Uvrijedilo? Ne. Vrlo je zabavno...laskavo da budem iskrena... ali da li ja umišljam ili je kasno?
Cristina: Rado bih otišla u Oviedo. Bilo bi tako zabavno, voljela bih ići.
Vicky: Cristina, možemo li o tome drugi put?
Juan Antonio: Znaš, kad sam vas primjetio s druge strane sobe, u galeriji, primijetio sam da imate divne usne, pune, vrlo senzualne.
Cristina: Hvala.
Vicky: Ok, ok, ako hoćeš ići...
Cristina: Ali ne mogu garantirati vođenje ljubavi jer sam vrlo nestalna.
Juan Antonio: Nemojmo pregovarati kao na poslu. Došao sam ovdje bez ikakvog skrivanja, i dao svoju najbolju ponudu. Nadam se da ćete je razmotriti, i pružiti mi zadovoljstvo da vas povedem u Oviedo. Mogu posuditi avion svog prijatelja,
taman je dovoljno velik za nas troje, i ja sam vrlo dobar pilot.
Vicky: Zvuči vrlo sigurno.
Juan Antonio: Razmislite.
Već čujem povike: "Ovo je samo film!" "To nikad ne bi upalilo na meni!" "Ali ja nisam bogati španjolski slikar!"
Svakako. Ali bit Igre je u destiliranju poželjnih Alfa osobina, onih dostupnih svima, i njihovoj primjeni u svoju korist. Upad je upad, i slijedi uvijek istu dinamiku. Kako bi vam ovo bilo više probavljivo, hajdemo smanjiti uloge. Zamislite da vi nećete ići ovako direktno - zamislite da je samo želite pozvati u neki drugi lokal, ili samo upoznati društvo i, ako vam se svidi, na kraju večeri dobiti njen telefonski broj. Poljubac i ostalo se može dogoditi na sljedećem spoju.
A sada, imajući na umu da i s mnogo blažim, manje riskantnim pristupom, možete imati koristi od promatranja, analizirajmo što Juan Antonio radi.
0:51 - Prilaz. Uočite snažan govor tijela: čvrsto ali opušteno držanje, polagan korak, podignuta glava, neutralno lice. Bez znakova nervoznog premještanja ruku. Povremen kontakt očima, ali ne buljenje. Tijekom prilaza zamiče za dio namještaja i nestaje, kao da će ići negdje drugdje.
1:06 - Prijateljsko, lagano pitanje. Tri tipična načina otvaranja razgovora su pozdrav, pitanje, i opservacija. On je izabrao pitanje.
1:15 - Neobično pitanje. Uočite ton, kao da je tek sad primjetio i zainteresiralo ga je, što je blagi kompliment Cristini. Indirektna, dvosmislena opservacija će vas dovesti mnogo dalje od običnog "imaš lijepe oči." Uočimo da tijekom tišine mijenja pogled s jedne na drugu. Buljiti samo u svoju metu je sitna stvar koja odaje krivi dojam.
1:25 - Ovolika otvorenost nije nužna, ali bit je da su privlačni oni muškarci koji vode i ne okolišaju. Vidi dalje.
1:38 - Ako se govori o zajedničkom mjestu, bolje je reći zašto se ono tebi sviđa, a tek eventualno poslije zašto će se sugovorniku svidjeti. On tako i radi. Ovime se izbjegava pokušaj impresioniranja (kupovanje nekog obećanjima zašto će mu biti dobro) i smanjuje društveni pritisak da se odmah prihvati ili odbaci ideja. U kratkoj rečenici ostavlja mnogo mogućih pitanja, kao o njegovom hobiju. Također, ima korist od preselekcije - to je mjesto u koje se on već pouzda, tj. barem je donekle popularno.
1:52 - Otvaranje ala smak svijeta. Iako i ovo može ponekad upaliti, veliku većinu puta neće. Rizik je ogroman. U pravilu, ako se sviđaš nekoje, nećeš ništa izgubiti indirektnim pristupom, ali neku koja je o tebi neodlučna ćeš odbiti prevelikom direktnošću. No, pogledajmo kako se on nosi s posljedicama.
2:06 - ne mariti za ishod je jedna od glavnih osobina Alfe. Ako nemaš čelične živce (i jaja) za preživljavanje direktnog odbijanja, onda ga je bolje i ne raditi. Ali Juan Antonio to ima: ne samo da se ne uzrujava, već i nastavlja u poetski govor u kojemu ih poziva da prigrle svoju zaigranu prirodu. Vjerojatno je vidio dovoljno nemogućih "ne mogu vjerovati da nam tako upadaš" situacija da ga to nimalo ne dira.
2:21 - Skoro dvije minute nakon početka razgovora, na Vickyino eksplicitno traženje, napokon otkriva svoje ime. Nema potrebe da nudiš svoj identitet na pladnju. Ne da je bitno, Cristina bi vjerojatno provela cijelu večer s njim prije nego bi je zanimalo ime.
2:26 - Namjerno miješa njihova imena. Većina ljudi će se groziti situacije u kojoj je zaboravila nečije ime, ali osim ako ste na sastanku s predsjednikom, to nije bitno koliko bi očekivali. Dapače, pomaže atmosferi. Što ako si zaboravio ime? One se ionako nisu još dokazale.
2:50 - Nakon još odbijanja od Vicky, opet reagira hladno i zadirkuje je zbog njene ukočenosti. Usput, suptilno potaknuti njih dvije da se probaju natjecati koja je opuštenija i romantičnija je dobar potez. Cristina se nakon duge šutnje opet i vrlo toplo uključuje u razgovor. Uočimo da on ovo nagrađuje samo blagim smiješkom i kontaktom očima.
3:20 - Vicky je spustila svoj štit i indirektno ga pozvala na piće. Vidi da se sviđa Cristini i ne želi kvariti zabavu, plus iako odbija drsku seksualnu ponudu, svejedno ju je zainteresirala njegova odvažnost.
3:33 - Iako inače nije dobra ideja svađati se s onim tko te odbija, opet pokazati da te to ne dira i ponašati se kao da je to neka najobičnija stvar na svijetu ne može škoditi.
3:57 - Nakon mirnog primanja još Vickyinih prigovora, Juan Antonio je ignorira i okreće se opet njenoj prijateljici s zavijenim, indirektnim komplimentom koji kao da je izašao iz knjige Igra. Samo opisati nešto na njoj blago pozitivnom, neobičnom kvalitetom, ali ne reći što ti misliš o toj kvaliteti je najbolja vrsta komplimenta, superiorna samo riječima "imaš lijepe... (X)". Bilo tko može reći "imaš lijepe... (X)". Osim toga, "kad sam te prvi put vidio" daje kontinuitet i stvara dojam da se poznajete više vremena nego što je slučaj.
4:15 - Važna lekcija: nijedna žena, čak i koja se sprema učiniti nešto "droljasto", ne želi se osjećati kao drolja. Cristinine riječi "ali ne mogu garantirati" izražavaju strah da ne pomisli da je "laka" zato što joj se on sviđa. Ovo je vrlo bitan test - ostati hladan i ne mariti za ishod je dobra opcija. Da je pokazao samo tračak nesigurnosti ili da misli da je ona laka, kao "možda onda nisi pozvana", vjerojatno bi mu razbila čašu o glavu.
Juan Antonio još jednom ponavlja ponudu, pristojno pozdravlja, i odlazi. Za ostatak pogledajte film, koji toplo preporučam i zato što sadrži još nekoliko poučnih scena, i zato što je izvrsna drama s odličnim glumcima.
(adaptirano od Roissya)
Vaša vrijednost na seksualnom tržištu je mjera koja određuje ženski interes za vas. Ovaj test će vam dati informaciju o broju i kvaliteti žena koje možete privući. Budite iskreni u odgovorima. Iako je namijenjen muškarcima, žene, možete ga i vi riješiti za vašeg partnera da vidite jeste li ispod standarda ili vam se sprema prijevara.
Opet napominjem: ovaj test ne mjeri vašu vrijednost kao ljudsko biće, altruizam ili općenitu vrijednost. Mjeri samo seksualnu vrijednost. To što je netko alfa ili beta u smislu privlačnosti ženama ne znači da je zbog toga dobra/loša osoba ili alfa/beta u poslovnom svijetu ili što već. Hvala na razumijevanju!
Test je napravljen jednostavno: za svako pitanje odaberite odgovor, dodajte ili oduzmite onoliko bodova koliko piše i svoj konačni rezultat usporedite s onima na dnu testa. Mogući raspon bodova je od -29 do 30.
1. Koliko imaš godina?
a) 24 i manje: 0
b) 25-36: +1
c) 37-46: 0
d) 47 i više: -1
2. Kakva je tvoja kosa?
a) Gusta kosa i imaš preko 35 godina: +1
b) Gusta kosa i imaš manje od 35 godina: 0
c) Prorijeđena kosa i imaš više od 35 godina: 0
d) Prorijeđena kosa i imaš manje od 35 godina: -1
e) ćelav (bez obzira na godine): -1
f) ćelav (ali imaš tamnu kožu): 0
3. Jesi li zgodan? (Opisati sve što čini muško lice (ne)privlačnim bi zahtijevalo nekoliko stranica, zato pitaj neutralne i iskrene osobe za mišljenje, ili se sam procijeni na skali 1-10 i zatim oduzmi bod jer je samoprocjenjivanje nepouzdano)
a) 0-1 (vrlo ružan): -2
b) 2-3 (ispodprosječan): -1
c) 4-6 (prosječan): 0
d) 7-8 nadprosječan: +1
e) 9-10 (vrlo zgodan): +2
4. Koliko si visok?
a) 161 cm i manje: -2
a) 162-168 cm: -1
b) 169 cm - 174 cm: 0
c) 175 cm - 181 cm: +1
d) 182-192 cm: +2
e) 193-199 cm: +1
d) 200 cm i više: 0
5. Koliki je tvoj BMI (Body Mass Index)?
(BMI možda nije primjenjiv na ekstremno mišićava tijela, ali pretpostavit ćemo da Cro Cop ne rješava ovaj test)
a) 17 i manje: -1
b) 18-19: 0
c) 20-24: +1
d) 25-27: 0
e) 28 i više: -1
6. Koliki postotak vlastite težine možeš podići iznad glave (izbačaj)?
a) 50% i manje: -1
b) 51-75%: 0
c) 76-130%: +1
d) 131% i više: 0
7. Kolika su tvoja godišnja primanja?
a) ispod 45000 kn (student): 0
b) ispod 45000 kn (nisi student): -1
c) 45001 - 65000 kn (manje od 40 godina): 0
d) 45001 - 65000 kn (više od 40 godina): -1
e) 65001 - 115000 kn (manje od 40 godina): +1
f) 65001 - 115000 kn (više od 40 godina): 0
g) 115001 - 300000 kn (godine nebitne): +1
h) 300001 kn i više (godine nebitne): +2
8. Imaš li auto (ili siguran pristup autu)?
a) ne (22 godine i manje): 0
b) ne (23 godine i više): -1
c) da (22 godine i manje): +1
d) da (23 godine i više): 0
e) ne, ali imam motor (godine nebitne): +1
9. Kakav je društveni status tvog zanimanja? (Ne možemo ovdje navoditi sva zanimanja, moraš sam procijeniti. Većina ljudi dobro zna povećava li im ili smanjuje njihov posao društveni status. Također ne uključujemo zanimanja ekstremno visokog statusa, kao princ, rock zvijezda ili hollywoodski glumac, koja bi mogla nositi +5 ili 10)
a) Visoki status: (doktor, odvjetnik, političar, broker, poduzetnik, sveučilišni profesor, uspješan sportaš, glazbenik ili umjetnik): +1
b) Srednji status: (računovođa, inžinjer, znanstvenik, srednji manager, vojni oficir, učitelj, programer, disko barmen ili izbacivač): 0
c) Niski status: (bauštelac, osobna prodaja, recepcionar, kuhar, konobar, zaštitar): -1
10. Koliki je tvoj IQ?
a) 90 i manje: -1
b) 91 do 110: 0
c) 111 to 130: +1
d) 130 to 145: 0
f) 145 i više: -1
11. Koliko ljudi osim tvoje obitelji ti kaže da si duhovit?
a) Nitko: -1
b) Poneki: 0
c) Gotovo svatko tko me poznaje: +1
12. Koliko prijatelja imaš?
a) 0-4: -1
b): 5-12: 0
c) 13 i više: +1
13. Koliko je od tih prijatelja samo na internetu i nisi ih nikad osobno upoznao?
a) 0-2: 0
b) 3 i više: -1
14. Kada te zadnji put netko pozvao na party kod sebe (ili su ljudi došli kad si ti organizirao)?
a) u posljednja 3 mjeseca: +1
b) između posljednja 3 mjeseca i godine dana: 0
c) preko godine dana: -1
15. Znaš li plesati?
a) ne: -1
b) ponešto: 0
c) da: +1
16. Kada si na partyu ili izlasku, da li prije priđeš nekome ili netko priđe tebi?
a) priđem prvi nekome skoro uvijek: +1
b) ponekad: 0
c) čekam da ljudi prvi priđu meni: -1
17. Jesi li ikada bio u ozbiljnoj tuči, gdje su padali pravi udarci?
a) da: +1
b) ne: 0
c) da, sa ženom: -1
18. Od tvojih tinejdžerskih godina nadalje si bio u vezi(ama) koliki dio vremena?
a) veliku većinu ili uvijek: +1
b) otprilike pola: 0
c) gotovo ništa ili nikad: -1
Sljedeća pitanja se odnose na tvoju Igru, ili šarm koji pokazuješ u kontaktu s ženama. Najbolje je odgovoriti na pitanje po prošlom iskustvu, a ne po onome kakav bi htio biti, ali ako nisi nikada bio u takvoj situaciji, razmisli što bi učinio.
19. Pričaš s curom koja ti se sviđa na internetu (MSN, Facebook, etc) kada se chat iznenada prekine i ona nestane.
a) pošaljem joj sms da vidim što se dogodilo: -1
b) ništa, doći će poslije: 0
c) ne pričam s curama na MSN-u, Facebook-u i sl.: +1
20. Dolaziš na autobusnu stanicu gdje čeka samo jedna cura, privlačna i s vidljivom tetovažom na nadlaktici. Što radiš?
a) ne gledam u nju i šutim: -1
b) "Hej, kad dolazi bus?": 0
c) "Što to znači?": +1
21. Što ako u drugom kutu stanice čeka još i troje umirovljenika?
a) nije bitno, svejedno neću početi razgovor: 0
b) možda bi joj nešto rekao, ali ne pred drugima: 0
c) pričat ću s njom isto kao i prije: +1
22. Pričaš s nekom curom i ide dobro, ali moraš uskoro ići. Kako ćeš dobiti njen broj?
a) nikako, čekam da ona to spomene: -1
b) kažem joj da se čini cool i da bi se trebali još vidjeti: +1
c) pitam: "Možeš li mi dati svoj broj?": 0
23. Nazoveš je sljedeći dan, ali ne javlja se.
a) nazvat ću još jednom za par dana: 0
b) poslat ću joj sms s podsjetnikom tko sam i da mi se javi: -1
c) ništa, ako hoće javit će se: +1
24. Izašao si u bar, klub ili disko i vidiš da ti lijepa cura dobacuje poglede:
a) odvratim pogled i sljedećih pola sata je potajno promatram: -1
b) zadržim kontakt očima i odmah joj priđem: 0
c) namignem joj i minutu poslije joj priđem s druge strane, kao da negdje vidim neku još zanimljiviju: +1
d) ne bih nikad bio na takvom mjestu: -1
25. Cura kojoj si prišao je dobro reagirala i osjećaš nešto između vas, ali s njom su još dvije prijateljice i jedan prijatelj. S kim pričaš najviše?
a) s njom: -1
b) s prijateljicama: 0
c) s prijateljem: 0
d) podjednako sa svima: +1
26. Nalaziš se s nekom curom po prvi put i kasniš. Ona te dočeka riječima: "Kasniš 5 minuta". Ti:
a) "Oprosti, bilo je (izgovor).": -1
b) Ništa, slijeganje ramenima: 0
c) "Uvijek si tako pedantna?": +1
27. S nekom curom si na drugom spoju i nisi je još poljubio. Kada to pokušaš, ona okrene obraz i kaže: "Uspori. Nisam takva cura." Ti:
a) "Oprosti.": -1
b) "Ok": 0
c) "Što ako sam ja takav momak?": +1
28. Poslije su se stvari ipak dobro razvile i ljubite se negdje pred njenim vratima. Želiš zaključiti stvar. Ti:
a) "Ah... vidimo se.": -1
b) Posegneš za njenim grudima i nadaš se da će te pozvati unutra: 0
c) "Mogu li upotrijebiti tvoj WC?": +1
-29 do -27: Ti si dokaz da Frankenstein postoji. -26 do -19: Ti si Omega. Plaćanje za izlazak iz celibata nije loša opcija. -18 do -12: Zona sumraka između Omege i Bete. Dobijaš pokoju šansu, ali neminovno odbijaš žene od sebe. -11 do -5: Niži Beta. Nisi odvratan ženama, samo te ne primjećuju. Teško se prilagođavaš. Uz podosta napora, možeš se popraviti i izbjeći da te neka financijski iskoristi nakon što je cijeli život provela s Alfama. -4 do 4: Tipični Beta. "Dobar momak" je vjerojatno riječ koju često čuješ. Zapinješ za oko tek nekim ženama, većinom ne onima koje te zanimaju. Nemoj biti zabavljač za one koje te ne cijene; veći standardi i malo agresivnosti će te učiniti privlačnijim. 5 do 11: Viši Beta. Ponešto atraktivnih žena će biti zainteresirano za tebe. Uz malo Igre i izbjegavanje "samo budi svoj" ponašanja, možeš zaključiti stvar s mnogima. 12 do 18: Ulaz u Alfa palaču (Niži Alfa). Uz malo truda, održavati svoj harem i odgađati vezivanje desetljećima je izgledno. 19 do 25: Alfa koji obara s nogu, poželjan i nezaboravan. Prilično je sigurno da i bez ženidbe možeš biti zadovoljan do kraja života. Ovo je tvoje zlatno doba. 26-30: Super Alfa. Seks bez obveza za tebe je kao disanje. Cijeli svijet je tvoj harem. Dodatna ilustracija što znači koji rezultat i kako se pomaknuti u višu kategoriju.
Jedno od najpopularnijih pitanja moderne ljubavi i "hodanja": kada se treba dogoditi prvi poljubac?
Kratki odgovor: Kad je pravi trenutak.
Dugi odgovor: Kad je pravi trenutak, najvjerojatnije na prvom spoju, ako su uvjeti odgovarajući.
Nije nimalo rijetko u posljednji tren prije spoja tražiti savjete za "kako je poljubiti", "na kojem spoju se poljubiti" i sl. Iako je ovo primjenjivo na oba spola, opet ćemo ovdje govoriti s muškog stajališta jer je većinom na muškarcu i teret da napravi prvi korak. Dakle, dogovorili ste spoj i zanima vas kako dalje.
Što je poljubac? Poljubac je čin pritiskanja usana na tuđe usne ili druge dijelove osobe ili objekta. Ovo nije vrlo romantičan opis poljupca, i tako treba i biti. Ako ste ikad nervozni, zamislite ga tako, ne kao veliku stvar. Također, na spoju se ne brinite o glupostima tipa tko treba platiti. Usredotočite se na povezanost i opušteni razgovor. Alkohol vam nije potreban, iako u nekim situacijama može malo pomoći (kakav samo okus ostavlja u ustima, ewww!)
1. Poljubac bi se trebao dogoditi na prvom spoju, kaže 60.22% odgovora (većinom ženskih), a do kraja 2. spoja čak 83%. Ova prilično iznenađujuća statistika zapravo i nije toliko iznenađujuća. Uvriježeno mišljenje ide ovako: ako ima kemije, poljubac će se dogoditi na prvom, eventualno drugom spoju. Nakon toga raste vjerojatnost da budete prebačeni u "prijateljsku zonu".
Neke čitatelje ankete je ovo šokiralo, jer su oni htjeli biti džentlemeni koji neće tražiti odmah poljubac kako bi pokazali da im je na njoj bitno i drugo, a ne samo tijelo. Naravno ima iznimaka, no često bi završilo tako da žena izgubi interes. Ako ste uspostavili privlačnost, bez brige, poljubac će biti dobro dočekan. Nemojte se bojati da ćete otkriti što mislite. To što bi je poljubili ne znači da je želite oženiti.
Iskreno? Ako su sve druge stvari dobre (vidi dolje), vjerojatno nema štete od čekanja.
2. Poljubac se oslanja na prijašnje dodirivanje. Čak i ako je ona već zaljubljena u vas, poljubac koji nije postavljen na temelje prošlog tjelesnog kontakta će se činiti nervoznim. Ukratko:
Duboko u svim ljudima je potreba za bliskošću i dodirom. Dodir, čak i najneviniji prenosi emocije i samopouzdanje. S vremenom možete eskalirati na intimnije dodire (ne, to NISU grudi ) - leđa, kratke zagrljaje, ruke i sl. Ako dopušta da joj dotaknete kosu ili lice, ili vam uzvraća, gotovo je sigurno da je spremna na poljubac.
3. Nemojte pitati "mogu li te poljubiti"? Nema te žene na svijetu koja će odgovoriti s "da" bez da se osjeća čudno. Trenutak treba biti prirodan. Ako baš morate pitati, upotrijebite inverziju, "želiš li me poljubiti?" Da - poljubac
Možda - "saznajmo", poljubac
Ne - "Nisam ni rekao da možeš, samo si tako izgledala", smiješak
4. Nije nužno čekati do kraja. Onaj često neugodni trenutak kada su muškarac i žena na rastanku (često na javnom mjestu!) i pitaju se treba li se nešto dogoditi možda radi, no stvara nepotrebnu nervozu. Ako negdje u 2/3 spoja vidite priliku koja bi bila prirodnija, možete je iskoristiti.
5. Povucite se iz poljupca prvi. Ne morate igrati toplo/hladno, ali nije dobro ostaviti dojam da ste gladnik koji se ne može se suzdržati. Muškarac koji može kontrolirati svoju strast je privlačan. Ne budite kao onaj tip koji plazi po djevojci i guši je ustima u strahu da će, ako skine svoje pipke s nje, ona pobjeći. Zabavljena vještina, i u uspjehu i neuspjehu, je privlačna.
6. Ako nema kemije, poljubac je neće stvoriti. Ako nemate o čemu pričati, ona odbija bilo kakav dodir i očito ne želi viši kontakt s vama, nemojte forsirati.
7. U slučaju odbijanja, nemojte posebno reagirati. Ponudila je obraz, odmakla se ili rekla ne? "Ok" i slijeganje ramenima su dosta. Ako od**eb primite staloženo, to je dobra stvar za vašu vrijednost. Njen gubitak, zar ne?
Zbog čega za sretan i ispunjen seksualni život nije dovoljno samo nositi majicu na kojoj pišu hobiji, godišnji prihod i duljina penisa? Zašto moderni svijet traži šarm, humor i "ono nešto"? Čak i u slučaju najnepoželjnijih usidjelica koje bi se zadovoljile bilo kim, takva reklama bi ih sigurno ohladila. Što muškarac zapravo ima nije bitno koliko način na koji to može pokazati.
Što točno u prezentaciji muškarčeve vrijednosti navodi ženu da ga poželi? Znanstvenici će nadugo i naširoko drviti o kompatibilnosti gena, feromonima i plodnosti, no nikakva znanost još nije uspjela definirati zašto se šarm i humor nalaze na top listi najpoželjnijih karakteristika. Brz jezik može biti privlačan, no sasvim je sigurno da nema veze s time hoće li muškarac biti dobar partner i roditelj. Sasvim sigurno nema veze s reprodukcijom - s nastavkom ljudske vrste. Kakve veze to što netko zna odsvirati pjesmu-dvije na gitari ili može pričati anegdote o svojim putovanjima (bez ikakvog dokaza) ima s njegovom vrijednošću na seksualnom tržištu?
Vjerujem da žene stavljaju veliku težinu na ove kvalitete zato što u modernom svijetu postoje stotine milijuna muškaraca sa zadovoljavajućim poslom, izgledom, roditeljskim sposobnostima i adekvatnom duljinom penisa. Moderna žena, oslobođena pritiska da pronađe "adekvatnog" partnera koji će joj osigurati egzistenciju kao nekada, se nalazi paralizirana opcijama. Iznenada postoji previše "ok" mogućnosti, te je prisiljena odabirati partnere po kriterijima koji nemaju veze s njihovom stvarnom vrijednošću. Čini joj se, naravno, da bira one koji su "zanimljivi" ili "vrijedni", no većina tih kriterija nema u sebi nikakav sadržaj. Lako je moguće da se šarmantan momak koji ima puno snova, no koji nije ništa napravio u životu, učini zanimljivijim od nekog s boljim kvalitetama no tko ne posjeduje toliko šarma.
Ovo nije pojava samo u modernom ljudskom svijetu, već i u životinjskom. Najpoznatiji primjer je naravno paun, čija raznobojna pera nemaju baš nikakve veze s njegovom sposobnosti da zaštiti ženku od grabežljivaca ili se brine o mladuncima. Iako humor, pisanje bloga ili govorenje egzotičnog jezika imaju još manje veze s biološkom vrijednošću nego paunova pera, upravo to su stvari koje čine kritičnu razliku u njenom odabiru. Za razliku od prihoda i zadovoljavajućeg izgleda, te kvalitete su rijetke, i stoga iako isprazne, predstavljaju vrijednost za današnju partnericu.
Isto tako, muškarcima je bitan prvenstveno izgled, kvaliteta koja nema nikakve veze s ženinom vrijednosti kao supruge i majke no, budući da se izgled, za razliku od šarma i humora, ne može kontrolirati, ovo pišemo s muške strane. Možemo se žaliti na ispraznost i neozbiljnost takvog odabira, ili se možemo prilagoditi. Realnosti seksualne selekcije nisu ni dobre ni zle; one samo jesu.
Stoga uspjeh na današnjem seksualnom tržištu počinje s dobrim društvenim vještinama (razgovor, humor) i završava sa zanimljivim hobijima i iskustvima. Odavno sam naučio da me žene ne odabiru zbog moje budućnosti u biznisu niti zbog mojeg izgleda ili visine, već zbog mog šarma, duhovitosti, samopouzdanja i sposobnosti da svaki trenutak učinim zanimljivim. Točno to je razlog zbog kojeg razumijevanje ženskog odabira i razvijanje svih ovih kvaliteta (ukratko: "Igra" (eng. "Game")) postaje sve popularnije kod muške populacije. Adekvatne prihode danas imaju svi, no igru zasad posjeduje tek mali broj ljudi.
Zbog toga je danas zlatno doba igrača. Njegova pera su blještavija i duža od svih drugih, i dok se sljedeće generacije ne prilagode (ili izumru), uživat će u svakom uspjehu koji može poželjeti.
Voljeli biste da obradim neku temu ili trebate pomoć s ljubavnim problemom (za oba spola)? Komentirajte/ pošaljite na: ignissblog(na)yahoo.com
Ako ne napišete drugačije, prihvaćate mogućnost njegove prezentacije na blogu. Vašu adresu, sliku, ime i detalje NIKADA NEĆU OBJAVITI.
Na isti mail zatražite dozvolu za prenošenje članaka.
Klikom na gumb ispod otvarate PayPal prozor za donaciju Ignissu.
Molim donirajte jedino ako osjećate da vam je moje pisanje znatno promijenilo život na bolje i želite se zahvaliti i ovim putem. Nemojte donirati kao političku poruku, naknadu ili motivaciju za privatni savjet, ili kupnju knjige alternativnim putem.
Na lijevoj strani prozora možete unijeti iznos (u USD), a na desnoj poruku uz donaciju.
Unaprijed hvala!
Podržite Igniss blog i postanite pokrovitelj na Patreonu