Igniss - Gdje politička korektnost odlazi umrijeti.
Najpopularniji sadržaji:
Jesi li Alfa? (Test za MUŠKARCE) | Jesi li Alfa? (Test za ŽENE) | Kako vratiti bivšu / bivšeg | Prvi poljubac | 6 stvari kojima možeš baš sada postati bolji zavodnik | Za žene: obrana od kretena | Je li visina bitna? | Cure koje vole kretene | "Al ono fakat! Tvoja pi*ka je super!" | 10 Igrinih zapovijedi
utorak, 01.12.2015.
Tko se mača laća, od mača i pogiba
|
Život muškaraca u porno biznisu je mukotrpan i relativno slabo isplativ. U usporedbi s kolegicama: - direktna zarada je višestruko manja - potencijal za spin-off gospodarsku djelatnost (proizvodi, reklame, pravi filmovi, etc) je višestruko manji - zbog aktivne uloge je za obavljanje posla potreban puno veći tjelesni i mentalni napor, kao i zlouporaba lijekova I što da u takvom svijetu radi jedan ambiciozan muškarac? Kako bi se mogao probiti? Odgovor je, jasno, attention whoringom i feminizmom. Kako smo već objasnili, feminizam ide dobro uz sve na svijetu, te jednostavno ne bi bilo racionalno ne upustiti se u malo parazitskog ponašanja u svrhu vlastitog probitka. Izložak A: James Deen o feminizmu, svojim obožavateljicama i zašto je toliko popularan "Morao sam ući u pornobiznis jer su svi drugi glumci bili stereotipni: nabildani muškarci muškog izgleda."  Huh, sudeći po toj slici, meni se Deen čini kao da ima prilično muški izgled, te zavidno nabildan. Ali nema veze, pogledajmo čime se bavi dok ne snima porniće: Na organiziranoj zabavi, Deen se priprema na spankanje svojih obožavateljica, za po 20 $ po jednom udarcu. Cura koja će primiti šamar po guzi, obična crnka koju biste mogli upoznati bilo gdje, podigne svoj topić i istakne svoju guzu. Deenova ruka je ošamari i cura otiđe kao zadovoljan kupac. Deenova popularnost kod žena također naglašava nešto drugo: žene (oh ne!) gledaju pornografiju. "2015. godina je," kaže Deen. "Mislim da bismo u današnjem društvu trebali priznati, složiti se i prihvatiti da žene imaju seksualnost." Svi znamo da je današnje društvo toliko patrijarhalno i primitivno da ne bismo nikako znali da žene imaju seksualnost da nam James Deen slučajno nije rekao. Sličnu srcedrapajuću propagandu je nastavio gurati u intervjuima sa cijelim nizom feminističkih stranica. Ali, Deen je u svojem ulagivanju feminizmu zaboravio na slavnu izreku: "Tko se mača laća, od mača i pogiba" A u ovom slučaju, onaj tko se uplete u feminizam sam sebe čini ogromnom metom za lažne optužbe za silovanje od strane svojih kolegica pornoglumica:  "Onaj trenutak kada se spojiš na Internet i vidiš da ljudi muškarca koji te silovao idoliziraju kao feminista. James Deen me držao nempomičnom i jebao me dok sam govorila ne, stani, ponavljala našu dogovorenu riječ za prekid. Ne mogu kimati glavom i smiješiti se kada ga ljudi spomenu." "Pa što?", pitate se? Neka tamo žena na Twitteru širi glasine o njemu? Gdje su dokazi? Koga briga? Nažalost, to nije kako stvari funkcioniraju u svijetu feminizma. Svijet feminizma je temeljen na emocijama, glasinama i apstrakciji, a ne na činjenicama i logici. Samo ta dva tweeta su u roku od jednog dana rezultirala ovim: Magazin Frisky više neće objavljivati kolumnu sa seksualnim savjetima Jamesa Deena Saznala sam za Stoyine optužbe nekoliko sati nakon što ih je objavila, te sam odmah donijela odluku o ukidanju kolumne Jamesa Deena u našem časopisu. Također će biti uklonjeni svi oglasi koji upućuju na njegovu web stranicu. James Deen mi se jako sviđao i bilo mi je drago surađivati s njim. Ponudila sam mu ulogu kolumnista jer mi se sviđala njegova direktnost i samopouzdanje, ali ponajviše njegov naglasak na komunikaciji i PRISTANKU. Sada više ne mogu surađivati s njim. Nikakva pozitivna prošlost među nama ne može nadići činjenicu da JA VJERUJEM ŽENAMA. Predosjećam da će neki reći: "Ali što je s njegovom stranom priče? Što je s dokazima?" Kao i kod velike većine optužbi za silovanje, Stoyina riječ je vjerojatno jedini dokaz, tako da se sve svodi na situaciju "on je rekao/ona je rekla". JA VJERUJEM ŽENAMA. Ah dobro, ugasili su mu kolumnu.... ništa strašno, zar ne? Ali u svijetu feminizma, osnovni obrazac ponašanja je ponašanje morskog psa - samo kap krvi u vodi je dovoljna da primami i razjari cijelo jato morskih pasa. Tako je bilo i ovaj put:  Tori Lux: James Deen je napao i mene Zovem se Tori Lux i bivša sam pornoglumica. U lipnju 2011. godine, dok sam snimala scenu u režiji velike pornokuće, napao me James Deen. Iako James nije toga dana imao scenu sa mnom, bio je prisutan na snimanju, te me čim sam završila svoj dio počeo gnjaviti. Nisam imala vremena ni odjenuti se kada mi je rekao: "Tori Lux, želiš li pomirisati moja jaja?" "Ne," odgovorila sam mu neutralnim tonom. "Ponovit ću: Tori Lux, bi li htjela pomirisati moja jaja?" upitao je, ovog puta agresivnije. "NE," rekla sam odlučno kako bih postavila granicu - koju je James odmah zanemario, zgrabio me za vrat i gurnuo na madrac na podu. Zatim je sjeo na moja prsa, podigao ruku i pljusnuo me. Učinio je ovo pet ili šest puta - vrlo jako - prije nego se maknuo s mene. Dezorijentirana i bolne vilice, ustala sam ali me onda zgrabio za kosu i prisilio da kleknem, gurajući moje lice u njegovo međunožje prije nego me bacio na pod. Bila sam potpuno ošamućena i nisam znala kako reagirati. Osjećala sam pritisak pristojno ponašati s obzirom na to da se ovo dogodilo na velikom snimanju, u sobi s drugim ljudima koji nisu uopće intervenirali. Ovo je koštalo Deena još više - njegov glavni poslodavac, pornokuća Kink.com je raskinula sve veze s njime i otkazala sve oblike suradnje s Deenom, od glumca do režisera. Također je dao ostavku na mjesto predsjednika sindikata pornoglumaca APAC. Od super-poznate pornozvijezde s kultnim pokloništvom do totalne sramote i besposlenosti unutar samo nekoliko sati - tko bi mogao zamisliti tako nešto? No, oni koji upletu feminizam u svaku poru svog života su izuzetno ranjivi upravo na njega, te je samo pitanje kada će se bijesni psi koje svojim djelovanjem stvaraju okrenuti i na njih same. Naravno, jednom kada optužbe počnu, koliko god one jasno bile bullshit, taj vlak je teško zaustaviti. Amber Rayne: namjerno me ozlijedio tijekom analnog seksa, do te mjere da su mi trebali šavovi Kora Peters: odbila sam analni seks ali me udario i prisilio na njega Ashley Fires: pokušao me silovati u svlačionici pod tušem Konačni rezultat: James Deen svrgnut sa svog trona, a žene na zalazu izgleda obasute pozornošću, pozivima na talk-showove, intervjue, govore na sveučilištima, uhljebničke pozicije u raznim feminističkim organizacijama i sl. Izložak B: Kanadski radio-voditelj i istaknuti feminist Jian Gnomeshi, koji je tweetao ovo...  Sretan međunarodni dan žena. I dalje vjerujem da bi svijet bio bolje mjesto kada bi njime vladale žene. ...da bi malo nakon toga bio otpušten i uhićen nakon što ga je osam žena optužilo da je "prije nekoliko godina tijekom seksa bio grub prema njima bez njihovog dopuštenja":  Tako uvijek biva kod opasnih igara.  Oznake: feminizam, Vijesti, pornografija, celebrity, silovanje, bijeli vitezovi |
- 09:22 - Komentari (16) - Isprintaj - #
subota, 15.11.2014.
Feminizam = anti-znanost
|
Pitanje: Što je zajedničko feministima, kršćanskim fundamentalistima i talibanima?  Odgovor: Svi smatraju ovu majicu odvratnom. 12. studenoga 2014., tim Europske agencije za istraživanje svemira (EASA) postigao je nemoguće: spustio sondu Philae na površinu kometa 67P/Churyumov–Gerasimenko, 360 milijuna kilometara daleko od Zemlje. Za takav poduhvat bila su potrebne nepojmljive kalkulacije kretanja nebeskih tijela 10 godina unaprijed, kao i nevjerojatna razina tehnologije, organizacije i smirenosti.  Izvor slike: ESA/ETG medialab Iako je sonda zbog nesretne slučajnosti zaglavila u sjeni klisure na kometu gdje bi mogla ostati bez pristupa suncu kojim će napuniti svoje baterije, ovo je svejedno izuzetan pothvat koji označava novu eru u povijesti čovječanstva i istraživanju svemira. Super, zar ne? Ne ako ste feminist(ica). Naime, Matt Taylor, jedan od vodećih znanstvenika u projektu koji je kreirao putanju leta, na dan slijetanja je obukao šarenu majicu sa slikama žena u bikiniju.   13. studenoga 2014.: Nije me briga jesi li spustio svemirsku letjelicu na komet, tvoja majica je seksistička i isključiva To je jedan mali korak za čovjeka, tri velika koraka unatrag za čovječanstvo ... ono što je važno je to što nitko u ESA-i nije smatrao potrebnim spriječiti ga u predstavljanju svemirske zajednice odjećom koja degradira 50% svjetske populacije. Nitko ga nije zamolio da je skine, najvjerojatnije zato što im se nije činilo da je to vrijedno razmišljanja ili brige. Ovo je vrsta svakodnevne mizoginije koja sprječava ulazak žena u određena znanstvena polja. Vide tipa poput njega na TV-u i ne osjećaju se dobrodošlo. Vide poster s golišavim ženama u koleginom uredu i znaju da ih se ne cijeni. Čuju komentare o "kujama" dok su u izlasku s kolegama na faksu, i odluče promijeniti studij. A to su samo žene koje uopće dospiju toliko daleko.  Ne samo kratka kosa, već i kombinacija Skrillexa i kratke kose. Tko je iznenađen? Vjerujem da imbecilizam citiranih paragrafa nije potrebno objašnjavati. Ali, koga briga što je neka neugledna mrziteljica muškaraca ispalila par gluposti na nekom portalu? Zato što se naravno ne radi o jednom malom portalu, već o cjelokupnoj škvadri rođenoj za zgražanje, s tisućama emisija, portala, blogova i novina u svojoj službi. To je osiguralo širenje ovog "skandala" velikom brzinom, te se priča o magičnoj riječi "seksizam" istog trena zalijepila za pojmove "komet", "EASA", "ESA" i "slijetanje". Čak je i njegova vlastita sestra (  ) skočila na vlak zgražanja kako bi omogućila još jednim novinama da ga prozovu "beskorisnim (u stvarnom životu)".14. studenoga 2014., Matt Taylor se ispričao zbog svoje neosjetljivosti i seksizma, te se rasplakao pred kamerama:  S lijeva na desno: (1) osuđenik na doživotni gulag; (2) stražar koji tješi osuđenika da gulag nije toliko strašna stvar; (3) službenik suda koji zna da mu je bolje držati jezik za zubima ako ne želi i on završiti u gulagu; (4) boljševički funkcioner koji se naslađuje nad sudbinom protivnika režima. Upravo sam gledao kako se doktor znanosti fizike slomio i proplakao samo zato što se prvostupnici klasične glazbe i studentici ekološkog izvještavanja nije sviđala njegova majica. Upravo sam gleadao kako je jedan od ključnih ljudi u ovom povijesnom postignuću, koji je uz to objavio preko 70 visoko poštovanih i citiranih radova o plazmi, magnetosferi i heliosferi, bio prisiljen u suzama se ispričati kao rezultat lova na vještice koji su pokrenuli jedan parazitski bijeli vitez (su-osnivač Polygona, jedne od stranica upletenih u GamerGate skandal) i jedna najobičnija gadura, koja u svom životu nije postigla ništa više od ogovaranja celebritya, "sarkastičnog" prigovaranja po feminističkim portalima i "sanjanja o pisanju stripa". Upravo sam gledao kako je zavidni američki portal uništio karijeru britanskog znanstvenika koji radi za europsku agenciju. Ako ovo nije bullying globalnih razmjera, onda ne znam što je. Sad će neki reći, "Pa što? To što su ga malo osramotili ne znači ništa. Oporavit će se on." Nažalost, stvari ne funkcioniraju baš tako. Oni koji su upoznati sa akademskom sredinom dobro znaju da će se dogoditi sljedeće: 1. Zavidni kolege i kolegice će jedva čekati opet izvući ovaj "skandal" na svjetlo dana kada god im to bude u interesu. 2. Ako u budućnosti Matt Taylor i znanstvenik ženskog spola budu u konkurenciji za isti položaj, taj položaj će skoro sigurno otići ženi (čak i ako je manje kvalificirana). Zašto? Zato što bi znanstvenica mogla podići galamu oko toga da je njena uprava odabrala "poznatog ženomrzca" umjesto nje i zaprijetiti im tužbama i prijavama za "diskriminaciju po spolu na radnom mjestu".  3. Ako Matt Taylor ikada bude imao ulogu mentora za studenticu koja tu stažira ili piše rad, i ona ne bude ispunjavala uvjete, ako joj on napiše lošu recenziju ona može reći da je to zbog Mattovih "negativnih stavova o ženama u znanosti". Također, ne daj bože da ga netko (anonimno ili ne) optuži za seksualno zlostavljanje... kome će vjerovati, potvrđenom ženomrzcu ili mladoj samopouzdanoj znanstvenici? Ovaj čovjek je temeljito nasapunjan. 4. Šanse da postane stalni predavač ili profesor na nekom značajnom sveučilištu su smanjene skoro na nulu, jer niti jedno sveučilište neće htjeti zaposliti nekoga toliko izloženom skandalima i s tolikim potencijalom za izazivanjem demonstracija od strane škvadre rođene za zgražanje. Također, ako ikada bude u ulozi šefa koji sklapa svoj znanstveni tim, morat će u njega uzimati nekvalificirane žene samo kako bi se osigurao da nitko ne može reći da je šovinist. Ovo će mu zauvijek visiti nad glavom poput dvosjeklog mača. Koliko god ovaj slučaj bio bijedan i vrijedan prezira, dugoročno nam je potrebno još ovakvih stvari, jer nema te stvari na svijetu koja bi mogla bolje od ovog slučaja ilustrirati da je feminizam zla, anti-znanstvena, parazitska i totalitaristička ideologija. Unatoč tome, ovaj slučaj ne znači da su ljudi poput Matta na milosti i nemilosti škvadre rođene za zgražanje. Više o metodama samoobrane uskoro. Oznake: feminizam, znanost, šovinizam, seksizam, feministice, bijeli vitezovi, rođeni za zgražanje, Vijesti |
- 10:01 - Komentari (15) - Isprintaj - #
srijeda, 16.07.2014.
Kriv dok se ne dokaže suprotno
|
Temeljno načelo modernog pravnog sustava su "onus probandi" i "semper necessitas probandi incumbit ei qui agit", poznatiji kao pravilo da "teret dokazivanja uvijek leži na osobi koja optužuje". Za onoga na kome ne leži teret dokazivanja smatra se da posjeduje pretpostavku nevinosti, tj. da se kod svake činjenice koja nije dokazana smatra točnom ona verzija koja bi njemu bila više u korist. Novozelandska Stranka rada (Labor party) sada želi obrnuti teret dokazivanja: Optuženi za silovanje bi morali dokazivati svoju nevinost po ovom zakonu koji su predložili novozelandski političari Andrew Little, predstavnik Stranke rada za pravo i unutarnje poslove, ocrtao je planove za korjenitu promjenu pravnog sustava kao dio predizborne kampanje ovog rujna. "Razlog zašto mnoge žrtve ne prijavljuju seksualni zločin ili ne dovrše prijavu je zbog straha od sudskog procesa i velike šanse za poniženje i ponovno proživljavanje zločina," rekao je. "Bolja mjera bi bila predati kontrolu ispitivanja žrtve sucu, gdje bi odvjetnici obje strane samo imali pravo ukazati na teme koje ih zanimaju, te tako prebaciti teret dokazivanja pristanka na obranu." Novozelandska druga najveća politička stranka ako dođe na vlast time želi obrnuti teret dokazivanja u slučajevima silovanja, tako da optuženi moraju dokazivati svoju nevinost kako bi se smanjila trauma koju trpe žrtve. Ako bi optužba dokazala da se dogodio seksualni čin, slučaj bi se automatski smatrao silovanjem osim ako branitelj ne bi mogao dokazati da je čin bio dobrovoljan.  "Uništenje Sodome i Gomore", John Martin U osnovi, ako bilo koja žena podigne prst i kaže da si je silovao, gotov si. Nije važno ako je ona silovala tebe, ako je to bilo prije deset godina, ako imaš njen pisani pristanak, ako ste oboje bili pijani; jedan poziv policiji i tvoj život je zauvijek uništen. Njena riječ vrijedi beskonačno, tvoja ne vrijedi ništa. Kako ti možeš dokazati što je druga osoba mislila u nekom trenutku? Naravno da ne možeš. Ono što me posebno ljuti kod ovih feminstičkih nazadnosti nije ni samo gaženje pravde ni opasnost. Za ovo prvo, vjerujem da nas svakog dana gaze iz raznih smjerova na način koji nas više diraju. Za ovo drugo, čak i kada žene imaju ovakvu moć, opet nije velika šansa naletjeti na neku psihopatkinju koja će te optužiti samo iz zabave. Manje-više si siguran. Većinom. Ne, ono što me posebno ljuti je drskost i otvorenost s kojom bijeli vitezovi poput Andrewa Littlea istupaju u javnost, sasvim sigurni da mogu reći nešto najgore i najnemoralnije na svijetu i svejedno dobiti svoju udobnu fotelju u parlamentu i vladati nad nama jadnicima, čiji je jedini grijeh to što se nismo na najgori mogući način ulagivali najnižim ljudskim pobudama i širili laži. Realnost koju će stvoriti ovaj zakon nije ništa novo. Većina zapadnog svijeta već de-facto živi po upravo tom pravilu, samo što ono nije toliko izravno rečeno; recimo, porote u Washington DC-u prije rasprave dobivaju uputu da je "Teret dokazivanja na optuženiku kako bi obiljem dokaza potvrdio da je seksualni čin bio s pristankom". Unatoč tome, boli vidjeti je sada uobličenu u potpuno društveno prihvaćen, legalan oblik protiv kojega nitko više neće smjeti ni zucnuti jer će se to smatrati "opstruiranjem zakona". g. Little je imao obraza sipati sol na ranu još ovom izjavom: "Ovaj pristup nije u suprotnosti s temeljnim principom da je optuženik nevin dok ga se nedokaže krivim."  Sama činjenica da je moguće uopće izjaviti ovako nešto, a kamoli još to provesti u stvarnost, je signal da treba pokupiti prnje i zbrisati iz ovih prostora što je prije moguće. Oznake: silovanje, feminizam, bijeli vitezovi, politika, nasilje |
- 15:44 - Komentari (10) - Isprintaj - #
petak, 20.06.2014.
Zločin bez kazne
|
"Junak ne pokazuje strah. Budala ne poznaje strah." - Igniss Kada bismo modernog seksualno tržište morali opisati samo jednim aksiomom, to bi definitivno bio ovaj: za žene nema negativnih posljedica. E sad, očito malo pretjerujem. Negativnih posljedica ima i uvijek će ih biti, jer čak ni feminizam ne može kršiti temeljne zakone prirode. Ali u odnosu na muškarce, te u odnosu na stanje u prošlosti, žene u našem zapadnom svijetu uistinu žive vrlo zaštićene i bezbrižne živote. Ono malo posljedica kojima su još podložne također je izblijedilo, zamaskirano fanatičnom propagandom, odobravanjem (od strane oba spola) i moralnom podrškom za svrhu racionalizacije i otupljivanja boli, ako ne već nečim opipljivim. Drugim riječima, glavno obilježje moderne žene je potpuno nepoznavanje osjećaja straha.  "On je baš sexy, nema veze ako djeluje malo mutno." Ne vjerujete? Dopustite ovu ilustraciju kroz životni put jedne žene. Ovo je naravno satiričan prikaz: nije česta pojava da jedna žena doživi sve ove situacije, no za svrhu ilustracije kako jedna situacija vodi drugoj, pretpostavit ćemo da se radi o samo jednoj: Žena: U pubertetu sam i osjećam neodoljivu privlačnost prema lošim dečkima. Ali što ako moj loš dečko stvarno ispadne loš dečko i bude me varao, ne poštovao, ili tretirao kao seksualni objekt? Feministice i bijeli vitezovi: Ti samo slijediš svoje srce, a on je kreten. Kritizirat ćemo ga zbog toga svim silama. Žena: Dok sam se ja zanimala za ovog kretena, odbijala sam desetke i desetke drugih dečkiju koji su htjeli biti dobri prema meni. Jesam li učinila nešto loše? Feministice i bijeli vitezovi: Naravno da nisi. Ti drugi dečki se čine dobrima samo na prvi pogled; oni su zapravo manipulatori koji se samo nadaju da ćeš ti spavati s njima ako budu dobri prema tebi. Zapravo su još gori od ovog kretena. Žena: Nakon što od svog prvog kretena i još nekoliko njih nisam uspjela dobiti monogamnu vezu i tretman bolji od seksualne igračke koju povremeno upotrijebe, shvatila sam da ljubav ne postoji i odlučila sam se prepustiti neobaveznom seksu. Ali sada me nazivaju "droljom". To nije u redu. Feministice i bijeli vitezovi: U pravu si, to nije u redu. Dvostruki standard je odvratan alat kojim patrijarhija tlači žene i želi kontrolirati njihovu seksualnost. Izopćit ćemo iz društva svakoga tko te nazove droljom ili krene objašnjavati zašto je dvostruki standard u redu. Svi znaju da su jedini muškarci koji osuđuju žene djevci koji žive u podrumima svojih roditelja. Žena: Nemam problema s novcima, no nedostaje mi uzbuđenja u životu pa sam tijekom faksa odlučila snimati porniće. Nažalost, moji kolege su otkrili tko sam i sada me osuđuju. Feministice i bijeli vitezovi: Ti si vrlo hrabra mlada žena koja se svojom seksualnošću bori protiv patrijarhije. Nemaš se čega sramiti. Ako te itko pokuša osuđivati, pozvat ćemo na njihov javni linč. Žena: Napokon sam upoznala pravog muškarca i udala se za njega. Nažalost, on je ispao nasilan. Nema nikakve šanse da sam to mogla uočiti prije vjenčanja. Što da sada radim? Feministice i bijeli vitezovi: Na tvojoj smo strani i dobro znamo da su svi muškarci nasilnici, tako da smo poduzeli odgovarajuće mjere. Ako te udari, otiđi, zovi policiju, i strpat ćemo ga u zatvor, a tebi osigurati smještaj i zaštitu. Žena: Ali ja bih radije ostala s njim, iako me tuče. Drama me napaljuje. Feministice i bijeli vitezovi: U tom slučaju ćemo ga svejedno strpati u zatvor kada god te udari, a za tebe ćemo reći da je neki muškarac u tvom životu (najvjerojatnije tvoj otac, bilo zato što nije bio tu ili zato što je bio ali ti nije odgojem dao dovoljno samopouzdanja) skrivio to što želiš ostati sa svojim zlostavljačem, tako da te nitko ne može osuđivati zbog tvog izbora. Žena: A što ako me nije udario? Feministice i bijeli vitezovi: Povišeni glas, dodir koji nisi prethodno dozvolila i bilo kakav osjećaj ugroze koji on izaziva kod tebe smatraju se emocionalnim zlostavljanjem. Od toga čak možeš dobiti i PTSP. Žena: Razvela sam se od ovog muškarca ali imam problem: moji prihodi i imovina od kada smo ušli u brak vrijede puno više nego njegova. Moram li mu dati pola? Feministice i bijeli vitezovi: Ne moraš. Dokazat ćemo da ti je on govorio kako da trošiš svoj ili zajednički novac i da bi zapravo on trebao nadoknaditi štetu tebi.  Žena: U vezi sam s novim muškarcem koji mi se baš ne sviđa i neplanirano sam zatrudnila. On ne želi da pobacim i htio bi da rodim naše dijete. Koje su moje opcije? Feministice i bijeli vitezovi: Neka ti nitko ne govori što smiješ i ne smiješ raditi sa tvojim tijelom. Ako želiš otići na pobačaj, to je tvoje neosporivo pravo i on se tu nema što miješati. Žena: U vezi sam s muškarcem s kojim bi htjela biti za stalno, ali on ne želi djecu. Feministice i bijeli vitezovi: Imaš naše dopuštenje da upotrijebiš prijetnju ili tjelesnu prisilu kako bi ga navela da te oplodi, da probušiš kondom ili ukradeš spermu iz njegovog upotrijebljenog kondoma ili da jednostavno "zaboraviš" uzeti anti-baby pilulu. Žena: Ali ako dobijemo dijete zbog moje prisile ili prijevare, kako ću onda sama uzdržavati to dijete? Feministice i bijeli vitezovi: On nema pravo odlučivati o tome. Ne dopusti da ti njegova neodlučnost oduzme sredstva na koja ti i dijete imate pravo. Žena: Napokon sam se udala za novog muškarca koji me dobro tretira i sada imam dijete s njim. Ali želim spavati i s drugima. Feministice i bijeli vitezovi: Reći ćemo da te on ne sluša, ne mari za ispunjavanje tvojih potreba, ima mali penis, ili vjerojatno i on tebe vara. Također, ako netko sugerira da nisi sposobna voljeti svog muža zato što si imala previše partnera prije njega, izgnat ćemo ga iz društva. Žena: Muž je saznao za moju nevjeru i odlučio se razvesti od mene. Htjela bih zadržati naše malo dijete. Možete li mi pomoći? Feministice i bijeli vitezovi: Ništa ne brini! Dokle god nisi narkomanka ili nešto slično, garantiramo ti da ćeš dobiti potpuno ili većinsko skrbništvo. Također, ako tvoj muž bude prigovarao o tome da ga premalo viđa, samo reci da se osjećaš ugroženo i strpat ćemo ga u zatvor. Žena: Muž bi mi trebao plaćati alimentaciju, ali izgubio je posao i kaže da nema novca. Feministice i bijeli vitezovi: Očito laže kako bi izbjegao svoje roditeljske obveze. Odredit ćemo mu koliko bi trebao zarađivati i naložiti mu da svejedno plati postotak toga.  Izvor slike Žena: To je sve lijepo, ali ja alimentaciju i dalje ne dobivam. Čini se da on stvarno nema novca. Što da radim? Feministice i bijeli vitezovi: Nema veze. Mi ćemo ti platiti umjesto njega, a on će morati platiti nama. Ako ne plati, poslat ćemo ga prvo u zatvor, a zatim na kopanje kanala. Žena: Malo me sram ovo spomenuti, ali postoji šansa da on zapravo nije otac. Kako da se onda svejedno domognem svoje alimentacije? Feministice i bijeli vitezovi: Kao prvo, zabranit ćemo mu pristup testovima za utvrđivanje očinstva jer on nema pravo znati takve stvari. Ali ionako nije važno. Dokle god je bio toliko naivan da ti je vjerovao i nije unutar godine dana osporio rodni list na kojemu se potpisao kao otac, sam je kriv čak i ako poslije dokaže da to nije njegovo dijete. Ako bude imao obraza podići privatnu tužbu, reći ćemo da je pretjeruje i da to nije toliko strašno. Nabijanje rogova je samo jedna zabavna avantura u životu i ne bi je trebao shvaćati toliko ozbiljno. Ako to čini, očito je šovinist. Žena: Nakon svog drugog razvoda imam ispunjen seksualan život i idem vani svako malo. Uzbuđuje me upoznavati nepoznate muškarce i odlaziti s njima na skrovita mjesta gdje nas nitko ne može ni čuti ni vidjeti. Ali što ako se u zadnji čas predomislim? Feministice i bijeli vitezovi: Promijenit ćemo zakonski tretman silovanja tako da ne moraš dokazati da si se opirala ili da nisi pristala; dovoljno je da u bilo kojem trenutku nakon toga (makar to bilo i godinama poslije) kažeš da nisi to htjela. Žena: Ali što ako postoje višestruki svjedoci i pisani ili video dokazi da me on nije silovao, već sam stvarno svojom voljom spavala s njim više puta, i nakon toga bila sva radosna i hvalila se drugima o tome? Feministice i bijeli vitezovi: Promijenit ćemo defniciju silovanja tako da uključuje i bilo kakvo dodirivanje, nepoštovanje ili akciju koju ti nisi izričito odobrila. U bilo kojem trenutku se možeš sjetiti novog detalja i promijeniti svoj iskaz. Žena: Ostarila sam, debela sam, imala sam puno partnera, imam jedno ili više djece, i muškarci više nisu zainteresirani za mene. Što da radim? Feministice i bijeli vitezovi: Educirat ćemo muškarce o tvojim drugim kvalitetama ili im objasniti da tvoje negativne osobine nisu zapravo negativne; ako se netko usudi proturječiti, izopćit ćemo ga iz društva kao "papka" i "primitivca".  Žena: To je lijepo od vas, ali unatoč ovome ja i dalje nemam uspjeha s muškarcima. Uopće me ne primjećuju. Feministice i bijeli vitezovi: Nažalost, ne možemo ti pomoći. Ali znaj da smo na tvojoj strani i da podržavamo to što si ti cijeli život bila vjerna sebi i sljedila svoje srce. Budi uvjerena da ti je bolje ovako nego onim ženama u "normalnim" obiteljima. Žena: Sranje. Mislim da ću onda iz želje za pozornošću pomalo trovati svoje dijete sve do njegove smrti i skupljati likeove na Facebooku dok snimam selfieje pored njegovog bolesničkog kreveta. Feministice i bijeli vitezovi: Nisi ti kriva; patrijarhija te prisilila da to učiniš. Ovaj realan prikaz odsustva straha kod žena naravno ne treba shvatiti kao nekakvu kritiku ženskog spola općenito ili optužbu da nešto s njim ne valja. Ovdje se radi isključivo o zaštićenosti od posljedica, ne o spolu. Jer, iskreno, kada bi apsolutno sve što ja učinim bilo popraćeno gromoglasnim odobravanjem, mislim da bih se i ja prilično probarabio. Oznake: feminizam, bijeli vitezovi, socilogija, dvostruki standardi, žene, narcizam, teorija seksualnog tržišta |
- 13:23 - Komentari (41) - Isprintaj - #
petak, 30.05.2014.
Rođeni za zgražanje 2: Kako je Elliot Rodger ubio novinarstvo
|
Ovo neće iznenaditi nikoga tko je preletio bilo kakve velike news portale, novine, TV vijesti i slične izvore javnog informiranja, ali novinarstvo je mrtvo. U modernom novinarstvu, razina brige za istinitost, objektivnost i podatke zaglavljena je na nuli i ne miče se s mjesta ništa više od EKG-a osobe koja je klinički mrtva već satima. I nitko to nije pokazao preciznije nego Elliot Rodger, ogorčeni Omega koji je nedavno pobio 6-ero ljudi, ranio još petnaestak i počinio samoubojstvo. Izložak 1: "Ženomrzstvo / Mizoginija" kao izvor svih zala Mizoginija je definitivno bila prisutna u njegovom karakteru, ali budimo iskreni: Elliot je mrzio uspješne muškarce puno više nego što je mrzio žene. To se ogleda i u broju njegovih žrtava: 4 muškarca i 2 žene, počevši od njegovih vlastitih cimera. Svugdje u njegovom manifestu, rasizam je jednako prisutan element kao i ženomrzstvo, te je jasno da ništa ne mrzi više od "degeneriranih" azijskih i latino muškaraca koje su žene voljele. Zamislite da netko ubije 2 muškarca i 4 žene i ja počnem pričati kako je to očito rezultat mržnje prema muškarcima, tj. mizdandrije? To bi nesumnjivo dobro prošlo. Feministice i bijeli vitezovi, naravno, nemaju takav obzir prema činjenicama. Pogledajte recimo ovaj članak u Huffington Postu: "Nemamo još nikakvih dokaza da je patio od bilo kakve mentalne bolesti ili primao bilo kakav tretman." Dopustite da ponovim: "NEMAMO još nikakvih DOKAZA DA JE PATIO OD BILO KAKVE MENTALNE BOLESTI ili primao bilo kakav tretman."  Tip je detaljno opisao svoju rastrojenost u manifestu od 140 stranica i desecima YouTube videa, imao je potpuno disfunkcionalan odnos sa svojim roditeljima (uključujući i pomajku koja ga je razmazila i oca koji je jedva priznavao da on postoji), bio mu je dijagnosticiran Aspergerov sindrom, imao je više psihijatara kod kojih je išao na seanse još od kada mu je bilo 8 godina, ali ne, "nemamo dokaza da je patio od bilo kakve mentalne bolesti". Koliko retardiran netko mora biti za takvu tvrdnju? I to dolazi upravo od ljudi koji inače prvi skaču na vagon mentalnih bolesti kada treba opravdati neki ženski prijestup, npr. tvrde da majke koje ubiju svoju djecu nisu zle i okrutne nego su samo imale post-porođajnu depresiju. Ovaj članak vodi nas u... Izložak 2: Lažno izjednačavanje potpuno različitih muških grupa "Ne znamo je li Elliot Rodger bio mentalno bolestan. Ono što znamo je da je bio MRA, tj. aktivist za prava muškaraca." Igrači pomažu muškarcima postati uspješniji sa ženama. Aktivisti za prava muškaraca podižu svijest o nepravednosti i diskriminaciji protiv muškaraca u današnjem pravnom sustavu. PUA Hate je mrziteljska stranica sastavljena isključivo od igroskeptičnih trollova, temeljena na negiranju igre i jadikovanju o svojem celibatu. Vidite li vi igdje sličnost? Ja je ne vidim. Izjaviti ovako nešto je ekvivalent tvrdnje da netko jede kilogram mesa dnevno zato što je član veganskog foruma, ili da je netko neonacist zato što je član komunističke partije. To su dvije potpuno nepovezane stvari. Nažalost, današnje novinarstvo nema nikakvog obzira prema takvim suptilnostima. Po feministicama i bijelim vitezovima, savjetovati muškarce kako zavoditi žene ili isticati diskriminaciju jednako je* tome da izbodeš, upucaš i pregaziš 20 ljudi. E pa nazdravlje s tim. Ovoga psihopata ne možete nikako prebaciti na igru. On je bio potpuna antiteza svega što ja predstavljam. * = zezam se - po njima su zavođenje i muška prava JOŠ GORA od toga. Pogledajte ovu izjavu popularne autorice na feminističkoj stranici Jezebel: "Muškarci koji obitavaju u PUA Hate forumima su skoro gori od samih igrača." Bolje da si serijski silovatelj i ubojica nego da savjetuješ žene da budu malo ljubaznije i opreznije! Čovjek bi očekivao da će se autorica pokriti ušima, no toliko je besramna da je radije izabrala praviti se da ne zna o čemu se radi:   Zapamtite, to su "novinari" koji vladaju današnjim javnim diskursom i kontroliraju kakve će vam činjenice i s koje strane biti prezentirane. Izložak 3: Izbjegavanje i skrivanje činjenice da je Elliot Rodger slijedio feministe i dijelio mnoge osobine s njima Možda najslasniji dio feminističkog zgražanja dolazi iz ovog videa koji proglašava Roosha ženomrzilačkim čudovištem zato što se kao i ja usudio reći da je Igra mogla spasiti živote. Koja je kvaka?  Elliot je bio sljedbenik istog tog news kanala kojemu pripada navedeni video. Drugim riječima, volio je slušati feminističku propagandu. Nije nimalo slučajno ni da je s feminizmom dijelio ogroman broj drugih osobina: - mržnja prema igri - mržnja prema alfa muškarcima - seksualni standardi koji daleko nadilaze vlastitu razinu privlačnosti - vjerovanje da se privlačnost "jednostavno događa" - krivljenje muškaraca za sve probleme seksualnog tržišta - apsolutno odbijanje samo-poboljšanja - vjerovanje da žene zaslužuju kavalirstvo - vjerovanje da ga vanjske zavjere ograničavaju i tlače - uživanje u bivanju žrtvom - ovisnost o društvenim mrežama i smartphoneovima Uzmite njegov manifesto, u svakoj rečenici obrnite spolove, i dobit ćete dnevnik prosječne feministice. Jedina razlika je to što je prosječna feministica ipak postigla nešto sitno na seksualnom tržištu kao rezultat toga što posjeduje vaginu. Elliot Rodger je bio potpuno isto stvorenje, samo neuspješno zbog pogrešnog spolnog organa. Da je bio žena, vjerojatno bih ga ja naveo kao primjer "žene koja zbog svoje naricoidnosti zahtijeva jako puno igre". Izložak 4: Panično hvatanje svake moguće mrvice kojom mogu okriviti patrijarhiju / mizoginiju / seksizam Koje je jedno prilično često obilježje igrača? To što paze na svoj izgled i često spajaju igru s vježbanjem i bodybuildingom, stereotipno muškim aktivnostima. Višak testosterona koji proizlazi iz toga ih (po feminističkoj teoriji) čini agresivnima, seksističkima, nasilnima i nekontroliranima. Ne bi li stoga bilo logično da se ženomrzac kalibra Elliotta Rodgera bavio bodybuildingom? Upravo to su otkrile britanske novine Daily Mirror i Daily Mail, koje su intervjuirale Elliotovog poznanika koji im je rekao da je momak bio "ovisan o kreatinu" (dodatku prehrani koji koriste bodybuilderi) i da je bio "u depresiji nakon što je njegovog prijatelja "Hugha Woatmeigha" u teretani ubio uteg od 250 kg".  Samo, postoji jedan problem? Ta priča nije istinita. U svojoj žurbi da pronađu konačni dokaz da je Elliot Rodget bio nekakav patrijarhalni igrač, povjerovali su prvoj osobi na koju su naletjeli. Njihov izvor bio je troll s foruma bodybuilding.com, gdje trenutno postoji ogromna tema u kojoj se svi članovi naslađuju kako su uspjeli zeznuti ogromne novine i dospjeti u tiskano izdanje od nekoliko milijuna primjeraka. "Hugh Woatmeigh" nikada nije postojao. U stvarnosti, kreatin zapravo ima stabilizacijski utjecaj na psihu, a transliterirano "Hugh Woatmeigh" zapravo znači "U WOT M8" ("YOU DID WHAT MATE?"), popularni britanski izraz čuđenja koji bi bio ekvivalentan našem "Koji ti je vrag" ili "Koji ti je k**ac"  I to je istina. U zapadnom svijetu je novinarstvo definitivno otišlo u k**ac. Oznake: feminizam, mediji, Vijesti, šovinizam, pokolj, bijeli vitezovi, rođeni za zgražanje |
- 14:48 - Komentari (19) - Isprintaj - #
četvrtak, 17.04.2014.
Ne budi mrzitelj
|
Znate li koje je najtužnije mentalno stanje u koje može zapasti bilo koji muškarac? Stanje je to otrovno i samodestruktivno, stanje u kojemu muškarac aktivira racionalizacijskog hrčka gotovo jednako snažnog kao što postoji kod žena. Je li to možda pasivnost, ili je to možda bijes? Nit' je pasivnost, nit' je bijes, već je to mnogo češća i mnogo jednostavnija boljka: mrziteljski način razmišljanja.  Radiš li nešto od navedenoga kada se susretneš s nekim tko je postigao neki rezultat? Ovo ne vrijedi samo za seksualno tržište, več i za većinu života. Ako ti pri susretu s uspjehom padaju na pamet takve stvari, moraš se promijeniti. Svijet nije briga za to što se ti osjećaš kao moralni pobjednik. Budi konstruktivan! Ne budi mrzitelj! Čitatelji, dopustite da podijelim s vama priču o tome kada je Igniss posljednji put bio mrzitelj: Bilo je to prije puno godina, kada sam u jednom velikom stranom gradu odsjeo u hostelu. U veseloj alkoholnoj atmosferi, provodio sam laganu igru nad slatkom plavom britanskom curom koja je za velikim stolom sjedila pored mene. Nju ćemo nazvati Annie. Smijala se nečemu što sam joj pričao o prijašnjem hostelu u kojem sam odsjeo i pitala koliko sam cura imao u životu. Stvari su dobro napredovale i bilo je izgledno da ćemo se do kraja večeri poljubiti. Iako bih rado napredovao i dalje od toga, znao sam da ona ostaje u tom gradu i hostelu još barem nekoliko dana, tako da nije bilo nikakve žurbe.  Otprilike ovako, samo ljudi sjede po velikoj dnevnoj sobi i balkonu Negdje oko ponoći, u društvu se pojavila želja za odlaskom u disko. Cool! Moći ćemo malo plesati i zabavljati se. Otišao sam se malo urediti, isto kao i Annie koju je odvukla njena prijateljica. Društvu je trebalo poprilično vremena za skupljanje svih koje je zanimao disko, tako da sam se vrzmao po hostelu, razgledavao što se događa i pričao s drugim ljudima (nisam htio biti priljepak i čekati Annie pred njenom sobom). Izašli smo na ulicu. Hladan sjeverni zrak, barem u odnosu na naša tjelesa zagrijana vrevom hostela, štipao nas je po rukama. Noć je izuzev našeg ljudskog roja od 50-ak članova bila prilično tiha. Nisam mogao dočekati da napokon dođem u disko, gdje ću trgnuti nešto, rasplesati se i vjerojatno vidjeti koliko se zapravo sviđam Annie. Moje oči potražile su je kroz gomilu i ugledale je blizu prednjeg dijela, gdje je pričala s nekim tipom koji ju je držao u opuštenom zagrljaj---- ---- čekaj, što? Protrljao sam oči, ali slika se nije promijenila. Stvarno, tamo je bila Annie - u zagrljaju s drugim tipom iz hostela za kojega nisam znao ništa osim da je tu večer stigao iz Njemačke i da je imao kričav glas. Kako je samo to napravio? Bio je relativno visok ali ne u dobroj formi, u kasnim 20-im ili ranim 30-im, nerdy izgleda s ogromnim ovalnim naočalama ispod čupaste plave kose. E sad, jest da je Annie bila već pomalo pripita, ali nije teturala ili tako nešto; možda se se ponašala malo veselije i to je bilo to. Ali iako nije govorila ništa što bi ukazivalo na očaranost tim novim likom na sceni, nije se pokušavala odmaknuti iz zagrljaja. To me sve prilično pogodilo. Moja igra bila je tek u povojima i takvi šokovi su mi teško padali. U kasnije će mi se to ne samo rjeđe događati, već će mi i postati refleks samo slegnuti ramenima i okrenuti se prvoj sljedećoj curi, no to nije bilo "kasnije doba". Kada smo stigli u disko, skupili smo se u male grupice unutar gomile; ja sam se našao skupa s tim tipom, Annie, i njenom prijateljicom koja je za razliku od nje pokazivala da joj je pomalo dosadno i često se okretala prema van. Unatoč tome, kada je tip pokušao odvući Annie negdje sa strane, ona je krenula za njim. Ja, šutljiv i i dalje ne znajući što napraviti, krenuo za njima. Iako ni ovaj nije postizao značajne pomake ni s Annie ni s njenom prijateljicom, noć je bila duga. Znao sam da je glavna stvar koju je potrebno napraviti izolirati je kako bih mogao eskalirati na miru, i dobro sam znao da to zna i on. Negdje se u tom trenutku u meni rodila dijabolična, krajnja ideja: ako neću ja uspjeti s Annie, e onda nećeš ni ti!  Ustrajan u tome da cockblockam uljeza, odlučio sam u sebi da ću ga slijediti kamo god je pokuša odvući. U tom trenutku, nije mi bilo bitno što ću ja napraviti ili neću napraviti s njom; bilo mi je važno samo da ne uspije nitko drugi. Kada danas razmišljam o tome, ne mogu se ne smijati samom sebi, no u tom trenutku sam stvarno bio pun loših emocija. Gdje bijeli vitezovi cockblockaju svim silama zbog svojih deluzija o čednosti žena koje treba zaštititi od vlastitih izbora poput male djece, ja sam cockblockao iz ljubomore. Nakon otprilike 4-5 takvih rošada tijekom sat vremena, tip je primijetio što radim. "Hej, možeš li nas ostaviti same?" rekao je. "Zašto?" pitao sam ja kao da ne znam. "Zbog privatnosti." Šutio sam i premišljao se, tražeći što reći. "Stvarno, to bi mi značilo. Samo idi u neki drugi dio kluba i zabavi se." S tim riječima, osjetio sam kako se balon otrova u meni ispuhuje. Vidiš stvarno, to ima smisla! Duboko sam udahnuo, slegnuo ramenima i otišao. Vrzmao sam se još malo po disku i zatim se vratio u hostel spavati dok u sobi nema pijanih Francuza. Sljedećih dana ću iznenada postići puno veći uspjeh u obliku mlade Australke, no to je već priča za drugi put. Nemam ni najmanjeg pojma je li tip iz Njemačke uspio završiti s Annie ili ga je možda još većim cockblockom dokrajčila njena prijateljica ili se dogodilo nešto sasvim treće. Od tog trenutka je nešto kliknulo u meni; jednostavno sam prestao obraćati pozornost na takve sitnice.  I to je bio posljednji put da je Igniss cockblockao nekoga. Želite još jedan razlog za ne bivanje mrziteljem? Iako ne volim služiti se tradicionalnim patrijarhalnim motivima tipa "to je gay" ili "to je ženskasto", bojim se da sam ovdje zbog naglašavanja ključne stvari ipak prisiljen na to: još jedan razlog za ne bivanje mrziteljem je to što su mrziteljstvo i zavist tipično žensko ponašanje. Umjesto toga, sljedeći put kada vidiš nekog muškarca sa zgodnom mladom ženom i osjetiš ljubomoru, duboko udahni, zapitaj se što možeš naučiti iz te situacije, i zahvaljivat ćeš mi do kraja života. Oznake: ljubomora, konkurencija, cockblocking, bijeli vitezovi, igniss, priče, Putovanja, disko, interna igra, priče sa seksualnog tržišta |
- 18:43 - Komentari (8) - Isprintaj - #
nedjelja, 16.03.2014.
Hitch
Treće izdanje tjedna filmske umjetnosti donosi nam ovaj opušten film iz 2005. godine o Ignissolikom (na prvi pogled) igraču koji se bavi podučavanjem drugih igri. Will Smith sa svojim opuštenim humorom dobro odgovara ovoj ulozi. Njegova priča je tipična: jednom davno, on je bio neugledni, dobroćudni nerd koji je na kozmičku sreću dobio lijepu curu; ona ga je prevarila i to ga je potaklo da nauči igru. Hitch ohrabruje jednog tipa zabrinutog da "nije svoj" zato što se lijepo odjenuo za spoj Početak filma je zaigran, opušten, realan i pozitivan. Hitch poboljšava živote svojim klijentima i uspješno ih spaja s raznim ženama. To je sve lijepo. Nažalost, kao što brzo postaje jasno iz njegovih budućih klijenata, tu se pojavljuju dva problema: 1. Hitch ne pomaže ljudima s igrom općenito, nego kako bi osvojili baš određenu ženu u koju su zaljubljeni. Ovo nije ni realan ni zdrav koncept, iako u kontekstu filma može donekle proći. i 2. Hitch zapravo pomaže i daje savjete samo o ranoj i srednjoj igri (od upoznavanja do poljupca), ne o završnoj. Bez toga je vrlo velika vjerojatnost da će njegovi klijenti kada ih prepusti same sebi poslije nekoliko mjeseci ili godina završiti isto kao što se dogodilo i njemu. (OD OVE TOČKE POČINJU SPOILERI; AKO NE ŽELITE UNAPRIJED ZNATI RADNJU FILMA, PRESTANITE ČITATI I VRATITE SE KADA GA POGLEDATE. IAKO FILM IMA POPRILIČNO MANA, VRIJEDAN JE TOGA)  Sara, druga protagonistica filma i čisto ugodna osoba (iako podložna racionalizaciji i negaciji) Nakon što Hitch uspije pomoći svom klijentu Albertu (koji je beznadan i otprilike niži Beta ili viši Omega) izaći na spoj s bogatašicom Allegrom, Hitch slučajno upoznaje Saru, novinarku za žutu tiskovinu koja se bavi glasinama i izvještavanjem o celebrityima New Yorka. Iako je Sara tipična žena kojoj je potrebna enormna količina igre i živi gotovo stereotipan "cat lady" život, vrlo je simpatična. Nikada ne gnjavi o tome što je sama, drži se u dobroj formi, voli se šaliti sama sa sobom, te je ljubazna prema udvaračima. To je slučajno spaja s Hitchem, kada je on "spasi" od drugog uspješnog (ali napasnog) igrača koji joj se upucava u nekom baru. Nakon toga on nakratko flertuje s njom, koristeći moju omiljenu "meta-igru", te završava razgovor razornom diskvalifikacijom kako bi je zainteresirao za sebe. Igra prepoznata, Hitch! Od ovog trenutka film kreće nizbrdo. Neću sada prepričavati cijelu radnju, već ću navesti samo par najžešćih scena koje pridonose tome: A) Hitch zove Saru na spoj na bombastičan, bizaran i potpuno nerealan način kojem prisustvuju svi njeni suradnici na poslu, gdje je gravitas situacije otprilike kao da ju je zaprosio. Bi li jedan tako umješan igrač napravio tako nešto? Eh, baš i ne. B) Hitch vodi Saru na uzbudljiv i originalan ali užasno "try-hard" spoj koji isto nitko normalan ne bi smislio C) Hitch odbija pomoći jednom klijentu zato što je kreten koji samo želi prasnuti jednu ženu koja mu se ne javlja (a koja je Sarina prijateljica, to će biti važno kasnije). Pravi savjetnici s uvidom u igru ne moraliziraju i ne igraju se bijelih vitezova, te shvaćaju da žene nisu delikatne snježne pahuljice koje treba čuvati od zlih kretena jer nisu sposobne same odlučivati o tome s kim će spavati. Istina, ovaj tip je stvarno prikazan kao psihopat koji ne zaslužuje pomoć iz sasvim drugih razloga, no pouka svejedno stoji.  D) Nakon što Sara otkrije tko je Hitch, ona ga zamrzi zato što je klijent kojeg je odbio ipak spavao s njenom prijateljicom (sluts gonna sloot!), a ona misli da ga je on obučio za to. Taj seks na jednu noć je izveden na tipično klišeiziran i jadan način koji infantilizira žene i njihovu seksualnu slobodu. Sara zbog tog užasnog zločina u obliku neobaveznog seksa napadne navedenog klijenta i udari ga nogom u jaja. Nevjerojatna je količina zgražanja nad igračima koju film smatra realnom. U stvarnosti, saznanje da je netko učio ili podučavao igru nije bomba zbog koje ljudi odmah linčuju osobu, već samo kratkotrajna zanimljivost koju se lako sredi hladnim nastupom i racionalnim objašnjenjem. Uzgred, upravo zbog toga su komične prijetnje "da će me netko prije ili poslije otkriti", kao da bi to imalo ikakvog značajnog utjecaja na moj život. E) Albertova nova cura Allegra ga zamrzi nakon što se u novinama sazna tko je Hitch i da mu je Hitch pomogao. Vidi "D". F) Allegra je zaljubljena u Alberta zato što nije zapravo radio stvari koje mu je sugerirao Hitch, već je samo bio svoj i ponašao se zastrašujuće Beta. Ovo je još nerealnije od ideje da Hitch s par savjeta može Albertu pomoći da je osvoji tako brzo i pouzdano.  G) Film završava debilnom scenom u kojoj Hitch trči za Sarom i izjavljuje joj svoju vječnu ljubav, te se baca pod njen auto kada ona unatoč tome želi otići. Ona na kraju shvati da je i ona zaljubljena u njega i film sretno završava. H) Iako Hitch na kraju filma opet organizira jedno upoznavanje, vraćajući se svojim korjenima, napominje da "nema pravila", tj. da je "samo budi svoj" pristup jedini ispravan. Unatoč ovome, držim da je Hitch i dalje zanimljiv i simpatičan film koji vrijedi pogledati. Zašto? Pa jednostavno: za razliku od Don Jona, koji je pun feminističke propagande i na otrovan i destruktivan način pristupa ozbiljnim društvenim problemima, Hitch je lagan, pozitivan i sadrži dovoljno dobrih lekcija i zanimljivosti da bi mu se oprostilo ulagivanje beta/ženskoj publici i nešto malo moraliziranja. Hitchev svijet je možda pun hrčka, no taj hrčak nije zlonamjeran, samo naivan. Nevjerojatno je da je bilo potrebno samo 8 godina kako bi se filmovi od Hitcha pa nadalje degradirali do otrovne razine koju danas utjelovljuje "Don Jon". To je nesumnjivo krivnja prodora feminizma trećeg vala u društvo. Isti ćemo prijelaz vidjeti u usporedbi dvije poznate serije u nastavku tjedna filmske umjetnosti. Da, vaša omiljena manifestacija produžena je na još jedan tjedan! Iščekuje vas još nekoliko zanimljivih recenzija. Zaključak: 6/10, vrijedi pogledati Oznake: tjedan filmske umjetnosti, film, filmovi, umjetnost, igra, umijeće igre, bijeli vitezovi, spoj, upad, savjeti |
- 21:03 - Komentari (5) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 03.02.2014.
Tko bi rekao?
|
Stvari nisu trebale ispasti takvima kakve su danas. Ako pogledate originalnu definiciju feminizma, gotovo da nema osobe koja se ne bi složila s njom. Evo kako glasi: Feminist(ica) je osoba koja propagira i podržava prava i jednakost žena. Feminizam je radikalna ideja da su žene ljudi. Ako držite ovu definiciju za riječ, ja sam zapravo najveći feminist na svijetu! Smatram da su žene dovoljno sposobne da same (ako to žele) dospiju na vladajuća mjesta u vladama i tvrtkama, da se znaju brinuti za sebe bez da im dajemo dodatna prava nauštrb tuđih, te da kao i svi drugi ljudi imaju kontrolu nad svojim životom kako bi slobodno donosile odluke i uživale njihove plodove. Nažalost, moj kutak je osamljeno mjesto. Današnji feminizam postao je bizarna kaša različitih vjerovanja temeljenih na misli da su žene bespomoćna djeca kojima netko treba upravljati i izolirati ih od pogrešnih utjecaja. Ako se žene ne osjećaju ugnjetavanima, bez brige: feminizam zna da su žene slaboumne pa im samo treba pomoći da shvate da su zlostavljane. Nećemo ni spominjati vječno prisutnu opasnost od povrede ženskih osjećaja koju valja sprječavati svim sredstvima; što se feminizma tiče, milijuni žena mogu slobodno pokupiti spolne bolesti ili pocrkavati od dijabetesa i infarkta samo kako bi netko istjerao mak na konac. Sufražetkinje se vjerojatno okreću u grobu.  Današnja žena se mora ponekad zapitati: uz takve prijatelje, kome trebaju neprijatelji? Oznake: feminizam, sociologija, igniss, bijeli vitezovi, žene |
- 22:13 - Komentari (7) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 27.01.2014.
Rođeni za zgražanje: kako je Internet nasjeo na #bikinibridge
Vjerojatno ste već čuli za pojam "Thigh gap": to vam je ono kada osoba koja stoji uspravno i sa stopalima skupljenim jedno uz drugo ima barem malo slobodnog prostora između svojih (golih) bedara. Taj razmak može biti samo "rupica" ("inner thigh gap") odmah ispod gaćica, a može sadržavati i cijeli prostor od vrha do dna bedara, kao u ove četiri slike:    Nikada ne bih spavao s ovim ženama; obrađivao bih ih u bezumnom zanosu sve dok se ne srušim od dehidracije.* * = ali to ne znači da ne mogu bez njega; jasno je da ne mogu sve žene imati takvo tijelo Iako je za ženu u pravilu moguće imati spomenuti razmak između bedara bez da bude pothranjena ili anoreksična, ovaj koncept je postao popularan na foto-blogovima anoreksičnih žena iz razloga što je ženama s viškom kilograma praktički nemoguće imati ga. Možete pogoditi što se dogodilo: koncept je postao popularan, te se iz njega izrodila moralna panika u kojoj su se blogeri i mediji diljem zapadnog svijeta zgražali nad promicanjem razmaka između bedara kao nezdravog, nabijanja kompleksa ženama, poticanja anoreksije, patrijarhalnih standarda ljepote i sl. Tko bi rekao da su žene tako slaboumne da će se početi izgladnjivati do smrti samo zato što su vidjele par slika na internetu? Feminizam očito misli tako. Činjenica da je lako moguće imati spomenuti razmak i biti zdrav izbačena je iz javne svijesti, unatoč tome što isti ti pisci stalno tvrde kako je sasvim moguće imati višak kilograma i biti zdrav. Ako je moguće biti dobroga zdravlja bez obzira na težinu, zasigurno onda to vrijedi za oba ekstrema? Nažalost, tu činjenicu su svi ignorirali. I tako je poražen #thighgap. ... Povijest postade legenda; legenda postade mit. I cijelu jednu godinu zaboravljeno je da razmak između bedara postoji, dok Patrijarhija nije dobila priliku zarobiti nove žrtve. Došla je novoj generaciji mladih žena, koje su je prihvatile i odnijele u svoje domove; i tamo ih je opsjela. ... Patrijarhija je omogućila tim ženama veliku popularnost u društvu prepunom iskrivljenih standarda ljepote; još mjesec dana trovala im je umove; i u mraku njihovih kupaonica, čekala je. ... Tama se uvukla u fotoblogove diljem svijeta. Govorkalo se o novoj opsesiji ženskim oblikom tijela na Internetu; šaptalo se o bezimenom kompleksu. A Patrijarhija je osjetila da je njeno vrijeme opet stiglo.  Bikini Bridge (#bikinibridge) bio je puno, puno gori od Thigh Gapa. Što je to Bikini Bridge? To je kada je ženin kupaći kostim napet preko njenih zdjeličnih kostiju tako da ne dodiruje barem dio donjeg trbuha do dijela iznad međunožja, ili cijeli donji trbuh. Napeta tkanina u tom slučaju čini most koji vidite na slici.  2/10, ne bih prasnuo. Šala mala. Ovaj koncept blogeri i mediji diljem zapadnog svijeta procijenili su još opasnijim od razmaka između bedara iz tri razloga: 1. Ne samo da za ovaj "most" uistinu treba biti savršeno mršav, već i treba imati baš pravi oblik zdjelice s malo istaknutijim kostima. Vrlo je malo žena, čak i među manekenkama, koje se mogu time pohvaliti. Naravno, isto kao i kod thigh gapa, nisam nikada čuo da je neki muškarac otpisao ženu zato što nije imala bikini most. Ako ima krasno, ako nema isto krasno. Sigurno ima još puno lijepih stvari na njenom tijelu. 2. Ovaj oblik tijela je podržao i sam otac patrijarhije na zapadu, Sveti otac Papa Franjo, tweetavši iz svoje rezidencije u Vatikanu ovo:  3. #bikinibridge je u samo nekoliko sati svog postojanja već počeo odnositi živote mladih žena:  Reakcija feministički orijentiranih blogera i medija diljem svijeta bila je još žešća nego prošlog puta. U roku od jednog dana, gotovo svi važniji pisci i kolumnisti popratili su pojavu Bikini mosta člancima u kojima su izražavali svoje zgražanje, brigu za žensko tjelesno i mentalno zdravlje koje će biti narušeno njime, pozive na cenzuru i napade na one koji su podržali ovu seksističku ideju i time ugrozili ženske osjećaje i zdravlje. Zgražanje je doseglo kritičnu masu i prelilo diljem interneta na sve manje izvore novosti, od manje utjecajnih blogova pa do lokalnih news portala. Kod nas su vijest popratili Index-"kao-da-na-internetu-već-nije-bilo-dovoljno-pljuvanja-po-debelima".hr, Jutarnji.-"zabrinjavajući-trend-bokovi-neuhranjenih-djevojaka".hr, Kodex-"još-jedan-opasan-trend".me, MojFaks-"odlazi-li-svijet-kvragu".com i srednja-"uznemirujući-novi-trend".hr A onda je uslijedio hladan tuš: #bikinibridge zapravo NE POSTOJI. U javnost je izašao dokument koji pokazuje da je opskurni internetski forum 4chan inscenirao histeriju, kreiravši lažne Tumblr fotoblogove, lažne feminističke profile koji će posaditi sjeme zgražanja, te fotošopirao tweet Svetog oca i članak o samoubojstvu:    Pažljivi čitatelji su možda već uočili da nešto ne valja kada je članak o samoubojstvu debele mlade djevojke u posljednjoj rečenici spominjao da je za dopremanje njenog leša u mrtvačnicu bio potreban bager i da mrtvozornici nisu bili sigurni koje tijelo ponijeti s plaže gdje ga je more izbacilo zajedno s "nasukanim kitovima", što BBC sigurno nikada ne bi napisao čak i kada bi to bilo teoretski moguće. Papin tweet također je bio obični photoshop. No ljuti bijeli vitezovi i feministice koji sjede na svojim počasnim mjestima na Internetu i u raznim novinama i časopisima to nisu primijetili. Kako je moguće ne primijetiti tako nešto? Jesu li ti ljudi slijepi, glupi ili oboje? Kako, zaboga? Forum 4chan je ovim projektom napravio nešto puno važnije od izazivanja smijeha: raskrinkao je i osramotio duboko ukorijenjenu kulturu zgražanja. Sve te tisuće novinara i blogera koje su na znak zviždaljke skočile u obranu krhke ženske psihe poput Pavlovljevog psa dio su ogromne mašinerije koja radi na održavanju imidža da su žene žrtve u svakom području života. Rade na tome da većina populacije počne vidjeti diskriminaciju i patrijarhiju baš svugdje, čak i u mjestima gdje je to praktički nemoguće, apsurdno ili smiješno kao ovdje. To su mentalno poremećeni ljudi koji su rođeni za zgražanje, a često su i plaćeni za njega. Kada konzumirate bilo što što je danas napisano na Internetu ili u novinama, morate imati na umu misaone procese osoba koje pišu većinu sadržaja. Kultura zgražanja sastoji se od ljudi čiji je osobni identitet snažno vezan za ideju bivanja žrtvom i/ili obrane žrtava od zlih diskriminatora. Oni si na spomen svake nove pojave koja se čak i malo tiče "žrtava" (u ovom slučaju žena) ne mogu pomoći; jednostavno moraju eruptirati bijesom, zgražanjem i histerijom. Žive u paranoičnom uvjerenju da se cijeli svijet vrti oko njih i ugnjetava ih. Upravo zato što su toliko predvidljivi i njihovo pisanje i jest postalo takva sprdačina da ih je 4chan uspio trollati sa samo par slika. Ako malo prošvrtljate po komentarima ovog bloga, i sami ćete vidjeti njihovu osjetljivost na sve što je napisala neka tamo osoba na internetu.  Izvor: XKCD Zašto je toliko važno o čemu piše nekolicina psihički nestabilnih pojedinaca na internetu? Upravo zato što to nije samo "nekolicina". Takvi ljudi ne egzistiraju izolirani na samo par blogova koje nitko ne čita i koji povremeno dolaze trollati mi. Naprotiv, ti ljudi vladaju većinom zapadnih medija (ovu priču su zgražanjem popratili Daily Mail, Huffington Post, Daily Beast, Fox News, BuzzFeed, NYDailyNews, Washington Post, Yahoo, Australia News...), čine značajan dio blogosfera i foruma, te preko državnih institucija dobivaju milijune i milijune vaših poreznih dolara/eura/kuna kako bi provodili svoja "istraživanja", širili propagandu te gušili slobodu govora. Kako znamo da kultura zgražanja postoji samo za žene, a ne za muškarce? Jednostavnim misaonim eksperimentom. Kada muškarci vide sliku mišićavog tipa s pločicama na trbuhu, to ih u pravilu motivira da žive zdravije i više vježbaju, a ne užasava. U najgorem slučaju slegnu ramenima i nastave živjeti svojim životom; ne doživljavaju potpuno rasulo svog samopouzdanja i bacaju se u kupovinu hormona rasta, niti itko u medijima misli da oni to rade. No ako je u pitanju žena? Ona je poput malog djeteta i treba je hitno zaštititi od zlih patrijarhalnih sila koje će je zatrovati i slikama bikini mosta odvesti na pogrešan put. Feminizam infantilizira žene.  Otkrivanje i ismijavanje profesionalne kulture zgražanja i feminističke ideologije koja stoji iza nje kritično je kako bi se javnost imunizirala na laži koje iz nje dolaze. Sa svakim zamatanjem u plašt "žrtve patrijarhije" kojim pokušava privući pozornost i novac, feminizam se istodobno izlaže i debaklima poput ovoga koji će okrenuti ljude od njega. Ako se ovi trendovi nastave (a siguran sam da će se nastaviti, uzevši u obzir patološku sklonost histeriji kod ljudi rođenih za zgražanje), "feminizam" će uskoro postati samo još jedna prljava riječ. Oznake: feminizam, bijeli vitezovi, debljina, percepcija tijela, bikinibridge, thighgap, internet, tumblr, 4chan, mediji, šovinizam, žene, slike, anoreksija, rođeni za zgražanje |
- 07:39 - Komentari (26) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 25.11.2013.
Stvarno? "Svaka treća žena u Hrvatskoj je žrtva nasilja"
|
SRAMOTNE BROJKE Svaku treću ženu mlati bračni partner  T-Portal nam je nedavno donio intervju s Nevom Tolle, koordinatoricom Autonomne ženske mreže. Kako je danas 25. studenoga, Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama, čini mi se da je to dobra prilika raščistiti neke stvari. Krenimo redom: Tvrdnja #1: "Oko 34 posto žena preživjelo je seksualno nasilje" Uistinu zabrinjavajuća brojka. No je li ona realna? Uzevši u obzir našu patrijarhalnu sredinu, moguće je da gđa. Tolle čak i podcjenjuje broj žrtava. Odlučio sam ga provjeriti sljedećim postupkom: 1A: Pronađimo broj kaznenih djela seksualne prirode u RH u prošloj godini Godišnje izvješće MUP-a za 2012. godinu na stranici 24 donosi nam točne podatke:  Zbrojimo stupce "Prijavljena" i "Naknadno otkrivena" za kategorije "Silovanje", "Pokušaj silovanja", "Bludne radnje" i "Ostalo". To obuhvaća svaku moguću vrstu zločina seksualne prirode, od silovanja pa do pipanja, nepristojnog pokazivanja spolnih organa i seksualnog uznemiravanja (iako je u toj strukturi najekstremnijih zločina kao što su silovanja i pokušaji silovanja naravno najmanje, tj. oko 20%). Dobivamo brojku od 577 takvih kaznenih djela u 2012. godini. Zbog jednostavnosti, pretpostavit ću da su sva ta kaznena djela: a) počinili muškarci na štetu žena (dakle, pretpostavit ću da nema homoseksualnih silovanja, žena koje su seksualno napastovale muškarce, zlostavljana su isključivo djeca ženskog spola, itd.), b) da su sve prijave istinite, tj. da ne postoje lažne prijave za seksualno nasilje, te c) da je svaki zločin jedna nova žrtva, tj. nema ponavljanja zločina nad istom žrtvom. 1B: Pomnožimo broj kaznenih djela multiplikatorom U paketu sa svim tvrdnjama o zločinima seksualne prirode dolazi i tvrdnja da žrtve rijetko prijavljuju zločin zbog srama, manjka podrške okoline i sličnih faktora. Koliki je stvarno taj multiplikator ovisi o raznim faktorima Libela.org, jedna od najekstremnijih feminističkih web stranica kod nas, navodi da na svako prijavljeno silovanje dolazi još 15 do 20 neprijavljenih. Teško je zamisliti iti jedan zločin, od prijetnji pa do krađe, gdje se prijavljuje samo 50% zločina (na svaki prijavljen još jedan neprijavljen), a kamoli 6%. Čak ni korupcija nije toliko skrivena. Ovo je vrlo ekstremna pretpostavka ali dobro, pretpostavit ćemo da se zapravo događa 15 puta više seksualnih zločina nego što ih je prijavljeno. Misli li Libela.org samo na silovanje, ili i na blaže zločine poput, pipanja, nepristojnog izlaganja, seksualnog uznemiravanja i sl.? Izaći ćemo im u susret i pretpostaviti da SVIH seksualnih zločina (a ne samo silovanja, koja čine 20% seksualnih zločina) uistinu ima 15 PUTA više nego što je prijavljeno. To nam daje ovu jednadžbu, gdje je X hipotetski broj i prijavljenih i neprijavljenih seksualnih zločina koji su se dogodili u jednoj godini: X = 577 x 15 X = 8655 1C: Pomnožimo multiplicirani broj kaznenih djela prosječnom životnom dobi Prosječni životni vijek Hrvatice je 80 godina. Razdoblje od 80 godina predstavlja jedan cjelokupni presjek društva, u kojemu se u potpunosti izmijenila barem jedna generacija žena i time tijekom svog života u tom dobu imala priliku biti žrtvom nekog seksualnog zločina. 8655 x 80 = 692 400 Dakle, imamo hipotetskih 692 400 seksualnih zločina na području RH tijekom životnog vijeka jednog presjeka (nekoliko generacija u raznim životnim stadijima) hrvatskih žena. U Hrvatskoj prema popisu stanovništva 2011. ima 2.218.554 žena. 692 400 / 2 218 554 = 31% 31%. To je i dalje manje od 34% koliko tvrdi gospođa Tolle. A da ne zaboravimo, udio od hipotetskih 31% žena koje su tijekom života bile žrtvama nekog seksualnog zločina uključuje sljedeće velikodušne pretpostavke: a) da su sve seksualne zločine počinili isključivo muškarci na štetu žena (dakle, pretpostavit ću da nema homoseksualnih silovanja, žena koje su seksualno napastovale muškarce, zlostavljana su isključivo djeca ženskog spola, i sl.), b) da su sve prijave istinite, tj. da ne postoje lažne prijave za seksualno nasilje, c) da je svaki zločin jedna nova žrtva, tj. nema ponavljanja zločina nad istom žrtvom, d) da zapravo ima 15 PUTA više SVIH seksualnih zločina nego što je prijavljeno I unatoč svim tim oblicima "pomoći" (zabilježeni brojevi su direktno i indirektno povećani oko 30 puta ili 3000%), stvarni podaci i dalje ne mogu stići takve stratosferske procjene kakve iznosi Neva Tolle. Zbog obzira prema žrtvama i manjka prostora ne želim ovdje špekulirati koliko stvarno ima seksualnog nasilja, ali iz gore izloženoga znam da ga sigurno nema toliko da bi ga tijekom života moglo iskusiti 34% žena. Neva Tolle ili besramno laže ili se ravna po falsificiranim podacima. Sramotno je da predstavnica jedne organizacije koja dobiva 90% svojih sredstava od države, županija i gradova koristi proračunska sredstva za širenje očitih neistina.  Ovakav parazitizam na boli pravih žrtava i predstavlja pljusku u lice svakoj ženi koja je stvarno bila silovana. K tome još svoje neistinito predavanje nazvati "Istina je. Zašto šutite o tome?" je stvarno drsko, bez ikakve trunke morala ili obzira. Tvrdnja #2: "U Hrvatskoj je svaka treća žena preživjela neki oblik nasilja od strane sadašnjeg ili bivšeg partnera" 33.33% žena je doživjela nasilje od sadašnjeg ili bivšeg partnera? Dobro, idemo pogledati:  Stranica 58 navodi da su 2012. prijavljena 622 slučaja nasilničkog ponašanja u obitelji, te naknadno otkrivena još 162, za ukupno 784 slučaja nasilničkog ponašanja u obitelji godišnje. Primjenimo istu formulu, pretpostavimo da je a) svo nasilničko ponašanje u obitelji uvijek od muškarca prema ženi, b) pretpostavimo da je svaki slučaj nova ženska žrtva, c) prihvatimo opet ekstremnu pretpostavku da stvarnih slučajeva ima 10 PUTA više nego zabilježenih u MUP-u (izvor: Sigurno mjesto, Ženska soba), te d) da nema lažnih prijava. Evo jednadžbe: X = 784 x 10 X = 7840 hipotetskih slučajeva nasilja u obitelji u jednoj godini 7840 * 80 = 627 200 hipotetskih slučajeva nasilja u obitelji u 80 godina (jedan presjek nekoliko generacija svih žena u Hrvatskoj) 627 200 / 2 218 554 = 28%. Dobivamo hipotetskih 28% vs. 33% - naravno i dalje uz sljedeće velikodušne pretpostavke: a) da je svo nasilničko ponašanje u obitelji uvijek od muškarca prema ženi, b) da je svaki slučaj nova ženska žrtva, c) da je stvarnih slučajeva 10 PUTA više nego onih zabilježenih u MUP-u, te d) da nema lažnih prijava I unatoč svim tim oblicima "pomoći" (zabilježeni brojevi su direktno i indirektno povećani oko 30 puta ili 3000%), stvarni podaci i dalje ne mogu stići takve stratosferske procjene kakve iznosi Neva Tolle. Koliko je to čak i 28% zapravo vjerojatno? Evo jedne usporedbe za perspektivu. Uzevši u obzir da je u cijeloj Hrvatskoj u 2012. bilo ukupno 2438 prijavljenih i naknadno otkrivenih kaznenih djela protiv života i tijela (dakle, od ubojstava do nanošenja lakših tjelesnih ozljeda), nekako mi je teško povjerovati da se paralelno s tim odigrava još i tri puta više slučajeva u kojima muškarci vrše nasilje nad svojim partnericama. Također je zanimljiva i pomisao da grupa ovih 33% žena koje su pretrpjele fizičko nasilje ne moraju biti istih onih 34% koje su pretrpjele i seksualno nasilje. Kada bi se te dvije kohorte ne bi savršeno poklapale, ispalo bi da je više nego svaka druga žena bila žrtva barem jednog nasilnog ili seksualnog zločina tijekom svog života, što je još apsurdnija tvrdnja od ove dvije pojedinačno. Tvrdnja #3: "...podaci o psihičkom nasilju pokazuju da je taj oblik nasilja preživjelo više od 60 posto razvedenih žena u Hrvatskoj, a isti postotak boluje od PTSP-a kao posljedice nasilja." Ok, samo da ovo ponovim: 60% razvedenih žena ima PTSP zbog psihičkog nasilja doživljenog tijekom ili poslije braka. Čak i ako psihičko nasilje nije bullshit kategorija poput ekonomskog zlostavljanja, već vidim da će ovo biti veselo. Prvo pogledajmo "Statističko izvješće DZS-a #1467: Razvedeni brakovi u RH u 2011. godini" na stranicama DZS-a: stranica 10 nam kaže da je broj razvoda je manje više stabilan na oko 5000 godišnje. To znači da u Hrvatskoj imamo... recimo, 150 000 razvedenih žena, prikupljenih kroz posljednjih 30-ak godina? Ne znam koliko ih se ponovno udalo, tako da podatak ne mogu sa sigurnošću potvrditi. U pomoć nam dolazi izvješće Jutarnjeg lista o popisu stanovništva 2011., koji nam kaže da 5% žena ima bračni status "razvedena". 0.05 x 2 218 554 = 110 927. Dakle... 111 tisuća razvedenih žena, plus nepoznata količina razvedenih žena koje su se poslije ipak udale pa ih ne obuhvaća ovaj status? Bio sam prilično blizu. Ako od njih 60 posto ima PTSP, to znači da samo žena koje pate od PTSP-a kao posljedice psihičkog nasilja u braku ili poslije braka ima nevjerojatnih 110 927 x 0,60 = 66 566, tj. 66 tisuća. Za usporedbu, branitelja Domovinskog rata za koje je registrirano da pate od PTSP-a ima oko 20 500, a to je otprilike tri puta manje. Čak i ako prihvatimo da svih cca 35 000 branitelja kojima su odbijene prijave za isti stvarno ima PTSP, i dalje su prilično malena kohorta u odnosu na razvedene žene u Hrvatskoj. Psihičko nasilje u braku ili prilikom razvoda izaziva više PTSP-a nego razorni rat s etničkim čišćenjem? Oprostite, ali ja moram pritisnuti alarm za bullshit. I inače se često viđaju ovakve nebulozne tvrdnje, ali ovo je jedan od rijetkih puta da ih je netko koncentrirao u baš jedan gust, sluzav članak koji vrvi neistinama. Prijavljujte nasilje ako vam se dogodi i prijavljujte ako znate da se drugima događa, ali nikada se ne odavajte zlonamjernoj histeriji poput Neve Tolle, koordinatorice Autonomne ženske ženske kuće Zagreb. Pravim žrtvama dugujete više od toga. Zaključak: dvije od tri statistike u Hrvatskoj su žrtve nasilja. Najčešći zlostavljači su feminstice, demagozi i ostalo društveni paraziti koji lažiraju podatke kako bi ostvarili osobnu korist.  Izvor dijela slike: Novi List Oznake: nasilje nad ženama, feminizam, nasilje, patrijarhija, bijeli vitezovi, Vijesti, priče sa seksualnog tržišta, statistika, zlostavljanje |
- 08:14 - Komentari (10) - Isprintaj - #
srijeda, 11.09.2013.
Patrijarhija i civilizacija (Dio 1 - Kome trebaju muškarci?)
|
New York Times nam je nedavno donio ovaj predivan članak gigantskog bijelog viteza.... pardon, "biologa i stručnjaka za krivično pravo" Grega Hampikiana: Riječ "Homo" odražava sklonost znanosti muškarcima u znanosti 18. stoljeća. Tu sklonost postaje sve teže održati kako muškarci postaju sve manje i manje relevantni za reprodukciju i roditeljstvo. Žene ne postaju samo jednake muškarcima. Prilično je jasno da je muški rod riječi "čovjek" pogrešan: neprekidna, intimna i nužna majčinska povezanost definira našu vrstu. S razvojem reproduktivnih izvora, možemo očekivati da će se sve više žena odlučiti na reprodukciju bez ikakvih muškaraca. Na svu sreću, podaci o djeci koju podižu samo majke obećava. Kao što je pokazala sociologinja Sara S. McLanahan s Princetona, siromaštvo je ono što šteti djeci, ne broj ili spol roditelja. Kao prvo, ovo je netočno. Velika studija iz Švedske, provedena na uzorku od 986 322 djece (da, milijun djece) i objavljena u prestižnom časopisu Lancet pokazala je da kod samohranog roditeljstva i dalje postoje znatni negativni efekti na djecu (npr. 200-300% veća šansa za psihičku bolest ili suicid i 400% veća šansa za alkoholizam i drogiranje) čak i kada se korigira za ekonomsko stanje, društvo i ostale faktore. Budući da je Lancet ekvivalent Naturea za medicinu, da je istraživanje iz Švedske koja je došla do podrške samohranom roditeljstvu više nego sve druge države svijeta (do te mjere da je siromaštvo eliminirano kao faktor). te da postoji još stotinu sličnih istraživanja s konzistentno istim zaključcima suprotnim ovom, upućuje na to da je Greg Hampikian budala koja ne zna tumačiti kvalitetu znanstvenog istraživanja. To je u redu, budući da su žene istodobno i nužne i dovoljne za reprodukciju, a muškarci nisu ni jedno ni drugo.Od produkcije prve stanice (jajeta) do razvoja fetusa i podizanja djeteta, muškarci ne moraju biti tu. Mogu biti na poslu, doma, u ratu, živi ili mrtvi. .... Ako žena želi imati dijete bez muškarca, treba samo osigurati spermu (svježu ili zaleđenu) od donora (živog ili mrtvog). Jedina tehnologija koja joj treba je slamka, i osnovna tehnika je uvijek ista. Kada bi svi muškarci na svijetu danas umrli, vrsta bi mogla nastaviti sa zaleđenom spermom. Da sve žene nestanu, izumrli bismo. Iako je istina da su muškarci potrošna roba do te mjere da bi u slučaju katastrofe jedan muškarac mogao oploditi sve žene na svijetu, to ne znači da se može bez barem tog jednog muškarca. Sperma i dalje mora doći od nekamo. To što nije važno odakle je došla ne znači da se može bez nje. Po autorovoj bolesnoj logici, mogli bismo uzgajati dječake do puberteta, zalediti im spermu i zatim ih ubiti, jer za nastavak vrste s muške strane nije potrebno ništa više od kapljice sperme. No to onda znači i da bi muškarci mogli uzgajati žene do puberteta i zatim ih ubiti, zalediti im jajne stanice i kasnije ih oploditi i razviti u inkubatoru.  Austrijski silovatelj Friedl, koji je desetljećima držao ženu i kćeri zatvorene u podrumu i time dokazao da "jedan od spolova nije potreban za reprodukciju U oba slučaja, nije moguće eliminirati komponentu začeća. Opet je potreban barem jedan izvor sperme i barem jedna izvor jajnih stanica, bez obzira na to što se poslije događa s njima. Konačno pitanje je, treba li "čovječanstvo" zapravo muškarce? S tehnologijom za kloniranje ljudi odmah iza ugla i dovoljno zaleđene sperme na svijetu da stvori mnogo generacija, možda bismo trebali provesti cost-benefit analizu. New York Times je dao platformu za propovijed uistinu poremećenom čovjeku. Usput, primijetite kako bi muškarci uvijek trebali biti vezani moralnošću i ne koristiti svoj povlašteni položaj kada ga imaju, ali za žene treba samo hladno provesti cost-benefit analizu. Istina je da su muškarci tradicionalno uzdržavali obitelji. Ali žene čine većinu diplomanata još od 80-ih, i ima ih sve više. Istina je da muškarci u prosjeku imaju malo više mišićne mase od žena. Ali u doba rasprostranjenog oružja, onaj s više vatrene moći (i znanja zakona) pobjeđuje. A) Fakultetska diploma !=! veća zarada B) Diploma iz bullshit područja poput ženskih studija, komparativne umjetnosti japanske literature, sociologije i ljudskih resursa = bullshit C) Snaga i sposobnost ratovanja su malo širi pojam od mišićne mase. Bojim se i pomisliti što bi se u ratu dogodilo vojsci sastavljenoj 100% od žena. Uostalom, nije mi jasno zašto bi iti jedna žena htjela doživjeti tako nešto. U međuvremenu, žene žive dulje, zdravije su i manje je vjerojatno da će počiniti nasilan zločin. Da su muškarci auti, tko bi kupio model koji ne traje toliko, sklon je smrtonosnim incidentima i češće ga odnese pauk? A) Žene možda žive dulje zato što su pošteđene opasnih i riskantnih poslova, zato što izazivaju više simpatija kada su u lošoj poziciji, zato što se ne moraju agresivnošću natjecati za naklonost suprotnog spola, i možda još neke stvari? B) Broj muškaraca koji ikada u životu počini nasilan zločin je toliko zanemariv da ne vidim kako ovo može biti faktor Kada sam sve ovo pojanio kolegici i pitao je smatra li da kod muškaraca postoji išta nezamjenjivo, rekla je: "Zabavni su." Gospodo, nadajmo se da je to dovoljno.  Greg Hampikian, u pohodu za koji se nada da će jednog dana uroditi spolnim odnosom s iskusnim i magnetičnim feministicama Ponos je uvijek najveći pred konačni pad. U ovom članku vidimo rezultat pola stoljeća ulagivanja feminističkoj misli. Ekstremni bijeli vitez je postao toliko hrabar da izađe u javnost - u najpoznatije novine na svijetu - i tu iznese svoje mizandrične stavove. No koliko god njegovi stavovi bili bolesni, uvijek se treba prisjetiti toga da je stvarnost protiv njih. Ne samo da su muškarci i dalje potrebni, već je i patrijarhija koju toliko mrzi jedini uspješan oblik civilizacije koji je ovaj svijet ikada poznavao (iako nije svaka patrijarhija dobra, o čemu će biti više riječi poslije). Evo nekoliko razloga zašto: 1. Tko je sagradio napredno zapadno društvo u kojemu živimo? Kada kažem "sagradio", mislim na i društveno uređenje sa svim zakonima i slobodama koje uzimamo zdravo za gotovo, i na fizički oblik?Tko stoji između feminističkog pokreta i nasilnog svijeta u razvoju koji gledamo na televiziji, gdje žene ne mogu voziti auta, a kultura silovanja i nasilja prema ženama je vrlo realna? Točno tako. Ovakvu društvenu organizaciju utemeljili su muškarci. 2. Tko održava i podmazuje kotače društva u kojemu živimo? Tko gradi i održava zgrade u kojima boravimo, ekološke kuće u predgrađima o kojima fantaziramo, i ceste na kojima vozimo? Tko osigurava da uvijek ima struje i da iz slavine teče (čista) voda? Tko je odgovoran za donošenje hrane na police trgovina i opskrbu restorana u kojima ovakvi pseudo-intelektualci rado ručaju? A odjeća koju nosimo (i na koju žene troše enormne iznose novca) - tko je donosi ovamo? Tko je uopće razvio tekstilnu industriju i materijale koje ona koristi? Opet je odgovor muškarci. 3. Tko je donio i oblikovao zakone koji omogućavaju zapadnim ženama prava i slobode koje su uskraćene većini žena na svijetu? Tko je donio posebne zakone o pozitivnoj diskriminaciji kako bi se pod svaku cijenu podiglo žene na razinu koju žele? Naravno, patrijarhalno društvo. 4. Tko provodi ovakve zakone i osigurava da te slobode koje feminstčki pokret uzima zdravo za gotovo nisu pregažene nasiljem? Muškarci. 5. Tko štiti femistice i njihovu djecu? Ne samo u policiji, već i u obrani zemlje od onih koji bi je osvojili, spalili i silovali? Muškarci čine 99% vojske i većinu i vojnih i civilnih žrtava u ratovima. 6. Tko zapravo proizvodi sve oko nas, i opipljivo i neopipljivo? Tko je tiskao novine i magazine, podigao televizijske i radio tornjeve, položio kablove, lansirao satelite, kreirao pametne telefone, programirao Facebook, Instagram, Myspace i Twitter na kojemu neki cijelog dana pričaju ovakve gluposti i proglašavaju muškarce beskorisnima? Tko je izumio i proizveo sve kućanske aparate i prijevozna sredstva, od rudarenja osnovnih materijala do konačnog proizvoda? Tko ih doprema na mjesta korištenja?  7. Postoje osnovani prigovori da je puno muškaca nasilno, agresivno i sklono rizičnom ponašanju. Tko je učinio te muškarce toliko reproduktivno vrijednima? Koga muškarci pokušavaju impresionirati grabljenjem još više bogatstva pod svaku cijenu, osvajajući druge muškarce/narode, preuzimajući rizike i idući protiv ustaljenog mišljenja? Tko danas nagrađuje takve muškarce drastično većom šansom za ljubav, seks i razmnožavanje? Pouka ovog posta nije da su muškarci na neki način bolji ili više vrijedni, već kritika nevjerojatne arogancije feminizma koja nas je dovela do točke da je prihvatljivo u najpoznatijim novinama svijeta pozivati na genocid. Poput razmažene djece, ovi luđaci vide samo malu sliku: žene pokreću svijet. Sve se vrti oko žena. Žene su bolje educirane od muškaraca, žive dulje, počinju više zarađivati i mogu se razmnožavati bez muškaraca. Koji se problem tu pojavljuje? Kada raširimo sliku kao s ovih sedam točaka, shvaćamo da žene uživaju te privilegije samo zbog muškaraca. Svaki korak naprijed u "emancipaciji" koji naprave dolazi jer su ga dopustili muškarci koji donose feministički orijentirane zakone, dovode što više žena u parlamente, i svim silama se bore kako nitko ne bi došao i vratio žene u "zatucano" doba odnosa između spolova, gdje žene imaju barem nekakve obaveze i odgovornost i koje i dalje postoji u cijelom ne-zapadnom svijetu. Svaka sitnica kojom se žene mogu pohvaliti kao izrazom superiornosti - bila to sloboda samostalne reprodukcije, viši prihod, imunitet pred zakonom ili nešto četvrto - dolazi od muškaraca koji su je izumili, proizveli, organizirali i održavaju je. Ne postoji niti jedna uspješna civilizacija koja nije nastala kao rezultat patrijarhije (iako to ne znači da je svaka patrijarhija automatski civilizacija i/ili uspješna, kao što ću pokazati poslije). Poput razmažene djece, feministice i bijeli vitezovi (muški feministi) vide krajnji rezultat i pretpostavljaju da je to sve što postoji. Njihovi umovi su toliko opijeni moći da nisu sposobni pojmiti koliki su napor, krv , znoj i životi uložen u stvaranje tog rezultata, i u svojem bjesnilu napadaju one koji su odgovorni za taj rezultat. Upravo to posezanje preko svake granice će jednog dana biti stvar koja će izazvati imploziju pokreta. Previše ponosne i kratkovidne osobe poput Grega Hampikiana mogu naučiti lekciju samo kroz tragediju, upravo kao što to čine i razmažena djeca. Sljedeći članak pozabavit će se manama patrijarhalnih društava i pokazati zašto patrijarhija nije sama po sebi nešto pozitivno. Oznake: feminizam, bijeli vitezovi, teorija seksualnog tržišta |
- 11:37 - Komentari (6) - Isprintaj - #
četvrtak, 29.08.2013.
Zabluda teorije prelijevanja
|
"Uopće mi ne smeta to što je cura droljasta. Davati oralni seks je najprirodnija stvar koju cura može uraditi. Ova cura ima dobru ideju. Seks je zabavan i prirodan. U redu je ponekad se opustiti i biti droljast. Većina muškaraca je seksualno frustrirana i usamljena. Zato potičem žene da daju što više. Trebamo više ovakvih cura da poboljšamu seksualnu klimu u SAD-u. Imali bismo znatno manje frustriranih muškaraca. Ovu curu treba pohvaliti za to što je učinila, ne sramotiti. Cure koje daju oralni seks su dobre za ovaj svijet." - Uspješni igrač, o slučaju 17-godišnjakinje koju je netko snimio kako oralno zadovoljava dva muškarca na Eminemovom koncertu U slučajevima obrane seksualnog nemorala (ovisno o tome što tko smatra seksualnim nemoralom), postoje dvije strane. Prva je prilično predvidljiva i temelji se na misli da je potpuna seksualna sloboda apsolutno pravo Ovaj post se tiče više druge strane koja također brani seksualni nemoral. Naime, druga strana je rijetka i vrlo originalna. Poput čovjeka iz citata, neki muškarci ili imaju Alfa status i s time uživaju plodove modernog seksualnog tržišta ili su Beta i Omega i nadaju se da će ih uživati. Bilo kako bilo, u njihovom pogledu na svijet, ženska seksualna sloboda je dobra ako će pomoći smanjiti broj seksualno frustriranih muškaraca. Ako se u društvu događa više seksa, to znači da će se on preliti kroz društvo sve do frustriranih muškaraca i utažiti njihovu žeđ. To je hvale vrijedan altruizam s kojim se mogu složiti. Nažalost postoji jedan problem. Zbog ženske osobine koju nazivamo hipergamijom - nagonom za bivanjem sa što više Alfa muškarcem bez obzira na rizike i negativne efekte, distribucija seksa u društvu oštro je nagnuta. Naj-Alfa muškarci koji čine jedva 5% populacije uživaju 40% ukupnog seksa koji se događa u društvu, dok svi Alfa muškarci i neki od viših Beta, ukupno tek jedna četvrtina populacije, uživaju nevjerojatnih 78% ukupnog seksa koji se događa u društvu. Ostale tri četvrtine muškaraca se ili jedva snalaze ili žive u pustinji prisilnog celibata.  Evo što ovo znači: kada bismo postali potpuno seksualno otvoreno društvo i ukinuli svaki oblik sramoćenja ženskog promiskuiteta (ili serijske monogamije), to i dalje ne bi pomoglo seksualno frustriranim muškarcima. Kada bi se, recimo, kao rezultat poticaja citiranog gore, dogodilo 1000 novih slučajeva oralnog seksa, 780 od tih slučajeva bi otišlo kod samo 280 muškaraca - u prosjeku po tri svakom muškarcu. Tek 220 slučajeva oralnog zadovoljavanja bi bilo raspodijeljeno među ostalih 720 muškaraca - tek jedan svakom trećem muškarcu. Svaki član prve grupe bi bio zadovoljen u prosjeku po 3 puta, dok bi svaki član druge grupe bio zadovoljen u prosjeku po 0.33 puta. Od trećine oralnog zadovoljavanja se sigurno ne može svršiti. Nekako mi se ne čini da je tih 0.33 dovoljno za rješavanje duboko ukorijenjene seksualne frustracije. Još gore od svega ovoga je to što hipergamija zbog fenomena predselekcije postaje sve jača kako društvo postaje promiskuitetnije. Što je veća ukupna količina seksa u društvu, to je veći dio koji ide Alfama. U gornjem primjeru, kada bismo dodali još 1000 slučajeva oralnog seksa u populaciju, poslije prvih 100 slučajeva odnos više ne bi bio 78% / 22, već 80% / 20%. Dok bismo došli do posljednje šarže od 100 slučajeva, ona bi bila distribuirana toliko povoljno za Alfe da bi oni dobili 90% novih slučajeva, a ovi tek 10%. To je poput gašenja vatre benzinom. Evo konačnog rezultata teorije prelijevanja na stvarnom seksualnom tržištu:  I ne samo na seksualnom tržištu Iako je stav tog malog broja muškaraca u osnovi pozitivan, zapravo je prilično kratkovidan i nanijet će društvu kao cjelini više štete nego koristi. Ako žele smanjiti seksualnu frustraciju, predlažem da se uhvate dekriminalizacije ili legalizacije prostitucije. To je alat koji daje potvrđene rezultate već milenijima i nije nimalo čudno da je feministički lobi žestoko protiv toga. Imam sad reći nešto drugo. Najveća ironija u spomenutom slučaju što se digla galama oko nanošenja štete curi na slici. Ona je, kako mediji prenose, pretrpjela veliku bol od strane grozne patrijarhije (iako su žene te koje znatno više osuđuju žene zbog droljastog ponašanja) koja u svojoj zatucanosti i primitivnosti osuđuje njenu seksualnu slobodu. Trebamo zatući groznu patrijarhiju koja iz čiste pakosti proglašava promiskuitetne žene droljama, a muškarce junacima. No kako je zapravo povrijeđena privatnost ove cure? Njena slika nije golišava. Ne vidi se nikakav intimni dio tijela ili nešto za što se inače očekuje da je na javnom mjestu skriveno. Na slici su samo njena usta ne nečemu. Mogla bi jednako tako jesti hot-dog i zezati se. U međuvremenu, nikoga nije briga što je golo muško tijelo izloženo poruzi svijeta i što je netko bez njegovog pristanka izložio njegov seksualni život. No feministice, bijeli vitezovi i ostali majstori racionalizacije, u svom žaru za pronalaskom "žrtava" koje će im donijeti ugled i novac, nekako su propustili osuditi tu činjenicu.  Tko se laća dvostrukog standarda, od dvostrukog standarda i pogiba. Oznake: teorija seksualnog tržišta, teorija prelijevanja, promiskuitet, alfa, beta, igrači, feminizam, bijeli vitezovi |
- 11:24 - Komentari (7) - Isprintaj - #
četvrtak, 30.05.2013.
Penis kao oružje masovnog uništenja
Priča "Preživi ovo" objavljena je u časopisu "The New Inquiry" 26.07.2012. godine. "Sirena", Allison Schulnik Kada sam bila u šestom razredu osnovne, moja prijateljica Julija (izmišljeno ime) rekla mi je preko telefona da je upravo izgubila svoju nevinost sa susjedom koji ju je pronašao doma kako sama plače zbog prekida. Bila je kod kuće i plakala kada je pokucao na vrata i ona ga je pozvala unutra. Sjedili su zajedno na kauču gdje ju je tješio i onda ju je tamo izjebao. Bilo joj je 11 godina. Njemu je bilo 19. Koliko se mogu sjetiti i vjerovati svom sjećanju od prije 17 godina, sjećam se da je Julija zvučala ambivalentno, pomalo iznenađeno i pomalo nesigurno. Nije se činila uznemireno ili kao ošamućeni zombi. Kada sam je upitala je li se željela seksati s njim, njen odgovor bio je neodređen. Nije mi rekla detalje i nisam je pitala, najviše zato što sam bila 12 i djevica, i nisam mogal zamisliti kako bi izgledalo takvo iskustvo. Možda sam pitala je li bio sladak. Mislim da je rekla da je bio visok. U našem društvu, prepoznajemo ovaj čin kao silovanje, čin nasilja koji je u svim svojim varijacijama (na spoju, od stranca, nasilno, analno, oralno grupno) prihvaćen kao najgora moguća stvar koja se može dogoditi ženi - gora od ozbiljne prometne nesreće, dugog razvoda ili smrti roditelja. Najčešće se poistovjećuje s ubojstvom. Razara život i uništava dušu. Ako si žena, nikada ne možeš nastaviti naprijed od silovanja; možeš samo "naučiti" živjeti s tim, slično kao s iznenadnom sljepoćom ili paralizom. Ako te ne uništi, u najmanju ruku će te zauvijek promijeniti na gore. Ovo je jedina dopuštena istina o silovanju. Nema alternativa. U svojih osam godina kao prostitutka, bila sam seksualno zlostavljana relativno malen broj puta. Na primjer, dva različita muškarca su me pritisnuli dolje i penetrirali bez kondoma, jednom vaginalno, a jednom analno. Prvi put je bio gotov toliko brzo da sam bila previše šokirana za ikakvu reakciju. Izvukao ga je vani da svrši poslije možda šest ulaza, poput zeca. Nije boljelo. U tom trenutku sam davala takozvanu senzualnu masažu, što je značilo da nije postojao nikakav implicitni dogovor za išta osim možda masturbacije rukom. Imala sam 22 godine. Nakon što je otišao, pomalo sam postala bijesna. Ono što sam htjela nije bilo da ode u zatvor ili se suoči s nekakvom tjelesnom kaznom; htjela sam šansu da se derem na njega, verbalno ga spustim zato što je odučio da me može iskoristiti, drugo ljudsko biće, kako god želi i bez posljedica - što je na kraju i točno ocijenio. Htjela sam da se osjeti osramoćen. Onda sam većinom zaboravila na to. Nisam prestala raditi. Nisam prestala uživati u seksu. "Nisam mislila da je to najgora stvar koja mi se ikada dogodila," piše Jenny Diski o tome kakda ju je u dobi od 14 godina silovao stranac. "Bilo je to jako neugodno iskustvo, boljelo je i osjećala sam se uhvaćeno u zamku. Ali nisam imala osjećaj da sam posebno povrijeđena silovanjem, ništa više nego što bih bila bilo kojim drugim napadom na moju osobu i slobodu. 1961. nije išlo bez pogovora da je biti penetrirana protiv svoje volje spiritualno ubojstvo." Odbijam zvati bilo koje od mojih loših seksualnih iskustava silovanjem dijelom zato što je njihov utjecaj na moj razum i zdravlje bio beznačajan u dugom roku. Iako feministi već desetljećima kritiziraju način na koji neke žene "ne kažu da je to silovanje", njihovi napori da označe silovanje kao potresnu internu krizu samo pogoršavaju problem. Pod tom definicijom, moja silovanja nisu dovoljno ozbiljna da se računaju. Nazvati ih silovanjima zvuči previše samo-omaložavajuće. Čini mi se kao ulaznica u klub u kojemu mi nije mjesto, ispunjen pacijentima s PTSP-om i djevojkama koje plaču u snu i ne mogu spavati noću. Automatski implicira razinu emocionalne štete koja se nije dogodila. Druga prigoda (i dalje tijekom mojih dana kao masažerka) s klijentom ostavila mi je analnu ozljedu i akutnu bol s kojom sam pokušava živjeti godinu dana prije nego sam se predala i otišla na operaciju. Ljudi često dobivaju analne fisure, i mnogi ljudi koji nisu nikada bili silovani idu na isti zahvat kao i ja. Koštalo me 10 000 dolara i bila je dobra odluka. Svih slijedećih godina, uspijevala sam ponovno vršiti veliku nuždu bez plakanja. Moja doktorica, sitna, stara Židovka vedro mi je objašnjavala kako ću sasvim sigurno opet dobiti fisuru kada - za nju nije postojalo "ako" - rodim dijete. Sviđala mi se bez obzira na svoj pristup centriran na trudnoći. Imala je instrumente i mjerače koje mogu opisati samo kao medicinska dilda, i moljela sam je da ih ne stavlja u mene, ali morala je zbog dijagnostike. Kada je došlo vrijeme za moju operaciju, mama me odvezla u bolnicu i brinula se za mene sljedeći vikend, kada sam hramala po stanu u medicinskim mrežastim gaćicama koje su pridržavale vatu uz moju guzu kako bi upile krv. Nije nikada pitala zbog čega mi je bila potrebna operacija. U činu koji me i dalje mistificira, opet sam se srela s tim klijentom otprilike mjesec dana poslije prvog susreta. To je bilo vrlo užurbano vrijeme u gradu i skoro sve sobe su bile zauzete, tako da smo se našli u najprljavijem hotelu koji sam ikada posjetila. Imao je samo jedan prozorčić i jedan ručnik za ruke u kupaonici. Nisam ga optužila za išta u prošlosti i on nije prešao nikakve granice. Ništa se nije dogodilo. Poput Jenny Diski, "više mi se gadio moj silovatelj nego što sam se osjećala posramljeno ili kao da sam nešto izgubila." Silovanje kao takvo bilo je sitnica u usporedbi s onim poslije, što je stvarno bio problem i prekid mog života bez boli. Ali to što je učinio, njegova nesposobnost da to prizna ili se ispriča - "Od tebe ludim", rekao mi je nakon što je poderao moj anus - učinila me moćnijom od njega. Imala sam nešto što on nikada neće znati: koliko mi se patetičan i jadan činio, i koliko je malo imao mogućnosti povrijediti me na ijedan važan način. *** Ideja da bi mogle postojati drugačije emocionalne reakcije na silovanje nije popularna. Sva silovanja su jednako traumatska i svi koji sugeriraju drukčije su označeni kao "opravdavatelji silovanja". Neoprostivo je javno propitkivati mitologiju statusa silovanja kao uništenja svake žene koja ga proživi. Camille Paglia, koja je bila napadnuta sa svih strana zbog svog mišljenja o silovanju (i drugih stvari), rekla je da je "silovanje vrijedno bijesa, ali da smatra da su propaganda i histerija oko silovanja jednako vrijedne bijesa". Nikada neću zaboraviti njen intervju u Spinu, gdje je s čitateljima podijelila priču poznanice koja je bila silovana i pronašla psihološko savjetovanje mnogo štetnijim nego korisnim zbog nesposobnosti da je usmjeri oporavku. "Cijeli sustav je dizajniran da se osjećaš unakaženom i oštećenom do kraja života," rekla je Paglia."Od toga se osjećala još gore." 1998. godine, spisateljica Fay Weldon sugerirala je da, iako je silovanje užasan i ozbiljan zločion, nije sam po sebi "najgora stvar koja se može dogoditi ženi". Objasnila je ovo dodatkom da "naravno, ako si živa, sigurna i neoštećena poslije toga", ali svejedno se suočila s nevjerojatnom količinom uvreda i optužbi. Povrijedila je sve žene svojim "ekstremno opasnim" komentarom, otežala je ženama "izlazak" i "pričala je gluposti". Nadam se da je barem meni dozvoljeno reći da moja silovanja nisu ni izbliza najgore stvari koje su mi se ikada dogodile. Nisu čak ni u prvih pet najgorih. Nisu najgore što mogu zamisliti da bi se moglo dogoditi meni ili bilo kojem čovjeku. Naravno, mogu zamisliti silovanja mnogo gora od mojih, ali ideja da bi mogli postojati "stupnjevi silovanja" također nije popularna. Iako neki feministi tretiraju "silovanje = uništenje" kao svetu kravu, ideja da me muškarac može uništiti svojim penisom čini mi se kao najpotpuniji izraz starinskog ženomrzstva na svijetu. Zdrav razum nam nalaže da je mnogo opasnije inzistirati mladim ženama da ih je slomio neželjeni seks nego predložiti da svejedno imaju sretnu, zdravu i seksualno ugodnu budućnost ispred sebe unatoč seksualnom napadu. Weldon je došla do istog zaključka kada je rekla da "definirati to kao nekakav posebno grozan zločin moglo bi biti kontra-produktivno". Slično tako, Germaine Greer je ustvrdila "nisu žene te koje su odredile da je silovanje tako užasno, već muškarci. Jedino oružje koje vrijedi u slučaju silovanja je penis, koji je konceptualiziran kao razoran." Kada odbijemo prihvatiti mogućnost da bi silovanje za ženu možda moglo biti nešto manje od tsunamija emocionalnog i mentalnog razaranja, uspostavljamo fantaziju apsolutne muške moći i apsolutne ženske ranjivosti. U osnovi, klanjamo se tradicionalnom vjerovanju da ženinu vrijednost, samopoštovanje i mogućnost funkcioniranja unutar društva određuju jedino kako seksualno koristi svoje tijelo. Što objašnjava tako ekstreman pristup od inače progresivnih ljudi? Možda ih motivira odbijanje našeg društva da se pozabavi silovanjem s toliko žara i podrobnosti koliko bi moglo. Forenzička evidencija prolazi bez testiranja, optužbe za silovanje (posebno optužbe seksualnih radnica) se ne shvaća ozbiljno i žrtvama silovanja uskraćena je hitna kontracepcija. Diskusije o silovanju uvijek iniciraju žene za žene, dok se od muškaraca ne očekuje govoriti ili misliti o ovom zločinu jer ih, kao i druge nasilne zločine, čine znatno češće. Ali naša kultura ne može se pozabaviti sa silovanjem s jasnoćom koju tema zaslužuje jer se i dalje ne možemo pozabaviti seksom s jasnoćom koju zaslužuje. Ideja da je silovanje aseksualni čin nije to nimalo poboljšala, ni neće. Kako aktivistica i spisateljica Wendy McElroy ističe, "za silovanje može biti jednako puno motiva kao i za ubojstvo i druge nasilne zločine." Inzistirati da se kod niti jednog silovanja ne radi o seksu, već individualnom muškarcu koji širi patrijarhalni mandat i teror tako što demonstrira svoju "moć" nanosi nam svima štetu. Ovo otužno stanje stvari trebalo bi potaknuti iskren razgovor, ne sprječavati ga. Ne bismo trebali tako očajnički pokušavati uspostaviti ozbiljnost silovanja da stigmatiziramo inteligentan razgovor o njemu. Iako se žrtve pljačke mogu osjetiti tužno i uznemireno poslije svojih napada, ne očekujemo od njih da godinama pohađaju terapiju i da se do kraja definiraju kao "preživjeli pljačke", pa ipak i dalje prepoznajemo da je oružana pljačka ozbiljan zločin. Aktivisti koji se i dalje drže opisa silovanja kao ultimativnog horora shvaćaju nijanse kao priejtnje. Misle da, ako se prihvati da silovanje nije najgore moguće ljudsko iskustvo, postat će još češće ili prihvaćeno. Nema nikakve racionalnosti iza ove paranoje. Nemam probleme s osjećanjem bijesa, simpatije i suosjećanja kada čujem o silovanjima drugih žena, iako to ne osjećam za svoja. Nikada nisam pomislila da bi nečije tuđe silovanje trebalo proći bez suđenja, iako nisam nikada optužila muškarce odgovorne za moje, kao što nisam pomislila ni da bi silovanje trebalo ozakoniti ili učiniti manje kažnjivim zato što se ja nisam raspala od njega. Čak je i Paglia, koja je kritizirala histeriju silovanja, rekla da bi "rado pronašla počinitelja i kaznila ga nožem". Skepticizam o priči univerzalnog užasa poslije silovanja nije isto što i oprost. ... Ljudi koji ponavljaju verziju da je svako silovanje isto misle da pomažu, ali pomaganje ne znači izmisliti ogromnu bol tamo gdje je nema i onda se poistovjećivati s njom. Istina koja se trenutno ne uklapa u našu društvenu priču je da žena može biti silovana i nastaviti sa svojim životom, čak i imati daljnje romantične i seksualne odnose bez savjetovanja, te neće stalno razmišljati o tome ili se smatrati drukčijom ili misliti o sebi kao "preživjeloj". A po našoj skripti, žene jednostavno nisu dovoljno snažne za podnošenje toga. Od žena se očekuje da ih to uništi i da nastave postojati samo kroz izuzetan napor i pomoć, te da zauvijek ostanu "preživjele" (mnogo više emancipira nego "žrtva"). Silovanje nam određuje bića zato što naša bića i dalje potječu iz naših seksualnih povijesti. Dok su muškarci glavni provoditelji tjelesnih napada, isto tako su i glavne mete, a od njih rijetko očekujemo da budu emocionalno oštećeni napadom - i seksualnim i ne-seksualnim. Iako postoji malen porast svijesti o muškim žrtvama silovanja, to je i dalje crna rupa u većini diskusija. Silovanje u zatvoru je istodobno i nacionalna epidemija i nacionalna šala. Iako taj pogled ima veze i s rasizmom, većinom dolazi iz opće antipatije prema [bilo kojem obliku] muške patnje. Ta razlika naglašava seksizam iza našeg shvaćanja ženskog silovanja (ta fraza je potpuno redundantna, s obzirom na to da je silovanje uspješno redefinirano kao "muška agresija protiv žena"). Ženama su potrebi centri za rješavanje kriza, udruge, poticaji, marševi i klanjanje zbog proživljene traume, no muškarce nitko nikada ne spominje. Julijino i moje prijateljstvo opustilo se s godinama. Njena majka je dobila rak i pobijedila ga. Julija je bila popularna u srednjoj školi i imala nekoliko ozbiljnih veza. Išla je na faks blizu svoje kuće i igrala nekoliko sportova. Činila mi se sretnom, no moje neznanje o njenom unutarnjem životu moglo bi biti shvaćeno kao dokaz njene emocionalne boli. Možda je iznutra bila korodirana i očajna, trajno oštećena. Možda smo se s vremenom udaljile zato što ja s 12 godina nisam bila puna suosjećanja kada mi je pričala o tom danu na kauču. Ili je možda bila stvarno sretna i uspješna kao što sve upućuje. A što je s mojim silovanjem? To je bio još jedan incident na poslu kojeg još nisam navela. Klijent kojeg sam vidjela već nekoliko puta i koji mi se sviđao - opet je bila masaža u pitanju - rekao je da želi samo staviti kondom i da mu sjedim u krilu, kako bismo bili blizu. Pomalo sam se složila i onda je stavio svoje ruke na moje kukove i ušao unutra. Opirala sam se ali me držao na mjestu, uhvatio me i držao u rukama. Rekla sam mu "ne" i "prestani", ali nije odgovarao. Počela sam plakati i onda me pustio. Nije bilo nikakvog nasilja. Nisam ga se bojala i nije me boljelo, ali je bilo užasnije od drugih zbog osjećaja izdaje. Pobjegla sam u kupaonicu i zaključala vata. Pokucao je i pitao me da izađem. Pitao je što nije u redu. Iznad slivnika je bilo veliko ogledalo i u njemu sam promatrala kako plačem sve dok nisam napokon sjela i smirila se. Pokušala sam mu mirno reći da sam u redu, ali da bih ga molila da ode. On nije htio. Koliko god sam ga molila, jednostavno je odbijao. Morala sam izaći iz kupaonice i biti s njim, dati mu da me zagrli i drži za ruku kako bi me utješio. Morala sam igrati ulogu ljubavnice koja je doživjela nekakav živčani slom ali je dopustila da je utješi stariji muškarac. To je bio najgori dio, mnogo gori od samog silovanja. Bilo je groteskno i odvratno iskustvo kada sam morala glumiti i zamijeniti svoju realnost zbog nečijeg hira. Ali barem je trajalo samo minutu, i onda je završilo. Izvor: Preživi ovo, The New Inquiry, Charlotte Shane Oznake: silovanje, seks, feminizam, bijeli vitezovi |
- 17:35 - Komentari (14) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 01.10.2012.
"Prodajem nevinost ali nisam prostitutka!"
Dnevnik.hr nam donosi vijest o Catarini Migliorni (20), studentici iz Brazila koja je "odlučila prodati vlastitu nevinost [za 150 000 $, op.prev.] da bi pomogla siromašnima". Ovo nije nikakav novi trend; mladih žena koje prodaju svoju nevinost preko oglasa na internetu je već bilo poprilično, te većinom time rade prilično profitabilnu trgovinu kojom mogu pokriti sve troškove studiranja i nekoliko godina života bez problema. Ne zamjeram im (iako mislim da je vrlo zabavno jadikovanje o teškom životu ako u svakom trenutku možeš pritisnuti "čarobnu tipku" i naći se sa nekih dvjesto tisuća kuna u džepu). Isto tako, već sam rekao da nemam ništa protiv prostitucije, dapače čak i ako nisam njen pobornik smatram da bi bilo daleko bolje kada bi bila dekriminalizirana/legalizirana. Sigurno neće imati problema u pronalasku mušterije (trenutna ponuda je 180 000 $). Jedine dvije stvari koje ovaj slučaj čine malo drugačijim su svrha "projekta" i Catarinin stav. Redom: Catarina navodi da to radi zato što "novac želi donirati nevladinoj organizaciji koja će izgraditi moderne kuće u njezinoj zemlji". Pošteno, javno se obavezala i nadam se da će to i napraviti. Da se razumijemo, svaki čovjek ima pravo raditi što želi sa sobom dok ne šteti drugima, pa je tako logično i da ona ima pravo prodati svoju nevinost. Ako to radi iz vlastitog interesa, to je njena stvar - ne kažem da bi to trebala napraviti, ali može. Ako to radi da bi nekome pomogla, još bolje - većina djevojaka izgubi nevinost s nekim, da citiram Vucu, "haharom šta snifa lipilo", tako da je ovo pohvalno. Zadnji put kada sam tako htio tako ne samo izraziti toleranciju prema prostitutki, već i od srca pohvaliti, mislim da se radilo o nekoj iz Novog Zelanda koja se specijalizirala za pružanje usluga paraliziranim muškarcima i drugim invalidima. Eh da, kad već spominjem prostitutke: Mlada Brazilka odbacuje tvrdnje da je prostitutka i kaže da još uvijek vjeruju u ljubav, a u ovome je vidjela priliku da napravi pozitivnu promjenu u svijetu. 'Gledam na to kao na posao. Imam priliku putovati i biti dio dokumentarnoga filma', dodala je. 'Ako to učinite samo jednom, onda niste prostitutka, isto kao što niste fotograf ako uspijete napraviti samo jednu zapanjujuću fotografiju. Aukcija je samo posao, a ja sam romantična djevojka u srcu i vjerujem u ljubav', rekla je Catarina u intervjuu za jedne novine.. Bullshit. Pardon, hrčak Ovo je dio koji me smeta. Zašto sve, ali baš sve, sve na svijetu mora biti racionalizirano? Zašto ne možemo realno gledati na stvari? Prostitucija (od latinske riječi Prostituere, koja znači "javno izlagati") je definirana kao "prodavanje seksualnih usluga za novac ili neku drugu uslugu". Po apsolutno svim indikacijama, Catarina se bavi upravo prostitucijom. Iznimno skupom i isplativom prostitucijom, i možda s posebno pozitivnom svrhom, ali svejedno prostitucijom. Ali ne, ona ipak ne želi biti takva, jer ona je čista, romantična, vjeruje u ljubav. Bilo bi joj ispod časti reći da se prostituirala. Želi sav ugled i javno obožavanje zbog njene "žrtve" bivanja prostitutkom, a odbija sav teret. A kao da bilo koja druga prostitutka ne može vjerovati u ljubav? Što je to po njoj što prostitutke čini bezdušnima, a njihova srca nesposobnima za romantiku? U ovome je sva veličina (odnosno bijeda) racionalizacijskog hrčka koji je podivljao i vrti se dvjesto okretaja u minuti. Kada bih muškarcu davao savjete o odabiru žene za nekakvu trajniju vezu ili brak, upravo je to na što bih ga upozorio: žena s malo partnera ali ekstremno jakim hrčkom i hrčkolikim stavovima [o braku i razvodu] može za uspješnu budućnost braka/veze biti opasnija od žene s puno partnera ili žene koja je jednom (ili X puta) bila prostitutka. U ovom slučaju, njen "attention whoring" koji pokazuje u spomenutom tumačenju je znak za zabrinutost. Naravno, idealno bi za muškarca bilo i da je i djevica i da ima normalne stavove (što je najčešće povezano, vidi sljedeći paragraf), ali gdje će naći takvu ženu? Ne fantazirajmo, bez obzira na spol. Svijet se sastoji od kompromisa, pa tako i seksualnost i obitelj, a naš cilj je izabrati najbolju opciju od svih ponuđenih (ili ne izabrati niti jednu, ako su nam sve nezadovoljavajuće). Svakom svoje. U praksi se prvo gleda broj partnera, ali to je samo zato što je broj vrlo jako povezan s nestabilnošću, nepouzdanošću i racionalizacijom. Jednostavno rečeno, zato što je vrlo malo vjerojatno da žena s normalnim kriterijima, koja je sklona samokontroli, vjernosti, stabilnim vezama i zalaganju za njihovo održavanje, za koju bismo stereotipno rekli da je "kvalitetna žena", prikupi na desetke ili stotine partnera, uzimamo prvoj broj partnera jer je to statistički najrelevantnija oznaka loših osobina [za ikakav ozbiljan odnos]. Naravno da postoje iznimke. A po toj kvaliteti je Catarina, držim, vrlo rijetka iznimka, poput one točke na dijagramu rasipanja koja naizgled ne spada nikamo. (Prije nego ovo neka žena uzme kao "Aha! Znači ipak je pozitivno to što sam spavala s 38 muškaraca i još nekoliko koji se ne računaju jer sam ipak pouzdana", bilo bi brzopleto zavaravati se da si baš ti takva iznimka jer si "zrela". Iznimke se tako i zovu zato što imaju manje od 50% udjela u bilo kojem skupu. Tumačiti gornji paragraf na vlastitu odgovornost.) Catarina nije jedini primjer ovog paradoksa. Pogledajmo samo popularnu "Octomom" aka Nadya Suleman, ženu koja je poslije rastave (jer niti jedna majka nije tako dobra kao samohrana majka, to znaju i ptice na grani) umjetnom oplodnjom rodila šestero djece u četiri trudnoće. Nakon toga, budući da šestero djece koju već ne možeš uzdržavati jednostavno nije dovoljno za izražavanje svoje ljubavi prema majčinstvu, odlučila se na implantaciju svih preostalih jajašaca odjednom (uz pomoć neodgovornog specijalista za plodnost poslije izbačenog iz Liječničke komore SAD-a) i postavila rekord rodivši osmero žive djece odjednom.  Poslije toga, Nadya je počela zarađivati na intervjuima, pojavama u javnosti, reality televiziji, promidžbenim materijalima i sl. na isti način kao i Kim Kardashian. Javnost je bila podijeljenja između oštrog kritiziranja i otvorene podrške i donacija. Nažalost, njena neodgovorna potrošnja na sve moguće stvari osim svoje djece ubrzo je rezultirala financijskim problemima, tako da je odlučila proširiti svoju djelatnost. Također je snimila pornić (istina, u kojemu samo masturbira), pozirala gola za razne magazine i sl., te od nedavno prodaje "spojeve" na nekakvoj stranici za eskort usluge... pardon, "intimne susrete u kojima je sve što se dogodi tijekom susreta samo slobodna volja obje strane". Sve je to pošteno. Već sam naveo da nemam ništa protiv ni seksualnosti ni prostitutki. Žene se seksaju i igraju sobom, nekima to donosi zadovoljstvo, neke to naplaćuju, nemamo ih što progoniti zbog toga. Čekaj, što se događa? Octomom, naravno, također "nije prostitutka". Pogledajmo što nam ima reći: "To je bila najemancipirajuća, najoslobađajuća stvar koju sam ikada učinila u životu", rekla je Nadya o svom filmu "Octomom home alone". Wicked Pictures, organizacija koja je producirala film, je "najprofesionalnija tvrtka s puno poštovanja. Nema ničega što neću napraviti u brizi za svoju obitelj," objasnila je, dodajući: "ali nisam porno zvijezda. Samozadovoljavanje pred kamerom nije prava pornografija." [penisi diljem svijeta se ne slažu, op.prev.] Nastavila je, "Očito, lagala bih kada bih rekla da nisam htjela dobiti malo prihoda od toga. Nisam imala pojma što će to ispasti - tako pozitivno iskustvo." Nadya je dodala: "Imala sam punu kontrolu i moć nad svojim izborom. Preuzimam odgovornost i ponosim se time."  Moram se nasmijati mentalnim procesima koji joj omogućavaju povlačenje takvih crti između kompleksnog ponašanja. Eto, bavila se striptizom, pornografijom i eskort uslugama ali nije prostitutka. Ma neeeeeee, ne bi ona to nikad. Nije mi jasno kako može stvarno vjerovati u to što govori. Zapravo, jasno mi je: brigade bijelih vitezova diljem svijeta kimaju s odobravanjem na njenu pametno postavljenu razliku i zgražaju se nad svakim tko se usudi reći nešto protiv njenog izvrtanja "oslobođenosti" - jer po njima svaka žena ima pravo definirati moral samo za sebe, pa makar i time gazila sve ostale oba spola. Vidite, dame noći: po jedinstvenom moralu Nadye Suleman, kako bi vaši jednako pragmatični izbori o korištenju svog tijela za zaradu bili smatrani ispravnima, prvo postanite samohrana majka 14-ero djece koje ne možete uzdržavati. Ako imate samo jedno i možda vam se ne radi u kafiću za 15 kn/h, onda će vas prostitucija samo "degradirati", a ne "emancipirati". Oznake: racionalizacijski hrčak, racionalizacija, prostitucija, bijeli vitezovi, ljubav, djeca |
- 12:48 - Komentari (9) - Isprintaj - #
subota, 03.03.2012.
Bijeli vitezovi
 Izvor slike: Igra prijestolja Bijeli vitez: Muškarac koji promovira teoriju ženske bezgrešnosti i/ili superiornosti Alternativni pojmovi: mangina, white knight, muški feminist, neoliberalni troll Prvi put kada sam se susreo s muškarcima koji pišu knjige tipa "Pali muškarac: Dokazi izvan razumne sumnje da su žene bolji policajci, vozači, kockari, špijuni, svjetski vođe, kušači piva, manageri fondova i skoro sve ostalo" morao sam zastati i počešati se po glavi, i to ne samo zbog bljutavog literarnog stila. Huh? Navikao sam vidjeti slično štivo od žena - to je normalno djelovanje modernog feminizma - no od strane mog spola nikako. Zašto, pobogu? Iako bi bio sklon na prvi pogled klasificirati takve muškarce kao nekakve uvlakače koji se, kao i oni koji godinama ostaju u "zoni prijateljstva" u nadi da će napokon dobiti koju mrvicu, prodaju za feministe u svojoj (rijetko uspješnoj) strategiji parenja, to je prejednostavno objašnjenje. Umjesto toga, čini mi se da spadaju u kompliciranije vrste (ne međusobno isključive), recimo: 1. Neiskusni/Samo-zavaravajući Beta - onaj koji je neuspješan sa ženama - ne da im je odvratan, već jednostavno ne zna kako graditi privlačnost i stoga završava u beskonačnim nizovima prijateljskih zona, neuzvraćenih čežnji, prijevara i sl., sklon je to racionalizirati. U samozavaravanju leži trunka stabilnosti za koju se može uhvatiti kao utopljenik za slamku, te sve prikazati kao svoj prosvijećeni izbor. 2. Muški feministi - isto kao i gore, samo oblikovano u strategiju parenja. Ta strategija slabo funkcionira, inače bi ih logično bilo puno više, a ja se ne bih zamarao pisanjem ovog bloga. 3. Genetski predodređen - iz nekog razloga koji bi mogao biti kulturan, a možda i genetski, bijelo vitezovanje je češće među bijelim muškarcima na zapadu, tj. dijelu Europe i engleskih zemalja 4. Društveni status - budući da je bijelo vitezovanje donekle popularno (vidi dolje), logično da će ga neki prigrliti ne kao strategiju parenja, već općenitog, lakog i ne-rizičnog podizanja društvenog statusa, bez da posebno razmišljaju o njemu 5. Alfa paraziti - vrlo uspješni i popularni muškarci koji su itekako svjesni kako stvari stoje i žive po svim pravilima crvene pilule, ali njihova karijera se zasniva na prodavanju magle i širenju neistina 6. Rođeni Alfa tipovi koji nisu nikada imali priliku svjedočiti ikakvoj lošoj ženskoj akciji - rijetko, ali objašnjivo, uzevši u obzir da žena s partnerom puno višeg statusa ima puno poticaja ne stvarati nepotrebnu dramu. Njihovo Alfa ponašanje (iako pohvalno) je toliko internalizirano da im drukčije jednostavno ne bi palo na pamet, kao ni to da ne prolaze svi tako sretno poput njih. Ovo je definitivno najrjeđa kategorija bijelog viteza. 7. Očevi "iskorištenih" kćeri - koliko god ovo bila tužna sudbina, čiju agoniju osobno poznam i s njom suosjećam, naravno da je uvijek lakše idolizirati svoju djecu i njihov spol, a kriviti zli svijet Istina, bijeli vitezovi su popularni na papiru. Tko od nas ne bi htio imati svog bijelog viteza koji će ga uvijek braniti što god učinio? Njihove proklamacije (pogotovo u medijima i povremeno u muškim i ženskim časopisima) su toplo dočekane jer se strašno lako poistovjetiti s njima. Gle kako čovjek otkriva zaostalu diskriminaciju ili što već! U stvarnosti, toplina koju osjećate je tek otkrivanje tople vode. Ako se nešto čini absolutistično i temeljeno na trenutnom, dobroćudnom kucaju srca umjesto na konkretnoj analizi, ostajem skeptičan. Budimo jasni, nema ništa loše u jednakosti (osim možda u očito biološki uvjetovanim situacijama, poput ekstremno nasilnih ili ekstremno napornih zanimanja poput vojske i rudarstva). Problem nastaje kada se jednakost, u ime "naknade" za nejednakost iz prošlosti, prelazi i završava u drugom smjeru, tj. apsurdnim diskriminacijama poput već spominjane knjige.   Man Down: Proof Beyond a Reasonable Doubt That Women Are Better Cops, Drivers, Gamblers, Spies, World Leaders, Beer Tasters, Hedge Fund Managers, and Just About Everything Else Što se tiče medija, Hank Moody iz popularne serije Californication, iako po svim indikatorima očigledno Alfa, je savršeni primjer bijelog viteza. Sjećate li se (spoiler!) onih epizoda gdje mu je određena žena ukrala rukopis s djelom njegovog života i prijetila mu da će ga optužiti za silovanje ako je pokuša otkriti, a on joj je poslije toga ne samo oprostio, već je ionako rijetko pokazivao da mu je odbojna na bilo koji način? Kako je svaki čas ustajao u obranu raznih sumnjivih žena koje je slabo poznavao i šakama branio njihovu čast? Na površini nam to djeluje zabavno (kao i meni), jer je to serija i živimo od malih i velikih drama koje se u njoj odvijaju. No to ne čini cijeli lik Hanka Moodya nimalo manje primjerom bijelog viteza. Da se razumijemo, bijeli vitez nije isto što i Beta, niti isto što i filozof, racionalist, i sl. Recimo, stari gospodin iz priče "Žene mogu prekrasno ostariti" nije bijeli vitez, već samo vrlo jasno uočava razlike između seksualnog tržišta svoje mladosti i seksualnog tržišta svoje starosti. Diviti se svojoj ženi zbog toga što je kvalitetna žena s kojom potvrđeno imaš najsretniji mogući život nije bijelo vitezovanje, to je normalni izraz ljubavi. Teme koje posebno privlače bijele vitezove, usporedivo sa snagom kojom govno privlači muhe, su sljedeće: - Broj partnera/ica - Pojmovi časti, čednosti, skromnosti i tradicije - Dvostruki standardi - Kavalirstvo - Evolucijski argumenti za seksualno tržište Uzevši u obzir snažne kulturne i demografske faktore koji rade na stvaranju novih generacija bijelih vitezova, sumnjam da će to biti samo prolazna pojava. Oznake: bijeli vitezovi, feminizam |
- 19:26 - Komentari (9) - Isprintaj - #
nedjelja, 25.09.2011.
Ignissovih 7 vrsta trollova
|
S vremenom sam doživio veliki rast popularnosti svog pisanja, od tek pedesetak posjetitelja na dan pa do oštro nagnute krivulje rasta koja lijepo izgleda u brojačima posjeta. Došlo je to od drugih bloggera koji su prvo komentirali iz pristojnosti pa pomalo postali zainteresirani za moje teme, pa mnogih pojavljivanja na naslovnici, uspona na Google listama i ljudi koji su slali linkove prijateljima. Isto se dogodilo i s komentarima na blogu, no ne sasvim. S ogromnim rastom prometa, došlo je i do rasta komentara, što je jednako lijepo. Velika većina komentatora, slagali se sa mnom ili ne, su razumni i pristojni ljudi s kojima se može raspravljati o bilo čemu. Nažalost, s njima je stigao i veliki broj trollova, koje periodično uklanjam metodama koje trenutno ne mogu otkriti (hint: uključuju suzavac i Hellfire rakete). Teme koje analiziram, budući da se tiču svih, su prilično eksplozivne i često izazivaju ne baš tako lijepe reakcije, što vodi trollanju i čišćenju. Iako je taj posao iritantan, istodobno daje i dobru podlogu za jedan zabavan post. Pa krenimo: 1. Promotivni Troll Bilo da oglašava najnoviju flash igru na internetu bilo pilule za rješavanje impotencije, ova vrsta trolla je uvijek prisutna. Pogledaj ovo, kupi ono, svi tvoji problemi će biti riješeni. Što je website popularniji, to je za promotivnog trolla isplativije posuti ga svojim izmetom, za koji ga ništa ne košta iskrcati ga. Ako je troll automatiziran, Captcha slike čine dobru barijeru. 2. Ženo/muško-mrziteljski Troll Od "bilo bi svima bolje da na svijetu ne postoje muškarci" pa do "sve žene su kurvetine" i "treba ih sve samo iz**bati", povremeno nailazim i na ovu vrstu. Ne krijem da sam kritičan prvenstveno prema ženama zato što s velikom moći dolazi velika odgovornost, no ekstreme nikada ne podržavam. Malo je stvari koje mogu izazvati teški flame war brže nego komentar tipa "treba sve takve kastrirati", tako da komentare koji nisu kritični prema jednom spolu, već samo mrziteljski, uklanjam po kratkom postupku.  3. Igro-skeptični Troll Ekvivalent skeptika o globalnom zatopljenju, mogao bi prošetati ovakvog trolla kroz ogromni arhiv različitih seksualnih eskapada i ne bi ga uvjerilo. Za igro-skeptičnog trolla, ljubav je ljubav, viša od svega smrtnoga, i ne može se nikako proučavati. To je to - vrijeđa ga sama pomisao da netko to čini ili se ne slaže sa "samo budi svoj". Čak i suočen s tonama očito istih karaktera i situacija između kojih se mogu povući jasne pravilnosti (što je definicija analize), ostaje pri svojoj neoborivoj teoriji: to sve nema smisla. Igro-skeptičnost ne treba miješati s idealizmom. Svi mi želimo zadržati dozu dječjeg vjerovanja u iskrenu ljubav, ljepotu i ostalo, samo su trollovi oni koji su oko toga uvredljivi. Igro-skeptični trollovu su zapravo skriveni geniji. S argumentima tipa "gorjet ćeš u paklu jer se diraš nečeg svetog" "analiziraš nešto što se ne smije analizirati" i "nemaš pojma, nema šanse da bi to ikada radilo", mogli bi oboriti teoriju gravitacije. 4. Feministički/Liberalni Troll/Bijeli vitez Gdje igro-skeptičnog trolla vrijeđa tehnika, feminističke trollove i bijele vitezove vrijeđa moral. Na bilo koji post koji kritično promatra ponašanje jednog spola, takav troll skače u obranu jer, suočimo se s tim, norme o ponašanju spolova su relikt prošlosti i zle patrijarhije i monogamije koje treba iskorijeniti. Pravila i kriteriji danas ne postoje, i moderna žena/muškarac će sa sebe zbaciti stoljećima nametnute okove i raditi što hoće! Sve će to uraditi bez ikakvih posljedica i, dapače, uz moralno odobaravanje okoline koja eto, nema nikakve svrhe u životu osim da govori "jest, sve je to razumljivo" i plješće, spreman/a na neminovno guženje. To se sve opravdava ili bizarnim teorijama o razlikama/sličnostima spolova, ili predstavlja kao ekstenzija ljudskih prava koja imamo danas.  5. Krtica osobnih podataka Troll Mnogo trollova nema baš nikakve argumente, tako da u nedostatku njih posežu za kopanjem po mom osobnom životu i osobnim napadima. Od suptilnih implikacija tipa "tako nešto može reći samo netko tko živi u..." pa do ne tako suptilnih "kladim se da si jako mlad/zelen/neiskusan", krtica se nikada ne zaustavlja. Naposljetku, i u politici je ignoriranje argumenata i osobni napad metoda koja dobija izbore, kao što viđamo već godinama. Što nas vodi do sljedeće vrste... 6. Politički Troll Iako ne pišem o politici i vrlo rijetko je spominjem, uvrijediti nekoga u tom području je vrlo lako, pogotovo ako je osoba labilni psihopat i živi u uvjerenju da ga cijeli svijet proganja. Dovoljno je spomenuti išta političko, čak i sasvim izvan konteksta, i horde trollova su spremne za akciju. Troll ante portas! One zabavne ili ne baš tako uvredljive ostavim da podignu popularnost i Page rank, dok ekstremnije brišem. 7. Casanova Troll Za sada najrjeđa vrsta trolla, Casanova temelji svoje argumente na vlastitom igračkom iskustvu. Što ne bi uopće bilo loše, kada ne bi to koristio kao platformu za manjak argumentacije. Smatra da je jelensko nabadanje veličinom rogova puno uvjerljivije od zdravog razuma i ništa ga neće uvjeriti u manjak vlastite superiornosti. Često obdaren i osobinama krtice, uvijek ima bolju priču, bolje osvajanje, bolju metodu, i strašnu potrebu da to suptilno ili manje suptilno ubaci u razgovor.  Oznake: trollovi, bijeli vitezovi, feminizam |
- 12:51 - Komentari (22) - Isprintaj - #
|
Voljeli biste da obradim neku temu ili trebate pomoć s ljubavnim problemom (za oba spola)? Komentirajte/ pošaljite na: ignissblog(na)yahoo.com Ako ne napišete drugačije, prihvaćate mogućnost njegove prezentacije na blogu. Vašu adresu, sliku, ime i detalje NIKADA NEĆU OBJAVITI. Na isti mail zatražite dozvolu za prenošenje članaka.
Klikom na gumb ispod otvarate PayPal prozor za donaciju Ignissu.
Molim donirajte jedino ako osjećate da vam je moje pisanje znatno promijenilo život na bolje i želite se zahvaliti i ovim putem. Nemojte donirati kao političku poruku, naknadu ili motivaciju za privatni savjet, ili kupnju knjige alternativnim putem. Na lijevoj strani prozora možete unijeti iznos (u USD), a na desnoj poruku uz donaciju. Unaprijed hvala! Podržite Igniss blog i postanite pokrovitelj na Patreonu |
