Arhiva:
O Ignissu

Dobrodošli na najbogatiji repozitorij znanja o zavođenju i muško ženskim odnosima na Internetu. Ako ste muškarac, vjerojatno vas najviše zanima igra, o kojoj je pisano u šest kategorija:
- Igra općenito
- Interna igra (samopouzdanje)
- Upadi (upoznavanje)
- Srednja igra (spojevi i komunikacija)
- Kasna igra (seks)
- Završna igra - veze i brakovi

Ženama igra nije dostupna, no za njih svejedno postoji mnogo korisnih savjeta. Mogla bi im biti važna i analiza percepcije i realnosti tijela, kao i poučne priče o curama koje vole kretene.

Zabavni testovi čekaju odvažne čitatelje oba spola.

Ovaj blog je također bogat izvor edukacije o ljudskoj seksualnosti i svim društvenim pojavama koje proizlaze iz nje. Obrađene su sljedeće teme:

- Kako ljudi biraju svoje partnere?
- Muška seksualna hijerarhija (Alfa i Beta)
- Sociološki podaci i analize
- Feminizam
- Aktualna događanja
- Tipične racionalizacije o seksualnom ponašanju
- Umjetnost vezana za seksualnost
- Putopisi i usporedbe seksualnih tržišta diljem svijeta.

Osim seksualne tematike, povremeno pišem i o drugim stvarima, tako da možete poviriti i opće-filozofske članke, zabavu i parodije, te anomalije.

Arhiva po mjesecima:
Svibanj 2018 (1)
Ožujak 2017 (2)
Prosinac 2016 (1)
Studeni 2016 (1)
Kolovoz 2016 (1)
Srpanj 2016 (1)
Lipanj 2016 (2)
Svibanj 2016 (1)
Travanj 2016 (2)
Ožujak 2016 (1)
Veljača 2016 (5)
Siječanj 2016 (2)
Prosinac 2015 (1)
Studeni 2015 (3)
Listopad 2015 (1)
Rujan 2015 (3)
Kolovoz 2015 (3)
Srpanj 2015 (3)
Svibanj 2015 (3)
Travanj 2015 (3)
Ožujak 2015 (3)
Veljača 2015 (3)
Siječanj 2015 (5)
Prosinac 2014 (3)
Studeni 2014 (5)
Listopad 2014 (5)
Rujan 2014 (6)
Kolovoz 2014 (6)
Srpanj 2014 (6)
Lipanj 2014 (5)
Svibanj 2014 (8)
Travanj 2014 (8)
Ožujak 2014 (8)
Veljača 2014 (9)
Siječanj 2014 (7)
Prosinac 2013 (11)
Studeni 2013 (9)
Listopad 2013 (14)
Rujan 2013 (9)
Kolovoz 2013 (4)
Srpanj 2013 (3)
Lipanj 2013 (3)
Svibanj 2013 (6)
Travanj 2013 (5)
Ožujak 2013 (4)
Veljača 2013 (5)
Siječanj 2013 (6)
Prosinac 2012 (6)
Živi dugo i igraj.

Ponestalo vam mojih sadržaja? Evo vam onda još neke stvari koje se tiču igre:

- Moj popularni vodič zavođenja "Umijeće Igre"
- Moj forum
- Moji newsletteri iz 2013. i 2014. godine
- Moja kolumna na Return of Kingsu
- RooshV
- Roissy (Heartiste, Chateau)
- Dalrock

Ostali zanimljivi sadržaji:

Without Hot Air
Non-Intervention
No-nonsense Self-defense
The Social Pathologist

Igniss - Gdje politička korektnost odlazi umrijeti.

srijeda, 27.04.2016.

Za šaku likeova

U mojim prijašnjim tekstovima o attention whoringu, najčešće sam obrađivao temu sa stajališta muškaraca koji bi mogao grdno nastradati ako završi s pogrešnom ženom. Ipak, iz toga ne bi trebalo izvlačiti zaključak da je attention whoring nebitan za žene. Niska kvaliteta osobe kao partnerice se može vrlo lako i brzo preliti i u nisku kvalitetu osobe u općenitom smislu.

Današnji izložak:


Naslov obećava. Da vidimo...

Tinejdžerica iz Ohia koja je optužena za online prijenos uživo silovanja svoje 17-godišnje prijateljice je porekla višestruke optužbe koje potiču iz incidenta koji se dogodio u veljači 2016. godine.

Optuženica Marina Lonina (18) i neimenovana žrtva (17), koje su prijateljice i pohađaju istu srednju školi - upoznale su Raymonda Gatesa (29) u trgovačkom centru dok su bile u kupovini. On im je kupio bocu votke i nagovorio ih da se sutra nađu s njim, što je žrtva također željela.



27. veljače su pili u Gatesovom domu u gradu Columbus, kada je on počeo seksualni napad na 17-godišnju žrtvu. Lonina je tada počela online prijenos napada uživo koristeći aplikaciju Periscope, rekao je okružni tužitelj Ron O'Brien. Policijsko izvješće navodi da je Gates držao žrtvu ispod sebe težinom svog tijela dok ju je silovao. Tinejdžericu se na snimci može čuti kako više puta vrišti "Ne, jako me boli", "Molim te stani" i "Ne, molim te ne!"

Odvjetnik obrane Sam Shamansky je na sudskoj raspravi prošlog petka ustvrdio da je "Marina pokušavala snimiti silovanje kao dokaz". "Ona ima naviku snimati sve putem ove aplikacije zvane Periscope," objasnio je Shamansky. "Učinila je sve što je moguće da ograniči to što se događalo, čak toliko da je svoje sljedbenike na Periscopeu pitala 'Što ću sada?'" "Moja klijentica nije kriva. Ona se tu našla usput, tako reći," dodao je Shamansky.



Na svojoj stranici, Periscope (koji je inače u vlasništvu Twittera) opisuje kako koristi pametne telefone za prijenos snimaka uživo i kako "predstavlja najbliže teleportaciji što trenutno možete iskusiti". "Slika može vrijediti tisuću riječi, no snimka vas može prenijeti nekamo i pokazati vam sve što se događa," nastavlja opis.

Novi slogan Periscopea: "Silovanje toliko realno da ga možete osjetiti!"

Par je optužen za silovanje, otmicu, seksualni napad i dijeljenje dječje pornografije. Ako budu osuđeni, oboje im prijeti po 40 godina zatvora. Lonina je također optužena za ilegalnu uporabu maloljetne osobe u umjetničkoj predstavi koja sadrži golotinju, prenosi Associated Press. Oboje poriču krivnju i određene su im jamčevine u iznosu od 125 000 i 300 000 $.

Na sudskoj raspravi je okružni tužitelj O'Brien odbio ideju da je Lonina djelovala u najboljem interesu žrtve kada je započela sa snimanjem napada. Ona je na početku rekla da je mislila da će njeno snimanje spriječiti napad. No nakon toga, kako je rekla, "malo se zanijela likeovima" dodaje. "Nikada nisam vidio ovakav slučaj u kojemu bi zapravo prenosili silovanje uživo. Sudeći po snimci koju sam vidio, nije mi se uopće doimalo kao da pokušava pomoći žrtvi." Noć prije, O'Brien je također naveo, Lonina je već potajno slikala djevojku.

Utrka prema dnu se nastavlja. Kada god netko kaže da "gore ne može biti" ili da smo "već došli do dna", pozivam ga da se sjeti ovog slučaja koji dobro ilustrira koncept klizave padine u društvenim odnosima:



1996: SKANDALOZNO: Prolaznici samo pozvali policiju umjesto da pomognu žrtvi silovanja.
2006: SKANDALOZNO: Prolaznici gledali silovanje bez da išta poduzmu.
2016: SKANDALOZNO: Prolaznici prenosili silovanje zbog likeova.
2026: SKANDALOZNO: Prolaznici se kladili koliko će trajati silovanje.
2036: SKANDALOZNO: Prolaznici se pridružili silovanju.


Iste spirale vrijede za razvod, abortus, LGBT, ilegalnu imigraciju i još sijaset nekada "nezamislivih" ili "vrlo ograničenih" pojava.

O'Brien kaže da su vlasti konačno postale svjesne incidenta kada je prijateljica žrtve ugledala slike i potom obavijestila policiju.

Shamansky je zaključio obranu rekavši da je njegova klijentica obična tinejdžerica koju je iskoristio opasni odrasli muškarac. "Ona je dobra djevojka. Pri kraju je srednje škole. Dolazi iz dobre obitelji i potpuna je suprotnost seksualnog napasnika... pravi silovatelj je pred sudom, a ne moja klijentica."

Nimalo ne sumnjam da će optuženica proći samo s malom packom. Tko zna, možda je čeka svijetla budućnost kao kamermana u produkciji BDSM pornića?

U međuvremenu, nema smisla brinuti se o mogućnosti zombi apokalipse. Već je stigla, a razlika je samo jedna: zombiji ne žude za toplim moždanim tkivom, već samo likeovima.


Izvor slike

Oznake: silovanje, nasilje, Smartphone, narcizam, Vijesti, priče sa seksualnog tržišta


- 13:28 - Komentari (31) - Isprintaj - #

petak, 01.04.2016.

UŽASAVAJUĆI PODACI



Istraživanje provela i predstavila: Klinička bolnica "Sveti hrčak"

Oznake: nasilje, silovanje, statistika, parodija, feminizam, 1. april


- 02:04 - Komentari (68) - Isprintaj - #

nedjelja, 07.02.2016.

Rođeni za zgražanje 6B: Roosh uzvraća udarac

U prvom dijelu "Rođenih za zgražanje 6" sam opisao globalni lov na vještice i prijetnje smrću koje su zbog muškaraca koji se privatno nalaze na kavi organizirale feminističke udruge, mediji i vladini dužnosnici, time počinivši kaznena djela klevete, govora mržnje i izazivanja nasilja. Ovaj sramotan linč diljem svijeta bi trebao služiti svima kao podsjetnik na činjenicu da svim velikim medijima upravljaju zlokobni interesi koje uopće ne zanima ni prenošenje vijesti ni objektivnost, već samo gola propaganda ništa blaža od one u Sovjetskom savezu.

Unatoč globalnom pritisku i prijetnjama, veseli me što mogu objaviti da je jedan dio sastanaka ipak održan. Neka od izvjeća možete pročitati na ovim linkovima:

Sydney, Australija
Victoria, British Columbia, Kanada
Ohio, SAD
Amsterdam, Nizozemska
Hong Kong, Kina
Boston, Massachusetts, SAD
Tokyo, Japan
Calgary, Kanada
Montreal, Kanada
Dallas, Texas, SAD
Austin, Texas, SAD

Sastanci su velikom većinom prošli mirno, osim u Amsterdamu gdje je članove pronašla i napala rulja iz fašističke organizacije ANTIFA. Policija je intervenirala i spriječila nered.

U međuvremenu, Roosh je u subotu 06.02. u 19:00h održao konferenciju za novinare u hotelu u Washingtonu (DC). Konferenciju možete u potpunosti pogledati ovdje.



S obzirom na to da je Roosh na konferenciji potpuno posramio novinare te su svi pokunjeno priznali da mediji izmišljaju i potiču nasilje protiv nevinog čovjeka koji nema veze sa silovanjem, podrazumijeva se da o Rooshu sutradan više nije objavljeno ni slovo više, čak ni mali članak isprike ili ispravka netočnih navoda.
UPDATE: Vice i Daily Beast su objavili po još jedan članak u kojemu potpuno ignoriraju sve zaključke s konferencije i samo papagajski ponavljaju kako je Roosh pobornik silovanja rolleyes

Evo moje kratke interpretacije konferencije za novinare:


Najdraža izjava?

"Žao mi je što je toliki broj ljudi toliko glup."

Oznake: intervju. Roosh, rođeni za zgražanje, feminizam vijesti, nasilje, silovanje, mediji


- 19:16 - Komentari (10) - Isprintaj - #

srijeda, 10.12.2014.

Silovatelji, silovatelji, pomagajte ljudi!

Bio jednom jedan pastir. Mislio je da smije lagati u šali, pa je jednom stao vikati: "Vuci! Vuci! Pomagajte, ljudi!" Kada su drugi pastiri dotrčali u pomoć, on im se smijao kako ih je prevario.

Jedanput zaista dođu vukovi, a on opet stade vikati: "Vuci! Vuci! Pomagajte, ljudi!" Ali sada mu pastiri nisu došli u pomoć jer su mislili da ih opet vara. Vuci mu napadnu ovce i mnoge pokolju.

Tko slaže jedan put, drugi put mu se ne vjeruje.


- Narodna

20.11.2014., časopis Rolling Stone objavio je članak "Brutalno silovanje i borba za pravdu na Sveučilištu Virginija" u kojemu Jackie, studentica Sveučilišta Virginija u SAD-u, opisuje grupno silovanje na zabavi koju je organiziralo bratstvo Phi Kappa Psi na tom sveučilištu:



"Želiš da odemo gore, gdje je tiše?" pitao ju je Drew i Jackieino srce je počelo brže kucati. Primila ga je za ruku dok ih je odvodio iz gužve u glavnoj sobi gdje se odigravao veliki party i uz stepenice.
...
Ona i Drew su se upoznali dok su radili kao spasioci na sveučilišnom bazenu, i 18-godišnja Jackie je bila oborena s nogu kada ju je Drew pozvao na večeru, a zatim na spoj na partyu 28.09.2012. koji je organiziralo njegovo utjecajno bratstvo Phi Kappa Psi.
...
Drew je uveo Jackie u spavaonicu i zatvorio vrata za njima. Soba je bila potpuno crna. Jackie se u mraku okrenula prema Drewu, izgovarajući njegovo ime. Tog istog trenutka je osjetila kretanje u sobi i kako se netko zabio u nju. Jackie je počela vrištati.

"Začepi" čula je muški glas dok se netko zabijao u nju, oborivši je na leđa. Oboje su pali kroz niski stakleni stolić koji se pri tome slomio na komadiće. Netko težak je bio na njoj i otvarao joj bedra, a druga osoba joj je klečala na kosi. Netko joj je držao ruke pribijene na pod dok su se oštre krhotine stakla zabijale u njena leđa kroz galamu muških glasova u sobi. Kada joj je jedna ruka pokrila lice, Jackie ju je ugrizla ali se ona pretvorila u pesnicu koja ju je udarila u lice. Muškarci oko nje su se počeli smijati. "Zgrabi mu jebenu nogu" čula je kako glas kaže, i tada je Jackie znala da će biti silovana.

Sjeća se svakog trenutka sljedeća tri sata agonije, tijekom kojih se 7 muškaraca izmjenjivalo silujući je, dok su još dva, Drew i još jedan, davali upute i podršku. Sjeća se kako su promatrači cugali pivo i kako su jedni druge zvali nadimcima poput Pazuh i Deka. Sjeća se njihove snage i smrada alkohola i marihuane. Ali najviše od svega, Jacloe se sjeća lupanja.

Dok se posljednji muškarac spuštao na nju, Jackie ga je s užasom prepoznala: to je bio kolega iz antropološke grupe za debatiranje. Izgledao je kao da će plakati ili povraćati dok je obavještavao društvo da mu se ne može dići. "Pičko!" vikali su drugi. "Što je, nije dovoljno zgodna za tebe?" Zatim su ga podjarivali: "Ne želiš biti brat? Svi smo mi morali ovo učiniti, pa moraš i ti!" Netko je njenom kolegi dodao pivsku bocu. Jackie je zurila u mladića, u tišini ga moleći da ne učini to. Kada je zario bocu u nju, Jackie se onesvijestila.
...
Kada se osvijestila oko 3 ujutro, istrčala je iz sobe i zgrade i nazvala prijatelje. Ako je itko na partyu primijetio bosonogu djevojku s razderanom haljinom i licem prepunim krvi, nisu ništa rekli.
...
"Moramo je odvesti u bolnicu" njen prijatelj Randall je rekao. Ostalo dvoje nisu bili uvjereni. "Je li to baš dobra ideja?" sjeća se da je rekla Cindy. "Ona će biti cura koja je špijala i više nikada nećemo moći na zabave bratstva."

Cindy, samoprozvana kraljica neobaveznog seksa, rekla je da ne vidi zašto je Jackie toliko krivo. "Zašto se nisi zabavljala s grupom zgodnih Phi Psi tipova?"
...
Jackie je otišla doma ne prijavivši ništa. Kada je dva tjedna kasnije opet srela Drewa tijekom spasilačke smjene na bazenu, on se ponašao kao da se ništa nije dogodilo.
...
(Ostatak članka se bavi kritikom sveučilišta Virginija, gdje su je kada je nakon dvije godine pokušala sve prijaviti razne službe vozale uokolo i nisu pokretale ikakve procedure protiv počinitelja.)

Usred masivnog vala zgražanja, sveučilište je istog trena odlučilo istražiti slučaj i suspendiralo bilo kakve aktivnosti bratstava na kampusu. Glasovi žedni krvi počinitelja podigli su se iz gotovo svih američkih medija, portala, blogova i organizacija, a zatim i svjetskih (val se prelio sve do nas, gdje su ga rado objavili neki portali žedni senzacije).



Ovaj brutalan slučaj silovanja bio je samo potvrda onoga što su svi odavno tvrdili: postoji duboko ukorijenjena kultura silovanja u našem patrijarhalnom društvu, a pogotovo na kampusima gdje je, kako je dobro poznato, silovana svaka četvrta studentica.

U čemu je onda problem?

Počnimo od toga da je cjelokupna priča izmišljena. Nije se dogodila, ni u sličnom obliku ni uopće. Ništa. Nula. Nada.

Evo kako sa sigurnošću možemo znati da je ova priča o "grupnom silovanju" besramna laž:

1) OPREČNE TVRDNJE:

A) Jackie je silovana na podu prepunom krhotina slomljenog staklenog stolića. Ne samo da bi to uzrokovalo duboke i ozbiljne ozljede njoj, već i samim silovateljima. Koji muškarac želi izložiti svoju alatku oštrim krhotinama stakla?

B) Iako je u sobi bio mrak, Jackie točno zna koliko je bilo silovatelja, tko su, i koji je od njih što radio.

C) Pretučena bosonoga djevojka prepuna krvi i poderane haljine je na neki način prošla kroz bučni party bez da ju je itko opazio ili reagirao.


Svakodnevna pojava na sveučilišnom partyu

D) Jackie se već dva tjedna nakon brutalnog napada vratila na rad na bazenu u bikiniju. Kako su ozljede od stakla zacijelile toliko brzo? Mora da je potajno Wolverine...

2) SUMNJIVI DETALJI (za razliku od Rolling Stonea, meni je stalo do integriteta pa ih neću nazvati činjenicama, već samo sumnjivostima)

A) Sabrina Rubin Erdely, autorica članka, pripada feminističoj kulturi zgražanja kojoj je posao histerizirati o raznim fantomskim prijetnjama, diskriminacijama i problemima. Evo nekih njenih nedavnih članaka:

- "Trans žene i opasnost: još priča s bojišnice"
- "Razumijevanje znanosti transspolnosti"
- "Šestogodišnjak koji želi promijeniti spol"
- "Rat jednog grada protiv gay tinejdžera"
- "Silovanje desetnice Blumer: unutar vojne kulture seksualnog zlostavljanja"
- "Tajni dokumenti o seksualnim zločinima Katoličke crkve"


Kolika je vjerojatnost da će osoba koja zarađuje za život širenjem histerije i zgražanja nekritički i u suprotnosti sa svakim principom novinarskog posla promovirati lažne optužbe?

B) Cijeli slučaj sa svojom masom klišeja djeluje malo previše savršeno da bi bio istinit:

- silovatelji koji siluju zbog moći, a ne seksa; opisivanje žrtve u srednjem rodu, ritualno silovanje kao način pristupanja bratstvu
- smiješni i blesavi nadimci silovatelja ("Pazuh", "Deka")
- klišeizirano krivljenje žrtve za to što joj se dogodilo ("Trebala si se samo zabaviti", "Više nećemo moći na partye")
- potpuno odsustvo sućuti i podrške iz okoline, unatoč vidljivim strašnim ozljedama
- "sućutni" silovatelj kojemu se ne može dići, ali ipak je siluje kako ne bi ispao slabić
- silovanje u trajanju od najmanje tri sata, dakle nevjerojatnih 25 minuta po muškarcu
- unatoč tome što ih je sve prepoznala, nitko se nije potrudio ušutkati je, već su se samo slijepo pouzdali da nikome neće prijaviti


C) "Novinarka" nije niti pokušala kontaktirati baš niti jednog drugog sudionika, od navodnih silovatelja pa do njenih prijatelja/ica.

D) Silovanje nikada, ni prije ni poslije objave članka, nije prijavljeno policiji. Možda zato što se nije ni dogodilo, pa bi policijska istraga to lako utvrdila?

3) OBJEKTIVNE ČINJENICE koje potpuno pobijaju cijelu priču:

A) Pristupanje bratstvu Phi Kappa Psi se odvija u proljeće, ne u jesen
B) 28.09.2012. nije bilo partya u prostorijama bratstva
C) Niti jedan član bratstva nije tijekom 2012. godine radio kao spasilac na sveučilišnom bazenu, kao ni bilo gdje vezano za vodene sportove

Pod teretom svih ovih argumenata koji su neugodno isplutali u tjednu nakon objave članka, priča o grupnom silovanju je doživjela totalni krah:



A Rolling Stone je objavio sljedeći dodatak svom članku:

Suočeni s novim informacijama, sada se čini da postoje nesuglasice u Jackieinoj pripovijesti, te smo došli do zaključka da je naša vjera u nju bila pogrešna. Samo smo htjeli biti osjetljivi prema nepravdi, sramoti i poniženju koje mnoge žene osjećaju nakon seksualnog napada, te žalimo zbog toga što nismo kontaktirali i optužene kako bismo čuli njihove iskaze. Shvaćamo ovo ozbiljno i ispričavamo se bilo kome na koga je imala utjecaj ova priča.

- Will Dana
Glavni urednik

Još jedna histerična priča o silovanju pobijena, zar ne?

Ne. Prava priča ovdje tek počinje. Evo nekih članaka koji su izašli kao reakcija na raspad Jackieine priče:

Bez obzira na to što je Jackie rekla, trebali bismo automatski vjerovati tvrdnjama o silovanju
- Zerlina Maxwell za Washington Post, dnevni list s cirkulacijom od 500 000 tiskanih primjeraka dnevno i 246.-a najposjećenija stranica svijeta

Mnogi ljudi (uključujući i upravu UVA) će biti u napasti vidjeti ovja slučaj kao podsjetnik da bi službenici, novinari i javnost trebali poslušati obje strane priče i prikupiti dokaze prije donošenja zaključka u slučajevima silovanja. To je ono na što mislimo kada kažemo da se netko "smatra nevinim osim ako se ne dokaže suprotno".

Ovo je pogrešno. Trebali bismo automatski vjerovati onome što tužitelj tvrdi.

Na kraju krajeva, šteta od pogrešne vjere u osobu koja je preživjela silovanje daleko nadmašuju štetu od nazivanja pogrešne osobe silovateljem, čak i ako bi optuženik mogao proživjeti grubo razdoblje tijekom kojega je suspendiran s posla, društvo ga se odreklo na Facebooku ili je organiziran bojkot protiv njega.

Da, dobro ste pročitali. Ova žena putem 246.-e najposjećenije stranice svijeta tvrdi da treba automatski vjerovati optužbama za silovanje, te da su nevine žrtve potpuno nebitne. Nakon objave članka je, vidjevši da je možda otišla trunku predaleko, promijenila naslov iz "automatski" u "pretežno", ali smisao je ostao isti:



Mogu li onda i ja strpati feministicu Zerlinu Maxwell u zatvor time što ću anonimno na nekom blogu napisati da me silovala?

Slične članke su objavili ostali veliki mediji kao što su Huffington Post i New York Times (napomena: NYT je 96. najčitanija stranica svijeta), te naravno feministički portali diljem svijeta. U svim slučajevima, tema je bila ista:

A) Inzistiranje da nije važno što je ovaj slučaj lažan jer ih postoji mnogo koji su stvarni (A koji su to i zašto ih nitko nikada ne navodi? Wooops, zaboravio sam da ne postoje, op.prev.)
B) Žaljenje što je ovaj slučaj lažan, jer bi kada bi bio stvaran bilo moguće uništiti par muških života i institucija.
C) Svi znaju da je 25% studentica preživjelo silovanje (Hint: NIJE - stvarna stopa (koja uključuje i značajan dio lažnih prijava i prijestupa koji su daleko blaži od silovanja) je 0.5%)

Sama uprava Sveučilišta Virginija priopćila je da će svejedno zabraniti djelovanje bratstava na kampusu na najmanje godinu dana zato što je "njihova kultura bolesna" i zato što "to što je par činjenica netočno ne znači da nisu potrebne korjenite promjene"


Predsjednica Sveučilišta Virginija Teresa Sullivan (ošišana baba u sredini) - tko je iznenađen?

Cijeloj sveučilišnoj zajednici:

Sigurna sam da ste do sada mnogi od vas već pročitali današnja izvješća iz Washington Posta i Rolling Stonea. Iako smo svi mi kojima je stalo do Sveučilišta Virginija uznemireni tom pričom, sada vam pišem s drukčijom porukom:

Tijekom posljednja dva tjedna, naša zajednica je više nego ikada fokusirana na jedan od najtežih i najkritičnijih problema u današnjem visokom školstvu: seksualno nasilje na kampusima. Današnje vijesti ne smiju promijeniti taj fokus. Ovdje na UVA, sigurnost naših studenata mora nastaviti biti naša glavni prioritet, i to svim studentima, a pogotovo onima koji su preživjeli seksualni napad.

Nastavit ćemo oštro kontrolirati naše običaje, politike i procedure, te se posvjetiti postajanju uzornom institucijom u našoj brizi za žrtve.

Sada je vrijeme da svi zajedno stupimo u vodstvo ovog kritičnog problema.

Iskreno vaša,

- Teresa A. Sullivan
Predsjednica

Da, opet ste dobro pročitali. Iako je temeljito pobijena ova apsurdna optužba, to je samo dokaz da treba nastaviti ugnjetavati muškarce i sve institucije koje bi im slučajno mogle pomoći. Teresa Sullivan je kao predsjednica jednako zadužena za dobrobit svih studenata, a 45% tih studenata je muškog spola!

Zar joj ništa ne znači to što će nevinim muškarcima biti uništeni životi i zauvijek okaljana imena zato što ona besramno potiče histeriju? Gdje je isprika žrtvama ovog lova na vještice? Hoće li opet dopustiti rad bratstvima i nadoknaditi im štetu? LOL, naravno da ne.

Mislite li i dalje da je škvadra rođena za zgražanje samo nekakav daleki fenomen koji nema utjecaja na vaš život?

Možda će vam biti teško povjerovati, ali to još i nije najodvratniji komentar na cijeli ovaj skandal. Evo što je rekla američka demokratska senatorica Caroline Heldman, bivša predsjednica institucije Occidental College, kao komentar na glasine da će bratstvo sada tužiti sveučilište zbog libele:

"Ove tužbe su nevjerojatan izraz arogancije, iste arogancije koja je te muškarce navela na silovanje."

Podsjeća li vas možda ova priča na način suđenja vješticama? Naime, u staro doba bi osobu zavezali i bacili u jezero. Ako bi se utopila to bi značilo da je nevina, ali ako bi isplutala to bi značilo da ima nadnaravne moći i da je treba spaliti kao vješticu.

Dakle ako šutiš ili priznaš, kriv si. Ali ako se braniš, isto si kriv! Što god učinio, ti si silovatelj kojeg treba uništiti. Kako ovakvi ljudi imaju obraza zgražati se nad Katoličkom crkvom?

Još jednom se potvrđuje ono što je svakome razumnome dobro poznato: Muškarci su za feminizam samo topovsko meso.

Ali! Priča još nije gotova.


Poput zombija, optužbe za silovanje su neuništive i ustaju koliko god ih se puta riješio.

Nakon što su isplivale sve ove činjenice, neki od medija iz škvadre rođene za zgražanje počeli su jednu za drugom gurati sljedeće varijante događaja:

- Jackie zapravo ne zna u kojoj su je zgradi silovali, ali prijateljica joj je nakon par godina dok su prolazili ispred zgrade bratstva spomenula da se to dogodilo tamo rofl
- Drew je zapravo bio posjetitelj bazena, a ne zaposlenik rofl
- Drew je zapravo bio član nekog drugog bratstva rofl
- Drew uopće nije bio član bratstva rofl
- Silovanje nije bilo grupno silovanje na polomljenom staklu, već samo prisilni oralni seks s grupom muškaraca rofl
- Reporterka New York Timesa je pokušala dobiti komentar od bratstva, ali su je na vratima zaustavili i zaprijetili joj dvojica muškaraca koji su se predstavili samo kao 'Biker' i 'Kolačić' rofl
- Jackie je ispričala sve Sabrini Erdely ali zamolila da ne objavi priču rofl
- Jackie se našla s prijateljima u noći kada se navodno dogodilo silovanje, ali samo im je rekla da se dogodilo "nešto", nije bila krvava, niti su je oni odgovarali od ičega rofl


Kako vam se sviđa činjenica da žena smije mijenjati svoj iskaz do besvijesti, dokle god muškarcima ne ponestane alibija? Na svu sreću, dok je Jackie raznim navedenim medijima prepričavala novu(e) verziju(e), malo se zanijela i izletilo joj je sljedeće:

- Pričala je ocu o tome da su je grupno silovali i da on nije učinio ništa. Priča koju je ispričala njemu se opet razlikuje od svih do sada navedenih verzija (detalje možete pročitati ovdje), plus čak ni tada stvar nije bila prijavljena policiji. Možda zato što je otac znao s kime ima posla?
- Iznijela je dovoljno detalja o sebi da u javnost procuri njen identitet.


Možete li pogoditi što je Jackie radila 2011., dok je punih godinu dana prije navodnog grupnog silovanja završavala srednju?



Ne znamo je li slika prikazuje samu Jackie. Možda je 2011. godine bila na SlutWalk-u u Washington DC-u i marširala s plakatom na kojemu tvrdi da ju je netko silovao i ostavio polumrtvu u stubištu garaže (ali unatoč tome ta osoba ne zna da je to bilo silovanje), ili samo nosila taj plakat za nekoga drugoga. Ali ono što je prilično sigurno je to da je Jackie opsesivno širila taj plakat za šaku likeova, kao i još barem 30 drugih propagandnih materijala o tobožnjoj "epidemiji silovanja".

Ne upućuje li to možda na zaključak da je Jackie poremećena mlada žena koju je feministička propaganda istrenirala za mržnju prema muškarcima?

Nekada smo ljude poput Jackie u najboljem slučaju ignorirali, a u najgorem zatvarali u umobolnice. Danas im svojevoljno pružamo platforme za komunikaciju sa stotinama milijuna ljudi i uništavamo život bilo kojeg pojedinca u kojeg upere prste. Izvrstan posao, nema što.

Svaka sličnost s "obilježenim" ljudima koje je posjetio Duh Sveti i koji mogu vidjeti prisutnost Sotone u drugima je, naravno, slučajna.

Ali to još nije sve!

Evo što je u časopisu Politico nakon što je sve navedeno temeljito pobijeno napisala Julia Horowitz, visoko pozicionirana djelatnica Sveučilišta Virginija i urednica njihovog službenog lista:

Postaje sve jasnije da priča koja je izazvala eksploziju rasprave o seksualnim napadima na kampusu ima i neke velike, velike rupe.

Ipak, s mog stajališta u Charlottsevilleu, Virginija, dopustiti da provjera činjenica određuje raspravu bi bila ogromna pogreška. "Ovi događaji se bez sumnje odvijaju ovdje," potvrdila mi je Maddie Rita, studentica prve godine.


Ipak, s mog stajališta u Charlottsevilleu, Virginija, dopustiti da provjera činjenica određuje raspravu bi bila ogromna pogreška. "Ovi događaji se bez sumnje odvijaju ovdje," potvrdila mi je Maddie Rita, studentica prve godine.


Dopustiti da provjera činjenica određuje raspravu bi bila ogromna pogreška.


provjera činjenica... bi bila ogromna pogreška


Oznake: silovanje, feminizam, rođeni za zgražanje, inkvizicija, šovinizam, nasilje, faks, Vijesti


- 13:30 - Komentari (28) - Isprintaj - #

srijeda, 16.07.2014.

Kriv dok se ne dokaže suprotno

Temeljno načelo modernog pravnog sustava su "onus probandi" i "semper necessitas probandi incumbit ei qui agit", poznatiji kao pravilo da "teret dokazivanja uvijek leži na osobi koja optužuje". Za onoga na kome ne leži teret dokazivanja smatra se da posjeduje pretpostavku nevinosti, tj. da se kod svake činjenice koja nije dokazana smatra točnom ona verzija koja bi njemu bila više u korist.

Novozelandska Stranka rada (Labor party) sada želi obrnuti teret dokazivanja:

Optuženi za silovanje bi morali dokazivati svoju nevinost po ovom zakonu koji su predložili novozelandski političari

Andrew Little, predstavnik Stranke rada za pravo i unutarnje poslove, ocrtao je planove za korjenitu promjenu pravnog sustava kao dio predizborne kampanje ovog rujna.

"Razlog zašto mnoge žrtve ne prijavljuju seksualni zločin ili ne dovrše prijavu je zbog straha od sudskog procesa i velike šanse za poniženje i ponovno proživljavanje zločina," rekao je.

"Bolja mjera bi bila predati kontrolu ispitivanja žrtve sucu, gdje bi odvjetnici obje strane samo imali pravo ukazati na teme koje ih zanimaju, te tako prebaciti teret dokazivanja pristanka na obranu."

Novozelandska druga najveća politička stranka ako dođe na vlast time želi obrnuti teret dokazivanja u slučajevima silovanja, tako da optuženi moraju dokazivati svoju nevinost kako bi se smanjila trauma koju trpe žrtve.

Ako bi optužba dokazala da se dogodio seksualni čin, slučaj bi se automatski smatrao silovanjem osim ako branitelj ne bi mogao dokazati da je čin bio dobrovoljan.


"Uništenje Sodome i Gomore", John Martin

U osnovi, ako bilo koja žena podigne prst i kaže da si je silovao, gotov si. Nije važno ako je ona silovala tebe, ako je to bilo prije deset godina, ako imaš njen pisani pristanak, ako ste oboje bili pijani; jedan poziv policiji i tvoj život je zauvijek uništen. Njena riječ vrijedi beskonačno, tvoja ne vrijedi ništa. Kako ti možeš dokazati što je druga osoba mislila u nekom trenutku? Naravno da ne možeš.

Ono što me posebno ljuti kod ovih feminstičkih nazadnosti nije ni samo gaženje pravde ni opasnost. Za ovo prvo, vjerujem da nas svakog dana gaze iz raznih smjerova na način koji nas više diraju. Za ovo drugo, čak i kada žene imaju ovakvu moć, opet nije velika šansa naletjeti na neku psihopatkinju koja će te optužiti samo iz zabave. Manje-više si siguran. Većinom.

Ne, ono što me posebno ljuti je drskost i otvorenost s kojom bijeli vitezovi poput Andrewa Littlea istupaju u javnost, sasvim sigurni da mogu reći nešto najgore i najnemoralnije na svijetu i svejedno dobiti svoju udobnu fotelju u parlamentu i vladati nad nama jadnicima, čiji je jedini grijeh to što se nismo na najgori mogući način ulagivali najnižim ljudskim pobudama i širili laži.

Realnost koju će stvoriti ovaj zakon nije ništa novo. Većina zapadnog svijeta već de-facto živi po upravo tom pravilu, samo što ono nije toliko izravno rečeno; recimo, porote u Washington DC-u prije rasprave dobivaju uputu da je "Teret dokazivanja na optuženiku kako bi obiljem dokaza potvrdio da je seksualni čin bio s pristankom".

Unatoč tome, boli vidjeti je sada uobličenu u potpuno društveno prihvaćen, legalan oblik protiv kojega nitko više neće smjeti ni zucnuti jer će se to smatrati "opstruiranjem zakona". g. Little je imao obraza sipati sol na ranu još ovom izjavom: "Ovaj pristup nije u suprotnosti s temeljnim principom da je optuženik nevin dok ga se nedokaže krivim."



Sama činjenica da je moguće uopće izjaviti ovako nešto, a kamoli još to provesti u stvarnost, je signal da treba pokupiti prnje i zbrisati iz ovih prostora što je prije moguće.

Oznake: silovanje, feminizam, bijeli vitezovi, politika, nasilje


- 15:44 - Komentari (10) - Isprintaj - #

subota, 05.07.2014.

Cure koje vole kretene 9: Sraz hrčaka

Kao što ponekad napominjem, kada bih se uhvatio pisanja samo serijala "Cure koje vole kretene", vrlo brzo bih došao do apsurdno velike brojke, toliko velike da bi čitatelji mogli provesti cijele živote pregledavajući različite slučajeve. No kako se ovaj blog mora istovremeno nositi sa šarolikim arsenalom tema, prisiljen sam ograničiti serijal samo na povremene, najsočnije epizode.

Stoga ću danas kompenzirati za to i podastrijeti vam nekoliko slučajeva, a vi, dragi čitatelji, vi ćete ocijeniti koji od njih zaslužuje titulu najvećeg obožavanja kretena i najveće racionalizacije iskazane pri tome. Dobrodošli u...




Izložak #1: Iz Bjelovara nam stiže priča o "mladoj" 37-godišnjoj Ireni koja se udala za vođu Al'Qaede, Anwara Al-Awlakija. Irena se trenutno "koleba" treba li nastaviti sveti rat nakon što je njen muž ubijen, te kaže da će "kroz sljedeća četiri mjeseca još razmisliti o tome što bi bilo najbolje". Također dodaje da je "sretna što je moj suprug mučenik".



Jeste li ikada čuli neku ženu da, suočena s Beta ponašanjem svog dečka ili muža, kaže da će "kroz sljedeća četiri mjeseca još razmisliti o tome što bi bilo najbolje?" Naravno da niste. Riješiti se nekog normalnog i pristojnog ženama dolazi puno lakše nego riješiti se duha pokojnog muža masovnog ubojice i terorista.


Izložak #2 (skupna prijava): Prije nekoliko tjedana, Jeremy Meeks bio je samo običan zatvorenik u američkom zatvoru, uhićen zbog višestrukih nasilnih zločina, sudjelovanja u organiziranom kriminalu i sličnim sitnicama. Onda se neka žena sjetila komentirati kako je on "zapravo prilično zgodan" i predselekcijska lavina je krenula: slika zgodnog zatvorenika u ovom trenutku ima 101 000 likeova, 13 000 shareova i 26 000 komentara, pretežno od žena koje komentiraju kako može slobodno počiniti zločin nad njima kad poželi ili kako je prezgodan za zatvor.

Čitateljice, biste li prasnule?



- Feministice i bijeli vitezovi tvrdit će da su sve te žene mentalno bolesne, glupe, needucirane, ružne, siromašne, usamljene ili niskog statusa; letimičan pregled autorica pozitivnih komentara potvrdit će da to nije istina.
- Prosječni ljudi, kojima nije ispran mozak ali koji su ipak daleko od poimanja realnosti bez zadrške, reći će da to što je zgodan (ili bogat/utjecajan) nadilazi minuse od toga što je nasilni gangster.
- Ljudi koji razumiju seksualno tržište reći će da je to što je gangster veliki plus per se, i samo se zbraja s tim što je zgodan. Ne smije biti zaboravljeno postojanje mnogih tipova koji su jednako zgodni ali koji žive u celibatu ili sličnom nesretnom stanju, žeđajući za ženskom pozornošću.

Jeremy je upravo potpisao ugovor o manekenstvu na iznos od 30 000 $. Pa vi budite uzorni građani.


Izložak #3: Novinarku Amandu iz Kanade su u Somaliji oteli teroristi i držali je u zatočeništvu i silovali 460 dana. Ona im sada sve oprašta i dodaje da je "Posve jasno kako su moji zlostavljači rezultat rata koji ih je oblikovao u osobe kakve su sada. Oni su također ljudska bića s bolnim pričama iza sebe" i da je prilikom toga doživjela "izvantjelesno iskustvo".

Možda teroristi znaju neku tajnu zbog koje se ipak isplati potruditi da žena svrši?


Zabavna činjenica: imaš veće šanse zadobiti naklonost ove emancipirane zapadne žene ako je brutalno otmeš i siluješ nego ako joj doneseš cvijeće i kažeš da ti se sviđa.


Izložak #4: Paul Bernardo je u zatvoru zbog serijskih otmica, mučenja, silovanja i ubojstava više djevojaka srednjoškolske dobi. Ne radi se o rekla-kazala: većinu svog bolesnog iživljavanja nad žrtvama je sam snimio i osuđen je na temelju toga. Dakle, neće vas nimalo iznenaditi da postoji puno žena koje se žele udati za njega. Evo nekih citata iz intervjua i pisama, neka od kojih je napisala 30-godišnjakinja s magisterijem

"Pišem Pauli cijelo vrijeme, šaljem mu razglednice i ne, nemam fetiš. Pročitala sam puno knjiga o njegovim zločinima i suosjećam s njim. To je duboko u mojim kostima i ne mogu se toga riješiti."

Misliš duboko u vagini?

"Vidim raziku između Bernarda kao čovjeka i Bernarda kao kriminalca. Njegovo zločini nisu ono što me privlači, već on sam."




Izložak #5: Samra i Sabina su prelijepe mlade djevojke u idealnoj dobi od 15 i 16 godina. Mogu imati bilo kojeg muškarca na svijetu i na svakoj slici koju objave na Facebooku garantirano dobivaju po 100-300 likeova od strane žednih Beta tipova koji samo sanjaju o tome kako im služiti.


8/10, prasnuo bih. Izvor: Interpol

Umjesto toga, one su se iskrale iz svojih udobnih domova u Austriji gdje žive njihove obitelji i pobjegle u planine u južnoj regiji Turske kako bi se udale za radikalne islamske teroriste. Njihove mame se ne mogu načuditi kako se to moglo desiti njihovim uzornim gimnazijalkama. Ja imam sugestiju: netko im je rekao da "samo trebaju slijediti svoje srce".


Izložak #6: Britanska razvedena majka troje djece napustila ih je kako bi preselila u SAD i tamo se udala za Christophera Mosiera, gangstera iz teksaškog zatvora nakon što "ju je impresionirala njegova iskrenost". On trenutno služi 15-godišnju kaznu za provalu pod utjecajem droge i s nanošenjem teških tjelesnih ozljeda i pokušajem ubojstva, te sudjelovanje u organiziranom kriminalu, ali postoji mogućnost da sljedeće godine uloži molbu za pomilovanje [ne daj Bože, op.prev.].



"Bilo mi ga je žao vidjeti ga tako zatvorenog, bez ikakvog društva osim drugih zatvorenika. Uistinu me zainteresirao njegov profil. Bio je različit od ostalih, u kojima tipovi samo poziraju golih prsa. Ali on je bio rječit i iskren o svom zločinu," kaže Jennifer. S vremenom je od svog posla kao prodajna pomoćnica u trgovini uštedjela dovoljno za let u Texas kako bi posjetila Christophera. Napominje da zna da je ovo teško za njenu djecu, ali da se "nada da će i ona jednog dana upoznati njenu ljubav" [jadna djeca, op.prev.].

Žene će dragovoljno teško raditi, štedjeti i čuvati svaku lipu kako bi se dokopale svojih ljubavi. Sjeti se toga sljedeći put kada joj želiš kupiti komad nakita ili karte za koncert.


Molim kliknite ili na anketu ili na ovaj link kako biste glasali i vidjeli rezultate.



Molim kliknite ili na anketu ili na ovaj link kako biste glasali i vidjeli rezultate.

Oznake: cure koje vole kretene, žene, hipergamija, nasilje, predselekcija, anketa


- 16:10 - Komentari (41) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 25.11.2013.

Stvarno? "Svaka treća žena u Hrvatskoj je žrtva nasilja"

SRAMOTNE BROJKE
Svaku treću ženu mlati bračni partner


T-Portal nam je nedavno donio intervju s Nevom Tolle, koordinatoricom Autonomne ženske mreže. Kako je danas 25. studenoga, Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama, čini mi se da je to dobra prilika raščistiti neke stvari. Krenimo redom:

Tvrdnja #1: "Oko 34 posto žena preživjelo je seksualno nasilje"

Uistinu zabrinjavajuća brojka. No je li ona realna? Uzevši u obzir našu patrijarhalnu sredinu, moguće je da gđa. Tolle čak i podcjenjuje broj žrtava. Odlučio sam ga provjeriti sljedećim postupkom:

1A: Pronađimo broj kaznenih djela seksualne prirode u RH u prošloj godini

Godišnje izvješće MUP-a za 2012. godinu na stranici 24 donosi nam točne podatke:


Zbrojimo stupce "Prijavljena" i "Naknadno otkrivena" za kategorije "Silovanje", "Pokušaj silovanja", "Bludne radnje" i "Ostalo". To obuhvaća svaku moguću vrstu zločina seksualne prirode, od silovanja pa do pipanja, nepristojnog pokazivanja spolnih organa i seksualnog uznemiravanja (iako je u toj strukturi najekstremnijih zločina kao što su silovanja i pokušaji silovanja naravno najmanje, tj. oko 20%). Dobivamo brojku od 577 takvih kaznenih djela u 2012. godini.

Zbog jednostavnosti, pretpostavit ću da su sva ta kaznena djela:
a) počinili muškarci na štetu žena (dakle, pretpostavit ću da nema homoseksualnih silovanja, žena koje su seksualno napastovale muškarce, zlostavljana su isključivo djeca ženskog spola, itd.),
b) da su sve prijave istinite, tj. da ne postoje lažne prijave za seksualno nasilje, te
c) da je svaki zločin jedna nova žrtva, tj. nema ponavljanja zločina nad istom žrtvom.


1B: Pomnožimo broj kaznenih djela multiplikatorom

U paketu sa svim tvrdnjama o zločinima seksualne prirode dolazi i tvrdnja da žrtve rijetko prijavljuju zločin zbog srama, manjka podrške okoline i sličnih faktora. Koliki je stvarno taj multiplikator ovisi o raznim faktorima

Libela.org, jedna od najekstremnijih feminističkih web stranica kod nas, navodi da na svako prijavljeno silovanje dolazi još 15 do 20 neprijavljenih. Teško je zamisliti iti jedan zločin, od prijetnji pa do krađe, gdje se prijavljuje samo 50% zločina (na svaki prijavljen još jedan neprijavljen), a kamoli 6%. Čak ni korupcija nije toliko skrivena. Ovo je vrlo ekstremna pretpostavka ali dobro, pretpostavit ćemo da se zapravo događa 15 puta više seksualnih zločina nego što ih je prijavljeno.

Misli li Libela.org samo na silovanje, ili i na blaže zločine poput, pipanja, nepristojnog izlaganja, seksualnog uznemiravanja i sl.? Izaći ćemo im u susret i pretpostaviti da SVIH seksualnih zločina (a ne samo silovanja, koja čine 20% seksualnih zločina) uistinu ima 15 PUTA više nego što je prijavljeno. To nam daje ovu jednadžbu, gdje je X hipotetski broj i prijavljenih i neprijavljenih seksualnih zločina koji su se dogodili u jednoj godini:

X = 577 x 15
X = 8655

1C: Pomnožimo multiplicirani broj kaznenih djela prosječnom životnom dobi

Prosječni životni vijek Hrvatice je 80 godina. Razdoblje od 80 godina predstavlja jedan cjelokupni presjek društva, u kojemu se u potpunosti izmijenila barem jedna generacija žena i time tijekom svog života u tom dobu imala priliku biti žrtvom nekog seksualnog zločina.

8655 x 80 = 692 400

Dakle, imamo hipotetskih 692 400 seksualnih zločina na području RH tijekom životnog vijeka jednog presjeka (nekoliko generacija u raznim životnim stadijima) hrvatskih žena.

U Hrvatskoj prema popisu stanovništva 2011. ima 2.218.554 žena.

692 400 / 2 218 554 = 31%

31%. To je i dalje manje od 34% koliko tvrdi gospođa Tolle. A da ne zaboravimo, udio od hipotetskih 31% žena koje su tijekom života bile žrtvama nekog seksualnog zločina uključuje sljedeće velikodušne pretpostavke:

a) da su sve seksualne zločine počinili isključivo muškarci na štetu žena (dakle, pretpostavit ću da nema homoseksualnih silovanja, žena koje su seksualno napastovale muškarce, zlostavljana su isključivo djeca ženskog spola, i sl.),
b) da su sve prijave istinite, tj. da ne postoje lažne prijave za seksualno nasilje,
c) da je svaki zločin jedna nova žrtva, tj. nema ponavljanja zločina nad istom žrtvom,
d) da zapravo ima 15 PUTA više SVIH seksualnih zločina nego što je prijavljeno


I unatoč svim tim oblicima "pomoći" (zabilježeni brojevi su direktno i indirektno povećani oko 30 puta ili 3000%), stvarni podaci i dalje ne mogu stići takve stratosferske procjene kakve iznosi Neva Tolle.

Zbog obzira prema žrtvama i manjka prostora ne želim ovdje špekulirati koliko stvarno ima seksualnog nasilja, ali iz gore izloženoga znam da ga sigurno nema toliko da bi ga tijekom života moglo iskusiti 34% žena. Neva Tolle ili besramno laže ili se ravna po falsificiranim podacima. Sramotno je da predstavnica jedne organizacije koja dobiva 90% svojih sredstava od države, županija i gradova koristi proračunska sredstva za širenje očitih neistina.


Ovakav parazitizam na boli pravih žrtava i predstavlja pljusku u lice svakoj ženi koja je stvarno bila silovana. K tome još svoje neistinito predavanje nazvati "Istina je. Zašto šutite o tome?" je stvarno drsko, bez ikakve trunke morala ili obzira.

Tvrdnja #2: "U Hrvatskoj je svaka treća žena preživjela neki oblik nasilja od strane sadašnjeg ili bivšeg partnera"

33.33% žena je doživjela nasilje od sadašnjeg ili bivšeg partnera? Dobro, idemo pogledati:


Stranica 58 navodi da su 2012. prijavljena 622 slučaja nasilničkog ponašanja u obitelji, te naknadno otkrivena još 162, za ukupno 784 slučaja nasilničkog ponašanja u obitelji godišnje.

Primjenimo istu formulu, pretpostavimo da je a) svo nasilničko ponašanje u obitelji uvijek od muškarca prema ženi, b) pretpostavimo da je svaki slučaj nova ženska žrtva, c) prihvatimo opet ekstremnu pretpostavku da stvarnih slučajeva ima 10 PUTA više nego zabilježenih u MUP-u (izvor: Sigurno mjesto, Ženska soba), te d) da nema lažnih prijava. Evo jednadžbe:

X = 784 x 10
X = 7840 hipotetskih slučajeva nasilja u obitelji u jednoj godini

7840 * 80 = 627 200 hipotetskih slučajeva nasilja u obitelji u 80 godina (jedan presjek nekoliko generacija svih žena u Hrvatskoj)

627 200 / 2 218 554 = 28%.

Dobivamo hipotetskih 28% vs. 33% - naravno i dalje uz sljedeće velikodušne pretpostavke:

a) da je svo nasilničko ponašanje u obitelji uvijek od muškarca prema ženi,
b) da je svaki slučaj nova ženska žrtva,
c) da je stvarnih slučajeva 10 PUTA više nego onih zabilježenih u MUP-u, te
d) da nema lažnih prijava


I unatoč svim tim oblicima "pomoći" (zabilježeni brojevi su direktno i indirektno povećani oko 30 puta ili 3000%), stvarni podaci i dalje ne mogu stići takve stratosferske procjene kakve iznosi Neva Tolle.

Koliko je to čak i 28% zapravo vjerojatno? Evo jedne usporedbe za perspektivu.

Uzevši u obzir da je u cijeloj Hrvatskoj u 2012. bilo ukupno 2438 prijavljenih i naknadno otkrivenih kaznenih djela protiv života i tijela (dakle, od ubojstava do nanošenja lakših tjelesnih ozljeda), nekako mi je teško povjerovati da se paralelno s tim odigrava još i tri puta više slučajeva u kojima muškarci vrše nasilje nad svojim partnericama. Također je zanimljiva i pomisao da grupa ovih 33% žena koje su pretrpjele fizičko nasilje ne moraju biti istih onih 34% koje su pretrpjele i seksualno nasilje. Kada bi se te dvije kohorte ne bi savršeno poklapale, ispalo bi da je više nego svaka druga žena bila žrtva barem jednog nasilnog ili seksualnog zločina tijekom svog života, što je još apsurdnija tvrdnja od ove dvije pojedinačno.


Tvrdnja #3: "...podaci o psihičkom nasilju pokazuju da je taj oblik nasilja preživjelo više od 60 posto razvedenih žena u Hrvatskoj, a isti postotak boluje od PTSP-a kao posljedice nasilja."

Ok, samo da ovo ponovim: 60% razvedenih žena ima PTSP zbog psihičkog nasilja doživljenog tijekom ili poslije braka. Čak i ako psihičko nasilje nije bullshit kategorija poput ekonomskog zlostavljanja, već vidim da će ovo biti veselo.

Prvo pogledajmo "Statističko izvješće DZS-a #1467: Razvedeni brakovi u RH u 2011. godini" na stranicama DZS-a: stranica 10 nam kaže da je broj razvoda je manje više stabilan na oko 5000 godišnje. To znači da u Hrvatskoj imamo... recimo, 150 000 razvedenih žena, prikupljenih kroz posljednjih 30-ak godina? Ne znam koliko ih se ponovno udalo, tako da podatak ne mogu sa sigurnošću potvrditi.

U pomoć nam dolazi izvješće Jutarnjeg lista o popisu stanovništva 2011., koji nam kaže da 5% žena ima bračni status "razvedena".

0.05 x 2 218 554 = 110 927. Dakle... 111 tisuća razvedenih žena, plus nepoznata količina razvedenih žena koje su se poslije ipak udale pa ih ne obuhvaća ovaj status? Bio sam prilično blizu.

Ako od njih 60 posto ima PTSP, to znači da samo žena koje pate od PTSP-a kao posljedice psihičkog nasilja u braku ili poslije braka ima nevjerojatnih 110 927 x 0,60 = 66 566, tj. 66 tisuća.

Za usporedbu, branitelja Domovinskog rata za koje je registrirano da pate od PTSP-a ima oko 20 500, a to je otprilike tri puta manje. Čak i ako prihvatimo da svih cca 35 000 branitelja kojima su odbijene prijave za isti stvarno ima PTSP, i dalje su prilično malena kohorta u odnosu na razvedene žene u Hrvatskoj. Psihičko nasilje u braku ili prilikom razvoda izaziva više PTSP-a nego razorni rat s etničkim čišćenjem? Oprostite, ali ja moram pritisnuti alarm za bullshit.


I inače se često viđaju ovakve nebulozne tvrdnje, ali ovo je jedan od rijetkih puta da ih je netko koncentrirao u baš jedan gust, sluzav članak koji vrvi neistinama. Prijavljujte nasilje ako vam se dogodi i prijavljujte ako znate da se drugima događa, ali nikada se ne odavajte zlonamjernoj histeriji poput Neve Tolle, koordinatorice Autonomne ženske ženske kuće Zagreb. Pravim žrtvama dugujete više od toga.


Zaključak: dvije od tri statistike u Hrvatskoj su žrtve nasilja. Najčešći zlostavljači su feminstice, demagozi i ostalo društveni paraziti koji lažiraju podatke kako bi ostvarili osobnu korist.


Izvor dijela slike: Novi List

Oznake: nasilje nad ženama, feminizam, nasilje, patrijarhija, bijeli vitezovi, Vijesti, priče sa seksualnog tržišta, statistika, zlostavljanje


- 08:14 - Komentari (10) - Isprintaj - #

četvrtak, 24.10.2013.

Stvarno? "Živimo u muškom svijetu"

Jedna od najpopularnije vrste postova na blog.hr-u i u medijima je definitivno jadikovanje o muškom svijetu, patrijarhiji i općenito težini ženskog života koja se manifestira kroz razne nepravde i potresna emocionalna iskustva. Ovo je kompilacija nekih od tvrdnji koje sam skupio u zadnje vrijeme, najviše iz ovog posta:

Živimo u muškom svijetu, ponekad mi se čini.
Kad gledamo televiziju, naprimjer. Uglavnom muške teme, okreneš na History, gledaš ljude kako love ribe, popravljaju aute, voze aute i sijeku drva.

A) Te su vještine bile važne za egzistenciju čovječanstva u povijesti i ostale su važne za egzistenciju čovječanstva u sadašnjosti. Zar se povijest ne treba baviti važnim stvarima?
B) History nije jedini kanal na svijetu. Siguran sam da HRT, Nova, RTL i HBO imaju sijaset dobrih emisija u kojima ljudi rade nešto drugo.

Ok, loš početak ali možda će poslije biti kakvih boljih argumenata za postojanje patrijarhije.



Ako ćeš film pogledat opet neki tipovi koji se mlate. Ako ćeš sport gledat...opet.

A) Ovo jednostavno nije istina. Drame, horori, komedije i romantične komedije predstavljaju većinu ikada snimljenih filmova i većinu kino i televizijskog programa. Zašto? Zato što je snimati tipove koji se mlate skupo s obzirom na otprilike jednak prinos, tako da su "ženski" filmovi isplativiji - i stoga češći.
B) Najpopularniji sport na svijetu je nogomet, gdje se tipovi definitivno ne mlate. A iza njega? Tenis, u kojemu ne samo da uopće nema tjelesnog kontakta, već su i žene vrlo uspješne i popularne.
C) I još jednom, čak i kada bi ovo bilo istina, svi imamo slobodnu volju gledati što god želimo. Ne živimo u Narodnoj republici Kini pa da nam netko zabranjuje sadržaje.

Ako se osvrneš oko sebe vidiš da su na bitnim i dobro plaćenim pozicijama uglavnom muškarci. U politici uglavnom muškarci...

Ovo nije rezultat diskriminacije nego izbora.

Kao drugo, to što muškarci imaju više dobro plaćenih pozicija ne znači nešto automatski pozitivno za muškarce. Naime, glavni razlog zašto muškarci žude za dobro plaćenim pozicijama je kako bi impresionirali žene. Status i novac su alati kojima se muškarci bore za žensku naklonost. Biti bogatiji zato što moraš biti bogatiji kako bi imao šansu pridobiti naklonost drugog spola nije moć.

U skladu s tim, nije nimalo čudno da su mnoge marketinške agencije ocijenile da (u zapadnom svijetu) žene kroz direktan i indirektan utjecaj imaju kontrolu nad 73% svih potrošačkih odluka, od malih predmeta i usluga pa do kapitalnih dobara poput kuća i automobila.

...čak i automobilska industrija sve što proizvede...proizvede tako da se svidi muškarcima. Zašto nema ljubičastih auti, naprimjer? Ok, realno, auti su ko cijepljeni od boja, možda i nije neka usporedba, nema tu ni boja za muškarce. Sve neš sivo i crno i sivo. I tamno.

Vidi gore. Kao drugo, svatko ima pravo prebojati auto u boju koja mu odgovara.

"Kažu, nekoć je davno društvo bilo drugačije uređeno. Kažu, ponegdje još postoje društva gdje su glavne žene. I kažu da u takvim društvima stvari drugačije funkcioniraju."

Nažalost, nikada na svijetu nije postojala imalo značajna civilizacija koja bi bila tako uređena, i nikada neće ni postojati. Društvo u kojemu žene vladaju svime (a najvažnije od svega seksualnošću) ne može dugoročno opstati.

Svakako, postoje ozbiljna društva gdje se naslijeđuje imovina po majčinskoj liniji i djeca nose prezime po majci (npr. Portugal), ali i tamo postoji barem umjerena podjela prava i dužnosti po kojoj je moguće reći da je nešto žensko, a nešto muško. To je zato što ta podjela dolazi iz biologije, a ne iz kulture. S druge strane, jedino imalo poznato društvo gdje su uistinu glavne žene je narod Mosuo u Kini, s populacijom od 40 000 ljudi zaglavljenih u brončanom dobu i izoliranim u neprohodnim planinama. O njima ću jednom pisati više.


"Čini se" da je izolacija između ovakvih planina jedina stvar koja može osigurati opstanak civilizacije kojom vladaju žene?

Kad kažem ponešto o tome najčešće čujem da se trebamo boriti za ravnopravnost, mi žene.
Obično ne ulazim u diskusiju. Smatram da sam ravnopravna samim time što sam čovjek, i ne vidim oko čega bi se trebalo boriti niti što bi trebalo dokazivati. Podrazumijeva mi se. Da sam jednako vrijedna kao bilo tko drugi, bez obzira na spol.

Potpuna legalna ravnopravnost spolova je na cijelom zapadu postignuta prije više od pola stoljeća, a u jednom dijelu i prije 150 godina. Ne postoje nikakvi zakoni koji diskriminiraju žene, dapače postoje samo obrnuti. Najveća laž feminizma je da je to zapravo samo "pokret koji smatra da žene trebaju imati jednaka prava kao i muškarci". Možda je to bio prije 50 godina, ali svi ljudi koji danas žive u našem zapadnom društvu su odrasli s nekim drugim feminizmom, koji ima sasvim druge ciljeve.

Sve ovo je ne spominjući neke sitnice kao da žene za ista kaznena djela dobivaju manje zatvorske kazne, da dobivaju djecu i alimentaciju u 85% slučajeva razvoda, i slične privilegije koje predstavljaju vrlo jasnu diskriminaciju u korist žena. Feminizam je uspio u tolikoj mjeri da danas žene i dalje uživaju sve privilegije koristi od toga što su žene, a zaštićene su od nedostataka koje su inače imale. E pa krasna ti je to "ravnopravnost".

Od žena se očekuje da znaju skuhati, da očiste kuću, opeglaju robu, i po mogućnosti idu i na posao. I malo što im štedi vrijeme, osim perilice suđa i veša. Malo se radi na tome da se nepotrebni i zaglupljujući kućanski poslovi svedu na minimum.

Danas gotovo da ne postoji iti jedna žena koja bi bila na ovo prisiljena. Bilo tko tko izjavi da žene spadaju u kuhinju ili da su za "madraca, a ne mudraca" je automatski izgnan iz društva i osramoćen. Ako neko očekivanje i dalje postoji, to je očekivanje koje opet dolazi iz biologije, a ne iz kulture: jednostavno rečeno. ženska briga za muškarca je sexy. To nazivamo hraniteljskim instinktom i on je vrlo privlačan muškarcima. Osim toga, količina rada i vremena potrebna za smanjenje kućanskih poslova se uistinu drastično smanjila. Imamo sušilice, mikrovalne, robotske usisivače, gulilice i blendere, friždere, vakuum posude i još sijaset drugih stvari koje olakšavaju rad u kućanstvu.

Što je još luđe od svega ovoga? Žene u pravilu nisu privučene muškarcima koji rade kućanske poslove, i što muž više radi kućanskih poslova kako bi pomogao ženi, to dobiva manje seksa od nje.

S druge strane, unatrag stotinjak godina su muškarci ostali bez dobrog dijela svojih obaveza. Naprimjer grijanje. Ne tako davno je muški posao bio osigurati drva za zimu. U moderno vrijeme se uglavnom grijemo na neke druge načine. Otkad je struje, zapravo, život je za muškarce postao lakši. Oslobodilo im se nešto više vremena, uz posao.

Ne računajući one milijune i milijune muškaraca koji su umrli da bi čovječanstvo moglo uživati u modernom svijetu. Recimo, gradnja panamskog kanala koštala je oko 27500 života (većinom muških) kroz pola stoljeća. I dan danas muškarci čine 93% svih smrtnih slučajeva na radu. Tko i dalje masovno umire i gubi udove u rudnicima ugljena, naftnim platformama, plinovodima, rafinerijama, tvornicama i sličnim industrijskim postrojenjima koje proizvode struju? Oooops, mislim da to nisu žene.


Naravno da je i muškarcima život postao lakši s napretkom tehnologije, ali teško je tvrditi da postoji neka diskriminacija u ovom području.

"Ako žena ne želi djecu zbog karijere, puno teže nailazi na razumijevanje okoline od muškarca. Da ne kažem da se takve žene počesto smatra i nenormalnim, čak i bolesnim. I obično se računa da će doći k pameti s vremenom."

To je zato što žene uživaju mnoge privilegije na temelju toga što imaju alat za rađanje djece. Ako se toga odreknu, očekuje se da će biti tretirane kao i muškarci, dakle kroz prizmu okrutnog natjecanja. No ironična je činjenica da su žene koje se potpuno posvete karijeri više cijenjene od onih između. Žene koje potroše svojih 20 godina plodnosti samo na karijeru i onda se žale zašto više nema dobrih muškaraca su one koje najviše izazivaju podsmjeh.

Ono što je najkomičnije od svega je to što žene imaju dva izbora: ili raditi, ili se udati i pustiti da muškarac brine za njih, dok muškarci imaju samo jedan: raditi. I onda su žene diskriminirane?



A tu je i strah. U muškom se svijetu neke žene boje muškaraca, ali se malo koji muškarac boji žena. Uglavnom se nekako misli da je to do izvjesne mjere normalno, to da se slabiji spol boji jačega, ali onda opet...mora li to biti tako?

Krasno, sad strašim žene samim time što postojim. Što mi je činiti, amputirati jednu ruku i nogu da bih prestao biti prijeteći? Što je onda s muškarcima koji nisu osvojili genetsku lutriju pa su niži ili tanji od prosjeka?

Kad bi se u fizičkom obračunu sreli muškarac, običan i prosječan i iz nekog razloga nasilan, i žena koja zna koju o samoobrani da li bi tu zaista bilo bitno tko je "slabiji"? Možda ponekad, al ne i uvijek.

Ahhhhh, dobri stari mit o ženi koja pretuče onu mušku svinju koja ju je šovinistički napala i pokaže joj da su žene jednako sposobne. Zašto svi ovi postovi o muškom svijetu uvijek sadrže notu osvetničkog nasilja i "pokazivanja"? Istina, muški feministi (bijeli vitezovi) su u ovom području mnogo gori od žena, tako da se za ovo ne može reći da je trend.

To nasilje, kojeg je muški svijet prepun, to je ono što me smeta. Jer, nasilja je zaista previše, i ne mislim tu nužno samo na ratove.

S jedne strane tvrdimo da ne bi bilo ratova kada bi svijetom vladale žene kao ovdje... a s druge strane tvrdimo da žene mogu u vojsku jer čine jednako dobre ili čak bolje vojnike nego muškarci. Tko je onda tu lud?

Zbrkane su mi misli. Posljedica alkohola, još jedne stvarce koja je uglavnom rezervirana za tipove.

Vjerujem da to objašnjava ovaj post, ali ovakve stvari često pišu i vrlo trijezni, vrlo obrazovani i vrlo cijenjeni "stručnjaci".

Društveno je neprihvaćeno da žena cuga. Svakako ni izbliza prihvaćeno kao kad je u pitanju muškarac.

Da, zato što je opijanje znak manjka samokontrole, a ženski manjak samokontrole može imati vrlo loše posljedice po muškarca. Stoga su takvi oblici ponašanja muškarcima urođeno neprivlačni i pale im alarm da bi žena u pitanju mogla imati vrlo velik broj. No obrnuto ne vrijedi: žene često privlači izraz "pobunjeništva" i ekstrovertiranost/hrabrost koju muškarci dobivaju alkoholom.


Očito me patrijarhija naučila da mi ovo bude još odbojnije nego pijani tip na podu. Da nije patrijarhije, odmah bih je pohvalio.

Dakle, ovo je muški svijet. I koliko vidimo, muškarci u vođenju tog svijeta rade poprilično usran posao.

A) Ne, nije. Vidi gore.
B) Žene imaju pravo glasa već 100 godina.
C) Hitler je došao na vlast premoćno ženskim glasovima.

Dosta se narogušim čim mi na pamet padnu sve one "vještice" koje su spaljene jer se nisu pokoravale čudnovatim pravilima.

Yay. Zato što svi znamo da žene nikada nisu optuživale druge za vještičarenje, to su očito radili samo ti mizoginični muškarci. I svi znamo da muškarci nisu nikada bili spaljivani kao "vješci". Nažalost, realnost je sasvim drukčija. Kada gledamo isključivo suđenja za vještičarenje, većina žrtava (75%) bile su žene. No ukupno gledano, većina žrtava od religijski motiviranih sukoba bili su muškarci.

Kažem da vjerujem u zajednicu muškarca i žene. Jer jedni bez drugih ne možemo. Jer se nadopunjavamo i nismo kompletni. I tvrdim da možemo zajedno učiniti ovu malu loptu usred nepreglednog svemira puno sretnijim mjestom.
Ali, za to bi trebali jedni drugima vjerovati, poštovati se, uvažavati i smatrati se jednakima.
Kako to vrlo rijetko vidim u pojedinačnim slučajevima, čini mi se da je dug put, jako dug, do nekog drugog, nemuškog svijeta.

I tipični argument završava dobrim starim disclaimerom "ali svi smo mi jednaki, iako ovim postom pokušavam diskriminirati muškarce na svaki mogući način."

U čemu je problem s ovakvim postovima? Problem je u tome što će netko tko je bio pod utjecajem ovakve propagande bez argumenata poslije donositi političke odluke, zakone i raditi druge stvari koje imaju stvaran utjecaj na ljudske živote. Da društvo nije zasićeno ovakvom vrstom propagande, ne bi tako olako donosilo razne bizarne zakone o kvotama po spolu ili sudske odluke koje ruše univerzalne pravne temelje. Da ne govorimo o tome da ovakvi tekstovi imaju toksičan utjecaj na prosječnog čitatelja oba spola, koji od njih počinje gajiti mržnju prema muškom spolu općenito i postaje patološki nesposoban za ostvarivanje zdrave emocionalne veze s diktatorom, nasilnikom i općenito krivcem za sve.

Ah, ali pametni ljudi će se ophrvati tome i svejedno donijeti ispravnu odluku, zar ne? Nažalost, ne. Ljudski mozak vrlo često pati od problema "usidravanja", tako da ako osoba ne zna ništa o nečemu, netko joj prezentira lažne podatke (npr. "žene su manje plaćene") i zatim taj podatak bude pobijen, osobi će i dalje podatak kojeg se sjeća ostati nagnut više nego pola prema onom lažnom koji je prvi primila. Po ovom principu su funkcionirali svi uspješni manipulatori, pa nije ni čudo da ih je moderni feminizam prigrlio svim silama i time stvorio hrpu neistinitih "svi znaju" tvrdnji koje se ponavljaju opet i opet:

"Ako izgovoriš dovoljno veliku laž i nastaviš je ponavljati, ljudi će s vremenom povjerovati u nju... Ni najbriljantnija propagandna tehnika neće imati uspjeha ako se ne drži na umu jedan osnovni princip - mora se ograničiti na samo nekoliko točaka i ponavljati ih opet i opet."
- Joseph Goebbels

Muški svijete, ako si tu, molim te spasi me od ovog cirkusa!

Oznake: feminizam, patrijarhija, diskriminacija, razlika u plaćama, nasilje, civilizacija


- 11:42 - Komentari (21) - Isprintaj - #

petak, 21.09.2012.

Hrčak mjeseca: rujan 2012.

Za danas sam imao u planu jedan sasvim drugačiji post, ali kako me čitatelj "anon" usmjerio na članak o nečemu čime sam se već prije pozabavio, nisam mogao odoljeti. Naime, čitajući taj članak naletio sam na primjerak možda najsnažnijeg racionalizacijskog hrčka kojeg sam vidio u zadnje vrijeme. Da se razumijemo, nije me briga ni za ljubavni trokut (zapravo pravac s nevezanom točkom negdje u daljini) ni za varanje. To je sve ok. Ovo je post o hrčku manifestiranom kroz seksualne preferencije:


Da, dame i gospodo, to je ikona ljubavi, avanture i romantičnog ostvarenja u Hrvatskoj. Budite trunku manje mirni, a trunku više skloni čupanju nogu svima koji vam se ne svide, i možda ćete i vi jednom imati sreću osjetiti obožavanje uspješne, emancipirane žene.

Gdje je bijes? Gdje je zgražanje? Zašto feminističke udruge nisu užasnute i ne osuđuju najoštrije ženu koja priča kako joj je krasno biti s muškarcem kojemu je takvo nasilje "samo šala" (nadajmo se)? Mora postojati neko objašnjenje za ovo. Moja teorija je da je lijepa seksi Nevija zapravo u djetinjstvu bila žrtva muškarca koji joj je prijetio da će joj slomiti noge, i sada samo traži zaštitnika koji će je čuvati od takve grozote. Potezanjem.



A sada me ispričajte, idem prvoj ženi koju ugledam reći "odrezat ću ti sise i spaliti ih". Posljedični seks će biti najbolji na svijetu.

Oznake: seksualne preferencije, celebrity, racionalizacijski hrčak, hrčak mjeseca, nasilje, cure koje vole kretene


- 10:27 - Komentari (22) - Isprintaj - #

utorak, 27.09.2011.

Predsjednik uručio Orden Danice Hrvatske zlostavljanoj ženi

Predsjednik uručio Orden Danice Hrvatske zlostavljanoj ženi
25.05.2014., Zagreb, Alternativna stvarnost

Četvrti predsjednik Republike Hrvatske, Ljubo Ćesić Rojs, uručio je u Banskim dvorima zlostavljanoj ženi M.L. Orden Danice Hrvatske s likom Katarine Zrinske, za njen izniman doprinos socijalnoj skrbi i promicanje moralnih vrijednosti. M.L. je od nedavno razvedena od svog tadašnjeg supruga, A.R., te je vratila svoje djevojačko prezime.

Razlog rastave braka između supruge M.L. i supruga A.R. je A.R.-ovo nasilništvo u obitelji, točnije kada ju je jednom, ničim provociran, udario šakom u lice. M.L. je od udarca pretrpjela samo manju štetu (masnica), no po njenim riječima je strašno boljelo. Zlobnici su komentirali kako je M.L., možda izazovnim odijevanjem na svom radnom mjestu blagajnice, možda učinila nešto čime je to zaslužila, te kako je on možda trpio njeno psihičko zlostavljanje. U međuvremenu, A.R. ne izražava nikakvo žaljenje za prošlim događajima te si je nedavno na prsima tetovirao stisnutu šaku s rečenicom "Ne žalim ni za čim".


(opća ilustracija)

Nakon što je nedavno objavljena informacija kako je zlostavljana supruga, M.L., potpisala sporazumnu rastavu braka od supruga A.R., postavilo se pitanje kako će bivši bračni par podijeliti imovinu, pogotovo onih 775 tisuća kuna koje je A.R. osvojio pobjedom u kladionici, klađenjem na utakmicu Real Madrid - Dinamo.

Kako donosi jedan dnevni list, A.R.-ova bivša supruga M.L. pristala je da njihov sin živi sa svojim ocem A.R., uz uvjet da ga ona može viđati kada god poželi. Osim toga, bivši bračni par se i dogovorio oko podjele imovine, a M.L. je A.R.-u izašla u susret.

Tako se majka M.L., u korist sina K.R., odrekla onoga što joj pripada po zakonu, odnosno polovice iznosa od 775 tisuća kuna koji je A.R. osvojio pobjedom na kladionici, a uvjet je da A.R. za te novce kupi stan u kojem će živjeti sa sinom. Osim toga, M.L. je pristala i plaćati predviđeni iznos alimentacije, piše dnevni list.

Predsjednik Ljubo Ćesić Rojs je na ceremoniji imao samo riječi pohvale za nesebična djela M.L.: "Pošli ste od onoga najboljega u čovjeku - opraštanju - i stavili interese djeteta pred vlastite u ovom činu koji može služiti za primjer drugima. Djeci te dobi je nužno potreban otac, što ste vi prepoznali, i vašom žrtvom poštedjeli dijete vucaranja po sudovima, trauma i svađa. Postavljate dobar primjer drugim ženama i ova država vam se za to od srca zahvaljuje."


Izvor

Oznake: parodija, Vijesti, nasilje, razvod, humor


- 10:25 - Komentari (20) - Isprintaj - #

srijeda, 06.07.2011.

FATALNI BETA: Maloljetni nećak ubio svojeg ujaka zbog ujne

Još jedna aktualna tema stavlja na čekanje ostale. Suprotnost prošloj priči gdje je jedna cura ubila drugu zbog nekog gangstera, danas imamo lokalni slučaj: neimenovani momak (17), koji je bio u vezi sa svojom ujnom Slađanom (27), ubio je njenog muža tj. svog ujaka Domagoja (32).
Obožavam ljubavne trokute. Rijetko će se naći kontroverznija tema, a pogotovo tema u kojoj ljudski duh doseže dno.

VIROVITICA - Slađana je posljednji put u svom rodnom selu Sveti Đurađ pokraj Virovitice bila prije tri tjedna. Na njezinom se licu već izdaleka mogla vidjeti velika plava masnica. Ušla je u kuću, sjela za stol i zamolila svoju maćehu Ljubicu čašu vode.
- Što se dogodilo ćerce moja, što ti je to na čelu - upitala ju je zabrinuo Ljubica.
- Ne pitaj me ništa majko, opet me je udario. Zabio me je u zid, glava me boli. Morat ću kod liječnika, mislim da imam potres mozga. Molim te, ne govori tati - uplašeno joj je govorila Slađana.

Slađana (posv. Rajnović) je odrasla u domu Ljubice i Mate Rajnovića, koji su je posvojili, završila ugostiteljsku školu. Radila je neko vrijeme u slastičarnici, gdje je upoznala Domagoja. Zaljubili su se na prvi pogled i vjenčali nakon nekoliko godina. Priča je, kao i inače, idilična na prvi pogled. Pogledajmo zaljubljeni par:



Problemi su počeli uskoro. Domagoj je, kako tvrde Slađana i njena obitelj, bio grub čovjek i često nasilan. Bili su zajedno godinu dana, a onda su se rastali. Ništa posebno. Žene svakodnevno sreću nasilnike i ostavljaju ih.


- Domagoj se nikako nije mogao pomiriti s činjenicom da ga je ostavila. Došao je jednu večer oko ponoći, ušuljao se u njezinu sobu i počeo je daviti. Jedva je izvukla živu glavu. Tri dana nije mogla normalno govoriti - prisjeća se Ljubica dok joj se oči pune suzama. Međutim, Slađana mu se i nakon toga vratila.
Pomirili su se kad mu je umro otac, ugledni građevinar, Stjepan Novoselnik. Nedugo nakon toga, odselili su se u Vrisnik na otoku Hvaru. Prije tri godine dobili su prekrasnu djevojčicu. Međutim, nitko nije znao što se točno događa u njihova četiri zida. Ljubica i Mato su nešto slutili.

BINGO! Moć racionalizacije se nikada ne smije podcijeniti. Nagađat ću što je prolazilo kroz njen um. "Možda me tuče, ali je svejedno dobar čovjek koji se brine o meni." Također upućuje i na mračnu, javnu tajnu: nasilje je izraz dominacije. Dominacija je privlačna. Sljedeći put kad čujete da je privlače "snažni muškarci koji znaju što žele", sjetite te se da bi to mogao biti kod za "uzbuđuje me opasnost i nasilje."

Ona nije u Afganistanu. Nitko je nije prisilio na udaju i selidbu. Mogla se razvesti. Ima pravo izbora i sve zakone na svojoj strani, isto kao i okolinu i obitelj. Nije se morala vratiti nasilniku, sama je to odabrala.
Dobrovoljno trpiti nasilje je SRAMOTA.

Domagoj je bio divan čovjek, ali pod strašnim utjecajem svoje majke. Ona ni Slađanu ni nas nikad nije zavoljela jer smo za nju bili sirotinja. Slađani je često govorila: “Idi ti svojoj materi i ćaći i tamo pasi travu“. Ona je sve to podnosila - kaže Ljubica.

Naravno, nikada se neće okriviti nasilnog muškarca. Nije kriv on. Kriva je njegova majka. Kriva je okolina. Kriv je stres i "mediteranski temperament". Nasilje se opravdava i racionalizira. Ali! To je sve Slađanina stvar. Ne sudi se ovdje njoj, već ubojici. Pogledajmo tko je ubojica:



Policija je odmah na obavjesni razgovor privela maloljetnog nećaka ubijenog Domagoja, koji ih je prvo uvjeravao da se njegov ujak sam ubo nožem.

No, s obzirom na tragove krvi i ostale dokaze te mišljenje patologa, došlo se do zaključka da je tako što bilo nemoguće. Nakon višesatnog ispitivanja u splitskoj policiji, mladić je napokon, u prisustvu branitelja, priznao ubojstvo i u cijelu priču “uvukao” svoju 27-godišnju ujnu Slađanu.
Pojasnio je kako je na Hvar dolazio već godinama na ljetovanje kod ujaka i ujne koji su tu stanovali. Tijekom provođenja ljetnih praznika često je, kako je kazao, svjedočio nasilnim ispadima svog ujaka prema supruzi.

Nije to mogao mirno gledati, pa je hrabro ustajao u njezinu zaštitu i branio je pred nasrtljivim ujakom. Zbog takvog se njegova zaštitničkog odnosa između Slađane i mlađeg joj nećaka stvorio prisni odnos, a s vremenom je to prešlo u ljubavnu vezu.

Neimenovani momak je, kako se tvrdi, počeo vezu sa svojom ujnom s 15-ak godina. O njemu se ne zna puno, osim da je uzoran sportaš i učenik. Teško je reći što je vidio u ujni, koja izgleda prosječno za svoje godine. U njegovoj dobi, s hormonskim kaosom u tijelu i mislima, ne može se sa sigurnošću reći je li jednostavno bio frustriran nedostatkom neke svojih godina, ili mu je baš ujna imponirala.

Ono što se može reći sa sigurnošću je da je ubio svog ujaka nožem. Tvrdi da je to planirao s ujnom, dok ona sve to negira. Oboje su u pritvoru zbog teških okolnosti kaznenog djela (nadamo se ne u istoj ćeliji belj ).
Također, isto se može sa sigurnošću reći da je njegova motivacija blesava. Da, njegov ujak je nasilnik koji je možda zaslužio smrt. Da, možda je bio prepreka njegovoj vezi s ujnom i nije htio gledati kako ona pati. Da, možda poslije vrućeg seksa nije mogao misliti svojom glavom.

Ali ona je ta koja je htjela da to bude tako. Ona je izabrala vratiti se svom mužu i biti s njim, umjesto recimo razvesti se i udati za momka kad postane punoljetan. Ubiti za bilo koju ženu je glupo. Ubiti za ženu koja je sama izabrala trpiti nasilje je potpuni idiotizam.

Za tog momka nemam nikakve simpatije. Možda je maloljetan, ali sa 17 se može malo razmišljati svojom glavom. Nije se morao u ovo umiješati, i nije morao prouzročiti još veću tragediju za sebe i obje obitelji.

Zaključak: BETA.

Oznake: beta, nasilje, cure koje vole kretene


- 14:11 - Komentari (6) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Dijeli pod istim uvjetima.


Voljeli biste da obradim neku temu ili trebate pomoć s ljubavnim problemom (za oba spola)? Komentirajte/ pošaljite na: ignissblog(na)yahoo.com
Ako ne napišete drugačije, prihvaćate mogućnost njegove prezentacije na blogu. Vašu adresu, sliku, ime i detalje NIKADA NEĆU OBJAVITI.
Na isti mail zatražite dozvolu za prenošenje članaka.


Klikom na gumb ispod otvarate PayPal prozor za donaciju Ignissu.

Molim donirajte jedino ako osjećate da vam je moje pisanje znatno promijenilo život na bolje i želite se zahvaliti i ovim putem. Nemojte donirati kao političku poruku, naknadu ili motivaciju za privatni savjet, ili kupnju knjige alternativnim putem.


Na lijevoj strani prozora možete unijeti iznos (u USD), a na desnoj poruku uz donaciju.

Unaprijed hvala!

Podržite Igniss blog i postanite pokrovitelj na Patreonu