Ako si u Hrvatskoj u 2013. godini kupio curi koja ti se sviđa plišanog medvjedića i ostavio ga na njenom stolu s ljubavnim pismom koje opisuje koliko je voliš i da bi sve učinio da budeš s njom, je li to igra?**
1. Igra kao život: U najširem pogledu na svijet, igru čini baš svako ponašanje koje indirektno ili direktno ima cilj dolaska do partnera. Otkupna cijena za mladu, ljubavno pismo, dvostruki kompliment, stjecanje imovine, stjecanje ugleda, stjecanje obrazovanja, odlazak u crkvu, odlazak u disko, padanje na koljena i nošenje buketa ruža, sve to spada u igru. Takav pogled, kao što sam već jednom naveo, vrlo je grub i, iako zabavan, nije baš koristan za seksualni uspjeh. Lijepo je znati da ljudi postoje prvenstveno kako bi se parili, ali ne može se upotrijebiti kako treba. Nema nikakve podjele ili razlike. Po ovom kriteriju, slučaj s početka sigurno spada u igru.
2. Igra kao rezultat: Ako kažemo da je igra ponašanje koje ostvaruje nekakav dolazak do partnera, ona se igra dijeli na igru (u prosjeku uspješne metode) i anti-igru (u prosjeku neuspješne metode). Također bi se dalo diskutirati o tome koliko je koja metoda uspješna ili neuspješna u odnosu na utrošene resurse, tj. efikasna ili neefikasna. Igra i anti-igra sastoje se od dvaju komponenti:
. A) Urođene, univerzalno privlačne: snažan jezik tijela je uvijek bio privlačan i ostat će privlačan. Dubok glas, tjelesna snaga i dominantnost nikada neće izaći iz mode. Neovisnost i čvrst okvir će uvijek ostati privlačni. Kultura može ponekad raditi protiv njih, ali to je poput borbe s vjetrenjačama. Urođene preferencije uvijek pobjeđuju.
B) Makro-relativne, ovisne o kulturi: u doba kada je muška dominantnost bila velikim dijelom izražena kroz imovinski status i ulogu skrbitelja za obitelj, bilo je sasvim suvišno verbalno izražavati dominantnost kao što danas radimo kretenskom igrom i kvalificiranjem. Isto tako, visina i snaga su nekada imale manji utjecaj nego danas, kada su manje značili kao indikatori dominacije. Naravno, nisu svi faktori ovisni o vremenu. Japan je najbolji primjer kolekcije bizarnih relativnih seksualnih preferencija. Slučaj naveden na početku spada ovamo - radi se o anti-igri, koja bi nekada bila puno bolja ali danas je jednostavno katastrofalna.
C) Mikro-relativne, ovisne o kulturi i situaciji: iako je neka određena tehnika većinom neuspješna, postoje iznimke u kojima sjaji. Na primjer, kreten koji stalno zadirkuje ženu, ne shvaća je kao osobu i drži se na udaljenosti polučit će dobar efekt ako ženi spontano ubere buket ljubičica s puta. Tih i samozatajan muškarac može više dobiti od kontroliranog bijesa nego netko ekstrovertiran. Sposobnost ocjenjivanja ovih okolnosti igra je sama po sebi. U ovo također spadaju niše, mikro-kozmosi zavođenja koji ne odgovaraju niti jednoj drugoj kategoriji. Recimo, šetati slatkog malog psa koji ti omogućava bezbolno otvarati razgovor s gotovo svakom curom koja prođe, primjer je niše.
Kada na ovom blogu napišem da netko ima igru, mislim prvenstveno na ovu podjelu.Igra = ono što radi. Budući da je ono što radi trenutno pretežno skup verbalnih i društvenih vještina, igra = verbalne i društvene vještine za uspjeh sa ženama. S ovog stajališta, razumno je podijeliti muškarce na one s igrom i one bez igre, a žene na one koje žele puno igre i one koje žele malo ili ništa igre. Također nam omogućava uspoređivati ovo razdoblje s poviješću, kada nije bilo potrebno toliko igre, tj. igra je bila znatno drugačija.
3. Igra kao polje djelovanja: u ovom pogledu, igra se dijeli na aktivnu i pasivnu.
Pasivna: sve druge aktivnosti koje ti ili same od sebe stvaraju prilike (npr. slava, visok situacijski status, uljepšavanje stila ili izgleda, novac) ili koje ti pospješuju uspjeh u aktivnoj igri. Tipičan oblik pasivne igre je tjelovježba. Sama po sebi, ta aktivnost ne predstavlja igru, ali snažna tjelesna prisutnost pomaže u igri i stvara dodatne prilike u obliku "izmijenjenih pogleda". Novac je sam po sebi beznačajan za zavođenje, ali omogućava vrijeme i slobodu za ulazak u više krugova s lijepim ženama, te daje određeni imidž uspjeha, moći i statusa.
Ignisse,
Imam policijski dosje, ništa strašno ali neizbrisivo, iz doba kada sam bio mlad i glup. Kako boravak u zatvoru može utjecati na mušku privlačnost? Koji zločini su Alfa, a koji Beta? Što da kažem curama? Siguran sam da će prije ili poslije saznati.
- anonimni čitatelj
Budući da ja nisam nikada bio u zatvoru (možda sam ovim priznanjem razočarao neke fanove, ali eto), ne mogu reći kako bi to utjecalo na nečiju psihu. Pretpostavljam da mnogo toga ovisi o tome kako osoba promatra iskustvo i osjeća li potrebu izgraditi se u zatvoru i poslije zatvora kako bi nastavila život, kakav je njen odnos prema počinjenom zločinu, kakvo iskustvo ima u zatvoru, i još mnogo faktora. Egzistencija iza rešetaka nesumnjivo nagriza i umrtvljuje duh; ipak, prolazak kroz tako loše iskustvo možda daje određenu vrstu indiferencije i otpornosti na strah koji mogu čovjeku biti korisni.
Ceteris paribus, dakle pretpostavljajući da se čovjeku tijekom zatvora nisu znatno izmijenili psihologija, tjelesna građa i imovinsko stanje, ostaje jedino promjena statusa kao faktor koji valja analizirati. Sama činjenica da je netko bio u zatvoru nije zapreka, rekao bih, velikom broju žena - možda čak i većini. Iako je status kriminalca sam po sebi nizak u klasičnoj društvenoj hijerarhiji, ona ne odgovara nužno seksualnoj hijerarhiji jer mnoge žene vole tip muškarca koji bi se mogao opisati kao "šarmantni propalica". Kako s općim rastom ženskog statusa "ono nešto"postaje sve važniji kriterij, a klasični status, novac i skrbiteljstvo gube na važnosti, boravak u zatvoru nije razlog za paniku.
Zbog čega je čovjek bio u zatvoru vjerojatno ima najveći utjecaj. Ovdje ću razvrstati neke od najčešćih zločina po tome kakav bi dojam mogli ostaviti na žene. Valjda to ne treba ni napominjati, ali treba udovoljiti autističnim trollovima koji će vaditi stvari iz konteksta: ovo nije poziv na kršenje zakona ili kriminalna djela. Nikada ne kršite zakone. To što neko kazneno djelo u prosjeku može utjecati na to kako žene percipiraju osuđenog muškarca ne znači da je ono dobro. Isto tako, ovdje mislim na općeniti efekt koji bi muškarac mogao doživjeti sa širokim spektrom žena, ne o groupijeima koje šalju pisma Nightstalkeru i Andersu Breiviku (ili Jokeru).
Droga: dilanje droge će imati Alfa efekt jer je vezano za neizmjernu opasnost, rizik i novac. Ako droga ima hijerarhiju, dileri su na njenom vrhu. S druge strane, zlouporaba droga (za osobnu uporabu) će biti Beta jer će označavati tvoj manjak kontrole nad životom i samo po sebi je percipirana kao nešto prljavo i odvratno. Trava, pak, zbog svoje egzotike i lakih efekata, nema nikakav negativan efekt. Nisam u životu upoznao curu koja bi se ohladila od nekoga jer je zapalio joint.
Prostitucija: pretpostavljajući da si bio nekakav makro ili eventualno žigolo, može izazvati nešto interesa. Vrlo je rizično, ali nije fizički opasno. Ako si uhićen u posjeti prostitutki, to je loše ali nije strašno. Ako si uhićen zbog gay prostitucije, onda .... ne znam... promijeni identitet?
Ubojstvo: u pravilu vrlo polarizirana i negativna stvar. Tako ekstremna kriminalnost će neminovno odbiti od tebe žene iz višeg i dobro educiranog društvenog sloja, zato što bi za njih to bilo nedopustivo, i imaju previše instinktivno gađenje prema takvim slučajevima (iako će se možda potajno pitati zašto ne prestaju misliti o tebi). S mlađim ženama, kao i onima niže klase ili iz sličnih kriminalnih sredina i obitelji, to čak može biti i plus. Ključ je naravno u kontrastu. Ako se prezentiraš samo kao koljač, svi će pobjeći od tebe glavom bez obzira, bez obzira na njihovu sredinu. Jedini način da se nešto toliko ogromno prezentira kao plus je kontrast: biti uspješan, dobro odjeven i pomalo melankoličan i mračan. U tom kontekstu ubojstvo poprima oblik velike životne tragedije koja će neke žene itekako zanimati.
Tučnjava i prijetnje nasiljem: u pravilu plus. Ako postoji predselekcija kod snage i preuzimanja rizika, nalazi se u nasilju. Na moje veliko iznenađenje, broj žena koji bi odbio muškarca zato što je premlatio nekoga prilično je malen. Valjda osjećaj sigurnosti nadilazi opasnost da se isto dogodi njoj. Jedina iznimka je ako si pretukao bivšu ili dečka / ljubavnika svoje bivše, gdje će ljubomora i opravdana zabrinutost sigurno pokvariti dojam.
Javni nemoral: biti uhićen zbog seksa na javnom mjestu je genijalno. Ne samo da si dobio predselekciju, komunicira takvo nedjelo, već si i toliko privlačan da žene ne mogu čekati da te dohvate na privatnom mjestu. Da nije tako, inače ta koja je bila s tobom nikada ne bi riskirala uhićenje. S druge strane, biti uhićen zbog masturbacije na javnom mjestu je nevjerojatno patetično i užasan minus jer komunicira da a) nemaš nikoga, b) nemaš kontrole i c) crepy si. Zakopaj se u zemlju.
Šverc, krađa, pljačka: ovakvi zločini čine te dovoljno odmetnikom da budeš zanimljiv, a opet ne creepy ili opasnim za ženu, tako da je efekt neutralan ili čak mali plus.
Pedofilija: Što reći? Koju posluku porati? Sve je gotovo. Ironično, uzevši u obzir razoran efekt koji samo prijave za takve stvari imaju na muškarce, to čini još gorim lažne prijave koje se ponekad događaju prilikom razvoda u svrhu ostvarivanja skrbništva nad djetetom. Muškarac osuđen zbog pedofilije je automatski na samom dnu obje hijerarhije.
Seksualno uznemiravanje i napastovanje: ovo je vjerojatno najgore što si možeš prišiti, gore čak i od ubojstva. Iako mnoge žene imaju fantazije o silovanju, to ne znači da to zapravo žele i da se ne užasavaju toga. Seksualni zlostavljači (od stalkera svojih bivših i nesuđenih, pa do onih koji samo pipaju u tramvaju pa do pravih silovatelja) su najniža kategorija, kojoj je jedini način dolaska do seksa nasilje. To je ogromna anti-preselekcija koju je teško nadići, bilo kakvim kontrastom. Isto kao i kod pedofilije, to čini lažne prijave za silovanje još gnjusnijima.
Alkohol: nema konteksta u kojemu je alkohol pozitivan. Od prometnih nesreća pod utjecajem alkohola, pa do alkoholizma, to će uvijek ostati priličan minus.
Zlostavljanje životinja: puj. Nasilje je možda privlačno, ali iskaljivanje na životinjama je dno dna. Zlostavljači životinja su samo pola stepenice iznad pedofila.
Prometna nesreća: ako si bio alkoholiziran ili neodgovoran, to je ogroman minus koji možeš tretirati jedino kao ubojstvo. Ako se samo dogodilo ali nisi to izazvao teškom nepažnjom (Čačić?), gotovo nitko te neće osuđivati zbog toga. Nikada neće biti plus (možda ako si bio na motoru?), ali minus ovisi o kontekstu.
U svakom slučaju, moj savjet čitatelju u takvoj situaciji je da se suzdrži i ne spominje svoj dosje, osim ako se ne ukaže povoljna prilika koju će ona inicirati, tijekom koje možeš pribjeći već opisanoj misterioznoj melankoliji. Ako samo tako to ispališ ("Znaš, opljačkao sam banku prije dvije godine. Reci, koji okus sladoleda voliš?"), to će ispasti creepy i stvarno zastrašujuće.
Samo je pusti da istražuje, eventualno natukni nešto sitno. Ako joj se sviđaš dovoljno da traži informacije o tebi, šanse da dobro primi tvoju mračnu tajnu su velike. Pomislit će da si loš ali neće moći dočekati ispitati te zašto si loš i kako si se onda činio tako drukčiji kada ste se tek upoznali i tko si zapravo sada. Vjerojatno će to spomenuti na sljedećem spoju. "To je komplicirano" i "Ne volim se toga prisjećati" su tvoji najbolji prijatelji kada dođe do "razgovora". Otkrij joj malo ali ne sve, i pazi na kontekst. Neka saznaje stvari o tebi na kapaljku i njima natapa ljubav prema tebi koja je tek počela bujati.
Sjećam se da me jedna predivna žena nedavno razgalila kada je počela računati kako ćemo što manje potrošiti na našoj zajedničkoj avanturi. Jednostavno sam bio osupnut - ne, zadivljen - njenom domišljatošću i štedljivošću. Vjerojatno je to bilo bliže dobivanju erekcije zbog atributa koji nisu bili ljepota ili mladost nego što što je bilo koji muškarac ikada iskusio u životu. Ovaj osjećaj doživio sam malo poslije vađenja novčanika da potrošim stotinjak kuna na neke darove za njenu obitelj i malo prije plaćanja obilne večere u solidnom restoranu, te taksija natrag do kuće.
Isto tako, s nostalgijom se sjećam jedne odlučne djevojke koja je uvijek inzistirala da sve bude pola-pola i nikada nije dopuštala da joj išta platim, makar to bio i kolač od dva eura. Sjećam se kako sam se divio tome što je samostalna i upravlja svojom sudbinom. Naravno, ta pomisao mi je prošla kroz glavu malo nakon što je posjetila bankomat podići svoju mjesečnu stipendiju za žene u znanosti i malo prije nego što ju je zvao otac kako bi se raspitao je li dobila alimentaciju za taj mjesec i treba li joj još išta drugo.
Jednako dobro se sjećam cure koja je uvijek bila odjevena u krpice s markama, unatoč tome što je bila bez posla dugo vremena, velikodušno platila moj ručak kada sam je posjetio kao dio kratke romanse. Mora da je stvarno dobra s financijama! Naravno, poslije sam saznao da živi s dečkom poduzetnikom u njegovoj kući.
Mogao bih nastaviti ali ovaj post bi prešao u "PRDIM" ("previše dugo i misaono") teritorij.
E sad, prije nego netko nešto krivo shvati, to nisu bile samo avanturističke lake žene koje sam skupio u nekom disku. Bile su to ozbiljne cure koje sam volio i razmišljao o budućnosti s njima. Nikada nisam niti za jednu pomislio nešto loše, da je "previše skupa" ili da mi nešto duguje.
Za bilo koju od njih ne žalim išta što sam potrošio; uštedio sam dovoljno novaca i nikada nisam podigao kredit radi žene (zapravo, nisam nikada podigao niti jedan kredit radi ičega, ali skrećem s teme). Također, zabavljalo me ići na večere, kolače, ručkove, kina, putovanja i aktivnosti. Nisam se žalio tada i ne žalim se sada. Kulturni običaji samo odražavaju biološku realnost. Gdje je ženski kartel postao komično nesposoban održati nekadašnji monopol nad seksom, svejedno je ostao itekako sposoban održati monopol nad prihvaćanjem novca.
Ipak, kada čovjek stane i upita ženu "Hej, kada ćeš ti MENE voditi na večeru?", i dobije šaljiv odgovor "Pa ti si muško, ne mogu ti ja plaćati" ili "Ja sam samostalna i sve sam sama zaradila", pomalo shvati da muškarci ovdje izvlače deblji kraj. U pravilu žena svog dečka (ili drugu glavnu mušku ulogu u svom životu) vidi kao kombinaciju ljubavnika i kreditne kartice za kojom poseže kada god joj zatreba nešto. Od muškarca se očekuje plaćati i zarađivati za razne luksuze kako bi održao vezu sa ženom i nastavio uživati u njenom nadahnjujućem društvu. Obrnuto? Nema šanse.
Isplati li se? Ocijenite vi. Kada izmjerim što sam potrošio na ozbiljne cure u posljednjih nekoliko godina, isključujući moje troškove koji su imali veze s njima ali nisu bili za njih, isključujući sve posebne prigode poput rođendana i praznika, te otpisujući pola svakog računa koji je bio za makar malo zajedničku uporabu, dolazim do cifre od 7 000 kn. Kada bismo ipak dodali posebne prigode, kod kojih se očekuje znatno veće trošenje na curu nego na prijatelje, ukupni račun bi bio još veći, možda čak deset tisuća. Također, uzmimo u obzir da je većinu spomenutih cura koje me nisu puno koštale direktno ili indirektno financirao netko drugi, tako da se radi o konstanti, te pomnožimo taj broj s brojem godina od 18-e nadalje, i ispada da je prosječna "samostalna žena" u svojim tridesetim samo na osnovu svog spola bila subvencionirana s otprilike 30 000 kn. Lako ti je tako "ne ovisiti ni o kome." Naravno, postoji i malen broj onih koje uistinu ni direktno ni indirektno nisu primile ništa; iako zbog toga muškarci vjerojatno neće početi posebno cijeniti imovinsko stanje kod žena, to je u principu vrijedno hvale.
Što sam dobio za taj novac? Lijepe trenutke, lijepa sjećanja, veliku količinu vrućeg seksa, veliku količinu strastvenog vođenja ljubavi, slike, znanje, iskustvo, sreću, zajedništvo, društveni status kod oba spola, te naravno društvo onih žena koje su na kraju lagale, varale (ili oboje), gnjavile, davile i maltretirale sve dok se nisam ohladiood njih. To se ne čini kao loša stopa povrata, no uvijek postoji prostor za unaprijeđenje - pogotovo kroz rezanje troškova. Vrijeme je za povratak principu moći kroz novac. Sve ostalo vodi u spiralu bez povratka.
Za spomenuti iznos raspoređen kroz spomenuto vrijeme, mogao bih nekoliko puta godišnje posjetiti bordel (vani, naravno, jer je kod nas ilegalno) i izbjeći dramu, manjak slobode, laži i stalno prigovaranje. Zatim bih s ostatkom mogao otići na lijepo putovanje bilo gdje u svijetu i opustiti se, možda čak i tamo iskorištavajući seksualnu spremnost drugih putnica koje se opuštaju. To je dovoljan razlog da se, kada god se pojavi neki budući trošak, odbijem igrati kreditne kartice, stanem, i zapitam: "zašto?"
Voljeli biste da obradim neku temu ili trebate pomoć s ljubavnim problemom (za oba spola)? Komentirajte/ pošaljite na: ignissblog(na)yahoo.com
Ako ne napišete drugačije, prihvaćate mogućnost njegove prezentacije na blogu. Vašu adresu, sliku, ime i detalje NIKADA NEĆU OBJAVITI.
Na isti mail zatražite dozvolu za prenošenje članaka.
Klikom na gumb ispod otvarate PayPal prozor za donaciju Ignissu.
Molim donirajte jedino ako osjećate da vam je moje pisanje znatno promijenilo život na bolje i želite se zahvaliti i ovim putem. Nemojte donirati kao političku poruku, naknadu ili motivaciju za privatni savjet, ili kupnju knjige alternativnim putem.
Na lijevoj strani prozora možete unijeti iznos (u USD), a na desnoj poruku uz donaciju.
Unaprijed hvala!
Podržite Igniss blog i postanite pokrovitelj na Patreonu