Ako si u Hrvatskoj u 2013. godini kupio curi koja ti se sviđa plišanog medvjedića i ostavio ga na njenom stolu s ljubavnim pismom koje opisuje koliko je voliš i da bi sve učinio da budeš s njom, je li to igra?**
1. Igra kao život: U najširem pogledu na svijet, igru čini baš svako ponašanje koje indirektno ili direktno ima cilj dolaska do partnera. Otkupna cijena za mladu, ljubavno pismo, dvostruki kompliment, stjecanje imovine, stjecanje ugleda, stjecanje obrazovanja, odlazak u crkvu, odlazak u disko, padanje na koljena i nošenje buketa ruža, sve to spada u igru. Takav pogled, kao što sam već jednom naveo, vrlo je grub i, iako zabavan, nije baš koristan za seksualni uspjeh. Lijepo je znati da ljudi postoje prvenstveno kako bi se parili, ali ne može se upotrijebiti kako treba. Nema nikakve podjele ili razlike. Po ovom kriteriju, slučaj s početka sigurno spada u igru.
2. Igra kao rezultat: Ako kažemo da je igra ponašanje koje ostvaruje nekakav dolazak do partnera, ona se igra dijeli na igru (u prosjeku uspješne metode) i anti-igru (u prosjeku neuspješne metode). Također bi se dalo diskutirati o tome koliko je koja metoda uspješna ili neuspješna u odnosu na utrošene resurse, tj. efikasna ili neefikasna. Igra i anti-igra sastoje se od dvaju komponenti:
. A) Urođene, univerzalno privlačne: snažan jezik tijela je uvijek bio privlačan i ostat će privlačan. Dubok glas, tjelesna snaga i dominantnost nikada neće izaći iz mode. Neovisnost i čvrst okvir će uvijek ostati privlačni. Kultura može ponekad raditi protiv njih, ali to je poput borbe s vjetrenjačama. Urođene preferencije uvijek pobjeđuju.
B) Makro-relativne, ovisne o kulturi: u doba kada je muška dominantnost bila velikim dijelom izražena kroz imovinski status i ulogu skrbitelja za obitelj, bilo je sasvim suvišno verbalno izražavati dominantnost kao što danas radimo kretenskom igrom i kvalificiranjem. Isto tako, visina i snaga su nekada imale manji utjecaj nego danas, kada su manje značili kao indikatori dominacije. Naravno, nisu svi faktori ovisni o vremenu. Japan je najbolji primjer kolekcije bizarnih relativnih seksualnih preferencija. Slučaj naveden na početku spada ovamo - radi se o anti-igri, koja bi nekada bila puno bolja ali danas je jednostavno katastrofalna.
C) Mikro-relativne, ovisne o kulturi i situaciji: iako je neka određena tehnika većinom neuspješna, postoje iznimke u kojima sjaji. Na primjer, kreten koji stalno zadirkuje ženu, ne shvaća je kao osobu i drži se na udaljenosti polučit će dobar efekt ako ženi spontano ubere buket ljubičica s puta. Tih i samozatajan muškarac može više dobiti od kontroliranog bijesa nego netko ekstrovertiran. Sposobnost ocjenjivanja ovih okolnosti igra je sama po sebi. U ovo također spadaju niše, mikro-kozmosi zavođenja koji ne odgovaraju niti jednoj drugoj kategoriji. Recimo, šetati slatkog malog psa koji ti omogućava bezbolno otvarati razgovor s gotovo svakom curom koja prođe, primjer je niše.
Kada na ovom blogu napišem da netko ima igru, mislim prvenstveno na ovu podjelu.Igra = ono što radi. Budući da je ono što radi trenutno pretežno skup verbalnih i društvenih vještina, igra = verbalne i društvene vještine za uspjeh sa ženama. S ovog stajališta, razumno je podijeliti muškarce na one s igrom i one bez igre, a žene na one koje žele puno igre i one koje žele malo ili ništa igre. Također nam omogućava uspoređivati ovo razdoblje s poviješću, kada nije bilo potrebno toliko igre, tj. igra je bila znatno drugačija.
3. Igra kao polje djelovanja: u ovom pogledu, igra se dijeli na aktivnu i pasivnu.
Pasivna: sve druge aktivnosti koje ti ili same od sebe stvaraju prilike (npr. slava, visok situacijski status, uljepšavanje stila ili izgleda, novac) ili koje ti pospješuju uspjeh u aktivnoj igri. Tipičan oblik pasivne igre je tjelovježba. Sama po sebi, ta aktivnost ne predstavlja igru, ali snažna tjelesna prisutnost pomaže u igri i stvara dodatne prilike u obliku "izmijenjenih pogleda". Novac je sam po sebi beznačajan za zavođenje, ali omogućava vrijeme i slobodu za ulazak u više krugova s lijepim ženama, te daje određeni imidž uspjeha, moći i statusa.
Novac je neshvaćena stvar. Da sam novčanica, patio bih: vrijedan sam, svi me žele, ali istodobno moram slušati moraliziranje svake budale kako im novac ne treba, i trpiti zloupotrebe svih ljudi koji žele sa mnom pokriti vlastite nesigurnosti. Nešto kao i u slučaju zgodne žene, ali vratimo se na temu.
Bogat, zgodan muškarac s dobrom Igrom je nezaustavljiv. To smo već znali, zar ne? Pitanje je, zašto i na koji način novac podiže njegovu vrijednost na seksualnom tržištu, koliko to čini, i kako on to može iskoristiti?
Kao prvo, moramo raskrstiti s idejom da je novac nekakva magična pilula kojom se odmah uspijeva kod suprotnog spola. "Žene samo žele novac" je racionalizacija tipična za Betu ogorčenog neuspjehom. Neke možda (khm... sponzoruše), ali da je stvarno tako, ljudi bi nosili majice s brojevima i iznosima svojih bankovnih računa, a ja ne bi imao o čemu pisati. No činjenica je da je novac privlačan. Zašto?
Novac je izraz moći, a žene privlači moć. Novac je apstrahirana sposobnost da učiniš što želiš - živiš dobro, hraniš se kvalitetno, ne ovisiš o drugima, dapače da ti drugi služe, moć da kupiš nekoga ili unajmiš plaćenog ubojicu ili što već. Ukratko, novac kroz slobodu djelovanja donosi moć i status. Isto tako, novac nije jedini način prikupljanja moći. Mnogo je drugih faktora, od tijela, visine i drugih tjelesnih osobina, pa do dominantnosti (Igre), karizme (Igre), odvažnosti, humora, iskustva i ostalih stvari.
(Posljedično, muškarce novac ne privlači. Osim u slučaju žigola, za muškarca je sasvim svejedno radi li njegova lijepa odabranica u pekari ili u managementu T-Com-a. EDIT: Ja sam nekada držao da, iako muškarci ne cijene ženski imovinski status (i zato što je beznačajan naspram izgleda i zato što ionako nemaju koristi od njega), ali da nemaju ništa ni protiv njega. Poslije mnogo razgovora i ispovijedi, uvidio sam da ipak postoji priličan broj koji se uistinu pretvori u debile kada su sa ženom koja ima novaca i počnu prigovarati oko gluposti. Je li to odraz pretjeranog mačizma, papirnog Alfe (čija se dominacija temelji samo na nečem prolaznom te se urušava na prvu rupicu u brani) ili nečeg drugog, ne znam, ali svakako me uvjerilo da pojava postoji.
Isto tako novac ni ne smeta. Često čujemo o ženama kojih se "muškarci boje jer zarađuju više", no to je samo racionalizacije kojom se pokriva mala prljava tajna o potrebi za dominantnim odnosom, koji tada ne može biti ostvaren. Bolje je objašnjenje, žena vrlo visokog statusa svejedno ima hipergamičnu potrebu za muškarcem još većeg statusa. Budući da takvih (u odnosu na nju) ima vrlo malo, dolazi do problema. No o tome drugi put.)
Vratimo se na novac kao faktor privlačnosti muškarca. Slijedeći taj argument, iako sve žene vole novac, velika većina nije njemu privučena zbog novca kao takvog, već zbog njegovog signala: moći. Magnetizam koji novac ima za prosječnu ženu je magnetizam moći, isti kao i magnetizam kršne građe ili magnetizam brzog uma. Njena privučenost novcu je iskreni, gotovo dječji nagon potrage za moćnim muškarcem, a ne sama potraga za financijskom koristi, skupim večerama, darovima, vilama i čime već (naravno, bit će i takvih). Iako bi cinik mogao posegnuti za onim argumentom "seks uvijek plaćaš, na ovaj ili onaj način", to je previše pojednostavljeno i nadasve beskorisno za nekoga tko se pita kako povećati svoju seksualnu privlačnost.
Od svega ovoga bi čovjek pomislio da je to to. Novac će ti donijeti iskrenu pozornost svih žena, koje niti ne traže da puno trošiš na njih. Čekaj! Koliko je samo visoko pozicioniranih doktora, pravnika, tajkuna, čak i političara, koji ili ne mogu naći nikoga ili su zaključani u brakove sa ženama koje ih baš ne privlače, to jest koji žive prosječan Beta život unatoč svom svojem novcu? A zatim onih koji "postanu dosadni" i u razvodu popuše pola svojeg velikog ili malog bogatstva? Za svakog takvog "oguljenog", imamo mnogo muškaraca koji su relativno ili apsolutno propalice, a utapaju se u ljubavi. I na kraju, imamo žene koje neće samo biti privučene novcu kao izrazu moći, već samo novcu - spozoruše, koje će se na takve zalijepiti kao gladni medvjedi na saće meda.
U tome leži istinski problem novca. Novac signalizira moć, podiže njegovu vrijednost, privlači žene. Ali nije dovoljno samo imati novac. Novac je kao začin Igri i drugim stvarima (izgledu, etc). Možeš neku na trenutak privući novcem, ali ne možeš je novcem zadržati. Nikakvo brdo novčanica te neće spasiti od tvoje dosadne osobnosti ili manjka autoriteta. S druge strane, ako si ti "cool tip", i možeš je privući svojom osobnošću, slavom i/ili izgledom i samo blagim nagovještajem bogatstva, i onda na to dodaš dobro odijelo šiveno po mjeri, nepredvidljiv vrijedan dar, predivan prostrani apartman i "moćno" auto/jahtu, sve signale bogatog čovjeka, dobit ćeš vrlo jaku sinergiju.
No ako nemaš ni osobnost ni izgled, i koristiš novac kao štaku za privlačenje žena, jao! Tvoj jedini alat u ljubavnom životu će biti da na nju trošiš ogromne svote novca, u osnovi da pokušavaš kupiti njenu naklonost skupim večerama i darovima koji koštaju više nego BDP po glavi neke afričke zemlje. Ako si u vezi i stvari krenu loše, jedini alat na raspolaganju će ti biti još skuplji darovi, još skuplja putovanja, još skuplje podmićivanje. Zaokružit ćeš to gigantskim komadom svjetlucavog ugljika, za koji narko i drugi karteli tvrde da predstavlja ultimativni izraz ljubavi. Sve to je rupa bez dna, koja će progutati dobar dio tvog novca i još veći dio tvog samopoštovanja.
Ekstremna opcija: što ako si (po nekima) bezosjećajno đubre i ne tražiš nikakvu naklonost, već ćeš se odreći ljubavi i živjeti samo od prostitutki koje ćeš dovoditi na svoju megajahtu? Čak i u slabije razvijenim zemljama, začudio bi se koliko to košta - no o tome će biti više neki drugi put.
Ignissovo pravilo #6: "Ako imaš milijun dolara, i dalje ti treba Igra. Zapravo, ako imaš milijun dolara, Igra je gotovo nužna."
Jednom davno, kada sam živio "najbolje doba u životu" u studentskom domu, počeo sam se baviti okultnim znanostima. Astrologija, tarot, numerologija, simbolizam, sve što možete zamisliti, proučavao sam sa uzbuđenjem psa u doba parenja. S vremenom me to prošlo, ne zato što nije bilo zabavno, već zato što jednostavno nisam vjerovao u to. Ostala mi je samo jedna okultna znanost koju sam smatrao vjerodostojnom, i kojoj sam se posvetio: čitanje dlanova.
S vremenom sam postao vrlo dobar u svojoj odabranoj vještini, sposoban da u kratkom čitanju saznam sve. Znao sam svaku crticu i nabor na ruci, i s empatijom koja je oduševljala publiku, izvlačio na svijetlo dana najdublje tajne subjekata. Čitani su se kleli da imam telepatske sposobnosti, na što sam ja uvijek odmahivao glavom i smiješio se: što se magija čini jednostavnijom, to je veće poštovanje prema magu.
Neko vrijeme sam se zabavljao održavajući i plaćene seanse, ali zaključio sam da će moj dar biti pokvaren ako ga budem koristio za novac, poput baba vračara koje kažu svakome da će "imati dvoje djece" (demografski prosjek) i "osjetiti istinsku sreću" (svatko je sretan barem jednom u životu). Svejedno, nastavio sam se baviti besplatnim čitanjima, i moja popularnost je rasla. (Usput: bilo kakva vrsta nadnaravnih/mističnih sposobnosti je magnet za žene, ali to ste već znali)
Jedne večeri, kada se u kuhinji spremao veliki party na koji je trebalo doći pola grada, sjedio sam u sobi i odmarao se igrajući neku kompjutersku igru. Kada je pao mrak, istuširao sam se, obukao nešto po mjeri i odagnao blesave misli koje su mi se rojile po glavi.
Party je isprva tekao normalno. Uistinu je došla masa ljudi, raspoređena po cijelom domu, i atmosfera je bila dobra. Moji prijatelji su se vrzmali među desecima nepoznatih i vladala je živost. Nije dugo potrajalo dok jedna moja prijateljica nije, upoznavajući me sa svojom rodicom, spomenula: "Usput, on zna čitati dlanove." "Stvarno???" uskliknula je rodica, zgodna crnka prst viša od mene. Ispružila je ruku s dlanom prema gore prije nego sam se mogao i predstaviti. "Možeš li pročitati moje?"
Počašćen pozornošću, pronašao sam prazni stol u kuhinji i posjeo je dijagonalno od sebe. Čitanje joj se svidjelo i bio sam prilično precizan, tako da bi me svaki čas prekinula s nečim tipa "ne mogu vjerovati da sve to znaš!". Malo mi je ometalo koncentraciju to što sam razmišljao kako bi bilo lijepo poslije je odvesti negdje u šetnju da vidimo odgovaramo li jedno drugome, no usredotočio sam se na njen dlan.
Nije potrajalo dugo dok nas netko nije ugledao. "Hej, to je vještac!" Nasmijao se i pljesnuo rukama. "Čuo sam za tebe. Možeš li i meni čitati?"
Kimnuo sam glavom. "Naravno, samo da s ovim završim." Nakon još par minuta, okrenuo sam se njemu.
Dotle je crnka ispričala nekome o avanturi koju je doživjela i vratila se s još dvije prijateljice. "Moje prijateljice bi isto voljele da im čitaš." Jedna od njih mi je pružila čokoladu koju je imala u ruci. "Evo, uzmi.""Samo tren. Hvala," rekao sam i uzeo čokoladu prije nego se vratim trenutnom klijentu. Netko mi je dobacio zavidan pogled: ova s čokoladom je bila vrlo zgodna.
Uskoro se u kuhinji skupila poveća gomila, koja je promatrala što radim i komentirala. Većina komentara je bila pozitivna, no neki su bili i zajedljivi, tipa "svatko može znati te šarlatanske trikove." Ignorirao sam ih i oduševio ove dvije koje su htjele svoje čitanje. Netko je htio da se slikamo. "Vještac! Popij s nama!" Neki tip mi je tutnuo pivu u ruke. "Hvala, poznajemo li s...." Ali tip je već nestao u gomili. Zatim sam nastavio čitati. Sada je već bio stvoren cijeli red koji je čekao da im čitam dlanove. Neka cura mi je ponudila dvadeset kuna da njoj čitam prije svih. Ljubazno sam odbio.
Na gornjem katu doma, kako sam shvatio iz mrmora oko mene, netko je počeo na gitari svirati imitaciju beatlesa i gomila se pomalo smanjila. Osjetio sam trunku ljubomore. Tko je taj debil gore koji odvlači pozornost od mene? No ljudi nije nedostajalo. Usred čitanja, još dvije cure su se htjele slikati sa mnom. Jedna od njih, prilično pijana, se privila uz mene i protrljala zaobljeno, čvrsto dupe po mojoj nozi. "Pijemo gore u sobi. Ako hoćeš, dođi kad završiš." Još netko nas je slikao.
Nešto ovakvo, samo obrnuto
Cura kojoj sam čitao je postala ljubomorna pa sam se vratio njoj, osjećajući se iznenada nekako neinspirirano. Kada sam je htio pitati za broj da ostanemo u kontaktu i poslije čitanja, neka druga se progurala pored nje. Većini nisam uspio saznati više od imena. Neki kojeg nisam nikad vidio me nazvao svojim najboljim prijateljem; kiselo sam se nasmiješio. Pozornost mi je pomalo dosadila. Činilo se da nikome ne značim ništa više od čitanja dlanova i ljudi bi izgubili interes za mene ako sam istupio iz nametnute mi osobnosti i pokušao pokazati nešto drugo.
Unatoč tome, s nekim interakcijama sam bio zadovoljan, pogotovo onima gdje je netko rekao da sam vrlo zanimljiv i istinski ga je interesiralo otkad posjedujem tu sposobnost i koliko sam točan.
Naposljetku se kuhinja počela prazniti. Iscrpljen od sati koncentracije i stresa, počeo sam odbijati ljude. "Dosta je za večeras. Možemo se dogovoriti za neki drugi put." Većini se to nije dalo, i pokušavali su me nagovoriti da ostanem još i čitam im. Većina je bila razočarana i molila je toliko da sam im popustio i ostao još malo. Neki su se naljutili i otišli. Većina je pijano oteturala iz sobe, zadovoljni s površinom spektakla koji su vidjeli.
Dok sam napuštao kuhinju, netko je pokazao prstom na mene. "Hej, Vještac odlazi." Mahnuo sam im i otišao u svoju sobu. Čak i tada, neka grupa cura je pokušala privući moju pozornost kucanjem. Ispričao sam se i zatvorio vrata.
Pozornosti može biti i previše. Zamisli kako je biti lijepa žena, koja u takvoj atmosferi živi svaki dan tamo negdje od 15-e pa sve dok je njen izgled očuvan. Gdje god ide, popularna je, ugađa joj se, dobiva komplimente. Svi je žele samo zbog jedne stvari, i nikoga ne zanima njena osobnost. Ona je slatkiš, trofej koji svi hoće imati, a nitko ne želi upoznati. A ako izgled izgubi, opet je samo jedna u masi, i pita se je li joj prije ipak bilo bolje.
Voljeli biste da obradim neku temu ili trebate pomoć s ljubavnim problemom (za oba spola)? Komentirajte/ pošaljite na: ignissblog(na)yahoo.com
Ako ne napišete drugačije, prihvaćate mogućnost njegove prezentacije na blogu. Vašu adresu, sliku, ime i detalje NIKADA NEĆU OBJAVITI.
Na isti mail zatražite dozvolu za prenošenje članaka.
Klikom na gumb ispod otvarate PayPal prozor za donaciju Ignissu.
Molim donirajte jedino ako osjećate da vam je moje pisanje znatno promijenilo život na bolje i želite se zahvaliti i ovim putem. Nemojte donirati kao političku poruku, naknadu ili motivaciju za privatni savjet, ili kupnju knjige alternativnim putem.
Na lijevoj strani prozora možete unijeti iznos (u USD), a na desnoj poruku uz donaciju.
Unaprijed hvala!
Podržite Igniss blog i postanite pokrovitelj na Patreonu