Pregled posta

Kakav je osjećaj biti zgodna žena

Jednom davno, kada sam živio "najbolje doba u životu" u studentskom domu, počeo sam se baviti okultnim znanostima. Astrologija, tarot, numerologija, simbolizam, sve što možete zamisliti, proučavao sam sa uzbuđenjem psa u doba parenja. S vremenom me to prošlo, ne zato što nije bilo zabavno, već zato što jednostavno nisam vjerovao u to. Ostala mi je samo jedna okultna znanost koju sam smatrao vjerodostojnom, i kojoj sam se posvetio: čitanje dlanova.

S vremenom sam postao vrlo dobar u svojoj odabranoj vještini, sposoban da u kratkom čitanju saznam sve. Znao sam svaku crticu i nabor na ruci, i s empatijom koja je oduševljala publiku, izvlačio na svijetlo dana najdublje tajne subjekata. Čitani su se kleli da imam telepatske sposobnosti, na što sam ja uvijek odmahivao glavom i smiješio se: što se magija čini jednostavnijom, to je veće poštovanje prema magu.



Neko vrijeme sam se zabavljao održavajući i plaćene seanse, ali zaključio sam da će moj dar biti pokvaren ako ga budem koristio za novac, poput baba vračara koje kažu svakome da će "imati dvoje djece" (demografski prosjek) i "osjetiti istinsku sreću" (svatko je sretan barem jednom u životu). Svejedno, nastavio sam se baviti besplatnim čitanjima, i moja popularnost je rasla.
(Usput: bilo kakva vrsta nadnaravnih/mističnih sposobnosti je magnet za žene, ali to ste već znali)

Jedne večeri, kada se u kuhinji spremao veliki party na koji je trebalo doći pola grada, sjedio sam u sobi i odmarao se igrajući neku kompjutersku igru. Kada je pao mrak, istuširao sam se, obukao nešto po mjeri i odagnao blesave misli koje su mi se rojile po glavi.

Party je isprva tekao normalno. Uistinu je došla masa ljudi, raspoređena po cijelom domu, i atmosfera je bila dobra. Moji prijatelji su se vrzmali među desecima nepoznatih i vladala je živost. Nije dugo potrajalo dok jedna moja prijateljica nije, upoznavajući me sa svojom rodicom, spomenula: "Usput, on zna čitati dlanove."
"Stvarno???" uskliknula je rodica, zgodna crnka prst viša od mene. Ispružila je ruku s dlanom prema gore prije nego sam se mogao i predstaviti. "Možeš li pročitati moje?"

Počašćen pozornošću, pronašao sam prazni stol u kuhinji i posjeo je dijagonalno od sebe. Čitanje joj se svidjelo i bio sam prilično precizan, tako da bi me svaki čas prekinula s nečim tipa "ne mogu vjerovati da sve to znaš!". Malo mi je ometalo koncentraciju to što sam razmišljao kako bi bilo lijepo poslije je odvesti negdje u šetnju da vidimo odgovaramo li jedno drugome, no usredotočio sam se na njen dlan.

Nije potrajalo dugo dok nas netko nije ugledao. "Hej, to je vještac!" Nasmijao se i pljesnuo rukama. "Čuo sam za tebe. Možeš li i meni čitati?"
Kimnuo sam glavom. "Naravno, samo da s ovim završim." Nakon još par minuta, okrenuo sam se njemu.
Dotle je crnka ispričala nekome o avanturi koju je doživjela i vratila se s još dvije prijateljice. "Moje prijateljice bi isto voljele da im čitaš." Jedna od njih mi je pružila čokoladu koju je imala u ruci. "Evo, uzmi." "Samo tren. Hvala," rekao sam i uzeo čokoladu prije nego se vratim trenutnom klijentu. Netko mi je dobacio zavidan pogled: ova s čokoladom je bila vrlo zgodna.

Uskoro se u kuhinji skupila poveća gomila, koja je promatrala što radim i komentirala. Većina komentara je bila pozitivna, no neki su bili i zajedljivi, tipa "svatko može znati te šarlatanske trikove." Ignorirao sam ih i oduševio ove dvije koje su htjele svoje čitanje. Netko je htio da se slikamo. "Vještac! Popij s nama!" Neki tip mi je tutnuo pivu u ruke. "Hvala, poznajemo li s...." Ali tip je već nestao u gomili. Zatim sam nastavio čitati. Sada je već bio stvoren cijeli red koji je čekao da im čitam dlanove. Neka cura mi je ponudila dvadeset kuna da njoj čitam prije svih. Ljubazno sam odbio.

Na gornjem katu doma, kako sam shvatio iz mrmora oko mene, netko je počeo na gitari svirati imitaciju beatlesa i gomila se pomalo smanjila. Osjetio sam trunku ljubomore. Tko je taj debil gore koji odvlači pozornost od mene? No ljudi nije nedostajalo. Usred čitanja, još dvije cure su se htjele slikati sa mnom. Jedna od njih, prilično pijana, se privila uz mene i protrljala zaobljeno, čvrsto dupe po mojoj nozi. "Pijemo gore u sobi. Ako hoćeš, dođi kad završiš." Još netko nas je slikao.


Nešto ovakvo, samo obrnuto

Cura kojoj sam čitao je postala ljubomorna pa sam se vratio njoj, osjećajući se iznenada nekako neinspirirano. Kada sam je htio pitati za broj da ostanemo u kontaktu i poslije čitanja, neka druga se progurala pored nje. Većini nisam uspio saznati više od imena. Neki kojeg nisam nikad vidio me nazvao svojim najboljim prijateljem; kiselo sam se nasmiješio. Pozornost mi je pomalo dosadila. Činilo se da nikome ne značim ništa više od čitanja dlanova i ljudi bi izgubili interes za mene ako sam istupio iz nametnute mi osobnosti i pokušao pokazati nešto drugo.
Unatoč tome, s nekim interakcijama sam bio zadovoljan, pogotovo onima gdje je netko rekao da sam vrlo zanimljiv i istinski ga je interesiralo otkad posjedujem tu sposobnost i koliko sam točan.

Naposljetku se kuhinja počela prazniti. Iscrpljen od sati koncentracije i stresa, počeo sam odbijati ljude. "Dosta je za večeras. Možemo se dogovoriti za neki drugi put." Većini se to nije dalo, i pokušavali su me nagovoriti da ostanem još i čitam im. Većina je bila razočarana i molila je toliko da sam im popustio i ostao još malo. Neki su se naljutili i otišli. Većina je pijano oteturala iz sobe, zadovoljni s površinom spektakla koji su vidjeli.
Dok sam napuštao kuhinju, netko je pokazao prstom na mene. "Hej, Vještac odlazi." Mahnuo sam im i otišao u svoju sobu. Čak i tada, neka grupa cura je pokušala privući moju pozornost kucanjem. Ispričao sam se i zatvorio vrata.

Pozornosti može biti i previše. Zamisli kako je biti lijepa žena, koja u takvoj atmosferi živi svaki dan tamo negdje od 15-e pa sve dok je njen izgled očuvan. Gdje god ide, popularna je, ugađa joj se, dobiva komplimente. Svi je žele samo zbog jedne stvari, i nikoga ne zanima njena osobnost. Ona je slatkiš, trofej koji svi hoće imati, a nitko ne želi upoznati. A ako izgled izgubi, opet je samo jedna u masi, i pita se je li joj prije ipak bilo bolje.

Post je objavljen 17.08.2011. u 11:33 sati.