"Evo me Tanja! Samo trenutak!" viknula je Lajla svojoj nestrpljivoj prijateljici. Gdje li je samo stavila svoju plavu torbicu s ružem, dezodoransom i maskarom? Ah da, tamo je pored četkice za zube - kvragu, ni to još nije spakirano! Trpajući je u torbu za ručnu prtljagu, donekle ju je umirila činjenica da su joj barem laptop i papiri za doktorat već u glavnom kovčegu i sasvim sigurno neće ostati bez njih.
"Lajlaaaaaa! Požuri! Taksi je već tu!" Tanja se derala sa stubišta.
Projurila je pored svoje mačke Lily, zamalo je pregazivši kuferom na kotače, zalupila blindo vrata i pojurila dolje. Avantura počinje!
Lajla Alfinović bila je uspješna mlada pripravnica na Institutu za rodna istraživanja Sarajevo i prvo-diplomirana u svojoj generaciji na odsjeku Rodnih i seksualnih studija u sklopu susjednog Centra za internacionalne interdisciplinarne postdiplomske studije Univerziteta u Sarajevu (CIIPS). Njen magistarski rad "Tradicija otkupa mlade u ruralnoj Bosni i Hercegovini kao oblik omaložavanja i zlostavljanja žena", proglašen najutjecajnijim znanstvenim radom 2013. godine, stekao je toliki publicitet da su o njemu pisale sve regionalne novine, od Avaza i Blica pa sve do Jutarnjeg i Dela. Mlada znanstvenica s već tako razvijenom karijerom mogla bi daleko dogurati, brujali su svi članci, možda čak i do visoke pozicije u sklopu Ujedinjenih naroda.
Jednog dana, možda će upravo njen rad biti zaslužan za izumiranje zastarjelih, patrijarhalnih običaja koji priječe BiH i Balkan općenito u pridruživanju društvu razvijenih država. Običaja koji sitnim ali preciznim detaljima podsjećaju na činjenicu da brak u očima šovinističkog društva predstavlja običnu trgovinu, a ne emocionalnu, seksualnu i prvenstveno ljudsku zajednicu dvoje pojedinaca bez obzira na njihov spol i seksualnu orijentaciju.
"Na aerodrom cure? Kamo letite?" pitao je vozač taksija, debeljuškasti srednjovječan muškarac s crnim brkovima, ukrcavajući kufere u prtljažnik.
"Dubai!" odgovorile su jednoglasno i zahihotale se. "Ne možemo dočekati!" dodala je Lajla smješkajući se. "Sanjamo o tome već godinama."
"Super ćete se provesti," vozač je kimao glavom. "Svi koji odu tamo se vraćaju s pričama kako se nikad nisu toliko zabavili i odmorili."
"Pa da, iako se ne mogu previše zabavljati... moram usput raditi na svom doktoratu," napomenula je Lajla.
"O, već si na doktoratu! Čestitam, čestitam. A što studiraš?"
"Rodne studije."
"Hm, nisam čuo za to. O čemu se tu radi?"
"Istražujemo utjecaj kulture na muškarce i žene i kako osloboditi žene od patrijarhalnih tradicija i ostalih štetnih pojava u društvu. Na primjer, moj doktorat ima temu 'Tradicija miraza na području Hrvatske i Srbije kao oblik zlostavljanja žena.' Istražujem povezanost između kulturnih običaja vezanih za miraz i zlostavljanja i diskriminacije općenito. Manje više kako je patrijarhalna kultura ispreplela novac kroz intimne odnose muškaraca i žena kako bi učinila žene manje vrijednima i ili ih ograničila."
"Ahhhhhh.... zvuči zanimljivo," rekao je vozač nakon poduže stanke. Iz njegovog tona je dobila dojam da on tu temu ne shvaća ozbiljno. Takav čovjek ne zaslužuje napojnicu! Vozač bi se trebao barem pretvarati da mu je stalo do toga, bilo zbog toga što su one njegovi korisnici bilo zbog toga što bi svatko normalan trebao biti zabrinut zbog raširenog zlostavljanja žena.
"Nadam se da nećeš previše raditi," rekla joj je Tanja uz namigivanje, naglo prekinuvši tu nit razgovora. "Idemo se tamo prvenstveno zabaviti u toj predivnoj zemlji i upoznati njihovu kulturu!"
Lajla se nasmiješila, izvadila mobitel i krenula pisati post na Facebooku. Bit će im super i cijeli svijet će znati za to.
"Večeras idemo u Club Diamond! Ne mogu dočekati!" uzbuđeno je čavrljala Tanja, vrpoljivši se po ogromnom krevetu u hotelu s 4 zvjezdice. Kakav pogled! Kakva udobnost! Kakav život sa stilom!
"Pa...." Lajla nije bila toliko entuzijastična. "Ja imam problem."
"Pa kakav problem," rekla je Tanja. "Put nam je za sada prekrasan, i ovaj disko će sigurno biti slasan."
"Nemam para," skrušeno je rekla Lajla. "Mladen mi nije uplatio alimentaciju."
"Gad."
"Da."
"Pa koliko već kasni?" pitala je Tanja. "To je nedopustivo. A tvoja mala, što je s njom?"
"Ostavila sam je mojoj mami," rekla je Lajla. "Ali to naravno nije izgovor... računala sam na te pare. Ne znam kako ćemo ići vani kad nemam skoro ništa sa sobom. A ne mogu plaćati svojom HamsterCard karticom jer sam već stavila karte i hotel na nju, ispeglana je do kraja."
"Ma ne brini ništa, ja ću ti posuditi," velikodušno je ponudila Tanja. Nakon trenutka tišine, sjetila se još nečega: "Uostalom, sigurno će biti puno zgodnih dečkiju iz Dubaija koji će nam plaćati pića." Misli su joj odlutale na onog zgodnog arapskog manekena kojeg je neki dan vidjela u Cosmu.
Lajla se nasmijala. "Ma da, brinem se bez razloga. Ovo će biti super noć! Ali svejedno, moram prije nego odemo poslati e-mail i Mladenu i pravobraniteljici za djecu. Treba ga pritisnuti da me ne ostavlja na cjedilu s financijama kao sada." Možda između tuširanja i šminkanja stigne sastaviti nešto...
"Ovo je preludo!" derala se Lajla iz petinh žila, drmajući svaki dijelić tijela u ritmu "You're Sexy And You Know It" na 110 dB. "Toooooooo!"Klub Diamond je u svakom pogledu ispunio njena očekivanja. A možda je pomogao i dim marihuane koji je skupila s nekog pladnja koji su kružili po klubu. Posljednji put kada je probala travu je bilo još na preddiplomskom studiju, i sada joj je baš dobro došlo. Uostalom, tko će saznati za to? "Tanja, ovo je super!" zavrištala je. "Ne čujem te!" viknula je Tanja pored nje, ignorirajući besprijekorno odjevenog Indijca srednjih godina koji joj je nešto govorio na drugo uho. "Haha vidi ovog debila! Ne odustaje!" "Da, baš je uporan!" viknula je Lajla. "Što?" "Baš je uporan?" "Ne čujem teeeeeee," nastavila se derati Tanja, već pomalo pripita od svog drugog koktela no dovoljno svjesna da odgurne udvarača od sebe i nastavi plesati sama.
Inače bi Lajla, nenavikla na to da je netko ignorira makar i nenamjerno, nastavila pokušavati doći do Tanje, no njenu pažnju je naglo privukao zgodan mladi Arapin u savršenom odijelu. Uhvatila je njegov pogled i nasmiješila se.
"Da! Da! Er.... ja sam Lajla," rekla je, osjećavši se pomalo ošamućeno. Bože, što to ona brblja? Ovaj tip je izgledao kao utjelovljenje svake njene fantazije i jedva se suspregnula da se ne oblizne od iščekivanja. Povukla je dolje rub svoje minice kako se ne bi doimala previše lakom i pričekala da on kaže još štogod. "Ja sam Ali Ibn-Rashid," rekao je zgodni stranac. "Prijatelji me zovu Alex." "Drago mi je," rekla je Lajla i odmahnula glavom. Njena svježe oprana i tretirana kosa je zavijorila zrakom poput zastave. "Živiš li ovdje?"
"Napola si pogodila," odgovorio je Alex. "Živim u Engleskoj ali moja obitelj je odavde. Trenutno sam doma samo zbog posla." "Čime se baviš?" "Ja sam astronaut," rekao je i namignuo joj. "Hahaha. Stvarno?" uprla je ona, sada još više znatiželjna. "Naravno da ne! Radim kao konzultant."
Sasvim očekivano, pomislila je. Mora da je nešto vezano za naftu ili arhitekturu. Wow, koji zanimljiv tip! Mora da se na tom poslu nagledao cijeloga svijeta. A kako je samo zgodan! "Dakle Lajla, što ti radiš večeras?" "Pa... ništa posebno," rekla je ona. "Tu sam s prijateljicom. Zašto?" "Imam stan u Burj Khalifi. Dođi da vidiš pogled odatle." "Wow!" ta činjenica ju je toliko osupnula da je sasvim zanemarila drski prijedlog na koji bi inače opalila nekome šamarčinu. "Pa...." "Ako si zauzeta, nema problema," Alex se na trenutak okrenuo i pogledao na sat. "Ne ne, samo... inače ne radim takve stvari." "Stvari?" pogledao ju je svojim preslatkim očima. "Pa znaš, ići u nečiji stan istu večer." Zacrvenila se, obećavši si da neće (opet) spavati s nekim koga je tek upoznala. Može on biti zgodan koliko hoće, ali i ona mora držati do sebe. "Haha, bez brige. Nemam nikakve podmukle namjere. Samo pogled s balkona, ništa posebno," rekao je on kao da se radi u nečemu najnormalnijem na svijetu. "Hajde. Moj auto je vani."
Namignula je Tanji koja je bila previše zauzeta razgovorom s nekim američkim turistom da bi je uopće primjetila te se upustila u istinsku avanturu. Objavila je selfie na Instagramu kako bi svi znali da se zabavlja kao nikada u životu. Pa da krenemo!
"Wow! Nisi pretjerivao! Pogled je stvarno čaroban," uzdahnula je Lajla, udobno smještena u Alexov zagrljaj na balkonu na 121. katu. Pustinjska noć je bila neočekivano hladna i prirodno joj je došla toplina njegove mišićave ruke. Uzdignula je glavu prema njemu i nasmiješila mu se. "Hvala ti na ovome," rekla je. U glavi je osjećala tihi šapat šampanjca koji joj je natočio, koji ju je poticao na nestašnost zajedno s jointom koji je popušila u klubu. A zašto se i ne prepustiti? Ovakva noć je jednom u životu.
Alex je samo blago podigao obrve i zatim nagnuo glavu prema njoj. Usne su im se susrele, pune topline u hladnoj noći Dubaija. Pomilovala je njegovo lice i počela ga snažnije ljubiti, prepustivši se osjećaju. Osjećaj je bio čaroban upravo kako je i znala da će biti. Rastapala se pod njegovim usnama.
Ljubili su se i blago mazili nekoliko minuta kada je Alex polako odmaknuo svoju glavu i značajno je pogledao. "Što je?" "Lajla, ti si predivna ali... bojim se da nisam bio sasvim iskren prema tebi."
Kroz toplu izmaglicu je jedva shvatila da postoji nekakav problem. Zatresla je glavom kako bi se pribrala kada joj je odjednom došlo do misli na što Alex cilja. "Znam. Oženjen si," rekla je snuždeno.
Alex se grohotom nasmijao. "Neeeeeeee! Zar izgledam tako? Naravno da nisam oženjen!" pomilovao ju je po kosi. "Ali što je onda?"
Alex ju je opet poljubio. "Htio sam te dovesti ovamo jer mi se jako sviđaš," rekao je. "Ali i zato što bih ti htio nešto ponuditi. Posao."
Lajla se zamislila, ili pokušala približiti zamišljenosti koliko su joj dopuštali hormoni, šampanjac i trava. "Posao? Ovdje u Dubaiju? Ali ja ne živim tu. Moram se vratiti doma, u Bosnu." "Ne, ne ne. Posao koji možeš raditi od bilo kamo," rekao je Alex, i dalje je državši u zagrljaju kao da pričaju o nečemu najsvakodnevnijem. "Vrlo jednostavan posao. Vidiš, ja sam konzultant za mnoge tvrtke, pa tako i jednu manekensku agenciju, Khalifa Crown, koja ima urede po cijelome svijetu. Nisam nikada upoznao nekoga poput tebe, Lajla. Mislim da imaš velikog potencijala. Mogla bi zaraditi milijune."
Zacrvenila se ali osjetila i ponesenom pomisli na manekensku karijeru. "Što bi trebala raditi?" "Tvoj posao bi bio poziranje za najnovije odjevne stilove, magazine, filmove i sl." objasnio je. "Naravno, morala bi prvo obaviti audiciju ovdje u Dubaiju."
Unatoč zamagljenosti, Lajli se počela paliti nekakva lampica. "Što podrazumijeva ta audicija?" "Audicija traje samo nekoliko sati i bit će ti plaćena u gotovini. Trebala bi pozirati i pokazati da imaš u sebi tu senzualnost zbog koje sam ti večeras pristupio. Samo se iskaži i posao je tvoj." "Iskaži... misliš... trebala bi spavati s nekim," rekla je povrijeđeno. "S tobom?" "I još nekoliko mojih prijatelja koji vode tvrtku. Ne brini, bit će ti zabavno i nitko neće raditi ništa što ti se ne sviđa."
Lajla se pokušala pribrati. "Ne znam... ne sviđa mi se ta ideja. Nisam nikada spavala s više muškaraca odjednom. Ovo djeluje kao neka prijevara," rekla je i izmaknula se iz njegovog zagrljaja. Zgrabila je svoju torbicu, premišljavši se bi li trebala otići. "Jesi li sigurna? Plaća je trideset tisuća dolara u gotovini," rekao je Alex.
Lajla je zastala kao gromom ošinuta. "Jesi li rekao trideset tisuća dolara. Godišnje?" "Ne, naravno da ne. Pa to bi bilo premalo." "Mjesečno?" "Ne, samo za audiciju. Poslije možeš zaraditi daleko više."
Od samog iznosa joj se zavrtjelo u glavi. Trideset tisuća dolara! Pa to je preko pedeset tisuća maraka! "Ne bih te htio prisiljavati ni na što," nježno je rekao Alex. "Samo zapamti da glavna nagrada ovog posla nije novac, nego veze i mogućnosti koje ti otvara. Ali ako te to ne zanima, onda nemoj prihvatiti."
U normalnim okolnostima, Lajla bi možda razmotrila zašto je taj posao toliko dobar i zašto vrijedi stotinu puta više nego u slučaju neke dame noći bilo gdje u svijetu. Možda bi razmotrila je li njen dug na kreditnoj kartici u iznosu od tri tisuće maraka vrijedan štednje i odricanja kako bi ga otplatila na neki drugi način. Ali već je bila opijena šampanjcem i travom, osjećala se napaljeno i najvažnije od svega bila je na čarobnom odmoru na nevjerojatnom mjestu. Gdje nitko nikada neće saznati. Samo par sati u kojima će ionako uživati i njen život je zauvijek uljepšan. To je prilika koju ne smije propustiti. Kroz misli joj je proletio i njen bivši muž Mladen i njegovo odugovlačenje s pišljivih tristo maraka alimentacije mjesečno. Sad će mu pokazati da ne treba ni njega ni njegove smrdljive pare koje mora izvlačiti sudskim putem!
Pogledala je Alexa i pružila mu ruku. "Može."
Potpisala je par papira s arapskim memorandumima i velikim naslovom "Khalifa Crown - International Talent Placement Corp. Dubai" i po Alexovim uputama se uputila u golemu kupaonicu istuširati. Nakon što se osušila, ostavila je odjeću na polici od čiste ebanovine pored kupaonice i legla na luksuzni krevet, čekajući što će se dogoditi. Osjećala se strašno nervozno, ali istodobno i kao u bajci. Trideset tisuća dolara! Čak i da je unaprijede u Centru, toliko opet ne bi zaradila za dvije godine. A to je samo početak... pokušala je suspregnuti uzbuđenje i počela zamišljati kakvi će biti ti muškarci koji je toliko žele. Alex je nevjerojatno seksi i s njim će biti lijepo. A ovi drugi? Nadala se da su njegovi prijatelji jednako zgodni. Nikada prije nije bila s više muškaraca, samo je to gledala na određenim stranicama na mreži.
Vrata su se otvorila i ušao je Alex. Sjeo je na krevet i pogledao je poput umjetnika koji se divi skulpturi. "Wow! Izgledaš fenomenalno," rekao je i poljubio je. Nije se opirala. "Lajla, jesi li spremna?"
Vođenje ljubavi s Alexom je bilo vođenje ljubavi u punom smislu riječi. Neizmjerna strast prelila se preko nje, prijeteći da će je ugušiti slatkim zadovoljstvom. Planirala mu se ponuditi koliko god može, potpuno predati njegovom mišićavom tijelu. Oh, i netko je još plaća za ovo! Dok ju je on oralno zadovoljavao, Lajla je ječala i od tjelesnog užitka i od sreće što ju je dopao ovaj posao.
Alex je stao i nadvio se nad nju. Uskoro će biti u njoj. Oh, požuri! Požuri! Iznutra je žudila za njegovom tvrdom alatkom. Zaječala je i senzualno se istegnula, čekajući na njega. Gorila je od iščekivanja. Još samo trenutak...
Iznenada su se vrata se otvorila i ušli su njegovi prijatelji. Bilo ih je četvero, odjevenih samo u ogrtače za tuširanje. Jedan je bio ružan muškarac Alexove dobi, dok su trojica bila starija, možda oko pedeset godina. Ipak, nisu izgledali odvratno. Jedan od te trojice je imao trbuščić, no nije bio jako debeo. Drugi je bio u vrlo dobroj formi unatoč starosti, gotovo ćelav s prosijedim čuperkom na glavi. Treći je sličio trunku manje zgodnoj verziji Alexa, ne jako puno stariji no s ogromnom alatkom koja se isticala ispod njegovog ogrtača. Nadala se da će svi biti zadovoljni, a i njoj će biti ugodno da je ispuni takav ogroman primjerak. Ovo će biti zabavno!
"Lajla, ljubavi, ovo su moji prijatelji," rekao je Alex i poljubio je. "Igraj se s njima, prepusti im se, zadovolji ih u potpunosti. Ja ću samo gledati sa strane i snimiti pokoju sliku. Kada oni završe, ja ću biti posljednji s kojim ćeš uživati. Ne mogu dočekati da napokon budemo zajedno," rekao je kao najveći romantičar na svijetu, a ne kao da opisuje jedan poslovni proces. Njen napaljeni mozak radio je dvjesto na sat, željno iščekujući svu četvoricu njegovih prijatelja.
Ovaj s ogromnom alatkom se popeo na nju i stao. Činilo joj se da hoće da ga Lajla oralno zadovolji. Nasmiješila mu se i podigla glavu otvorenih usta, iščekujući da će je primaknuti. Umjesto toga, osjetila je kako je prekriva vruća tekućina i shvatila je da muškarac urinira po njoj. Šokirana, prekasno je zatvorila svoja usta i zbunjeno pogledala u Alexa no on se samo nasmiješio i kimnuo joj. Kada je muškarac završio, tako namočena njegovom mokraćom je obavila s njime cjelokupni odnos u trajanju od samo jedne minute i pomislila kako su ovi ljudi čudni, no ipak nije ništa strašno. Može ovo preživjeti. Trideset tisuća dolara. Trideset tisuća. Izdržat će.
Trideset tisuća. Trideset tisuća. Trideset tisuća. Trideset tisuća. Trideset tisuća. ponavljala je u sebi dok se nije uvjerila da to što se događa nije ništa strašno.
Zatim se sljedeći muškarac popeo na krevet i stao u čučanj iznad njenih grudi. Kada je shvatila što namjerava, Lajla je vrisnula. Ne, molim te ne! Deset sekundi kasnije, njeno uzbuđenje se pretvorilo u šokirani plač koji će trajati sve do jutra...
"Bila si super," rekao je Alex na ispraćaju u automobilu u uličici pored njenog hotela. "Nadam se da ćemo te vidjeti opet."
Lajla je kimnula, grčevito držeći torbicu u kojoj se nalazila njena kuverta. Otriježnjena i svježe istuširana i izribana od tragova prošle noći (iako joj se i dalje priviđao osjećaj vruće stolice razmazane po grudima, kao što će joj se priviđati u godinama koje dolaze), bila je svejedno ispunjena čudnim nemirom, nekakvom mješavinom gađenja prema samoj sebi i ponosa što se ovako snašla.
U svom zbunjenom stanju je već objavila jutarnji selfie na Facebooku s tekstom "Upornost i marljivost se isplate!" i dobila preko 60 likeova. Naposljetku, nije li to istina? Bila je jako marljiva i to joj nitko ne može oduzeti. Sada će si konačno pokriti dug na HamsterCard kartici, kupiti novu odjeću, naći ljepši i udobniji stan, kupiti auto...
"Ako se budeš htjela opet družiti ili budeš imala neku prijateljicu koju želiš preporučiti za audiciju, znaš kamo se javiti." Alex se nagnuo i nježno je poljubio u obraz. Unatoč događajima prošle noći, osjetila je kako je preplavljuje vrućina. Zašto? Ta misao ju je ubijala. Sve što joj se dogodilo je bilo grozno i ponižavajuće, no unatoč tome nekako... ispunjavajuće? Zadovoljavajuće? Možda mu se opet javi? Ne! O čemu to samo razmišlja... "Isuse i Marijo, brinula sam se jesi živa," rekla je Tanja grleći je. "Već sam se mislila bi li zvala policiju, ali činilo mi se da možda ovdje policija ne bi baš blagonaklono gledala na naš provod."
"Ne brini ništa, sve je ok," rekla je Lajla. "Nadam se da te nisam uplašila. Što si ti radila nakon što sam otišla?" "Na kraju sam završila s onim Indijcem," pohvalila se Tanja. "Kada mu daš šansu, stvarno je šarmantan i ugodan." Zastala je kao da se premišlja o nečemu. "I dobar u krevetu," zahihotala se. "Ma daj!" "Daj! Bilo je super," rekla je Tanja. "Možda malo i previše super, morat ću pogledati gdje se ovdje može nabaviti pilula za dan poslije," prekrila je oči rukama od mješavine smijeha i nelagode. "Što? Malo smo se zanijeli." Na njenoj desnoj ruci se zasjajila biserna narukvica koju prošle noći nije imala. "Wow, čini se da si se stvarno dobro zabavila," nasmijala se Lajla, pitajući se je li Tanja došla do te narukvice na način sličan Lajli. "A ti? Kako ti je bilo s onim tipom?" bila je znatiželjna Tanja.
Lajla je dugo šutjela. "Nije uopće bilo. Nije mu se mogao dići pa nismo ništa radili. Ali ima lijep stan i bilo je... zanimljivo." "Aaaaaaaahhhhhhhh. Šteta." "Šteta."
Odlučivši da joj se više ne ide van, Lajla se uhvatila posla. Otvorila je laptop i pronašla mail od Mladena: "Uplatio sam dugovanje. Sorry! Molim te nemoj prijaviti da sam kasnio. Pusa, Mladen." Tih tristo maraka joj je sada predstavljalo sitniš, no svejedno je osjetila zadovoljstvo što je pravda ispunjena. Ne može on samo tako živjeti kao da nema nikoga i plaćati kad mu se prohtije! Njena pobjeda bila je mala ali simbolična.
Učitala je svoj doktorat i pregledala sadržaj, pronašavši da je stigla tek do 6. strane. Započevši novi paragraf, njene ruke su poletjele po tipkovnici, stvarajući sadržaj koji će joj donijeti promaknuće i nagradu za izuzetno promicanje ljudskih prava na području Balkanskog poluotoka:
"Kao i tradicija otkupa mlade, trgovine ljudima i prostitucije, [Alfinović L., CIIPS, 2013. [8]], tradicija miraza i kulturni običaji vezani za imitaciju ili popratne sadržaje miraza predstavljaju težak oblik seksizma koji kod žena dovodi do manjka samopouzdanja, psiholoških problema, umanjenih prilika u poslovnom životu te tolerancije prema zlostavljanju.
Kada si 25-godišnja djevojka iz modernog zapadnog svijeta, i k tome još ne morbidno pretila, pretpostavljam da ti se sve doima poput igre. Cijeli svijet leži ti na pladnju. Nevjerojatne mogućnosti otvaraju se pred tobom. Svi su začuđujuće ljubazni i susretljivi prema tebi. Bez iti jedne brige na duši možeš putovati, plesati, uživati i baviti se ispunjavajućim humanitarnim radom u obliku pomaganja nedužnim izbjeglicama iz trećeg svijeta dok uživaš u najzgodnijim i naj-alfa primjercima.
Tvoj život ima jedan i samo jedan cilj: maksimizirati lučenje dopamina u kratkom roku.
25-godišnja djevojka Lauren M. iz SAD-a, koja je zadavljena u Beču ove godine žrtva je svog 24-godišnjeg dečka Gambiera Abdoua, kojemu će biti suđeno ovog lipnja.
Tužiteljstvo je kao razlog ubojstva navelo ljubomoru. Gambier, porijeklom iz Gambije u zapadnoj Africi, uhvatio je Lauren kako ga vara s 15-godišnjim izbjeglicom iz Afganistana. On i njegov brat (obojica neimenovani) su bili pozvani kod Lauren u sklopu projekta "Izbjeglice dobrodošle" u kojemu je ona sudjelovala, te se tada dogodio i odnos između nje i Afganistanca.
Tada ih je pronašao Gambier; malo nakon toga je Lauren zadavljena guranjem glave u jastuk sve do smrti. U njenom tijelu je pronađena i njegova sperma, što ukazuje na to da su imali spolni odnos nekoliko sati prije ubojstva. Nakon toga je Abdou napustio stan, ali je izgledno da se nakon toga vratio i zatekao je s 15-godišnjakom.
Gambier je već od prije bio poznat policiji, koja ga je u više navrata optužila za krađe, nasilje i seksualno napastovanje maloljetnica. Prije je prebivao je u Caritasovom skloništu za izbjeglice, čekajući deportaciju zbog počinjenih zločina, no Lauren ga je kao svog dečka primila u svoj stan i sakrila kako bi izbjegao zakonu.
Nakon ubojstva, Gambier je pobjegao u Švicarsku u drugi centar za izbjeglice i izgubio se među drugim migrantima, no policija ga je pronašla na temelju slika koje je objavljivao na društvenim mrežama.
"Što te ne ubije, to te ojača." A što te ubije.... pa, pretpostavljam da to druge učini mudrijima.
U mojim prijašnjim tekstovima o attention whoringu, najčešće sam obrađivao temu sa stajališta muškaraca koji bi mogao grdno nastradati ako završi s pogrešnom ženom. Ipak, iz toga ne bi trebalo izvlačiti zaključak da je attention whoring nebitan za žene. Niska kvaliteta osobe kao partnerice se može vrlo lako i brzo preliti i u nisku kvalitetu osobe u općenitom smislu.
Tinejdžerica iz Ohia koja je optužena za online prijenos uživo silovanja svoje 17-godišnje prijateljice je porekla višestruke optužbe koje potiču iz incidenta koji se dogodio u veljači 2016. godine.
27. veljače su pili u Gatesovom domu u gradu Columbus, kada je on počeo seksualni napad na 17-godišnju žrtvu. Lonina je tada počela online prijenos napada uživo koristeći aplikaciju Periscope, rekao je okružni tužitelj Ron O'Brien. Policijsko izvješće navodi da je Gates držao žrtvu ispod sebe težinom svog tijela dok ju je silovao. Tinejdžericu se na snimci može čuti kako više puta vrišti "Ne, jako me boli", "Molim te stani" i "Ne, molim te ne!"
Odvjetnik obrane Sam Shamansky je na sudskoj raspravi prošlog petka ustvrdio da je "Marina pokušavala snimiti silovanje kao dokaz". "Ona ima naviku snimati sve putem ove aplikacije zvane Periscope," objasnio je Shamansky. "Učinila je sve što je moguće da ograniči to što se događalo, čak toliko da je svoje sljedbenike na Periscopeu pitala 'Što ću sada?'""Moja klijentica nije kriva. Ona se tu našla usput, tako reći," dodao je Shamansky.
Na svojoj stranici, Periscope (koji je inače u vlasništvu Twittera) opisuje kako koristi pametne telefone za prijenos snimaka uživo i kako "predstavlja najbliže teleportaciji što trenutno možete iskusiti". "Slika može vrijediti tisuću riječi, no snimka vas može prenijeti nekamo i pokazati vam sve što se događa," nastavlja opis.
Novi slogan Periscopea: "Silovanje toliko realno da ga možete osjetiti!"
Par je optužen za silovanje, otmicu, seksualni napad i dijeljenje dječje pornografije. Ako budu osuđeni, oboje im prijeti po 40 godina zatvora. Lonina je također optužena za ilegalnu uporabu maloljetne osobe u umjetničkoj predstavi koja sadrži golotinju, prenosi Associated Press. Oboje poriču krivnju i određene su im jamčevine u iznosu od 125 000 i 300 000 $.
Na sudskoj raspravi je okružni tužitelj O'Brien odbio ideju da je Lonina djelovala u najboljem interesu žrtve kada je započela sa snimanjem napada. Ona je na početku rekla da je mislila da će njeno snimanje spriječiti napad. No nakon toga, kako je rekla, "malo se zanijela likeovima" dodaje. "Nikada nisam vidio ovakav slučaj u kojemu bi zapravo prenosili silovanje uživo. Sudeći po snimci koju sam vidio, nije mi se uopće doimalo kao da pokušava pomoći žrtvi." Noć prije, O'Brien je također naveo, Lonina je već potajno slikala djevojku.
Utrka prema dnu se nastavlja. Kada god netko kaže da "gore ne može biti" ili da smo "već došli do dna", pozivam ga da se sjeti ovog slučaja koji dobro ilustrira koncept klizave padine u društvenim odnosima:
1996: SKANDALOZNO: Prolaznici samo pozvali policiju umjesto da pomognu žrtvi silovanja.
2006: SKANDALOZNO: Prolaznici gledali silovanje bez da išta poduzmu.
2016: SKANDALOZNO: Prolaznici prenosili silovanje zbog likeova.
2026: SKANDALOZNO: Prolaznici se kladili koliko će trajati silovanje.
2036: SKANDALOZNO: Prolaznici se pridružili silovanju.
O'Brien kaže da su vlasti konačno postale svjesne incidenta kada je prijateljica žrtve ugledala slike i potom obavijestila policiju.
Shamansky je zaključio obranu rekavši da je njegova klijentica obična tinejdžerica koju je iskoristio opasni odrasli muškarac. "Ona je dobra djevojka. Pri kraju je srednje škole. Dolazi iz dobre obitelji i potpuna je suprotnost seksualnog napasnika... pravi silovatelj je pred sudom, a ne moja klijentica."
Nimalo ne sumnjam da će optuženica proći samo s malom packom. Tko zna, možda je čeka svijetla budućnost kao kamermana u produkciji BDSM pornića?
U međuvremenu, nema smisla brinuti se o mogućnosti zombi apokalipse. Već je stigla, a razlika je samo jedna: zombiji ne žude za toplim moždanim tkivom, već samo likeovima.
Jedno od najpopularnijih pitanja koja dobivam (i u komentarima i na mail) tiče se ne vlastite nego tuđe igre - kako se postaviti prema konkurentskom muškarcu koji ima nekakav odnos sa ženom koja ti se sviđa? Kako procijeniti prijetnju? Što učiniti kako bi se porazilo uljeza?
To nisam napisao kako bi vas bacio u depresiju. Suprotno, dapače! Jednom kada čovjek zna koju pojavu može očekivati i zna zbog kojih logičnih razloga ona postoji, ta pojava mu prestaje predstavljati bauk. Prihvativši je kao dio života, svoju reakciju na nju može utemeljiti na zabavljenoj vještini, umjesto na povrijeđenosti i ozlojeđenosti. Jednom kada pojam "konkurencija" za tebe počne predstavljati svakodnevni izazov umjesto potresnog narušavanja svakodnevnice, nalaziš se na pravom putu. Zapamti: ako ti nije zabavno, nešto radiš pogrešno.
Svaku konkurentsku situaciju najbolje je razmotriti kroz ova tri faktora:
A) Koja tvoja akcija će povećati privlačnost koju žena osjeća prema tebi?
B) Koja tvoja akcija će smanjiti privlačnost koju žena osjeća prema konkurentskom muškarcu?
C) Koja tvoja akcija će obeshrabriti konkurenciju od daljnjih pokušaja?
D) Što je najbolje i najgore što se može dogoditi ako ne uspiješ otjerati konkurenciju?
Slučaj #1: Pasivna konkurencija - izgubljeni bivši, sjećanja, simpatije, fantazije i sl.
Ako postoji iti jedan slučaj u kojemu tvoja reakcija treba biti nepostojeća, to je ovaj. Pasivna konkurencija ti teško može naštetiti - ako ne budeš djelovao ili budeš djelovao preblago, nitko se neće istog trena teleportirati pored cure i oteti je od tebe. Sukladno tome, pokazivati bilo kakvu uzbuđenost oko te teme bi bilo kontraproduktivno i neće se nimalo omiliti ženi. Izbjegavaj nadigravanje.
To naravno ne znači da treba isključiti svoj radar za nekvalitetne žene i njihovu najčešću prošlost, već samo da ne smiješ pretjerano reagirati na njene bivše, simpatije i slično. Tretiraj to kao sasvim obični drama test - spominjući kako je bila s nekim ili kako joj se sviđa netko, samo testira hoćeš li se ti kao žedni Beta uhvatiti na mamac i odmah početi paničariti.
Umjesto toga, ugodno je iznenadi tako što ćeš se ponašati kao da nije ništa rekla.
Konkurenciju prilikom upada možemo podijeliti na tri slučaja:
A) Ona ti kaže da ima dečka / zaručnika / muža (ali on nije tu (ili se udvaranje odvija online/tekstualno)) - najvažniji detalj je kada ti je to rekla. Ako se to dogodilo odmah na početku razgovora, vjerojatno ne laže i stvarno ima dečka kojim je barem donekle zadovoljna. Ako se dogodilo kasnije (nakon 5 minuta razgovora ili 4-5 poruka), radi se o drama testu. U oba slučaja, tvoj komentar bi trebao biti nešto ovakvog stila:
Univerzalno uspješni komentari koji mogu samo pomoći, a ne mogu štetiti, poredani po tome koliko ih volim: - "U redu je, nisam ljubomoran."
- "Nije me briga."
- "Hej, znamo se tek 5 minuta i već mi pričaš o svojim problemima"
- "Dobro za tebe"
- N/A (ignoriraj)
- "Kad je vjenčanje?"
Ako se osjećaš odvažno, ona više puta spominje dečka, i/ili se ona već ponaša kao da je napravljena od zlata, možeš pribjeći većem kalibru: - "Je li ti dozvoljeno pričati s drugima?"
- "Bez brige, nisi moj tip."
- "Uspori malo, samo pričamo!"
Ako želiš baciti atomsku bombu koja će u malom broju slučajeva rezultirati uspjehom, a gotovo uvijek je naljutiti i prekinuti razgovor, reci: - "Stvarno? Mislio sam da si lezbijka."
Kod cura koje su u ozbiljnim vezama se u pravilu ne trudim previše, ali ako želiš pokušati i uspostaviš dulju komunikaciju, svako sljedeće spominjanje dečka bolje je nagraditi obrnutim smjerom: hvaliti njega na suptilno negativan način. Npr: - "Već vas mogu zamisliti u kućici u predrgrađu s petero djece."
- "Mora da mu je jako stalo do tebe i stalno ti daje darove."
- "Brine li se on što pričaš s drugima / izlaziš bez njega?"
Sve tri izjave igraju na istu kartu: dvosmisleno pojačavanje bilo kakvih pukotina koje možda postoje u njihovoj vezi. Recimo ako je on Beta tip koji gura vjenčanje a ona je neodlučna, to će je podsjetiti na to koliko je neprivlačan. I obrnuto, ako je on Alfa koji je drži u haremu dok ona čezne za vjenčanjem, podsjećanje na to će potaknuti pobunu i želju da mu se "osveti".
B) Tu je prisutan neki muškarac ali ona još nema ništa ni s njim ni s tobom, ili si tu sa svojom curom i netko joj se nabacuje
UPOZORENJE: antagoniziranje drugih muškaraca drastično povećava šansu za konflikt, i to često fizičke prirode. Osim u par slučajeva, u pravilu se ne bih upuštao u tako direktnu konkurenciju. Onaj tko ima dobru igru zna da mu nije problem naći nekoga i biti će mu profitabilnije prići nekoj drugoj ženi nego se potući oko prve i upropastiti si večer. Također, sama činjenica da joj se upucavaju dva muškarca istodobno povećava šansu da ćete obojica izvisiti zbog njenog iznenada napuhanog ega.
Ignissovo pravilo #23: Tući se s drugim muškarcem oko žene je kao natjecanje na Paraolimpijskim igrama - čak i ako pobijediš i dalje si hendikepiran.
Slučaj u kojemu smatram da je vrijedno vremena i napora sukobiti se je ako si ti već otvorio curu i pričaš s njom, a ovaj je taj koji naknadno upada i pokušava je oteti. U tom slučaju, predlažem privući curu k sebi kao da ste već sasvim zajedno, reći "Hvala što si mi je zabavljao" i jednostavno je odvesti sa sobom.
Ako si zaglavljen u duljem sukobu - u kojemu ti i još jedan muškarac pričate sa istom curom i ne možeš ga otjerati, tvoja najbolja opcija je sudjelovati u razgovoru s njom kao da njega nema i s njim kao da nema nje, srezavši na minimum njegovu komunikaciju prema njoj. Ponašaj se kao da ste vas dvoje par i ti pričaš s prijateljem kojeg ste sreli, samo uz malo podbadanja ako on počne biti agresivan:
(ako on napadno flertuje s njom) "To je bilo super čovječe, pravi si komedijaš!" ili "Već vidim da joj se sviđaš!" ili "Ne moraš se toliko truditi oko nje, budi opušteniji"
(ako se pokušava upustiti u fizičko natjeravanje s tobom, stalno te dira, tapša i sl.) "Sorry, nisam gay."
(ako se hvali nečim o sebi) "Vidi kako ima cool (odjeću/frizuru/etc), stvarno se potrudio!"
C) Tu je stvarno prisutan njen dečko / zaručnik / muž - kao pod B, samo što si tu ti u defenzivnom položaju i počinješ od 0 privlačnosti. Ali ako ti se on doima kao totalni Beta tip i ona vidljivo nije sretna s njim (i.e. drži se na udaljenosti od njega, koluta očima na njega, radi grimase, etc), slobodno upotrijebi cijeli arsenal koji smo već naveli dok ti ona ne da svoj broj.
Slučaj #3: Ti si u "vezi" s nekom curom koja se svejedno nalazi ili želi nalaziti s još nekim osim tebe.
Isto kao i moj idol Daniel, svaku curu koja se istodobno viđa/želi viđati sa mnom i još nekim ću automatski smjestiti u harem i isključiti iz bilo kakve mogućnosti za ozbiljnu vezu. No, to ne znači da mi nije u interesu održati privlačnost prema njoj i koliko je god moguće smanjiti strani priljev u nju.
- "Čini se kao dobar dečko."
- Ignoriranje
- "dobar provod ti želim, daj mi samo javi koji je to dan da dogovorim neki đir s društvom, poslije ćemo o detaljima na starom mjestu" (odgovor iz testa igre #2)
- "Vezala si mi ruke. Ako ti kažem da ti to zabranjujem, svejedno ću se brinuti držiš li se toga. Time što si rekla da je to ono što želiš, nema ničega što mogu učiniti kako bih te zaustavio." (opcija ALFA-Daniel)
Pretpostavimo da ste visoko-razvijena državica negdje u srcu Europe. Jednog dana vam se na vratima pojavi neki nepoznati tip arapskog podrijetla i kaže "Dobar dan, zovem se Hassan Kiko i u mojoj me domovini ugnjetava zli diktator Bashar Al-Assad. Smijem li živjeti kod vas?"
Bez imalo prenemaganja, vi mu kažete "Evo izvoli druže. Osjećaj se kao kod kuće."
Mala pogreška. Sve je pod kontrolom. Pretpostavljajući da se radi o izoliranom slučaju, to nije neka strašna pogreška. Previše ste gostoljubivi i povjerljivi ali eto, bogata ste i sređena država pa si možete priuštiti malo dobročinstva.
Četiri godine kasnije, Hassan Kiko nakon dugog niza sitnih prekršaja i krađa nagovori 15-godišnju djevojku koja se vraća iz škole da sjedne u njegov auto da je poveze,te je tamo brutalno siluje. Policija ga uhiti i Kiko završi u zatvoru na 4 godine.
Umjerena pogreška. Pojavio se problem ali riješili smo ga. Stranca koji je beskrupulozno izdao vaše gostoprimstvo i uništio život vašoj sugrađanki ne biste trebali osuditi na 4 godine odmora u luksuznom švicarskom odmaralištu zatvoru, već baciti u samicu na najmanje 10 godina i zatim ga deportirati. Ali eto, radi se o vrlo razvijenoj i tolerantnoj državi koja vjeruje u rehabilitaciju. Djevojka će se nekako oporaviti. Možemo si priuštiti još malo dobročinstva.
Prikazano na slici: jadni, izgladnjeli bespomoćni izbjeglica u neljudskim uvjetima švicarskog zatvora
Budući da se radi o progresivnoj i modernoj zemlji koja drži do rodne jednakosti, naravno da je pola osoblja u zatvoru ženskog spola. Jedna od čuvarica, 32-godišnja Angela Magdici, nema što bolje raditi u životu nego se upuštati u seksualne avanture s alfa zatvorenicima. Zbog toga se Angela ubrzo neslužbeno rastaje i izolira od svog 25-godišnjeg Beta mužića, te tako naš jadni Hassan uživa u više utegnute vagine nego većina švicarskih muškaraca koja je prisiljena preživljavati na pornografiji i bordelima.
Kritična pogreška! Rastapanje reaktora neminovno. Koliko god tvoja zemlja bila krasna i napredna, dati ženama da rade u zatvorima je čisto debilna ideja. A sa osobnog stajališta, oženiti se ženom 7 godina starijom od tebe koju si upoznao na Muay Thai događaju je još debilnija ideja. Ali nema veze, pa što je najgore što se može dogoditi?
Jedne noći čuvarica Angela pričeka da njen kolega zaspi nakon svoje stražarske smjene, ode do Kikove ćelije, otključa je i pobjegne zajedno s njim u BMW-u X1 svoga muža.
Katastrofalna pogreška! Ali može biti još i gore od toga...
E sad, vjerojatno se pitate što može biti gore od toga. Država je potrošila stotine tisuća eura na udomljavanje nezahvalnog kriminalca, nevina djevojka je pretrpjela veliku traumu, a privilegirana žena obasuta beneficiranim stažom i dodacima je omogućila opasnom zatvoreniku bijeg. Što može biti još gore od toga?
Roland Zurkirchen, ravnatelj zatvora, rekao je: "Kao nadzonici, moramo održavati profesionalne odnose sa zatvorenicima, ali ponekad je nužno porazgovarati s njima i u privatnoj okolini."
"To je dio izgradnje profesionalnog odnosa i dio je svakodnevnog života."
"Ali nadzornici bi također trebali održavati prikladan razmak, što se u ovom slučaju nije dogodilo."
'Što se u ovom slučaju nije dogodilo...' postoje li jadnije, mlohavije, tužnije riječi od ovoga? Ti si je**ni ravnatelj zatvora i o ovakvim događajima govoriš kao da se radi o nekakvom potresu ili prirodnoj katastrofi koju je bilo nemoguće izbjeći! A osjećaj za realnost? Ima li to kakvu ulogu u tvojim "profesionalnim odnosima"?
FATALNA POGREŠKA. POTREBNA REINSTALACIJA CJELOKUPNOG SUSTAVA.
Gledajući ovu apsolutno rogonjsku priču, ne mogu se ne prisjetiti jednog državnika iz davnih vremena koji je dobro znao kako stvari funkcioniraju i kako se obraniti od ovakvih eskalirajućih nizova pogrešaka:
"Narod može preživjeti svoje budale, pa čak i svoje ambiciozne. Ali ne može preživjeti izdaju iznutra.
Neprijatelj na vratima je manje opasan zato što je poznat i otvoreno nosi svoju zastavu; no izdajnik se slobodno kreće unutar zidina, njegov podmukli šapat se širi ulicama i uvlači u same dveri vlade. Jer izdajnik se ne doima poput izdajnika: govori jezikom koji je njegovim žrtvama poznat, nosi njihova lica i njihove argumente, i živi od apela na niskost koja leži duboko u srcima svih ljudi.
On uzrokuje trulež u duši naroda, po noći potajno i neotkriveno radi na potkopavanju stupova grada, širi zarazu u tijelo politike kako bi ona izgubila sposobnost otpora. Čak i ubojice se treba manje bojati nego njega."
Po mračnim tunelima Interneta se trenutno provlači ovaj opis jednog zavođenja koje je ispalo toliko spektakularno da bi bio zločin protiv čovječnosti ne prenijeti ga i mojim čitateljima:
Upoznao sam ovu curu na Tinderu i rekao joj manje-više sljedeće:
Ona: I, s koliko si cura spavao? Ja:Ja sam djevac Ona: Ma daj! Hajde, ozbiljno... Ja: Više nego što mogu pobrojati
Ona: vidiš nikada ne bih pogodila... Ja: Pa da. Ja imam osobine mračnog trojstva. To znači da sam Makijavelistički narcisoidni Psihopat! Kako se od toga osjećaš Ona: ne znam Ja:Žene privlače Alfa muškarci s osobinama mračnog trojstva koji ih tretiraju kao smeće Ona: Zapravo sam mislila da si dobar dečko
Dame i gospodo, gore navedeni paragraf je ono što se događa kada potpuno društveno neprilagođena osoba pokuša prakticirati igru. Kada netko s nula prijašnjeg iskustva ne samo sa ženama, već i s društvenim interakcijama općenito pročita bilo koji savjet za zavođenje, bez prijašnjih doživljaja koji bi mogli poslužiti kao perspektiva, neminovno će doći do previše doslovnog shvaćanja igre i zavođenja (u narodu poznatom kao "bivanje creepy tipom").
Prvo pravilo ne samo igre, već i svih komunikacijskih odnosa, je "pokazuj, ne pričaj". A ako se čovjek ne drži tog pravila, neminovno nastaje sljedeći slučaj:
Ali ovo je tek početak sage. Čitajte dalje:
Kasnije sam na spoju (unatoč svojoj katastrofalnoj igri je uspio izvući spoj - neki ljudi stvarno imaju sreće, op.a.) mogao osjetiti kako joj se pica vlaži. Kasnije kada sam je odvezao do njene kuće nisam mogao dobiti ni najmanji poljubac na usne. Umjesto toga samo sam zaključio zagrljajem.
Pojam "Alfa"tradicionalno znači"muškarac s kojim žene žele spavati" tako da ne, ne mislim da je tvoj problem što si "bio previše Alfa".
Unatoč podsmijehu u mom članku, potpuno neiskusni i/ili društveno neprilagođeni ljudi nisu nužno osuđeni na propast (bilo nasilnu kao kod Elliota Rodgera bilo tihu izolaciju kao kod nekih biljojeda). Sve je u životu moguće naučiti, koliko god bio hendikepiran prijašnjim iskustvima. Ali za to je potrebno nalaziti se u zdravoj društvenoj klimi koja:
A) takve muškarce potiče da smrskaju svoj ego B) potiče njihov rad na sebi umjesto sveprisutnog demoniziranja muškosti, te C) pruža obilje muških uzora i izvora stabilnosti koji bi mogli biti mentori mladima i izvesti ih iz pakla u kojemu su zaglavljeni (ova točka je danas definitivno u najgorem stanju).
S obzirom na to da je akademska sfera zaraženaškvadrom rođenom za zgražanje, pogotovo što se tiče društvenih znanost, njoj uvijek treba još malo vremena kako bi se uhvatila u korak s realnošću. No "neumoljivi marš napretka" je jači čak i od te škvadre, te je stoga ova studija napokon ugledala svjetlo dana:
Kod ljudi koji stalno dijele slike samih sebe online postoji tamna strana, sugerira rastući skup istraživanja. Ljudi koji objavljuju selfieje na društvenim mrežama imaju veću šansu iskazivanja onoga što psiholozi nazivaju "mračnim trojstvom" karakternih osobina, kako su utvrdile dvije studije gotovo 1200 muškaraca i žena koji su ispunili upitnike osobnosti i upitnike o svojem online ponašanju. Mračno trojstvo se sastoji od ovih osobina:
Narcizam (narcisoidnost) i psihopatstvo su predvidjeli stvarni broj selfija objavljenih na stranicama poput Facebooka i Instagrama, kao i to koliko su često ljudi uređivali fotografije koje će biti objavljene na stranicama društvenih mreža.
Ova saznanja su dodatno podržana studijom na uzorku od 400 muškaraca i žena objavljenoj prošle godine u Social Networking, recenziranom kvartalnom akademskom časopisu koji objavljuje studije o društvenim odnosima. Iako su društveni mediji primarno alat za povezivanje, a ne samopromociju, postojala je jedna značajna razlika: što su ljudi češće mijenjali svoju profilnu sliku, to su imali veću vjerojatnost iskazati osobine narcisoidnosti (studija je također uzela u obzir i vrijeme provedeno na Facebooku i riječi kojima su opisivali svoje profilne slike).
Objavljivanje, označavanje i komentiranje na slikama na Facebooku je također bilo povezano s razinom narcisoidnosti kod i muškaraca i žena, zaključilo je istraživanje s nazivom "Je li Facebook vezan za sebičnost?". Česta objava statusa i podjela linkova su posebno bili povezani s narcisoidnim tendencijama kod žena. Sudionici su odgovarali na pitanja i o svojim navikama na društvenim medijima i na upitnik "Indeks narcisoidne osobnosti", standardni psihološki test.
"Smijem li damama preporučiti sladoled umjesto torte - on uvijek donosi više likeova"
Ali dijeljenje slika na društvenim mrežama može imati i pozitivne učinke na sudionike. To izlaže ljude tuđim životima, uključujući i dobra i loša vremena, kaže Tracy Packiam Alloway, profesorica na Sveučilištu sjeverne Floride u Jacksonvilleu i autorica studije. Sposobnost samopromocije slikama hrani narcisoidne tendencije kod onih koji su već vrlo zaokupljeni sobom, a ne pretvara nesebične ljude u ljude opsjednute selfiejima. Također, korelacija ne znači automatski i uzrok: ove studije pokazuju povezanost, ali ne sugeriraju da društvene mreže čine ljude više narcisoidnim ili manipulativnim.
Autori su se pametno ogradili kako svojim iznošenjem istine ne bi dirnuli u osinje gnijezdo. Naravno da isto kao i kod broja partnera ne postoji apsolutan indikator. Žene jesu prirodno ekstrovertiranije i sklonije dijeljenju svojih misli, tako da "ona ima Face" ne znači ništa samo po sebi. Jer kako reče Shakespeare u svojoj komediji "As you like it":
Zar ne znaš da sam ja žena? Kada mislim, moram govoriti.
U konačnici se ovo ipak svodi na iskustvo. Ne postoji točan broj X Facebook objava po tjednu koji znači "da, ova osoba je narcisoidna, a ova osoba nije". Ali imajući na umu temeljni princip i učeći na svojim uspjesima i pogreškama, čovjek može s vremenom razviti dobar radar (sposobnost procjene).
Kako onda u praksi prepoznati narcisoidnu osobu? Kako sve to izgleda?
Evo što nam o tome ima reći čitatelj A:
Evo što sam nedavno doživjeo. Teško mi je detaljno prepričati stvar bez riskiranja svog identiteta, tako da oprosti na općenitosti.
Posljednjih nekoliko tjedana sam se redovito viđao s curom u 20-im. Bilo je prilično ugodno, tipični prvi dani veze.
Recimo samo da mi se ukazala jedna od onih prilika kakve se ukazuju samo jednom u životu, te sam pomislio da bi bilo lijepo podijeliti tu priliku s njom. Pozvao sam tu curu da dođe sa mnom, misleći da će biti dobro društvo i da će sigurno uživati u vrlo luksuznom provodu. Zamislite hotel s pet zvjezdica i limuzinu u Dubaiju ili tako nešto.
Evolucijsko-psihološka teorija nam sugerira da će ona biti sretna što se njen muškarac vezao za nju i želi podijeliti jedan poseban doživljaj. Ali, sada živimo u svijetu feminizma trećeg vala, te ju je moj poziv zapravo uvrijedio.
Vidiš, to se trebalo odvijati otprilike u doba njenog rođendana, što je za nju bilo duboko uvredljivo, kao da sam namjerno tako isplanirao. Prije 20 godina bi to iskustvo predstavljalo vrh svih romantičnih fantazija - luksuzni provod na drugom kraju svijeta sa svojim ljubljenim dečkom, ali sada stvari funkcioniraju drukčije.
Evo što mi je rekla, potvrđujući svaku teoriju o tome što društvene mreže i pametni telefoni čine ženama:
"Ti samo želiš skrenuti pozornost s mene na moj poseban dan."
Izvor slike: Wikipedia
Odlučila je da će te večeri partijati s prijateljicama i poslala mi poruku "da bi ostao s njom da je stvarno volim".
Odgovorio sam joj "Čini se da te ne volim. Uživaj u zabavi." Mobitel mi od tada eksplodira od poruka. Neću se niti truditi čitati ih jer mi je jasno da nismo jedno za drugo.
Iako sam već odavno imao nagovještaj da je kod modernih žena prisutna podivljala narcisoidnost, čuti to tako direktno i besramno me svejedno šokiralo. To je kao da žena odbije potpuno plaćeno ljetovanje na Havajima zato što je tih dana planirala posjetiti Konzum i kupiti toaletni papir.
Iz ove priče možete vidjeti sve tipične osobine narcisoidnosti:
A) Narcisoidna osoba doživljava život poput filma u kojemu je ona u glavnoj ulozi
B) Narcisoidnoj osobi je važnije kakav dojam ostavlja nego kakva je zapravo
C) Narcisoidna osoba sve što umanjuje pozornost usmjerenu na nju (i samo nju) doživljava kao osobni napad
D) Narcisoidna osoba na druge ljude gleda kao na alate za stjecanje pozornosti, a ne ljude s osjećajima i životima
E) Narcisoidna osoba više reagira na osjećaj sramote nego krivnje
Ali Ignisse, pa to nije toliko strašno. Što je najgore što ti se može dogoditi?
Puno toga, zapravo. Možda sada mislite, "ja sam Alfa tip koji nikada ne bi pristao biti s takvom curom". Ali većina muškarca živi u mraku što se tiče ovih spoznaja, te su oni koji bi reagirali poput čitatelja zapravo prilična manjina.
Evo vam jednog malo tipičnijeg scenarija što se dogodi kada se dobroćudni Beta tip spoji s narcisoidnom modernom ženom:
Carlee Rose Bollig je sjedila za volanom kamioneta 21. srpnja 2015-.e godine kada je prošao kroz crveno svjetlo na križanju autoceste 10 i okružne ceste Sherbourne 11.
Charles Mauer i njegova 10-godišnja kćer Cassy vraćali su se kući iz knjižnice kada se Bollig zabila u njihov automobil. Sada križevi uz cestu stoje kao podsjetnici na tužne posljedice vožnje u ometenom stanju.
Policija savezne države Minniesota kaže da ima jasnu sliku što je dovelo do fatalnog sudara. U posjedu su dokaza da se Bollig dopisivala na svom mobitelu tijekom vožnje i projurila kroz crveno svjetlo, ignorirajući čak i dodatno upozorenje na križanju. Optužena je za nenamjerno usmrćivanje motornim vozilom, korištenje mobitela tijekom vožnje, te vožnju bez ispravne vozačke dozvole.
Njeni suputnici su joj 8 ili 9 puta rekli da prestane koristiti mobitel ali je odbila. Prije samog udara su vikali "crveno svjetlo, crveno svjetlo!"
Na početku istrage je bio optužen Bolligin dečko koji je rekao da je on vozio, pokušavajući zaštititi svoju djevojku bez ispravne vozačke dozvole. Suputnici su kasnije pobili njegov iskaz i potvrdili da je Bollig bila na mjestu vozača.
Forenzička analiza njenog mobitela je otkrila da je objavila sliku na Facebooku samo par sekundi prije fatalnog sudara.
Žena je pred porotom prepričala svoju nevjericu kada je otkrila da je njen "dečko" s kojim je bila u vezi već dvije godine zapravo ispao njena prijateljica.
Tužiteljica je rekla da je bila u seksualnom odnosu s muškarcem po imenu Kye Fortune, koji se oporavljao od tumora mozga i nije htio da ona vidi njegove ožiljke.
Ali, nastavila je, konačno je otkrila da se radi o njenoj 25-godišnjoj prijateljici Gayle Newland, koja ju je nagovorila da nosi povez na očima tijekom njihovih seksualnih susreta u kojima je Gayle koristila prostetičko pomagalo
Moram priznati, nakon što sam prije pola godine opisao slučaj žene koja je ostavila otključana vrata i zatim zatvorenih očiju ležala na krevetu i čekala da je dođe od straga obraditi njen zgodni visoki plavi Alfa (a taj Alfa je posljedično prokazan kao mali crni Indijac), mislio sam da nikada neću vidjeti bizarniji slučaj od toga. Ali, kako reče jedan poznati lik iz filma, "Život je poput kutije čokolade. Nikada ne znaš što ćeš dobiti."
Upravo takvo je i moderno seksualno tržište. Možete vidjeti jednu bizarnost i pomisliti "ok, luđe od ovoga ne može", ali realnost je takva da je sljedeće iznenađenje uvijek iza ugla. A u ovom slučaju, iznenađenje ima oblik strap-on dilda i poveza za oči.
Hvala bogu na "50 nijansi sive" što su nam omogućile ovakve doživljaje
Gayle Newland iz Willastona u Cheshireu je pred sudom Chester Crowna porekla 5 optužbi za seksualne napade počinjene između veljače i lipnja 2013.-e godine.
Na sudskom saslušanju je izneseno da je žrtva 2011. godine dobila Facebook zahtjev za prijateljstvom od takozvanog Kyea Fortunea, koji se predstavljao kao polu-filipinac-polu-latino mladi muškarac.
Komunicirali su online i "Kye" joj je kasnije rekao da je doživio prometnu nesreću prije nego su liječnici otkrili da boluje od tumora na mozgu. Liječio se u bolnici i nije bio u dovoljno dobrom stanju da se vide, tužiteljica je prepričala policiji. Ali par se često čuo telefonskim putem, gdje je tužiteljica opisala Kyeov glas kao "visok".
Pozorni čitatelji će uočiti da je tužiteljica pala na Kyea nakon što joj je poslao Facebook zahtjev za prijateljstvom, što Igniss nikako ne preporuča jer to smatra strahovitim gubitkom vremena i neisplativom opcijom naspram raznih online dating stranica ili upada uživo. Ali to je samo potvrda vječnog pravila igre: da ti moraš sam izgraditi svoju unikatnu igru.
Tužiteljica je policiji u izvješću opisala: "Pričao je kako sam mu jako pomogla pobijediti svoju bolest. Rekao je da je to znak i da bismo se trebali vjenčati, imati djecu i učiniti još svašta.
Tijekom tog vremena, tužiteljica je upoznala optuženicu Gayle Newland - koja joj je postala "vrlo dobra prijateljica" i rekla da poznaje Kyea. Malo nakon toga, tužiteljica i Kye su se napokon odlučili osobno naći u hotelu u Chesteru, ispričano je poroti
Jedini uvjet koji je Kye postavio je bio to da ona mora nositi povez na očima jer je on "bio nervozan zbog toga kako izgleda" i "nije mogao hodati kako treba" zbog oštećenja živaca i mišića.
Žena je opisala da je "Kye" bio u kupaonici kada je ušla u hotelsku sobu, te da je krevet bio pokriven ružinim laticama i Hello Kitty medvjedićima.
Pažnja, muškarci koji ste zbunjeni oko toga što žene smatraju romantičnim: romantične geste tijekom udvaranja su urođeno Beta. Zašto? Zato što je udvaranje faza u kojoj je glavni cilj gradnja privlačnosti. Kako nju privlače muškarci s opcijama, a to da imaš opcije pokazuješ svojom indiferencijom prema njoj, jasno je da će činjenica da si posuo krevet ružinim laticama biti golem indikator interesa, daleko prevelik za uobičajeno zavođenje.
Ali, ako je tvoja vrijednost puno veća od njene i/ili si super odigrao igru i njena privlačnost je već toliko zapaljena da je ona bez da ste se ikada upoznali spremna doći do tebe na rundu neobaveznog seksa s povezom na očima, onda će romantika samo još raspiriti njenu privlačnost.
Izložak za primjer: žena koja za Alfu koji ju je prasnuo u prolazu (u prolazu = nakon 10 minuta razgovora) tvrdi da je fenomenalno osjećajan, romantičan i izaziva čežnju u njoj samo zato što ju je "tijekom seksa gledao u oči"
Tužiteljica je rekla da je stavila povez u obliku maske za spavanje i smotane marame preko toga, te da je zatim "Kye koji se tresao" ušao u sobu i rekao da se odjavio iz privatne bolnice u Manchesteru.
Par je zatim imao spolni odnos tijekom kojega je, tužiteljica navodi, Newland koristila prostetični penis. Nakon toga je "Kye" rekao da se mora vratiti u bolnicu i otišao.
Slijedilo je još susreta u hotelu gdje su se opet seksali, prije nego je "Kye" posjetio njen stan i tamo je konačno otkrila istinu, rečeno je pred sudom.
Iako sam u postu o osjetljivosti ženske vagine na nagovor raznih čitateljica i/ili cura s kojima sam spavao napisao da vagina ipak može osjetiti razliku između kondoma i golog penisa, daljnje iskustvo i ovakve priče me ipak neminovno navode na obrnuti zaključak: osjetilo za vrstu objekta koji ulazi u vaginu nalazi se prvenstveno u mozgu i ovisi ponajviše o napaljenosti i dojmu, a ne o stvarnom taktilnom osjećaju.
Kako inače objasniti činjenicu da je moguće ženu 5-6 puta obraditi prostetičkim penisom (prostetički penis = strap-on dildo oblikovan kao imitacija penisa, op.a.) bez da ona ikada primjeti razliku?
Opisujući njihov posljednji seksualni susret prije nego je sve prijavila policiji, rekla je: "Tijekom seksa sam posegla za njegovom glavom kako bih ga obgrlila, i ruka mi je dotakla nešto. Nije se doimalo u redu.
Sjedila sam na krevetu, a on je stajao. Nešto u mojem umu mie reklo 'skini povez, skini ga' i skinula sam ga. Gayle je stajala ispred mene.... jednostavno nisam mogla vjerovati, nisam mogla vjerovati. Odmah je prekrila lice rukama i počela govoriti 'nije ono što misliš'.
Ne, pouka ove priče je sažet i ilustrativan pregled snage dobre igre, u ovom slučaju tekstualne igre koja se vrhunski prilagodila meti. Ogromna većina muškaraca, pa čak ni Alfa muškaraca, nije sposobna izvesti ovo što je izvela optuženica. Vrhunska tekstualna igra s vrhunskim timingom i repertoarom od kojega se žena u roku od par sati osjeća kao da te poznaje cijeli život nije nešto što pada s neba ili što je lako naučiti. To jednostavno ne može svatko.
Ako ne vjerujete, ako tvrdite da "to svatko može", otiđite na Tinder, kreirajte lažni profil sa slikom mišićavog manekena, te mi javite koliko ste žena uspjeli nagovoriti da vas zavezanih očiju gole čekaju u hotelskoj sobi.
Gayle, ti luda kujo, svaka čast na vrhunskoj igri i sretno s obranom.
Dragi čitatelji, prošlo je puno vremena od posljednjeg izdanja vašeg omiljenog serijala, "Cure koje vole kretene". Jednim dijelom se to dogodilo zato što sam bio vrlo zaposlen i zato što je bilo puno drugih zanimljivih tema, no glavni razlog je bio to što sam za jubilarno deseto izdanje htio imati neku uistinu spektakularnu temu.
DOBITNICA SUPER-LOTA POTROŠILA 9 MILIJUNA $ NA ZATVORSKU JAMČEVINU SVOG DEČKA... DVAPUT
26-godišnja Marie Holmes iz Sjeverne Karoline, SAD-a, odlučila je primiti dobitke iz jackpota na super-lotu u iznosu od 188 milijuna dolara u jednokratnoj isplati, što znači da joj je isplaćeno 127 milijuna. Nakon poreza, neto iznos bio je 88 milijuna $. I, iako je Holmes izjavila da planira pokriti dugove, dati dio svojoj crkvi i uspostaviti zaklade za edukaciju svoje djece, svoje bogatstvo je upotrijebila za nešto sasvim drugo.
Uskoro nakon osvajanja jackpota, Holmes je platila jamčevinu od 3 milijuna dolara svom dečku, Lamarru McDowu. McDow je bio u zatvoru pod optužbama za dilanje droge. McDow je optužen nakon što je istraga u njegovom posjedu otkrila preko 8 000 vrećica heroina.
Unatoč tome, Holmes je također završila iza rešetaka. Prošlog mjeseca, policija je posjetila njen dom kako bi uhitila McDowa koji je povrijedio uvjete svoje jamčevine nejavljanjem u policijsku postaju. Policajci koji su tom prilikom pretražili kuću su kod McDowa otkrili pištolj, a u kući manju količinu droge.
Ona je zatim platila dodatnih 6 milijuna $ kako bi opet izvukla McDowa iz zatvora. Ovaj put je pušten s prikačenim uređajem za GPS praćenje.
Tko je rekao da se igra ne isplati? Već sama činjenica da ćeš prestati rasipati vrijeme i novac na nekvalitetne žene čini učenje igre nemjerljivo vrijednom. 9 milijuna dolara, ako ih želiš uzeti, je samo dodatni bonus.
Ali čekajte, to nije sve:
Iako svakako možemo propitkivati Holmesine izbore i muškaraca i ponašanja, nemamo nikakvo pravo govoriti joj što raditi sa svojim novcem.
Moralno bankrotirana filozofija slobodarstva (pardon, libertinstva ) manifestira se točno u obliku koji sam opisao u prošlom članku. Yep, možemo "propitkivati" (kako uljudan, bezličan izraz, op.a.) ovu ženu, ali nemamo pravo reći joj što bi trebala napraviti.
Svaki prozor za sebe, u zajedničkoj misiji rušenja građevine Izvor slike
A zašto ne? Zar će se svijet urušiti ako došetam do nje i kažem joj: "Marie, oprosti ali ti si poludjela. Nije dobro ni za tebe ni za druge (a pogotovo za tvoju djecu) trošiti svoje bogatstvo na tog tipa. Ti za njega predstavljaš samo jedan koristan objekt i grdno se zavaravaš ako misliš da će ti on to uzvratiti kada se ti nađeš u nevolji. Uloži taj novac u banku, fondove i zlato, upotrijebi vrijeme koje ti je oslobođeno za čitanje, vježbanje i zdravu prehranu, te odvedi svoju djecu negdje na skromno ali poučno ljetovanje.
Također, njegovim oslobađanjem uzrokuješ bankrot i zatvaranje tisuća drugih crnaca koji će sutra nastaviti kupovati drogu i oružje od njega. Ako te nije briga za sebe, barem uzmi u obzir što će se dogoditi drugima."
Eto, rekao sam. Je li netko ozlijeđen, oštećen ili uskraćen za nešto? Je li nebo palo na mene? Jesu li detonirala skladišta atomskih bombi zakopana diljem svijeta? Je li se digao tsunami i poklopio mene, megalomanskog zlikovca koji sam se usudio poručiti joj što joj je činiti? Ne, naravno da nisu!
Ako postoji jedna stvar koju ne podnosim, onda je to tendencija ljudi da broje tuđi novac. Bez obzira na to tko je ta osoba (hm hm, čak i uprava Goldman Sachsa? op.a.). U pravilu se previše bavimo time što rade drugi ljudi. Ona je potpuno u pravu kada kaže da mi nemamo koristi od svoje percepcije da ona rasipa novac, pogotovo zato što on nikada nije ni bio naš.
Kako ne koristi? Ako ona kao rezultat mog (ili nečijeg drugog) savjeta s tim novcem učini nešto drugo, čak i da ga razbaca po ulici, neće li to objektivno biti bolje i za nju i za njenu okolinu? Čak i ako sam u krivu i moj savjet nije koristan, koja je šteta učinjena time što sam ga dao?
Ako Holmes želi potrošiti svoje novostečeno bogatstvo na muškarca koji ulazi u i izlazi iz zatvora, to je njena odluka. Kada bi neki od nas bili iskreni prema sebi, i također imali 3, 6 ili 9 milijuna dolara na bacanje, i mi bismo vadili svoje bližnje iz zatvora. Istinu govoreći, lako je klimati glavama i upirati prstima u gađenju i osuđivanju, ali svi smo mi činili lude, blesave ili čak skupe stvari u ime ljubavi.
Pa nisu sve lude stvari počinjene u ime ljubavi jednake niti zahtijevaju istu razinu planiranja izvedbe i otklanjanja moralnih načela koja bi im stajala na putu!
Postoji velika razlika između "odnio sam cvijeće curi koja to nije cijenila", "spavala sam s bivšim koji me nije volio", i "potrošila sam 9 milijuna $ na oslobađanje okorjelog kriminalca drugi put za redom (i to ne "kriminalca" koji je možda pušio jedan joint i nepravedno završio u zatvoru, već dobro organiziranog dilera teških droga koji je uništio nevjerojatan broj života)".
To što svi mi griješimo nije izgovor. Dobri (moralno) i sretni (osobno) ljudi su oni koji griješe malo ili povremeno, te ih te pogreške bole a zli i nesretni su oni koji griješe katastrofično i uporno i nimalo ih nije sram zbog toga.
“Ono o čemu se svi morate brinuti su svoje pare, a ne kako ja trošim svoje, kako vam to svima koristi? I ne on nije diler ili korisnik droge ali čak i da je, tko ste vi da sudite ikome? Ja ću se moliti za sve vas jer vam očito treba... pričali su o Isusu pa me ne čudi ni da pričate o meni ali blagoslovljeni svi bili.”
Ona se ovdje poziva na poznatu Isusovu izjavu: "Neka prvi baci kamen onaj tko je nevin"
Naime, značenje te izjave je ovo i samo ovo: "Čovjek treba živjeti idealan život po Božjim zapovijedima, ali kako je on samo čovjek to nikada nije u potpunosti moguće, te mu stoga pružite razumijevanje."
A Marie to perfidno izvrće u ovo: "Ne postoje ni idealan život ni Božje zapovijedi, te me stoga nemate na osnovu čega osuđivati."
Konačni rezultat: besramno, farizejsko, destruktivno, nihilističko izvrtanje bibilijskih poruka, te provlačenje lika Isusa kroz blato.
Naravno, tu je i pogled s rasne strane. Vrlo je impulzivno potrošiti 9 milijuna $ na jamčevinu nekog kretena, te će u usporedbi s tom impulzivnošću bijela ili azijska žena vjerojatno donijeti manje impulzivnu odluku. Recimo da bijela žena sličnih osobina ne bi pljunula više od 4 milijuna dolara, a azijska ne više od 200 dolara.
Ne mogu je li to do rase (jer ovakvih slučajeva ima i kod puno bijelih žena) - osobno vjerujem da je više do američke kulture, ali Heartiste je u pravu. Istina je da je malo skupina na svijetu toliko impulzivno kao afroameričke žene. Feminizam i rasistička trvenja pridonose narcisoidnosti, a obilni socijalni transferi garantiraju odsustvo posljedica svojih odluka. Rezultat te kombinacije je otrovna i teško rješiva mješavina koju vidimo na djelu u događajima iz ovog članka, te koja bi skoro svakoga tko odraste u takvoj okolini (pa tako vjerojatno i mene) pretvorila u razmaženo derište.
Stoga za ovaj incident nisam sklon kriviti rasu, ali to me, kao ni bilo koju drugu normalnu osobu, ne smije i neće spriječiti u osudi istoga. Nazdravlje!
slučajno sam pregledavajući facebook naletio na ovaj link koji po meni opisuje muskarce koji koriste neke od PUA metoda upoznavanja djevojki i mozda bi vam moglo poslužiti kao dobar primjer ljudima zašto ne valja upotrebljavati stalno nekoliko naučenih upada, nego treba težiti nekakvoj improvizaciji.
Postoji mogućnst i da griješim, ali nekako mi vuče na neke upade koje sam već vidio na rooshv forumu...
Opreza nikad dosta, a pogotovo u današnje vrijeme. Tome svjedoče mnogi nestanci mladih,
Ahem. Ne mogu a priori reći je li ovo istina ili nije, ali kada članak otvara tako eksplozivnom tvrdnjom kako bi pobudio simpatije javnosti, valja nam temeljito je preispitati:
Broj nestanaka prijavljenih na području RH po godini, od 2007. do 2014.: 1771, 1753, 1733, 1704, 1774, 1928, 2192, 2653.
Uzimajući u obzir mogućnost da se možda jednostavno povećala ažurnost prijavljivanja nestanaka, a ne sam broj nestanaka, možemo reći da stanje uistinu zaslužuje oprez. Svejedno, moramo napomenuti i da je, koliko je poznato po distribuciji ishoda, većina nestanaka A) uspješno riješena, tj. privremene prirode i B) uzrokovana slobodnim odlukama nestale osobe, a ne kidnapiranjem.
...prilazak sumnjivih osoba maloljetnicima, ali i nedavni neugodni susreti stanarki Studentskog doma Stjepan Radić kada je nepoznata starija muška osoba u večernjim satima pratila djevojke te uvukla strah pod kožu s obzirom na nastrane namjere. Slučajni upit, potraga za novim prijateljima ili pak nastrane namjere, o tome se dvoji i u našoj Facebook grupi Studentski dom Stjepan Radić “Sava” gdje je Lea podijelila svoje nedavne susrete s neobičnom osobom:
Osim ako ne mislimo na silovanje ili slične kriminalne radnje, ne mislim da je ovdje opravdano špekulirati o "nastranim namjerama". Naime, muškarci žele spavati sa ženama. Ako su privlačni i vješti u tome, onda kažemo da su zabavni, šarmantni, zgodni i stvari između njih i žena se "jednostavno događaju". Ali ako su neprivlačni i nevješti u tome, onda kažemo da su creepy, opasni, i "imaju nastrane namjere". Namjera je u oba slučaja ista, i pretvarati se da postoji nekakva značajna razlika ne koristi ni ženama koje doživljavaju te upade ni društvu općenito.
Analizirajmo sada što se zapravo dogodilo sa stajališta igre, tj. je li to nešto što bi ti kao muškarac trebao ili ne trebao raditi:
“Cure,htjela bih vas upozoriti na dvije čudne situacije koje su se dogodile kolegici i meni u zadnjih par dana oko FFZG-a. Kolegicu je na putu do Filozofskog (kod Konzuma na Vrbiku) presreo čovjek od 30-ak godina, koji se predstavio kao Emilio i pitao gdje je Filozofski
Najnormalnije otvaranje iz dnevne igre. Idemo dalje...
nakon čega su uslijedila intimnija pitanja kao npr. ide li ona na Filozofski i gdje živi
Loš potez! Ignissova knjiga "Umijeće Igre" nas upućujebrbljati o temi kojom smo otvorili općenito, ne o ženi kojoj si prišao, a pogotovo ne joj postavljati pitanja, a najmanje od svega joj još upućivati intimna pitanja tipa "gdje živiš?"!
(a ona je samo hodala i praktički ignorirala)
Ovo je već samo po sebi signal za katapultiranje iz interakcije. Ako si doživio takvu reakciju (da se ona vidljivo trudi pobjeći od tebe), bolje ti je odmah pozdraviti i otići. Očito, ljudima koji su društveno neprilagođeni takvi detalji nisu jasni, te stoga njihova igra i ispada creepy na ovaj način.
pri čemu je on dosta napadno pričao o sebi (da je došao iz Amerike, da misli ići na FFZG upisivati doktorski, spominjao je kolika mu je bila plaća u Americi i to više puta).
Još loše igre. Koncept mamaca nas upućuje suptilno natuknuti par detalja o sebi koji bi mogli pogurati razgovor, ne kao slon u staklariji se razbacivati životopisom pokušavajući pokazati koliko si super/cool/popularan/bogat.
Za usporedbu, solidan mamac u ovoj situaciji bi bio:
"Ovaj kampus je malo zbunjujući. Kad sam studirao u Michiganu, sve zgrade su imale velike oznake. Mislim da me razmazilo živjeti tamo."
Uočite u mom primjeru odsustvo komentara ili pitanja o njoj i uočite odsustvo hvaljenja samog sebe. Samo suptilno bačen mamac zbog kojega bi ona mogla grickati mamac (komentirajući nešto o kampusu, oznakama, SAD-u...) ili zagristi (pitati te kako si dospio tamo i kako ti je bilo).
Najgore što se iz mog primjera može dogoditi je da ona ne reagira na bačen mamac pa da moraš baciti još jedan, ili da moraš otići zato što ti ih je ponestalo. Potencijal za neugodnost kod bilo koje strane, ako se držiš pravila iznesenih u knjizi, ravan je nuli.
Ona nije baš reagirala i onda ju je počeo ispitivati o tome jel iz Zagreba, gdje živi, gdje izlazi, što misli o Zagrebu, jel joj dosadno i još uvijek je na sve minimalno reagirala, a što je brže hodala, on je isto tako požurivao.
Za ovo nema apsolutno nikakvog izgovora. Ako nisi teško neprilagođen ili očajan, kada netko ubrza korak kako bi se udaljio od tebe treba ti biti jasno da je vrijeme za odlazak iz interakcije.
Na kraju ju je zvao na kavu i kad je rekla da ne želi, tražio je broj, pa nije htjela dat’ pa je nudio svoj broj (jako napadno, jako umjetno i vidjelo se da točno zna što i kako će pitati) i na kraju kad mu je odbrusila da ne želi imat posla s nepoznatim čovjekom, samo je nešto promumljao i naglo skrenuo.
Nedovoljan, sjedi. Napisat ću u imenik "plus jedan" samo zbog toga što si zapravo nešto poduzeo, ali to je sve.
Ovo nažalost nije jedini tip s lošom igrom:
To ne bi bilo čudno da danas, evo prije pola sata, nismo ranije spomenuta kolegica i ja doživjele nešto vrlo slično. Naime, kod stepenica kod FF-a nam je prišao čovjek od 40-ak godina i rekao: “ee di je tu FSB?” Na što sam mu odgovorila: “Prva zgrada lijevo, druga desno od FF-a.” Pa me pitao koji su tu sve faksevi, na što smo mu odgovorile “FER, FSB i FF”, da bi nas on pitao “Kaj je FSB?” (????) Nakon toga je počeo hodati pokraj nas (hodale smo prema sveučilišnoj) i koristiti ista šablonska pitanja (prvo je pitao gluposti poput jesmo li ikad skidale glazbu na faksu, a onda isto kao onaj prošli: kako nam je u Zagrebu, pri čemu je ubacio kako je on baš došao iz Beča, nije bio u Zagrebu 6 godina, zatim otkud smo (nismo htjele odgovoriti pa je inzistirao i pitao kolegicu “ti si sigurno iz Zg-a, jel’?” na što je ona odgovorila “ne”, da bi on rekao “aha, iz nekog manjeg mjesta”, još neka pitanja kao je li nam u Zagrebu zabavno i sve je bilo isto tako jako napadno.
Ovaj drugi tip je počeo trunku bolje zato što se "iskreno" raspitivao o faksovima kao bilo koja zbunjena osoba, čak i trunku pretjerao, ali svejedno se pokopao time što je odmah skočio na intimna pitanja i time se upropastio. Takvi upadi ne bi bili neprikladni u noćnoj igri, u duhanskoj maglici i alkoholnim isparavnjima diska kada je važno to jesi li hrabar i energičan, a ne što si točno rekao. Ali ovo nije noćna igra, i zaboraviti tu činjenicu predstavlja ogromnu pogrešku.
Kad je već postalo prečudno i presumnjivo, rekle smo mu da nemamo posla s nepoznatim ljudima i doviđenja, pa je rekao “poznatima možete samo kimati glavom, a od nepoznatih nešto naučit” kao da se nudi da se odemo družit s njim ili nešto. Onda smo samo počele ignorirat i ubrzale pa je skrenuo prema cesti koja vodi do Hotela International. Budući da je kolegicu zaustavio i onaj prošli muškarac i ovaj, kaže da je način razgovora i propitkivanja skoro pa identičan. I molim vas bez komentara kao: radiš od muhe slona, ne drami bezveze, lik je idiot, mogla si ga samo ignorirati i obići i ne pisati tu glupost, jer samo sam vas htjela upozoriti, ako se nađete u sličnoj situaciji da znate da nije prva. I ako se kojoj curi desilo nešto slično, neka ostavi komentar.”
Što god vaše mišljenje bilo, ne može se pobjeći od činjenice da su ovakvi slučajevi danas realnost te vas pozivamo na dodatni oprez i prijavljivanje bilo kakvih sumnjivih situacija.
Iako uopće ne smatram da ovakve slučajeve treba prijavljivati jer predstavljaju samo lošu (i to sramotno lošu) igru, a ne opasnost, moram se složiti s curama: načini razgovora i propitkivanja kada društveno neprilagođen čovjek pokušava raditi upade su zapanjujuće slični! Sve je manji udio muškaraca koji uspijeva odrasti s normalnim karakternim osobinama, pa tako i solidnom igrom. S jedne strane feministička propaganda, a s druge strane dugogodišnji celibat, guraju ih u ili jedan ili drugi esktrem, prvo sprječavajući njihov razvoj u zdrave i uravnotežene pojedince, a zatim nagrizajući ono što je ostalo sve dok od njih ne ostanu samo ljušture. Izvući se iz takvog stanja je vrlo teško.
Konačni rezultat: masa tipova koja iskreno ne vidi ništa zabrinjavajuće u tome što žena kojoj su prišli osjeća potrebu ubrzati korak i pobjeći.
Zapamtite, žene su vrlo pronicljive što se tiče prepoznavanja loše igre. Nije važno koliko ti zapravo imaš doktorata, novaca u banci i svega ostaloga, ako ne znaš preponati osnovne društvene signale loše ti se piše i biti ćeš ili ignoriran ili iskorišten (iskreno, ne znam što je od toga gore). Gdje si si nekada još i mogao priuštiti određenu dozu sramežljivosti, tikova ili pogrešaka u igri, danas seksualno tržište ne prašta i nema gotovo nikakve šanse da cure kojima si prišao tvoje neobično ponašanje otpišu kao običnu zbunjenost ili zatelebanost, već će ti istog trena pripisati "nastrane namjere".
Ono gdje je čitatelj pogriješio je ocjena situacije:
mozda bi vam moglo poslužiti kao dobar primjer ljudima zašto ne valja upotrebljavati stalno nekoliko naučenih upada, nego treba težiti nekakvoj improvizaciji.
Iako je dobro biti fleksibilan, nije problem u improvizaciji ili ne-improvizaciji, već u tome je li sama tehnika dobra ili nije, te odgovara li čovjeku ili ne odgovara. Recimo, ja već 5 godina u online datingu upotrebljavam jedan te isti upad i nikada mi se nije ništa loše dogodilo. Moje osnovne teme razgovora su šablonske, bez pretjerane varijacije, pa ipak bivaju dobro primljene (disclaimer: nisam ih isprobavao u okružju ovog doma ). Problem opisanih muškaraca je ogromnom većinom u tome što su se prezentirali na nespretan, neumješan i odbojan način, a ne u tome što su prezentaciju naučili napamet.
Postoji mogućnst i da griješim, ali nekako mi vuče na neke upade koje sam već vidio na rooshv forumu...
Kao prvo, Roosh forum ne spada u "PUA" zajednicu i većina ljudi tamo bi se uvrijedila da ih netko tako nazove. Nadalje, suprotno mišljenju kako PUA tehnike stvaraju ovakve slučajeve (dok su u stvarnosti debilni PUA tipovi koji muškarcima preporučaju ovakvu nekalibriranu agresivnost vrlo vrlo rijetki), ovakvi primjeri su klasičan slučaj koliko su tehnike (bez obzira na to kako ih mi nazvali i odakle došle - muškarci su upadali ženama i u prošlosti, znate) zapravo potrebne.
Gdje drugi naivno vide muškarce koji su prije bili sasvim u redu ali su onda pročitali neki savjet s roosh foruma i odjednom postali creepy tipovi nastranih namjera, ja vidim očajnički vapaj za pomoć tisuća i tisuća obespravljenih, ogorčenih ljudi koji su najčešće bez svoje krivnje ostali zaglavljeni u žrvnju seksualnog tržišta i zdrobljeni. Njihovi neprilagođeni pokušaji upada, bez obzira na to jesu li ih smislili sami ili pročitali na nekom lošem izvoru, predstavljaju ni više ni manje nego ruku utopljenika koji poseže iz vode u nadi da će ih netko spasiti.
Čitam te evo već preko godinu dana, blog ti je odličan. Vidim da si stručan u ovom polju, pa ti se obraćam za savjet. U čemu je problem - pa, u tridesetim sam, djevac sam, nikad se nisam seksao ni poljubio, i volio bih to promijeniti.
Dakle krenimo od početka - odgojila me samohrana majka, oca nikad nisam upoznao. Odrastao sam uz majku i njenu obitelj i izrastao u karakterno, em, 'manjkavo' dijete – samopouzdanje nula bodova, ekstremna sramežljivost, govorni problemi, pretilost, da sad ne nabrajam dalje. Socijalne vještine dovoljan (2), bio sam tipičan geek koji sjedi doma i igra kompjuterske igrice. Izvana se možda nije uvijek primijetilo, no zbog manjka samopoštovanja uvijek sam se osjećao tužno i bezvrijedno.
Uglavnom, sve ovo je uznapredovalo do te mjere da sam u puberteru i nadalje bio ruševina od čovjeka. Naravno, svi savjeti iz okoline su bili kontraproduktivni (nevezano za ovo, fascinantno mi je kako si svima super kad si na podu i u knock-downu, ali kad ustaneš, počneš raditi na sebi i polako postaneš bolji od drugih u nekim područjima, e onda se stvari mijenjaju). Malo nakon toga saznao sam da mi je otac umro, i ne znam što se točno dogodilo u tom trenutku, ali to me valjda trgnulo i potaknulo na promjene. Polako sam počeo mršaviti, počeo izlaziti, upoznavati ljude, te općenito sazrijevati kao osoba. Kroz idućih 5 godina dosta se promijenilo, no unatoč tome ostao je problem s početka – nisam našao curu niti išta prasnuo. Mislio sam da će se to promijeniti s obzirom da sad konačno imam socijalni život, no ništa.
Hvala Bogu pa imamo Internet i Google, i onda sam otkrio muškosferu i paf! Cijeli novi svijet mi se otvorio pred očima. Heartiste, Rational Male, Dalrock itd. Počeo sam sve to gutati kao dijete slatkiše i osjetio olakšanje što sam konačno 'našao sebe' – tj., naletio na zajednicu muškaraca s kojima dijelim svjetonazor. Prije oko godinu dana naletio sam na tvoj blog, prožvakao ga od A do Ž, kupio i pročitao knjigu i upravo tu zapinjem i trebam pomoć – kako uspješno primijeniti tu silnu teoriju u stvarnosti s obzirom da počinjem od nule.
Što se knjige i učenja igre tiče, obradovat će te što mogu potvrditi da se nalaziš u prilično uobičajenoj situaciji.
Pa da krenemo!
Eto nas u sadašnjosti, pa evo kratki opis samog sebe po područjima:
1) Fizički izgled – nadprosječno visok (prosječna visina hrvatskog muškarca je 176 cm, op.a.) i prevelike težine za tu visinu (BMI 26.5. Već skoro pola godine vježbam u teretani 4x tjedno, sredio sam prehranu i napredak se polako vidi. Mišići se polako razvijaju, ima tu još malo sala za skinuti ali i to će doći s vremenom. Sam bih sebi dao ocjenu 5.5-6/10 – malo iznad prosjeka, ali još uvijek ništa posebno. Ocjena će u idućim godinama sigurno ići na gore, ozbiljan sam oko tih stvari.
2) Materijalno – hvala Bogu imam odličan i dobro plaćen posao u struci. Ako se uzme u obzir moja dob i država u kojoj živimo, čista desetka.
3) Društveno – imam par dobrih prijatelja s kojima se redovno družim. Iako su još uvijek blue-pill geekovi, ne smeta mi to. Osim toga, imam i društvo iz plesne škole s kojima se povremeno muvam okolo. Usput, u potpunosti potpisujem ono iz tvoje knjige 'ako misliš išta, nauči plesati'. U svakom pogledu odlična aktivnost :)
Uštedit ćeš, obitelj ćeš sačuvat, ZDRAVLJE ćeš sačuvat...! Izvor slike
4) Žene – u posljednjih cca 2 godine ispalio sam možda 10-ak uleta (sve putem društvenih krugova) sa ili nikakvom ili vrlo početničkom igrom, rezultati – jedan neuspjeli spoj sa curom koja baš i nije bila sasvim normalna :D Hm. No dobro, idemo dalje.
5) Karakterno – introvert, INTJ tip ličnosti. Stalno zamišljen, uvijek nešto kombiniram. Totalni pragmatik, ne pričam puno ali znam biti direktan, izražavam se jasno i sažeto bez previše okolišanja. Emocionalno vrlo zatvoren, ono malo što ima držim za sebe.
Trenutna situacija: preko društvenih krugova povremeno upoznam neku novu curu, mogu normalno komunicirati sa ženama (znam, zvuči smiješno ali s obzirom da sam krenuo od totalnog mutavca i to je napredak), znam ih zezati, polako eksperimentiram sa seksualnim aluzijama, pristani&pojačaj tehnikom itd. Stvari polako idu na bolje, izgled mi se poboljšava, držanje i govor tijela isto, žene me više primjećuju i ozbiljnije shvaćaju, ali nekako mi napredak čini previše sporim. Ne tražim prečace, ali opet, ne bih volio skinuti junf sa 40 godina :D
Još jednom naglašavam da je to za nekoga tko počinje od nule sasvim normalno i ne bi te trebalo uznemiravati. Kao što kažem u knjizi, čovjek treba u kratkom roku biti opušten, a u dugom kritičan. Ovo prvo osigurava da će čovjek konzistentno primjenjivati savjete i napredovati bez da počne šarati uokolo i mijenjati smjer kod prvog (ne)uspjeha, dok ovo drugo osigurava da se nećeš uljuljati u plašt "pa ja se trudim" i racionalizirati sve dok ne dođeš do 40.-e.
U ovom postu ćeš se jasno prepoznati negdje na prvoj polovici crte. Evo recimo kako je taj proces tekao kod mene:
1) Donijevši odluku da moram nešto promijeniti, počeo sam se prisiljavati da budem otvoreniji i manje sramežljiv, ali to u društvenom krugu nije rezultiralo apsolutno nikakvom ženskom pažnjom. Počeo sam mijenjati svoj izgled. Ovo je trajalo otprilike jednu godinu.
2) Zatim sam počeo raditi na svojem umijeću baljezganja i svom umijeću slušanja, što mi je omogućilo održavanje kontakata sa ženama. Ipak, brbljanje i slušanje nisu eskalacija. Niti jedna žena iz mog drastično proširenog društvenog kruga nije pokazala ni najmanji interes za mene. Ovo je trajalo otprilike jednu godinu.
Tijekom te dvije godine, mogao sam napredovati puno brže da sam se fokusirano bavio time, ali s obzirom na svoje skromne početke bio sam oduševljen i ovim malim koracima.
3) Počeo sam na YouTubeu pratiti jedan od kanala o zavođenju koji je držao neki ruski imigrant u SAD, a zatim i njegov mali forum. To nije bila igra u smislu u kojemu govorim ovdje, ali savjeti su bili iskreni i korisni, puno bolji nego na prosječnom portalu i prilično su mi pomogli. Okuražen stalnim napretkom, počeo sam pokušavati eskalirati. Ali jao!
Kod pokušaja eskalacije otkrio sam da je dobivanje broja lakše nego što sam mislio, ali pri pokušaju dogovaranja spoja bih neminovno zaglavio u prijateljskoj zoni. Pazi ovo: unatoč desecima brojeva i pokušaja, uključujući i opsežno upuštanje u online dating, u cijelih godinu dana nisam uspio otići na niti jedan spoj.
Sada sam već počinjao biti ozbiljno frustriran, jer mi se činilo da sam zaglavljen. Zapravo sam se nalazio u otprilike istom stadiju u kojemu se nalaziš i ti.
4) Dalje sam radio na razbijanju straha od dodira, uvođenju dodira u svakodnevnu interakciju, te rad na suptilnijim dijelovima igre poput P&P ili mračnih vještina. Ovo je trajalo još godinu dana i napokon je urodilo uspjehom.
Cilj mi je jednostavan – za početak, naći curu. Da mogu s nekim izaći van, u muzej/kazalište/nešto, otići na neko putovanje itd. I seks naravno, ustvari to je prvi razlog :p Nemam namjeru postati neki strašan igrač i vrtiti cure kao na pladnju. Iako iskreno, ne bih se žalio da to mogu - a koji muškarac bi? Volio bih se oženiti jednog dana i imati djecu, no trenutno me ta ideja baš i ne privlači jer sam još premlad za to, a i nije baš da su današnje zapadne žene pogodne za brak.
Biti će ti zanimljivo znati da "nemam namjeru" nikad ne završava na "nemam namjeru" - seksualno tržište postaje sve okrutnije i prisilit će te na to da se nastaviš razvijati. Tamo vani leži sve okrutniji svijet u kojemu svatko jede svakoga, i od toga nema bijega.
Negdje tu u toj situaciji u kojoj se nalaziš i ti dogodio i uvod iz knjige i moj prvi uspjeh - s curom iz društvenog kruga. Naravno, kako sam unatoč svom ogromnom napretku bio i ostao dobroćudni Beta tip uvjeren u urođenu dobrotu i nježnost nježnijeg spola, ta cura me pojela za doručak.
Ono što će ti biti zanimljivo je ovo:
5) Oporavivši se od traume, bio sam uvjeren da će sada sve teći glatko. Ostvario sam ogroman napredak, imao sam solidnu igru i sve povezane osobine, izgubio sam djevičanstvo i više nisam ni u kojem pogledu bio neiskusan. Sad ću poharati seksualno tržište! Došlo je vrijeme!
Poharao sam k***c! U sljedećih godinu dana sam uspio izaći na ukupno dva spoja, od kojih je jedan odmah završio u prijateljskoj zoni, a drugi nakon prvog poljupca. Eskalacija mi je i dalje predstavljala ogromnu prepreku. S druge strane, počeo sam se ozbiljnije baviti noćnom i dnevnom igrom, uključujući i upade na hladno u svim mogućim situacijama. Iako i dalje nisam bio vješt u pretvaranju prilika u nešto više, postao sam umješan u njihovom otkrivanju.
6) Bilo je tu još dosta zavrzlama ali da skratimo priču, da bih od te točke (ok igra, prva iskustva) postao "umješnim igračem" trebalo je još nekoliko godina, tijekom kojih sam morao usavršiti svoju eskalaciju, online dating, izgled, stil, logistiku, igru u vezama i još nebrojen broj stavki za koje sam nekada mislio da će "same od sebe pasti na svoje mjesto". To se nikada ne događa.
Dakle, nemoj se zanijeti misleći da si blizu kraja napretka. Čega te još dosta napora i razočaranja. S druge strane, usrećit će te saznanje da si blizu faze u kojoj igra postaje vrlo zabavna, te ti napredak počinje dolaziti puno lakše nego prije.
No dobro, dosta priče. Ono što bih volio da mi razjasniš je:
1) Interna igra – kako razviti 'fake it till you make it' samopouzdanje kad imaš 29 godina i nisi nikad poljubio curu, dakle kad si zaostao u tim stvarima? Koliko vidim, većina ekipe u muškosferi (dakle ajmo reći članstvo na roosh-ovom forumu, autori na returnofkings itd) su muškarci koji su stjecajem okolnosti u mladosti nekako došli do jedne, dvije, tri veze, bivali prevareni ili razočarani i onda otkrili crvenu pilulu. Dakle, imali su bar nekakvo iskustvo u tim stvarima. Nisam siguran mogu li i ja razvijati igru na isti način s obzirom da krećem od nule – da se slikovito izrazim, kako će čovjek sa artrozom koljena, 30 kila viška i kroničnim alergijama i koji se nikada nije bavio sportom doći do razine da se amaterski bavi borilačkim sportovima?
Zapamti: tvoji problemi svi spadaju u probleme treninga, ne probleme psihijatrije (kod žena je većinom obrnuto). Po tome tvoja situacija nije znatno različita od one u kojoj sam se ja nekada nalazio. U nekim stvarima ti je teže, ali imaš i neke stvari koje su meni nedostajale.
Preporučam ti ne misliti o sebi na način "ja sam povučeni INTJ, meni to ne ide". Uz pravilnu metodu izražavanja, taj paket osobina može značiti stabilnost i misterioznost neodoljivu ženama, a slabije strane (npr. to što ti se ne visi po diskoima, koje vjerojatno smatraš gubitkom vremena) mogu biti nadomještene dnevnom i online igrom.
2) Upadi na hladno – volio bih pokušati ovo na redovnoj osnovi, ali još nemam hrabrosti, jebiga. A ni dovoljno iskustva, da se nadovežem na ovo gore. Problem mi predstavlja nekomunikativnost – introvert sam po karakteru i komunikacija mi nije jača strana. Izražavam se kratko, direktno i jasno, pa mi je čavrljanje i održavanje tečnog razgovora s curama teško. Primjer – jednom sam čekajući u redu na jednom javnom mjestu započeo razgovor s zgodnom mladom curom koja je došla iza mene. Počeo sam sa smješkom te onim penzionerskim banalnostima, tipa kako se uvijek čeka u redovima i sličnim glupostima. Ona mi se smješkala i imao sam neku šansu, ali na moje komentare odgovarala je sramežljivo i vrlo kratko. Umjesto da razgovor odvedem na višu razinu, tu sam zablokirao, stao i ostatak čekanja u redu smo proveli zujeći okolo :D Dakle, kako riješiti problem introvertiranosti i prilisiti se da budem komunikativniji?
Znaš onu šalu u kojoj glazbenik s violinom šeće po New Yorku? Negdje na Manhattanu ga ga zaustavi prolaznik i pita: "Gospodine, možete li mi reći kako se dolazi do Carnegie Halla?" Glazbenik ga pogleda i kaže: "Vježbom."
Drago mi je da primjenjuješ "samo reci nešto", makar i jednom godišnje. Ipak, moram ti se suprostaviti i reći ti da ako želiš napredovati definitivno moraš iz svog načina razmišljanja izbaciti fraze tipa "introvert sam po karakteru" i "izražavam se direktno i jasno". Tko kaže? Ti? Bi li isto rekla neka cura koju si pitao kada dolazi tramvaj? Je li ti netko zalijepio pečat u rodilištu pa si zauvijek obilježen? Ne, naravno da nije. Ne postoji niti jedna trajna osobina koja te sprječava upoznavati žene.
Nadalje, moraš se prestati gristi oko toga "imao sam šansu". Samo u Hrvatskoj ima otprilike 400 000 žena tvoje dobi ili nešto mlađe. Za perspektivu, kada bi opis posla s punim radnom vremenom bio "upadanje Hrvaticama, po 5 minuta svakoj", pretpostavljajući da se njihova populacija stalno ne obnavlja, trebalo bi ti otprilike 11 godina. A u svijetu žena tih dobnih skupina ima oko pola milijarde
Nadalje, prestani misliti o stvarima kao "banalnostima" ili suprotno tome "ozbiljnostima". Možda zvuči čudno, ali i jedno i drugo imaju svoju ulogu. Život bez banalnosti bi ti dosadio jednakom brzinom kao i ovaj. Ako o običnom svakodnevnom razgovoru razmišljaš kao o nekoj muci ili nečemu što je ispod tebe, to će se osjetiti.
Što se tiče "vježbe", mislim da bi ti bila dobra ideja istodobno početi s nečim sličnim "paketu povratka na seksualno tržište", sa sljedećim napomenama:
- što se online datinga tiče obavezno instaliraj Tinder - Tinder je lagan i brz način za progoriti kroz stotine prilika odjednom, pa kud puklo da puklo. Što se slika tiče, možeš upotrijebiti bilo koje ali preporučam povesti se za ovim ako je moguće.
- upade s obzirom na svoje apsolutno početništvo (svaka rima s mrskom nam riječju je slučajna :D) možeš početi kao "kvazi upade", ili da jednostavno pitaš gdje se nalazi nešto, što se događa negdje, ili bilo koje drugo banalno pitanje. Znam da ti djeluje glupo, ali nakon što to napraviš ćeš se pitati što je toliko strašno u obraćanju strancima.
3) S obzirom na svoju situaciju, ponekad se osjećam kao invalid. Nije šala, nekad kad razmišljam o svemu baš imam takav osjećaj, kao da sa mnom nešto nije u redu jer se mučim sa stvarima koje su drugi prošli kad su bili 10-15 godina mlađi. Znam da to moram pothitno izbaciti iz glave jer mi sigurno nagriza samopouzdanje, no ne znam kako. Još mi je čudnije kad oko sebe gledam svoje poznanike i prijatelje kako tu i tamo dolaze do cura i nešto ulove (a svjetonazor im je čisti blue-pill, igra nula bodova), a ja ostajem na suhom. Moj zaključak je da ili: a) stvaaarno nemam sreće, b) nešto ozbiljno ne štima s mojom igrom. Ili nedostatkom iste, da budemo precizniji. A s obzirom da današnja ženska potreba za igrom strelovito raste, tu nema puno prostora za okolišanje.
Isto je i mene čudilo dugo vremena, ali zapravo to i nije takva misterija. Opet, sve je stvar vježbe. Netko tko je u nečemu već stekao bilo kakvo iskustvo je dio stvari vezanih za to iskustvo prebacio u automatizam. Možda to nije Bog zna kakav automatizam, kao što i sam primjećuješ, ali bolje i to nego ništa. Kod tebe je svaka akcija svjesna. Svaka riječ je riječ na koju si se prisilio, a svaki pokušaj eskalacije ti predstavlja nešto dramatično. To znatno umanjuje broj situacija u kojima ti možeš provesti igru, koliko god ona teoretski bila bolja.
Preporučam se ne tješiti činjenicom da će blue-pill prijateljima ta "sreća" jednom doći na naplatu jer se to lako može pretvoriti u muškog hrčka u kojemu svaku vezu proglašavaš lošom pa je u odnosu na to bolje biti sam, a svaku ženu opisuješ kao "2/10 ne bih prasnuo".
Umjesto toga, prisjeti se da si možda invalid, ali prije si bio kvadriplegičar, a sada samo još hodaš na štakama. Put između te dvije stvari je teži i opasniji nego put od štaka do trčanja. Jednog dana će i to proći.
Izašao si iz ponora. Nikad se ne vraćaš u njega.
4) Fenomen 'imam dečka' – na temelju sad već nemalog uzorka žena koje sam upoznao, ispada da je u Hrvatskoj svaka žena koja nešto valja zauzeta, tj. da dečka nemaju samo one koje su ili ružne ili mentalno poremećene :D Recimo, u onaj uzorak od 10-ak odbijanja koje sam gore spomenuo ulaze i dvije koje su bile zainteresirane za mene, a imaju dečka. Znam da se polako približavamo stanju da će 20% muškaraca obavljati 80% seksa u društvu, ali zaboga, zar je baš takva situacija? Sjećam se da je Roosh u svojem osvrtu na Hrvatsku spomenuo neku teoriju da se Hrvatice srame biti solo, pa često ulaze u veze s tipovima koji ih ne privlače i onda sa strane škicaju bolju priliku. Ako je to doista tako, to bi onda objasnilo one dvije gorespomenute. Tek sam nedavno upoznao jednu curu koja je relativno zgodna a slobodna i kod koje bih možda imao neke šanse, ali to mi je naravno nova kolegica na poslu pa ništa od toga. Ne serem tamo gdje jedem, da oprostiš na izrazu xD
Kao što sam napisao u knjizi u savjetu #30, imanje dečka ne znači samo po sebi da je cura nedostupna, te nadalje, nema velike razlike između cure koja trenutno ima i cure koja je nekada imala dečka. Emocionalni vrtuljak bivanja s Alfa tipovima (koji privlače najveći broj žena) ostavlja trajne emocionalne posljedice u njihovim mislima čak i godinama nakon što je prekinut svaki kontakt. Uvijek će postojati netko.
E sad, možda to djeluje deprimirajuće, ali s tom sveprisutnošću imanja nekoga istodobno i taj netko postaje razvodnjen. Prebacivanje s grane na granu je curama puno lakše nego prije nekoliko godina. Tiha patnja za Alfama koji im nikada nisu posvetili željenu pažnju postala je toliko očekivana i banalna da ne predstavlja nikakvu emocionalnu prepreku kod skakanja na novog tipa s "onim nečim".
Logičan zaključak je da te samo spominjanje dečka nikada ne bi trebalo zaustaviti u pokušaju eskalacije. O toj temi ću pisati u budućnosti, ali ukratko rečeno, ogroman broj cura će izvaditi "imam dečka" kao ništa više nego drama test. Moj omiljeni komentar je "super, ja imam psa".
Eto, nadam se da te nisam previše zagnjavio ali kao što vidiš u pitanju su ozbiljne stvari. Zapravo, ne znam jesam li ikada nekome napisao dulji mail :) Ako bi mi mogao pomoći savjetom kad nađeš vremena, super.
Neidentificirana samohrana majka (nitko nije iznenađen) iz Melbournea (nitko nije iznenađen) je na jednoj online dating stranici razmjenjivala poruke sa zgodnim, mišićavim plavokosim strancem po imenu Jamie. Nakon razmjene obnaženih fotografija, dogovorila se s njime za seksualni susret u njenoj kući.
Po dogovoru, ona je ostavila ulazna vrata i vrata spavaće sobe otvorenima i gola ga čekala na krevetu ležeći potrbuške i zatvorenih očiju. To je bio zajedničkog dogovora po kojemu će ona u cijelom seksualnom činu biti submisivna, a on dominantan.
Jamie je ušao u sobu i počeo sa seksualnim činom dok je ona tako ležala na krevetu. Zatim su se premjestili u kupaonicu, gdje su nastavili sa seksom na isti način sve dok se njeno malo dijete nije probudilo i počelo je zvati. No, kada je žena krenula pobrinuti se za dijete, uslijedio je šok.
--->
Pogled joj je pao na Jamieovu ruku i shvatila je da to nije zgodni plavi stranac kakvim joj se on predstavljao, već crnomanjasti Indijac, za kojega će kasnije saznati da se zove Deepak Dhankar. Odlučila je nastaviti jer se bojala što bi se moglo dogoditi ako mu otkrije da zna što se događa. U svojoj kasnijoj izjavi u ulozi žrtve zločina žena je opisala da se kao rezultat svega toga osjećala povrijeđenom i patila od napada panike i anksioznosti.
Sutkinja Jane Patrick na sudu savezne države Victoria osudila je 29-godišnjeg financijskog analitičara Dhankara na 200 sati društveno-korisnog rada, poštedivši ga zatvorske kazne za stjecanje pristupa tijelu druge osobe putem prijevare samo zato što je priznao svoje nedjelo.
Nadodala je da je odabrao ekstremno sebičan, neozbiljan i neprikladan način za nošenje sa svojom seksualnom frustracijom koja je počela 2012. godine, nakon što se njegova supruga razboljela prilikom rođenja njihovog trećeg djeteta. Također je komentirala žrtvinu neopreznost, ali je naglasila da to ne umanjuje Dhankarov zločin.
Da ovo nije slučaj koji se pojavio u novinama diljem svijeta kao reakcija na javne sudske dokumente, mislio bih da me netko trolla. Ukupno gledano, ovaj slučaj je kao da je netko uzeo svaki mogući kliše o kojemu sam pisao u ovih nekoliko godina i sastavio ih u jednu zabavnu priču. Evo samo nekih elemenata:
- očaj i bijeda IRT-ova (Indian Race Trollova), koji će se (unatoč svom dobrom izgledu i imetku) radije upustiti u dugodišnje zavrzlame i prijevare nego pošteno učiti igru kako bi se domogli bijelih žena
Dragi čitatelji, jučer se dogodilo nešto spektakularno: bio sam na spoju sa Severinom. Počelo je tako da sam je odveo na večeru u VIP sekciju elitnog restorana, te sam je nakon bogatog niza jela i šampanjca (koja sam naravno ja platio) otpratio do izlaza iz restorana i pobrinuo se da se sigurno ukrca u taksi (koji sam isto ja platio). Ona mi na kraju naravno nije dala ni pusu, ali rekla mi je da sam krasan momak i da se nada da ćemo ostati prijatelji.
Ok, zezam vas. Nisam bio ni na kakvom spoju sa Severinom, to je bilo samo da vam privuče pozornost. Ali da se pohvalim kako sam financirao bilo kakav bogati provod sa ženom koja me na njegovom kraju brutalno ubacila u prijateljsku zonu, zaslužio bih vaš podsmijeh. Bio bih budala par excellence, niži Beta (TM) jadnik koji se ne samo ulaguje ženama u nadi da će mu one udijeliti barem mrvicu svoje nježnosti, potpuno po njihovim uvjetima i pod njihovom kontrolom, već se i hvali time. Takvih očajnihnižih Beta (TM) tipova kod nas ima vjerojatno nekoliko tisuća, a u zapadnom svijetu nekoliko milijuna.
Veselit će vas čuti, dragi čitatelji, da očaj i deluzionalno hvaljenje tim istim očajem kakvo sam hipotetski opisao gore, nisu samo domena neuspješnih muškaraca. Naime, u isto ponašanje upuštaju se i (nekvalitetne) žene. Pogledajte:
"Upravo sam jebala Edelmana, nije šala"
(Julian Edelman je poznati igrač tima američkog nogometa New England Patriots)
Attention whoring u varijanti hvaljenja o svom seksualnom "uspjehu" sa slavnim muškarcem je isključivo domena zgodnih ali ne istinski lijepih žena, tj. onih koje bismo na skali od 1-10 smjestili oko broja 7. Gdje vrlo lijepa žena nema što dokazivati i može pustiti svojoj ljepoti da govori u njeno ime, žena koja je samo zgodna ima dokazati puno toga. Žena koja je istinska ljepotica stalno uživa u pozornosti naj-Alfa muškaraca; žena koja je ljepotica samo s određenom šminkom snimljenom pod određenim kutom i osvjetljenjem tu pozornost dobiva nepredvidivo i na kapaljku. Ljepotici upad creme-de-la-creme muškarca nije ništa posebno; zgodnoj ženi je takav upad poput ušmrkanog heroina.
6.5?
A tamo gdje ljepotica nema potrebu naglašavati kako joj se udvaraju najelitniji muškarci, tu zgodna žena osjeća neodoljivu potrebu za attention whoringom, tj. za trubljenjem kako je "upravo jebala [slavnog Alfa tipa]". Naravno, to trubljenje djeluje jednako otužno kao i kada se tip hvali kako je ženi platio skupu večeru i nije dobio ni pusu: prvi osjećaj koji promatrač ima prema toj osobi je sažaljenje, a malo nakon toga i gađenje zbog predočene slabosti, nesposobnosti i kiselog grožđa.
Ignissovo pravilo #20: Droljaste žene i Beta muškarci su slični po tome što oboje besplatno dijele svoje glavne adute.
Naravno, da se cijeli slučaj svodi samo na ovo, ne bi bio vrijedan detaljne obrade na blogu. Pravi dragulji leže u intervjuu koji je poslije objave slike i posljedične zabrane pristupa u diskače diljem Bostona dala portalu TMZ:
"Moja uloga je biti 'ispušni ventil' za cijelu nogometnu momčad ali sam previše droljasta za obavljanje čak i te dužnosti."
Ali vjerujte mi, kada bi sve ostalo na tome, to i dalje ne bi bilo vrijedno izlaganja u postu. Slijedi najukusniji detalj:
Sliku "upravo sam jebala Edelmana, nije šala" Sabrina je objavila na online dating aplikaciji Tinder kao "Tinder moment", tj. kao jednu od svojih slika na online dating aplikaciji čija je glavna svrha opisati sebe potencijalnim partnerima koji pregledavaju tvoj profil.
Dakle, osim toga što je Sabrina drolja super-teške kategorije, ona se time hvali upravo na društvenoj mreži na kojoj trenutno traži partnera. Teško mi je zamisliti nešto besramnije od toga i što je više označava kao "ženu koju treba izbjegavati u svakom smislu osim seksualnog". Htio sam napisati par ekvivalentnih primjera koji bi jednako odbili svakog normalnog muškarca i/ili muškarca s opcijama, ali iskreno njene eskapade je teško nadmašiti. Ništa mi ne pada na pamet.
Ipak, kada razmotrim takvu destrukciju seksualnog tržišta i neke od njenih društvenih posljedica, nimalo me ne čudi me to što neki Omega muškarci s 0 igre s vremenom potpuno polude kada vide s koliko su lakoće i seksa okruženi, a nikako ne mogu do njega, slično Tantalu koji umire od gladi i žeđi stojeći u vodi koja se povuče čim je pokuša srknuti i okružen granama sa sočnim voćem koje vjetar ponese uvis čim posegne za njima. Jedina stvar koja za već nestabilni um može biti gora od same izolacije mora biti izolacija pomiješana sa stalnom napašću.
Jednog prosječno ispraznog dana, kao i svaki put gospođica Neud Ana i njena prijatelica Pam Etna ispijale su kavu na jednoj od luksuznijih lokacija u gradu. Kad bi se malo zagrijale s klasičnim uvodima o vremenu i shoppingu, prešle bi uvijek na glavnu temu – ljubav, veze i dečke. Pa o čemu bi drugom toliko pričale?
Neud Ana je bila hirovita djevojka slobodna duha, prava umjetnička dušica koja je samo htjela ljubav a stalno bivala neshvaćena nesretno nalijetajući uvijek na neke kretene. Smatrala je kako je nitko – pa čak ni njena prijateljica Pam Etna – nemože skroz razumjeti, ali Pam je bila nešto kao njen privatni psihijatar, a Bog zna da joj baš to upravo sad treba. Osim toga savjeti od Pam bi se uvijek kasnije pokazali točni, iako joj Ana to nikad nebi priznala, a priznala bi ih sebi tek kad je već prekasno...
Životni cilj gospođice Neud Ane bio je da konačno upozna pravog gospodina Ud te da se sretno uda kao njena prijateljica Pam Etna. Djevojačko prezime od Pam bilo je Fleti, i u to doba je dotična još bila feministica, provodeći dane u žestokoj borbi za ženska prava prosvjedujući i neumorno djeleći pamflete. Međutim to se promijenilo istog trena kad je Pam upoznala gospodina Etna. Uvidjevši koliko je bila u krivu, iz korijena je promijenila svoje stavove i tada je postala Pam Etna sretno se udavši za pametnog čovjeka.
Ana nije imala toliko sreće. Imala je iza sebe puno propalih brakova i nikad nije uspjela doseći harmoniju i sklad obitelji Etna. To ju je jako smetalo i jednim dijelom je čak mrzila Pam zbog toga. Ana je imala drugačije okolnosti. Nije ona kriva što se zaljubljuje tako lako, a u isto vrijeme ima jako konzervativne roditelje iz prošlog doba koji bi je istog trena razbaštinili kad bi živila s nekim van bračne zajednice. Bila je prisiljena udati se. Pa neće valjda propustiti svoju bogatu ostavštinu koja je njeno urođeno pravo pa da mora naporno raditi i rintati ostatak života! A nije ona kriva što brak nije uspio. Ni drugi. Ni treći...
Kad je prvi put napokon upoznala muškarca koji nije papak i stvarno je privlači, predstavio joj se kao gospodin Ud. Odmah je znala da je to muškarac njenih snova i da joj nebi bilo ništa draže nego dobiti to od njega (mislim na prezime naravno). Ud Ana bi bila najsretnija žena na svijetu! Tolika je bila njena medena zanesenost da je nastavila sanjnariti sve dok se nije udala, uopće ne primjetivši da u knjizi vjenčanih upravo potpisuje da se udaje za gospodina Sjeb. Taj odvratni manipulator! Lagao joj je da je on gospodin Ud samo da se domogne njenog nasljedstva, gad jedan odurni!
Plakala je i plakala gospođa Sjeb Ana, sve dok se na koncu nije i razvela. Upozoravala ju je Pam ali Ana nije htjela slušati. Možda bi to bilo i razumljivo da Ana nije napravila identičnu grešku još dva puta... Njen drugi i treći muž bili su kopija onog prvog. Čak su se i slično prezivali! Prvo gospodin Izjeb, pa nakon što su se razveli on i Izjeb Ana – došao je gospodin Razjeb. Ali i Razjeb Ana je jako brzo potražila razvod...
Zaljubila se u gospodina Odjeb, ali nažalost on nije dijelio njene osjećaje. "Da mi je biti Odjeb Ana sigurno bih bila sretna." - mislila je. "Ali on me ne želi oženiti..."
Tada se Ana zapitala gdje su nestali svi dobri muškarci? Zašto ona nemože imati nekoga kao Pam? Zašto je njoj uskraćena ljubav? Baš nema sreće... Nije pošteno! Život nije pošten...
Pam ju je često savjetovala da ima puno slobodnih dobrih i brižnih muškaraca kao što je gospodin Nirv – zašto nebi razmislila o nekom takvom? Ali Ani to nije bilo ni na kraj pameti: "Gospodin Nirv – ha! Daj molim te... On je tako običan i nezanimljiv. Nevjerujem da bi to radilo. Pa zamisli samo – Nirv Ana – kako to glupo zvuči!"
Isprepičk Ana je očito mnogo bolje zvučalo, obzorom da se ubrzo udala za gospodina Isprepičk, koji je evidentno bio jako zanimljiv. Redovito se opijao, kockao i tukao je i zbilja nikad nije bilo dosadno... Iako je bolilo – znala je da je on zapravo voli jer je ljubomoran zbog nje, samo ima takav karakter da brzo plane. Nije on kriv, potrudit će se i bit će im bolje s vremenom...
Ubrzo kada je gospodin Isprepičk okončao svoj životni vijek prije vremena previše se zaduživši kamatarima, Ana je bila prisiljena udati se za lihvarskog gospodina Zlostavlj da podmiri dug. Taman ono malo nasljedstva što joj je ostalo će pokriti dug. I tako je Zlostavlj Ana provela još neko zanimljivo i nikako dosadno vrijeme u svom petom i posljednjem braku, dok policija nije prekinila lokalni lihvarski lanac uhapsivši i gospodina Zlostavlj...
Dok je on bio u zatvoru imala je kratku avanturu sa gospodinom Gov, ali to nije dugo trajalo jer je shvatila da ne želi da nakon svega bude još Gov Ana...
Odlučila se razvesti i nikad više ne stupiti u brak. Više nema što izgubiti. Roditelji je nemaju s čim ucjenjivati. Oni je ionako nisu nikad voljeli ni razumjeli. Sad može živjeti s kim hoće i raditi što joj se prohtije. Nemora se više nikada udavati. Zapravo roditelji su krivi što je sve tako ispalo – oni su je prisilili da se mora vjenčati! Te stare budale ne razumiju moderno društvo. "Drago mi je da je sve ovako ispalo jer sad sam napokon slobodna i nitko me više nemože ucjenjivati." - zaključila je Ana – "Sve što sam prošla me izgradilo u osobu koja sad jesam, i za ničim ne žalim! Naprotiv, sad sam bolja i jača nego ikad!"
S tim u mislima odluči da neće vratiti svoje djevojačko prezime nakon razvoda. Ne – sad je nova osoba i vrijeme je za novi početak! Uzet će novo prezime koje će sama odabrati. Ne koje su joj roditelji dali i ne ni neko od bilo kojeg muškarca. Ovo će biti isključivo njeno. Nikad se više neće udavati, ali uvijek će se sjećati svojih pet veselih pireva vjenčanja – to je bilo jedino sretno razdoblje njenih brakova. Tako je – odsad će se prezivati Pir!
Nakon mnogo godina gospođa Pir Ana je i dalje nesretna i ogorčena na svijet. Grize sve oko sebe. Živi sama sa sedam mačaka. Predsjednica je feminističke udruge. Pam Etna već odavno nije u kontaktu s njom...
Vrlo često kada razmišljam o svojoj igri, pada mi na pamet koliko sam zadovoljstva propustio u srednjoj školi, gdje sam kao dobroćudni momak s nula igre bio okružen ljepoticama na svom apsolutnom vrhuncu. Iako sam općenito srednju volio puno više nego osnovnu, to je bilo i ostalo najfrustrirajuće razdoblje u mom životu.
Ipak, u to doba seksualno tržište nije još bilo toliko užasno otišlo kvragu i razlike u rezultatima Alfa i Beta dečkiju su bile znatno manje nego danas. Praktički nitko, čak ni najveći prirodni Alfa, nije dominirao tržištem mladih cura ili pak spavao sa seksi profesoricom. No, vremena su se promijenila i danas su stvari toliko drugačije da me nimalo ne čudi kada čujem da je jedan prirodni Alfa ostvario nezamislivo: seks u troje s DVIJE nastavnice.
Kako navodi nedavno izvješće, dvije nastavnice su imale spolne odnose s učenikom u srednjoj školi Destrehan, 24 kilometra zapadno od New Orleansa. Roditelji se i dalje ne mogu suočiti s činjenicom da su dvije nastavnice održavale neprikladan odnos s tinejdžerom koji je išao u njihovu školu.
Te dvije nastavnice su se nalazile s učenikom u jednoj od njihovih kuća, te je to mjesto gdje su se i upuštale u seksualne činove, rekao je listu muškarac koji je zatražio da ne objavimo njegovo ime.
Cijela stvar je procurila u javnost nakon što se 16-godišnji učenik hvalio kolegama na nogometu (tko ne bi, op.prev.).
Ali najgore nije frustriranim kolegama iz razreda koji ostaju na suhome dok ovaj hahar ima trojce sa zgodnim učiteljicama (i tko zna kolikim brojem kolegica). Ne - mnogostruko gore od njih - je mužu jedne od ovih učiteljica koja je sudjelovala u trojcu. Zamislite na trenutak da ste muž u ovom slučaju.
Vaša supruga je uvijek umorna, boli je glava, nikada ne želi probati ništa novo, te je morate moliti za oralni seks jednom godišnje na vaš rođendan (koji je čak i tada brzinski i očito pod prisilom)... i onda jednoga dana otkrijete da je vaša supruga s velikim entuzijazmom prasnula 16-godišnjeg dečka u seksu u troje s još jednom droljom iz škole. I ne samo to, već je i cijela stvar završila u novinama i na televizijskim ekranima diljem svijeta, kako bi svi mogli čuti detalje.
Ne znam za vas, ali mislim da bi bilo dobro pratiti ovog muža kao osobu s izglednim činom samoubojstva.
Često govorim da ljudi koji su na svoju nesreću odrasli u Bete najčešće nauče igru i uzmu crvenu pilulu tek kada ih život okrutno prodrma, ali ovo je stvarno preveliki šok. Ne bih se čudio ako to za nesretnog sudionika ovog kupusa ispadne previše.
A pravni aspekti slučaja? Naravno, nema potrebe spominjati da bi u slučaju 16-godišnje djevojke koja je imala gangbang s dvojicom učitelja u kasnim dvadesetim ona automatski bila smatrana žrtvom, a oni bi garantirano bili otpušteni, završili u zatvoru i ostali obilježeni kao pedofili do kraja života. Jer, imajte uvijek na umu, feminizam se nikada ne bavi jednakošću.
"Seksualna dominacija" medvjeda Pyrosa u koloniji Val d'Aran u Španjolskoj rezultirala je time da je Pyros otac, djed i pradjed svih medvjedića rođenih u toj koloniji u posljednjih 20 godina.
Ova grupa od otprilike 30 smeđih medvjeda uključuje još četiri odrasla mužjaka, ali samo jedan od njih nije Pyrosov potomak, te niti jedan od tih drugih medvjeda nije začeo ijednog medvjedića, pronašli su istraživači.
U dobi od 26 godina [smeđi medvjedi žive do 25 godina u divljini i do 40 u zatočeništvu, op.prev.], moglo bi se očekivati da će Pyrosova potencija opasti još u doba kada je bio u kasnim tinejdžerskim godinama. No, Pyros je ostao aktivan kao i prije, što je dovelo do opasnih razina križanja među srodnicima u ovoj koloniji.
Ideju koliko su stvari trenutno loše možete dobiti kratkim pregledom ovih brojevanašeg zapadnog tržišta. Ono je danas nejednakije nego u bilo kojem trenutku u posljednjih nekoliko milenija, uključujući i razdoblja kada su kraljevi, sultani i kanovi, slijedeći svoje prirodne nagone do maksimuma zbog svoje ogromne moći, imali hareme s tisućama žena monopoliziranim samo za sebe.
Kao rezultat ove situacije, španjolski dužnosnici kažu kako moraju odabrati hoće li Pyrosa kastrirati ili ga odvojiti od ostatka grupe, s ciljem osiguravanja opstanka vrste u Pirinejima.
‘Ako nastavi s ovakvim seksualnim nagonom i dominantnim ponašanjem još nekoliko godina, drugi mužjaci u tim planinama nemaju šanse pariti se s bilo kojom od ženki,’ rekao je savjetnik za okoliš Jose Enrique Arro, u intervjuu za novine La Vanguardia.
Drugim riječima, žene na našem tržištu kolektivno igraju istu ulogu kao i Jose Enrique Arro na medvjeđem. No za razliku od španjolskih dužnosnika, uz izuzetno rijetke iznimke naše žene nisu sposobne prepoznati znakoveopasnosti. Većina muškaraca je također namjerno ili slučajno odabrala živjeti s glavama u pijesku, nesposobna vidjeti kroz dimnu zavjesu i prepoznati što im se sprema.
To osigurava da će uslijed uznemiravanja delikatne ravnoteže potrebne za postojanje civilizacije neminovno doći do kolapsa koji će rezultirati društvom vrlo nepovoljnim i za žene i za većinu muškaraca i za civilizaciju općenito. U međuvremenu, muškarcima preporučam biti poput Pyrosa koliko god je to moguće, ili ako osjećaju da im se to ne isplati, onda barem biti biljojedi.
Jedno zanimljivo opažanje koje mi se često nameće dok šetam i analiziram situacije oko sebe je koliko je tanka ali visoka ograda između anti-igre, obične igre i kretenske igre. Tu razliku u metodi nepažljiv promatrač praktički neće ni primjetiti, no ona je kao barijera toliko snažna da bi mogla biti ispletena od električne žice. A najveća razlika između mase s jedne i druge strane je u rezultatima.
Za procjenu spada li bilo koji pojedini manevar u arsenalu zavođenja u kretensku igru ili ne pomoći će vam ovaj jednostavan test:
Bi li ova akcija bila smatrana neprikladnom i vrijednom zgražanja, prijezira i/ili osvete kada bi bila učinjena izvan svijeta muško-ženskih odnosa?
DA = Kretenska igra ; MOŽDA = Obična igra ; NIKAKO = Anti-igra
Razmotrimo neke primjere, nabacane po slučajnom odabiru:
- Kašnjenje 10 min -> MOŽDA
- Donošenje malog dara -> NIKAKO
- Lagani dodir po gornjem dijelu leđa - MOŽDA
- Ignoriranje -> DA
- Dvosmisleni, neobvezujući govor -> MOŽDA
- Stavljanje svojih nogu na njene -> DA
- Davanje kompllimenata -> NIKAKO
- Povlačenje za kosu ili uši -> DA
- Raspitivanje o tuđim osjećajima i granicama -> NIKAKO
- Slanje lažne ("non-sequitur") poruke -> DA
- Izazivanje drame radi drame -> DA
- Nepovjerljivost prema vezivanju i obećanjima -> MOŽDA
- Tretiranje poput objekta -> DA
- Tretiranje poput punovažnog ljudskog bića na čije osjećaje treba paziti -> NIKAKO
Svi navedeni primjeri su stvari koje sam ili osobno radio ili svojim očima gledao kako ih rade drugi. Siguran sam da se čitatelji mogu ubaciti s mnogim bogatim primjerima spremnima za kategorizaciju. Naravno, žene će imati najviše iskustva s kretenskom igrom čisto iz razloga što ih (u prosjeku) toliko privlači, no od njih ne očekujem da to iskreno podijele s javnosti, osim ako ne govorimo o udobnom, anonimnom kontekstu "50 nijansi sive".
Je li to racionalizacija? Možda. No uvijek je tako bilo, i uvijek će tako i ostati, osim ako same žene svojim utjecajem ne promijene to na ovaj ili onaj način. Feministički "znanstvenici", recimo, zamišljaju brak kao nekakav alat koji su izmislili muškarci u korist muškaraca, ali istina je zapravo obrnuta. I, vjerovali ili ne, muškarci su njome pretežno zadovoljni. Čak ni intrigantne i dobro napisane knjige poput ove ne izazivaju posebno nezadovoljstvo:
"Muškarci su priučeni i naviknuti od strane žena, ne znatno različito od načina na koji je Pavlov trenirao svoje pse, na postajanje njihovim robovima."
- The Manipulated Man
Poput svih prirodnih resursa, muškarce je moguće iskorištavati na dva načina:
Muškarac koji biva iskorištavan na ovaj način neminovno osjeća poniženost, želju za osvetom, ljutnju i bijes zbog toga što on za nju ne postoji kao osoba, već samo kao prikladan izvor pozornosti i/ili novca. Ako nije dovoljno samosvjestan, možda se neće usuditi to izreći, no negativni osjećaji će svejedno kipjeti u njemu. Njegove misli tipično izgledaju ovako: "Kakva kuja! Izigrala me poput najveće marionete!"
Ovaj način nije nešto što ženama dolazi prirodno. Kako bi žena mogla održivo iskorištavati muškarce, potrebne su joj suosjećajnost, strpljenje i odgovornost. Također joj je potreban i kulturni okvir preko kojega će naučiti kakvi načini iskorištavanja su prihvatljivi (održivi), a koji nisu.
Muškarac koji biva iskorištavan na ovaj način u pravilu osjeća zadovoljstvo, samopouzdanje i nostalgiju. Da se može vratiti unatrag, možda ipak ne bi dopustio da ga se iskoristi, no svejedno se ne osjeća oštećeno. Njegove misli tipično izgledaju ovako: "Kakva mala lasica! Ali ako hoće, ne bih se bunio da mi to ponovi."
E sad, jasno vam je da kroz sve ove paragrafe aludiram na nagrađivanje muškaraca seksom, ali ova tema nipošto nije ograničena na seks, i upravo to je ono što je čini toliko snažnom. Iako je seks definitivno najjači alat u ženskom arsenalu, za ženu koja nije zaboravila što znači ženstvenost i mnoge druge stvari koje nemaju veze s time mogu biti dovoljno očaravajuće za uspješno iskorištavanje mete, a u kombinaciji sa seksom mogu biti jednostavno neodoljive.
Kako bih ilustrirao ovu razliku, ispričat ću vam jedan svoj doživljaj:
Nedavno me posjetila jedna djevojka. Prije toga se nismo poznavali; tek smo razmijenili nekoliko riječi online. Dogovorili smo se da me posjeti i ostane kod mene nekoliko dana.
Čitatelji, vama je svima dobro poznat moj modus operandi: uvijek eskaliraj koliko god je moguće. Nije bilo važno to što s njom nisam razmijenio dovoljno komunikacije kako bih mogao jasno osjetiti imam li neku kemiju s njom ili nemam, ali podrazumijevalo se da ću to tretirati kao jedan veliki spoj, na koji ću dokoturati svoju najbolju igru i eskalirati koliko god budem mogao. Svakako ću prasnuti ovu. Oh yeah!
Nažalost, stvari nisu krenule toliko dobro kao što sam zamišljao. Iako je bila razgovorljiva i nasmiješena, bilo je teško usmjeriti naš odnos u nešto što bi sličilo toplini koja se pojavljuje između muškarca i žene kada su na spoju i samo se čekaju poljubiti. Kada bih ispalio jedan od mojih prokušanih "mamaca", nasmijala bi se ali ne bi nastavila razgovor u toj temi. Prihvaćala je lagan dodir po nadlaktici i smiješila se, ali kada bih pokušao dotaknuti bilo koji drugi dio tijela, koliko god on bio nevin, pomalo bi se udaljila od mene. Držala se dovoljno blizu da se dodirujemo kada god smo zajedno gledali neku kartu ili sliku na mobitelu, ali kada bismo negdje sjeli držala je "oprezan"razmak na kauču ili sjedila na drugom. I naposljetku, iako ne sve dok se nismo dotakli te teme, spomenula je da doma ima dečka. Iako mi se iz njenog kratkog opisa nije činilo kao da se radi o ičem ozbiljnom, njeno držanje nekako nisam mogao spojiti s curom koja bi bila otvorena za avanturu.
Uglavnom do kraja njenog boravka se između nas nije dogodilo ništa više od zagrljaja za rastanak. Možda sam trebao biti agresivniji. Možda sam trebao drukčije tumačiti njen jezik tijela. Možda sam trebao primjenjivati nekakvu drukčiju vrstu igre. Možda sam bio dekoncentriran.
Sranje, zar ne?
Pa, baš i ne. Evo nekih stvari koje sam ja dobio od nje:
- desetak vrlo ukusnih obroka
- uvijek oprano suđe, oprana i obješena odjeća i pospremljen stan. Bez da sam pitao za to.
- iskren interes za mene kao osobu i moje planove i snove
- razumijevanje mojih stavova, čak i ako nisu isti kao njeni; razuman pogled na život bez utjecaja racionalizacijskog hrčka
- prilagođavanje mojim planovima; prihvaćanje mojih ideja bez analiziranja koliko je to cool ili zabavno
- dobri modni savjeti i uljepšavanje
- briga za mene kad sam bio bolestan, bez straha da će se zaraziti i pokvariti si odmor
- potpuno odustvo bilo kakve ljutnje ili nabijanja krivnje kada smo mojom krivnjom ostali zaglavljeni u nekom prašnjavom predgrađu na podnevnom suncu; njen jedini komentar bio je "nema problema, super je gdje god idemo"
Zaključak:"Kakva mala lasica! Ali ako hoće, ne bih se bunio da mi to ponovi."
Postoji milijun strahova koji muškarci imaju o svom relativnom manjku privlačnosti, ali jedan od najčešćih je svakako onaj o vlastitoj visini. Nije ni čudo. U doba ekstremne ženske hipergamije (težnje za partnerom najvišeg mogućeg statusa nauštrb drugih osobina), gdje žene vođene sve većim i većim pragom dominacije (govore da) žele sve više i više muškarce, lako je vidjeti kako se muškarci sasvim prosječne pa ponekad čak i nadprosječne visine pitaju što im nedostaje i koji se vrag događa.
Francinalda to nimalo ne brine. Evo što on ima reći o cijeloj stvari:
"Uvijek sam htio izaći s visokom djevojkom, i kada sam je upoznao ona se savršeno uklapala u to."
Je li gospodin da Silva bio zabrinut kako će ga ona percipirati i je li dovoljno visok za nju? Je li mislio da nema šanse zato što nije div i da mu je bolje ni ne pokušavati?
“Kada smo se upoznali, meni je bilo 16 godina,” rekla je. “I dalje sam bila pomalo djetinjasta i samo sam se poigravala s njim neko vrijeme, čak me i živcirao - kao da je neki suparnik kojeg mrzim."
“Jednostavno mi se nije sviđao i htjela sam ga lupiti svaki put kad smo se vidjeli.”
Pitanje od milijun dolara: je li se gospodin da Silva na to durio i patio zato što joj se ne sviđa?
Je li to možda pasivnost, ili je to možda bijes? Nit' je pasivnost, nit' je bijes, već je to mnogo češća i mnogo jednostavnija boljka: mrziteljski način razmišljanja.
Radiš li nešto od navedenoga kada se susretneš s nekim tko je postigao neki rezultat? Ovo ne vrijedi samo za seksualno tržište, več i za većinu života. Ako ti pri susretu s uspjehom padaju na pamet takve stvari, moraš se promijeniti. Svijet nije briga za to što se ti osjećaš kao moralni pobjednik. Budi konstruktivan! Ne budi mrzitelj!
Čitatelji, dopustite da podijelim s vama priču o tome kada je Igniss posljednji put bio mrzitelj:
Bilo je to prije puno godina, kada sam u jednom velikom stranom gradu odsjeo u hostelu. U veseloj alkoholnoj atmosferi, provodio sam laganu igru nad slatkom plavom britanskom curom koja je za velikim stolom sjedila pored mene. Nju ćemo nazvati Annie. Smijala se nečemu što sam joj pričao o prijašnjem hostelu u kojem sam odsjeo i pitala koliko sam cura imao u životu. Stvari su dobro napredovale i bilo je izgledno da ćemo se do kraja večeri poljubiti. Iako bih rado napredovao i dalje od toga, znao sam da ona ostaje u tom gradu i hostelu još barem nekoliko dana, tako da nije bilo nikakve žurbe.
Otprilike ovako, samo ljudi sjede po velikoj dnevnoj sobi i balkonu
Negdje oko ponoći, u društvu se pojavila želja za odlaskom u disko. Cool! Moći ćemo malo plesati i zabavljati se. Otišao sam se malo urediti, isto kao i Annie koju je odvukla njena prijateljica. Društvu je trebalo poprilično vremena za skupljanje svih koje je zanimao disko, tako da sam se vrzmao po hostelu, razgledavao što se događa i pričao s drugim ljudima (nisam htio biti priljepak i čekati Annie pred njenom sobom).
Izašli smo na ulicu. Hladan sjeverni zrak, barem u odnosu na naša tjelesa zagrijana vrevom hostela, štipao nas je po rukama. Noć je izuzev našeg ljudskog roja od 50-ak članova bila prilično tiha. Nisam mogao dočekati da napokon dođem u disko, gdje ću trgnuti nešto, rasplesati se i vjerojatno vidjeti koliko se zapravo sviđam Annie. Moje oči potražile su je kroz gomilu i ugledale je blizu prednjeg dijela, gdje je pričala s nekim tipom koji ju je držao u opuštenom zagrljaj----
---- čekaj, što?
Protrljao sam oči, ali slika se nije promijenila. Stvarno, tamo je bila Annie - u zagrljaju s drugim tipom iz hostela za kojega nisam znao ništa osim da je tu večer stigao iz Njemačke i da je imao kričav glas. Kako je samo to napravio? Bio je relativno visok ali ne u dobroj formi, u kasnim 20-im ili ranim 30-im, nerdy izgleda s ogromnim ovalnim naočalama ispod čupaste plave kose.
E sad, jest da je Annie bila već pomalo pripita, ali nije teturala ili tako nešto; možda se se ponašala malo veselije i to je bilo to. Ali iako nije govorila ništa što bi ukazivalo na očaranost tim novim likom na sceni, nije se pokušavala odmaknuti iz zagrljaja. To me sve prilično pogodilo. Moja igra bila je tek u povojima i takvi šokovi su mi teško padali. U kasnije će mi se to ne samo rjeđe događati, već će mi i postati refleks samo slegnuti ramenima i okrenuti se prvoj sljedećoj curi, no to nije bilo "kasnije doba".
Kada smo stigli u disko, skupili smo se u male grupice unutar gomile; ja sam se našao skupa s tim tipom, Annie, i njenom prijateljicom koja je za razliku od nje pokazivala da joj je pomalo dosadno i često se okretala prema van. Unatoč tome, kada je tip pokušao odvući Annie negdje sa strane, ona je krenula za njim. Ja, šutljiv i i dalje ne znajući što napraviti, krenuo za njima. Iako ni ovaj nije postizao značajne pomake ni s Annie ni s njenom prijateljicom, noć je bila duga. Znao sam da je glavna stvar koju je potrebno napraviti izolirati je kako bih mogao eskalirati na miru, i dobro sam znao da to zna i on.
Negdje se u tom trenutku u meni rodila dijabolična, krajnja ideja: ako neću ja uspjeti s Annie, e onda nećeš ni ti!
Ustrajan u tome da cockblockam uljeza, odlučio sam u sebi da ću ga slijediti kamo god je pokuša odvući. U tom trenutku, nije mi bilo bitno što ću ja napraviti ili neću napraviti s njom; bilo mi je važno samo da ne uspije nitko drugi. Kada danas razmišljam o tome, ne mogu se ne smijati samom sebi, no u tom trenutku sam stvarno bio pun loših emocija. Gdje bijeli vitezovi cockblockaju svim silama zbog svojih deluzija o čednosti žena koje treba zaštititi od vlastitih izborapoput male djece, ja sam cockblockao iz ljubomore.
Nakon otprilike 4-5 takvih rošada tijekom sat vremena, tip je primijetio što radim. "Hej, možeš li nas ostaviti same?" rekao je. "Zašto?" pitao sam ja kao da ne znam. "Zbog privatnosti."
Šutio sam i premišljao se, tražeći što reći. "Stvarno, to bi mi značilo. Samo idi u neki drugi dio kluba i zabavi se."
S tim riječima, osjetio sam kako se balon otrova u meni ispuhuje. Vidiš stvarno, to ima smisla! Duboko sam udahnuo, slegnuo ramenima i otišao. Vrzmao sam se još malo po disku i zatim se vratio u hostel spavati dok u sobi nema pijanih Francuza. Sljedećih dana ću iznenada postići puno veći uspjeh u obliku mlade Australke, no to je već priča za drugi put. Nemam ni najmanjeg pojma je li tip iz Njemačke uspio završiti s Annie ili ga je možda još većim cockblockom dokrajčila njena prijateljica ili se dogodilo nešto sasvim treće. Od tog trenutka je nešto kliknulo u meni; jednostavno sam prestao obraćati pozornost na takve sitnice.
I to je bio posljednji put da je Igniss cockblockao nekoga.
Želite još jedan razlog za ne bivanje mrziteljem? Iako ne volim služiti se tradicionalnim patrijarhalnim motivima tipa "to je gay" ili "to je ženskasto", bojim se da sam ovdje zbog naglašavanja ključne stvari ipak prisiljen na to: još jedan razlog za ne bivanje mrziteljem je to što su mrziteljstvo i zavist tipičnožensko ponašanje.
Umjesto toga, sljedeći put kada vidiš nekog muškarca sa zgodnom mladom ženom i osjetiš ljubomoru, duboko udahni, zapitaj se što možeš naučiti iz te situacije, i zahvaljivat ćeš mi do kraja života.
Trenutno sam prilično je***o uznemirena, dat ću sve od sebe kako bih objasnila sve što se dogodilo.
Već godinama planiram dugačko putovanje od 3 mjeseca s mojom najboljom prijateljicom Tory. Uvijek smo pričale o tome i moj dečko Daniel je znao da ću to uraditi. Tory je napokon završila faks ovog prosinca i pokrenule smo naš plan.
Druga prijateljica (Michelle) je prije nekoliko godina otišla na sličan put. I ona i njena prijateljica su tada bile u dugoročnim vezama, i obje su završile varajući tijekom puta. Malo kasnije se njihovo prijateljstvo raspalo, i jedna drugoj su razotkrile svoje nevjere. Bilo je ružno. Michelle i njen dečko su prekinuli, dok je njena bivša prijateljica ostala sa svojim dečkom, ali po svemu što sam čula je njihova veza bila teško oštećena.
Isprva sam mislila da su bile apsolutno grozne što su to uradile, ali nakon što sam popričala s Michelle mogla sam sagledati stvar s njenog stajališta - mjeseci bez seksualnog kontakta/otpuštanja, boravak u party atmosferi, naravno da će biti u napasti. Ona je mlada, privlačna i dobiva puno pozornosti od muških. Susret je bio čisto seksualan, bila je pijana i upotrijebili su zaštitu. Sljedećeg dana je taj momak potpuno nestao iz njenog života i to je bilo to. Svejedno, nisam se uopće slagala s tim što je tako nešto napravila dečku iza leđa.
Prije mjesec dana sam pričala s Michelle o mom putovanju i pitala me što ću učiniti u vezi Daniela. Iskreno nisam razmišljala o tome na taj način; činilo mi se da bez problema mogu proći 3 mjeseca bez seksa. I nikada ne bih htjela izdati njegovo Danielovo povjerenje. Ali Michelle mi je dala dobar argument za "otvaranje" naše veze dok me nema - rekla je (parafrazirano): "Naravno da voliš Daniela. Ali putovanja se temelje na novim iskustvima, i to uključuje i seks. Sad kažeš da se to neće dogoditi, ali jednostavno mi moraš vjerovati da ćeš se osjećati drugačije jednom kada budeš tamo. Daniel će se ionako pitati spavaš li s drugim dečkima dok si na putu. Jednostavno budi iskrena s njim i vidi što će reći."
Namjerno ili ne (slavno Hanlonovo pravilo nas upućuje da nikada ne objašnjavamo zlobom ono što može biti objašnjeno glupošću), neosporivo je da je žena ženi vuk. Upravo ovaj savjet, pogotovo posljednja rečenica, ono je što će izazvati lavinu nepredviđenih posljedica za protagonisticu. Čitajte dalje:
I tako sam te večeri razgovarala s njim o tome. Objasnila sam da neću gledati kako spavati sa svakim tipom koji mi bude privlačan, i da je moja ljubav prema njemu jaka kao i uvijek, ali da bih također htjela moći djelovati slobodno i partijati kao i druge cure moje dobi. To je bilo više kao zadrška - ne planiram je***i se s drugima ali ako se dogodi dogodi se. Jedna noć partijanja na drugoj strani svijeta s ljudima koje nikada više neću vidjeti ne bi trebala pokvariti ovo što imamo ovdje. Inzistirat ću na zaštiti. I naravno, i on će imati jednake prilike kao i ja, moći će slobodno viđati druge cure ako tako izabere.
Čak i s disclaimerom da je "drolja/droljasto" vrlo širok i nedefiniran pojam, postoji li bilo gdje na svijetu droljastija izjava od "ne planiram se je***i s drugima ali ako se dogodi dogodi se"? Kako "dogodi se"? Hoće li se spotaknuti na plaži i pasti na nečiji penis, igrom slučaja već u erekciji i namješten pod pravim kutem? Hoće li šetati ulicom, gledajući svoja posla, kada će joj odjednom poput meteora uletjeti pohotni tip i gurnuti alatku prije nego se uspije snaći? Možda će gledati izložak u muzeju kada će goli antički kip oživjeti i navaliti na nju? Što ako u disku ode u zahod i iz prljave školjke joj izleti penis-alien i zabije se u njenu izloženu vaginu?
Nekada ti jednostavno uleti i nema ništa čime to možeš spriječiti.
On nije bio sretan, ali rekao je da razumije. Rekao je: "Vezala si mi ruke. Ako ti kažem da ti to zabranjujem, svejedno ću se brinuti držiš li se toga. Time što si rekla da je to ono što želiš, nema ničega što mogu učiniti kako bih te zaustavio."
Daniel je više kućni tip - ponekad izađe vani s prijateljima, ali većinu večeri provede u našem stanu igrajući video igre ili gledajući filmove. Uzevši u obzir njegov životni stil, nisam bila posebno zabrinuta da će se spetljati s toliko nepoznatih cura.
Bio je potreban samo jedan jedini paragraf da ona otkrije pravu motivaciju iza svog zahtjeva: moć. Poliamorija je instrument slobode i jednakosti samo na papiru; iza toga uvijek stoji manje ili više suptilno natezanje tko će zagospodariti odnosom i prigrabiti svu moć za sebe. U ovom slučaju, njena kalkulacija da si unaprijed priskrbi dozvolu za malo neobaveznog seksa na putovanju temeljena je na sebičnom saznanju da je vrlo malo vjerojatno da će i on moći raditi isto.
Tory i ja smo otišle na put 17. veljače. Otvorilo nam je oči i bilo je vrlo zabavno. Ali bilo je i vrlo stresno. Nismo ništa partijale, samo smo jednom pričale s nekim momcima ali nije ništa bilo od toga. Večeras sam provjerila moj mail iz internet kafića; čekala me poruka od Kay, drage starije žene koja živi na katu iznad nas.
"Raspravljala sam sa sobom danima da li da ti pošaljem ovo i možda ti uništim putovanje. Ali zalužuješ znati istinu. Danijel se viđa s drugom ženom otkako si otišla. Nema nikakve dvojbe da su u nekom odnosu, dolazi kod njega skoro svaku noć i čujem njihove intimnosti. Zaslužuješ toliko bolje od toga. Žao mi je."
Ženska gorljiva vjera u vanjske znakove dominacije je ne samo kratkovidno odbacivanje savršeno dobrih partnera, već je i neizmjerno naivna. On nije nabildan, vrlo visok ili partijaner, i stoga su male šanse da će se spetljati s nekom dok te nema? Oooooops! Isto kao što pod Alfa kožom može kucati Beta srce, tako je moguće i da se ispod mirne Beta vanjštine krije Alfa kojemu nije nimalo problem pozvati tvoj blef i pobjednički ti ga zakucati natrag u lice.
U ovom slučaju, Daniel je čisti Alfa u Beta koži; logično je za pretpostaviti da većina njegove privlačnosti dolazi iz igre (prvenstveno izvrsne interne igre), a ne iz tjelesnih osobina, slave ili početne agresivnosti. Poznavati zakone seksualnog tržišta je već igra sama po sebi, a Daniel je ovime pokazao da ih itekako dobro poznaje.
Mislila sam da mogu podnijeti ovaj aranžman otvorene veze. Ne mogu. Ova poruka mi je razbila srce u milijun komadića. Ovo uopće nije ono što sam namjeravala, htjela sam samo slobodu za djelovanje u nekom trenutku. On je ovo shvatio kao propusnicu da redovito je*e neku drugu curu. I imam dojam da točno znam tko je ona, cura s njegovog posla koja je uvijek flertovala s njim.
Žalim što sam poslušala Michelle i otvorila svoja glupa usta. Ne želim da on je*e druge cure, ja ne želim je***i druge dečke. Hoću tu drolju van iz mog apartmana ISTOG TRENA!!! Potpuno sam u raspadu i potrebna su mi mišljenja drugih žena. Tory mi nije od pomoći; u osnovi mi je rekla da odrastem i da sam dobila ono što sam tražila. Ma je li? Ljudima nije dopušteno predomisliti se ili požaliti svoje odluke?!
Kako da ga kontaktiram i izrazim mu da ovo mora ODMAH prestati bez da ispadnem luda, licemjerna kuja? I kako da mu garantiram da ću biti 100% vjerna na mom putovanju? Ne znam kako ću ga uopće pogledati kada se vratim doma. Više sam nego povrijeđena, ovo je jednostavno pogrešno i bolesno...
Lako je biti seksualno liberalan kada su karte u tvoju korist. No kao što se kaže da u rovovima nema ateista, isto tako u poliamoriji nema pravog odsustva ljubomore. Čim je protagonistica okusila ono što joj se nekada činila kao savršena fantazija, spoznala je da poliamorija sa sobom nosi i određenu cijenu, te da je gorak okus u ustima neizdrživ. To je ono na što sam mislio kada sam rekao da su glavni pobornici takvih aranžmana mlade žene: u odnosu na mase Beta orbitera, one imaju ogromnu moć i mogu vježbati poliamoriju u potpunoj sigurnosti, znajući da će im ovi jadnici ostati vjerni dok one spavaju s kim stignu. No ponekad, kao što vidimo iz ovog primjera, takav aranžman zna eksplodirati ženi u lice.
Vratimo se Danielu. Uočite kako je predivno riješio situaciju i maksimizirao svoju korist. Od trenutka kada mu je njegova cura rekla da bi htjela biti privremeno u otvorenoj vezi i time potvrdila svoj manjak kvalitete, odmah je shvatio s kim ima posla i poduzeo odgovarajuće mjere. I to kakve samo mjere! Je li je molio? Nije. Je li se svađao s njom? Nije. Je li pregovarao? Nije. Je li joj prijetio? Nije. Samo je kimnuo glavom, lakonski joj objasnio da mu ona ne ostavlja izbora, te otišao i našao drugu curu.
To je još jedna točka u kojoj igroskeptični trollovi često teško griješe: biti Alfa ne znači misliti donjom glavom ili biti siledžija koji se dere, razbija i prijeti. Ni blizu! Iako bi deranje, razbijanje i prijetnje vjerojatno muškarcu donijeli bolje rezultate nego patetično ulagivanje i preklinjanje svoje cure da to ne radi, ni jedno ni drugo nisu prava esencija Alfe. Prava esencija Alfe je upravo ovo što je Daniel napravio: miran, odlučan, efikasan manevar kojim je situacija okrenuta u njegovu korist.
Je li vrijeme da iz serijala "Cure koje vole kretene" izbacimo riječ "koje"? Uzevši u obzir nezamislivu lakoću pronalaženja (sve gorih i gorih) javnih primjera ženske ljubavi prema kretenizmu, možda bi nam valjalo ekstrapolirati iz dodatne hrpe primjera koje svakog dana također zabilježimo vlastitim očima i proglasiti cijelu stvar univerzalnim pravilom, sa zlatnom medaljom za časne iznimke. No, zaletio sam se. Evo današnjeg slučaja:
Žena i ljubavnica se potukle nasred Sarajeva
Ispred sarajevskog zatvora jučer oko 15 sati došlo je do incidenta. Naime, iz zatvora je navodno trebao biti pušten jedan zatvorenik. No, ispred zatvora su se susrele njegova supruga i ljubavnica koje su se potukle.
'Žena je prišla ljubavnici i opalila joj šamar. Zatim su se počele čupati za kose i udarati rukama. Vrijeđale su jedna drugu, a žena je ljubavnici govorila: 'K****, ja imam djecu s njim! Praviš mi siročad od djece', ispričao je Dnevnom avazu jedan od očevidaca.
Yep! Nema veze što im je otac u zatvoru, jako bi im štetilo da ostanu siročad. I kako ih uopće to što on vara čini siročadi? Znači li to što je umočio svoju kobasicu u neku drugu automatski da će prestati hraniti djecu (znate, kada bi to uopće radio bez obzira na ovo)?
Iz zatvora su u jednom trenutku izletjeli i zatvorski čuvari i počeli ih razdvajati, a netko je pozvao i policiju. Kada ih je policija konačno razdvojila, žene su i dalje nastavile vrijeđati jedna drugu pa im je policija zaprijetila uhićenjem ako se nastave tako ponašati.
Izvor: M. Kadrić, Dnevni avaz
Protiv žena su podnesene prekršajne prijave zbog drskog ponašanja i tučnjave. Nakon odlaska policije, žene su, svaka na svojoj strani, i dalje ispred zatvora čekale voljenog muškarca. S kojom je od njih na kraju otišao i je li uopće jučer pušten na slobodu, nije poznato.
...protiv feminizma je samo moj mozak. Moj penis, s druge strane, obožava feminizam i ne može ga se zasititi.
Nažalost, moj penis još nije naučio koristiti tipkovnicu i miša. Ako ikada nauči, Igniss će se iznenada pretvoriti u najgorljivijeg pobornika feminizma kojeg ste ikada vidjeli. - Igniss
Dragi čitatelji, dopustite da vas prvo sve pitam: što je to laka žena? Je li to žena koja je oskudno odjevena? Koja se seksa prije braka? Koja je spavala s nekim na prvom spoju? A na trećem, petom ili devetom? Je li to žena koja je prevarila dečka? Koja je pružila oralni seks u kupaonici diska? Koja posjećuje nudističke plaže? Koja masturbira za muškarce na web kameri? Koja voli analni seks? Koja nije čekala barem godinu dana između svake veze? Kojoj veze ne traju najmanje šest mjeseci? Koja je bila u gang bangu? Koja je snimila pornić? Koja zna što radi u krevetu? Koja ima prijatelje s povlasticama? Koja posjeduje vibrator?
Zbunjeni? I ja isto. Činjenica je da je pojam "lake žene", popularno nazvane i "droljom", vrlo teško definirati. Iako gotovo svi ljudi bez obzira na spol gotovo instinktivno znaju za svako određeno ponašanje smatra li se ono "lakim" ili ne, za osobu kao cjelinu je to mnogo teže reći. Jedna žena bi mogla izmijeniti dvadeset partnera, biti nevjerojatna u krevetu i snimati se kako masturbira, dok bi druga mogla imati samo dva partnera, ali da su oba kriminalci s kojima snifa ljepilo i svakog od njih vara s ovim drugim. Koja je od njih lakša, tj. droljastija? Je li pedeset izoliranih droljastih činova gore nego jedan stvarno užasan? A što ako je djevica koja prodaje svoju nevinost?
Je**š me ako znam.
Sada kada sam vas dovoljno zbunio, vratimo se na moju tvrdnju da skoro svi ljudi oba spola instinktivno znaju je li neko pojedinačno ponašanje lako (droljasto) ili nije. Radi se o Andrei Vilash, reporterki televizije iz Meksika koja je išla intervjuirati poznati nacionalni bend u njihovom kombiju za turneje:
Kao što vidite na snimci, naša zamamno odjevena heroina je opuštenu raspravu uskoro zamijenila flertovanjem i pokazivanjem svoga tijela, te na nagovor benda podigla minjak, svukla tange i dala ih jednome od njih da ih omiriše. Nakon 2 minute razgovora. S potpuno nepoznatim muškarcima. Pred kamerom. Ako tražite lakoću, našli ste je. I time ne mislim nešto loše. Ne brinite, objasnit ću.
Ovaj izvrstan i edukativan video bi trebalo postaviti na IMAX kina u svim velikim gradovima zapada, a bijele vitezove i feministice vezati na trgovima ispred ekrana i prisiliti ih da ga gledaju opet i opet sve dok ne prestanu idolizirati žene i žensku seksualnost ili se ne onesvijeste.
Ovaj video je koncentrirana istina: ništa ne uzbuđuje ženu više nego kada se muškarci koje ta žena smatra moćnima ili vrijednima dive njenoj ljepoti, kada bez osuđivanja i otvoreno cijene njenu seksualnost i (barem potencijalnu) lakoću, i kada pokazuju što ih na njoj uzbuđuje, zanemarujući njen bezvezni "intervju" ili što je već trebala raditi. Za neke žene ti muškarci nisu mišićavi, direktni i ćelavi, već educirani, rječiti i ulickani, ali u svim slučajevima su dominantni, imaju igru i ne boje se posegnuti za onim što žele.
Ne vjerujete? Pogledajte samo njen oduševljeni izraz lica na ovoj reporterki. Takav osmijeh se ne može ni sakriti ni odglumiti. Presretna je što je ovi grubi, uspješni, utjecajni muškarci objektiviziraju - da, objektiviziraju - i što žele vidjeti njenu guzu i omirisati njene sokove. To je toliko izluđuje da zaboravlja na kameru, svoj posao i sve na svijetu osim toga da seksualno primami ove tipove i usreći ih svojom lakoćom.
Naravno, postoje stupnjevi razlike. Isto kao što žene vole različite tipove dominantnih muškaraca prema kojima će se tako ponašati, tako i muškarci vole razne stupnjeve ženstvenosti, od otvorenog skidanja i pokazivanja grudi pa do nekakvog suptilnog izazivanja, no srž je uvijek ista: lijepa žena pokazuje svoju ljepotu, dostupna je, i ponosi se time što je netko želi. To je usrećuje. Takva je pozitivna povratna petlja seksualnog tržišta.
Margaret Wente, žena koja je napisala po iskrenosti hvale-vrijedan članak pod naslovom "nedostaje mi muški pogled"
Nimalo ne sumnjam da bi Andrea, da tamo nije bilo kamere, vjerojatno unutar još 5 minuta svukla sve sa sebe i poslije još 5 minuta počela seksualno zadovoljavati cijelu grupu. I Bog je blagoslovio zbog toga.
Ne treba kriti da je ovaj video kao događaj još više seksi zbog konteksta nego zbog nje kao žene. To je, sa stajališta gledatelja, upravo suprotno od objektivizacije. Umjesto da je muški um svodi na samo tijelo, zbog konteksta joj dodaje razne pozitivne emocije i čini je simbolom nečega (u ovom slučaju ugodne lakoće) bez obzira na njenu razinu izgleda. Ona nije manekenka, ali poput mnogih Meksikanki je vrlo ženstvena i elegantna, te ima slatko lice i ugodnu, seksualno otvorenu osobnost koja ne skriva njenu ljubav prema seksu. Jedina zamjerka na video je to što je osvijetljenje preslabo pa se guza ne vidi toliko dobro. Meksički kombiji, što ćete.
Što me vodi do zaključka ovog članka:
Većina muškaraca voli lake žene. Čak i ako prepoznaju opasnost za civilizaciju od prevelike koncentracije lakih žena, na individualnoj razini su im svejedno drage. Čak i ako ne dobivaju osobno seks od takvih žena pa postoji element ljubomore tipa "i tata bi sine", svejedno su prema njima ambivalentni i barem uživaju u golotinji i zamamnom, seksi izražavanju ženstvenosti na način koji to može učiniti samo jedna ljepotica. Gotovo da nema muškarca koji će odbiti laku (lijepu) ženu ako mu se ponudi ili misliti nešto loše o njoj.
Tako i u ovom slučaju: posljedica videa je bila to da je reporterka otpuštena zbog nemorala i neprofesionalnosti. Opravdano s obzirom na zanemarivanje radnih zadataka, rekao bih, no okladio bih se da je većina gledatelja koja se odlučila obratiti televiziji i izraziti svoje zgražanje bila ženskog spola. Šansa da su se žalili intervjuirani je gotovo nula, a šansa da su se žalili muški gledatelji prilično mala. No ne vjerujem da će reporterki to štetiti. Kada bi se u ovom trenutku odlučila okoristiti slavom u koju je svojevoljno zakoračila i slikati za Playboy ili tako nešto, uvjerem sam da bi dobro zaradila.
Nažalost, to nije ono što je odlučila. Umjesto toga je upotrijebila metodu obrane vrlo sličnu lažnoj optužbi za silovanje: odlučila je tužiti članove benda zbog "seksualnog zlostavljanja". Pa kakvog sad seksualnog zlostavljanja, zaboga? Vide li se na snimci ikakve prijetnje, nasilje ili pipanje koje ona nije odobravala s grlenim osmijehom? Predstavnik benda je odlučio postaviti se upravo na taj način: "Mi idemo samo onoliko daleko koliko nam žena dopusti," rekao je. Očekujem da će se i svaki razuman sud složiti s njim.
Ne znam, možda su je ekonomski zlostavljali time što kao uspješni glazbenici imaju više novaca od nje
To me vodi do trećeg: ako muškarci zapravo vole lakoću, zašto onda postoji percepcija da muškarci ne vole droljaste žene i da patrijarhija ugnjetava lakoću? Objašnjenje je jednostavno: upravo zbog te tužbe i sličnih odurnih stvari koje nažalost često dolaze poslije lakoće.
Ignissovo pravilo #17: Muškarci obožavaju lake žene. Ono što muškarci mrze su lake žene koje se prikazuju čednima.
Ni licemjerne ni poštene lake žene ne mogu očekivati od mene vezivanje veće od lijepo zapakirane avanture. Ali barem ću prema ovim drugima imati poštovanja i nikada neću reći ružnu riječ o njima.
"Da, ali ne znaš ti kako je teško ženama. Kada bismo mi tražile od vas [muškaraca] ono što vi tražite od nas [žena], onda biste vidjeli kako je to."
- Skoro svaka žena s kojom sam ikada pričao
Svala od tih triju točaka ima svoje probleme, ali treća je ona koja najčešće nadilazi razumnu dobrodušnog nadmetanja između spolova (npr. "XYZ ne znaju voziti!"). Čovjek zapravo ne može shvatiti koliko je ukorijenjeno to vjerovanje da žene (barem ovdje na zapadu) vode teške, diskriminirane živote i da muškarci stalno traže nemoguće stvari od njih dok sve to ne stvari na papir. Na prvi pogled je jasno da su žene tu u pravu i da se prosječna žena cijelog života pokušava nositi s muškim nerazumnim zahtjevima, hirovima i razmaženošću. To nam ponavljaju svi filmovi, novine, pjesme i ostalo, i to već znaju i ptice na grani. Ipak, podrobniji pogled na faktore seksualne privlačnosti po spolu daje nam ovo...
Već čujem žene i čitatelje neproporcionalno naklonjene ženama kako gunđaju: "uh koja je ovo seksistička svinja kada tvrdi da je ženama toliko lakše od muškaraca! I uz to je upotrijebio roza boju za žene, a plavu za muškarce, što pokazuje da je seksist!"
Molim odložite na tren baklje, vile i uže za vješala i razmotrite što zapravo pokazuje ova tablica:
Nije važno "kome je teže", već je važno da su spolovi različiti i da im životi izgledaju radikalno drukčije. Kada god proučavamo bilo koji problem koji ima spolnu osnovu, moramo uzeti u obzir ovu tablicu, čija je glavna tvrdnja kako slijedi:
Ženski i muški životi se drastično razlikuju.
Žene kao biološki vrijedniji spol pružaju nešto vrlo veliko, i od njih se ukupno očekuje puno. No, to je balansirano činjenicom da se žene velikom većinom rađaju savršeno prilagođene upravo tim zahtjevima. Vrlo je rijetko da žena mora uložiti značajan napor da bi bila mlada, lijepa, vitka, ljubazna i seksualno očuvana(ali ne hladna). Tri od te stvari dolaze automatski s bivanjem ženom, a četvrtu i petu nije teško kontrolirati.
Čak i ako je žena vrlo slaba u svim ili nekim od tih karakteristika, minimum pozornosti i seksualne privlačnosti na koji ona može pasti je i dalje iznad nule. Uvijek će se naći netko tko će se zadovoljiti njome. Ipak, s tom moći dolazi i osjećaj urgencije - ako bude čekala previše, iskliznut će joj iz prstiju poput pijeska.Za žene su oprez i pametna ulaganja puno važnija nego za muškarce, koji si mogu u životu priuštiti stalne uspone i padove. Ženski početni kapital je vrlo velik, ali nije ga moguće povećati, i sa svakom godinom bliže zidu se otapa sve brže.
Muškarci su biološki potrošna roba - važna ali vrlo zamjenjiva. Budući da je svima osim malom broju najambicioznijih žena jasno da nije realno očekivati da skoro ijedan muškarac tijekom života stekne sve kvalitete s ovog popisa, a kamoli još da se rodi s njima, muškarci imaju mogućnost "provući se" i biti privlačni kroz veliki broj različitih kombinacija tih faktora. Dapače, imaju slobodu mijenjati gotovo svaki od tih faktora kroz naporan rad i preuzimanje rizika, te ih održavati puno dulje vremena, dok su oni kod žena fiksirani i ostaju takvi kakvi jesu sve dok ne izblijede, bez obzira na trud. Muškarci tu fleksibilnost i dugovječnost koju uživaju plaćaju startom od nule, sporijim rastom, te manjim ukupnim potencijalom (osim rijetkih iznimki).
U seksualnoj privlačnosti svake muške kombinacije postoji velika varijabilnost; muškarac neuspješan u svemu je na samom dnu (niže nego što može pasti žena), do te mjere da apsolutno nikoga nije briga je li živ ili mrtav, dok je muškarac uspješan u svim stvarima čak i iznad maksimalnog ženskog potencijala. Tih super-uspješnih muškaraca ima zanemarivo malo i oni su uglavnom prinčevi, rock zvijezde, ultra-bogataši i sl. Isto tako, muškaraca koji su uspješni u mnogo stvari pa su po svojoj privlačnosti ekvivalent prosječne mlade cure (ali nipošto nadprosječno zgodne ili manekenke) nema puno - oko 5%, najviše do 10% populacije.
Ukupno gledano, iskusiti kako se osjeća zgodna žena ostaje privilegija samo jedva značajne manjine naj-Alfa muškaraca. Budi visok 190 cm, mišićav, izgleda poput modela, s prirodno dobrom igrom, milijunima u banci i penisom od 20 cm, i svejedno ćeš se jedva izjednačiti s manijom koju vrlo lijepa 18-godišnjakinja izaziva bez da makne prstom. Kada se uspoređuju prosjeci, tipična žena je jednostavno garantirano uživatelj daleko više seksualne privlačnosti u svom životu nego tipičan muškarac, i nikakvo inzistiranje to neće promijeniti. Nema razloga biti nesretan zbog toga. Svatko treba igrati s kartama koje je povukao i napraviti najbolje što može s njima.
Da možete magičnim štapićem utjecati na vaš spol, kojeg biste vi spola izabrali biti? Ja ponekad ako mi ne ide osjetim zavist i pomislim kako bi bilo lijepo dobivati prilike bez da išta poduzimam. S druge strane, užasava me taj manjak kontrole. Što ako prilike presuše? Što kada ostarim? Ne bih mogao podnijeti ideju da je to to i da se moram pomiriti s time. Kao muškarac sam uz velik trud iskusio pomak od samog dna do samog vrha, no da sam slučajno rođen kao neugledna žena, ostao bih zauvijek zaglavljen. Iz tog razloga je ženska egzistencija (što se seksualne privlačnosti i uspjeha tiče) nešto što doživljavam poput uzimanja kredita: "ne hvala".
SRAMOTNE BROJKE
Svaku treću ženu mlati bračni partner
T-Portal nam je nedavno donio intervju s Nevom Tolle, koordinatoricom Autonomne ženske mreže. Kako je danas 25. studenoga, Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama, čini mi se da je to dobra prilika raščistiti neke stvari. Krenimo redom:
Tvrdnja #1: "Oko 34 posto žena preživjelo je seksualno nasilje"
Uistinu zabrinjavajuća brojka. No je li ona realna? Uzevši u obzir našu patrijarhalnu sredinu, moguće je da gđa. Tolle čak i podcjenjuje broj žrtava. Odlučio sam ga provjeriti sljedećim postupkom:
1A: Pronađimo broj kaznenih djela seksualne prirode u RH u prošloj godini
Zbrojimo stupce "Prijavljena" i "Naknadno otkrivena" za kategorije "Silovanje", "Pokušaj silovanja", "Bludne radnje" i "Ostalo". To obuhvaća svaku moguću vrstu zločina seksualne prirode, od silovanja pa do pipanja, nepristojnog pokazivanja spolnih organa i seksualnog uznemiravanja (iako je u toj strukturi najekstremnijih zločina kao što su silovanja i pokušaji silovanja naravno najmanje, tj. oko 20%). Dobivamo brojku od 577 takvih kaznenih djela u 2012. godini.
Zbog jednostavnosti, pretpostavit ću da su sva ta kaznena djela:
a) počinili muškarci na štetu žena (dakle, pretpostavit ću da nema homoseksualnih silovanja, žena koje su seksualno napastovale muškarce, zlostavljana su isključivo djeca ženskog spola, itd.),
b) da su sve prijave istinite, tj. da ne postoje lažne prijave za seksualno nasilje, te
c) da je svaki zločin jedna nova žrtva, tj. nema ponavljanja zločina nad istom žrtvom.
1B: Pomnožimo broj kaznenih djela multiplikatorom
U paketu sa svim tvrdnjama o zločinima seksualne prirode dolazi i tvrdnja da žrtve rijetko prijavljuju zločin zbog srama, manjka podrške okoline i sličnih faktora. Koliki je stvarno taj multiplikator ovisi o raznim faktorima
Libela.org, jedna od najekstremnijih feminističkih web stranica kod nas, navodi da na svako prijavljeno silovanje dolazi još 15 do 20 neprijavljenih. Teško je zamisliti iti jedan zločin, od prijetnji pa do krađe, gdje se prijavljuje samo 50% zločina (na svaki prijavljen još jedan neprijavljen), a kamoli 6%. Čak ni korupcija nije toliko skrivena. Ovo je vrlo ekstremna pretpostavka ali dobro, pretpostavit ćemo da se zapravo događa 15 puta više seksualnih zločina nego što ih je prijavljeno.
Misli li Libela.org samo na silovanje, ili i na blaže zločine poput, pipanja, nepristojnog izlaganja, seksualnog uznemiravanja i sl.? Izaći ćemo im u susret i pretpostaviti da SVIH seksualnih zločina (a ne samo silovanja, koja čine 20% seksualnih zločina) uistinu ima 15 PUTA više nego što je prijavljeno. To nam daje ovu jednadžbu, gdje je X hipotetski broj i prijavljenih i neprijavljenih seksualnih zločina koji su se dogodili u jednoj godini:
X = 577 x 15 X = 8655
1C: Pomnožimo multiplicirani broj kaznenih djela prosječnom životnom dobi
Prosječni životni vijek Hrvatice je 80 godina. Razdoblje od 80 godina predstavlja jedan cjelokupni presjek društva, u kojemu se u potpunosti izmijenila barem jedna generacija žena i time tijekom svog života u tom dobu imala priliku biti žrtvom nekog seksualnog zločina.
8655 x 80 = 692 400
Dakle, imamo hipotetskih 692 400 seksualnih zločina na području RH tijekom životnog vijeka jednog presjeka (nekoliko generacija u raznim životnim stadijima) hrvatskih žena.
31%. To je i dalje manje od 34% koliko tvrdi gospođa Tolle. A da ne zaboravimo, udio od hipotetskih 31% žena koje su tijekom života bile žrtvama nekog seksualnog zločina uključuje sljedeće velikodušne pretpostavke:
a) da su sve seksualne zločine počinili isključivo muškarci na štetu žena (dakle, pretpostavit ću da nema homoseksualnih silovanja, žena koje su seksualno napastovale muškarce, zlostavljana su isključivo djeca ženskog spola, i sl.),
b) da su sve prijave istinite, tj. da ne postoje lažne prijave za seksualno nasilje,
c) da je svaki zločin jedna nova žrtva, tj. nema ponavljanja zločina nad istom žrtvom,
d) da zapravo ima 15 PUTA više SVIH seksualnih zločina nego što je prijavljeno
I unatoč svim tim oblicima "pomoći" (zabilježeni brojevi su direktno i indirektno povećani oko 30 puta ili 3000%), stvarni podaci i dalje ne mogu stići takve stratosferske procjene kakve iznosi Neva Tolle.
Zbog obzira prema žrtvama i manjka prostora ne želim ovdje špekulirati koliko stvarno ima seksualnog nasilja, ali iz gore izloženoga znam da ga sigurno nema toliko da bi ga tijekom života moglo iskusiti 34% žena. Neva Tolle ili besramno laže ili se ravna po falsificiranim podacima. Sramotno je da predstavnica jedne organizacije koja dobiva 90% svojih sredstava od države, županija i gradova koristi proračunska sredstva za širenje očitih neistina.
Ovakav parazitizam na boli pravih žrtava i predstavlja pljusku u lice svakoj ženi koja je stvarno bila silovana. K tome još svoje neistinito predavanje nazvati "Istina je. Zašto šutite o tome?" je stvarno drsko, bez ikakve trunke morala ili obzira.
Tvrdnja #2: "U Hrvatskoj je svaka treća žena preživjela neki oblik nasilja od strane sadašnjeg ili bivšeg partnera"
33.33% žena je doživjela nasilje od sadašnjeg ili bivšeg partnera? Dobro, idemo pogledati:
Stranica 58 navodi da su 2012. prijavljena 622 slučaja nasilničkog ponašanja u obitelji, te naknadno otkrivena još 162, za ukupno 784 slučaja nasilničkog ponašanja u obitelji godišnje.
Primjenimo istu formulu, pretpostavimo da je a) svo nasilničko ponašanje u obitelji uvijek od muškarca prema ženi, b) pretpostavimo da je svaki slučaj nova ženska žrtva, c) prihvatimo opet ekstremnu pretpostavku da stvarnih slučajeva ima 10 PUTA više nego zabilježenih u MUP-u (izvor: Sigurno mjesto, Ženska soba), te d) da nema lažnih prijava. Evo jednadžbe:
X = 784 x 10 X = 7840 hipotetskih slučajeva nasilja u obitelji u jednoj godini
7840 * 80 = 627 200 hipotetskih slučajeva nasilja u obitelji u 80 godina (jedan presjek nekoliko generacija svih žena u Hrvatskoj)
627 200 / 2 218 554 = 28%.
Dobivamo hipotetskih 28% vs. 33% - naravno i dalje uz sljedeće velikodušne pretpostavke:
a) da je svo nasilničko ponašanje u obitelji uvijek od muškarca prema ženi,
b) da je svaki slučaj nova ženska žrtva,
c) da je stvarnih slučajeva 10 PUTA više nego onih zabilježenih u MUP-u, te
d) da nema lažnih prijava
I unatoč svim tim oblicima "pomoći" (zabilježeni brojevi su direktno i indirektno povećani oko 30 puta ili 3000%), stvarni podaci i dalje ne mogu stići takve stratosferske procjene kakve iznosi Neva Tolle.
Koliko je to čak i 28% zapravo vjerojatno? Evo jedne usporedbe za perspektivu.
Uzevši u obzir da je u cijeloj Hrvatskoj u 2012. bilo ukupno 2438 prijavljenih i naknadno otkrivenih kaznenih djela protiv života i tijela (dakle, od ubojstava do nanošenja lakših tjelesnih ozljeda), nekako mi je teško povjerovati da se paralelno s tim odigrava još i tri puta više slučajeva u kojima muškarci vrše nasilje nad svojim partnericama. Također je zanimljiva i pomisao da grupa ovih 33% žena koje su pretrpjele fizičko nasilje ne moraju biti istih onih 34% koje su pretrpjele i seksualno nasilje. Kada bi se te dvije kohorte ne bi savršeno poklapale, ispalo bi da je više nego svaka druga žena bila žrtva barem jednog nasilnog ili seksualnog zločina tijekom svog života, što je još apsurdnija tvrdnja od ove dvije pojedinačno.
Tvrdnja #3: "...podaci o psihičkom nasilju pokazuju da je taj oblik nasilja preživjelo više od 60 posto razvedenih žena u Hrvatskoj, a isti postotak boluje od PTSP-a kao posljedice nasilja."
Ok, samo da ovo ponovim: 60% razvedenih žena ima PTSP zbog psihičkog nasilja doživljenog tijekom ili poslije braka. Čak i ako psihičko nasilje nije bullshit kategorija poput ekonomskog zlostavljanja, već vidim da će ovo biti veselo.
Prvo pogledajmo "Statističko izvješće DZS-a #1467: Razvedeni brakovi u RH u 2011. godini" na stranicama DZS-a: stranica 10 nam kaže da je broj razvoda je manje više stabilan na oko 5000 godišnje. To znači da u Hrvatskoj imamo... recimo, 150 000 razvedenih žena, prikupljenih kroz posljednjih 30-ak godina? Ne znam koliko ih se ponovno udalo, tako da podatak ne mogu sa sigurnošću potvrditi.
U pomoć nam dolazi izvješće Jutarnjeg lista o popisu stanovništva 2011., koji nam kaže da 5% žena ima bračni status "razvedena".
0.05 x 2 218 554 = 110 927. Dakle... 111 tisuća razvedenih žena, plus nepoznata količina razvedenih žena koje su se poslije ipak udale pa ih ne obuhvaća ovaj status? Bio sam prilično blizu.
Ako od njih 60 posto ima PTSP, to znači da samo žena koje pate od PTSP-a kao posljedice psihičkog nasilja u braku ili poslije braka ima nevjerojatnih 110 927 x 0,60 = 66 566, tj. 66 tisuća.
Za usporedbu, branitelja Domovinskog rata za koje je registrirano da pate od PTSP-a ima oko 20 500, a to je otprilike tri puta manje. Čak i ako prihvatimo da svih cca 35 000 branitelja kojima su odbijene prijave za isti stvarno ima PTSP, i dalje su prilično malena kohorta u odnosu na razvedene žene u Hrvatskoj. Psihičko nasilje u braku ili prilikom razvoda izaziva više PTSP-a nego razorni rat s etničkim čišćenjem? Oprostite, ali ja moram pritisnuti alarm za bullshit.
I inače se često viđaju ovakve nebulozne tvrdnje, ali ovo je jedan od rijetkih puta da ih je netko koncentrirao u baš jedan gust, sluzav članak koji vrvi neistinama. Prijavljujte nasilje ako vam se dogodi i prijavljujte ako znate da se drugima događa, ali nikada se ne odavajte zlonamjernoj histeriji poput Neve Tolle, koordinatorice Autonomne ženske ženske kuće Zagreb. Pravim žrtvama dugujete više od toga.
Zaključak: dvije od tri statistike u Hrvatskoj su žrtve nasilja. Najčešći zlostavljači su feminstice, demagozi i ostalo društveni paraziti koji lažiraju podatke kako bi ostvarili osobnu korist.
18 godina, 18 godina
Ima jedno od tvoje djece, ima te na 18 godina
Znam nekoga tko plaća alimentaciju za jedno od svoje djece
Auto i kuća njegove baby mame su veći od njegovih
Vidjet ćeš ga na TV-u svake nedjelje
Kako osvaja Super Bowl i odlazi u Hyundaiju
Trebala je tvom malcu kupiti autiće s tvojim parama
Otišla je doktoru i kupila si liposukciju s tvojim parama
Šeće se okolo kao Michael Jackson s tvojim parama
Trebao si osigurati svoje pare
Ako nisi jadnik, viči "Hoćemo predbračni"
"Hoćemo predbračni" Da
To je nešto što ti stvarno treba
Jer kad ostavi tvoju guzicu otići će s polovicom
18 godina, 18 godina
I na 18 rođendan shvatio je da nije njegovo?!
Prije točno godine dana, naprasno je završila poznata veza Severine i Milana Popovića. Bio je to jedan od rijetkih događaja u povijesti koji su ujedinili hrvatsku javnost: lijevi orijentirani primitivci i bijeli vitezovi bili su oduševljeni što je nezavisna, emancipirana žena izmanipulirala i opljačkala muškarca ("Pokažimo toj patrijarhiji!"), a desno orijentirani primitivci i nacionalisti bili su oduševljeni što je Hrvatica izmanipulirala i opljačkala Srbina ("Pokažimo tim Četnicima!").
- Bogati, slavni biznismen i/ili poznati muškarac koji bi mogao imati bilo koju ženu
- Osrednja, islužena, ostarjela poznata žena (iako izgleda ok za svoju dob) najpoznatija po svom porno-videu
- Ona ostane trudna; objavljuje se vjenčanje
- On je zasipa darovima, obožavanjem, patetičnim ljubavnim izjavama, vilama, jahtama i automobilima
- 6 mjeseci nakon rođenja djeteta, ona ga se riješi s obrazloženjem da "jednostavno nisu kompatibilni"
- Ona dobije 100%-no skrbništvo, on dobije 2 dana posjeta tjedno, slomljeno srce i gigantsku alimentaciju
Veselit će vas čuti da je poznati rapper Kanye West upravo na dvije trećine ovog procesa s Kim Kardashian, isluženom ženom s izgledom na zalazu i poznatoj najviše po reality showu i porno-videu:
Kanye West je toliko ushićen da je Kim prihvatila njegovu raskošnu prosidbu da niti ne razmišlja o predbračnom ugovoru. Čak i s njenom poviješću koja uključuje dva razvoda (onaj s Kris Humpreysom je došao nakon samo 72 dana braka), Kanye kaže "ne" predbračnom ugovoru jer je to "nespretno i neosjetljivo". Ne želi riskirati da uvrijedi svoju buduću suprugu i majku svoga djeteta.
Gledati ljude koje se tradicionalno smatra Alfama i koji bi trebali znati bolje prilično je zabavno. Ne osjećam nikakvu ljutnju prema Kim, isto kao što nisam ni prema Severini - prepoznajem njihovu igru. I ako je netko nepopravljivo Beta i nikada nije sposoban naučiti lekciju, tko sam ja da trošim energiju spašavati ga? Neka ga slobodno ogule - barem će poslužiti kao primjer drugima. Kanye je u ovom pogledu ekvivalent onih ljudi kojima se smijemo kada im posthumno dodijele Darwinovu nagradu za najgluplje uklanjanje samih sebe iz genetskog natjecanja. Njegova naivnost je još komičnija kada uzmemo u obzir da je Kim itekako potpisala predbračni ugovor kada se udavala za znatno manje bogatog Krisa, i tada joj to nije bilo ni "nespretno" ni "neosjetljivo".
U ovom slučaju je ironija mnogostruko veća upravo zato što je Kanye kao poznati rapper gorljivo pjevao o opasnostima braka (pogotovo sa sponzorušom) i nazivao one koji ne budu tražili predbračni ugovor i koji budu oguljeni u razvodu"jadnicima". Znači li to da je on sada jadnik po vlastitom opisu?
Neki će sada reći "pa što onda, Kanye ima 100 milijuna dolara i spava sa ženom za kojom slini pola svijeta". Evo nekih razloga zašto je to vrlo pogrešna misao:
Kim ima 33 godine. Ova slika, a uistinu sam se potrudio pronaći najbolju sliku od svih snimljenih u prošle dvije godine, predstavlja najljepše stanje koje će ikada doseći. Budući da kod nje ne vidim savršene gene jedne Monice Bellucci, dalje može ići samo strelovito nizbrdo. Za relativno uspješnog 40-godišnjeg muškarca iz srednje klase koji često pribjegava slinjenju za pornoglumicama na YouPornu, tako nešto bi bilo prilično dobro. Za mega-popularnu zvijezdu koja može imati skoro pa bilo koju ženu na svijetu, to je promašaj nezamislivih razmjera. Govorimo o muškarcu koji bi vjerojatno mogao imati bilo koju od natjecateljica za Miss Universe. Uz toliku količinu slave i novca, čovjek mora stvarno imati nula igre da bi mu glavna opcija bila Kim Kardashian u dobi od 33 godine.
Kao drugo, troškovi razvoda nisu samo financijski. Najgori trošak je emocionalne prirode: sramota, poniženje, osjećaj bespomoćnosti, i naravno gubitak svog djeteta i trajna manipulacija tog djeteta protiv tebe. I to ne od žene koja je nekada bila vrijedna poštovanja i dobra prema nekome, već od potpuno bezvrijedne kreature čiji je jedino značajno postignuće u životu bilo dopustiti da je Ray Z obradi pred kamerom.
18 godina, 18 godina, Ima jedno od tvoje djece, ima te na 18 godina...
Je li malo vrućeg seksa s Kim vrijedno tok kolosalnog rizika? Ja mislim da nije. Reći da je vrijedno toga pretpostavlja da je bogatstvo glavni cilj života i da može kompenzirati bilo koji drugi gubitak, za što odlučno tvrdim da nije istina. To bi bilo nihilističko svođenje smisla života na zgrtanje zelembaća. Ne, nema te količine novca koja je vrijedna ljudskog digniteta.
Kada bi meni netko ponudio 100 milijuna dolara i seks s poznatom "starletom" u zamjenu za garanciju da će mi se za nekoliko godina dogoditi ovakva trauma (ili nekakav ekvivalent - možda da me siluju robijaši pod zatvorskim tušem?), drage volje bih odbio. Moja duša, mir i ponos su vrijedniji nego bilo kakva marginalna količina sreće koju bi mi mogao donijeti beskonačan iznos novca. Prihvaćam da ne bi svi tako izabrali, ali ne mislim da se radi o kiselom grožđu kada kažem da ne bih rado bio u Kanyeovoj koži.
Životni vijek feministica najlakše je usporediti sa cvrčcima. Zamislite da je lijep ljetni dan. Sunce sija, puše lagani vjetrić uz rijeku ili more (ovisno o vašim preferencijama) i zrak je ispunjen njihovom pjesmom. Vlada obilje i radost. U tim uvjetima, cvrčak je u svom prirodnom elementu. No kako dolazi jesen i spuštaju se temperature, cvrčak pomalo postaje tiši. Proizvodi svoj poznati zvuk nešto sporije, i po noći čak i potpuno utihne. Na sunčan dan ili kada osjeća da je blizu nekakva prilika, u stanju je napregnuti se i nakratko opet doći do vrhunca svoje pjesme, no samo nakratko. Na kraju dolazi zima i cvrčak nestaje, ostavljajući svoje plodove za sljedeću generaciju, kako bi se ona mogla probuditi kada vrijeme opet zatopli.
Kada za ove blagdane odete kući obiteljima, sjetite se milijuna žena poput mene za koje je to najteže doba godine
Liz Jones
Usamljenost.
U mom umu, vidjevši umor urezan na lica roditelja koji sa svojim rasplodom čekaju pored trake za prtljagu, ona je uistinu superiorna prisilnom blagdanskom druženju s obitelji koje se često pretvori u svađu.
Ali Božić je drukčiji. Nema bijega ili ignoriranja toga. Već mjesecima se ruga nama koji nemamo djecu, partnere ili prijatelje bliske i prijatelje dovoljno lojalne da pobjegnu iz zagrljaja svojih obitelji kako bi bili s nama. "Koliko je tebi godina, 12?" siknula sam na svoju najbolju prijateljicu Karen kada mi je rekla da će 'provesti veliki dan s mamom i tatom'.
Gdje god se ogledaš, sve te podsjeća na to da si parijah, da nisi uspjela na životnom testu sreće.
Ostatak godine mogu biti samouvjerena oko mog statusa bez muškarca i djece - proizvodim malo ugljičnog dioksida. Ne moram kuhati za ikoga. Mogu biti ekscentrična i lijena. No na Badnjak počinjem paničariti. Poželim da sam manje kao Carrie Bradshaw, kaotična i sebična, i više kao Kirstie Allsopp - crvenih obraza, spretna i ljubazna.
Ovo je doba godine kada se svi propitkujemo, tim više ako nam je to kraj još jednog desetljeća. Prije deset godina, na Božić 1999., bila sam sama i živjela u maloj kući u Londonu s dvije mačke. Bilo mi je 40 godina i nisam nikada bila voljena, a kamoli udana. A u našem modernom društvu, ništa ne označava propast i izaziva smijeh više nego to.
Na novogodišnju večer 1999., najdruštvenije godine koju sam imala, muškarac s kojim sam se trebala naći se ispričao da ne može. Dosegla sam dno. "Što ne valja sa mnom?" pitala sam se. Ali i poslije desetljeća u kojemu sam uspjela živjeti s muškarcem sedam godina, udala se i dobila ponešto prtljage (iako ne djece), i dalje ću ovog Božića biti osamljena i hladna.
Moji pokušaji normalnosti bili su osuđeni na propast. Pokušala sam, propala i preselila se na selo, gdje sam mislila da će postojati nekakva zajednica, gdje se susjedi poznaju i druže. No bila sam u krivu: ispalo je da mogu proći tjedni i tjedni bez da progovorim i riječ s ikim.
Napisala sam svoje tri čestitke: mojoj mami, koja živi 300 km daleko i pati od demencije; Johnu (poštaru); i smetlarima, zabavnom trojcu koji često ne posjeti moje dvorište jer imam toliko malo smeća.
Obavila sam moju božićnu kupnju. Biti okružena majkama s popisima duljim od njihovih ruku učinilo me još usamljenijom nego ikada prije. Bila sam jedina osoba s košarom umjesto kolica. U njoj sam imala jednu bocu šampanjca, šest glavica mlade salate, dva krumpira, jedan luk i nešto malo jabuka i badema. Malo sam plakala dok sam ih stavljala u košaru, znajući da nikada neću uspjeti smrviti oklope badema bez pomoći mog bivšeg muža.
Sviđa mi se dio u kojemu popisuje sve svoje pogreške i priznaje da joj je loše zbog njih. Za takvu Liz mogu imati tračak simpatije i malo žaliti što nije uspjela naći nekoga. Čak mi ni činjenica da je odlučila nešto poduzeti tek s 40 godina nije toliko smiješna kada se postavi tako molećivo. Vjerojatno je i slavni otac iz Novog zavjeta osjećao istu vrstu simpatije prema pokornosti svoga sina razmetnoga. No ipak:
Ove godine, posebno mi se gadi reklama za Coca-Colu. Znate onu gdje zgodni tinejdžer putuje svijetom i uz čašu Coca-Cole nostalgično razmišlja o svojoj mami. Uspješan otac koji se vraća doma kako bi zagrlio svoju dugokosu kćer.
Tješim se da su takve scene većinom laž. Dvadeset-nešto-godišnjaci bi se možda vratili doma kako bi spavali u krevetu iz djetinjstva, ali vjerojatno bi radije i dalje putovali ili se seksali. Došli su doma jer im je ponestalo novaca ili pažnje. Isto tako, kada bi se tata pojavio na Badnjak, vjerojatno bi ga čekala nabrušena žena spremna za riganje ljutnje ("Zašto kasniš?" "Tko će spremiti svu ovu hranu?" "Zašto ne možeš ni potpisati posvete na darovima?").
Iako dokazi u ovo doba godine govore drukčije, biti sam je normalnije nego što mislimo. Zbog izbora ili slučajnosti, više žena nego ikada živi samo: broj se udvostručio u posljednjih 30 godina. Zvana "slobodna žena" u koricama časopisa i novina, to je vrsta žene koja je aktivno odbacila ideju da nam je suđeno odgajati, biti supruge, majke i njegovateljice.
I iako bih se i dalje jasno svrstala u ovaj kamp, jer sam uvijek stavljala svoju karijeru i sebičnost ispred svega drugoga, i dalje postoje neke stvari od kojih dobivam knedlu u grlu, poput Jamesa Stewarta koji grli svoju djecu pored božićnog drvca u spotu za "A Wondeful Life". Ali kažem si da bi u stvarnom životu djeca bila u svađi, Jimmy Stewart bi vjerojatno spavao sa svojom tajnicom, a Donna Reed bi imala ovisnost o internet kockanju.
Također je važno sjetiti se da ćemo sve biti same u nekom periodu naših života pogotovo ako smo žene - jednostavno zato što živimo dulje od muškaraca. Moja majka je imala muža koji ju je volio i sedmero djece, ali moj otac je umro prije deset godina i sva su djeca napustila dom, zasnovavši vlastite obitelji koje su im bile važnije. Znam da joj nedostaje izrada pita i društvene igre kasno u noć, ali sigurno joj ne nedostaju trošak, nered i beskonačni poslovi, svađe i neslaganja.
Liz Jones je proždrla vlastita racionalizacija, sve kako se ne bi morala suočiti sa svojim jadom; umjesto toga, idealno rješenje za nju je povući svih u isti ponor. To je ono što je čini ne samo vrijednom žaljenja, već i degutantnom do te mjere da ću ovdje vrlo rado likovati nad njenim udesom. Druženje s obitelji i zahvalnost svih njenih članova za to što si se brinuo za njih... nije vrijedno troška? Stvarno?
Ekvivalent gađenja koje osjećam prema ovakvom razmišljanju je, ne znam, crkvena osuda ljudi koji počine samoubojstvo. Samo je ovo još gore. Većina samoubojica priznaje da negdje postoji sreća, samo da je se oni ne mogu domoći. Ne negiraju njeno postojanje, samo ne vide nadu da će ikada imati išta od nje. No Liz Jones apsolutno negira da postoji sreća. Izabrala je bezdan koji ne može dobro završiti i uvjerila se da izvan njega ništa ne postoji, čak ni šansa za nešto dobro.
Feministice ne postaju takvima zbog ružnoće koju donosi starost - iako, da su bile lijepe, u pravilu se nikada ne bi ni bile učlanile u taj pokret - već zbog karaktera i životnih izbora. Liz i sama prisiljava svog hrčka na posljednji trk pred svoju smrt, te nenamjerno opisuje tu kritičnu razliku:
Ovog Božića, budući da nisam dobila niti jedan poziv da se pridružim obitelji ili prijateljima - pretpostavljam da osamljena, stara, veganska žena bez djece nije draga svakome - tako da ću pokušati živjeti seoski ideal i provesti dan hraneći moje životinje.
Otkada je seoski ideal hraniti životinje? Seoski ideal je velika obitelj pod krovom ugrijanim pucketanjem vatre u kaminu, i domaći pršut i salata bez pesticida koju dijelimo s bližnjima s kojima smo nešto sagradili. Ako je hranjenje životinja seoski ideal, onda je svaki čovjek u gradu koji ima kućnog ljubimca zapravo seljak. Njena definicija je tužna lakrdija i izvrtanje tradicionalnog seoskog života. Čak i u umirućim selima, većina starih žena zapravo ima nekog drugog posla nego hraniti životinje.
Problem nije u tome što je ona osamljena, stara, veganska žena bez djece. Problem je u tome što ima naprasan i depresivan karakter koji čini vrijeme provedeno s njom ugodnim poput sudjelovanja na otrovnoj sudskoj raspravi. Mogao bih se okladiti da je ona tip žene koji ne može jednostavno reći "ja jedem samo biljne proizvode", već se mora za obiteljskim stolom upuštati u tirade o tome kako drugi "zlostavljaju životinje", kako je "potrebno srušiti zlu patrijarhiju" i kako je tržište rada "heteronormativno" i povezano s "kulturom silovanja". I onda se još čudi zašto nitko ne želi trčati za njenim društvom.
Imam 17 mačaka koje štuju na oltaru sv. Mihaela, mojeg psa ovčara. Biti će jaganjaca postavljenih kao u predstavi za Badnjak, i konja čiji se dah ledi na hladnoći.
I koliko god bila usamljena, samo će pomisao, sigurna sam, razveseliti mnoge žene koje očajnički pokušavaju napraviti sve za svoje obitelji koje im ostaju trajno nezahvalne.
Ti si otrovna, dosadna, arogantna i depresivna, i sada misliš da ćeš svojim primjerom razveseliti nekoga?
"Ignisse, moramo ti nešto priznati," rekla je jedna od moje dvije poznanice. Sjedili smo za stolom tijekom jednog od naših veselih nalaženja i pijuckali osvježavajuće bezalkoholno piće. Treperavo popodnevno svjetlo plesalo je po dnevnoj sobi, razigrano propuhom koji je lelujao čipkastom zavjesom. Lijenost je plutala u zraku poput duhanskog dima.
Podigao sam obrvu, pomalo bez riječi. Danas bih vjerojatno refleksno odgovorio namigivanjem i nečim tipa "Pali li to na svim dečkima?", no u tim danima je moja igra tek bila u razvoju, i jedino što mi je palo na pamet bilo je suzdržati se od neke glupe izjave kojom bih izrazio svoje oduševljenje tom kinky, seksualnom činjenicom kao što bi se očekivalo od jednog (naizgled) izgladnjelog Bete. Bolje išta nego ništa. Ah, bio sam tako ponosan na sebe.
Mirta je bila ležernija i vrckavija od te dvije prijateljice. Njena valovita plava kosa i duge lijepe noge odvlačile su pozornost od pomalo običnog lica. Pomalo agresivna ali dobrodušna, bila je svakako opušteni duh koji je živio u tom trenutku i uvijek imao na pameti sljedeći nestašluk. Martina, s druge strane, bila je ozbiljnija i smirenija, ali u kombinaciji sa svojom prijateljicom jednako nestašna. Iako također neuglednog izgleda, s pomalo šiljastim crtama lica i prćastim nosom, izvanredno je pazila na sebe i uvijek se nosila s nekakvom zaigranom aurom oko sebe koja ju je činila vrlo privlačnom. Obje su bile pametne i marljive, s rekao bih tipičnom (umjerenom) potrebom za igrom. Sve u svemu, provoditi vrijeme s njima bilo je vrlo zabavno i uvijek se s ugodom prisjećam tih trenutaka.
"Vjerojatno si primijetio da smo jako bliske... da se volimo maziti," nastavila je Mirta.
Moj mozak se vratio iz hibernacije i stresao sam glavom. "I? Sve žene se vole maziti. To je standardno 'girly' ponašanje." "Ali... nemaš ništa protiv?" nastavila je ona. U pozadini se Martina samo smiješila. "Nemam, što bih imao protiv," slegnuo sam ramenima. Nisam se osjećao ni neugodno ni zaintrigirano. Bila je to samo još jedna činjenica (u koju nisam ni vjerovao zbog tako neobičnog načina predstavljanja - činio mi se to nekako čudan način za izlazak iz ormara). Svejedno, dokazivati se o tome činilo se još besmislenijim, tako da sam pustio temu da izblijedi.
"Samo ti govorimo zato da ne bi bio šokiran ako se jednom poljubimo pred tobom," dodala je Martina.
"Mhm," promrljao sam, znajući bolje nego da ih izazovem da se ispred mene poljube. Sada sam bio potpuno uvjeren da me zezaju. Ali eto, pomislio sam, ako veselili mamiti me takvim stvarima, neka im.
Bila je to jedna od rijetkih stabilnih prijateljskih situacija u muško-ženskim odnosima. Ja sam nedavno bio prekinuo dugu vezu - jednu od onih ozbiljnih i slatko-gorkih situacija koje obilježe čovjeka - i sada sam uživao u svom usponu kroz orgiju upada, spojeva i neobaveznog hodanja (heh). Iako sam u to doba tek shvaćao koliko sam daleko od potpune vještine u nekim područjima (najviše zaključivanju) i to me bacalo u depresiju, u drugim pogledima bio sam razigran i zadovoljan kao nikada prije u životu. Obožavao sam manevriranje, proučavanje, isprobavanje upada na razne načine i na raznim lokacijama, te vrtlog koji je oko mene stvaralo istraživanje šarenog svijeta igre.
Sve to spominjem kako bi čitatelj dobio bolji dojam o tome kako je situacija mogla izgledati s njihove strane. Iako sam prema njima pokazivao indiferenciju i nismo bili ništa više od prijatelja, moj život je bio zavijen oblacima kroz koji su samo nazirale egzotične stvari koje instinktivno ne bi očekivale od mene. Nisu čule da sam nešto popularan, nisam bio toliko zgodan da bih bio privlačan samo na temelju toga, nisam bio imućan... ali u razgovoru o seksu sam uvijek bio zaigran i pun razumijevanja kao da pričamo o šetnji. Znale su da se stalno petljam s nekakvim curama, i jednom sam im čak otkazao nalaženje zbog spoja koji mi je uletio baš u taj termin. Poslije su me gorljivo ispitivale kakva je ona i kako mi je bilo.
Sjećam se da sam negdje u to doba počeo pomalo provoditi pravu igru i na Martini. Iako je moje ponašanje prema i njoj i njenoj prijateljici ostalo isto - biti zabavan ali neuhvatljiv (dakle, standardna igra i "ono nešto" bez pokušaja eskalacije) - počeo sam se privatno nalaziti s njom i oprezno izvidjeti čega bi tu moglo biti. Dobio sam miješane signale - bilo ju je teško uhvatiti za spoj, ali uvijek je prihvaćala i nadovezivala se na svaku šalu koju sam joj uputio, flertovala i općenito ostala zarazno toplom osobom. Bilo bi pretjerano reći da sam se zaljubio u nju ili zbog nje odustao od svih drugih opcija koje sam u to doba istraživao, ali svakako mi je bila draga i bilo bi me u to doba razveselilo da je pokazala neki znak interesa za moj oprezni napredak prema nečemu više.
Iako sam zbog prijateljstva s Mirtom i našeg zabavnog nalaženja u troje bio vrlo diskretan, činilo mi se da je i Mirta nešto primjetila. Općenito, kako smo se sve više družili, naši razgovori postajali su sve otvoreniji; istodobno smo uveli običaj tijekom svakog nalaženja podijeliti bocu kvalitetnog crnog vina, što je dodatno pridonosilo opuštenoj atmosferi i zezanciji (uključujući i vrlo opušteno dodirivanje jedni drugih, pogotovo na Mirtin nagovor dok smo jednom snimali sliku koja će ona objaviti na svom profilu - sjećam se da se jednom zezala o tome kako bi izgledalo kada bi Martina flertovala sa mnom). S vremenom smo počeli ostajati budni sve duže, isprva možda do osam ili devet sati, što se pomalo rastegnulo do jedanaest, pa i do poslije ponoći.
Jedne od tih večeri, kada smo već bili pri kraju boce vina i pitali se bismo li trebali otići kupiti drugu, naše druženje poprimilo je potpuno drugu dimenziju. Donio sam svoj laptop kako bismo poslije gledali neki film ("poslije" je jako kasnilo jer nam je bilo toliko zabavno i bez filma) i razmišljao sam o tome što bismo mogli gledati kada je Mirta zijevnula. "Joj, baš sam umorna." "Nema veze, znaš da možeš ostati ovdje spavati," rekla je Martina i isto zijevnula (živjela je u malom stanu s velikim bračnim krevetom više nego dovoljnim za dvije osobe). "Ali htjela bih prvo gledati onaj film." "Mogli bismo i to," rekao sam. "Ali već je prošla ponoć i nemamo gdje kupiti još pića. Kasno je, vani je već previše hladno... možda bolje neki drugi put." "Znaš što bismo mogli?" rekla je Martina. "Ja imam još malo pića kod sebe. Možemo to gledati i ako tada bude kasno da ideš doma, onda samo i ti prespavaš ovdje." "Pa ne znam..." rekao sam, ne baš oduševljen idejom. "Ali do mojeg stana ima pola sata hoda, neće mi ništa biti da se vratim i tako kasno." "Ne, stvarno. Baš bi nam bilo drago da ostaneš," rekla je Mirta. Mogao bih se zakleti da mi je namignula. "Hvala, ali čini mi se nekako.... nepotrebno. Uostalom, gdje bih spavao?" ogledao sam se oko sebe po maloj kuhinji u kojoj smo sjedili.
Mirta se zagledala u Martinu, zatim u mene, pa opet u Martinu. "Pa u krevetu s nama, naravno."
Refleksno sam pogledao u taj krevet. Vidi stvarno, baš je velik. "..." ostao sam pomalo zabezeknut tim prijedlogom ali vrlo brzo sam se oporavio. "Šališ se." "Ne," rekla je Martina poslije trenutka tišine. "Bilo bi mi drago."
Iako nisam imao ništa protiv ideje - nisam mislio da ću se osjećati iskorištenim na bilo kakav način bez obzira na implikacije toga čina i što bi se moglo dogoditi - svejedno sam osjećao nekakvu nelagodu. Nešto je tu smrdilo. "Oprosti, ali meni to ne zvuči tako dobro. Nekako je neprikladno." "Neprikladno? Zašto?" "Pa, pretpostavljam da je za vas (i za bilo koje druge prijateljice) normalno spavati u istom krevetu, ali meni baš nije. To je nekako pogrešno. Nisam nikada tako prespavao negdje." "Nisi? Ali mislila sam da...." "Naravno, spavao sam u krevetu s curama. Ali to je bilo drukčije," objasnio sam kao da držim predavanje, trudeći se ne zacrveniti od ovako čudnog razgovora. "Nešto bismo radili i onda bismo zaspali. Ne sjećam se da sam ikada spavao u istom krevetu s curom s kojom nisam prije imao nešto. A s dvije još manje."
One su se pogledale i nasmiješile. "Ali Ignisse, što ako ti kažemo..." počela je Mirta, "... da bi i ovdje moglo biti nečega prije spavanja?" Skrenula je pogled prema meni, raširenih zelenih očiju. "Ne znam. Bi li?" Nekim čudom, ovo šokantno otkrivenje primio sam prilično mirno. Moje držanje bilo je isto kao da svaki dan pričam s curama o tako čudnim stvarima. "Pa da...." rekla je Martina i liznula svoje usne. "Sjećaš se što smo ti rekli..."
"Ako nam se momak jako sviđa, često podijelimo to iskustvo s njim," dodala je Mirta, ovaj put s osmijehom od uha do uha. U mojoj glavi počeo je zvoniti alarm. Ako.... često... nešto je u meni vikalo 'bullshit'. Nešto tu nije valjalo. "Nikad se ne zna što bi se moglo dogoditi, znaš..." rekla je Martina i nježno položila ruku na moje bedro.
Po dotadašnjem opservacijskom iskustvu koje je do danas znatno naraslo, seks u troje je za mene nešto što se najčešće događa u situaciji kada je muškarac već spavao s jednom ženom i onda je dovoljno avanturistična i bi-radoznala da isproba neku drugu na kojoj on upravo radi. Vrlo, vrlo je rijetko da muškarac istodobno prijeđe Rubikon s dvije žene, i da su k tome obje žene baš od te vrste koje su biseksualne i koje će se međusobno napaliti i poticati, a ne odpaliti i "štititi". Iz tog razloga je u meni počela zavijati sirena za uzbunu. Nešto u toj priči nije štimalo.
Taj trenutak bio je otprilike poput onog trenutka kada je računalo naređeno da napravi Shut Down, ali kada i dalje ima otvorene neke programe koji se opiru. S jedne strane sam osjetio navalu adrenalina (iako ne i erekcije, vjerojatno sam bio previše zbunjen za to) na pomisao da bih stvarno mogao spavati s dvije cure, jedna od kojih mi je već od prije bila simpatična. Ispunila me nezamisliva toplina. S druge strane me preplavila sumnja. Poput onih tipova koji su u 50% slučajeva odbili curu koja im je na ulici prišla i ponudila im seks, pomislio sam očito: "Ovo mora da je neka zamka. Svi znamo da se takve stvari ne događaju. Samo te zezaju. Poslije će ispričati svima kako si se ponašao kao napaljeni naivac. Taj osjećaj me ohladio toliko da je onaj prvi ispario. Ne znajući što napraviti, posegnuo sam za prokušanim manevrom:
"Hej, ja nisam tako lak. Ako me želite iskoristiti, morate me prvo napiti ostatkom vina."
Obje prijateljice su se zahihotale. Mirta mi je pružila svoju čašu u kojoj je bilo još decilitar i nešto. "Evo. Ali znaš, ne možemo ništa garantirati," rekla je. "S nama nikada ne znaš hoće li biti nečega."
Jesam li aktivirao prtu-droljastu obranu, bilo stvarnu bilo fingiranu? Je li ovo bilo taktičko povlačenje? Ali odlučio sam zaigrati i tu igru: "Naravno, nemojmo se ponašati kao da radimo ugovor. Što bude, bit će."
Pola sata poslije, kada smo potrošili vino (istina, više su ga popile one nego ja), otvorio sam laptop i spremio na njemu Black Swan (film i meni i njima poznat po slavnoj lezbijskoj sceni). Kunem se da nisam to namjerno napravio. Stvarno mi se činio dobar film koji bi mogao odgovarati i muškarcima i ženama. "U redu," rekao sam. "Ali poslije filma stvarno trebam ići."
"Awwwww," rekla je Mirta. "A što je sa spavanjem?"
Namignuo sam joj: "Bit ću između vas pa se neću moći braniti ako me budete htjele zadržati."
Legli smo u krevet, po jedna od njih sa svake moje strane. I dalje sam bio uvjeren da je to bullshit i jedino što me zanimalo je, osim opreznog istraživanja može li tu biti nečega, ne ostaviti dojam da su me nekako namamile ili uplašile. Jedino gore za reputaciju u našem društvenom krugu od toga da su me uspješno izvozale mahanjem seksom u troje bilo bi da su me uspješno uplašile time da će možda biti seksa u troje. Bila bi to čista anti-preselekcija. Stoga sam bio odlučan da pogledamo taj film. One su legle uz mene, iako na pristojnoj udaljenosti. Nismo se dodirivali.
Negdje nakon deset minuta, podigao sam svoju trenirku, ispod koje je bila majica. "Meni je vruće. Imate što protiv da skinem ovo?" "Naravno da ne!" rekla je Mirta i opet se onako krokodilski nasmiješila. I dalje sam bio uvjeren da se radi samo o Beta mamcu.
Meni je uistinu bilo vruće, no odlučio sam diskretno testirati teren. Dok sam spuštao ruke nakon svlačenja, ispružio sam ih na lijevo i desno preko njihovih ramena, kao da je to najprirodnija stvar na svijetu. Obje su se automatski privukle malo bliže kako bi ih lakše obuhvatio. Mirta se nakašljala ali nije ništa rekla. Nijedna od njih nije poduzela ništa više ili rekla nešto pozitivno. Previše ošamućen sumnjom, ja nisam poduzeo ništa više od toga, i naš trenutak napetosti potrajao je još samo dvije minute, do kada je Martina ustala. "Moram na WC."
Pogledao sam u Mirtu. Iako mi se nije činilo da joj je neudobno, nije mi baš ni odavala dojam koji bih očekivao od jedne napaljene biseksualke spremne na vrući seks u troje. Nije se udaljila, ali nije se ni približila. Po mojoj ocjeni, da je bila zainteresirana, i ona bi mene dodirnula na neki način. Stoga sam skinuo ruku s njenih ramena i, nakon što se Martina vratila u krevet, nisam više ništa ispipavao do kraja filma. Ocijenio sam da je potencijal za negativne posljedice jednostavno previše velik i da se ne isplati riskirati. Kako ni one nisu baš ništa poduzele (iako nisam dobio ni dojam da im je neugodno), činilo mi se da sam pravilno odabrao.
Da su poduzele nekakvu eskalaciju već i puno manju od ove, rado bih bio reagirao
"Stvarno moraš ići?" pitala je na kraju Mirta i opet se onako pretjerano široko nasmiješila. "Da. Znaš kako je," rekao sam i slegnuo ramenima. Namignuo sam joj. "Uživajte." "Hoćemo, hoćemo," rekla je Martina, ali nije mi zvučala baš uvjereno.
Otpratila me do vrata i to je bilo to. Poslije sam se nastavio družiti s njima i otišao sam na jednu toplu ali nedovoljno toplu kavu s Martinom. S vremenom nas je put odnio svakoga na svoju stranu i u različite gradove i države, ali uspomena je ostala u mojem sjećanju kao poučna anegdota iz svijeta igre. No očito je ostala i još nekome, jer sam jednom čuo Mirtu kako na kavi s malo većim društvom spominje prijateljici da su se igrale sa mnom dok smo se još nalazili uz vino i da sam "ja mislio da će se nešto dogoditi" (iako nisam ničim dao takve naznake tijekom naše "zgode"). Po tome zaključujem da se ipak radilo o kompliciranom drama testu kojim će vidjeti jesam li stvarno tako seksualno uspješan kao što se isprva doimam.
Iako postoji 10% šanse da je to bila racionalizacija uzrokovana time što stvari nisu kliknule unatoč našoj zajedničkoj kemiji (jer ja nisam poduzeo više), vjerujem da je ostalih 90% šanse da se radi o sprdnji na račun jednog od Beta kojeg su pokušali namamiti potvrda da sam u to doba već imao adekvatan ubilački instinkt i da me se nije moglo vozati mahanjem lako dostupnim seksom pred nosom.
Prije nekog vremena, proveo sam dva tjedna u Novalji, simpatičnom mjestu na Pagu koje je poznato prvenstveno po blizini uvale Zrće, svjetski poznatog party okupljališta. Kao što stalni čitatelji znaju, Zrće sam okarakterizirao kao sausage-fest gigantskih razmjera, s jednim od najgorih odnosa spolova na svijetu izvan Saudijske Arabije i možda nekih industrijskih postrojenja. Nije loše za popularno party okupljalište gdje muškarci masovno idu kako bi uživali u danima vrućeg sanjarenja o curama koje su na news portalima vidjele kako se skidaju i samo čekaju na njih. Zrće je složena operacije poput karaktera striptiz-kluba, samo opsežnija. Svaka čast onome tko se sjetio to organizirati.
No odmah do tog legla kobasica, jedva sat vremena hoda daleko, leži zemlja koja mu je potpuna suprotnost. To je zemlja za koju ne znam kako je nazvati. Zemlja... kamenica?
Moglo bi biti.
Novalja je lijepo i šarmantno mjesto koje se prostire po suhoj vjetrometini koja čini početak sjevernog rta otoka Paga. Nemilosrdni udari bure ogledaju se u suhom tlu gdje ne raste puno i odsustvu vegetacije, iako se grad potrudio posaditi redove stabala i palmi uz glavna šetališta. Ako fenomen Zrća i dalje bude tu za deset godina, to će biti izvrsno ulaganje. Redoviti autobusi voze između centra i uvale i cestovna mreža je u redu, iako kao i svugdje u Hrvatskoj malo nedostaje parkinga.
Gledano u odnosu na velike gradove, Novalja je skupo mjesto. Hrana i higijena je barem 20% skuplja čak i u podružnicama Konzuma i Plodina u centru, a u Hiper Novalisu, trgovačkom centru na rubu mjesta, većina stvari je bezobraznih 50% do 100% skuplja nego inače. Začudo, takva razina cijena se ne prenosi na sve ostalo: suveniri i tržnica sa sitnicama su jeftini, a hrana u restoranima na svakom koraku nije ništa skuplja nego drugdje. Najeo sam se odlične ribe kao nikada prije u životu u maloj gostionici pored ribarnice.
Bili su toliko ljubazni upotrijebiti terminologiju bloga na računu.
Ono što Novalju čini vrijednom spomena na ovom blogu je njeno seksualno tržište. Dok je na Zrću tri puta više muškaraca nego žena, u Novalji je obrnuto. Ne znam je li takva situacija zato što žene manje izlaze od muškaraca i manje vremena provode pijane i mamurne, a više se kupaju, sunčaju, kupuju i šetaju, ili zato što već od početka dolazi više žena, ili je u pitanju nešto treće. Bilo kako bilo, prošetajte Novaljom i vidjet ćete ogromnu koncentraciju "nježnijeg spola". I ne samo to: kako Zrće većinom posjećuju demografske skupine koje su mlade i drže do statusa i izgleda, gotovo sve te žene su sređene i u izvrsnoj formi. Trebam li uopće napominjati da je u Novalji kultura takva da se u kupaćem kostimu ući u gotovo svaku trgovinu i da vlada prijateljska, opuštena atmosfera?
E sad, nemojte se previše zanijeti. Kao prvo, to što je negdje puno žena ne znači da će ti same pasti u krilo, kao što sam već podrobno opisao. Štoviše, budući da tu svi dolaze samo na kratko i nemaju priliku osjetiti samoću, odnos bi mogao biti i 90:10, i svejedno ne bi postojala klima "očaja" i drastično izmijenjenih kriterija, kao što postoji recimo u Rusiji. Avanturistične i lake da, bez kriterija ne. Kao drugo, to ne znači da si se potpuno oslobodio Zrća. Iako iz odnosa spolova slijedi da jedan dio žena uopće ne ide tamo, ne možeš na to računati. I dalje ćeš morati prihvatiti određeni rizik da će neka na kojoj radiš posjetiti slavnu uvalu i tamo nestati bez traga jer je našla nekog drugog, ili da ćeš ti morati jednu večer ići s njom kako bi zaključio stvar (kada će tvoje šanse biti bolje nego da si je upoznao u izlasku). Novalja ne znači automatski orgijanje dan i noć.
Ono što Novalja znači je obilje prilika. S tako nevjerojatnom koncentracijom mladih žena, i koje se još k tome izmjenjuju svakih nekoliko tjedana, to malo mjesto predstavlja rajski vrt u odnosu na neisplativo lupanje glavom o zid na Zrću. Ovdje muškarac koji zna što radi može postići ozbiljne rezultate. Čak i za obožavatelje noćne igre, ponešto kafića i polu-diskoa koji rade do kasno može se pronaći i u samom mjestu, te često imaju povoljniji omjer spolova. I k tome je sve to jeftinije - kako bi rekao Vuco, "sačuvat ćeš obitelj, sačuvat ćeš djecu, ZDRAVLJE ćeš sačuvat!"
Sve u svemu, Novalja i Zrće su fascinantan primjer kako mikro-ekonomske okolnosti mogu drastično utjecati na konačan ishod na seksualnom tržištu.
Imam 30 godina...ona je 1 godinu mlađa. Nazvat ćemo je "S". Izuzetno je atraktivna, gotovo vanserijska ljepotica, pored toga izuzetno obrazovana, zaposlena u managementu...rijetka pojava. Tu i tamo smo se sretali u trgovini ili u prirodi, morala je primjetiti da mi se sviđa. Jednom prilikom sam S susreo u gradu, u društvu sa mojom prijateljicom...koja nas je službeno upoznala. zadržali smo se u razgovoru desetak minuta, prijateljica je vragolasto natuknula da se nas troje možda trebamo družiti.
Eh, čekaj malo. Kako je ona to morala primijetiti ako ste se samo sretali u gradu i prirodi? Jesi li samo prošao pored nje i pomislio da je lijepa, ili ste razmijenili pogled, popričali ili tako nešto? Čak i ako vas je prijateljica samo službeno upoznala, ne znam kako je mogla primijetiti da ti se sviđa ako nisi išta drugo poduzeo. Istina, to nije toliko važno jer je logično pretpostaviti da se svaka zgodna žena sviđa svakom muškarcu, pa tako i ona zna da je gotovo svatko s kim stupi u kontakt priželjkuje, ali loše je čekati da vas sudbina spoji. Samo kažem.
Uskoro sam opet sreo prijateljicu i odmah je upitao za S, na što se nasmijala i rekla, "i ti si njoj simpa, moram vas spojiti". Desetak dana sam namjerno coolirao i pronašao priliku da susretnem prijateljicu, ponovo je upitao za S, na što mi je odgovorila da je na poslovnom putovanju i da će nas uskoro pozvati nekamo. Nakon malo manje od tjedna, S mi je poslala poruku da su one u gradu, pa da svratim ako sam negdje u blizini. Ispričao sam se i dogovorio kavu za tri dana. Na kavi se zanimala za mene, po govoru tijela, kada je govorila stalno se glavom kretala prema meni...podižući glavu.. smješkanjem, davala je znakove da sam zanimljiv, postavljala mi je pitanja o poslu, hobijima...stavovima.Pričala o svojoj obitelji, .S je natuknula da moramo što izaći navečer...na kraju je rekla da joj je bilo baš drago.
Iako to ne mora značiti nešto, molim uoči sterilnu temu razgovora. Uz iznimku smješkanja, razgovor je više nalikovao na intervju, a manje na "ostvarivanje emocionalne povezanosti", poznatije kao "ono nešto". Od svih cura s kojima sam ikada u životu spavao i/ili ostvario nekakvu vezu, niti s jednom nisam prije toga pričao o njenoj obitelji, niti me ona ispitivala o poslu i stavovima (uz iznimku možda smiješnih anegdota s posla). Ovo navodim samo kako bih izrazio sumnju u postojanje kemije, iako njen završetak ovog mini-spoja svakako davao nadu u nešto više. Dopuštam da postoje žene koje se iskreno mogu napaliti na (relativno) sterilan razgovor o poslu s pristojnim dečkom, iako je to malo vjerojatno, pa bi tako i žena ako joj se to svidjelo mogla iskreno izraziti svoje zanimanje. Ipak...
Znao sam da S ima neke obveze, i kad su prošle za nekoliko dana, poslao sam joj zahtjev na facebook...izmjenili smo par poruka...u zadnjoj je napisala "vidimo se" uz smajlić...djelovala je da joj je drago...sljedeći dan smo se još dopisivali i pitao sam je za broj telefona...Tada nastupa šok...četiri dana nema odgovora. Napravio sam glupost, jer sam imao čak neke iracionalne ideje da je nekakav banalan razlog...i poslao poruku s nekom šalom zašto se zagubila poruka... Na što odgovara da "nije žurba"...Poslijje dan dva vidio sam je u šoping centru i nešto šaljivo joj napisao, te je uzvratila samo jednim smajlićem...nakon par dana...nalazim se u kafiću u večernjim satima...dolaze one...S sa još jednom prijateljicom...ulazi...smješka se...tapša me po ramenu kao da će me zagrliti (sic!)...i rukuje se...nakon što su napravile krug dolaze do mojeg društva...ona se smješta u moju blizinu...ja je cijelo vrijeme ignoriram...malo pričam s prvom prijateljicom...počastim ih pićem...nekoliko se puta nasmijala nekim mojim forama...ali nisam htio ulaziti u razgovor s njome.
Nakon dan, dva kontaktiram prijateljicu...ona mi veli...znaš, S se sviđa jedan drugi...
Eto, ništa mi nije jasno...čemu kava samnom...zašto takvo odbijanje...ne uzvraćanje na poruku...od zrele osobe...čak poduzetnice. Gdje ja pogriješih?
Unaprijed hvala na odgovoru!
A) Namirisala je Betu. Početni interes stvoren preporukom prijateljice splasnuo je kada je osjetila odsustvo "onog nečega", pogotovo nakon što si je dodao na Facebooku (u pravilu je to potez koji simbolizira nižu vrijednost i gotovo stalkanje - bilo bi bolje da si je pitao za broj odmah na kavi ili da si čekao da ona tebe doda na Faceu - sigurno bi da je bila zainteresirana). Budući da ne znam o čemu ste točno pričali, teško je reći, no to mi se čini kao najvjerojatniji razlog. Također je moguće i da te pokopalo to provjeravanje je li dobila tvoju poruku, što je zapravo prilično čest drama test. Jednostavno je izgubila interes. Možda si bio previše formalan i previše vezan za bezvezne, neinspirirajuće teme koje te nisu mogle označiti kao zanimljivu točku u njenom životu. Možda si bio previše rutiniran ili običan za nju, dok je ona htjela probati nešto novo, nešto divlje.
B) Mlade i/ili zgodne žene su uvijek okružene prilikama. Kako kažeš da je ona ljepotica, unatoč svojoj dobi nije nimalo neobično da u svakom trenutku ima barem pet muškaraca koji kao i ti kruže oko nje i pokušavaju nešto. Sviđa mi se drugi nije nimalo neobičan ishod - našao se netko s boljom igrom od tebe. Ili je imala bivšeg (vjeruj mi, u 30 i nešto godina se lako može skupiti cijela galerija) koji je ponovno pokazao interes za nju. Bilo kako bilo, to je pouka da uvijek treba brzo djelovati (iako je dobro što nisi pao na prvi Beta mamac i potrčao naći se s njom samo zato što joj je bilo zgodno). Ako okolnosti (putovanja) to onemogućavaju, to je nesreća na koju ne možeš utjecati. Nekada neće naći nikoga mjesecima, a nekada će imati nekoga već sljedeći dan. Možeš se samo nadati najboljemu i ostaviti dobar dojam koji će poput spreja protiv insekata odbiti druge udvarače. Svejedno, katastrofa je moguća koliko god se ti trudio.
C) Htjela je još kojeg Beta orbitera (pardon, "prijatelja"), bez ikakvih drugih namjera. Ženski pristup prijateljstvima s muškarcima često zna biti tako plaćenićki okrutan i može žrtve ostaviti nespremnim. Muškarci koji samo iz zezancije flertuju s nekom ženom kako bi se uvjerili da su i dalje poželjni relativno su rijetki u odnosu na žene koje se napajaju na izvoru Beta obožavanja kako bi osvježile ego uvenuo od neuspjelih veza i neispunjenih očekivanja. U takvim okolnostima je praktički nemoguće izgraditi išta više od običnog razgovora. Štoviše, uspješne karijeristice, bile one u poslu, akademskoj sredini ili znanosti, često imaju vrlo "cut-throat" pristup životu koji nadilazi čak i razinu takvog pristupa koju imaju muškarci.
Može biti bilo koji od ovih odgovora ili neka njihova kombinacija. Bilo kako bilo, to što joj se nisi svidjeo nije problem ni nepravda. Žene su selektivne, jednostavno se nije dogodilo i sve to. Nema razloga za razočaranje. Ako imaš ispravan mentalitet obilja (da si vrlo ustrajan u svojoj potrazi za ženama općenito ali da ne tražiš ništa posebno od bilo koje pojedinačne žene), zašto bi se živcirao? Naravno, njeno golicanje signalima dostupnosti bilo je okrutno poput golicanja konja mrkvom koja mu je zavezana na leđima, i to je čini malicioznom, a ne samo izbirljivom. Ako ti to išta znači, ti si moralni pobjednik.
Upravo kada pomislim da sam vidio najluđe što naša zemlja može ponuditi, opet se nađem ugodno iznenađen. I to od koga nego od Dalmacije, našeg dobrog, starog izvora političke, ali i seksualne bizarnosti. To je regija koja nam je već dala Marijanu Čvrljak (Šibenik) i Severinu (Split), te naravno kultnog tipa "Kako da ju nagovorin na lignju" (Dalmacija općenito). Ozbiljno, ljudi moji, pa koji je vama vrag?
(Naravno, to ne znači da su naši manje osunčani krajevi išta normalniji ili bolji, ali svakako su diskretniji pa privlače manje pozornosti. O tom potom*)
Iako bi ove rečenice mogle vjerno opisati gotovo svakog dalmatinskog “galeba”, ili pak Barneyja Stinsona, junaka poznate humoristične serije “Kako sam upoznao vašu majku”, koji ne preza od najočitijih laži kako bi osvojio djevojku, sve ovo zapravo se događa u “najluđem gradu na svitu”. Djevojke najozbiljnije optužuju 24-godišnjeg I. M. da ih na prijevaru pokušava zavesti, predstavljajući se lažnim imenima i tvrdeći da je vlasnik privatnog biznisa.
Lako je zamisliti ga kako, u maniri pravog “galeba”, vreba svoju žrtvu iz prikrajka u nekom noćnom klubu. U pozadini trešti Severinina “Mala je dala” ili pak Rozgina “Ja sam ti bila samo privjesak”, a on kreće u akciju noseći u ruci čašu najfinijeg piva. Uz nekoliko subdinarskih pošalica, eto ga namah u kaznenom djelu, možda na “zadnjem sjedištu moga auta”.
Hajdemo odmah riješiti jednu stvar: osim manjine ekstremnih sponzoruša, koje su samo malen korak daleko od prostitutki, žene u pravilu neće spavati s nekim samo zato što je sportaš ili vlasnik privatnog biznisa. Ako ne vjerujete, otiđite u bilo koji kafić, disko ili restoran i počnite razgovor na temu bogate tvrtke u vašem vlasništvu. Možda ćete dobiti koju podignutu obrvu ili početni interes, ali za sve drugo potrebna je itekakva igra.
Sponzoruše koštaju par tisuća eura. Za sve ostalo, tu je igra.
I dalje ste skeptični? Promotrite koliko (samo očitih) prilika za zeznuti nešto ima u jednom tipičnom zavođenju:
a) upad - glup ili klišeiziran upad
b) razgovor - neugodna tišina
c) izgradnja privlačnosti - ne zanima je vrsta privlačnosti koju nudiš (npr. ništa joj ne znači to što si poznati pjesnik)
d) izgradnja ugodnosti - previše si seksualizirao razgovor ili ispao creepy
e) eskalacija - nisi dovoljno vremena proveo na nižim razinama dodira pa je odbila poljubac
f) komunikacija - prerano / prekasno si poslao poruku, ili si nazvao, a ona je htjela SMS.
g) spoj - rekao si nešto glupo ili prekršio Ignissovo pravilo #5
h) poljubac - pitao si smiješ li je poljubiti ili je nisi poljubio na prvom spoju jer je poštuješ
i) nisi imao prikladnu logistiku za seks
itd. itd. itd.
Iako se povremeno poslože planeti i netko na sreću prođe sve korake bez da igdje uprska (kriteriji su sve viši svakoga dana), igra, bila ona urođena, naučena ili internalizirana, jedini je pouzdan način prolaska svih faza do seksa i svega poslije njega. A ovaj tip itekako ima igru. Ne vjerujete? Pročitajte njegovu izjavu:
Uspjeli smo doći i do fatalnog mladića koji je prvih par minuta razgovora bio uvjeren da ga netko zafrkava.
- Molim? Ma dajte. Ne mogu vjerovati, sigurno vas je netko od mojih prijatelja zamolio da zovete i glumite novinara. Ne? Stvarno ste ozbiljni? - dio je onoga što nam je u šoku rekao splitski Casanova. Tek kada se opustio, počeo se i šaliti na vlastiti račun. - Ma slobodno napišite da sam ja veliki zavodnik i da mi je Hrvatska postala premala, pa sada idem dalje, hahaha. Mislim da je sve to pokrenula neka ljubomorna bivša djevojka koja se sada ljuti što sam u sretnoj vezi. Nema veze, često sam bio u društvu tih cura koje nisu baš čiste u glavi. Mogu li ja sad njih tužiti za klevetu - pitao nas je I.
Igra prepoznata. Sjedi, 5.
- Rekao je da je sportaš, da ima vlastiti biznis i ja sam mu povjerovala. Bilo mi je sumnjivo što nema profil na Facebooku jer očito nešto krije, ali tada to nisam shvaćala ozbiljno. Tvrdio je da želi biti u ozbiljnoj vezi sa mnom. Tek sam poslije doznala da već ima djevojku i da ja nisam jedina kojoj je to učinio.
Jedna od djevojaka koje su pokrenule cijelu stvar je Šibenčanka Barbara koja kaže da je I. upoznala i činio joj se kao miran i pošten. Djevojke [također] tvrde da je kod njega neobično to što im je svima govorio da želi pravu, ozbiljnu vezu, a to je i pokazivao. Našu sugovornicu zavodnik je čak htio pozvati i u inozemstvo na proslavu Nove godine, pa se ona pita ima li u njegovu “zavođenju” i nekih drugih motiva. Barbara tvrdi da je za cijelu prevaru doznala sasvim slučajno i pita se koliko je još djevojaka tako nastradalo.
- Nisam mogla vjerovati jer je uvijek htio upoznavati moje prijatelje, bio je pristojan, ljubazan i pretvarao se da je idealan. Šokiralo me kada sam doznala da mu ni ime nije pravo. Mislim da je to bolestan čovjek - kaže ljutita Barbara koja je za prevaru doznala tako što je zavodnik - zaveo jednu od njezinih prijateljica.
Ma nemoj? Činio ti se 'miran i pošten'?
"Mislila sam da je miran i pošten" i "Pretvarao se da je idealan (aka "muškarac vukodlak")" su hrčkoliko opravdanje žena koje zbog vlastitog napuhanog ega imaju nezdravu i neprirodnu potrebu za muškom dominacijom. Dobar način za za obranu od kretena koji te žele samo za seks je ne inzistirati na jakim izrazima dominacije kao što su bogatstvo, visina, moć, opasnost, tetovaže, preselekcija i sl. (te, naravno, kretenskoj igri, konačnom surogatu svih navedenih stvari). Mirnoća i poštenje nemaju ništa s tim, a nema ni to zove li te na Novu godinu.
Najbolje rješenje je, naravno, uz prestanak potrage za ekstremnim izrazima dominacije, ne spavati sa svakim tko ti se svidi istog trena. Pretpostavljam da bi čuvati se za brak bilo nezamislivo u današnjem svijetu, ali makar trunku suzdržavanja? Molim vas? Igrači u potrazi za neobaveznim seksom i/ili haremom će rijetko biti voljni čekati mjesecima. Iako ovo samo po sebi nije neprobojna mjera, spojena s normalnim kriterijima privlačnosti postaje vrlo, vrlo efektivna, te gotovo da ženi jamči sretan ljubavni život. Da, stvar je toliko jednostavna. To što je ovaj korisni paragraf danas u potpunosti ignoriran u korist savjeta "samo slijedi svoje srce bla bla bla srać truć" dovoljno govori o tome kamo ide naše društvo.
Iako je teško biti do kraja ozbiljan kada je ova priča u pitanju, činjenica je da su djevojke itekako ljute na “galeba” jer se, s pravom, osjećaju iskorištenima. Sve je otišlo toliko daleko da ojađene djevojke razmišljaju o podizanju kaznene prijave protiv Casanove zbog lažnog predstavljanja. Kontaktirali smo i policiju gdje su nam u nevjerici, neslužbeno, objasnili da u ovakvoj situaciji nema elemenata kaznenog djela jer se kazneno djelo lažnog predstavljanja goni samo kada je riječ o poslovima sklopljenim na prevaru ili sličnim situacijama. Mladi Casanova, dakle, definitivno nije ni u kakvu zakonskom prekršaju jer “galebarenje” ili odvlačenje djevojaka na prevaru u krevet nije zabranjeno. No, ako djevojke smatraju da im je I. nanio psihičke boli, mogu ga tužiti privatnom tužbom i zahtijevati odštetu. Ako do toga stvarno dođe, bit će to prva tužba zbog ženskarenja u našoj zemlji.
Ne vjerujem da ovo ima šanse proći kod nas. Naše seksualno tržište ima puno problema, ali ipak nismo još Švedska. Čak i ako prođe, to bi moglo otvoriti prostor za tužbe protiv žena zbog varanja i podmeatanja kukavičjih jaja.
No, na kraju krajeva, i sam autor članka je lijepo napisao istinu:
Jer, čini se da stvarno imamo ozbiljnih problema u međuljudskim odnosima kada činjenica ima li netko tvrtku ili ne može biti bitna za izbor partnera.
Dodajte uz riječ "tvrtka" riječ "kretenska igra" i njene derivative, i imate hrvatsko seksualno tržište u jednoj rečenici.
Nedavno sam primio više molbi za pisanjem o slučajevima poludjelog hrčka koji su ne samo licemjerni, već su i (ne)predvidljivo loše završili. Pretpostavljam da nikada nije loše educirati ženski dio javnosti o tome koje stvari nije dobro raditi, čak i ako su već toliko očite da bi ih svatko normalan trebao odmah prepoznati. Naravno, svaki put kada se tješim da je to "očito" i da bi pisati o tome bilo ravno batinanju mrtvog konja, zaskoči me ovakva priča koja mi pokazuje da ne, neke stvari nekim ljudima ipak nisu očite.
Današnja priča počinje u New Yorku, kamo je prošlog mjeseca stiglo truplo Sarai Sierre (33), pokojne nesretno udane majke dvoje djece sa Staten Islanda.
Znanstvenici još ne znaju što je bio točan uzrok njenog nezadovoljstva, no većina se slaže da je vjerojatno imalo neke veze s potpunim odsustvom igre iz njenog muža, Stevena Sierre. Kako biste mogli bolje procijeniti Betastične razmjere njegovog nesretnog duha, morate pogledati neke od stvari koje je objavio na Instagramu:
28.12.2012. "Nemojte varati u vezi... ako ste nesretni, samo otiđite."
28.12.2012. "Prava veza je ona gdje možete jedno drugome reći sve. Bez tajni, bez laži."
Po učestalosti postanja ovakvih statusa, poredak je vrlo jasan:
A) Žene koje su u vezama s kretenima pa postaju jadikovke o varanju kao udicu na koju će uloviti pokoji kompliment (npr. "Pa ti si savršena, tko god bi tebe prevario bio bi lud", etc etc).
B) Žene koje same varaju pa na bizaran način racionaliziraju stvarno stanje.
C) Beta muškarci koji znaju da su prevareni ili da će uskoro biti. Takvi će rado izliti svoje beznadno srce svakome tko ih želi slušati, iako zbog toga neće dobiti simpatije. Naprotiv, samo će se doimati još jadnijima.
U ovu kategoriju spada naš Steven. Osjeća da se njegova supruga ohladila i pokušava apelirati na njenu moralnost, te što se ona više udaljava od njega, to on više propada, jadikuje i moli za milost. Mislim da ta taktika nije upalila ne samo u posljednjih 100, već i 10 000 godina, ali tko sam ja da sudim? (Usput, ako ste se pitali gdje su Alfe koji varaju, ne, oni nikada ne postaju o tome. Dapače, vjerojatno niti ne koriste attention-whoring stranice kao što su Instagram i Facebook.)
07.01.2012. (dan kada je njegova supruga otišla u Tursku) "Dobre veze se ne događaju samo od sebe. Treba im vremena, strpljenja, i dvoje ljudi koji uistinu žele biti skupa."
Pet dana prije nego što se trebala vratiti u New York, Steven je opet iznio svoje emocije na Instagramu: "Ljudi postoje da bi ih se VOLJELO. Stvari treba UPOTREBLJAVATI. Razlog zašto je svijet u kaosu je zato što su STVARI VOLJENE, a LJUDI UPOTRIJEBLJENI."
Točno tako, Beta mužiću. Ti si UPOTRIJEBLJEN.
Sarai je pronađena usmrćena jakim udarcem u glavu 03. veljače 2013. kod zidina Istanbula, 13 dana nakon što je nestala. Istražitelji su rekli da je posljednji put bila viđena na sigurnosnoj kameri, odjevena u kaput i s torbicom u ruci. Predmeti nisu pronađeni s njenim tijelom, izvijestili su Turski mediji. Također nije imala hlače - pronađene su poderane u blizini. Policija je izjavila da unatoč tome nema očitih znakova silovanja, već da se vjerojatnije radi o pljački.
Što je Sarai uopće radila sama u Turskoj mjesec dana? Njen izgovor je bila fotografija (kojom se bavila kao hobi, ne profesionalno, a čak i da je bila profesionalni fotograf, sigurno se mogla izvući). Naravno, istina je malo neugodnija:
Sarai je dan prije nego što je nestala imala tajni susret. Po riječima Tarkana K., osumnjičenog koji je počeo komunicirati s njom tri mjeseca prije putovanja, upoznali su se online. Tarkan je pokazao istražiteljima e-mailove u kojima ga je obavijestila da dolazi u Tursku i pitala mogu li se vidjeti. Našli su se u lokalnom kafiću i tamo seksali u zahodu. Tarkanov odvjetnik, Ozkan Polat, izjavio je da "njegov klijent potječe iz dobre obitelji i studirao je u inozemstvu, te je vrlo demoraliziran ovim strašnim događajem." Tarkan je negirao ikakvo zlodjelo ili da su prije toga bili u formalnoj vezi.
Da vidimo... žena napušta svog muža i djecu, putuje 10 000 km, sama si sve plaća, i još je prasneš u zahodu sat vremena nakon što ste se upoznali uživo?
U međuvremenu, turska policija je prikupila više od 40 potencijalnih osumnjičenika za Saraino ubojstvo, ali još nije uspjela nikoga od njih povezati s tragovima DNA izoliranim sa scene zločina. Druga sigurnosna kamera je zabilježila nepoznatog muškarca za kojeg se čini da je na tržnici nekome prodao njenu jaknu, no to je jedini trag.
U intervjuu s turskim novinama Hurriyet, udovac Steven rekao je da ju je njen brat David prije puta zamolio da ne ide i upozorio da ga ne vara, već da ga jednostavno ostavi. Također navodi da je ona inzistirala na odlasku u Tursku koliko god se on protivio, te da je na kraju prihvatio njene želje. Nije htio komentirati glasine o nevjeri.
"Morao sam je pustiti da ide," rekao je Steven. "Bila je vrlo uporna. U takvim situacijama, moraš pružati podršku svojoj supruzi."
"Moraš pružati podršku svojoj supruzi." Jesu li više Beta riječi ikada bile izrečene? Pružati podršku bračnom partneru je normalna stvar ako se ona razboljela, umro joj je netko, rodila je, ili tako nešto. Pružati podršku supruzi koja te otvoreno ignorira i dogovara neobavezni seks na drugoj strani svijeta je toliko zastrašujuće Beta da sam ostao bez teksta.
Supruga se udaljila, možda te već prevarila, i sama planira odlazak u daleku zemlju na dugo vrijeme? Doslovno te moli da poduzmeš nešto i ne budeš takav jadnik. Svakom svojom akcijom te moli da se barem jednom u životu sjetiš da imaš testise, odlučno kažeš "ne" i da joj apsolutno zabraniš tako nešto. Čak i ako i tada nastavi raditi tu glupost koju radi, barem si sačuvao svoj ponos.
U Stevenovu obranu, nije baš da je imao puno izbora. Kada ti nad glavom visi naoštrena sjekira, vjerojatno ćeš pristati na sve samo da ta muka što prije završi. Vjerujem da su se tako osjećali i oni jadnici iz Bastille dok su ih vodili na giljotinu. Jedina je razlika u tome što za njih trollovi ne tvrde svakodnevno da su tako završili samo zato što im se krvnik osjećao nevoljeno.
Što se jadne Sarai tiče, njena priča predstavlja nevjerojatnu ironiju modernog feminizma koja bi bila smiješna da nije toliko tragična za sve uključene (najviše za njenu djecu). Ali ima i jedna sreća u nesreći: barem Stevena sada neće oguliti za alimentaciju. Možda i nije tako blesav kao što se čini na prvi pogled?
PRDIM (previše dugačak i mislilački post) verzija: 1. Američka žena ostavlja muža koji je ikona onoga što feminizam tvrdi da je dobar muškarac (poštuje njene granice, pruža podršku, brine se za djecu dok ona putuje i razvija svoj život, etc).
2. Sve to odbacuje za malo seksa s muslimanom (muslimanima?) kojeg je upoznala preko interneta, u zemlji gdje se žene stvarno tretira na način kojeg se feminizam grozi (očekuje se da budu majke, kućanice, budu podložne muškarcima, čedne, vjerne, etc).
3. Dok emancipirano iskorištava svoju neizmjernu slobodu, pijana od moći koju joj je feminizam dao nauštrb muškaraca koji je poštuju, brutalno je ubiju upravo oni muškarci koji su jedva dočekali da je ne poštuju i oduzmu joj navedenu slobodu.
1. Hrvatice su visoke, tamne i vitke. Imaju uglavnom mediteranski ton kože blago maslinaste boje, smeđu kosu i smeđe oči, iako ni plavuše nisu rijetke. Njihovi dugi vratovi naglašavaju elegantne figure slične modelima. Njihove guze su okruglaste, iako u prosjeku imaju male grudi. One su, bez sumnje, najljepše djevojke koje sam ikada vidio u mojim putovanjima kroz Europu, i daleko iznad svega osim možda nekih sitnih predjela Baltika. Mnogo su više seksi i lijepe od i Poljakinja i Ukrajinki.
Igniss: potpuno se slažem. Iako kvaliteta u mnogim drugim zemljama uopće nije loša (a ja uz to volim i Aziju i Južnu Ameriku), Hrvatice su definitivno najljepše ili među najljepšim ženama na svijetu.
2. Iako su Hrvatice ženstvene, čine se sasvim spremne za Amerikanizaciju (tj. "Pozapadnjavanje"). Cure otvoreno prigovaraju o nošenju peta ili uređivanju. Kada bi bog sišao s neba i rekao im da više ne moraju biti ženstvene, ulice bi bile prekrivene cipelama, šminkom i ostalim pomagalima. U zraku je lijeni osjećaj tipa "čemu se truditi", tako da me nimalo ne iznenađuje visoka stopa prihvaćanje hipsterstva i namjernog manjka uređivanja ili unakažavanja samog sebe (npr. kratka kosa, tetovaže, piercing, op.prev.).
Igniss: slažem se. Iako se često govori o šminkeraju u Hrvatskoj, on je gotovo ograničen na izlaske i sve je veća koncentracija spomenutih unakaženih žena - barem među mladima (čitajte dalje).
4. Hipergamične su po prirodi. Cure koje imaju dečka će biti potpuno otvorene tvom upadu, ne oglašavajući tu činjenicu sve dok ne dospijete do kasne igre. Zbog ovoga sam si nametnuo obavezu da pitam ima li dečka unutar prvih 15 minuta. Je li to dobra ili loša igra ne znam, ali rezultiralo je time da nisam bio vučen za nos kroz paklensko dopisivanje s curama koje su htjele istraživati druge opcije dok su u vezi. Budući da velik dio hrvatskih cura ima dečke, to je problem, ali naravno i da ima mnogo onih koje nemaju.
Igniss: ovo ne bih nazvao nekom posebno-hrvatskom osobinom jednostavno zato što je teško razaznati zašto se to zapravo događa. Recimo da je bilo suprotno i da cura odmah kaže nekome tko joj priđe da ima dečka i hvala ali nije zainteresirana. Je li to zato što je uistinu lojalna, ili zato što je taj koji joj je prišao imao lošu igru? Vidim na što Roosh misli: većina cura se ponaša kao da je slobodna bez obzira na stvarno stanje, te ti kaže da ima dečka tek nakon što je odlučila da to ipak nije dovoljno igre za nju ili se prisjetila da ima nekoga. To, logično, vodi do zabrinjavajućeg zaključka da onima koji imaju dobru igru nikada neće reći da ima dečka, već će jednostavno prijeći kod njih, kako im se neki učini više Alfa (tj. privlačniji) u kojem trenutku. U praksi tu pojavu nazivamo "Alfa vrtuljak", dok je engleski izraz nešto vulgarniji, "co*k carousel".
Ilustracija: Alfa vrtuljak
Svejedno, dobro mi je poznato da većina hrvatskih cura obožava absorbirati mušku pozornost i održavati druge prilike unatoč tome što je u vezi. Vjerojatno ovoj činjenici i pridonosi to što mnogo naših djevojaka smatra da im je ispod časti biti same, pa ulijeću u veze čisto tako zbog zabave i onda naknadno "unaprijeđuju poziciju".
5. Gotovo sve govore engleski. Svatko ga mora naučiti u školi već od dječje dobi.
Igniss: vrlo mi je drago čuti ovo. Po mom mišljenju je obavezno učenje engleskog svejedno produciralo ogromne brojeve učenika koji nisu imali pojma više od "hello", ali vjerojatno se stanje popravlja, a i više smo izloženi stranim izvorima kulture kao što su glazba i serije. Ovo je jedna od pozitivnih strana amerikanizacije. Neka netko proslijedi ovo Ministarstvu obrazovanja.
6. Stranci su popularni. Nije baš da Hrvatice ne vole svoje muškarce, jednostavno svoju zemlju poimaju kao nešto dosadno i tupo. Žele upoznati tipove iz egzotičnih mjesta kao SAD i Engleska.
Igniss: Ah, popularno "Rastopim se kad čujem britanski naglasak". Dovoljno rečeno. I toliko o tome da mi "mrzimo SAD".
7. Nude puno bolji povrat na investiciju od Ukrajinki. U Ukrajini, suočavaš se s tvrdim istočno-europskim mentalitetom, gdje žene sve poimaju kao transakciju, gradovima pripi**inama, te jezičnim barijerama. U Hrvatskoj, imaš privlačan glavni grad s mnogo govornika engleskog jezika i curama koje je lakše dobiti u krevet (op.prev.: LOL). Nema nikakve dileme da treba ići u Hrvatsku, a ne u Ukrajinu, iako je još nedorečeno koje čine bolje djevojke, a ne samo seksualne avanture. Ali pazite: vijesti o Hrvaticama se šire i vjerojatno će biti puno više konkurencije unutar pet godina.
Igniss: ovo se poklapa s mojom ukupnom ocjenom (čast iznimkama <3) "pune kriterija, a lake". Svejedno, ne slažem se da će doći do nekakve navale ljubavnih turista. Pa mi smo turistička zemlja već gotovo pola stoljeća i ne može se reći da je to promijenilo nešto značajno, iako svakako podiže ego lokalnim ženama.
8. Moja igra u Hrvatskoj je automatski postala posprdna zbog silne količine lošeg stava na koji sam naišao. Taj stav nije bio automatski, ali događao se toliko često da sam morao uključiti one dijelove igre koje nisam morao upotrijebiti sve od kada sam napustio SAD, pogotovo što se tiče prijateljica koje su gnjavile i cockblockale (ometale daljnju igru s metom, op.prev.).
Igniss: i ja sam već odavno rekao da je naša zemlja još daleko od SAD-a, ali da je nevjerojatno amerikanizirana s obzirom na svoju razinu razvoja. Što se igre tiče, to znači da je na snazi pravilo 20/60/20: 20% cura eksplicitno želi visoku razinu igre, 60% želi barem umjerenu količinu igre iako često to negira, a 20% ne želi igru i to ih odbija. To znači da ćeš najmanje svaku drugu hrvatsku ženu s kojom nešto pokušaš automatski izgubiti ako nemaš dovoljno igre, a iz toga slijedi da je kretenska igra najbolji mogući modus operandi ako čovjek želi biti seksualno i ljubavno ispunjen s našim ženama. To je za našu državu porazna činjenica i glavni razlog zašto su sve popularniji blogovi poput ovoga.
9. Ključ je izolirati je od prijatelja. Jednom kada izvježbaš izolaciju, izvježbat ćeš spavanje s hrvatskim curama. Najčešći potez koji sam koristio i koji je doveo do najviše seksa bio je "idemo u šetnju." (prilično jednostavno, op.prev. vidiš, samo moraš odlučno nastupiti) Moraš se oduprijeti svim njenim pokušajima da de-izolira situaciju time što će povesti prijateljice sa sobom. Ako ideš na brzi seks, nema koristi od toga da trošiš vrijeme na njen društveni krug.
Igniss: ne znam što bih rekao na ovo, ali univerzalna je istina da je vrlo loše ako ti cura dovede na spoj prijateljicu ili nešto slično, pa to vrijedi i za noćnu igru.
10. Starije žene (blizu 30 ili više) se ponašaju vrlo slično usidjelicama u Americi. Njihov stav je mnogo tvrđi, igraju više igara i stalno te testiraju. U dobi kada bi trebale imati mekši pristup kojim će nadoknaditi ono što nemaju u odnosu na mlađe konkurentice, umjesto toga je stvarno mučno nositi se s njima. Bilo mi je puno draže provoditi igru u rasponu od 19-23 godina.
Igniss: da, da i da. Iako su najmlađe i najljepše djevojke najvrijednije na tržištu i stoga najpoželjnije, one koju upravo počinju dugi, bolni zalaz (26+) su te koje imaju najviše kriterije i najgrublji pristup ljubavi koji zahtijeva maksimalnu igru. To se vjerojatno događa zato što je žena te dobi upravo počela stjecati financijske prilike i iskusila flertovanje s "ozbiljnim" muškarcima visokog statusa na radnom mjestu, te je stoga dobila dojam da je sada još više poželjna nego prije, a još je nisu udarili u lice neugodni znakovi starenja. U prijevodu, žene se najviše precjenjuju u dobi od cca 30 godina.
11. Zgodne žene starije od 24 su često u potrazi za bogatašima ili čak sponzorima. Možeš ih nanjušiti iz daljine: savršeno odjevene i našminkane s ogormnim petama, ali stalnim svađalačkim izrazom na licu. Nije ih briga je li tip mafijaš ili direktor, samo da je velika riba. Kako zapadna kultura inficira Hrvatsku i uništava obitelj, vjerujem da će postojati sve veći broj privlačnih ali starijih žena koje čekaju da ih oženi bogataš. Za deset godina, ovo bi moglo rezultirati viškom ponude koja će uzrokovati "poštanske nevjeste" kao u Rusiji.
Igniss: ovo mi se ne čini baš realno. Istina je da se negdje nakon kraja faksa ženski prioriteti često okrenu iz "dominantni tip za kojeg nije bitno koliko ima novca" u "dominantni tip visokog statusa i bogatstva", pa tako dolazi i do sponzoruša (koje su, kako on dobro primjećuje, većinom žene na početku zalaza, a ne one najljepše i najmlađe). Svejedno, iako će većina njih završiti na otpadu, bez da ikada uhvati bogatog i moćnog muškaraca svojih snova, to ne znači da će otići u SAD. Pa nismo mi Rusija (koja ima još mnoge druge faktore).
12. Ignoriraj izvještaje na internetu da su hrvatska odmarališta uz more ljeti odlična mjesta za hvatanje lokalnih djevojaka. Osobno sam se uvjerio da je ovo samo fama. Plaže, uvale i pripadajući hoteli i apartmani su gigantski sausage-festovi (i domaćih i stranih kobasica), a cure dobro znaju svoju vrijednost u takvom okruženju. Nije nimalo neobično da uvijek budu okružene hrpama prijatelja/ica. Iako je i dalje moguće, mnogo je lakše i isplativije prasnuti curu koju si upoznao u Zagrebu usred ljeta koristeći dnevnu igru, nego se natjecati s masom napaljenih, pijanih tipova uz more.
Unatoč mnogim nedostacima o kojima ste upravo čitali, prosječni muškarci će cijeniti ono što Hrvatska nudi više nego ono u Poljskoj, mojem favoritu koji pomalo blijedi. Moje iskustvo u Hrvatskoj je pomalo skinulo blještavilo s poljskih cura, zato što je kvaliteta koju sam prasnuo u Hrvatskoj bila toliko veća. Jedino je pitanje hoće li zabava uskoro doći svom kraju kako još više ljubavnih turista ide u Zagreb.
Igniss: situacija će se pogoršati, ali to će biti zbog napretka feminizma, rasta stopa debljine, te općenite amerikanizacije, a ne zato što će doći do poplave stranih igrača (ili Beta tipova). Roosh po meni daleko precjenjuje broj muškaraca diljem svijeta koji se uopće bavi igrom, a kamoli onaj koji bi posjetio neko mjesto samo zbog žena. A s druge strane, možda je i u pravu? Naposljetku, navale Britanaca i njihovih stag-partya (momačkih večeri) su dobrano osakatile Krakow i Warszawu, tako da tko zna.
Zbog ekspanzije i praktički neograničenog materijala za serijal "Cure koje vole kretene", odlučio sam ga odvojiti u posebnu sekciju. S jednakom radošću kao i vi očekujem prinove u mojoj i vašoj najdražoj reportaži u nastavcima.
Planirao sam za danas neki drugi post o jednoj popularnoj stvari, kada je iznenada došla još jedna popularnija. I sočnija. Mmmmmm, koliko samo sočnija. Neodoljivo.
Ovo je post o nečemu o čemu sam već pisao. Ovo je post koji će raspaliti strasti bezličnih, neosuđujućih muškaraca i žena diljem Hrvatske, kao i svaki post koji donosi čvrste dokaze i primjere o bezvremenoj istini: da određena vrsta žena čini loše partnerice za dugoročne veze, a nadasve brak. Mentalno impotentni čuvari modernog morala bježe od neugodnih istina koje ne mogu prihvatiti kao što moljci bježe od naftalina. Vrište, napadaju, vrijeđaju, iskreću činjenice i pokušavaju ih iz daljine zamaskirati svojom praznom retorikom. No neugodne istine uvijek isplutaju na površinu, kao slabo sakriven leš na sceni ubojstva. Tako se dogodilo i ovog puta. Evo neugodne istine koju sam napisao prije točno godine dana i dva mjeseca:
Ne razumijem što je ovo [dijete i vjenčanje] trebalo Milanu [...] na listi onoga što ne čini kvalitetnu ženu, mislim da [Severina] ispunjava gotovo sve kriterije. Uzdajući se u prošle pokazatelje, Milanu ne bi loše došlo investirati u DNK test. [...] Sve bi to bilo otpisano kao glup ali bezopasan čin da on to čini iz zabave. Tko ne bi htio imati popularnu igračku, iako malo isluženu? No on je odlučio ne samo oženiti je (nije stigao, op.a.), već i imati dijete s njom. Dobru zabavu sa sudom za razvode koji će te uskoro silovati gore od crnaca u američkom zatvoru.
"Novopočeni zaručnici su djelovali ludo zaljubljeno?" Stvarno? Prije "on je djelovao ludo zaljubljeno." Nazdravlje s tim.
Samo ovo jednostavno opažanje - da Milan čini grešku ozbiljnim vezivanjem za ženu za koju dokazano postoji povećana vjerojatnost da će ga ostaviti ili prevariti - bilo je dovoljno da pokrene lavinu skandala, uvreda, pa čak i prijetnji. Neugodne istine danas jednostavno ne smiju biti izrečene - čak ni kako bi bili izneseni kontra-argumenti, već: "Tišina! Kako se itko usuđuje izreći neugodnu istinu?"
Nažalost, neugodna istina nikada ne nestaje. Stoga će degenerirane horde relativista još jednom imati razloga za razočaranje. A njihove niske strasti ispoljene u praznom moraliziranju ex-cathedra opet će biti uzburkane kada pročitaju ovo:
U istom tjednu se događa da je Popović u razgovoru za srpsko izdanje Glorije otkrio da mu zaručnica i sin, kada nisu s njim [već dva mjeseca], strašno nedostaju, da bi on i Severina voljeli imati puno djece te da čak razmišljaju i o posvajanju. A ona je u novom broju tjednika Gloria nama otkrila nešto posve suprotno. Iz čega je lako zaključiti da nešto jako ne štima u njihovom odnosu i kako je zapravo kratak put od velike ljubavi do velike tuge.
Tako je i na pitanje koliko su točne sve učestalije priče da između nje i Milana Popovića postoje nepomirljive razlike, štoviše, da su prekinuli vezu, pjevačica odgovorila:
- Istina je, nismo više zajedno.
Gle čuda, veza je potrajala točno onoliko koliko sam predviđao, i završila je točno na način na koji sam predviđao! Ok ok, ne baš točno na taj način - nisu se stigli vjenčati, i dijete je (nadam se) njegovo. Ali Severina je dobila slavu, dramu, nekretnine, obožavanje, dijete, i k tome dijete koje će bez obzira na manjak braka morati biti "prikladno uzdržavano". I još je postala gotovo nacionalni heroj (za jednu vrstu degeneriranih trollova zato što je "pokazala onim tamo" patrijarhalnima, za drugu zato što je "pokazala onim tamo" Srbima). A što je dobio Milan?
'Moja odluka je dugo u meni sazrijevala. Amerikanci bi rekli 'neslaganje karaktera', kao osobe smo previše različiti. Trudili smo se sve to uskladiti, ali očito nije išlo. Milan je otac mojeg djeteta, ja ga poštujem, i zato ne želim ulaziti u detalje', izjavila je Severina za Gloriu.
...
Primjetno je kako je u cijelom intervjuu Severina veoma pristojna i korektna prema sad već bivšem partneru Milanu. Priznala je kako se u njega zaljubila jer je od prvog dana inzistirao da imaju dijete, kako kod njih ljubav nije bila upitna, no kako su potpuno različiti.
Moram priznati, ovaj Milan je stvarno dobar. Kako ju je samo uspio preveslati i sakriti te "nepomirljive razlike" od nje? Čak ju je i naveo da zatrudni dok još nije bilo očito da su potpuno različiti. Kakva perfidnost! Nju sada jako žalosti što mu mora uzeti dijete i novac, ali to je jedino pravedno rješenje nakon što je otkrivena njegova različitost.
Ako ste mislili da je Severina ovim tipično modernim ponašanjem naljutila konzervativce, pa oni sada oni pljuju po njoj, zabunili ste se. Naime, Severina je u najboljim odnosima s upravo predstavnicima tobože najveće konzervativnosti u RH, koji su prodali dušu feminizmu i odlučili pogaziti vlastita načela za svoju u praksi nimalo kršćansku, ali na papiru ipak "njihovu" ljubimicu:
Jedna od najpopularnijih hrvatskih pjevačica otkrila je i da je sina tajno krstila u Rijeci kako bi izbjegla medijsku pompu. Objasnila je i 'misterij' odsutnosti Milana s krstitki, kao i činjenicu da je svećenik unatoč tome pristao krstiti dijete.
'Svećenik mi je objasnio da ako se otac ne javlja, ako nije vidio dijete dva mjeseca, a bio je u više navrata obaviješten o krštenju i nije se protivio tome, majka kao duhovna štićenica djeteta može taj čin obaviti sama' (WTF???), izjavila je splitska pjevačica te dodala kako je o krštenju s Milanom razgovarala na samom početku njihove veze i on nije imao nikakav problem s tim.
Kan. 868 - § 1. Da bi se dijete dopušteno krstilo, potrebno je:
...
2. da ima osnovane nade da će biti odgajano u katoličkoj vjeri; ako te nade nema, neka se krštenje prema propisima krajevnog prava odgodi pošto se razlog obrazloži roditeljima.
Crkva mi se ne čini nešto konzervativna ako tu nalazi osnovanu nadu! Istina, mogu razumjeti da su obavili krštenje, jer čemu kažnjavati dijete koje nije krivo za to što rade njegovi roditelji, ali opravdanje im je za pasti u nesvijest. Zašto jedna institucija koju se inače optužuje za patrijarhalizam proglašava da je majka po defaultu duhovna štićenica? Zašto ne obrnuto? Je li Katolička crkva takva konzervativna institucija kao što je se optužuje ili nije, tko je tu lud?
Ooops, zaboravio sam da je Crkva odavno napustila svoja načela i prestala ih provoditi, inače bi se otkrilo da Rimokatolici zapravo ne čine više od 5% populacije Hrvatske. Naime, ostatak se klanja nekim drugim bogovima.
Da zaključimo, nemam ništa protiv Severine kao osobe. Neka tko god želi priča s njom, pjeva s njom, spava s njom, putuje s njom, zabavlja se i sluša je. Super. Samo je loša ideja oženiti je i/ili imati djecu s njom. Ili rečeno i dokazano na jednostavan način koji izaziva noćne more neoliberalnim trollovima:
Drolje čine loše supruge.
(disclaimer: ne, to ih ne čini lošim osobama, samo lošim izborima za ozbiljnu vezu i brak)
Prijateljica mi spominje da joj je jučer neki tip upao na ulici. Osim toga što je rekla "da je zahvaljujući čitanju mojih članaka odmah shvatila o čemu se radi" (hvala lijepa!), tema me zainteresirala pa sam se raspitao o još malo detalja.
Ukratko, hodala je ulicom za nekim svojim poslom kada je odjednom iza sebe začula glasno "Hej curo!" Pozivatelj je bio negdje oko pedeset godina, blago sijede kose i prosječnog izgleda koji je u međuvremenu rapidno zaboravljen. Budući da je ona u dvadesetim, njoj se učinilo čudno, no bilo je očito da se čovjek obraća baš njoj pa se okrenula, pomalo zbunjena, i stala.
"Hej curo?" To nije daleko od "univerzalnog otvaranja" (hej), i nečim se mora otvoriti, no mislim da nije uputno vikati za metom kako bi te primjetila, pogotovo kad se radi o najtežoj i najbeznadnijoj vrsti upada, na ulici s užurbanim, nepoznatim ljudima koje jednostavno nije briga. Bolje je ubrzati korak i doći do nje. No, uzevši u obzir što je čovjek učinio sljedeće, ipak ima smisla (i dajem mu bodove zbog jaja koja demonstrira):
"Ne sjećaš me se?" pitao je on, očito primjetivši njen zbunjen izraz lica. "Mislim da bi me se trebala sjećati". Rekao je par detalja o sebi koje nije baš zapamtila.
Podvojen sam oko ovakvog otvaranja. Nije loše jer stvara nekakvu familijarnost, i definitivno ti kupuje prozorčić pozornosti kroz koji se možeš dalje predstaviti, no istodobno te i gura u manjak očekivanja. Ako ste se već upoznali i ona se tebe ne sjeća, a ti se sjećaš nje, što to govori o tebi? Trebalo bi biti obrnuto.
Razmislila je na trenutak i postala skoro sasvim sigurna da ga ne poznaje. Nije baš znala što bi mislila o njemu u tom trenutku, no opet, možda ga je stvarno zaboravila? Obiteljski prijatelj? Unatoč tome, refleksno mu je pružila ruku, koju je on prihvatio i nastavio s auto-golom: drugom rukom je prekrio njenu nadlanicu i, daleko predugo da bi se to smatralo slučajnim, prelazio preko nje kao da je miluje.
Ja volim isticati koliko je dodir bitan i koliko daleko dodir može odvesti. Ipak, ovo je bilo pretjerano - i zbog toga što je prerano u razgovoru, i zbog toga što rani dodiri, kao i izrazi interesa, trebaju biti lagani i suptilni. E sad što se tiče rukovanja, primjetit ćete i kod političara i kod prodajnih agenata da, tijekom rukovanja, drugom rukom kratko potapšaju podlakticu onoga s kime se rukuju.
Da.
To stvara instantni osjećaj prisnosti. Ipak, vrlo je različito od hvatanja ruke u stisak poput hlapa i milovanja koje je istog trenutka creepy i stavlja metu u defenzivu. Fizička eskalacija je dobra i većini ljudi je nedostaje, no svejedno treba biti oprezan, i paziti na kontekst. O dodiru i doziranju dodira se mogu napisati cijele knjige. Naravno, najbolje je isprobati uživo i učiti na svojim i tuđim greškama.
Ne!
U ovom slučaju, čudan dodir ju je iznenada vratio u realnost, i postala je svjesna istine: ovo je upad! Od tog trenutka se nekako isključila i počela samo razmišljati kako da se udalji, a da ne ispadne nepristojna.
Po meni nije nešto loše da meta shvati da je to upad. U većini slučajeva, ako si napravio dobar prvi dojam, neće se ništa loše dogoditi zbog "povratka u realnost". Naravno, u slučajevima gdje nema neke povezanosti između vas (stvaranje brze povezanosti je predmet Igre) i ona je u žurbi na prometnoj ulici, tvoj okvir je vrlo ograničen. Pomoglo bi i to da nema razlike od 30 godina između tebe i mete i da si zgodan, dobro obučen ili posebno elokventan (dovoljno je jedno do tri), što ovdje nije bio slučaj.
Nakon minutu čavrljanja (gdje je većinom govorio on, a ona tek ponešto kratko dodavala), pitao ju je da sjednu negdje na kavu. Ona se ljubazno ispričala da žuri nekamo i otišla.
Zatvaranje (close) bi trebalo odgađati koliko god situacija dopušta, kako bi u međuvremenu nastala što veća povezanost i izgubio se onaj akutni osjećaj "ali tek sam ga upoznala" (o ovome će isto biti riječi po temom 'Lažno vremensko ograničenje'). Na ulici to nije puno, isto kao što ne bi bilo puno ni kod konobarice u prometnom kafiću. No ako je upad očito pri kraju i nemaš što drugo, ništa te ne košta pokušati. Pozovi negdje na instant-spoj, kao ovdje, ili pitaj za broj (e-mail ako želiš biti pismen i minimalno agresivan). To nije ništa ni loše ni uvredljivo - u najmanju ruku, ona bi trebala biti počašćena.
I, koja je moja ukupna ocjena gospodinovog upada? Nije nešto, ali osim čudnog dodira nije ni loše. Njegova tehnika je vrlo osnovna, no dajem mu bodove za hrabrost. Iskreno, koliko bi muških čitatelja uopće počelo razgovor, i to u puno manje stresnoj situaciji od ove? Nije se ni osramotio niti je išta izgubio niti je ikoga uvrijedio. Ne sumnjam da će ovo, unatoč manjku finesa, ako bude dovoljno uporan (moja procjena: 50-100 upada) upaliti na nekoj kojoj će to imponirati i s kojom će dobiti priliku da je bolje upozna na kavi. Odatle je bitka njegova da je izgubi.
Unatoč jednakosti uvjeta studiranja, i činjenici da žene stječu oko 60% fakultetskih diploma u SAD-u (i RH), žene su i dalje žrtve zle patriarhije i muškaraca koji ih ponižavaju zato što su uspješnije od njih.
Huh?
Na većini sveučilišta je odnos muških i ženskih studenata nešto slabiji od 50/50. Za sami broj studenata nemam točne podatke, ali rekao bi da je razlika mala, ne više od 45/55 (zato što nešto više muških odmah ode na tržište rada, emigrira, napusti faks, etc.). Na nekim sveučilištima je ekstremnije veći broj žena, recimo onome u Zadru, koje ima mnogo tradicionalno ženskih studija kao što su jezici, knjižničarstvo i edukacija, a nijedan tehnički faks gdje bi se očekivala muška većina (iako se i na takvim faksovima odnos pomalo smanjuje). No kakve ovo ima veze s represijom?
Još jedna djevojačka večer, ne njihovim izborom.
Poslije ponoći, na kišnu noć prošlog tjedna, velika grupa studentica se ugurala u kut mračnog bara u podrumu. Obasjane neonskim svjetlom, prolijevale su pivo iz vrčeva, razmjenjivale šale i pjevale. Kao noć vani, postojalo je sve - osim momaka. "Ovo je tako tipično, skoro svaku noć," rekla je Kate Andrew, apsolventica. Iskustvo ih je počelo umarati: obuku uske topiće, srede frizuru i šminku i sve to, samo da bi se gledale, "jer jednostavno nema muških".
U smislu akademskog napretka, ovo uopće nisu loše vijesti za žene - nazdravimo ženskom napredovanju. I žene su naravno na faksu zato da bi dobile diplomu, ne zato što traže partnera. Ali okružene s toliko drugih uspješnih žena, često im je puno teže pronaći nekoga za spoj u petak uvečer.
Reportaža sa Sveučilišta Sjeverne Karoline u Chapel Hillu, gdje je oko 60% studenata ženskog spola, opisuje probleme koji nastaju s neuravnoteženošću spolova. E sad, iako se s tim novinama slažem većinu vremena, zbog ovako blesavog tumačenja problema bi ih mogao prozvati New Beta Times. Pogledajmo:
"Žene na kampusima s neravnotežom spolova plaćaju društvenu cijenu za uspjeh i, na neki način, viktimiziraju ih muškarci točno zato što su uspješnije od njih," rekao je prof. Campbell.
Brzo, neka netko zove policiju!
Unatoč pogrešnim temeljima, ovo je vrlo zanimljiv članak u smislu društvene dinamike, te kao uvid u razmišljanje vjerojatno najpoželjnije ženske skupine, one za koje se Igra interesira. Što se događa kada se drastično promijeni odnos muškaraca i žena? Za višak muškaraca je lako predvidjeti posljedice, kako vidimo u uvali Zrće. No što kada postoji manjak muškaraca? Ako ste mislili da će odgovor biti "svi momci na kampusu imaju curu, a trećina cura ostaje sama", prevarili ste se.
Charlie Sheen šalje pozdrave
Ne treba ni reći, ovo stavlja momke u poziciju da igraju koliko žele, tako da čak i oni koji su voljni za ikakvo vezivanje dolaze sa zapetljanom ljubavnom prošlošću. Rachel Sasser, apsolventica povijesti, rekla je da prije nego su ona i njen momak počeli hodati, "bio je s barem pet mojih poznanica - za koje znam."
Još gore, cure se osjećaju pod pritiskom da idu dalje nego što im je ugodno, da zaključe stvar. A za muško varanje, "Cure to toleriraju zato što moraju," rekla je Emily Kennard, studentica 3. godine. "Ako ne toleriraš, nemaš momka." (Gđica. Kennard je ipak nadodala da osobno ne tolerira varanje)
Užas! Ovo je za ženu nekakva situacija u kojoj je što god napravila na gubitku. Ili je sama ili trpi varanje. Gdje su normalni momci? U takvim okolnostima, vjerojatno čak ni patentirana obrana od kretena - odlaganje seksa - ne bi baš pomogla. A ona koja se prepusti, u nadi da će "uhvatiti" nekoga, si samo još više kopa rupu inflacijom svog broja. Pravedno ili ne, to bi moglo negativno utjecati na nju kada se prilike srede (ako se ikada srede). Ovo je velika nepravda bez lakog izlaza...
... na prvi pogled:
Jayne Dallas, apsolventica na marketingu, gunđala je kako je populacija muških studenata čak i manja kada je se gleda kao stvarnu skupinu dostupnu za hodanje. "Od tih 40 posto [muških studenata na kampusu], možda ih je 20 posto koje bi uopće razmatrale, a od tih 20, 10 su zauzeti, tako da se sve cure bore za preostalih 10%," rekla je.
Uistinu, mnogo je Mr. Usamljenih na kampusu. "Iako postoji ta ogromna razlika između spolova, to i dalje ne mijenja činjenicu da se momci muvaju uokolo i jadikuju nad svojim samačkim statusom," rekao je Patrick Hooper, apsolvent.
Čekajte, gdje smo ovo već vidjeli? Ah, da. Zanemarimo na trenutak lošu matematiku (tražene riječi su bile da je 40 od 100 studenata muško, a samo je 50% tih muških studenata vrijedno razmatranja, a od tih vrijednih razmatranja je 50% njih zauzeto, a 50% su predmet borbe, što bi dovelo do realnog omjera (kad izuzmemo zauzete žene i sl.) od otprilike 4 žene na jednog muškarca). Bit je u tome da u današnjim uvjetima, činjenica da postoji višak žena neće dovesti do nekakvog obilja za prosječne muškarce, a što bi se razumno očekivalo. Naprotiv, oni će ostati gdje jesu, dok će Alfe biti ti koji žive poput sultana sa svojim haremima.
Svakako, možda će jedan mali dio uspjeti zgrabiti ljepšu curu nego što bi inače uspjeli, i par posto će naići na topliji prijem ako se odvaže na upad. Ali za većinu, test "imaš-li-ono-nešto" ostaje nepremostiva barijera. Ne vjerujem da bi tih 50% otpisanih pomoglo ni da je odnos 35/65: ženska hipergamija (težnja za partnerom maksimalne kvalitete) je jednostavno tu, i tu ostaje. Možda s 20/80...
U obranu ženskog odabira, ne pomaže ni to što su cure u toj dobi na vrhuncu svoje moći, a mnogi momci tek trebaju izgraditi privlačne muške osobine, kao iskustvo, šarm, novac, moć i ostalo što (dijelom) dolazi s godinama. Njihov relativni odnos seksualne vrijednosti je kao odnos vojne snage indijanaca koji jurišaju na mitraljeze. Bilo kako bilo, seksualni nagon se ne može silovati da Betu učini privlačnim, i nikakvo posramljivanje žena zašto ne padaju na prosječne dobrodušne momke neće to promijeniti. Staro pravilo iz "5 minuta Alfe je vrijedno 5 godina Bete" opet izranja poput leša koji je neugodno odlučio isplutati ravno pred šerifom.
Ignissovo pravilo #7: Za sve veći broj žena, biti sama ili u bilo kakvoj vezi s Alfom je prihvatljivija sudbina nego biti s Betom.
To vodi do ovakvih katastrofa na seksualnom tržištu. Ako se pitate koliko je "odjeba" u korist "sexy tipova" potrebno prosječnom momku da jednostavno kaže "je**š to" i napusti tržište, broj je uznemirujuće mali. To dodatno pogoršava odnos. E sad, naravno da se neće sve žene povoditi za takvim nagonima, i nekima će "normalni" kriteriji i dalje biti važniji nego "ono nešto". Ali ja ne bih živio u nadi.
Na kampusima u velikim gradovima, žene imaju više opcija. "Do 2. godine, dobila sam dojam da nema nikoga na ovom faksu s kim bi mogla hodati," rekla je Ashley Crisostomo, apsolventica sa Sveučilišta Fordham iz New Yorka, koje je 55% žensko. Većinom je bila sa starijim zaposlenim muškarcima iz grada.
Ali u klasičnom studentskom gradu, društveni život je ograničen na bratstva, partije, lokalne barove i kafeterije. I muškarci na faksu - ni inače ne baš poznati po džentlmenstvu - mogu biti posebno nepristojni kada im brojke idu u korist.
Žene ne žele ostati na cjedilu, tako da se natječu po muškim uvjetima. Puno je više neobaveznih susreta koji ne vode u ozbiljnije veze. Budući da žene u toj dobi općenito ipak žele "nešto više", one gube. Neke rado provode subotu navečer u knjižnici. A mnoge bi radije izašle s prijateljicama, nego hodale s grubijanom s faksa.
Onih 50% otpisanih je, naravno, irelevantno. Iako su spomenute žene te koje svojevoljno biraju tipove za koje je očito da će ih varati, lakše je okarakterizirati suprotni spol kao "grubijane" nego se pogledati u ogledalo.
Jedan od razloga zašto mi je teško uzeti za ozbiljno komentare tipa "to ne bi nikad radilo na meni" ili "da mi netko ovo kaže..." je zato što se radi o "zavodništvu s tipkovnice". Postoji još mnogo faktora koji će utjecati na situaciju - nikome neće prići robot sa svijetlećom reklamom na kojoj piše neka zavodljiva fraza.
Navest ću kao primjer obrnutu situaciju - na internetu postoji nešto što se naziva "Konjsko otvaranje (Horse Opener)", zanimljiva pričica koja se može koristiti kao početak upada. Upad ide ovako: muškarac priđe ženi i pita je: "Hej, voliš li konje?" Neovisno o tome što ova odgovori i odgovori li uopće, nastavi: "Kad sam bio u školi, viđao sam jednu zgodnu curu koja se nije družila s nikim. Svaki odmor bi trčala po igralištu i imitirala zvukove konja. Zvali smo je 'čudna konjska cura'". Na to će ga žena pitati: "Da, i?""Pa, ti izgledaš isto kao ona!"
Ako se trenutno smijete, samo naprijed. Teorija bi ovo nazvala dobrim upadom jer je odvažan, sadrži neobičan, dvostruki kompliment, i u osnovi je zabavna rutina koja daje dosta materijala za nastavak razgovora. Naravno, ne mogu se zamisliti da bi ikada rekao tako nešto. Ako ne mogu zamisliti običnog, umjereno cool čovjeka, kako govori nešto, to vjerojatno nije dobro otvaranje. Sumnjam da bi netko u praksi uspio nešto s takvim upadom, čak i ako bi imao dobar jezik tijela i dobar stav. Stoga ovo svrstavam u domenu "zavodnika s tipkovnice".
Ono što je takav teoretski upad s muške strane, to je "ja sve to odmah primjetim" sa ženske strane. Kao prvo, ne uzima u obzir milijardu drugih faktora, poput konteksta, jezika tijela, a najviše to što njen sugovornik neće nikada imati zalijepljenu pločicu na prsima "Hej, želim te skupiti", i što će ionako biti zaobiđeno ako se otvori s nečim jednostavnim i onda nastavi igra po normalnom. Kao drugo, ne uzima u obzir da se preferencije koje žene govore često drastično razlikuju od onoga što biraju u stvarnosti.
Zatim, većina upada bilo gdje neće uspjeti, ali to nije zato što je upad loš, već jednostavno zato što žene u prosjeku imaju višestruko veću moć odabira i nemoguće je da se jedan muškarac svidi svakoj (ili čak 50%), dok postoji mnogo žena koje bi se lako svidjele gotovo bilo kojem muškarcu.
I treće, svrha jedne rečenice nije zavesti. Svrha je otvoriti razgovor. Dodati još malo povezanosti ili uzbuđenja. Zavođenje se gradi u stupnjevima, poput katova na torti. Ako je netko izveo stvari kako treba i gradi ih pomalo, šansa da će ona na to gledati kao "besramni upad" se drastično smanjuje, ili će gledati ali će to prikladno odracionalizirati dok god je muškarac zanimljiv. Suočimo se s tim, koliko uistinu zanimljivih ljudi se sreće u životu? Ne baš puno.
Prvi rezultat Google pretrage za "interesting guy".
Niste uvjereni? Dopustite da podijelim s vama ovu priču, sličnu jednoj tuđoj koja me inspiriala da ovo probam - koju nisam ja smislio (sutra će biti više o toj temi) ali koju sam s radošću testirao. Zbog privatnosti moram neke detalje isključiti ili parafrazirati:
U jednom baru, nakon što smo pričali 15-ak minuta i htio sam zaključiti stvar... Ja: Moram uskoro ići ali činiš se cool i volio bi da se opet vidimo. Koji je tvoj broj?
Ona: Pa...er.... ne znam... (pristojno odbijanje)
Ja: Čekaj, pa zar misliš da sam ja nekakav stalker koji će te zvati 100 puta na dan?
Ona: Ne, samo mi se nije činilo da bi bi odgovarali jedno drugome. Vidjet ćemo se još.
Ja: Ni meni. Ali da sam takav i da sam imao takve namjere, pričao bi s tobom sasvim drukčije.
Ona:(smijeh) ... kako?
Ja: (na tren dodirujući njenu nadlakticu) Evo... recimo, prvo bi došao i rekao ti da izgledaš kao da se najbolje zabavljaš od svih iako samo stojiš tu i ne radiš ništa posebno.
Ona: Da, to bi baš uspjelo!
Ja: To je samo da privučem tvoju pozornost. Zatim bi te pitao čime se baviš kada nisi ovdje.
Ona: Studiram (XY)
Ja: Vjerojatno bih dodao da sam znao da je nešto nepraktično.
Ona: (sarkastično) Ooook. Zar se ne bi ti trebao dokazivati meni sa svojim super poslom?
Ja: Da, ali dobro zavođenje izokreće stvar. Radije bih te malo zezao o tvom faksu.
Ona: Što ako bi ti okrenula leđa? (prekriženih ruku na prsima)
Ja: Okrenuo bi i ja tebi leđa i išao pričati s nekom drugom dok se ne zapitaš što si propustila.
Ona: (mrštenje) To je grozno! Zar ne bi bila ništa za tebe nego još jedna prilika?
Ja: Naravno da ne bi, ali pustio bi te da se malo zapitaš. Malo arogancije je privlačno.
Ona: (osmijeh) Ja ne volim arogantne momke. I sigurno tako upadaš svakoj.
Ja: Ne, samo onima koje mi se sviđaju.
Ona: A ja ti se sviđam?
Ja: Ne bih ti to rekao direktno. Sad bi se diskvalificirao, rekao bi ti da nas dvoje ne bi trebali puno pričati jer smo previše sarkastični.
Ona: To je vjerojatno istina. Ali sarkazam nije nešto loše.
Ja: Ali ne brini za to, primjeti da te svaku drugu rečenicu dotaknem. To smanjuje barijeru između nas.
Ona: Zapravo, primjetila sam da to radiš.
Ja: To tek sad kažeš. Sada bi skrenuo razgovor u nešto sasvim drukčije, recimo na to kako me ovaj bar podsjeća na neki u Španjolskoj.
Ona: ... (pričali smo par minuta o Španjolskoj i putovanjima)
Ja: Usput bi spomenuo da sam bio zaručen. To bi te zainteresiralo i htjela bi saznati više o tome.
Ona: (smijeh) Zaručen? Zašto bi me to zainteresiralo?
Ja: Naravno da nećeš to priznati. Rekao bi ti samo koju rečenicu o tome ali ne previše. Onda bi ti predložio da sjednemo za stol tamo na piće. Što piješ?
Ona: To je sve krasno, ali i dalje ne bi uspio. I dalje bi samo pričali.
Ja: Čekaj, priča nije još gotova. Nastavili bi tamo pričati o dubljim stvarima. Naposljetku, kada bi vidio da je pravi trenutak, možda bi se nagnuo i poljubio te.
Ona: (smijeh) Nema šanse!
Ja: Budući da se igraš kosom, mislim da šansa postoji.
Ona: ...
(prestane se igrati kosom) (crvenilo)
... zašto bi to značilo da bi ti uspjelo?
Ja: To je znak romantičnog interesa:
Ona: Ili je samo navika.
(Pričali smo još desetak minuta)
Na kraju sam dobio njen broj, pričali smo jednom i dogovorili se za kavu, ali do nje nikada nije došlo jer je isparila i odgodila s nekom očito lažnom izlikom. Gledajući unatrag, nikada nisam ni rekao da bi itko trebao koristiti ovaj stil jer je (kao što je mislim očito) ekstremno čudan i da se bazira na "nije me briga za ishod" pristupu, i predstavlja ekvivalent atomske bombe.
No činilo mi se kao dobar primjer koliko daleko može odvesti čak i nečuven, pretjeran upad. Koji, kako je i sama rekla, nikada ne bi radio (a da je iz njega što bilo, ne bi pisao o njemu jer bi vjerojatno ostali u vezi i činilo bi mi se neprilično).
Pisao sam današnji post kada mi je skrenula pozornost ova lokva povraćevine objavljena danas u novinama i na portalima. Ivan Čvrljak, suprug Marijane Čvrljak koja ga je prevarila s "Nemešom" u vrlo popularnom showu Big Brother, danas je s njom potpisao sporazumni razvod.
Razlog rastave braka između Marijane i Ivana Čvrljka je Marijanina prevara muža s Nikolom Nemeševićem, s kojim je vodila ljubav pred kamerama te nastavila vezu nakon šoua. Marijana i Nemeš ne skrivaju koliko su zaljubljeni te su si nedavno tetovirali rečenicu 'Ne žalim ni za čim.' (...)
Shit happens.
Nakon što je nedavno objavljena informacija kako je pobjednica šoua Big Brother, Marijana Čvrljak, potpisala sporazumnu rastavu braka od supruga Ivana Čvrljka, postavilo se pitanje kako će bivši bračni par podijeliti imovinu, pogotovo onih 775 tisuća kuna koje je Marijana osvojila pobjedom u Big Brotheru.
Kako donosi Slobodna Dalmacija, Marijanin bivši suprug Ivan Čvrljak pristao je da njihova kći živi sa svojom majkom Marijanom, uz uvjet da je on može viđati kada god poželi (haha, nadaj se, op.prev.). Osim toga, bivši bračni par se i dogovorio oko podjele imovine, a Ivan Čvrljak je Marijani izašao u susret.
Tako se Ivan Čvrljak, u korist kćeri Korine (da, to će joj sigurno pomoći da odraste u krasnu i stabilnu osobu, op.prev.), odrekao onoga što mu pripada po zakonu, odnosno, polovice iznosa od 775 tisuća kuna koji je Marijana osvojila pobjedom u Big Brotheru, a uvjet je da Marijana za te novce kupi stan u kojem će živjeti s kćeri (kako mala ne bi propustila priliku vidjeti tko je taj tip koji joj guzi mamu, op.prev.). Osim toga, Ivan Čvrljak je pristao i plaćati predviđeni iznos alimentacije (zašto ako je ona poslije nagrade bogatija od njega, op.prev.), piše Slobodna Dalmacija.
Da se razumijemo, nemam ništa osim suosjećanja za bilo kojeg muškarca ili ženu koji vjeruju nekome i dožive prijevaru. Za takve imam svaku simpatiju. Uz sve moguće mehanizme filtriranja, naletiti na nekoga tko će te prevariti (pa čak se i oženiti takvom osobom) se jednostavno događa.
Razvod je gadna stvar i sigurno jedan od najbrutalnijih događaja koji mogu ikoga snaći. Ali ako je igdje postojao slučaj gdje je prevareni mogao otići s malo dostojanstva, to je bio ovaj. Nije je morao zasluženo oguliti (iako bi to bilo sasvim opravdano, s obzirom na to da je ona skrivila razvod), ali mogao se barem zadržati na nekoj razumnoj jednakosti. Ako se pri razvodu rješava stvari po principu jednakosti, neka dođe do nekog kompromisa. Ovdje nema kompromisa. Umjesto toga, tko zna zašto, izabrao je kleknuti i naguziti se. Daje vrlo loš primjer i, osim toga, vrlo je upitno da je cijela stvar "u najboljem interesu djeteta".
Čini vam se da je ovo zapravo pošten slučaj u kojemu se prevareni muž ponio herojski? Pokušajte zamisliti obrnutu situaciju - u kojoj je muž prevario ženu, i nakon toga mu ona predaje dijete, plaća alimentaciju i odriče se bilo čega iz njegove nedavne zarade. Pakao bi se prosuo na zemlju. Kako bi to izgledalo, pogledajte u ovoj parodiji.
Pojmove "Alfa" i "Beta" ljudi često krivo shvaćaju kao kategorije isklesane u kamenu, obrisa definiranih od rođenja i zauvijek nepromjenjivih. Naposljetku, zato bi se netko mogao i uvrijediti - reći nekom da je jedno ili drugo je kao reći nekome da je "Hrvat ili Srbin", ili "Arijevac ili Židov" je odvratno, najviše zbog "ja-sam-bolji-od-tebe" poruke i zbog nepromjenjivosti situacije. Rođen si kao nešto, ostaješ to nešto, trpi! Pati i šuti, budalo jedna! Tko ti je kriv?
Naravno, ova poredba nema smisla iz više razloga. Kao prvo, Alfa i Beta nisu nepromjenjive kategorije. Kao drugo, ne nastaju rođenjem, već godinama odrastanja i stvaranja vlastitog životnog iskustva. I na kraju krajeva, biti Alfa ili Beta ne znači biti zadovoljan ili nezadovoljan u životu (iako postoje određene korelacije) - svatko ima svoje kriterije. Evo gdje nastaje glavni problem:
Beta neuspješan sa ženama ne zna što radi krivo što ga čini tako neuspješnim sa ženama JEDNAKO koliko i Alfa uspješan sa ženama ne zna što radi dobro što ga čini tako uspješnim sa ženama. Oba ekstrema, recimo protagonist iz filma "40 yr. old Virgin" i legendardni Casanova, jednako nisu imali pojma zašto su dospjeli tamo gdje jesu. Naravno, jedan je imao razloga biti zadovoljan sa svojom situacijom; drugi nije.
Huh?
Usporedimo dva moderna hipotetska muškarca: oba s rođenjem počinju manje više jednako, kao dvije gotovo identične osobe koje ćemo nazvati AB1 i AB2. Svakako, postoje genetske razlike, ali one su u mladosti mnogo slabije izražene. Ako ima ikakve razlike, ona je statistički beznačajna.
Negdje tamo u osnovnoj školi, oboje mladih momaka, i AB1 i AB2, dožive "simpatiju" ili kako već to želite nazvati. Budući da su neiskusna djeca, jedino što im pada na pamet je nešto u osnovi jednako debilno, tipa vući simpatiju za pletenice ili buljiti u nju s udaljenosti. Iz nekog sasvim slučajnog razloga koji bi mogao biti nešto beznačajno jednostavno, tipa boja njegove pernice, ili samo nekog njenog hira, AB1 se svojoj simpatiji svidi i oni počnu "hodati". AB2, koji je učinio sasvim isto, svojoj se ne svidi i ona umjesto toga otrči prijateljicama i ispriča svima kakav je AB2 kreten.
U ovom trenutku, oboje su isti, ali jedan je primio dozu samopouzdanja i iskustva koja ga gura naprijed. Njega ćemo sada nazvati samo "A". Drugi je dobio dozu sramote i neuspjeha, i ništa iskustva. Ako se nešto pročulo, možda ga zajebavaju na školskom odmoru. Njega ćemo sada nazvati "B".
Zatim postoje društvene razlike. Možda A odrasta u okolini koja ga potiče na osobni razvoj i daje mu više sigurnosti od B kojeg uništava neki obiteljski problem. Možda A ima stariju sestru ili prijateljicu kojoj se može povjeriti ili pitati za savjet, i koja čini kontakt sa suprotnim spolom prirodnijim, a B je okružen samo muškarcima i nema nikoga tko bi mu razbio ideju o suprotnom spolu kao nečemu strašnom i misterioznom, ili je u drugom ekstremu i nema muškog uzora?
(slična priča se može dobrim dijelom ispričati i sa ženske strane, ali o tome drugi put)
U svakom slučaju, momci odrastaju i dođu tamo negdje u srednju školu. A i dalje ne zna puno, ali zbog iskustva ima više samopouzdanja od ne-bitno-različitog B. Lakše mu je pristupiti nekoj koja mu se svidi, ne osjeća više takav iracionalni strah i samopouzdaniji je, što je privlačno. Možda opet čini neku blesavu stvar, recimo kao što viđam na blogovima nekih komentatorica, napiše na Facebooku "hoćeš li biti moja cura?" ili što već, ali ona se zbog samopouzdanja čini boljom nego što jest.
B, u međuvremenu, se pita bi li uopće trebao nešto pokušati s novom simpatijom, ne zna što bi jer je prošli put učinio nešto krivo, razmišlja, oklijeva. Dotle mu netko tipa A skupi njegovu simpatiju, ili je jednostavno ona zbog prve pojave preselekcije zapaljena za "onog slatkog koje žele sve cure" i sasvim nesvjesna da B uopće postoji, i B nastavlja dalje sam, paraliziran.
U tih par godina, A, poučen iskustvom se razvija i dalje i vjerojatno otkriva i čari seksa, dok je B sretan ako mu išta pođe za rukom i doživi neku kratkotrajnu romansu - romansu koju u ovom trenutku već ima solidnu šansu uništiti jer je, zbog neiskustva i manjka samopouzdanja, očajan, pati od ljubomore ili puže pred njom. Zasigurno već osjeća da je nešto krenulo krivo i pokušava se izvući, ali gdje god traži savjete ga čeka neprobojni zid gluposti.
Negdje na faksu, A je već toliko razvijen da ćemo ga nazvati "Al", a B ćemo nazvati "Be" i njihove sudbine su već postale vrlo različite. Između njih postoji ogromna razlika: Al stiže s mnogo samopouzdanja, možda čak i nekom vrstom mračne slave i vjerojatno prilično brzo stvara društvene krugove i nalazi partnerice po sada već okušanim metodama. Njegova mogućnost izbora, bilo za ozbiljnu vezu bilo za nešto manje, je velika. Dapače, budući da je do sada već skupio impresivan broj, Alova mogućnost da "šutne" curu zbog nečeg blesavog ili jednostavno jer je kreten (ako je takav postao) i zna da će uskoro bez problema naći novu mu daje najjaču vrstu vrijednosti i čini ga još privlačnijim.
No Be je nesiguran i izmučen, i možda pati od Jednoitisa koji ga progoni još iz srednje, tako da opet oklijeva, pokušava, ne uspijeva i internalizira neuspjehe. Stabilizira se i vjerojatno doživljava par veza koje ne traju predugo. S vremenom ih prihvaća i racionalizira u neku vrstu kiselog grožđa tipa "ljubav mora boljeti". BE sasvim odustaje čak i od traženja savjeta i prepušta se slučajnosti, zavučen u svoj oklop idealizma.
Poslije toga, situacija se već kristalizirala u kategorije koje poznajemo: Alfa i Beta. Alfa, ako izađe vani, zbog svega što je akumulirao u zadnjem desetljeću, imat će "ono nešto" i bit će privlačan možda 1 od 20 žena. Ako uđe u klub (ne da je to jedina metoda upoznavanja žena, samo kažem), dobra je šansa da je neka kojoj se sviđa već tamo. Promatra ljubavni život i spojeve kao veselo igralište prepuno užitka.
S druge strane, Beta je prvo zbog slučajnosti, zatim lošeg iskustva i na kraju vlastitog fatalizma, postao privlačan možda 1 od 400 žena. Bio bi sretan da se u cijelih godinu izlazaka u klubu uopće nađe ta koja bi bila zainteresirana za njega, a upad je za njega nešto nezamislivo. a na spojeve koje povremeno dobija (nakon neminovnih grešaka) odlazi s jezom u srcu, i zbog nervoze, srama i oklijevanja propušta očite prilike.
Naravno, ovo su ekstremni primjeri. Mnogi ne dosežu niti jedan - recimo, mnogi Alfa tipovi, čisto zato što su zgodni/bogati i ne trebaju se previše truditi, nikada ne razviju ni Igru ni razumijevanje suprotnog spola i čude se sasvim očitim stvarima. Mnogi su između i uspijevaju se "zabavljati" par godina, sve dok ne počnu zalaziti i ožene se. Većina je demografski prosjek: nekoliko partnerica razbacanih kroz puno godina, onda vjenčanje, dvoje djece i (vjerojatno) razvod.
Pouka: i Alfa i Beta su počeli s gotovo iste pozicije i s istim prvim potezom. Samo je slučajnost, a ne priroda ili sudbina, odredila gdje će završiti, i odredila je tako različite puteve zato što neke stvari u životu jednostavno nisu pravedne. Život nije briga za to što zaslužuješ ili ne zaslužuješ.
Dugo sam razmišljao o ovoj temi i što napisati za nju, no naposljetku sam zaključio da je netko već opisao cijelu stvar bolje nego što bi ja ikada mogao. Ovo je preuzeto s bloga jednog američkog igrača koji se naziva Solomon. Njegov blog je bio ugašen neko vrijeme jer je postao slike svojih "osvajanja", tako da se sada vratio i na SolomonReborn.com ostavio samo arhivu općenitih postova. Upozorenje: njegov blog je oštriji od moga, zato ako budete čitali još njegovih postova, nemojte reći da vas nisam upozorio. Njegov post: -----------------------------------------------------------------------------------------------
-----------------------------------------------------------------------------------------------
Prije nekog vremena, bio sam u Las Vegasu zbog predstavljanja proizvida. Falilo nam je par ljudi, pa samo završili radeći na štandu s dvoje naših klijenata. Jedan je 28-godišnji igrač iz Brooklyna, drugi Philly, 72-godišnji Irac iz Philadelphie čije prezime i dalje ne mogu izgovoriti.
Budući da smo nas trojica radili skupa već nekoliko puta, mogli smo slobodno pričati tijekom sporijih sati. Moj i Brooklynov mobitel su počeli zvrndati oko popodneva, s curama koje su nam slale seksi slike i govorile nam da požurimo doma za naše "iznenađenje". Naravno, Brooklyn i ja smo svakog dali različite datume kada ćemo se vratiti, da bi osigurali da ćemo imati vremena za uživanje u iznenađenju.
"Vraćam se u ponedjeljak, ne mogu dočekati da te vidim," za Michelle. "Vraćam se u utorak, ne mogu dočekati da te vidim,“ za Jennifer. "Vraćam se u srijedu, ne mogu dočekati da te vidim," za drukčiju Jennifer, ili "vruću Jen", i "Vraćam se u četvrtak, ne mogu dočekati da te vidim," za Rachel je bila moja metoda.
Brooklyn me pretekao za dvije. Koji obraz.
Kada je slika na lijevo [isključeno] ukrasila moj ekran, stari Philly je prasnuo u smijeh. Počeo je pričati o tome koliko je danas bolje biti "mladi pastuh" nego u njegovim danima. Oduševilo ga je kako sam mogao okretati ekran s jedne na drugu stranu i zumirati sise, i samo je stajao tamo tresući glavom od smijeha.
Momci, umrijet ću. Ovo nije moguće! Kako vam uspijeva nagovoriti cure da vam šalju takve slike?
Ne nagovaramo, Philly. Same se slikaju i pošalju nam.
Šalite se? Koji bi vrag bio mladoj dami da učini nešto takvo?
One nisu dame.
Je**no nevjerojatno. Da imam kćer i napravi tako nešto za vas dvoje ptičica, izbacio bi je na ulicu da barem može zaraditi kao kurva.
Valjda im se sviđa moć toga da su seksualno privlačne.
Gdje uopće te cure nalaze moć u tome da stari prdac kao ja gleda njihovu guzicu? Sigurno znaju da ćete vas dvojica debila pokazivati slike uokolo.
Dajte da vama budalama kažem nešto…
Misleći da nas čeka polusatna propovijed o grijehu druženja s ženama loše reputacije, Brooklyn i ja smo sjeli, utišali telefone i iz poštovanja dali starom Phillyu našu pozornost. Kao i obično, nije se libio savjeta, ali šokiralo nas je ono što nam je imao reći.
Momci, da sam ja na vašem mjestu, izj**ao bi svaku od tih kurvetina. Da imam nesreću imati 31 godinu u današnjem svijetu, pokazao bi tim ženama poneki trik.
Ups. Nije ono što smo očekivali.
Obojica mojih sinova su oženjeni, najgorim kujama i lažljivicama na planetu. Jim je aeronautički inžinjer za Boeing, Tony je odvjetnik za Apple. Odgojio sam ih oboje da imaju dovoljno muda da prežive sve, ali te razvratnice im stalno zagorčavaju život. Žene su danas razmažene i pune nepoštovanja, i nisu vrijedne više od j**anja. Naučio sam moje sinove da budu muškarci, ne pi**ice, ali kunem se Bogu da ove dvije imaju cijelu obitelj oko prsta. Stalno prijete razvodom, flertaju s drugim muškima preko kompjutera i šalju one stvari koje su kao e-mailovi za telefon [SMSovi] drugim muškarcima s nečim što udana žena ne bi trebala ni izgovoriti. Sinovi su mi već nekoliko puta pronašli takve stvari, ali ne mogu ništa reći ili će završiti u velikoj svađi i sudu za razvode.
Rekao sam im obojici da sam razočaran što su dopustili da ih tako manipuliraju, ali nakon što sam pričao s te dvije pi**e [da, starac je stvarno rekao "pi**a"], shvatio sam da čak i ja ne bi mogao ništa s njima. Mislim, to je sve poludjelo. Ne možeš ih prebiti, ali to je ono što im treba. Treba ih netko prebiti i da onda vide kako se "samostalno osjećaju". Obje su derišta.
Drago mi je da ste vas dvojica dovoljno pametni da vidite kroz to sranje i tretirate ove kako zaslužuju. Nastavite ih tretirati kao smeće koje jesu ako ne želite završiti kao moji dječaci.
Brooklyn i ja smo bili šokirani. Kao prvo, upravo smo čuli P riječ i J riječ od čovjeka koji nije nikada opsovao u tri godine koliko smo ga poznavali. Čovjek ne bi ispričao niti nepristojnu šalu u baru ako je konobarica u blizini.
Naravno, Brooklyn i ja smo se odmah uključili, pričajući starom Phillyu o curama s kojima smo bili i kako, iako svaka od njih ima ponešto privlačno u sebi, nijedna od njih nije vrijedna vremena i truda na dugi rok. Dok je trio stajao tamo, ignorirajući potencijalne klijente u korist ogovaranja žena i usporedbi golišavih slika, Brooklyn je komentirao nešto o sisama jedne cure. Rekao je: "da, ali kad bude sva stara i naborana, te sise će biti odvratne".
To je bio trenutak u kojem je stari Philly promijenio ton.
Žene mogu prekrasno ostariti, znaš.
Uh-uh. Ta propovijed koju smo prije očekivali je stizala.
Da vam kažem nešto, momci. Ne povlačim ništa od onoga što sam rekao o vama koji se bavite tim curicama, jer je to očito sve što je dostupno ovih dana. Ali to nije razlog da vrijeđate moju ženu.
Oprostite, nismo mislili vrijeđati va...
Začepite. Obojica.
Da gospodine.
Slušajte me. Dobra žena stari prekrasno. Kada gledam moju ženu, vidim najljepšu ženu na svijetu. Njene naborane ruke su postale takve od odgajanja mojih dječaka i rada za njih dok sam morao putovati. Linije pod njenim očima su od godina plakanja za mnom dok sam bio u ratu, i one bore na njenom čelu su od brige za mene i sinove. Za njene noge su se držali kad su učili hodati, u njenom krilu su učili čitati, i iz njenih grudi je došla njihova prva okrepa. Prvi poljubac koji su dječaci ikada primili je bio s njenih usana i, ako Bog da, moj zadnji poljubac će biti s njenih usana.
Vas dvojica nemate pojma što propuštate - ili možda imate. Ali sve što ja znam je da je ona predivna, poželjna i lijepa danas kao i onog dana kada sam je upoznao, i ne bi mijenjao jednu sekundu s njom za cijeli život s onim razvratnicama koje vas momke čekaju doma.
Vas dvojica nemate pojma što je ljepota. Na neki način, žalim vas obojicu. Ne serem po vama, jer ako postoji ijedna stvar koju sam naučio od mojih sinova, to je da žene nisu što su bile.
Ako mene pitate, ova cijela stvar je jednostavno patetična.
Zapisat ću ovo što ste rekli. Smeta li vam ako to upotrijebim na mom blogu? Blog je kao novine, ali ljudi ga čitaju na kompjuteru.
Nije me briga.
Stari Philly je odšetao popričati s nekim kupcem. Ja sam se vratio svom mobitelu i vidio da je moja nekadašnja #1 cura koja me "voli" sredila spoj s nekim tipom kojeg je upoznala na Facebooku (ispalo je da je spavala s njim na drugom "spoju", što je po njenim riječima bilo samo za zabavu). Brooklyn je nazvao svoju, ali nije dobio odgovor: mogao sam vidjeti da je razočaran, ali ne i iznenađen. Nazvao je drukčiji broj, pitao "je li s tobom?", poklopio, promrljao "lažljiva kuja", i okrenuo se modelima s konkurentskog štanda da vidi što može srediti.
Kada se sajam zatvorio, otvorio sam svoj laptop i počeo pisati, dok je Brooklyn ošamućeno gledao u hladni betonski pod. Moja #1 djevojka je bila vani, radeći ono što radi najbolje, a tako je bila i njegova. Nismo morali diskutirati o Phillyevoj propovijedi, jer je naša tišina govorila sve. Naše misli su se bavile dvama vrlo sexy, ali svakako ne lijepim ženama, i oboje smo to znali. Mislim da smo se oboje pomalo sramili sebe, jer smo znali bolje nego da se emocionalno upletemo s "nezavisnom i avanturističkom" modernom ženom u našoj rotaciji. Nije bila njena krivnja, i oboje smo to znali.
Pitam se, hoće li moja ili Brooklynova bivša #1 ikada doživjeti da snažni Alfa muškarac govori o njima na način kojim je Philly pričao o svojoj ženi? Sumnjam. I još jednom se vrlo jednostavan princip ignorira od strane tih žena: mogu izabrati da budu seksualno popularne nekoliko godina u očima svakog muškarca, ili trajno lijepe u očima jednog muškarca koji ih voli.
Ljepota je dublja od kože, i ne blijedi. Ljepota nije fizički atribut; to je aura kojoj se dive i muškarci i žene, i mladi i stari podjednako. Ljepota je bezvremeni dar, dan slobodno i bez ustručavanja svim mladim ženama, ali vrlo malo od njih ga prepoznaje, čuva i cijeni.
Phillyeva propovijed o svojoj ženi je dokaz da žene mogu lijepo ostariti; nažalost, to zahtijeva malo elegancije, klase i napora (uf!), tako da moderna žena odabire biti sexy umjesto biti lijepa. Svijet je prepun sexy, ružnih žena koje ne treba cijeniti zbog ičega osim onoga između njihovih nogu - to je jedina stvar na koju se može računatiovih dana.
Tko je bolji za spavanje s najružnijim ženama od najružnijih muškaraca? Hej, barem moj život ima svrhu.
Phillyeve riječi o ljepoti, u jednom ili drugom obliku, nisu mi nimalo strane. I sam sam imao priliku izgovoriti ih jednoj curi koja se bojala da ću je ostaviti kad ostari i više ne bude tako sexy. Prepustit ću vašoj mašti da zamisli kako je to završilo.
Poznavao sam tipa na faksu koji je bio Alfa muškarac po kriterijima većine ljudi - vrlo uspješan student, s priznanjem od županije i omiljen u društvu, sportaš, građen kao planina, s mišićima i visinom koji su bili pomalo u kontrastu s njegovom ljubaznom prirodom. Nisam znao detalje njegovih financija, ali koliko sam shvatio, njegov otac je bio vlasnik uspješne firme.
U svakom pogledu kavalir (do te mjere da bi odbijao pričati nepristojne viceve ako su cure bile u blizini) i prilično pobožan Katolik koji je izbjegavao piti, svejedno nije bio nikakav mekušac: jednom kada su se neka dvojica u menzi posvađali i prijetili da će se potući, uskočio je između i zaderao se na njih da se istog trena prestanu glupirati - što i jesu. Jednog dana, kada smo bili na kavi poslije ispita i pričali o svemu (o čemu muškarci pričaju), spomenuo je da uskoro mora ići na trening.
"U redu," rekao sam ja. "Što ono treniraš... odbojku?" (tako nešto je jednom spomenuo) "Ne ne, to je bilo samo na ljeto. Boks."
Na njega sam se definitivno ugledao, pogotovo u zdravom životu. No unatoč svim njegovim osobinama, ne sjećam se da sam ga svih tih godina ikada vidio s nekom curom. Nekakva fatalna mana spriječila ga je da ostvari uspjeh (za zlobnike, to nije bilo zato što je bio gay). Na zadnjoj godini sam čuo da je bio s jednom našom kolegicom koja ga je prevarila nakon dva mjeseca. Na to je reagirao teškim Jednoitisom, alkoholizmom i "kratkim fitiljem" pogotovo kada bi sreo njenog "novog odabranika" na faksu. Ne znam što se poslije desilo s njim, ali nadam se da je uspio pronaći sreću i mir koju zaslužuje.
Spominjem ovaj slučaj zato što dobro prikazuje problem kategorizacije. Ni moj poznanik nije bio po svim pogledima savršeni Alfa - mogao je uz to biti predsjednik udruge, još veći i jači, voziti BMW ili što već, no imao je dovoljno takvih kvaliteta da bi se razumno očekivalo da će biti barem donekle popularan među curama. Vanjskom promatraču, koji nije znao za njihove probleme, činio bi se kao Alfa. Naposljetku, visok, mišićav, relativno imućan, najbolji student, kavalir, autoritativan... i sve to nije baš pomoglo. Trebalo je, ali slučajno (ili ne baš slučajno) nije.
To je razlog zašto, kada u kontekstu bloga nekog muškarca opisujem kao (grčko slovo), mislim prvenstveno na uspjeh sa ženama: koliko žena privlači, kojom snagom, i kakve su ljepote/kvalitete tih žena. Na jednom kraju su u manjini Alfe - najpoželjniji, koji monopoliziraju ogroman broj kvalitetnih žena (bilo kroz veze, bilo kroz čekanje žena na njih). Zatim Bete, koji predstavljaju manje-više prosječnog muškarca i većinu populacije (70%?), te na kraju mali ali značajan broj Omega, neželjeni od koga ili prisiljeni na zadovoljavanje sa dnom dna.
Test mjeri sve živo, zato što visoki bodovi u nekom području razumno upućuju na to da će imati uspjeh sa ženama (npr. tko ne voli visoke?), no uvijek postoje iznimke. Zbog toga bi bio skloniji (u kontekstu ovog bloga) reći da je ružni, siromašni, nepopularni nerd koji zadobije iskrenu ljubav ljepotice ili dvije Alfa, a da je zgodni milijunaš koji oprašta bezveznoj ženi koja ga besramno vara i povlači po sudovima - Beta.
Ukratko, ne miješaj Alfu kao snažnog, bogatog vođu muškaraca, s Alfom kao playboyem. Nisu svi prvi istodobno i drugi, niti obrnuto. Razlika je, u seksualnom smislu, naravno suptilna. Osobine će često biti isprepletene, a uspjeh nekonzistentan. Ipak, otprilike odrediti u koju široku kategoriju tko spada i kako se to odražava na njegovo ponašanje i život, te kako to promijeniti, je razmjerno jednostavno.
Prolazak ljepote je tragičan događaj. Polagani pad u seksualnu irelevantnost boli, i iako može biti ublažen svim lijepim stvarima koje ostaju (djeca, desetljeća povezivanja s pravim partnerom - ono što nazivamo ljubav, itd.), u nekim aspektima je sadistička šala prirode. Kao lopov pod okriljem noći, prikrada se, prikrada, jedne noći odeš na spavanje, i sljedeće jutro ti je nestala cijela životna ušteđevina iz skrivenog sefa. Probijena je barijera privlačnosti.
Sinead O'Connor, pjevačica dječačkog izgleda, koje se neki sjećaju po skandalu na Saturday Night Liveu 1992., kada je poderala sliku Pape vičući "Ovo je pravi neprijatelj!" i stekla globalnu popularnost, probila je barijeru silnije od Concorda nad Atlantikom. Pogledajmo stanje onda i sada:
Neki od vas će se zapitati zašto mučim jadnu ženu koja je pretrpila promjenu na slikama i ne treba joj još patnje. Nikada ne odabirem temu bez pažljivog razmatranja, koje je u ovom slučaju dovelo i do Sineadinog bloga. Ukratko, na internetu jadikuje o nepostojanju svog seksualnog života i traži muškarca koji će je spasiti. I to je u redu. Mnogo nas, i starih i mladih, traži partnera na internetu. Koja je onda kvaka?
I dalje postavlja kriterije za svog budućeg odabranika.
"Čula sam za ženu u SAD-u koja svakodnevno masturbira sa svojim kamionom. Moja shit-uacija je, gledano po seksu i nježnosti, tako loša da nepomični objekti počinju izgledati jednako dobro kao i neprikladni ili zauzeti muškarci i neprikladno voće i povrće. Kažem vam, ovi krumpiri se u usporedbi čine dobri."
Ne treba ni reći da moja karijera čini teškim pronaći muškarca kojemu se sviđam samo zato što voli moju (legendarnu) guzu. Pa ipak sam na vrhuncu svoje seksualnosti, prelijepa, i, u svakom slučaju previše lijepa da bi živjela kao redovnica. To je VRLO depresivno."
Na vrhuncu svoje seksualnosti? Prelijepa? Ako je to istina, ja sam George Clooney. Ali kao što sam već rekao, istinski žalim svako protjecanje ljepote. To jest depresivno. Ono što nije depresivno, već neugodno, je deluzija koja, nažalost, često dolazi u paketu, barem u našem modernom društvu.
"I tako je poduzela neke akcije, ali O'Connor ne traži baš bilo kojeg muškarca. Određenije, njeni uvjeti su:
- Mora biti ne mlađi od 44
- Mora živjeti u Irskoj
- Ne smije se zvati Brian ili Nigel
- Mora biti zaposlen. Nisam probirljiva u kojem području, ali komunalci se ne trebaju prijavljivati
- Volim dlakave muškarce, tako da se nabildani i depilirani ne trebaju prijavljivati
- Bez gela za kosu
- Ne koristi fen
- Ne boja kosu
- Bradica: o ovome nema pregovora. Bilo kakvo uklanjanje bradice bi me uznemirilo.
- Bez after-shavea
- Mora biti "mazan". Ne samo wham-bam.
- Mora biti wham-bam.
- Mora voljeti svoju majku.
- Mora voljeti svoju bivšu i majku njegove djece
- Mora živjeti sam."
Ajme meni. Pitam se, je li se dražesna Sinead nedavno pogledala u ogledalo? Nije u nikakvoj poziciji da postavlja desetke uvjeta, dapače da postavlja itijedan uvjet. Trebala bi biti presretna ako bi pronašla ikoga, i to samo za wham-bam. Kada izgledaš manje kao Sinead 1994., a više kao Sinead 2010., potrebno je ozbiljno razmotriti svoje prioritete. Potrebno je shvatiti da svijet neće kleknuti i naguziti se samo zato što netko tvrdi da tako treba biti, i da muškarci koje želi neće misliti da je privlačna zato što ona smatra da je privlačna.
Možda inzistiranje na standardima daje nekakvu vrstu psihološkog zadovoljstva, no u stvarnosti je samo put u vječni celibat i samoću. Grubo rečeno, njen muškarac iz snova ne samo da neće tako gledati na nju, već će biti za njega nevidljiva. Smijat će joj se dok ne gleda. Da, za nekoga je ona vjerojatno idealan partner, ali taj netko sigurno ne ispunjava ni dio navedenih uvjeta. Može li inzistiranje na vlastitoj vrijednosti prisiliti nekoga da bude s tobom? I za muškarce i za žene, odgovor je jednak: NE.
Upravo je ova vrsta konstantne, agresivne deluzije među vrlo-loše-ostarenom populacijom, debeljucama, istrošenim i ostalima, ono što me potiče da izgovorim neke neugodne istine. Ovo je klaunovski show koji služi kao izvrstan primjer svega onoga što ne treba raditi. Za neku mlađu, ljepšu, razumniju i osjetljiviju, koja je na rubu nekakve velike odluke i pita se što bi moglo biti s njom u budućnosti, čitanje takvih deluzija svaki dan u novinama magazinima, na news portalima, moglo bi biti upravo to što će je gurnuti u istom smjeru. na isti način kao što će muškarca gurnuti savjeti "samo budi svoj". Ovo je gotovo humanitarno djelovanje. Zapeli smo u razmaženoj "ja-to-zaslužujem", destruktivnoj kulturi osjećanja dobro pod svaku cijenu, gdje se realnost fotošopira, otvorenost izbjegava, a deluzija potiče, od politike pa do ljubavi i seksa.
Da se vratimo privlačnosti. Pravo vrijeme za ženu da postavlja velike, (ne)razumne zahjeve od partnera je kada je mlada, lijepa, vitka i ugodne osobnosti. Neke od ovih komponenti su međusobno povezane (mladost i ljepota), neke nisu. Ako je u svemu suprotan slučaj, logično je da će morati spustiti kriterije. Čak i tada, to je teško prodati. Sinead se nalazi u vjerojatno najgoroj mogućoj poziciji: nju privlače utjecajni, bogati muškarci, stoga logično smatra da će muškarci biti privučeni njoj koja ima utjecaj i bogatstvo. U stvarnosti je zaboravljena i izgurana na stranu. Vrišti i inzistira, ali stvarnost se odbija pomaknuti.
Ovaj slučaj je pogotovo tragičan zato što žene stvarno mogu lijepo i graciozno ostariti. Mnogo je komentator(ic)a ovo spomenulo, i to je istina. Žene mogu i još daleko u starosti mogu ostati privlačne i da, lijepe, bilo to u očima svih bilo to u očima jednog partnera. Više o tome drugi put.
Postaje još i bolje:
"Bilo koji muškarac kojeg ću razmatrati MORA voljeti analno... dopustite da sada odvojim trenutak i kažem, da, on mora reći "radim analno", i bila bi vrlo nesretna ako analno ne bi bilo na meniju, uz sve ostalo. Zato ako ne volite "nezgodno smeđe", nemojte se prijavljivati..."
Kao i bilo kojeg muškarca s opcijama, ovo me ne bi baš privuklo. Ewww! "Analno" smatram privlačnim ali ničim posebnim, svakako ne fetišem o kojem (tako barem svi kažu?) muškarci sanjaju. No kada mislim o užicima analnog seksa, mislim na lijepu mladu curu, čiji svileni, čvrsti "stražnji ulaz" potajno otkrivam. Ne o smrdljivom, mračnom tunelu kroz koji se probijam zato što sam na to prisiljen. Da me privlači takav doživljaj, posjetio bi močvaru.
Možda Sinead ipak ne živi u 100%-noj deluziji. Čak i u svemu ovome, ponekad se probija tračak razuma.
"Napomene:
- Mora biti dovoljno slijep da misli da sam prekrasna
- ... vatrogasci, ragbijaši i Robert Downey-Junior će dobiti posebno razmatranje. Kao što će i bilo tko tko se javi."
Jednom davno, kada sam živio "najbolje doba u životu" u studentskom domu, počeo sam se baviti okultnim znanostima. Astrologija, tarot, numerologija, simbolizam, sve što možete zamisliti, proučavao sam sa uzbuđenjem psa u doba parenja. S vremenom me to prošlo, ne zato što nije bilo zabavno, već zato što jednostavno nisam vjerovao u to. Ostala mi je samo jedna okultna znanost koju sam smatrao vjerodostojnom, i kojoj sam se posvetio: čitanje dlanova.
S vremenom sam postao vrlo dobar u svojoj odabranoj vještini, sposoban da u kratkom čitanju saznam sve. Znao sam svaku crticu i nabor na ruci, i s empatijom koja je oduševljala publiku, izvlačio na svijetlo dana najdublje tajne subjekata. Čitani su se kleli da imam telepatske sposobnosti, na što sam ja uvijek odmahivao glavom i smiješio se: što se magija čini jednostavnijom, to je veće poštovanje prema magu.
Neko vrijeme sam se zabavljao održavajući i plaćene seanse, ali zaključio sam da će moj dar biti pokvaren ako ga budem koristio za novac, poput baba vračara koje kažu svakome da će "imati dvoje djece" (demografski prosjek) i "osjetiti istinsku sreću" (svatko je sretan barem jednom u životu). Svejedno, nastavio sam se baviti besplatnim čitanjima, i moja popularnost je rasla. (Usput: bilo kakva vrsta nadnaravnih/mističnih sposobnosti je magnet za žene, ali to ste već znali)
Jedne večeri, kada se u kuhinji spremao veliki party na koji je trebalo doći pola grada, sjedio sam u sobi i odmarao se igrajući neku kompjutersku igru. Kada je pao mrak, istuširao sam se, obukao nešto po mjeri i odagnao blesave misli koje su mi se rojile po glavi.
Party je isprva tekao normalno. Uistinu je došla masa ljudi, raspoređena po cijelom domu, i atmosfera je bila dobra. Moji prijatelji su se vrzmali među desecima nepoznatih i vladala je živost. Nije dugo potrajalo dok jedna moja prijateljica nije, upoznavajući me sa svojom rodicom, spomenula: "Usput, on zna čitati dlanove." "Stvarno???" uskliknula je rodica, zgodna crnka prst viša od mene. Ispružila je ruku s dlanom prema gore prije nego sam se mogao i predstaviti. "Možeš li pročitati moje?"
Počašćen pozornošću, pronašao sam prazni stol u kuhinji i posjeo je dijagonalno od sebe. Čitanje joj se svidjelo i bio sam prilično precizan, tako da bi me svaki čas prekinula s nečim tipa "ne mogu vjerovati da sve to znaš!". Malo mi je ometalo koncentraciju to što sam razmišljao kako bi bilo lijepo poslije je odvesti negdje u šetnju da vidimo odgovaramo li jedno drugome, no usredotočio sam se na njen dlan.
Nije potrajalo dugo dok nas netko nije ugledao. "Hej, to je vještac!" Nasmijao se i pljesnuo rukama. "Čuo sam za tebe. Možeš li i meni čitati?"
Kimnuo sam glavom. "Naravno, samo da s ovim završim." Nakon još par minuta, okrenuo sam se njemu.
Dotle je crnka ispričala nekome o avanturi koju je doživjela i vratila se s još dvije prijateljice. "Moje prijateljice bi isto voljele da im čitaš." Jedna od njih mi je pružila čokoladu koju je imala u ruci. "Evo, uzmi.""Samo tren. Hvala," rekao sam i uzeo čokoladu prije nego se vratim trenutnom klijentu. Netko mi je dobacio zavidan pogled: ova s čokoladom je bila vrlo zgodna.
Uskoro se u kuhinji skupila poveća gomila, koja je promatrala što radim i komentirala. Većina komentara je bila pozitivna, no neki su bili i zajedljivi, tipa "svatko može znati te šarlatanske trikove." Ignorirao sam ih i oduševio ove dvije koje su htjele svoje čitanje. Netko je htio da se slikamo. "Vještac! Popij s nama!" Neki tip mi je tutnuo pivu u ruke. "Hvala, poznajemo li s...." Ali tip je već nestao u gomili. Zatim sam nastavio čitati. Sada je već bio stvoren cijeli red koji je čekao da im čitam dlanove. Neka cura mi je ponudila dvadeset kuna da njoj čitam prije svih. Ljubazno sam odbio.
Na gornjem katu doma, kako sam shvatio iz mrmora oko mene, netko je počeo na gitari svirati imitaciju beatlesa i gomila se pomalo smanjila. Osjetio sam trunku ljubomore. Tko je taj debil gore koji odvlači pozornost od mene? No ljudi nije nedostajalo. Usred čitanja, još dvije cure su se htjele slikati sa mnom. Jedna od njih, prilično pijana, se privila uz mene i protrljala zaobljeno, čvrsto dupe po mojoj nozi. "Pijemo gore u sobi. Ako hoćeš, dođi kad završiš." Još netko nas je slikao.
Nešto ovakvo, samo obrnuto
Cura kojoj sam čitao je postala ljubomorna pa sam se vratio njoj, osjećajući se iznenada nekako neinspirirano. Kada sam je htio pitati za broj da ostanemo u kontaktu i poslije čitanja, neka druga se progurala pored nje. Većini nisam uspio saznati više od imena. Neki kojeg nisam nikad vidio me nazvao svojim najboljim prijateljem; kiselo sam se nasmiješio. Pozornost mi je pomalo dosadila. Činilo se da nikome ne značim ništa više od čitanja dlanova i ljudi bi izgubili interes za mene ako sam istupio iz nametnute mi osobnosti i pokušao pokazati nešto drugo.
Unatoč tome, s nekim interakcijama sam bio zadovoljan, pogotovo onima gdje je netko rekao da sam vrlo zanimljiv i istinski ga je interesiralo otkad posjedujem tu sposobnost i koliko sam točan.
Naposljetku se kuhinja počela prazniti. Iscrpljen od sati koncentracije i stresa, počeo sam odbijati ljude. "Dosta je za večeras. Možemo se dogovoriti za neki drugi put." Većini se to nije dalo, i pokušavali su me nagovoriti da ostanem još i čitam im. Većina je bila razočarana i molila je toliko da sam im popustio i ostao još malo. Neki su se naljutili i otišli. Većina je pijano oteturala iz sobe, zadovoljni s površinom spektakla koji su vidjeli.
Dok sam napuštao kuhinju, netko je pokazao prstom na mene. "Hej, Vještac odlazi." Mahnuo sam im i otišao u svoju sobu. Čak i tada, neka grupa cura je pokušala privući moju pozornost kucanjem. Ispričao sam se i zatvorio vrata.
Pozornosti može biti i previše. Zamisli kako je biti lijepa žena, koja u takvoj atmosferi živi svaki dan tamo negdje od 15-e pa sve dok je njen izgled očuvan. Gdje god ide, popularna je, ugađa joj se, dobiva komplimente. Svi je žele samo zbog jedne stvari, i nikoga ne zanima njena osobnost. Ona je slatkiš, trofej koji svi hoće imati, a nitko ne želi upoznati. A ako izgled izgubi, opet je samo jedna u masi, i pita se je li joj prije ipak bilo bolje.
Jedna poznata fotografija, snimljena 1985., je "Afganistanska djevojka", Sharbat Gula. Nastala je u izbjegličkom kampu u Pakistanu, gdje je živjela od pogibije svojih roditelja sedam godina prije. To je bilo doba Sovjetske invazije Afganistana i žestokog ustanka identičnog današnjem. S 13 godina je postala lice na naslovnici National Geographica.
2002., nakon dugotrajne potrage, pronađena je kako živi u regiji Tora Bora u Afganistanu, udata i s četvero djece. Njen muž, Rahmat Gul, živi u Peshawaru i radi u pekari gdje zarađuje dolar na dan. Udala se po ugovoru s 16 godina. Provodila bi više vremena s njim da nije njene astme, koja ne može podnijeti vrući, prašnjavi zrak Peshawara. Većinu godine živi u planinama.
Moli se prije izlaska sunca, donosi vodi s obižnjeg izvora, kuha i pere, brine se za djecu, centar njenog života. Njen brat kaže da je Sharbatin život težak i da nije nikada doživjela sretan dan, osim možda svog vjenčanja. Nakon izlaska iz kampa je nestala u purdah, zatvorenu egzistenciju afganistanskih žena. Kada izlazi vani, uvijek nosi ljubičastu burqu koja je skriva od očiju svih osim njenog muža. "To je prelijepa stvar za nositi, ne prokletstvo," kaže.
Zna napisati svoje ime, ali ne zna čitati. Čezne za prekinutim obrazovanjem. Ni njena najstarija kćer, 13, nije ga nikada imala i za nju je vjerojatno već prekasno. Za najmlađu, tek bebu, možda ima nade. "Htjela bih da moje kćeri znaju nešto."
Svoju sliku, koja je 1985. tako dirnula svijet, nije nikada vidjela. Kada su joj je pokazali, nije joj bilo jasno što je na njoj tako posebno. Kako bi i mogla kad ne pozna moć svojih očiju, svoje nekadašnje ljepote?
Prošlo je samo 17 godina. O, kako je starost okrutan gospodar!
Voljeli biste da obradim neku temu ili trebate pomoć s ljubavnim problemom (za oba spola)? Komentirajte/ pošaljite na: ignissblog(na)yahoo.com
Ako ne napišete drugačije, prihvaćate mogućnost njegove prezentacije na blogu. Vašu adresu, sliku, ime i detalje NIKADA NEĆU OBJAVITI.
Na isti mail zatražite dozvolu za prenošenje članaka.
Klikom na gumb ispod otvarate PayPal prozor za donaciju Ignissu.
Molim donirajte jedino ako osjećate da vam je moje pisanje znatno promijenilo život na bolje i želite se zahvaliti i ovim putem. Nemojte donirati kao političku poruku, naknadu ili motivaciju za privatni savjet, ili kupnju knjige alternativnim putem.
Na lijevoj strani prozora možete unijeti iznos (u USD), a na desnoj poruku uz donaciju.
Unaprijed hvala!
Podržite Igniss blog i postanite pokrovitelj na Patreonu