Arhiva:
O Ignissu

Dobrodošli na najbogatiji repozitorij znanja o zavođenju i muško ženskim odnosima na Internetu. Ako ste muškarac, vjerojatno vas najviše zanima igra, o kojoj je pisano u šest kategorija:
- Igra općenito
- Interna igra (samopouzdanje)
- Upadi (upoznavanje)
- Srednja igra (spojevi i komunikacija)
- Kasna igra (seks)
- Završna igra - veze i brakovi

Ženama igra nije dostupna, no za njih svejedno postoji mnogo korisnih savjeta. Mogla bi im biti važna i analiza percepcije i realnosti tijela, kao i poučne priče o curama koje vole kretene.

Zabavni testovi čekaju odvažne čitatelje oba spola.

Ovaj blog je također bogat izvor edukacije o ljudskoj seksualnosti i svim društvenim pojavama koje proizlaze iz nje. Obrađene su sljedeće teme:

- Kako ljudi biraju svoje partnere?
- Muška seksualna hijerarhija (Alfa i Beta)
- Sociološki podaci i analize
- Feminizam
- Aktualna događanja
- Tipične racionalizacije o seksualnom ponašanju
- Umjetnost vezana za seksualnost
- Putopisi i usporedbe seksualnih tržišta diljem svijeta.

Osim seksualne tematike, povremeno pišem i o drugim stvarima, tako da možete poviriti i opće-filozofske članke, zabavu i parodije, te anomalije.

Arhiva po mjesecima:
Svibanj 2018 (1)
Ožujak 2017 (2)
Prosinac 2016 (1)
Studeni 2016 (1)
Kolovoz 2016 (1)
Srpanj 2016 (1)
Lipanj 2016 (2)
Svibanj 2016 (1)
Travanj 2016 (2)
Ožujak 2016 (1)
Veljača 2016 (5)
Siječanj 2016 (2)
Prosinac 2015 (1)
Studeni 2015 (3)
Listopad 2015 (1)
Rujan 2015 (3)
Kolovoz 2015 (3)
Srpanj 2015 (3)
Svibanj 2015 (3)
Travanj 2015 (3)
Ožujak 2015 (3)
Veljača 2015 (3)
Siječanj 2015 (5)
Prosinac 2014 (3)
Studeni 2014 (5)
Listopad 2014 (5)
Rujan 2014 (6)
Kolovoz 2014 (6)
Srpanj 2014 (6)
Lipanj 2014 (5)
Svibanj 2014 (8)
Travanj 2014 (8)
Ožujak 2014 (8)
Veljača 2014 (9)
Siječanj 2014 (7)
Prosinac 2013 (11)
Studeni 2013 (9)
Listopad 2013 (14)
Rujan 2013 (9)
Kolovoz 2013 (4)
Srpanj 2013 (3)
Lipanj 2013 (3)
Svibanj 2013 (6)
Travanj 2013 (5)
Ožujak 2013 (4)
Veljača 2013 (5)
Siječanj 2013 (6)
Prosinac 2012 (6)
Živi dugo i igraj.

Ponestalo vam mojih sadržaja? Evo vam onda još neke stvari koje se tiču igre:

- Moj popularni vodič zavođenja "Umijeće Igre"
- Moj forum
- Moji newsletteri iz 2013. i 2014. godine
- Moja kolumna na Return of Kingsu
- RooshV
- Roissy (Heartiste, Chateau)
- Dalrock

Ostali zanimljivi sadržaji:

Without Hot Air
Non-Intervention
No-nonsense Self-defense
The Social Pathologist

Igniss - Gdje politička korektnost odlazi umrijeti.

utorak, 21.03.2017.

SILOVANJE SILOVANJE SILOVANJE SILOVANJE SILOVANJE SVE JE SILOVANJE



Iz već nam dobro poznatoga poznatog legla rogonjstva stiže sljedeći zanimljivi slučaj:

Muškarac osuđen za silovanje zato što je skinuo kondom tjiekom seksa
Žena ne bi pristala na seks da je znala za to, odlučio je sud.

47-godišnji muškarac iz Francuske i žena nepoznate dobi iz Švicarske koju je upoznao na Tinderu su na drugom spoju (hvala ti Bože na ovom malom tračku konzervativnosti, op.prev.) imali spolni odnos kada je muškarac bez da je o tome obavijestio ženu skinuo svoj kondom - te je sada zbog toga osuđen za silovanje. Vrhovni sud Švicarske je presudio da je žena, čiji je odvjetnik presudu prokomentirao kao "prvijencem u Švicarskoj", ne bi bila pristala na seks s muškarcem da je znala da ne nosi zaštitu, prenosi portal The Local. Zbog incidenta koji se dogodio u lipnju 2015. godine je dobio uvjetnu kaznu zatvora od 12 mjeseci, objavljeno je u listu Independent.

Iako 12 mjeseci uvjetno nije baš neka kazna (no imajmo na umu da će ovaj muškarac svejedno do kraja života biti na popisu seksualnih napasnika i patiti od raznih mjera za ograničenje slobode), ovaj slučaj definitivno proširuje galeriju bizarnih stvari koje se danas smatraju silovanjem i daje nam definitivni odgovor na pitanje što bi se (u najboljem slučaju) dogodilo Julianu Assangeu kada bi bio izručen. No, o tom neminovnom maršu feminizma u ponor sam već dovoljno pisao, tako da se na toj temi ne treba puno zadržavati.

Najvažniji detalj ovoga slučaja je to što predstavlja konačnu i definitivnu potvrdu Ignissove teze da "Žena nije sposobna osjetiti razliku od par cm jer vagina nije dovoljno osjetljiva da razlikuje ni penis od dilda ili goli penis od penisa s kondomom, a kamoli duljinu..." zbog koje su me prije puno godina popljuvale i čitateljice i žene s kojima sam u to doba spavao. Ipak, sada je jasno da je Igniss kao i uvijek bio u pravu. Napokon imamo sudski presedan da žena bez da joj se to kaže ne može osjetiti nosi li muškarac kondom ili ne.

Sorry dame!

Oznake: silovanje, Vijesti, Švicarska, feminizam, penis, seks, vagina, kondom


- 21:53 - Komentari (4) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 29.08.2016.

Daj pare, al' ne tako da se zovu pare!

"Lajla! Kasnimo na avion! Lajla!"

"Evo me Tanja! Samo trenutak!" viknula je Lajla svojoj nestrpljivoj prijateljici. Gdje li je samo stavila svoju plavu torbicu s ružem, dezodoransom i maskarom? Ah da, tamo je pored četkice za zube - kvragu, ni to još nije spakirano! Trpajući je u torbu za ručnu prtljagu, donekle ju je umirila činjenica da su joj barem laptop i papiri za doktorat već u glavnom kovčegu i sasvim sigurno neće ostati bez njih.



"Lajlaaaaaa! Požuri! Taksi je već tu!" Tanja se derala sa stubišta.

Projurila je pored svoje mačke Lily, zamalo je pregazivši kuferom na kotače, zalupila blindo vrata i pojurila dolje. Avantura počinje!

Lajla Alfinović bila je uspješna mlada pripravnica na Institutu za rodna istraživanja Sarajevo i prvo-diplomirana u svojoj generaciji na odsjeku Rodnih i seksualnih studija u sklopu susjednog Centra za internacionalne interdisciplinarne postdiplomske studije Univerziteta u Sarajevu (CIIPS). Njen magistarski rad "Tradicija otkupa mlade u ruralnoj Bosni i Hercegovini kao oblik omaložavanja i zlostavljanja žena", proglašen najutjecajnijim znanstvenim radom 2013. godine, stekao je toliki publicitet da su o njemu pisale sve regionalne novine, od Avaza i Blica pa sve do Jutarnjeg i Dela. Mlada znanstvenica s već tako razvijenom karijerom mogla bi daleko dogurati, brujali su svi članci, možda čak i do visoke pozicije u sklopu Ujedinjenih naroda.

Jednog dana, možda će upravo njen rad biti zaslužan za izumiranje zastarjelih, patrijarhalnih običaja koji priječe BiH i Balkan općenito u pridruživanju društvu razvijenih država. Običaja koji sitnim ali preciznim detaljima podsjećaju na činjenicu da brak u očima šovinističkog društva predstavlja običnu trgovinu, a ne emocionalnu, seksualnu i prvenstveno ljudsku zajednicu dvoje pojedinaca bez obzira na njihov spol i seksualnu orijentaciju.

"Na aerodrom cure? Kamo letite?" pitao je vozač taksija, debeljuškasti srednjovječan muškarac s crnim brkovima, ukrcavajući kufere u prtljažnik.

"Dubai!" odgovorile su jednoglasno i zahihotale se. "Ne možemo dočekati!" dodala je Lajla smješkajući se. "Sanjamo o tome već godinama."

"Super ćete se provesti," vozač je kimao glavom. "Svi koji odu tamo se vraćaju s pričama kako se nikad nisu toliko zabavili i odmorili."

"Pa da, iako se ne mogu previše zabavljati... moram usput raditi na svom doktoratu," napomenula je Lajla.

"O, već si na doktoratu! Čestitam, čestitam. A što studiraš?"

"Rodne studije."

"Hm, nisam čuo za to. O čemu se tu radi?"

"Istražujemo utjecaj kulture na muškarce i žene i kako osloboditi žene od patrijarhalnih tradicija i ostalih štetnih pojava u društvu. Na primjer, moj doktorat ima temu 'Tradicija miraza na području Hrvatske i Srbije kao oblik zlostavljanja žena.' Istražujem povezanost između kulturnih običaja vezanih za miraz i zlostavljanja i diskriminacije općenito. Manje više kako je patrijarhalna kultura ispreplela novac kroz intimne odnose muškaraca i žena kako bi učinila žene manje vrijednima i ili ih ograničila."

"Ahhhhhh.... zvuči zanimljivo," rekao je vozač nakon poduže stanke. Iz njegovog tona je dobila dojam da on tu temu ne shvaća ozbiljno. Takav čovjek ne zaslužuje napojnicu! Vozač bi se trebao barem pretvarati da mu je stalo do toga, bilo zbog toga što su one njegovi korisnici bilo zbog toga što bi svatko normalan trebao biti zabrinut zbog raširenog zlostavljanja žena.

"Nadam se da nećeš previše raditi," rekla joj je Tanja uz namigivanje, naglo prekinuvši tu nit razgovora. "Idemo se tamo prvenstveno zabaviti u toj predivnoj zemlji i upoznati njihovu kulturu!"

Lajla se nasmiješila, izvadila mobitel i krenula pisati post na Facebooku. Bit će im super i cijeli svijet će znati za to.






"Večeras idemo u Club Diamond! Ne mogu dočekati!" uzbuđeno je čavrljala Tanja, vrpoljivši se po ogromnom krevetu u hotelu s 4 zvjezdice. Kakav pogled! Kakva udobnost! Kakav život sa stilom!

"Pa...." Lajla nije bila toliko entuzijastična. "Ja imam problem."

"Pa kakav problem," rekla je Tanja. "Put nam je za sada prekrasan, i ovaj disko će sigurno biti slasan."

"Nemam para," skrušeno je rekla Lajla. "Mladen mi nije uplatio alimentaciju."

"Gad."

"Da."

"Pa koliko već kasni?" pitala je Tanja. "To je nedopustivo. A tvoja mala, što je s njom?"

"Ostavila sam je mojoj mami," rekla je Lajla. "Ali to naravno nije izgovor... računala sam na te pare. Ne znam kako ćemo ići vani kad nemam skoro ništa sa sobom. A ne mogu plaćati svojom HamsterCard karticom jer sam već stavila karte i hotel na nju, ispeglana je do kraja."

"Ma ne brini ništa, ja ću ti posuditi," velikodušno je ponudila Tanja. Nakon trenutka tišine, sjetila se još nečega: "Uostalom, sigurno će biti puno zgodnih dečkiju iz Dubaija koji će nam plaćati pića." Misli su joj odlutale na onog zgodnog arapskog manekena kojeg je neki dan vidjela u Cosmu.

Lajla se nasmijala. "Ma da, brinem se bez razloga. Ovo će biti super noć! Ali svejedno, moram prije nego odemo poslati e-mail i Mladenu i pravobraniteljici za djecu. Treba ga pritisnuti da me ne ostavlja na cjedilu s financijama kao sada." Možda između tuširanja i šminkanja stigne sastaviti nešto...






"Ovo je preludo!" derala se Lajla iz petinh žila, drmajući svaki dijelić tijela u ritmu "You're Sexy And You Know It" na 110 dB. "Toooooooo!" Klub Diamond je u svakom pogledu ispunio njena očekivanja. A možda je pomogao i dim marihuane koji je skupila s nekog pladnja koji su kružili po klubu. Posljednji put kada je probala travu je bilo još na preddiplomskom studiju, i sada joj je baš dobro došlo. Uostalom, tko će saznati za to? "Tanja, ovo je super!" zavrištala je.
"Ne čujem te!" viknula je Tanja pored nje, ignorirajući besprijekorno odjevenog Indijca srednjih godina koji joj je nešto govorio na drugo uho. "Haha vidi ovog debila! Ne odustaje!"
"Da, baš je uporan!" viknula je Lajla.
"Što?"
"Baš je uporan?"
"Ne čujem teeeeeee," nastavila se derati Tanja, već pomalo pripita od svog drugog koktela no dovoljno svjesna da odgurne udvarača od sebe i nastavi plesati sama.

Inače bi Lajla, nenavikla na to da je netko ignorira makar i nenamjerno, nastavila pokušavati doći do Tanje, no njenu pažnju je naglo privukao zgodan mladi Arapin u savršenom odijelu. Uhvatila je njegov pogled i nasmiješila se.

"Zdravo gospođice!" rekao je savršenim britanskim naglaskom. "Izgledate kao da se zabavljate najbolje u cijelom klubu." Stao je na trenutak kako bi je odmjerio predivnim očima boje uglja.



"Da! Da! Er.... ja sam Lajla," rekla je, osjećavši se pomalo ošamućeno. Bože, što to ona brblja? Ovaj tip je izgledao kao utjelovljenje svake njene fantazije i jedva se suspregnula da se ne oblizne od iščekivanja. Povukla je dolje rub svoje minice kako se ne bi doimala previše lakom i pričekala da on kaže još štogod.
"Ja sam Ali Ibn-Rashid," rekao je zgodni stranac. "Prijatelji me zovu Alex."
"Drago mi je," rekla je Lajla i odmahnula glavom. Njena svježe oprana i tretirana kosa je zavijorila zrakom poput zastave. "Živiš li ovdje?"
"Napola si pogodila," odgovorio je Alex. "Živim u Engleskoj ali moja obitelj je odavde. Trenutno sam doma samo zbog posla."
"Čime se baviš?"
"Ja sam astronaut," rekao je i namignuo joj.
"Hahaha. Stvarno?" uprla je ona, sada još više znatiželjna.
"Naravno da ne! Radim kao konzultant."
Sasvim očekivano, pomislila je. Mora da je nešto vezano za naftu ili arhitekturu. Wow, koji zanimljiv tip! Mora da se na tom poslu nagledao cijeloga svijeta. A kako je samo zgodan!
"Dakle Lajla, što ti radiš večeras?"
"Pa... ništa posebno," rekla je ona. "Tu sam s prijateljicom. Zašto?"
"Imam stan u Burj Khalifi. Dođi da vidiš pogled odatle."
"Wow!" ta činjenica ju je toliko osupnula da je sasvim zanemarila drski prijedlog na koji bi inače opalila nekome šamarčinu. "Pa...."
"Ako si zauzeta, nema problema," Alex se na trenutak okrenuo i pogledao na sat.
"Ne ne, samo... inače ne radim takve stvari."
"Stvari?" pogledao ju je svojim preslatkim očima.
"Pa znaš, ići u nečiji stan istu večer." Zacrvenila se, obećavši si da neće (opet) spavati s nekim koga je tek upoznala. Može on biti zgodan koliko hoće, ali i ona mora držati do sebe.
"Haha, bez brige. Nemam nikakve podmukle namjere. Samo pogled s balkona, ništa posebno," rekao je on kao da se radi u nečemu najnormalnijem na svijetu. "Hajde. Moj auto je vani."
Namignula je Tanji koja je bila previše zauzeta razgovorom s nekim američkim turistom da bi je uopće primjetila te se upustila u istinsku avanturu. Objavila je selfie na Instagramu kako bi svi znali da se zabavlja kao nikada u životu. Pa da krenemo!






"Wow! Nisi pretjerivao! Pogled je stvarno čaroban," uzdahnula je Lajla, udobno smještena u Alexov zagrljaj na balkonu na 121. katu. Pustinjska noć je bila neočekivano hladna i prirodno joj je došla toplina njegove mišićave ruke. Uzdignula je glavu prema njemu i nasmiješila mu se. "Hvala ti na ovome," rekla je. U glavi je osjećala tihi šapat šampanjca koji joj je natočio, koji ju je poticao na nestašnost zajedno s jointom koji je popušila u klubu. A zašto se i ne prepustiti? Ovakva noć je jednom u životu.

Alex je samo blago podigao obrve i zatim nagnuo glavu prema njoj. Usne su im se susrele, pune topline u hladnoj noći Dubaija. Pomilovala je njegovo lice i počela ga snažnije ljubiti, prepustivši se osjećaju. Osjećaj je bio čaroban upravo kako je i znala da će biti. Rastapala se pod njegovim usnama.

Ljubili su se i blago mazili nekoliko minuta kada je Alex polako odmaknuo svoju glavu i značajno je pogledao.
"Što je?"
"Lajla, ti si predivna ali... bojim se da nisam bio sasvim iskren prema tebi."
Kroz toplu izmaglicu je jedva shvatila da postoji nekakav problem. Zatresla je glavom kako bi se pribrala kada joj je odjednom došlo do misli na što Alex cilja. "Znam. Oženjen si," rekla je snuždeno.
Alex se grohotom nasmijao. "Neeeeeeee! Zar izgledam tako? Naravno da nisam oženjen!" pomilovao ju je po kosi.
"Ali što je onda?"
Alex ju je opet poljubio. "Htio sam te dovesti ovamo jer mi se jako sviđaš," rekao je. "Ali i zato što bih ti htio nešto ponuditi. Posao."
Lajla se zamislila, ili pokušala približiti zamišljenosti koliko su joj dopuštali hormoni, šampanjac i trava. "Posao? Ovdje u Dubaiju? Ali ja ne živim tu. Moram se vratiti doma, u Bosnu."
"Ne, ne ne. Posao koji možeš raditi od bilo kamo," rekao je Alex, i dalje je državši u zagrljaju kao da pričaju o nečemu najsvakodnevnijem. "Vrlo jednostavan posao. Vidiš, ja sam konzultant za mnoge tvrtke, pa tako i jednu manekensku agenciju, Khalifa Crown, koja ima urede po cijelome svijetu. Nisam nikada upoznao nekoga poput tebe, Lajla. Mislim da imaš velikog potencijala. Mogla bi zaraditi milijune."



Zacrvenila se ali osjetila i ponesenom pomisli na manekensku karijeru. "Što bi trebala raditi?"
"Tvoj posao bi bio poziranje za najnovije odjevne stilove, magazine, filmove i sl." objasnio je. "Naravno, morala bi prvo obaviti audiciju ovdje u Dubaiju."
Unatoč zamagljenosti, Lajli se počela paliti nekakva lampica. "Što podrazumijeva ta audicija?"
"Audicija traje samo nekoliko sati i bit će ti plaćena u gotovini. Trebala bi pozirati i pokazati da imaš u sebi tu senzualnost zbog koje sam ti večeras pristupio. Samo se iskaži i posao je tvoj."
"Iskaži... misliš... trebala bi spavati s nekim," rekla je povrijeđeno. "S tobom?"
"I još nekoliko mojih prijatelja koji vode tvrtku. Ne brini, bit će ti zabavno i nitko neće raditi ništa što ti se ne sviđa."
Lajla se pokušala pribrati. "Ne znam... ne sviđa mi se ta ideja. Nisam nikada spavala s više muškaraca odjednom. Ovo djeluje kao neka prijevara," rekla je i izmaknula se iz njegovog zagrljaja. Zgrabila je svoju torbicu, premišljavši se bi li trebala otići.
"Jesi li sigurna? Plaća je trideset tisuća dolara u gotovini," rekao je Alex.
Lajla je zastala kao gromom ošinuta. "Jesi li rekao trideset tisuća dolara. Godišnje?"
"Ne, naravno da ne. Pa to bi bilo premalo."
"Mjesečno?"
"Ne, samo za audiciju. Poslije možeš zaraditi daleko više."
Od samog iznosa joj se zavrtjelo u glavi. Trideset tisuća dolara! Pa to je preko pedeset tisuća maraka!
"Ne bih te htio prisiljavati ni na što," nježno je rekao Alex. "Samo zapamti da glavna nagrada ovog posla nije novac, nego veze i mogućnosti koje ti otvara. Ali ako te to ne zanima, onda nemoj prihvatiti."

U normalnim okolnostima, Lajla bi možda razmotrila zašto je taj posao toliko dobar i zašto vrijedi stotinu puta više nego u slučaju neke dame noći bilo gdje u svijetu. Možda bi razmotrila je li njen dug na kreditnoj kartici u iznosu od tri tisuće maraka vrijedan štednje i odricanja kako bi ga otplatila na neki drugi način. Ali već je bila opijena šampanjcem i travom, osjećala se napaljeno i najvažnije od svega bila je na čarobnom odmoru na nevjerojatnom mjestu. Gdje nitko nikada neće saznati. Samo par sati u kojima će ionako uživati i njen život je zauvijek uljepšan. To je prilika koju ne smije propustiti. Kroz misli joj je proletio i njen bivši muž Mladen i njegovo odugovlačenje s pišljivih tristo maraka alimentacije mjesečno. Sad će mu pokazati da ne treba ni njega ni njegove smrdljive pare koje mora izvlačiti sudskim putem!

Pogledala je Alexa i pružila mu ruku. "Može."






Potpisala je par papira s arapskim memorandumima i velikim naslovom "Khalifa Crown - International Talent Placement Corp. Dubai" i po Alexovim uputama se uputila u golemu kupaonicu istuširati. Nakon što se osušila, ostavila je odjeću na polici od čiste ebanovine pored kupaonice i legla na luksuzni krevet, čekajući što će se dogoditi. Osjećala se strašno nervozno, ali istodobno i kao u bajci. Trideset tisuća dolara! Čak i da je unaprijede u Centru, toliko opet ne bi zaradila za dvije godine. A to je samo početak... pokušala je suspregnuti uzbuđenje i počela zamišljati kakvi će biti ti muškarci koji je toliko žele. Alex je nevjerojatno seksi i s njim će biti lijepo. A ovi drugi? Nadala se da su njegovi prijatelji jednako zgodni. Nikada prije nije bila s više muškaraca, samo je to gledala na određenim stranicama na mreži.

Vrata su se otvorila i ušao je Alex. Sjeo je na krevet i pogledao je poput umjetnika koji se divi skulpturi. "Wow! Izgledaš fenomenalno," rekao je i poljubio je. Nije se opirala. "Lajla, jesi li spremna?"
Vođenje ljubavi s Alexom je bilo vođenje ljubavi u punom smislu riječi. Neizmjerna strast prelila se preko nje, prijeteći da će je ugušiti slatkim zadovoljstvom. Planirala mu se ponuditi koliko god može, potpuno predati njegovom mišićavom tijelu. Oh, i netko je još plaća za ovo! Dok ju je on oralno zadovoljavao, Lajla je ječala i od tjelesnog užitka i od sreće što ju je dopao ovaj posao.

Alex je stao i nadvio se nad nju. Uskoro će biti u njoj. Oh, požuri! Požuri! Iznutra je žudila za njegovom tvrdom alatkom. Zaječala je i senzualno se istegnula, čekajući na njega. Gorila je od iščekivanja. Još samo trenutak...

Iznenada su se vrata se otvorila i ušli su njegovi prijatelji. Bilo ih je četvero, odjevenih samo u ogrtače za tuširanje. Jedan je bio ružan muškarac Alexove dobi, dok su trojica bila starija, možda oko pedeset godina. Ipak, nisu izgledali odvratno. Jedan od te trojice je imao trbuščić, no nije bio jako debeo. Drugi je bio u vrlo dobroj formi unatoč starosti, gotovo ćelav s prosijedim čuperkom na glavi. Treći je sličio trunku manje zgodnoj verziji Alexa, ne jako puno stariji no s ogromnom alatkom koja se isticala ispod njegovog ogrtača. Nadala se da će svi biti zadovoljni, a i njoj će biti ugodno da je ispuni takav ogroman primjerak. Ovo će biti zabavno!

"Lajla, ljubavi, ovo su moji prijatelji," rekao je Alex i poljubio je. "Igraj se s njima, prepusti im se, zadovolji ih u potpunosti. Ja ću samo gledati sa strane i snimiti pokoju sliku. Kada oni završe, ja ću biti posljednji s kojim ćeš uživati. Ne mogu dočekati da napokon budemo zajedno," rekao je kao najveći romantičar na svijetu, a ne kao da opisuje jedan poslovni proces. Njen napaljeni mozak radio je dvjesto na sat, željno iščekujući svu četvoricu njegovih prijatelja.

Ovaj s ogromnom alatkom se popeo na nju i stao. Činilo joj se da hoće da ga Lajla oralno zadovolji. Nasmiješila mu se i podigla glavu otvorenih usta, iščekujući da će je primaknuti. Umjesto toga, osjetila je kako je prekriva vruća tekućina i shvatila je da muškarac urinira po njoj. Šokirana, prekasno je zatvorila svoja usta i zbunjeno pogledala u Alexa no on se samo nasmiješio i kimnuo joj. Kada je muškarac završio, tako namočena njegovom mokraćom je obavila s njime cjelokupni odnos u trajanju od samo jedne minute i pomislila kako su ovi ljudi čudni, no ipak nije ništa strašno. Može ovo preživjeti. Trideset tisuća dolara. Trideset tisuća. Izdržat će.

Trideset tisuća. Trideset tisuća. Trideset tisuća. Trideset tisuća. Trideset tisuća. ponavljala je u sebi dok se nije uvjerila da to što se događa nije ništa strašno.

Zatim se sljedeći muškarac popeo na krevet i stao u čučanj iznad njenih grudi. Kada je shvatila što namjerava, Lajla je vrisnula. Ne, molim te ne! Deset sekundi kasnije, njeno uzbuđenje se pretvorilo u šokirani plač koji će trajati sve do jutra...





"Bila si super," rekao je Alex na ispraćaju u automobilu u uličici pored njenog hotela. "Nadam se da ćemo te vidjeti opet."
Lajla je kimnula, grčevito držeći torbicu u kojoj se nalazila njena kuverta. Otriježnjena i svježe istuširana i izribana od tragova prošle noći (iako joj se i dalje priviđao osjećaj vruće stolice razmazane po grudima, kao što će joj se priviđati u godinama koje dolaze), bila je svejedno ispunjena čudnim nemirom, nekakvom mješavinom gađenja prema samoj sebi i ponosa što se ovako snašla.

U svom zbunjenom stanju je već objavila jutarnji selfie na Facebooku s tekstom "Upornost i marljivost se isplate!" i dobila preko 60 likeova. Naposljetku, nije li to istina? Bila je jako marljiva i to joj nitko ne može oduzeti. Sada će si konačno pokriti dug na HamsterCard kartici, kupiti novu odjeću, naći ljepši i udobniji stan, kupiti auto...

"Ako se budeš htjela opet družiti ili budeš imala neku prijateljicu koju želiš preporučiti za audiciju, znaš kamo se javiti." Alex se nagnuo i nježno je poljubio u obraz. Unatoč događajima prošle noći, osjetila je kako je preplavljuje vrućina. Zašto? Ta misao ju je ubijala. Sve što joj se dogodilo je bilo grozno i ponižavajuće, no unatoč tome nekako... ispunjavajuće? Zadovoljavajuće? Možda mu se opet javi? Ne! O čemu to samo razmišlja...




"Isuse i Marijo, brinula sam se jesi živa," rekla je Tanja grleći je. "Već sam se mislila bi li zvala policiju, ali činilo mi se da možda ovdje policija ne bi baš blagonaklono gledala na naš provod."
"Ne brini ništa, sve je ok," rekla je Lajla. "Nadam se da te nisam uplašila. Što si ti radila nakon što sam otišla?"
"Na kraju sam završila s onim Indijcem," pohvalila se Tanja. "Kada mu daš šansu, stvarno je šarmantan i ugodan." Zastala je kao da se premišlja o nečemu. "I dobar u krevetu," zahihotala se.
"Ma daj!"
"Daj! Bilo je super," rekla je Tanja. "Možda malo i previše super, morat ću pogledati gdje se ovdje može nabaviti pilula za dan poslije," prekrila je oči rukama od mješavine smijeha i nelagode. "Što? Malo smo se zanijeli." Na njenoj desnoj ruci se zasjajila biserna narukvica koju prošle noći nije imala.
"Wow, čini se da si se stvarno dobro zabavila," nasmijala se Lajla, pitajući se je li Tanja došla do te narukvice na način sličan Lajli.
"A ti? Kako ti je bilo s onim tipom?" bila je znatiželjna Tanja.
Lajla je dugo šutjela. "Nije uopće bilo. Nije mu se mogao dići pa nismo ništa radili. Ali ima lijep stan i bilo je... zanimljivo."
"Aaaaaaaahhhhhhhh. Šteta."
"Šteta."

Odlučivši da joj se više ne ide van, Lajla se uhvatila posla. Otvorila je laptop i pronašla mail od Mladena: "Uplatio sam dugovanje. Sorry! Molim te nemoj prijaviti da sam kasnio. Pusa, Mladen." Tih tristo maraka joj je sada predstavljalo sitniš, no svejedno je osjetila zadovoljstvo što je pravda ispunjena. Ne može on samo tako živjeti kao da nema nikoga i plaćati kad mu se prohtije! Njena pobjeda bila je mala ali simbolična.



Učitala je svoj doktorat i pregledala sadržaj, pronašavši da je stigla tek do 6. strane. Započevši novi paragraf, njene ruke su poletjele po tipkovnici, stvarajući sadržaj koji će joj donijeti promaknuće i nagradu za izuzetno promicanje ljudskih prava na području Balkanskog poluotoka:

"Kao i tradicija otkupa mlade, trgovine ljudima i prostitucije, [Alfinović L., CIIPS, 2013. [8]], tradicija miraza i kulturni običaji vezani za imitaciju ili popratne sadržaje miraza predstavljaju težak oblik seksizma koji kod žena dovodi do manjka samopouzdanja, psiholoških problema, umanjenih prilika u poslovnom životu te tolerancije prema zlostavljanju.

Svaki čin koji u odnos dvoje ljudi (bez obzira na spol) uvodi novac ili asocijaciju na novac neminovno dovodi do kvarenja tog odnosa i obje strane koje su uključene u njega, u ovom slučaju kroz nametanje zaključka da je ženina vrijednost vezana za novac i za to koliko novca može primiti ili ponuditi kako bi nadoknadila svoj (u očima patrijarhalnoga društva) percipirani manjak vrijednosti. Neki autori iz regije su već predložili edukacijske programe kojima bi se tu tradiciju moglo iskorijeniti kako bi bio uklonjen taj oblik zlostavljanja i novac nestao iz jednadžbe međuljudskih odnosa i ljudskih prava..."


* = Ova priča je proizvod mašte. Svaka podudarnost sa stvarnim osobama, organizacijama ili događajima je slučajna.

Oznake: Dubai, Putovanja, prostitucija, feminizam, priče, priče sa seksualnog tržišta, disko, fetiš, licemjerje, novac, racionalizacijski hrčak


- 17:11 - Komentari (139) - Isprintaj - #

petak, 08.07.2016.

Feminizam II. vs. III. vala u jednoj slici

Oznake: feminizam, šovinizam, rasizam, diskriminacija, teorija seksualnog tržišta, povijest, celebrity


- 10:21 - Komentari (197) - Isprintaj - #

utorak, 07.06.2016.

Ako nisi kriv, i dalje si kriv

Svaki čitatelj ovog bloga je već dobro upoznat s konceptom koji sam nazvao "vrhunac feminizma":

Vrhunac feminizma je u mnogočemu sličan vrhuncu proizvodnje nafte. Svi već desetljećima tvrde ili da smo upravo dosegli vrhunac ili da ćemo ga doseći svakog trena, ali onda netko otkrije novo nalazište, izumi novu metodu bušenja, i ispada da vrhunac još nije ni blizu.

Po istom modelu, nakon što smo nakon godina i godina gnjavljenja škvadre rođene za zgražanje riješili 42 851 751 različitih slučajeva socijalne nepravde ispada da ne samo da još nismo ni blizu nirvane u kojoj je sve u redu i više se nitko ne buni, već i da smo zapravo tek načeli ledeni brijeg u čijim se dubinama krije još najmanje 931 525 887 nepravdi koje čekaju na naš angažman.


Izvor slike


Kada će feminizam biti zadovoljen? Možemo samo nagađati.

Do sada smo na putu prema vrhuncu feminizma otkrili sljedeće zabavne pojave:

- Muškarac je zlostavljač ako bezuvjetno ne preda ženi svu svoju imovinu
- Svaka treća žena je žrtva silovanja
- Spolni odnos je silovanje čak i ako ga je žena samo sanjala
- Spolni odnos u kojemu su muškarac i žena bili pod utjecajem alkohola automatski znači da ju je on silovao
- Spolni odnos je silovanje ako nije izričito rekla "da"
- Spolni odnos je silovanje čak i ako je ona izričito rekla "da"

Sada u galeriju degeneracije možemo dodati i sljedeće čudo:

Čovjek oslobođen optužbe za silovanje svejedno mora 24h unaprijed javljati policiji kada planira spolni odnos s bilo kojom ženom i dostaviti im njene podatke.

U suđenju za silovanje muškarcu 40-ih godina, oslobađajuća presuda donesena je 2015. godine.

Ipak, sudsko vijeće je nakon presude za još četiri mjeseca produžilo "Prijelaznu odredbu o seksualnom riziku" koja je na teret muškarca posljednji put donesena krajem 2015. godine. Odredba muškarcu nalaže prijaviti bilo kakvu planiranu seksualnu aktivnost policiji pod prijetnjom od pet godina zatvora. Tekst odredbe je kako slijedi:

"Obvezni ste prijaviti ženine podatke koji uključuju njeno ime, adresu i datum rođenja. Morate obaviti prijavu najmanje 24 h prije započinjanja bilo kakve seksualne aktivnosti sa ženom."



Odredba također sadrži ograničenja vezana za korištenje interneta i mobilnih uređaja, te obvezu javljanja policiji ako dođe do promjene kućne adrese.

Na sljedećoj sudskoj raspravi tijekom 2016. godine će biti odlučeno hoće li prijelazna odredba biti pretvorena u Punu odredbu, koja traje minimalno dvije godine i može biti produžena neograničen broj puta.

Odredbe o seksualnom riziku su na području Engleske i Walesa uvedene u ožujku 2015. godine i mogu biti primijenjene na bilo kojem pojedincu za kojeg policija procijeni da predstavlja rizik počinjenja seksualnog zločina, čak i ako nikada nisu bili osuđeni za ijedan zločin.

Odredbe spadaju u građanske naloge koje suci izdaju na nalog policije.

Vjerojatno to nikada ne biste pogodili, ali načelnik policije Sjevernog Yorkshirea koji je izdao nalog sudu je zapravo debela feministica s klasičnim psihopatskim pogledom:



Jedini detalj koji me osobno iznenadio je to što njena kosa ipak nije kraća od uha. Eh. Ne možeš baš uvijek biti u pravu.

Oznake: Engleska, feminizam, Vijesti, šovinizam, silovanje


- 15:20 - Komentari (119) - Isprintaj - #

petak, 01.04.2016.

UŽASAVAJUĆI PODACI



Istraživanje provela i predstavila: Klinička bolnica "Sveti hrčak"

Oznake: nasilje, silovanje, statistika, parodija, feminizam, 1. april


- 02:04 - Komentari (68) - Isprintaj - #

četvrtak, 04.02.2016.

Rođeni za zgražanje 6: Muškarci više nemaju pravo okupljanja

Iako sam ja iznimno umjeren što se tiče razina optimizma, često od čitatelja čujem da možda malo pretjerujem, stvari uopće nisu tako crne. Šansa da će te sustav obiteljskog prava pretvoriti u feudalnog kmeta je i dalje manja od 50%. Lažne optužbe za silovanje su razorne, ali vjerojatno se neće dogoditi baš tebi nego nekom tamo Julianu Assangeu.

Moguće je da ste posljednjih dana čuli nešto o sastancima čitatelja Return of Kingsa, velikog Rooshevog portala o igri, zdravlju i politici. Trebalo se raditi o ukupno 163 sastanka u 46 zemalja svijeta u sklopu kojih bi se grupa muškaraca u subotu 06.02. sastala na nekom javnom mjestu i privatno otišla popiti piće, popričati i upoznati se. Nama najbliže lokacije su se nalazile u Ljubljani i Beogradu. Nažalost, ROK sastanak je zbog iznimne razine opasnosti i prijetnji otkazan.

Što se dogodilo?

U nekim od lokacijama sastanaka (pretežno u Australiji, Kanadi i Engleskoj, sve zemljama anglosfere s potpunom tiranijom femističkih i LGBT pokreta, aktivisti koje vrijeđa ideja da bi se nekolicina muškaraca mogla mirno i privatno naći i popiti piće su odmah počeli organizirati "proteste". Pri tome ne mislim na nekakve mirne proteste u kojima netko drži transparent i obavještava javnost o svojoj poruci, već na organizirani linč prepun opasnih i naoružanih fanatika.


Samo nekolicina od tisuća poziva da se Roosha i svakoga tko ima veze s njim siluje, pretuče, kastrira, upuca i sl.

No dobro, reći ćete, debila ima posvuda, čemu uzbuđenje? Problem je naravno što ti debili nisu samo izvor problema, već i njegova posljedica. Glavni uzrok se nalazi u senzacionalističkom, zlonamjernom "izvještavanju" medija koji i kod nas i diljem svijeta pripadaju raznim globalističkim kartelima i temelje se na širenju degeneracije, laži i histerije.



Umjesto da ili šute ili napišu nešto o osudi vala nasilja prema ljudima koji nisu prekršili nijedan zakon i koji se samo žele privatno naći i porazgovarati, mediji su poveli juriš naslovima poput:

Pobornici silovateljske anti-ženske grupe Return of Kings bi se trebali sastati u Sydneyu (Sydney Morning Herald)
50 000 ljudi potpisalo peticiju za zabranu zavodnika koji podržava silovanje (Guardian)
Zavodnik koji kaže da bi trebalo legalizirati silovanje organizira skup u Cardiffu (Mirror)
Aktivist za podršku silovanjima organizira tajne sastanke (Washington Times)
Policija u Calgaryu u stanju pripravnosti zbog "skupa za silovanje" (Calgary Sun)
itd. itd. itd.



Izvor bizarne tvrdnje da Roosh podržava silovanje je njegov davni satirični članak u stilu slavnog "Skromnog prijedloga" Jonathana Swifta pod naslovom "Kako zaustaviti silovanje" u kojemu se ironično predlaže "legalizacija silovanja u privatnom prostoru kako bismo osnažili žene i omogućili im donošenje odraslih odluka o svojim tijelima". Svakome s imalo mozga je već od prve rečenice jasno da se radi o satiri i svaki novinar koji to predstavlja kao nekakav dokaz da Roosh ide uokolo i siluje žene je jednostavno mentalno mrtav. Radi se o najobičnijoj kleveti i žutilu.



A države i njihovi službeni organi? Svi mogući izabrani predstavnici, od gradonačelnika do britanskih parlamentaraca (u britanskom donjem domu su zbijali šale o Rooshevoj veličini penisa) su se kukavički poveli za ovom ruljom fanatika i umjesto da osude nasilje počeli lobirati da se Rooshu zabrani ulazak u zemlju, a sve njegove pobornike uhiti i "nauči ih lekciju". Ironično, jedini koji su pretežno ostali suzdržani su bili pravi predstavnici policije koji se svakog dana suočavaju s puno gorim stvarima od satiričnih članaka i stoga rijetko imaju volje upuštati se u takav lov na vještice.



Naravno, nitko od njih se nije niti potrudio kontaktirati Roosha za njegov komentar, jer kvragu čemu uopće postoji javna rasprava i zašto bi se nekome dalo šansu da kaže nešto u svoju obranu? Čemu gubiti vrijeme na takve stvari? Bolje je samo osnažiti mentalno bolesne feministe i pozvati ih na klanje nevinih ljudi diljem svijeta.

Nažalost, prava tragedija ovog slučaja ne leži samo u tome da tisuće ljudi otvoreno pozivaju na ubojstvo slučajnih prolaznika na temelju svoje totalitarne ideologije - luđaka će se uvijek naći posvuda - već u samoj medijskoj manipulaciji koja je vrlo proračunata i zlonamjerna.

Isti mediji koji pozivaju na linč Roosha i njegovih prijatelja zbog očito satiričnog članka potpuno ignoriraju tisuće stvarnih slučajeva oružane pljačke, seksualnog napastovanja i silovanja u Njemačkoj i Švedskoj. To nije slučajno.

Ako ne možete vjerovati medijima da pošteno izvjeste o najobičnijem mirnom piću nekolicine ljudi, kako im možete vjerovati u vezi geopolitike, izbora ili bilo koje važne teme?

U međuvremenu, razina prijetnji je još narasla i sada ovi bolesnici otvoreno pozivaju na to da netko ubije Roosheve roditelje:



Dok rulja diljem svijeta ispoljava svoj fašistoidni bijes na zlikovcu kojeg im je naznačila vlada, nitko se ne buni na to što ih ta ista vlada gura u robovlasništvo prihvaćanjem sporazuma TPP i TTIP.

Simbolično, na isti ovaj dan je Facebook bannao moju sliku za pozadinu, a prijetnje ostavio potpuno nedirnutima:



Neka posljednja osoba ugasi svjetlo kada izađe.

Nastavak sage:
Rođeni za zgražanje 6B: Roosh uzvraća udarac

Oznake: silovanje, rođeni za zgražanje, roosh, HISTERIJA, feminizam, Vijesti, australija, Kanada, SAD, Putovanja, mediji


- 10:21 - Komentari (37) - Isprintaj - #

utorak, 01.12.2015.

Tko se mača laća, od mača i pogiba

Život muškaraca u porno biznisu je mukotrpan i relativno slabo isplativ. U usporedbi s kolegicama:

- direktna zarada je višestruko manja
- potencijal za spin-off gospodarsku djelatnost (proizvodi, reklame, pravi filmovi, etc) je višestruko manji
- zbog aktivne uloge je za obavljanje posla potreban puno veći tjelesni i mentalni napor, kao i zlouporaba lijekova

I što da u takvom svijetu radi jedan ambiciozan muškarac? Kako bi se mogao probiti? Odgovor je, jasno, attention whoringom i feminizmom. Kako smo već objasnili, feminizam ide dobro uz sve na svijetu, te jednostavno ne bi bilo racionalno ne upustiti se u malo parazitskog ponašanja u svrhu vlastitog probitka.

Izložak A: James Deen o feminizmu, svojim obožavateljicama i zašto je toliko popularan

"Morao sam ući u pornobiznis jer su svi drugi glumci bili stereotipni: nabildani muškarci muškog izgleda."



Huh, sudeći po toj slici, meni se Deen čini kao da ima prilično muški izgled, te zavidno nabildan. Ali nema veze, pogledajmo čime se bavi dok ne snima porniće:

Na organiziranoj zabavi, Deen se priprema na spankanje svojih obožavateljica, za po 20 $ po jednom udarcu. Cura koja će primiti šamar po guzi, obična crnka koju biste mogli upoznati bilo gdje, podigne svoj topić i istakne svoju guzu. Deenova ruka je ošamari i cura otiđe kao zadovoljan kupac.

Deenova popularnost kod žena također naglašava nešto drugo: žene (oh ne!) gledaju pornografiju. "2015. godina je," kaže Deen. "Mislim da bismo u današnjem društvu trebali priznati, složiti se i prihvatiti da žene imaju seksualnost."

Svi znamo da je današnje društvo toliko patrijarhalno i primitivno da ne bismo nikako znali da žene imaju seksualnost da nam James Deen slučajno nije rekao. Sličnu srcedrapajuću propagandu je nastavio gurati u intervjuima sa cijelim nizom feminističkih stranica.

Ali, Deen je u svojem ulagivanju feminizmu zaboravio na slavnu izreku: "Tko se mača laća, od mača i pogiba" A u ovom slučaju, onaj tko se uplete u feminizam sam sebe čini ogromnom metom za lažne optužbe za silovanje od strane svojih kolegica pornoglumica:


"Onaj trenutak kada se spojiš na Internet i vidiš da ljudi muškarca koji te silovao idoliziraju kao feminista.
James Deen me držao nempomičnom i jebao me dok sam govorila ne, stani, ponavljala našu dogovorenu riječ za prekid. Ne mogu kimati glavom i smiješiti se kada ga ljudi spomenu."


"Pa što?", pitate se? Neka tamo žena na Twitteru širi glasine o njemu? Gdje su dokazi? Koga briga?

Nažalost, to nije kako stvari funkcioniraju u svijetu feminizma. Svijet feminizma je temeljen na emocijama, glasinama i apstrakciji, a ne na činjenicama i logici. Samo ta dva tweeta su u roku od jednog dana rezultirala ovim:

Magazin Frisky više neće objavljivati kolumnu sa seksualnim savjetima Jamesa Deena

Saznala sam za Stoyine optužbe nekoliko sati nakon što ih je objavila, te sam odmah donijela odluku o ukidanju kolumne Jamesa Deena u našem časopisu. Također će biti uklonjeni svi oglasi koji upućuju na njegovu web stranicu.

James Deen mi se jako sviđao i bilo mi je drago surađivati s njim. Ponudila sam mu ulogu kolumnista jer mi se sviđala njegova direktnost i samopouzdanje, ali ponajviše njegov naglasak na komunikaciji i PRISTANKU. Sada više ne mogu surađivati s njim. Nikakva pozitivna prošlost među nama ne može nadići činjenicu da JA VJERUJEM ŽENAMA.

Predosjećam da će neki reći: "Ali što je s njegovom stranom priče? Što je s dokazima?" Kao i kod velike većine optužbi za silovanje, Stoyina riječ je vjerojatno jedini dokaz, tako da se sve svodi na situaciju "on je rekao/ona je rekla". JA VJERUJEM ŽENAMA.

Ah dobro, ugasili su mu kolumnu.... ništa strašno, zar ne? Ali u svijetu feminizma, osnovni obrazac ponašanja je ponašanje morskog psa - samo kap krvi u vodi je dovoljna da primami i razjari cijelo jato morskih pasa. Tako je bilo i ovaj put:



Tori Lux: James Deen je napao i mene

Zovem se Tori Lux i bivša sam pornoglumica. U lipnju 2011. godine, dok sam snimala scenu u režiji velike pornokuće, napao me James Deen.

Iako James nije toga dana imao scenu sa mnom, bio je prisutan na snimanju, te me čim sam završila svoj dio počeo gnjaviti. Nisam imala vremena ni odjenuti se kada mi je rekao:
"Tori Lux, želiš li pomirisati moja jaja?"
"Ne," odgovorila sam mu neutralnim tonom.
"Ponovit ću: Tori Lux, bi li htjela pomirisati moja jaja?" upitao je, ovog puta agresivnije.
"NE," rekla sam odlučno kako bih postavila granicu - koju je James odmah zanemario, zgrabio me za vrat i gurnuo na madrac na podu.
Zatim je sjeo na moja prsa, podigao ruku i pljusnuo me. Učinio je ovo pet ili šest puta - vrlo jako - prije nego se maknuo s mene.
Dezorijentirana i bolne vilice, ustala sam ali me onda zgrabio za kosu i prisilio da kleknem, gurajući moje lice u njegovo međunožje prije nego me bacio na pod. Bila sam potpuno ošamućena i nisam znala kako reagirati. Osjećala sam pritisak pristojno ponašati s obzirom na to da se ovo dogodilo na velikom snimanju, u sobi s drugim ljudima koji nisu uopće intervenirali.

Ovo je koštalo Deena još više - njegov glavni poslodavac, pornokuća Kink.com je raskinula sve veze s njime i otkazala sve oblike suradnje s Deenom, od glumca do režisera. Također je dao ostavku na mjesto predsjednika sindikata pornoglumaca APAC.

Od super-poznate pornozvijezde s kultnim pokloništvom do totalne sramote i besposlenosti unutar samo nekoliko sati - tko bi mogao zamisliti tako nešto? No, oni koji upletu feminizam u svaku poru svog života su izuzetno ranjivi upravo na njega, te je samo pitanje kada će se bijesni psi koje svojim djelovanjem stvaraju okrenuti i na njih same.

Naravno, jednom kada optužbe počnu, koliko god one jasno bile bullshit, taj vlak je teško zaustaviti.

Amber Rayne: namjerno me ozlijedio tijekom analnog seksa, do te mjere da su mi trebali šavovi
Kora Peters: odbila sam analni seks ali me udario i prisilio na njega
Ashley Fires: pokušao me silovati u svlačionici pod tušem


Konačni rezultat: James Deen svrgnut sa svog trona, a žene na zalazu izgleda obasute pozornošću, pozivima na talk-showove, intervjue, govore na sveučilištima, uhljebničke pozicije u raznim feminističkim organizacijama i sl.


Izložak B: Kanadski radio-voditelj i istaknuti feminist Jian Gnomeshi, koji je tweetao ovo...


Sretan međunarodni dan žena. I dalje vjerujem da bi svijet bio bolje mjesto kada bi njime vladale žene.

...da bi malo nakon toga bio otpušten i uhićen nakon što ga je osam žena optužilo da je "prije nekoliko godina tijekom seksa bio grub prema njima bez njihovog dopuštenja":



Tako uvijek biva kod opasnih igara.

Oznake: feminizam, Vijesti, pornografija, celebrity, silovanje, bijeli vitezovi


- 09:22 - Komentari (16) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 24.08.2015.

Silovanje s pristankom

Jednom davno, u nekim tamo civiliziranim društvima, silovanjem se smatrao onaj seksualni čin koji je izvršen unatoč tome što je žena rekla "Ne". Teret dokazivanja da je ona rekla "Ne" bio je na ženi te, iako joj je s vremenom to malo olakšano kroz ukidanje apsolutne potrebe za materijalnim dokazima, pojam silovanja je ipak bio i ostao određen prisustvom riječi "Ne".



U novije vrijeme smo kao jedno civilizirano društo ostvarili znatan "napredak", pa smo tako u posljednjih par godina doživjeli poplavu zakona tipa "Da znači da", koji su ustvrdili da to što žena nije izričito rekla "Ne" svejedno ne znači da je dala pristanak na seks. Kako bi se smatralo da je pristala, morala je izričito upotrijebiti riječ "Da", te je na muškarca pao teret dokazati da je uistinu rekla "Da" (puno sreće s dokazivanjem tako nečega, ali skrećemo s teme, op.a.).

Čovjek bi pomislio, što se dalje od toga može napraviti? Na muškarcu je sav teret dokazivanja da seksualni čin nije silovanje, a na ženi ne leži više nikakva odgovornost; on je taj koji mora prikupiti i zabilježiti "Da" ako ne želi snositi posljedice. Dosegli smo vrh civlizacije i ostvareni su svi feministički ideali... to je to?

Zar ne? Hej, ljudi? Je li to sve? Možemo li sada završiti s ovom pričom?

Eh što ste budalasti. Naravno da nismo gotovi. Dame i gospodo, dopustite da vam predstavim....

"Da ponekad znači Ne"
- Jordan Bosiljevac, Sveučilište Clairmont Kalifornija, SAD


Počelo je s "pristanak je sexy". Ali naravno, to nije imalo smisla - to je bilo kao da kažemo da je silovanje loš seks, a ne zločin. Onda smo prešli na "pristanak je nužan". To je bilo puno bolje jer nas podsjeća da je seks sporazuman, a sve ostalo je silovanje. Ali onda sam tu još ja, nakon zabave, u muškarčevoj sobi u studentskom domu. I tu je pitanje "je li ovo u redu"? Ako gledamo na to s pravnog stajališta, rekla sam 'da' - nije bilo prisile, prijetnje nasiljem ili pijanstva (barem ne puno). Ali ono o čemu želim govoriti je ono što se dogodilo prije nego sam rekla 'da', te zašto sam uistinu mislila 'ne'.



Vrhunac idiotizma feminizma je u mnogočemu sličan vrhuncu proizvodnje nafte. Svi već desetljećima govore da smo ili dosegli vrhunac ili da ćemo ga doseći svakog trena, ali onda netko otkrije novo nalazište, izumi novu metodu bušenja, i ispada da vrhunac još nije ni blizu. Isto tako i nakon što smo nakon godina i godina gnjavljenja škvadre rođene za zgražanje riješili 42 851 751 različitih slučajeva socijalne nepravde ispada da ne samo da još nismo ni blizu nirvane u kojoj je sve u redu i više se nitko ne buni, već i da smo zapravo tek načeli ledeni brijeg u čijim se dubinama krije još najmanje 931 525 887 nepravdi koje čekaju na naš angažman.

Za geekove među nama, feminizam je nešto kao koncept limesa u matematici - imamo funkciju feminizma koja teži beskonačnoj jednakosti, ali je nikada ne doseže. Gdje je granica? Kada će biti postignuta jednakost i prestati potreba za feminizmom? Možemo samo nagađati.

Vrstu feminizma o kojoj ću govoriti nije lako progutati - neće biti uvrštena u sljedeće Vaginine monologe, a Jezebel neće pisati članke o njoj. Ali, ako feminizam znači išta, za mene on predstavlja ne-bivanje samom kada sam povrijeđena. U mojim razgovorima s kolegama feministicama, obojenim ženama, queerovima i članovima drugih organiziranih zajednica, evo nekih zaključaka o tome što se dogodilo te noći kada sam rekla 'da', a mislila 'ne'...

Ironično je da se autorica poziva na Vaginine monologe, s obzirom na to da Vaginini monolozi sadrže scenu u kojoj 13-godišnjakinju napije i seksualno zlostavlja odrasla žena i zatim joj objašnjava: "ako je to bilo silovanje, ona je bilo dobro silovanje". Toliko o idolima društvene pravde, eh?

Ovisno o tome tko ste, moglo bi vam zvučati ludo: zašto bi itko ikada rekao da ako misle ne? Iskrenost je važan dio bilo koje veze - i seksualne i bilo koje druge. Osim toga, definicija silovanja Savezne države Kalifornije kaže 'silovanje je čin spolnog općenja kada je osoba nesposobna za...'

Iskreno, u tome za mene ima puno više značenja. Kada mi je bilo pet godina, rodbina me ljubila u obraz unatoč tome što sam radila grimase i okretala se. U dobi od dvanaest godina, naučili su me da trebam u školski pritvor zbog pokazivanja grudnjaka i bedara. Sa šesnaest godina me moj dečko uvjerio da se skoro svim curama sviđa ovo - samo se trebam opustiti. I tako kad sam stigla do 20 u nečijoj sobi poslije zabave, 'ne' mi je zvučalo zastrašujuće i nepoznato.



Ovakvi incidenti, nažalost, nisu nešto unikatno meni. Pričajući s prijateljima (izgleda da je mentalna bolest poznata kao 'feminizam' zarazna, op.prev.) zajedno smo izmislili izraz "silovala nas je kultura silovanja" kako bismo opisali osjećaj govorenja 'da' zato što nas je na to prisilila kultura koja nas je podigla. Ponekad, barem za mene, tu je bio i osjećaj obveze jer sam već otišla u nečiju sobu, bojazan od uništavanja prijateljstva, usamljenost, bojazan da nitko drugi nikada neće biti zainteresiran, strah da neće stari ako kažem ne, utjecaj alkohola, i uvjerenje da bi neobavezni seks trebao biti zabavan.

Evo vam krajnjeg (nadajmo se!) rezultata ideologije koja istodobno tvrdi da su žene superiorne i da su potlačene, ideologije koja je temeljena na oslobađanju žena od posljedica svojih odluka. Dobili ste razmaženo, bešćutno čudovište koje ne zna što točno želi ali to želi odmah, te koje baulja svijetom poput zombija i upire prstom u sve što bi moglo predstavljati prikladno opravdanje za svoje bezumno ponašanje: kulturu silovanja, prijateljstvo, usamljenost, naviku, alkohol, kulturu neobaveznog seksa, i tko zna što sve već ne.

Preuzimanje odgovornosti za sebe? Jel' se to jede?

Meni i mnogima poput mene pristanak nije lagan. 'Da' ne znači uvijek 'da', i zametnuli smo 'ne' prije nekoliko godina. Ovo iskustvo nije slučajno raspoređeno, već neproporcionalno utječe na potlačene zajednice. Pristanak je privilegija, i to privilegija sagrađena za imućnu, heteroseksualnu, cis, bijelu, zapadnu, tjelesno sposobnu muškost. Kada društvo neke od nas uči da zauzimamo što manje prostora, shvaćamo svu pozornost kao kompliment, te budemo zahvalni da bi itko ikada mogao htjeti naša tijela ili ljubav, nije uvijek naš izbor reći 'da'.

Znači, koncept izražavanja svog mišljenja jednosložnom riječju 'da' ili 'ne' je opaka zavjera koju su izmislili bijeli heteroseksualci i skoro-(cis)-heteroseksualci (ali ipak samo oni bijeli heteroseksualci koji imaju para i k tome nisu invalidi).

Zvuči dobro... gdje se prijavim za to?


Možda čak i trunku predobro?

Pristanak kao privilegija nije samo stvar seksa. To se događa i onima od nas koji previše daju u prijateljstvima bez da traže nešto zauzvrat, koji dopuštaju liječnicima dirati nas na načine koji izazivaju napade trauma jer ne želimo izazivati nevolje, koji plešemo sa strancima kojima ruke idu posvuda jer su naši prijatelji već napustili zabavu, koji ostaju u toksičnim vezama jer ne znamo je li nam dopušteno očekivati bolje. Kada si siromašan, invalid, queer, ne-bijel, trans ili ženstven, 'ne' nije za tebe. Ne inzistiram da svaka osoba potlačena u ovim sustavima moći nije sposobna za osnažujuća sporazumna iskustva, te poznajem mnoge koje jesu. Ono što želim reći je da je za mene 'ne' proces, te je moj pristanak neuhvatljiv i ljudi me često povrijede, čak i bez da to namjeravaju.



Koji su to traumatični načini na koje nas diraju liječnici?!?! Zvuči kao neki loš pornić...

Dakle ako je pristanak više od sexy, zaraznih slogana na topićima i kolačima, što onda slijedi? Prvo moramo shvatiti da je sva potlačenost međusobno povezana, te da je svo silovanje rasističko, klasističko, sposobnističko, patrijarhalno, hetero i cisseksistično.

Stvarno? Dakle ako invalid siluje zdravu ženu, ako beskućnik siluje bogatašicu, ako homoseksualac siluje muškarca, ako azijat siluje azijatkinju... to sve nisu silovanja?



Društvo koje se nalazi na tračnicama propasti je društvo u kojemu se mladi ljudi zadužuju za otprilike 250 000 $ kako bi učili definicije bizarnih koncepata kao što su "klasizam", "cis", "sposobnjaštvo", "rodna binarnost" i "transmizoginija" (ili se ne zadužuju sami nego se umjesto njih zadužuje država, što je još gore). Ali, vratimo se temi...

Sljedeće, moramo prestati gurati raznolike doživljaje prisile u jedan jedini zakon o "Potvrdnoj suglasnosti". Ne možemo se pouzdati u državu da će ona braniti pristanak i tjelesni integritet - ne u Baltimoreu, Fergusonu, Los Angelesu ili Claremontu. U ovom trenutku, moramo potpuno zaboraviti na zakone kako bismo shvatili da pravda za naše zajednice nikada nije ni bila ugrađena u te sustave.

Bome lijepo... država je učinila tvoju egzistenciju najpovlaštenijom i najprivilegiranijom na cijelom svijetu, i sad se ne možeš pouzdati u nju? Kako reče narodna izreka, 'daj feminizmu prst i on bi odmah cijelu ruku'.

Ako ti i dalje pada na pamet "ali ona nije rekla ne", vjeruješ da se silovanje događa samo u mračnim ulicama, ili čak da je silovanje jedini način kojim je moguće povrijediti pristanak, još nisi ovdje. 'Ovdje' je gdje je pristanak upleten u tkanje naših života. 'Ovdje' je gdje, počevši od djetinjstva, imamo pravo odlučivati što će se događati s našim tijelima (osim ako se radi o stotinama milijuna beba obrezanih odmah nakon rođenja, op.prev.); gdje aktivno slušamo što naši partneri govore - i što još nisu sposobni reći.


Ovaj telepat u kolicima bi bio savršen muškarac za autoricu, ali nažalost je bijelac i nije siromašan.

... to je gdje nitko nikada ne propitkuje načine na koje izražavamo spol na našim tijelima; gdje tjelesni integritet, osobni prostor i emocionalno blagostanje imaju prioritet nad posjedom. Ovo nije potpun popis, tako da je 'ovdje' bilo gdje gdje možemo zamisliti radikalne prostore odlučivanja i samoupravljanja za pojedince i zajednice kojima pripadaju.

Pa ako pripadaš zajednici, odakle ti onda radikalan prostor odlučivanja i samoupravljanja? Ova generacija feminista je izgubljena toliko duboko u salati riječi da nije u stanju napisati jednu smislenu rečenicu koja ne pobija samu sebe.

Ja svakako još nisam 'ovdje' I ne mogu stići 'ovdje' sama. Moram pregovarati i tražiti 'ne' sama za sebe, istodobno bivajući tu za druge koji rade istu stvar, te se ispričavati kada ponovim štetu koja je učinjena meni. Ako pokušavate naći 'ne', vjerujte mi da niste sami. Ako poznajete nekoga tko pokušava pronaći 'ne', podržite ih. Ako niste omogućili nekome drugome 'ne', popravite se. Znam da je to teško; pristanak je stvarno težak. Ali ako se uistinu volimo - ako smo uistinu zajednica - onda nam je to obveza.



Čitatelji se pitaju: "Ali Ignisse, zašto pridaješ toliko pozornosti nekoj tamo ludoj studentici?" koja piskara po blogu na platformi svog sveučilišta? Pa jasno, zato što takve stvari nikada ne ostaju samo u tim okvirima. Evo kako funkcionira taj proces:

Sljedeću godinu će neka njena kolegica na ženskim studijima u eseju citirati njen post kao izvor tvrdnje "da znači ne", godinu nakon toga će neki feministički magazin prenijeti kolegičin esej s naslovom "postoji izražena potreba za zakonskim uređenjem i redefiniranjem pojma 'da'", te će na kraju neka parazitska saborska zastupnica željna moći citirati časopis u prijedlogu za uvođenje novog zakona. Feminizam je kroz desetljeća stvorio ogromnu pećinu po kojoj može slušati jeku vlastitih tvrdnji i na temelju toga, citirajući sam sebe, "argumentirati" progresivno sve luđe i luđe tvrdnje sve dok se iznenada ne pretvore u neugodnu realnost zakona koja provodi policijska čizma. Nemojte reći da vas nisam upozorio!



Nadalje, čak i ako nekim slučajem kroz pet godina ne dobijemo novi zakon koji čini obranu od optužbe za silovanje potpuno nemogućom, publiciranje, širenje i prihvaćanje ovakvih nebuloza pomiče javnu raspravu sve više i više u smjeru ekstremnog feminizma; mnogi će za ovaj članak reći da je glup i da je autorica zabrazdila, ali će im se zato u usporedbi s tim zla i nepravedna tvrdnja "Na muškarcu optuženom za silovanje je teret dokazivanja nevinosti" doimati gotovo pa smislenom. Tu psihološku tehniku - šokiraj nekoga ekstremno apsurdnom tvrdnjom kako bi se zatim složio s nešto manje apsurdnom tvrdnjom - u prodaji nazivamo "vratima u lice", a u politici "Overtonov prozor".

Još jedna zanimljivost kod ovog nesretnog posta je autoričino prezime. Pažljivo promotrite:

Jordan Bosiljevac, jedno od relativno čestih prezimena iz okolice Karlovca

Nesretno pravilo svih mrziteljskih ideologija je to što su pridošlice, outsajderi i slugani najveći pobornici svake takve ideologije, čak i više nego originalni tvorci i vođe. Na primjer, postoje indikacije da su Goebbels, Himmler i Eichmann mrzili Židove još više nego sam Hitler, te su bili vrlo gorljivi što se tiče progona i organizacije Holokausta. Neki od najšokantnijih primjera rasizma dolaze upravo od crnih robova, kao što je humoristično ilustrirano u ovoj sceni iz nedavnog filma "Django Unleashed":



Najoštećenije, najnekvalitetnije i najfanatičnije žene redovito dolaze iz redova imigranata u SAD i Kanadu. Tako je i u ovom slučaju: 20-godišnja djevojka čiji su roditelji stigli iz Hrvatske s punim uvjerenjem propagira otrovnu ideologiju koja će uništiti ogroman broj života diljem svijeta, te s radošću igra ulogu "korisnog idiota" za svoje gospodare s katedre ženskih studija Sveučilišta Clairmont.

I na kraju, ne zaboravite: Igniss je čudovište gore od ISIS-a zato što misli da je teret dokazivanja na onome tko optužuje, a ne na optuženome.

Oznake: silovanje, feminizam, šovinizam, SAD, sociologija, Vijesti


- 22:09 - Komentari (13) - Isprintaj - #

nedjelja, 26.07.2015.

Dr. Abortus ili: kako sam naučio prestati brinuti se i zavoljeti kiretu

Jednom davno, u svijetu u kojemu je žena koja bi zatrudnjela izvan braka snosila teške ekonomske i socijalne posljedice zajedno sa svojim budućim djetetom, pobačaj je bio njen jedini izlaz iz tih neprilika. Od prastarih vremena kada je prakticirana metoda "najedi se otrova pa što bude bude", pa do modernijih vremena kada je napredak medicine omogućio mehanički postupak prekida trudnoće kiretama i vakuumskim pumpama, uvijek je vrijedilo ovo pravilo: žene će uvijek imati potrebu za abortusom. Koliko god neko društvo pokušavalo istjerati abortus iz svojeg okružja, bilo to kroz kulturne tabue bilo to kroz oštre kazne, on je uvijek bio i ostao povijesna stalnost.


Izvor slike

"Abortus u gradovima je poput kanalizacije u palači; ukloni kanalizaciju, i palača će se pretvoriti u nečisto i smrdljivo mjesto."
- Sv. Augustin, parafrazirano

U teoriji društvenog planiranja, moralni kompromisi poput gore navedenog su bili prihvaćeni kao nužnost. Ako će se nešto što doživljavamo zlim i/ili štetnim događati bez obzira na to što mi poduzimamo protiv toga, nije li onda zdravije razviti malo tolerancije prema toj pojavi i time ublažiti njene negativne posljedice?

Taj stav o "ublažavanju" Sv. Augustina su razvila i široko primijenila gotovo sva moderna društva, te je abortus prihvaćen kao nužno zlo - čin koji treba izbjegavati, ali ako ga neka žena već želi jer su je na to ponukale teške okolnosti, onda je bolje da ga izvrši u čistoj klinici s dobro obučenim liječnikom, nego kod nekog šarlatana kod kojega će iskrvariti do smrti. Ovo nije učinjeno iz hira - čak 13% smrti vezanih za trudnoću i porod uzrokovano je neslužbenim abortusima i posljedičnim komplikacijama.

Također, budući da dobro znamo da odsustvo oca iz obitelji negativno utječe na razvoj i budućnost djeteta, smatralo se da će time biti izbjegnuta patnja i same djece i ostalih ljudi kada ta neželjena djeca odrastu i počnu uzrokovati drastično veću stopu kriminala.


Izvor

I tako je abortus napustio mračne uličice s ofucanim nadriliječnicima i izašao na jarko svjetlo modernih operacijskih sala. S njegovim izlaskom iz opskurnosti, stekli smo dobar uvid u to koliko je abortus kao pojava zapravo čest, kako se i zašto provodi, te tko mu najčešće pribjegava. Smrtni slučajevi izazvani provođenjem abortusa u nesigurnim uvjetima su praktički eliminirani, te je cijeli društveni eksperiment proglašen velikim uspjehom.



Nažalost, društvene promjene u mnogočemu su slične automobilu koji vozi po cesti nakvašenoj motornim uljem. Jednom kada su ukorijenjene u društvu i problem zbog čijeg su rješavanja prvotno uvedene je eliminiran, to ne vodi prestanku njihovog širenja. Organizacijski i financijski mehanizmi vezani za njih, umjesto da se stabiliziraju ili ugase i nestanu, nastavljaju nekontrolirano rasti "čisto tako", te postaju sami sebi svrha, s vremenom potpuno razvedeni od svoje originalne misije. Predsjednik SAD-a Dwight Eisenhower je ovaj problem u govoru o posljedicama tri velika rata za redom nazvao "vojno-industrijskim kompleksom", no problem klizanja primjenjiv je na sva društvena polja.

1. OOOOPS: Konverzija abortusa iz nužnog zla u temeljno ljudsko pravo


Razvoj embrija u prvih 60 dana; izvor

Rani sociolozi i političari, držeći se koncepta "svetosti života", držali su se stava sličnog onog Sv. Augustina: abortus je nužno zlo, te stoga legalizacija abortusa predstavlja manje zlo, ali to ne čini abortus manje lošim djelom (tj. kao što je jasno iz gore navedene slike, manje činom ubojstva). Bili oni lijevo ili desno orijentirani, kod tih ljudi je uvijek postojao konsenzus da s legalizacijom abortusa u paketu automatski mora stići i podizanje razine svijesti o njegovoj ekstremnosti i posljedicama, te da će se raditi na njegovom smanjenju. Drugim riječima, podrazumijevalo se da će kao protu-ravnoteža dozvoljenom zlu društvo uvesti mjere kojima će abortus učiniti krajnjim sredstvom, a ne nečim što se shvaća olako samo zato što je legalno i (pretežno) besplatno.

Nažalost, kosina je povukla za sobom legalizaciju abortusa i pod utjecajem radikalnog feminizma odvukla je u sljedeći korak: shvaćanje abortusa kao temeljnog ljudskog prava, kod kojega je sloboda za poduzimanje tog čina primarni faktor, a ravnoteža dobrih i zlih djela je izbačena iz dvorane i samo njeno spominjanje se smatra atakom na "pravo žene da raspolaže svojim tijelom", tj. negacijom temeljnih ljudskih prava.

Ovaj princip osobne slobode kao prvog i jedinog faktora sličan je licemjerju rasprave o obrezivanju djece, u kojemu cijela stvar biva sagledana isključivo s aspekta ljudskog prava, a ne štete i koristi koju uzrokuje. Budući da šteta i korist mogu biti izmjereni i objektivno uspoređeni, a ljudska prava su samo teoretski koncept koji može biti intepretiran ovako i onako, jasno je da će to dovesti do nepravdi i selektivne primjene po principu "svi smo mi jednaki, ali su neki jednakiji od drugih".

2. OOOOPS: Trivijalizacija abortusa i abortus kao statusni simbol

Kombinacija ekstremne dostupnosti i ekstremne politiziranosti abortusa dovela je do shvaćanja abortusa kao dijela odrastanja u zrelu žensku osobu koja zna raspolagati svojim tijelom ili, još puno gore, kao alata u službi političkog ili umjetničkog izražaja kojim se šalje nekakva poruka ili signaliziraju svoja samostalnost, upornost i životno iskustvo.

Klasičan primjer je ova žena koja je, unatoč svom izvrsnom poslu u državnoj organizaciji, situiranosti i općoj podršci za zadržavanje djeteta odabrala abortirati ga kako bi privukla pozornost, pardon, proširila svijest o abortusu. Je li ovo dijete kojemu je bio garantiran dobar život sa svim preduvjetima baš moralo biti ubijeno samo kako bi netko došao do svojih 5 minuta slave?

3. OOOOPS: Isprepletenost abortusa i profitnih motiva

Slijedeći princip poštovanja prema svim ljudskim bićima, čovjek bi mislio da će abortus biti i ostati striktno medicinska procedura, daleko od zakona tržišta, ponude i potražnje i niskih strasti. Promislite onda ponovno i uživajte u nedavno otkrivenom videu u kojemu visoka predstavnica organizacija Planned Parenthood (glavni provoditelj abortusa u SAD-u):



- cjenka se oko prodaje organa abortiranih fetusa
- mijenja medicinski prihvaćen način provedbe abortusa u "ciljano mrvljenje iznad i ispod" kako bi bilo moguće ekstraktirati što više očuvanih organa
- naglašava da cijena po fetusu nije temeljena na pokrivanju stvarnih troškova Planned Parenthooda, već tržišnim zakonima i želji "da ne propustimo potencijal ako netko drugi nudi višu cijenu"

- spominje da bi bilo zgodno kad bi kao dio sporazuma dobila Lamborghini


Naravno, tu je i kozmetička tvrtka koja proizvodi kremu protiv bora iz kože pobačenih beba, te toplana koja spaljuje abortirane fetuse i prodaje toplinsku i električnu energiju.

Planned Parenthood je odvukao temeljni princip abortusa kao ljudskog prava do svojeg logičnog zaključka: ako nerođena beba ne zaslužuje biti smatrana osobom i imati pravo na zaštitu, zašto je onda ne bismo i reciklirali i maksimalno iskoristili kao da se nalazi u nekom industrijskom postrojenju?



4. OOOOPS: Eugenička pozadina abortusa

Teoretski gledano, značajan dio inicijalne legalizacije abortusa i utemeljenja pripadajućih organizacija kao što je Planned Parenthood stigao je iz eugeničkih i rasnih motiva. Margaret Sanger, utjecajna aktivistica iz SAD-a, držala je da su:


U praksi, besplatni i legalizirani abortus je (barem u SAD-u) postigao upravo ono za što je i zamišljen: ogromna većina abortusa događa se unutar male populacije afričkih amerikanaca, te njihova djeca imaju najmanju šansu biti rođena živa:



5. OOOOPS: Razvlačenje i eskalacija pojma "abortus"

Kada je abortus inicijalno uveden, podrazumijevalo se da ako već moramo kao manje zlo ubiti ljudsko biće, to ćemo učiniti prije nego počne potpuno izgledati kao ljudsko biće, te ćemo se suzdržati od toga nakon što fetus navrši tri mjeseca. S vremenom je to ograničenje pomalo relaksirano, pa tako danas imamo i ozbiljnu raspravu u akademskoj zajednici o tome računaju li se upravo rođene bebe kao osobe, te ne bi li bilo prihvatljivo da i njih bude moguće "naknadno" abortirati. Sama ideja "abortusa u četvrtom trimestru" (kako lijep sterilan naziv, op.prev.) je naišla na entuzijastično odobravanje kod trenutne generacije američkih studenata.


Abortus, nekada prešutno toleriran kao manje zlo, s vremenom se pretvorio u lakrdiju koja potpuno ignorira njegovu ozbiljnost i čak biva korištena za frivolnu zabavu i attention whoring. Je li to uistinu ono što su arhitekti modernog društva namjeravali, kako bi ljudi trebali živjeti?



Vidjevši brzinu i nezaustavljivost te degradacije, pretpostavljam da nam stvarno nema druge nego prestati brinuti se i zavoljeti kiretu.

Oznake: abortus, sociologija, feminizam, obitelj


- 15:09 - Komentari (32) - Isprintaj - #

utorak, 20.01.2015.

Pro-choice njoj, No-choice njemu

Postoji znatno licemjerje u činjenici da žena ima neograničeno i bezuvjetno pravo na abortus kojim može pobjeći od svih roditeljskih obveza, a muškarac na tu odluku nema nikakavog utjecaja, niti mu je dostupna slična slamka spasa za koju bi se mogao uhvatiti. No, to nije tema današnjeg posta. To je jednostavno premekano i nije dovoljno licemjerno da bi za sada bilo vrijedno analize. Ne, tema današnjeg posta je nešto puno gore:

Očinstvo sada može biti potvrđeno jednostavnim testom - ali to ne znači da bi trebalo biti
Melanie McDonagh, The Spectator, UK

Mudro je dijete, kažu, koje poznaje svog oca. Danas je mudrost skoro pa nepotrebna; DNA testovi mogu obaviti posao sa znanstvenom sigurnošću. Tijekom cjelokupne povjesti čovječanstva, muškarci su se suočavali s dubokim, zabrinjavajućim sumnjama o osnovnom pitanju jesu li očevi svoje djece ili nisu; žene, s druge strane, su uživale razumnu razinu pouzdanja u tu stvar.

Sada, kratko trljanje sline vaticom plus mala naknada, manja od Ł200 (2000 kn), mogu lako riješiti stvar. Odjednom je jedna stvar koja je ženama išla u korist odnesena, jedan aspekt u kojemu se se mogle nasmijati svojim muževima i ljubavnicima nestao. DNA testovi su anti-feministička primjena znanosti, promjena u ravnoteži moći između spolova s kojom smo se jedva pomirili. I to i dalje vrijedi unatoč činjenici da mnoge žene imaju ekonomski potencijal kojim se mogu same brinuti za svoju djecu.

Obratite pozornost na dvije važne činjenice:

A) Nigdje nije istaknuta ni najmanja trunka zabrinutosti za muškarce i njihove živote, kao da oni ne vrijede apsolutno ništa niti zaslužuju pošten tretman kao ljudska bića.

B) Otvoreno je priznato da je feminizam bilo koja stvar koja ide u korist ženama. Ako im nešto ne ide u korist, to nije feminizam. Stečena moć je jedina stvar koja određuje je li nešto feminizam ili nije.



Feminizam nema apsolutno nikakve veze s ravnopravnošću i jednakošću!!!

Ovo pitanje se nedavno pojavilo, kao rezultat priče u Daily Mailu, o oženjenom TV reporteru koji je godinama plaćao alimentaciju za dijete začeto kao, vjerovao je, rezultat njegove veze s jednom spisateljicom. Nakon što je prvi put vidio dijete, zatražio je da DNA test, kojim je odmah otkriveno da on ipak nije otac. Jadno dijete.

Feminizam obožava koristiti djecu kao oružje za napad kada treba izvući novac u svoju korist, a kao štit kada se treba zaštititi od hvatanja u laži i kriminalu.

Sljedeći film u serijalu Bridget Jones bi također mogao skrenuti dodatnu pozornost na ovu činjenicu o kojoj se slabo raspravlja. Za one koji nisu slijedili kolumne koje su odvele našu heroinu u sljedeću fazu ženske tuge - bivanje bez djece, naspram bivanja samom - osnova priče je da Bridget zatrudni, ali nije sigurna s kime, budući da je nedavno vidjela dobrog Colina Firtha i lošeg Hugh Granta, i to gotovo istodobno.

Tu [Bridgetinu] dilemu je bilo moguće riješiti na plodonosno nejasan način, kako bi Bridget imala izbor između očeva, ali je ona riješena na otužno moderan način, tako što su Bridgetine prijateljice jednog od kandidata oborile na zemlju i uzele od njega uzorak DNA. I tako je saznala očinstvo bebe, a najstarija igra u povijesti čovječanstva, "pogodi tko je tata", više nije bila igrana.



Da se to dogodilo na plodonosno nejasan način, možda bi bilo još plodnosnije kada bi se Bridget našla u zatvoru zbog silovanja, prijevare, zavjere s ciljem otuđivanja milijuna, te davanja lažnog iskaza? 20-ak godina u zatvoru bi svakako bilo vrlo plodonosno za takvu ženu, moguće čak i edukativno.

E sad, vidim da bi neki muškarci mogli s dobrodošlicom dočekati kraj staromodnom scenariju u kojemu su postali obveznici očinstva djece koju su rodile cure s kojima su se samo seksali. Glumac Jude Law se nedavno našao u ovoj situaciji, te je bez oklijevanja i nekavalirski tražio DNA test.

Kavalirstvo nije urođeno žensko pravo, već ga treba zaslužiti, a to je nešto u čemu gotovo sve moderne žene neslavno propadaju.

U suprotnosti s tim, stara situacija u kojoj bi žena predstavila mužu dijete i on bi se ili ponio pošteno i ponudio podršku, ili pobjegao, davala je ženama određeni manevarski prostor. Kurtizana iz Balzaacovih drama koja je, nakon što je zatrudnila, bez oklijevanja tražila i dobila podršku od dvojice svojih klijenata, svakako nije bila jedina. Nesigurnost omogućava majkama za svoju djecu odabrati oca koji bi bio najbolji za njih.

Znam da je to vrlo teško pojmiti, ali muškarci su zapravo ljudska bića sa svojim vlastitim životima. Muški dio populacije ne postoji samo zbog toga kako bi ženama bilo ugodnije.

Zatrudnila si i biološki otac djeteta nije onaj krasni momak sa stabilnim primanjima koji bi bio predivan otac? PUŠI K**AC!!! Nemaš pravo izbrisati cijeli njegov život svojom laži! Ako baš moraš, reci mu istinu i ljubazno ga pitaj bi li unatoč tome htio djelovati kao otac. Ali ako kaže ne, moraš prihvatiti da je rekao ne.



Najvažnije je to što je očinstvo bilo nedefinirano i efektivno je ovisilo o majci koga će imenovati kao oca svog djeteta, ako će imenovati ikoga (taj vrlo razumni židovski običaj, gdje se židovstvo naslijeđuje po majci, bila je temeljena na činjenici da sa sigurnošću znamo jedino tko nam je majka). Mnogi muškarci su, naravno, završili odgajajući djecu koja nisu genetski bila njihova ali stvarno, zar je to važno? Možeš osjećati jednako naklonosti prema djetetu za koje pogrešno misliš da je tvoje kao i prema onome koje jest tvoje. Zanimljivi novi roman Piersa Paula Reada, "Ženomrzac", bavi se upravo ovom temom.


Utjecajna feministica Hillary Clinton na saslušanju pred Senatom SAD-a: "Zar je to [činjenice] uopće važno???"

Filozof A.C. Grayling je u Evening Standardu osjećajno pisao o ovoj temi ovog tjedna, naglasivši da po izvješću u časopisu Journal Of Epidemiology and Human Health 4% muškaraca ne znajući podiže djecu koja nisu genetski njihova: "Rezultati mogu biti razorni, te voditi do razvoda, obiteljskog nasilja, mentalnih problema za sve umiješane strane, uključujući i djecu." Pa, da. Znanstvena sigurnost je svakako stvorila jasnoću, i oslobodila neki broj muškaraca od njihovih moralnih obveza, ali Bog zna s kakvim posljedicama u obliku jada, optužbi i krivnje.

Postoji li ikakva razlika između Hamasovog terorista koji ispaljuje rakete iz vrtića i feministice Melanie McDonagh koja se skriva iza štita nedužne djece svaki put kada joj nešto ne ide na ruku?



Također uočite kako muškarci kojima su podvaljena tuđa djeca imaju "moralnu obvezu". Ako oni imaju moralnu obvezu, zašto onda nastaje galama kada ja sugeriram ženama da imaju moralnu obvezu ne ponašati se kao drolje ili ne razarati svoje obitelji?

Naša generacija puno polaže na znanje. I DNA testovi imaju očite koristi što se tiče identifikacije nesretnijih elemenata našeg naslijeđa, na primjer nasljednih bolesti. Ali time što očinstvo činimo ovisnim o testu, a ne o rekli-kazali majke, oduzeli smo ženama moćan instrument odabira. Nisam sigurna da je puno ljudi sretnije zbog toga.



Sasvim je jasno: feminizam je fašistički, parazitski pokret za uklanjanje svih ograničenja sa ženske seksualnosti i istodobno ograničavanje muške seksualnosti

"Ali Ignisse," reći ćete sada, "koga briga što neka tamo feministica priča gluposti? Kakav to utjecaj ima na tebe?" Pa naravno, zato što to nažalost nije samo jedna feministica koja laje ali ne grize; riječ je u duboko ukorijenjenom akademskom establishmentu koji ovakve nebulozne tvrdnje pretvara u "znanstvene studije" i time ih legitimizira, nakon čega razni odbori i organizacije citiraju i propagiraju te iste "studije" kako bi lobirale za svoje političke ciljeve, te ih naposljetku korumpirani političari koje nije briga za ljudski život i dostojanstvo prenose u zakonodavstvo, te ih konačno nad bespomoćnim narodom provode jednako bezobzirni policija i sudovi.

Mnoge države su pod utjecajem snažnog feminističkog/bijelo-viteškog lobija donijele zakone o zabrani genetskog testiranja očinstva. U Francuskoj i Njemačkoj je ono potpuno zabranjeno i kažnjivo je s 5-15 000 € i 1 godinom zatvora; u Velikoj Britaniji je ono znatno ograničeno; a u SAD-u je ono dopušteno ali su njegove pravne posljedice ravne nuli.



Što prije ova civilizacija izgori do temelja, to će nam svima biti bolje.

Oznake: feminizam, Fašizam, šovinizam, sloboda, djeca, obitelj, alimentacija, Vijesti, sociologija, abortus


- 12:28 - Komentari (17) - Isprintaj - #

srijeda, 10.12.2014.

Silovatelji, silovatelji, pomagajte ljudi!

Bio jednom jedan pastir. Mislio je da smije lagati u šali, pa je jednom stao vikati: "Vuci! Vuci! Pomagajte, ljudi!" Kada su drugi pastiri dotrčali u pomoć, on im se smijao kako ih je prevario.

Jedanput zaista dođu vukovi, a on opet stade vikati: "Vuci! Vuci! Pomagajte, ljudi!" Ali sada mu pastiri nisu došli u pomoć jer su mislili da ih opet vara. Vuci mu napadnu ovce i mnoge pokolju.

Tko slaže jedan put, drugi put mu se ne vjeruje.


- Narodna

20.11.2014., časopis Rolling Stone objavio je članak "Brutalno silovanje i borba za pravdu na Sveučilištu Virginija" u kojemu Jackie, studentica Sveučilišta Virginija u SAD-u, opisuje grupno silovanje na zabavi koju je organiziralo bratstvo Phi Kappa Psi na tom sveučilištu:



"Želiš da odemo gore, gdje je tiše?" pitao ju je Drew i Jackieino srce je počelo brže kucati. Primila ga je za ruku dok ih je odvodio iz gužve u glavnoj sobi gdje se odigravao veliki party i uz stepenice.
...
Ona i Drew su se upoznali dok su radili kao spasioci na sveučilišnom bazenu, i 18-godišnja Jackie je bila oborena s nogu kada ju je Drew pozvao na večeru, a zatim na spoj na partyu 28.09.2012. koji je organiziralo njegovo utjecajno bratstvo Phi Kappa Psi.
...
Drew je uveo Jackie u spavaonicu i zatvorio vrata za njima. Soba je bila potpuno crna. Jackie se u mraku okrenula prema Drewu, izgovarajući njegovo ime. Tog istog trenutka je osjetila kretanje u sobi i kako se netko zabio u nju. Jackie je počela vrištati.

"Začepi" čula je muški glas dok se netko zabijao u nju, oborivši je na leđa. Oboje su pali kroz niski stakleni stolić koji se pri tome slomio na komadiće. Netko težak je bio na njoj i otvarao joj bedra, a druga osoba joj je klečala na kosi. Netko joj je držao ruke pribijene na pod dok su se oštre krhotine stakla zabijale u njena leđa kroz galamu muških glasova u sobi. Kada joj je jedna ruka pokrila lice, Jackie ju je ugrizla ali se ona pretvorila u pesnicu koja ju je udarila u lice. Muškarci oko nje su se počeli smijati. "Zgrabi mu jebenu nogu" čula je kako glas kaže, i tada je Jackie znala da će biti silovana.

Sjeća se svakog trenutka sljedeća tri sata agonije, tijekom kojih se 7 muškaraca izmjenjivalo silujući je, dok su još dva, Drew i još jedan, davali upute i podršku. Sjeća se kako su promatrači cugali pivo i kako su jedni druge zvali nadimcima poput Pazuh i Deka. Sjeća se njihove snage i smrada alkohola i marihuane. Ali najviše od svega, Jacloe se sjeća lupanja.

Dok se posljednji muškarac spuštao na nju, Jackie ga je s užasom prepoznala: to je bio kolega iz antropološke grupe za debatiranje. Izgledao je kao da će plakati ili povraćati dok je obavještavao društvo da mu se ne može dići. "Pičko!" vikali su drugi. "Što je, nije dovoljno zgodna za tebe?" Zatim su ga podjarivali: "Ne želiš biti brat? Svi smo mi morali ovo učiniti, pa moraš i ti!" Netko je njenom kolegi dodao pivsku bocu. Jackie je zurila u mladića, u tišini ga moleći da ne učini to. Kada je zario bocu u nju, Jackie se onesvijestila.
...
Kada se osvijestila oko 3 ujutro, istrčala je iz sobe i zgrade i nazvala prijatelje. Ako je itko na partyu primijetio bosonogu djevojku s razderanom haljinom i licem prepunim krvi, nisu ništa rekli.
...
"Moramo je odvesti u bolnicu" njen prijatelj Randall je rekao. Ostalo dvoje nisu bili uvjereni. "Je li to baš dobra ideja?" sjeća se da je rekla Cindy. "Ona će biti cura koja je špijala i više nikada nećemo moći na zabave bratstva."

Cindy, samoprozvana kraljica neobaveznog seksa, rekla je da ne vidi zašto je Jackie toliko krivo. "Zašto se nisi zabavljala s grupom zgodnih Phi Psi tipova?"
...
Jackie je otišla doma ne prijavivši ništa. Kada je dva tjedna kasnije opet srela Drewa tijekom spasilačke smjene na bazenu, on se ponašao kao da se ništa nije dogodilo.
...
(Ostatak članka se bavi kritikom sveučilišta Virginija, gdje su je kada je nakon dvije godine pokušala sve prijaviti razne službe vozale uokolo i nisu pokretale ikakve procedure protiv počinitelja.)

Usred masivnog vala zgražanja, sveučilište je istog trena odlučilo istražiti slučaj i suspendiralo bilo kakve aktivnosti bratstava na kampusu. Glasovi žedni krvi počinitelja podigli su se iz gotovo svih američkih medija, portala, blogova i organizacija, a zatim i svjetskih (val se prelio sve do nas, gdje su ga rado objavili neki portali žedni senzacije).



Ovaj brutalan slučaj silovanja bio je samo potvrda onoga što su svi odavno tvrdili: postoji duboko ukorijenjena kultura silovanja u našem patrijarhalnom društvu, a pogotovo na kampusima gdje je, kako je dobro poznato, silovana svaka četvrta studentica.

U čemu je onda problem?

Počnimo od toga da je cjelokupna priča izmišljena. Nije se dogodila, ni u sličnom obliku ni uopće. Ništa. Nula. Nada.

Evo kako sa sigurnošću možemo znati da je ova priča o "grupnom silovanju" besramna laž:

1) OPREČNE TVRDNJE:

A) Jackie je silovana na podu prepunom krhotina slomljenog staklenog stolića. Ne samo da bi to uzrokovalo duboke i ozbiljne ozljede njoj, već i samim silovateljima. Koji muškarac želi izložiti svoju alatku oštrim krhotinama stakla?

B) Iako je u sobi bio mrak, Jackie točno zna koliko je bilo silovatelja, tko su, i koji je od njih što radio.

C) Pretučena bosonoga djevojka prepuna krvi i poderane haljine je na neki način prošla kroz bučni party bez da ju je itko opazio ili reagirao.


Svakodnevna pojava na sveučilišnom partyu

D) Jackie se već dva tjedna nakon brutalnog napada vratila na rad na bazenu u bikiniju. Kako su ozljede od stakla zacijelile toliko brzo? Mora da je potajno Wolverine...

2) SUMNJIVI DETALJI (za razliku od Rolling Stonea, meni je stalo do integriteta pa ih neću nazvati činjenicama, već samo sumnjivostima)

A) Sabrina Rubin Erdely, autorica članka, pripada feminističoj kulturi zgražanja kojoj je posao histerizirati o raznim fantomskim prijetnjama, diskriminacijama i problemima. Evo nekih njenih nedavnih članaka:

- "Trans žene i opasnost: još priča s bojišnice"
- "Razumijevanje znanosti transspolnosti"
- "Šestogodišnjak koji želi promijeniti spol"
- "Rat jednog grada protiv gay tinejdžera"
- "Silovanje desetnice Blumer: unutar vojne kulture seksualnog zlostavljanja"
- "Tajni dokumenti o seksualnim zločinima Katoličke crkve"


Kolika je vjerojatnost da će osoba koja zarađuje za život širenjem histerije i zgražanja nekritički i u suprotnosti sa svakim principom novinarskog posla promovirati lažne optužbe?

B) Cijeli slučaj sa svojom masom klišeja djeluje malo previše savršeno da bi bio istinit:

- silovatelji koji siluju zbog moći, a ne seksa; opisivanje žrtve u srednjem rodu, ritualno silovanje kao način pristupanja bratstvu
- smiješni i blesavi nadimci silovatelja ("Pazuh", "Deka")
- klišeizirano krivljenje žrtve za to što joj se dogodilo ("Trebala si se samo zabaviti", "Više nećemo moći na partye")
- potpuno odsustvo sućuti i podrške iz okoline, unatoč vidljivim strašnim ozljedama
- "sućutni" silovatelj kojemu se ne može dići, ali ipak je siluje kako ne bi ispao slabić
- silovanje u trajanju od najmanje tri sata, dakle nevjerojatnih 25 minuta po muškarcu
- unatoč tome što ih je sve prepoznala, nitko se nije potrudio ušutkati je, već su se samo slijepo pouzdali da nikome neće prijaviti


C) "Novinarka" nije niti pokušala kontaktirati baš niti jednog drugog sudionika, od navodnih silovatelja pa do njenih prijatelja/ica.

D) Silovanje nikada, ni prije ni poslije objave članka, nije prijavljeno policiji. Možda zato što se nije ni dogodilo, pa bi policijska istraga to lako utvrdila?

3) OBJEKTIVNE ČINJENICE koje potpuno pobijaju cijelu priču:

A) Pristupanje bratstvu Phi Kappa Psi se odvija u proljeće, ne u jesen
B) 28.09.2012. nije bilo partya u prostorijama bratstva
C) Niti jedan član bratstva nije tijekom 2012. godine radio kao spasilac na sveučilišnom bazenu, kao ni bilo gdje vezano za vodene sportove

Pod teretom svih ovih argumenata koji su neugodno isplutali u tjednu nakon objave članka, priča o grupnom silovanju je doživjela totalni krah:



A Rolling Stone je objavio sljedeći dodatak svom članku:

Suočeni s novim informacijama, sada se čini da postoje nesuglasice u Jackieinoj pripovijesti, te smo došli do zaključka da je naša vjera u nju bila pogrešna. Samo smo htjeli biti osjetljivi prema nepravdi, sramoti i poniženju koje mnoge žene osjećaju nakon seksualnog napada, te žalimo zbog toga što nismo kontaktirali i optužene kako bismo čuli njihove iskaze. Shvaćamo ovo ozbiljno i ispričavamo se bilo kome na koga je imala utjecaj ova priča.

- Will Dana
Glavni urednik

Još jedna histerična priča o silovanju pobijena, zar ne?

Ne. Prava priča ovdje tek počinje. Evo nekih članaka koji su izašli kao reakcija na raspad Jackieine priče:

Bez obzira na to što je Jackie rekla, trebali bismo automatski vjerovati tvrdnjama o silovanju
- Zerlina Maxwell za Washington Post, dnevni list s cirkulacijom od 500 000 tiskanih primjeraka dnevno i 246.-a najposjećenija stranica svijeta

Mnogi ljudi (uključujući i upravu UVA) će biti u napasti vidjeti ovja slučaj kao podsjetnik da bi službenici, novinari i javnost trebali poslušati obje strane priče i prikupiti dokaze prije donošenja zaključka u slučajevima silovanja. To je ono na što mislimo kada kažemo da se netko "smatra nevinim osim ako se ne dokaže suprotno".

Ovo je pogrešno. Trebali bismo automatski vjerovati onome što tužitelj tvrdi.

Na kraju krajeva, šteta od pogrešne vjere u osobu koja je preživjela silovanje daleko nadmašuju štetu od nazivanja pogrešne osobe silovateljem, čak i ako bi optuženik mogao proživjeti grubo razdoblje tijekom kojega je suspendiran s posla, društvo ga se odreklo na Facebooku ili je organiziran bojkot protiv njega.

Da, dobro ste pročitali. Ova žena putem 246.-e najposjećenije stranice svijeta tvrdi da treba automatski vjerovati optužbama za silovanje, te da su nevine žrtve potpuno nebitne. Nakon objave članka je, vidjevši da je možda otišla trunku predaleko, promijenila naslov iz "automatski" u "pretežno", ali smisao je ostao isti:



Mogu li onda i ja strpati feministicu Zerlinu Maxwell u zatvor time što ću anonimno na nekom blogu napisati da me silovala?

Slične članke su objavili ostali veliki mediji kao što su Huffington Post i New York Times (napomena: NYT je 96. najčitanija stranica svijeta), te naravno feministički portali diljem svijeta. U svim slučajevima, tema je bila ista:

A) Inzistiranje da nije važno što je ovaj slučaj lažan jer ih postoji mnogo koji su stvarni (A koji su to i zašto ih nitko nikada ne navodi? Wooops, zaboravio sam da ne postoje, op.prev.)
B) Žaljenje što je ovaj slučaj lažan, jer bi kada bi bio stvaran bilo moguće uništiti par muških života i institucija.
C) Svi znaju da je 25% studentica preživjelo silovanje (Hint: NIJE - stvarna stopa (koja uključuje i značajan dio lažnih prijava i prijestupa koji su daleko blaži od silovanja) je 0.5%)

Sama uprava Sveučilišta Virginija priopćila je da će svejedno zabraniti djelovanje bratstava na kampusu na najmanje godinu dana zato što je "njihova kultura bolesna" i zato što "to što je par činjenica netočno ne znači da nisu potrebne korjenite promjene"


Predsjednica Sveučilišta Virginija Teresa Sullivan (ošišana baba u sredini) - tko je iznenađen?

Cijeloj sveučilišnoj zajednici:

Sigurna sam da ste do sada mnogi od vas već pročitali današnja izvješća iz Washington Posta i Rolling Stonea. Iako smo svi mi kojima je stalo do Sveučilišta Virginija uznemireni tom pričom, sada vam pišem s drukčijom porukom:

Tijekom posljednja dva tjedna, naša zajednica je više nego ikada fokusirana na jedan od najtežih i najkritičnijih problema u današnjem visokom školstvu: seksualno nasilje na kampusima. Današnje vijesti ne smiju promijeniti taj fokus. Ovdje na UVA, sigurnost naših studenata mora nastaviti biti naša glavni prioritet, i to svim studentima, a pogotovo onima koji su preživjeli seksualni napad.

Nastavit ćemo oštro kontrolirati naše običaje, politike i procedure, te se posvjetiti postajanju uzornom institucijom u našoj brizi za žrtve.

Sada je vrijeme da svi zajedno stupimo u vodstvo ovog kritičnog problema.

Iskreno vaša,

- Teresa A. Sullivan
Predsjednica

Da, opet ste dobro pročitali. Iako je temeljito pobijena ova apsurdna optužba, to je samo dokaz da treba nastaviti ugnjetavati muškarce i sve institucije koje bi im slučajno mogle pomoći. Teresa Sullivan je kao predsjednica jednako zadužena za dobrobit svih studenata, a 45% tih studenata je muškog spola!

Zar joj ništa ne znači to što će nevinim muškarcima biti uništeni životi i zauvijek okaljana imena zato što ona besramno potiče histeriju? Gdje je isprika žrtvama ovog lova na vještice? Hoće li opet dopustiti rad bratstvima i nadoknaditi im štetu? LOL, naravno da ne.

Mislite li i dalje da je škvadra rođena za zgražanje samo nekakav daleki fenomen koji nema utjecaja na vaš život?

Možda će vam biti teško povjerovati, ali to još i nije najodvratniji komentar na cijeli ovaj skandal. Evo što je rekla američka demokratska senatorica Caroline Heldman, bivša predsjednica institucije Occidental College, kao komentar na glasine da će bratstvo sada tužiti sveučilište zbog libele:

"Ove tužbe su nevjerojatan izraz arogancije, iste arogancije koja je te muškarce navela na silovanje."

Podsjeća li vas možda ova priča na način suđenja vješticama? Naime, u staro doba bi osobu zavezali i bacili u jezero. Ako bi se utopila to bi značilo da je nevina, ali ako bi isplutala to bi značilo da ima nadnaravne moći i da je treba spaliti kao vješticu.

Dakle ako šutiš ili priznaš, kriv si. Ali ako se braniš, isto si kriv! Što god učinio, ti si silovatelj kojeg treba uništiti. Kako ovakvi ljudi imaju obraza zgražati se nad Katoličkom crkvom?

Još jednom se potvrđuje ono što je svakome razumnome dobro poznato: Muškarci su za feminizam samo topovsko meso.

Ali! Priča još nije gotova.


Poput zombija, optužbe za silovanje su neuništive i ustaju koliko god ih se puta riješio.

Nakon što su isplivale sve ove činjenice, neki od medija iz škvadre rođene za zgražanje počeli su jednu za drugom gurati sljedeće varijante događaja:

- Jackie zapravo ne zna u kojoj su je zgradi silovali, ali prijateljica joj je nakon par godina dok su prolazili ispred zgrade bratstva spomenula da se to dogodilo tamo rofl
- Drew je zapravo bio posjetitelj bazena, a ne zaposlenik rofl
- Drew je zapravo bio član nekog drugog bratstva rofl
- Drew uopće nije bio član bratstva rofl
- Silovanje nije bilo grupno silovanje na polomljenom staklu, već samo prisilni oralni seks s grupom muškaraca rofl
- Reporterka New York Timesa je pokušala dobiti komentar od bratstva, ali su je na vratima zaustavili i zaprijetili joj dvojica muškaraca koji su se predstavili samo kao 'Biker' i 'Kolačić' rofl
- Jackie je ispričala sve Sabrini Erdely ali zamolila da ne objavi priču rofl
- Jackie se našla s prijateljima u noći kada se navodno dogodilo silovanje, ali samo im je rekla da se dogodilo "nešto", nije bila krvava, niti su je oni odgovarali od ičega rofl


Kako vam se sviđa činjenica da žena smije mijenjati svoj iskaz do besvijesti, dokle god muškarcima ne ponestane alibija? Na svu sreću, dok je Jackie raznim navedenim medijima prepričavala novu(e) verziju(e), malo se zanijela i izletilo joj je sljedeće:

- Pričala je ocu o tome da su je grupno silovali i da on nije učinio ništa. Priča koju je ispričala njemu se opet razlikuje od svih do sada navedenih verzija (detalje možete pročitati ovdje), plus čak ni tada stvar nije bila prijavljena policiji. Možda zato što je otac znao s kime ima posla?
- Iznijela je dovoljno detalja o sebi da u javnost procuri njen identitet.


Možete li pogoditi što je Jackie radila 2011., dok je punih godinu dana prije navodnog grupnog silovanja završavala srednju?



Ne znamo je li slika prikazuje samu Jackie. Možda je 2011. godine bila na SlutWalk-u u Washington DC-u i marširala s plakatom na kojemu tvrdi da ju je netko silovao i ostavio polumrtvu u stubištu garaže (ali unatoč tome ta osoba ne zna da je to bilo silovanje), ili samo nosila taj plakat za nekoga drugoga. Ali ono što je prilično sigurno je to da je Jackie opsesivno širila taj plakat za šaku likeova, kao i još barem 30 drugih propagandnih materijala o tobožnjoj "epidemiji silovanja".

Ne upućuje li to možda na zaključak da je Jackie poremećena mlada žena koju je feministička propaganda istrenirala za mržnju prema muškarcima?

Nekada smo ljude poput Jackie u najboljem slučaju ignorirali, a u najgorem zatvarali u umobolnice. Danas im svojevoljno pružamo platforme za komunikaciju sa stotinama milijuna ljudi i uništavamo život bilo kojeg pojedinca u kojeg upere prste. Izvrstan posao, nema što.

Svaka sličnost s "obilježenim" ljudima koje je posjetio Duh Sveti i koji mogu vidjeti prisutnost Sotone u drugima je, naravno, slučajna.

Ali to još nije sve!

Evo što je u časopisu Politico nakon što je sve navedeno temeljito pobijeno napisala Julia Horowitz, visoko pozicionirana djelatnica Sveučilišta Virginija i urednica njihovog službenog lista:

Postaje sve jasnije da priča koja je izazvala eksploziju rasprave o seksualnim napadima na kampusu ima i neke velike, velike rupe.

Ipak, s mog stajališta u Charlottsevilleu, Virginija, dopustiti da provjera činjenica određuje raspravu bi bila ogromna pogreška. "Ovi događaji se bez sumnje odvijaju ovdje," potvrdila mi je Maddie Rita, studentica prve godine.


Ipak, s mog stajališta u Charlottsevilleu, Virginija, dopustiti da provjera činjenica određuje raspravu bi bila ogromna pogreška. "Ovi događaji se bez sumnje odvijaju ovdje," potvrdila mi je Maddie Rita, studentica prve godine.


Dopustiti da provjera činjenica određuje raspravu bi bila ogromna pogreška.


provjera činjenica... bi bila ogromna pogreška


Oznake: silovanje, feminizam, rođeni za zgražanje, inkvizicija, šovinizam, nasilje, faks, Vijesti


- 13:30 - Komentari (28) - Isprintaj - #

utorak, 18.11.2014.

Sve majice su seksističke

Za danas sam planirao jedan drugi post, ali ovaj članak u NY Mag-u (publikacija s tiskanim izdanjem od 400 000 primjeraka i 14 milijuna online posjetitelja mjesečno) mi je privukao pozornost:

Zuckerberg objašnjava svoje sive majice, djeluje prilično seksistički
Kategorija: svakodnevni seksizam (casual sexism)



Steve Jobs je imao svoje jednostavne crne džempere. Twitterov Jack Dorsey je imao svoje otmjeno Prada odijelo, a Mark Zuckerberg ima svoju uniformu koja se sastoji od bezličnih, običnih sivih majica kratkih rukava. Na nedavnoj sesiji pitanja i odgovora, netko ga je napokon pitao zašto je u posjedu doživotne zalihe takvih bezličnih sivih majica koje mu ne pristaju.

Njegov odgovor: "Nalazim se u ovoj vrlo sretnoj poziciji gdje se svakog dana budim kako bi poslužio više od milijarde ljudi. I osjećao bih se kao da ne radim svoj posao kada bih potrošio išta svoje nergije na stvari koje su blesave ili frivolne i beznačajne za moj život."

Koji bed, Zuckerbergu! Jesam li ja jedina kojoj se čini da ovaj stav moćnika/bezveznjaka Silicijske doline implicira da je briga o odijevanju nešto što šteti tvojoj sposobnosti rada? Naravno, muški CEO-ovi su previše usredotočeni na mijenjanje svijeta ili gradnju sljedeće Velike Aplikacije da bi se brinuli o nečemu toliko "blesavom" ili "frivolnom" kao što je profesionalno odijevanje - radije će to prepustiti Marissi Mayer (ženski CEO Yahoo!-a. op-prev.).

Znači ako nosiš majicu s likovima žena u bikinijima, ti si seksist i treba te linčovati.

Ali, ako nosiš bezličnu majicu bez ikakvih likova, ti si isto seksist i opet te treba linčovati.



To je to! Došli smo do vrhunca zgražanja. Kao što su ilustrirali sovjetski disidenti, u totalitarnom režimu nikome nema spasa.

Svi prije ili poslije završavaju u gulagu.

Oznake: feminizam, seksizam, rođeni za zgražanje


- 10:51 - Komentari (26) - Isprintaj - #

subota, 15.11.2014.

Feminizam = anti-znanost

Pitanje: Što je zajedničko feministima, kršćanskim fundamentalistima i talibanima?



Odgovor: Svi smatraju ovu majicu odvratnom.

12. studenoga 2014., tim Europske agencije za istraživanje svemira (EASA) postigao je nemoguće: spustio sondu Philae na površinu kometa 67P/Churyumov–Gerasimenko, 360 milijuna kilometara daleko od Zemlje. Za takav poduhvat bila su potrebne nepojmljive kalkulacije kretanja nebeskih tijela 10 godina unaprijed, kao i nevjerojatna razina tehnologije, organizacije i smirenosti.


Izvor slike: ESA/ETG medialab

Iako je sonda zbog nesretne slučajnosti zaglavila u sjeni klisure na kometu gdje bi mogla ostati bez pristupa suncu kojim će napuniti svoje baterije, ovo je svejedno izuzetan pothvat koji označava novu eru u povijesti čovječanstva i istraživanju svemira.

Super, zar ne?

Ne ako ste feminist(ica).

Naime, Matt Taylor, jedan od vodećih znanstvenika u projektu koji je kreirao putanju leta, na dan slijetanja je obukao šarenu majicu sa slikama žena u bikiniju.





13. studenoga 2014.: Nije me briga jesi li spustio svemirsku letjelicu na komet, tvoja majica je seksistička i isključiva
To je jedan mali korak za čovjeka, tri velika koraka unatrag za čovječanstvo


... ono što je važno je to što nitko u ESA-i nije smatrao potrebnim spriječiti ga u predstavljanju svemirske zajednice odjećom koja degradira 50% svjetske populacije. Nitko ga nije zamolio da je skine, najvjerojatnije zato što im se nije činilo da je to vrijedno razmišljanja ili brige.

Ovo je vrsta svakodnevne mizoginije koja sprječava ulazak žena u određena znanstvena polja. Vide tipa poput njega na TV-u i ne osjećaju se dobrodošlo. Vide poster s golišavim ženama u koleginom uredu i znaju da ih se ne cijeni. Čuju komentare o "kujama" dok su u izlasku s kolegama na faksu, i odluče promijeniti studij. A to su samo žene koje uopće dospiju toliko daleko.


Ne samo kratka kosa, već i kombinacija Skrillexa i kratke kose. Tko je iznenađen?

Vjerujem da imbecilizam citiranih paragrafa nije potrebno objašnjavati. Ali, koga briga što je neka neugledna mrziteljica muškaraca ispalila par gluposti na nekom portalu?

Zato što se naravno ne radi o jednom malom portalu, već o cjelokupnoj škvadri rođenoj za zgražanje, s tisućama emisija, portala, blogova i novina u svojoj službi. To je osiguralo širenje ovog "skandala" velikom brzinom, te se priča o magičnoj riječi "seksizam" istog trena zalijepila za pojmove "komet", "EASA", "ESA" i "slijetanje". Čak je i njegova vlastita sestra ( bang ) skočila na vlak zgražanja kako bi omogućila još jednim novinama da ga prozovu "beskorisnim (u stvarnom životu)".

14. studenoga 2014., Matt Taylor se ispričao zbog svoje neosjetljivosti i seksizma, te se rasplakao pred kamerama:


S lijeva na desno: (1) osuđenik na doživotni gulag; (2) stražar koji tješi osuđenika da gulag nije toliko strašna stvar; (3) službenik suda koji zna da mu je bolje držati jezik za zubima ako ne želi i on završiti u gulagu; (4) boljševički funkcioner koji se naslađuje nad sudbinom protivnika režima.

Upravo sam gledao kako se doktor znanosti fizike slomio i proplakao samo zato što se prvostupnici klasične glazbe i studentici ekološkog izvještavanja nije sviđala njegova majica.

Upravo sam gleadao kako je jedan od ključnih ljudi u ovom povijesnom postignuću, koji je uz to objavio preko 70 visoko poštovanih i citiranih radova o plazmi, magnetosferi i heliosferi, bio prisiljen u suzama se ispričati kao rezultat lova na vještice koji su pokrenuli jedan parazitski bijeli vitez (su-osnivač Polygona, jedne od stranica upletenih u GamerGate skandal) i jedna najobičnija gadura, koja u svom životu nije postigla ništa više od ogovaranja celebritya, "sarkastičnog" prigovaranja po feminističkim portalima i "sanjanja o pisanju stripa".

Upravo sam gledao kako je zavidni američki portal uništio karijeru britanskog znanstvenika koji radi za europsku agenciju.

Ako ovo nije bullying globalnih razmjera, onda ne znam što je.

Sad će neki reći, "Pa što? To što su ga malo osramotili ne znači ništa. Oporavit će se on." Nažalost, stvari ne funkcioniraju baš tako. Oni koji su upoznati sa akademskom sredinom dobro znaju da će se dogoditi sljedeće:

1. Zavidni kolege i kolegice će jedva čekati opet izvući ovaj "skandal" na svjetlo dana kada god im to bude u interesu.

2. Ako u budućnosti Matt Taylor i znanstvenik ženskog spola budu u konkurenciji za isti položaj, taj položaj će skoro sigurno otići ženi (čak i ako je manje kvalificirana). Zašto? Zato što bi znanstvenica mogla podići galamu oko toga da je njena uprava odabrala "poznatog ženomrzca" umjesto nje i zaprijetiti im tužbama i prijavama za "diskriminaciju po spolu na radnom mjestu".



3. Ako Matt Taylor ikada bude imao ulogu mentora za studenticu koja tu stažira ili piše rad, i ona ne bude ispunjavala uvjete, ako joj on napiše lošu recenziju ona može reći da je to zbog Mattovih "negativnih stavova o ženama u znanosti". Također, ne daj bože da ga netko (anonimno ili ne) optuži za seksualno zlostavljanje... kome će vjerovati, potvrđenom ženomrzcu ili mladoj samopouzdanoj znanstvenici? Ovaj čovjek je temeljito nasapunjan.

4. Šanse da postane stalni predavač ili profesor na nekom značajnom sveučilištu su smanjene skoro na nulu, jer niti jedno sveučilište neće htjeti zaposliti nekoga toliko izloženom skandalima i s tolikim potencijalom za izazivanjem demonstracija od strane škvadre rođene za zgražanje. Također, ako ikada bude u ulozi šefa koji sklapa svoj znanstveni tim, morat će u njega uzimati nekvalificirane žene samo kako bi se osigurao da nitko ne može reći da je šovinist. Ovo će mu zauvijek visiti nad glavom poput dvosjeklog mača.

Koliko god ovaj slučaj bio bijedan i vrijedan prezira, dugoročno nam je potrebno još ovakvih stvari, jer nema te stvari na svijetu koja bi mogla bolje od ovog slučaja ilustrirati da je feminizam zla, anti-znanstvena, parazitska i totalitaristička ideologija.

Unatoč tome, ovaj slučaj ne znači da su ljudi poput Matta na milosti i nemilosti škvadre rođene za zgražanje. Više o metodama samoobrane uskoro.

Oznake: feminizam, znanost, šovinizam, seksizam, feministice, bijeli vitezovi, rođeni za zgražanje, Vijesti


- 10:01 - Komentari (15) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 03.11.2014.

10 sati licemjerja u New Yorku

Jedna odvažna i nezavisna žena je nedavno otišla u šetnju New Yorkom u trajanju od 10 sati i pri tome zabilježila šokantno "ulično napastovanje". Po bombastičnom izrazu, čovjek bi mislio da se radi o tko zna kakvom užasu - možda talibanima koji po ulicama Big Apple-a trpaju žene u kombije, zamataju ih u kloroform i prodaju u bijelo roblje? Valja nam pogledati video:



Dragi čitatelji, ne znam za vas ali ja ovdje ne vidim nikakvo "napastovanje". Nitko nikoga nije dirnuo, niti je itko ikome zaprijetio. Najčešće fraze koje su joj bile upućene su "dobro jutro", "dobra večer" i "lijepa si". Neki su zapravo prodavali nešto, a ne zapravo pričali s njom.

Tip koji je šetao pored nje 5 minuta je svakako creepy, ali budući da mu apsolutno ničim nije dala do znanja da je to smeta i da bi trebao prestati, čak ni za to ne možemo reći da se radi o "napastovanju". Video ni na koji način ne implicira da je on ne bi pustio na miru kada bi mu ona rekla da nije zainteresirana i da je prestane slijediti. Kada bi on ustrajao unatoč tome, e to bi onda bilo napastovanje. Ali to se nije dogodilo.

Dakle, u 10 sati hodanja po New Yorku ova žena je doživjela ukupno 2 minute ikakve interakcije, od čega je tek jedan jedini slučaj creepy, a ne samo nevini komentar. Jedan 1 sat ima 60 minuta, 2 / 600 = 0,00333. Dakle, provela je zapanjujućih 0,33% svog vremena na ulicama velegrada u creepy (ali ne napasnoj) interakciji s nepoznatim muškarcem.

Užasno! Neka netko zove policiju! UPOMOĆ!!!



Ali čekajte, to nije sve. Osim činjenice da je jeftino i podlo prikazivati nešto što se događa u jednom od tisuću slučajeva kao nekakvu univerzalnu pravilnost koju je potrebno hitno kriminializirati, postoji još nekoliko problema. Pozabavimo se najvećim:

Gotovo svi muškarci u ovom videu su siromašni crnci.

Da, dobro ste pročitali. Kako bi ova feministica mogla provesti navedenih 0,33% vremena u agoniji "napostovanja", morala se šetati isključivo lošim kvartovima, u kojima afrički amerikanci provode svoje živote zaglavljeni u besperspektivnosti siromaštva. Da se prošetala po Central Parku, garantirano ne bi imala što snimiti.

Svojim zgražanjem i dizanjem panike nad činjenicom da je siromašnim afričkim amerikancima sasvim normalna stvar obratiti se ženi na ulici, i da siromašne afričke amerikanke često pozitivno reagiraju na takav pristup koliko god direktan on bio, ova žena upušta se rasizam. Kada je grupa bijelaca 1955. godine u Mississipiju otela, mučila i ubila 14-godišnjeg crnca Emmetta Tilla, to je također bilo zato što ga je žena optužila da je zviždao za njom. Mnoga linčovanja koja je proveo zloglasni Ku-Klux Klan također su bila temeljena na glasinama da je netko silovao, pipao ili napastovao bijelu ženu, slično histeriji koju imamo danas.

Ovaj video je čisti rasizam, vrlo prozirno zamotan u okvir zaštite žena.

Ali, to i dalje nije sve!

Ista žena koja se ovdje zgraža nad pozornošću koja dobiva na ulici je istovremeno prilično zadovoljna kada dobiva pozornost na internetu, te taj fenomen naziva "slatkim".



Na svu sreću, ja nisam jedini kojemu se zgadilo njihovo licemjerje. Autori videa su bili prisiljeni onemogućiti ocjenjivanje videa na YouTubeu nakon što je popio nezamislivih 70% negativnih ocjena rofl

No unatoč tome, kladim se da ćemo ovaj video nastaviti viđati po raznim novinama i portalima u službi škvadre rođene za zgražanje, gdje će opet i opet biti predstavljan kao konačan dokaz da moderne zapadne žene žive užasne živote pune zlostavljanja i hitno im je potrebno još "zaštite".

Oznake: rasizam, zlostavljanje, napastovanje, nasilje nad ženama, feminizam, Vijesti, rođeni za zgražanje


- 11:21 - Komentari (35) - Isprintaj - #

srijeda, 15.10.2014.

Rođeni za zgražanje 4: Kako izgleda lažna optužba za silovanje

Buzzfeed, jedan od najvećih bastiona feminizma na internetu, danas nam donosi ovu uzbudljivu vožnju kroz kanjone racionalizacije:

Optužila je TV voditelja za silovanje i našla se pod paljbom tabloida

Kao i većina lijevo orjentiranih portala i novina, Buzzfeed voli otvoriti bombastičnim naslovom koji upućuje na samo jedan zaključak: bespomoćna ali hrabra žena, koju je bezobzirno silovao utjecajni cis-het muškarac, pokušala je doći do pravde ali naša odvratna, patrijarhalna kultura silovanja ju je umjesto toga napala. Užasno!

No, kao i većina lijevo orjentiranih portala i novina, Buzzfeed također voli sakriti inkriminirajuće detalje duboko u drugoj polovici teksta, znajući da će većina ljudi samo pročitati prvi dio i odmah krenuti s pravedničkim bijesom. To je jeftina taktika škvadre rođene za zgražanje koja na taj način ubire masne pare, redajući jedan senzacionalistički naslov za drugim i uživajući u rastu prihoda od oglašavanja.

Ono što škvadru rođenu za zgražanje čini toliko odvratnom nije samo jeftini senzacionalizam, već činjenica da ispod kvazi-feminističkog fanatizma nikome od njih nije zapravo stalo do žena, muškaraca ili ljudske patnje i života općenito. Buzzfeed i društvo bi bez problema zastupali bilo koji stav, koliko god on bio licemjeran ili nepravedan, dokle god bi to bilo profitabilno za njih. No o tom potom - pogledajmo nad čime žele da se danas zgrozimo:



Tog listopada 2011. godine, Maria Di Toro je bila 29-godišnja odvjetnička savjetnica, te je još povremeno radila kao manekenka.

Jadna ti je ta zemlja u kojoj je samo činjenica da žena nije morbidno debela dovoljna za bavljenje manekenstvom.

Maria je odrasla u obitelji snažnih žena i ljubitelja životinja.

A) Isprazan opis kako bi protagonistica bila simpatičnija čitateljima
B) Koji vrag znači "snažna žena"? A kakve su to "slabe žene"?
C) Žene koje obožavaju životinje u pravilu vole više igre


Imala je dečka, 48-godišnjeg Francisa Larosa, Južno-afričkog trkača, pomorca i studenta matematike na njujorškom sveučilištu. U tom trenutku su Di Toro i Laros bili skupa 3 godine. Di Toro je govorila da ju je Laros učinio "boljom, strpljivijom ženom" ( rolleyes ). Njihova veza, Francis je rekao, bila je "samo tako blesava" (eng izv: "goofy as hell").

Goofy, goofy, goofy... gdje sam prije čuo tu riječ? Ah da, kod ovog zbunjenog Beta tipa koji živi u iluziji da je ženama gađanje fluffy jastucima draže od vrućeg seksa. S jedne strane ga ne mogu kriviti što je toliko naivan jer samo sluša ono što su mu drugi "dobronamjerno" rekli no, kako ćete kasnije vidjeti, potpuno zaslužuje sav svoj jad.

p.s. na prvi pogled je to što je 48-godišnji muškarac u vezi sa skoro 20 godina mlađom ženom prilično Alfa, ali ispada da se radi o Beti u Alfa koži. Naposljetku, od žene koja te tretira na ovaj način sasvim sigurno ne dobivaš seks.

Di Toro i Greg Kelly, poznati Foxov TV voditelj koji je nekada izvještavao iz Iraka, upoznali su se na Trećoj aveniji u New Yorku, blizu njenog stana na Manhattanu. Di Troo je šetala svog psa kada je na ulici zaustavila Grega kako bi rekla da ga je prepoznala i da bolje izgleda uživo nego na televiziji. Greg je počeo šetati i pričati s njom i na kraju su razmijenili brojeve.

Ista žena koja će nekom manje privlačnom pričati kako je creepy i kako je loše upadati ženama na ulici će vrlo rado upasti celebrityu na kojeg naleti. Sjeti se toga sljedeći put kada ti neka žena počne pričati kako je nerviraju stranci koji misle da imaju šanse s njom.

Marijina sestra Angela je kasnije toga dana svratila u njen stan. Kada joj je Maria ispričala o svom susretu s Kellyem, Angela je odmah postala na Facebooku da je Greg Kelly pozvao njenu sestru van.

Attention whoring, tipična aktivnost "snažnih žena". Da ne spominjemo to što je nimalo ne smeta što je njena sestra već u vezi.



Greg joj je navečer poslao poruku i počeli su se dopisivati, isprva, sasvim obično i pristojno, a zatim intimnije i s više flertovanja.

Dobro je napravio. Kao što navodim u knjizi, "čekaj X dana prije javljanja" je glup savjet. Javi se kada god hoćeš, samo ne budi očajan.

Sljedećeg tjedna, Greg je nazvao Mariu dok je bila na poslu i među ostalim je pitao koja je njena najdraža poza u seksu. Ona mu je rekla i pitala ga za njegovu. Od tada su njihovi razgovori postali opušteniji, s više povjerenja, i eksplicitniji, opisala je Maria.

Prevoditelj hrčka: "Slavni muškarac može slobodno raditi stvari zbog kojih bi druge prozvala seksualnim zlostavljačima i ohladila se. Također, bila sam vlažna cijeli dan."

Sutradan, na 08. listopada, Maria je rekla Gregu da ide u svoj ured u Wall Streetu oko podne kako bi dovršila nešto. On je predložio da se nađu kad ona završi i ona je prihvatila. Usput su nastavili s dopisivanjem. Prije nego je napustila ured, Maria je nazvala Francisa kako bi otkazala planove s njim ( kiss ), rekavši mu da ide na piće s prijateljicom.

Našla se s Gregom ispred ureda i uputili su se do obale. Negdje u tom trenutku su oboje priznali da su u vezama. Maria kaže da je rekla Gregu da se ništa ne može dogoditi između njih.

Dok su šetali i pričali, odlučili su sjesti na piće u obižnju pivnicu. Greg je platio prvu rundu, a Maria drugu. Njihov razgovor je pomalo postao vrlo izravan i seksualan, prepun fetiša i prepričavanja seksualnih iskustava, kaže Maria. Ona je platila treću rundu ali, nakon samo par gutljaja, iznenada se osjetila prilično omamljenom. Napustili su bar.

Maria se nakon toga ne sjeća puno, ali sjeća da je pitala Grega da joj kupi kolačić iz slastičarne dok su šetali do njenog ureda. Sjeća se "serije vizija" na ulici, ispred ureda i u predvorju. Sjeća se da ju je on gurnuo uz zid i ljubio, rekla je. Također se sjeća bivanja u uredu i gledanja uvis u njegova gola ramena i zamućeno lice. rekla je. Sjeća se da joj je Greg govorio da ustane ali da nije mogla, te da je i dalje bilo sunce. Sjeća se da je on sjedio na stolici s mobitelom u ruci i pitao je uzima li kontracepciju, rekla je (i odgovorila ne; Francis je bio na vazektomiji). Sjeća se da se probudila sama, kotrljala po podu i povraćala dok je vani bio mrak. Njen grudnjak je bio otkopčan ali i dalje na njoj. Ne sjeća se kako se vratila doma ali sjeća se kako se Francis svratio kod nje kasno navečer, zabrinut i sumnjičav jer mu se nije javljala satima; Maria mu je rekla da ne želi pričati o tome, rekla je.

I to je kako se odvilo silovanje po riječima Marie Di Toro. Do sada priča donekle može izazvati simpatiju; ako uzmemo njenu riječ kao istinitu, gad ju je napio i seksualno iskoristio iako ona nije htjela jer je u vezi. No ono što slijedi pokazat će vam da u toj priči ima više rupa nego u ementaleru:

Francis je "zbrojio dva i dva" nakon što je vidio kožu crvenu od tepiha na Marijinim koljenima (dok je klečala i primala ga u usta ili odostraga, op.prev. rofl), rekla je. Pričali su satima i Maria mu nije rekla cijelu istinu, pa ni to da joj se Greg na početku sviđao. Ali malo po malo, priznala je sve čega se sjećala. Francis joj je rekao da joj oprašta. Također joj je rekao da nije pristala na seks i da je bila silovana - što ona nije odmah prihvatila.

Zlikovci, čuvajte se! Beta tip je odlučio uzeti povećalo i igrati se Sherlocka Holmesa!



I umjesto da se povede za onim što zna - da ga je njegova cura po svojim vlastitim riječima uistinu planirala prevariti - odlučio je pretvarati se da to sve ne postoji. Ona njega nikada ne bi prevarila, ali on ju je prisilio! Ona ga obožava, i samo su je droga za silovanje i tjelesna sila mogle prisiliti da primi tuđu kobasicu! Ona je i dalje ludo zaljubljena u njega, njenog viteza koji na bijelom konju juri pomoći joj!

Nekoliko dana kasnije, rekla je svojoj najboljoj prijateljici i sestri blizanki Angeli o svojoj noći s Gregom.
"Prve riječi koje su izašle iz mojih usta bile su 'Znači silovao te?'" Angela je kasnije rekla. Ali Maria i dalje nije vjerovala u to.

Kao prvo, bilo je popodne, ne noć. Kao drugo, ideja da je netko silovan ali nema pojma o tome dok ga drugi u to ne uvjere je možda najapsurdnija vrsta optužbe koju sam ikada vidio. Hajde još kada bi se radilo o videu na kojemu žrtva vidi samu sebe kako se otimala, ali ovo je daleko od toga.

Inače, zašto ljudi uvijek navode "i najbolji prijatelj/ica" kao da je to posebno važno? I zašto je to gotovo uvijek u feminističkim kontekstima, tipa "ostavila sam svog Beta muža, ali on je i dalje moj najbolji prijatelj"? Pa jednostavno: jedini ljudi koji imaju potrebu hvaliti se svojim super-uber-cool-urbanim "prijateljstvima" su oni koji zbog svoje narcisoidnosti nisu sposobni za uspostavljanje iskrene povezanosti s drugim ljudima, te ih gledaju samo kao privremeno korisne objekte.

U ponedjeljak, Greg je nazvao Mariu, rekla je, i pričali su o tome kako su se napili prije dva dana. Pitao ju je je li joj bilo ugodno, Maria je rekla, a ona je odgovorila da se sjeća. On joj je spomenuo neke eksplicitne detalje, uključujući kako je svršio na njene grudi nakon što je htio u njena usta ali "ona mu nije dozvolila". Također ju je pitao želi li se "opet je**ti", na što je ona rekla "Da, svakako."

Dva dana kasnije, ona je njega nazvala kako bi ga obavijestila da njen dečko Francis zna sve i da je "njen svijet okrenut naopačke." Pitala ga je je li svršio u nju, na što je on rekao da nije. Pitala ga je je li stavio nešto u njeno piće, na što je on rekao da se osjeća neugodno od takvih pitanja i da mu se ne sviđa kamo ide ovaj razgovor

Žrtve silovanja tipično žele još seksa sa svojim silovateljima, zar ne? Hajde da je ona prešutila taj detalj, ali ona se otvoreno hvali time! Pa tko je tu lud?

Sljedećeg četvrtka, 13. listopada, Francis je vani trčao kada je naletio na Gregovog oca Raya Kellya kako drži govor pred policijskom spomen-pločom pored rijeke. "Ako ne učinim ovo sada," Francis kaže da je pomislio, "Nikada si neću oprostiti".

Muški hrčak na djelu.

Francis je prišao Rayu i sugerirao pročelniku policije da pita svog sina o događajima koji so doveli do silovanja Francisove cure. Ray je pitao kako se zove ta cura, na što je Francis ponovio neka pita svog sina. Kako Francis navodi, Ray mu je rekao da mu napiše pismo.

Dva dana kasnije, Francis je poslao SMS Gregu. "Samo sam ga htio uplašiti - reći mu da je gotovo, sada kada zna njegova obitelj." "Rekao sam 'Rekao sam tvom ocu da bi te trebao pitati o tome što se dogodilo na dan kada si silovao Mariu. Možda da si upola muškarac kao što je bio tvoj otac, zaštitio bi je, a ne iskoristio.'"


Izvor slike

Dva dana kasnije, Francis nadalje kaže, opet je poslao poruku Gregu kako bi mu rekao da mu se više neće javljati. Greg nije odgovorio ni na jednu ni na drugu poruku.

Nakon toga je Maria još dva puta poslala SMS Gregu, pokušavajući doći do odgovora što se dogodilo te noći. Rekla mu je da ne odobrava Francisove SMS-ove. Rekla je Kellyu da misli da je on dobar tip i da se samo želi naći i porazgovarati, ali on nije odgovorio.

Ovdje se jasno očekuje od čitatelja da se zgrozi nad time kako ju je bitanga Greg ignorirao. No kako biste očekivali da bilo koji čovjek - bio on nevin ili ne - reagira kada mu od nekoga počnu stizati prijetnje? Ja svakako ne bih udovoljavao zahtjevima takvih psihopata.

Inače, uočite kako se Beta ponaša potpuno isto kao i žena koju je odbacio Alfa - prvo prijeti, zatim moli, te se na kraju povlači u faux zgražanju i obećanju da se neće više javiti (iako dobro zna da hoće).

Navečer 31. listopada, Maria kaže, saznala je da je trudna. Opet je nazivala Grega i slala mu SMS-ove, govoreći mu da je Laros obavio vazektomiju tako da to svakako mora biti Gregovo dijete (da da, žena koja je toliko voljna varati svog Beta plišanog medvjedića sigurno ima redovne spolne odnose s njim, op.prev.), te da ne zna kamo se okrenuti. Zatim mu je napisala da ide u kliniku potvrditi trudnoću i da već ima ugovoren termin za abortus, te da će mu se javljati. To je i činila sve do abortusa 12. studenoga, koji je potvrdio njen liječnik. Greg nije odgovarao.

Žena ubije svoje dijete koje je nastalo zbog njene lakomislenosti: hrabra i nezavisna. Muškarac ne odgovara na poruke od luđaka koji mu prijete: kukavica koji ne želi preuzeti odgovornost.

Ne brinite, postaje još bolje:

Negdje u ovo doba, Maria je posjetila misiju Sestara Života (postoji li gori i licemjerniji trenutak za posjet takvoj misiji nego odmah nakon abortusa?), jer je obožavala časne i provela je godine u Katoličkoj školi. Časne su joj tamo rekle da je silovana.
Kako bi se lakše nosila sa svima, neko vrijeme je prisustvovala sastancima u crkvi u sjeverozapadnom New Yorku, organizirajući produkciju Vagininih Monologa, te u radu grupe za širenje svijesti o zlostavljanju žena koju je utemeljila poznata feministica Eve Ensler.



"Vaginini monolozi" u crkvi? Feminizam je duboko i nepovratno inficirao Katoličku crkvu (a da ne govorimo o protestantskoj i ostalim zapadnim crkvama, za koje više nema nikakvog spasa), kao što sam već i prije demonstrirao.

Inače, abortus je baš u skladu s "obožavanjem časnih sestara" i "godinama u Katoličkoj školi".

Dva mjeseca kasnije, u utorak 24. siječnja, Maria i njena sestra ušetale su u 13. policijsku postaju NYPD-a gdje je ispričala cijelu priču, te je nakon toga ponovila barem 5 puta javnom tužitelju i njegovim pomoćnicima.

Mnogo je toga kasnije bilo napisano o tome zašto je Maria odlučila podnijeti prijavu. "Ali postoji li 'pravi trenutak' kada bi žena trebala prijaviti sve?" Maria je pitala? Sve što je znala o seksualnim zločinima i pravima žrtava je dolazilo iz novina ili serije Law & Order.

Sve što jedna visoko školovana pomoćnica odvjetnika zna o seksualnim zločinima dolazi iz televizijske serije. Oooooooooo-----ok.

Istina, kaže Maria, je bila kompliciranija. "Shvaćanje što mi je [Greg] učinio nije došla preko noći. Nisam shvatila da sam silovana.... nisam shvatila da ovo nije kako bi muškarci trebali tretirati žene." Iako je Francis bio glavni faktor koji je Mariji pomogao doći do tog zaključka, kaže da je njen razlog za to što je prijavila Grega bio kompliciraniji.

Nisam shvatio da sam opljačkan sve dok nisam shvatio da ne bih trebao nekom debilu na ulici pokloniti svoj novčanik.

Kada se Maria predstavila organima vlasti kao žrtva silovanja i tijekom te noći ponavljala priču, "osjećala se super, baš svakog puta".

Najčešći detalj koji žrtve silovanja navode je to što je vrlo bolno pred drugima ponavljati što im se dogodilo i opet proživljavati zločin. To je tužan ali nezaobilazan dio pravnog procesa. Ali iz nekog razloga ova žrtva silovanja.... uživa u tome?



Na 7. veljače, Martha Bashford, voditeljica odjela za seksualne zločine javnog tužiteljstva, izjavila je da neće biti poduzimane daljnje pravne akcije protiv Grega Kellya. U službenom pismu upućenom njegovom odvjetniku napisala je da "nakon pregleda cjelokupnih dokaza, utvrdili smo da činjenice utemeljene tijekom naše istrage ne odgovaraju definiciji seksualnog napada po kaznenom zakonu države New York. Stoga, nije prikladan ikakav kazneni progon.”

Naravno, Maria je uvrijeđena time:

Maria kaže da i dalje ima problema s nošenjem s činjenicom da su pismo gđe. Bashford svi mediji upotrijebili protiv nje. "Zbog tog pisma, novine su mogle reći 'evo tjelesnog dokaza da je lagala'", Maria kaže. "Zbog tog pisma, novine su dobile dozvolu za govorenje meni i ostatku svijeta da mi se nije dogodilo to što mi se dogodilo. Zbog tog glupog pisma, kažu mi da nisam silovana."

A) Ti i tvoj bijeli vitez ste oni koji su cijelu stvar iznijeli u javnost i izvan okruga tužiteljstva, nadajući se da će optuženik početi moliti za milost samo zato što je poznata javna osoba koja može puno izgubiti u ovom lovu na vještice
B) Čak i da to niste učinili vi, feminizam je taj koji je uveo praksu javnog posramljivanja i linčovanja muškaraca čim su samo optuženi za silovanje.

Htjeli ste jednakost; jedite jednakost.

C) Ured javnog tužiteljstva je obama stranama dužan uputiti pisano objašnjenje zašto je pokrenut ili nije pokrenut kazneni progon.

Ali jedna pomoćnica odvjetnika nikako to ne bi znala sve to, zar ne?

Linda Fairstein, koja je 26 godina vodila odjel javnog tužiteljstva za seksualne zločine sve dok 2002. godine nije otišla u mirovinu, komentirala je slučaj:

gđa. Fairstein je rekla da "ne vjeruje da je postojao bilo kakav znak nesposobnosti za izražavanje svog odbijanja". Istraga je završila, gđa. Fairstein napominje, onog trenutka kada su prikupljeni dokazi da je Maria donosila svjesne odluke upravo tijekom onog perioda za koji tvrdi da je provela bez svijesti.

"Jedini način za rekonstrukciju slučaja kada se svjedok ne može sjetiti ničega, je pronaći i analizirati ove dokaze," kaže gđa. Fairstein. Po zakonima države New York, tužitelji bi morali dokazati da je Marijina razina onesposobljenosti alkoholom dovela do nesposobnosti za davanje pristanka na seks. Sjeća se da je u ovom slučaju kritičan dokaz ispao "potpisani račun iz pivnice".

"Razina onesposobljenosti mora biti puno ekstremnija od one na kojoj osoba može platiti račun i potpisati se na potvrdi plaćanja kreditnom karticom," kaže gđa. Fairstein. Novine "The Post" su također objavile da su istražitelji došli u posjed videa koji je snimila sigurnosna kamera u zgradi u kojoj se nalazi Marijin ured, na kojemu je "vidljivo kako ona hoda na svoje vlastite dvije noge, bez klaćenja".

"Ako je hodala od pivnice do ureda i pri tome platila račun za treću rundu pića - to je način na koji tužitelj mora izmjeriti je li postojala onesposobljenost ili nije," nastavlja gđa. Fairstein. "Sjetite se da ne trebate biti mortus pijani kako biste otišli na krivi kat. No ona je točno znala gdje se nalazi. Nije greškom otišla u Empire State Building."

Hvala nebesima da ovom glasu razuma, i na činjenici da NYPD (za sada) radi svoj posao onako kako bi ga trebalo raditi: racionalno i temeljeno na materijalnim dokazima.

Maria kaže da se ne sjeća ulaska u svoj ured; ima kratku 'viziju' čuvara na recepciji, ali budući da je on poznaje i da je ona već prije tijekom toga dana posjetila ured, mogao ju je propustiti bez da od nje traži ponovno provlačenje kartice.

Ova žena ima više vizija nego indijanski šaman u zadimljenom tipiju! Ali indijanskog šamana nitko ne bi uzimao ozbiljno i na temelju njegovih doživljaja u transu strpao nekoga u zatvor, iz jednostavnog razloga što šaman nije rođen s vaginom.

"To što se ona ne sjeća da je pristala ne znači da nije pristala," kaže gđa. Fairstein. "Kako tražite od nas, tužiteljstva ili porote, da rekonstruiraju ono čega se svjedok ne sjeća?"

Marijini razgovori s Kellyem poslije njihovog susreta su također djelovali protiv nje. Maria nije sačuvala niti jednu poruku od Grega ili poslanu Gregu, ni prije ni poslije 08.10. - koje su istražitelji iz ureda javnog tužiteljstva. Ali jedan anonimni izvor je izvjestio Daily News da su SMS-ovi i ostale poruke razmijenjene nakon susreta sadržavale dogovore o "ponavljanju svega". The Post je prenio da je poruka bilo 17, te da je njihov ton bio "strastven".

A jesu li bile? "Ne mogu se zamisliti u tom mentalnom stanju," kaže Maria. Zato što nije sačuvala poruke i ne može se sjetiti što je točno pisalo u njima, suzdržava se od izjave da sigurno nisu takve.

Suzdržava se od izjave da poruke nisu strastvene zato što dobro zna da jesu i da bi, ako kaže da nisu, netko mogao izvaditi transkripte sačuvane u arhivama pružatelja telekomunikacijskih usluga koji dokazuju da besramno laže.

I tko to danas u doba neograničene komunikacije i pametnih telefona koji savršeno organiziraju svaki razgovor nema svoje stare poruke? Da bi one nestale, potrebno je ciljano ih izbrisati. A osoba koja prijavljuje cijelu stvar policiji će ih izbrisati samo ako joj ne idu u korist.

Dvije godine poslije, kada Maria razmatra reakcije okoline na njen slučaj, kaže da je zapanjena manjkom ženske podrške - od online komentatora pa do žena u njenoj vlastitoj obitelji. Njena rodica je članu obitelji rekla da je "očito" da je Maria "to htjela".

Neke od kolegica iz srednje su joj napisale pisma podrške, i neki blogeri su kritizirali novine koje su je identificirale. Ali kako je vrijeme prolazilo, Maria kaže da je vidjela samo mračnu stranu, pogotovo na poslu. Novinari su bili pred uredom svakog dana, tako da joj je ponuđen plaćeni dopust. Kada se vratila sljedećeg mjeseca, njeni suradnici - pogotovo žene - kaže, nisu skrivali što misle o njoj. Govorili su joj da je "učinila ovo mjesto užasnim". Nazivali su je "odvratnom". Čekalo ju je puno zakašnjelih obveza, a asistentica koju su joj dodijelili da joj pomogne je odbila raditi s njom, kaže Maria.

Ovo je možda najvažniji paragraf teksta, koji nam pokazuje da nije još sve otišlo nepovratno kvragu. Unatoč medijskoj propagandi i tiraniji feminizma nad javnim mišljenjem, mali ljudi se i dalje ponašaju razumno. No zašto je ovo toliko važno? Pojasnit ću:

U normalnom, civiliziranom društvu, bilo ono patrijarhalno, matrijarhalno ili neutralno, svaki spol sam uređuje svoje ponašanje kako bi ostvario što veću sinergiju s drugim spolom, s tek minimalnim uplivom tog drugog spola.

Npr., žene jedne druge prozivaju zbog lakoće, besramnosti, nemorala i gluposti, bez da se u to miješaju muškarci, te nije ni potrebno ni poželjno da ih muškarci kontroliraju da bi se ponašale normalno. I obrnuto, muškarci prozivaju jedni druge zbog bivanja kriminalcima, probisvjetima, ljenčinama i nepoštenjacima



Drugim riječima, svaki spol u svojoj prirodnoj okolini funkcionira poput nuklearne fuzije u Suncu: oslobođena energija je dovoljno jaka da stalno održava proces fuzije na životu, ali nije toliko ni jaka ni slaba da bi se pretjeralo i uzrokovalo imploziju sunca u neutronsku zvijezdu ili bijelog patuljka. Ako prijeđe određenu granicu, povratna sila korigira originalni pritisak i time je vraća u normalu. Njeno postojanje je urođeno, samostalno balansirano.

U društvu inficiranom feminizmom, ova ravnoteža je poremećena. U takvom društvu, žene zbijaju redove i međusobno se bezuvjetno podržavaju samo zato što su žene. Apsolutno je nemoguće da žena bude kritizirana ili snosi ikakve opipljive posljedice svojih opetovano debilnih odluka. Takvo društvo je podložno velikoj nestabilnosti, što neminovno vodi do kolapsa tog društva.

Utješno je vidjeti da u ovom slučaju žene i dalje funkcioniraju kako trebaju, ako ne na razini javnog mišljenja, onda barem u malom, privatnom mikro-kozmosu radnog okruženja. Gdje feministi iz Buzzfeeda vide nepravdu nad kojom se treba zgražati, ja vidim tračak nade u neugasivost pozitivnih ljudskih nagona.

Francis Laros, što se njega tiče, može biti strpljiv i pun opraštanja, te ne baš "grub", kako ga je nazvao Daily News, ili vrsta koja će podići glas. Ali posjeduje tihu želju za pravdom kada su u vezi Greg Kelly i tabloidi. "Želio bih da Kellyevi do kraja života osjećaju nelagodu kod riječi 'silovanje' ili imena 'Maria', na isti način na koji se Clintonovi moraju crvenjeti kada čuju riječ Monica."

Ne znam na kojem planetu živi ovaj bijeli vitez, ali Clintonovi mirno spavaju i ne brine ih Monica. Ona je ta koja se nikada više nije upustila u ozbiljnu vezu ili brak zato što je nastavila sanjati o svojih 5 minuta Alfe.

Francis i Maria su i dalje zajedno. Kaže da se još uvijek pokušava nositi sa zamišljanjem Marije "u komi" na podu svog ureda - nešto što joj nikada ne spominje.

Awwwwwwww, kako brižno! Kakva vezanost za curu koja ti nikada nije ukazala ni najmanji tračak dobrote ili naklonosti! Francisu bi dobro došlo pročitati ovaj članak. No, ni to mu ne bi pomoglo, jer su neki Bete jednostavno nepopravljivi.

"Nazovite kako to god želite," nastavio je Francis. "To je u najgorem slučaju bilo silovanje. U najboljem je neukusno ostaviti ženu da leži u svojoj povraćevini na podu."

Ovaj idiot također nema nikakvo poimanje pravde (Je li to naučio od svoje pomoćnice odvjetnika, ili je jednostavno rođen takav? Nikada nećemo saznati). Ostaviti nekoga da leži u svojoj povraćevini - osim ako im nije očito ugrožen život - jest kretensko, ali to nije zločin. Silovanje jest zločin.

Nema "najgoreg" i "najboljeg" slučaja. Ili je, ili nije. To bi bilo kao da ja tvrdim da je "skoro pokušaj ubojstva" to što se netko bezobzirno očešao o mene u uskom prolazu. Ili me pokušao ubiti, ili nije. Nema između. A ako ćemo se povesti za Francisom i reći da je ostaviti osobu samu dok je u ranjivom stanju nekakav zločin koji treba opipljivo kazniti, te donijeti takav zakon, onda će i velik broj žena završiti u zatvoru.

No, ono što je najskandaloznije nije to što ova optužba za silovanje sadrži više nelogičnosti i licemjerja od sjednice Sabora.

Skandalozno je to što je Buzzfeed i pripadajući feministi pokušavaju ovaj proziran slučaj upotrijebiti kao primjer očite nepravde prema ženama, u kojemu je svakome "normalnome" jasno da je Maria grubo povrijeđena od strane našeg "patrijarhalnog" društva. Da su se imalo potrudili, sigurno su mogli naći nešto uvjerljivije, gdje je žena uistinu povrijeđena i gdje njena priča ne odiše narcizmom i nije puna rupa i nelogičnosti koje je potrebno zakopati u dno članka u nadi da ih nitko neće primijetiti. Bog zna da se u nerazvijenim zemljama svakog dana događaju takve stvari.

A znate li zašto se Buzzfeed nije potrudio?

Zato što škvadra rođena za zgražanje nije temeljena na racionalnosti, pravednosti ili jednakosti, već samo na bezobzirnom, ciničnom prikupljanju posjeta i oglašivačkog novca kroz bilo kakvu histeriju koju može izazvati, ma koliko god činjenice pokazivale suprotno i koliko god nevinih žrtava nastalo iz te histerije.



To je već vrijedno zgražanja.

Oznake: silovanje, alkohol, feminizam, rođeni za zgražanje, Vijesti


- 12:27 - Komentari (21) - Isprintaj - #

četvrtak, 25.09.2014.

Hrčak mjeseca: rujan 2014.

Britanska glumica Emma Watson je prije nekoliko dana u sklopu svoje uloge UN Ambasadora dobre volje održala govor o feminizmu i ženskim pravima u kojemu je, po običaju, za sve okrivila muškarce i patrijarhiju. Puni govor možete pronaći ovdje.

Među ostalim je pozvala na eliminaciju stereotipnih muških uloga i ponašanja, s ciljem poboljšanja života žena diljem svijeta:

"Ako muškarci ne moraju biti agresivni kako bi bili prihvaćeni, onda žene neće biti prisiljene biti submisivne. Ako muškarci ne moraju kontrolirati, žene neće trebati biti kontrolirane."

Evo što je ista ta glumica izjavila u intervjuu prije točno dvije godine:

"Engleski dečki su vrlo suzdržani": Emma Watson sumnja da će ikada više biti u vezi s Englezom

Emma Watson kaže da sumnja da će ikada više biti u vezi s britanskim muškarcem - jer su previše sramežljivi.

Zvijezda serijala "Harry Potter" rekla je da, iako se britanski muškarci lijepo odijevaju i imaju dobre manire, treba im dva mjeseca kako bi je pozvali na spoj.

Umjesto toga, Amerikanac će joj odmah prići i direktno predložiti spoj - što je odvažnost koja joj je vrlo privlačna.




Procjenjujem šansu da žena obdarena ovakvim licemjerjem i racionalizacijskim hrčkom ima kratku kosu na skromnih 85%.



Jesam li prorok ili nisam?

Uočite narcisoidni samozadovoljni polu-smješak na njenom licu, što je inače karakteristika Alfa muškaraca koju žene nalaze vrlo privlačnom. No, dok je na muškarcu takav izraz lica seksi, kod žene jednostavno djeluje uznemirujuće. Kada bih joj na spoju spomenuo da sam umoran i boli me glava, vjerojatno bi se obrecnula na mene nečim tipa "nije me briga".

Zaključak: 2/10, ne bih prasnuo, ne bih dao platformu za držanje govora

Oznake: feminizam, racionalizacijski hrčak, hrčak mjeseca, narcizam, politika, kratka kosa


- 13:22 - Komentari (36) - Isprintaj - #

četvrtak, 11.09.2014.

U tvojim mislima...

Vrhovni Inkvizicijski sud potvrdio presudu za za širenje hereze ocu na temelju sna
Presuda temeljena na žrtvinim potisnutim sjećanjima



Inkvizicijski sud je ove srijede osudio oca za podučavanje heretičkih vjerovanja svojoj kćeri prije 27 godina, odbijajući njegovu žalbu na prijašnju presudu u slučaju koji se rastegao na više od desetljeća.

Slučaj je uključivao složena pravna pitanja koja su proizlazila iz kćerinog sjećanja o heretičkim podučavanjima, koja su počela kada joj je bilo 3 godine i nastavila se kada joj je bilo 11 godina. Žena (kojoj je sada 38 godina) je potisnula svoja sjećanja na te događaje dok nije navršila 22 godine, kada se jedne noći probudila iz sna u kojemu joj je njen otac iznio heretička vjerovanja, i po prvi put počela prihvaćati što joj je učinio. Tri godine kasnije, 1202. godine, prijavila je slučaj policiji.

Ovo nije ni prva ni posljednja presuda za širenje heretičkih vjerovanja temeljena na potisnutim sjećanjima.

Presuda u srijedu stiže nakon prijašnje presude nižeg inkvizicijskog suda u Barceloni iz 1207. godine, na koju su njegovi odvjetnici uložili žalbu i zatražili preispitivanje slučaja, pogotovo problema potisnutih sjećanja na koje se prva presuda nije pozivala. Niži sud je zatražio mišljenja svećenika i redovnika s iskustvom u području potisnutih sjećanja, te zatim opet osudio oca, koji se zatim žalio Vrhovnom Inkvizicijskom sudu.

Vrhovni inkvizicijski sud, kojim je presjedao sudac Tomas de Torquemada, osudio je oca (kojem je sada 75 godina) na početnu kaznu koju mu je odredio niži sud: spaljivanje na lomači. Tijekom godina je ta kazna odgađana, te je muškarac sada mora snositi sljedećeg mjeseca.

Tužiteljica (kojoj je sada 38 godina) je svjedočila da ju je otac podučavao heretičkim vjerovanjima od kada su joj bile 3 godine. S obzirom na zastaru, on je osuđen na temelju podučavanja koja su se dogodila kada je imala 10 i 11 godina.

Otac je rekao da je njegova kćer izmislila cijelu stvar zbog svojih psiholoških problema. On i njegova supruga su se razišli kada se optužba pojavila prvi put (prije 15 godina).

Kćer je posvjedočila da je od 11 godina nadalje patila od posjeta Sotone i napustila školu tijekom devetog razreda osnovne. Kada joj je bilo 22 godine, nakon 6 godina egzorcizma, preselila se u drugi grad.

Tamo je u listopadu 1199. posvjedočila da je u samostanu učila o podsvijesti i posljedično se sjetila svojih sotonskih podučavanja nakon što se probudila iz sna.

Rekla je da je sanjala o istome do kada god sežu njena sjećanja, pogotovo kao tinejdžerica.

"Osjećala sam se kao da želim nacrtati pentagram i pjevati hvalospjeve Nečastivome", rekla je.


Izvor slike

Otac je došao pred sud u srijedu kako bi prisustvovao čitanju presude, u pratnji samo svog odvjetnika, Gila Shapire iz ureda javnog branitelja. Glasnogovornik suda Salim Joubran je jednom rečenicom obavijestio branjenika da je njegova žalba odbijena.

Potresenog glasa, otac je novinarima rekao sljedeće: "Nepravda koja mi je danas učinjena je užasna. San koji je moja kćer sanjala prije 15 godine je uništio moj život. Ne postoji nikakav dokaz osim tog sna. Dvije i pol godine sam čekao kako bi Vrhovni inkvizicijski sud ispravio ovu nepravdu, a oni su me osudili da skončam na lomači samo na temelju sna."

Uri Kedar, kćerin odvjetnik, kaže: "Vrlo nam je drago da je ova priča napokon gotova. Nikada se ne možeš oporaviti od izlaganja heretičkim vjerovanjima. Sud je pokazao žrtvi da u ovom svijetu ima Boga i poručio ostalim žrtvama da se i one mogu obratiti Inkviziciji."


Izvor slike

Na svu sreću, barbarsko razdoblje Inkvizicije, kada su nevini ljudi bili uništavani i spaljivani na lomači samo na temelju nečije optužbe za jedan od posebno nesvetih zločina i bez ikakvih dokaza, odavno je završilo. Danas živimo u modernom svijetu, daleko od mračnog crkvenog doba kada su praznovjerje i religijski fanatizam rezultirali potpunim gaženjem osnovnog ljudskog prava: prava na pretpostavku nevinosti dok se ne dokaže suprotno.

Danas je takav način suđenja postao apsolutno nezamisliv, a cijeli pravni sustav je utemeljen upravo na objektivnom odlučivanju koje se pouzdaje jedino u materijalne dokaze kojima je zločin za koji je netko optužen dokazan "izvan svake razumne sumnje".

Osuditi nekoga na temelju samo nečije riječi (tj. odrediti da je nečija riječ vrijednija nego tuđa) bi bilo skandalozno i bolesno, te bi uzrokovalo golem bijes javnosti i masovne demonstracije. Ne treba napominjati da bi cijela stvar bila još skandaloznija kada se čak ne bi ni radilo o riječi protiv riječi, već o riječi koja je (na temelju vlastitog priznanja) temeljena na snu od prije 15 godina.

Zar ne?

Vrhovni sud potvrdio presudu za silovanje ocu na temelju sna
Presuda temeljena na žrtvinim potisnutim sjećanjima, prva takva u Izraelu.

Vrhovni sud je ove srijede osudio oca za silovanje svoje kćeri prije 27 godina, odbijajući njegovu žalbu na prijašnju presudu u slučaju koji se rastegao na više od desetljeća.

Slučaj je uključivao složena pravna pitanja koja su proizlazila iz kćerinog sjećanja o silovanjima, koja su počela kada joj je bilo 3 godine i nastavila se kada joj je bilo 11 godina. Žena (kojoj je sada 38 godina) je potisnula svoja sjećanja na te događaje dok nije navršila 22 godine, kada se jedne noći probudila iz sna u kojemu ju je njen otac silovao, i po prvi put počela prihvaćati što joj je učinio. Tri godine kasnije, 2002. godine, prijavila je slučaj policiji.

Ovo je prva presuda za silovanje u Izraelu temeljena na potisnutim sjećanjima.

Presuda u srijedu stiže nakon prijašnje presude općinskog kaznenog suda u Tel Avivu iz 2007. godine, na koju su njegovi odvjetnici uložili žalbu i zatražili preispitivanje slučaja, pogotovo problema potisnutih sjećanja na koje se prva presuda nije pozivala. Općinski sud je zatražio mišljenja vještaka u području potisnutih sjećanja, te zatim opet osudio oca, koji se zatim žalio Vrhovnom sudu.

Vrhovni sud, kojim je presjedala sutkinja Edna Arbel, osudio je oca (kojem je sada 75 godina) na početnu kaznu koju mu je odredio općinski sud: 12 godina zatvora. Tijekom godina je ta kazna odgađana, te je muškarac sada mora početi služiti od 20. listopada ove godine.

Tužiteljica (kojoj je sada 38 godina) je svjedočila da ju je otac silovao i sodomizirao od kada su joj bile 3 godine. S obzirom na zastaru, on je osuđen na temelju silovanja koja su se dogodila kada je imala 10 i 11 godina.

Otac je rekao da je njegova kćer izmislila cijelu stvar zbog svojih psiholoških problema. On i njegova supruga su se razveli kada se optužba za silovanje pojavila prvi put (prije 15 godina).

Kćer je posvjedočila da je od 11 godina nadalje patila od napada panike i napustila školu tijekom devetog razreda osnovne. Kada joj je bilo 22 godine, nakon 6 godina terapije, preselila se u New York.

Tamo je u listopadu 1999. posvjedočila da je na fakultetu učila o podsvijesti i posljedično se sjetila svojih silovanja nakon što se probudila iz sna.

Rekla je da je sanjala o istome do kada god sežu njena sjećanja, pogotovo kao tinejdžerica.

"Osjećala sam se kao da želim uzeti nož i prerezati si žile", rekla je.

Otac je došao pred sud u srijedu kako bi prisustvovao čitanju presude, u pratnji samo svog odvjetnika, Gila Shapire iz ureda javnog branitelja. Sudac Salim Joubran je jednom rečenicom obavijestio branjenika da je njegova žalba odbijena.

Potresenog glasa, otac je novinarima rekao sljedeće: "Nepravda koja mi je danas učinjena je užasna. San koji je moja kćer sanjala prije 15 godine je uništio moj život. Ne postoji nikakav dokaz osim tog sna. Dvije i pol godine sam čekao kako bi Vrhovni sud ispravio ovu nepravdu, a oni su me osudili da skončam u zatvoru samo na temelju sna."

Uri Kedar, kćerin odvjetnik, kaže: "Vrlo nam je drago da je ova priča napokon gotova. Nikada se ne možeš oporaviti od incesta. Sud je pokazao žrtvi da u ovom svijetu ima pravde i poručio ostalim žrtvama da se i one mogu obratiti policiji."

Želite li se kladiti da je sutkinja koja je obrazlagala ovu skandaloznu presudu neka oronula, frustrirana feminstička baba s kratkom kosom?



Jedino u čemu sam pogriješio je što ipak nema kratku kosu. Sve ostalo: ispravno.

Postoji posebna ironija u tome da zastupnici ove nemoralne, korumpirane, necivilizirane i bolesne idologije sve svoje protivnike nazivaju "katolibanima", "zatucanima", "primitivnima" i "religijskim fanaticima".

Neka se pogledaju u ogledalo u razmisle o tome odakle potječu njihove današnje tehnike.

Oznake: feminizam, inkvizicija, mizandrija, Vijesti, zločin, šovinizam, rođeni za zgražanje, silovanje


- 14:21 - Komentari (10) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 01.09.2014.

Rođeni za zgražanje 3: 9/11 attention whoringa

Danas je 11. rujna za svijet attention whoringa.

Što se podrazumijeva pod attention whoringom? Puno stvari, no u ovom slučaju attention whoring podrazumijeva žensko stvaranje, prikupljanje i slanje vlastitih erotskih slika za svrhu crpljenja pozornosti od beta orbitera, ili kao danak Alfa tipovima s kojima žene spavaju zbog iskrene želje.



Gigantske količine golišavih slika i eksplicitne pornografije iz domaće izrade poznatih procurile su u javnost kao rezultat hakiranja Appleovog iClouda od strane (tvrdi se) grupe nekolicine ruskih hakera. Na (nepotvrđenom) popisu su se našla imena kao što su:

Jennifer Lawrence
Kate Upton
Lea Michelle
Ariana Grande
Kirsten Dunst
Victoria Justice
Mckayala Maroney
Elisha Cuthbert
Kaley Cuoco
Alison Brie
Jessica Findlay
Selena Gomez


Slike se stalno pojavljuju i nestaju po raznim portalima za dijeljenje medijskih sadržaja (popis aktivnih i neaktivnih linkova na slike možete pogledati ovdje ovdje), a hakeri upravo prodaju cijelu kolekciju po internetu i skupljaju ogromne iznose putem Bitcoina:


(kliknite za detaljni prikaz)

Ono što ne razumijem je, zašto bi slavne i bogate žene dopustile sebi ili drugima da ih slikaju gole ili tijekom seksualnog čina? Zar ne dobivaju dovoljno pozornosti od svoje slave i milijuna obožavatelja?

Čini se da ne.

Dapače, trenutno se žene same skidaju gole i s hashtagom #leak4jlaw i #leakforjlaw objavljuju slike na Twitteru kao "podršku Jennifer Lawrence". Oho, netko je ljubomoran i želi sudjelovati u pozornosti! Uočite genijalnu logiku na djelu:

Neki tip na ulici ti kaže da si lijepa, ti poludiš jer je to "seksualno objektiviziranje".
Nekoj starleti koju nije briga za tebe i koja nije niti svesna tvog postojanja procure golišave slike, ti se skineš gola i pokazuješ vaginu cijelom svijetu.
Bonus: da ironija bude veća, to si napravila na nagovor "patrijarhalne" i "šovinističke" internet trolling organizacije 4chan




Prije najezde uobičajenih trollova, prvo treba istaknuti da to što neka žena snima gole slike i porniće nije ništa strašno samo po sebi. Nemam ništa protiv takvih žena, tako da je jedina loša stvar ako poslije počnu glumiti da su zapravo frigidno oličenje čednosti, a ovo prije se "jednostavno dogodilo". Za to sam procesom razumne dedukcije već znao i bez slika. Dakle, gole slike/pornići same po sebi nisu razlog za osuđivanje, niti moje komentiranje istih znači da na slike ili njihove subjekte gledam loše.

Drugij riječima, to što sam vidio Jennifer Lawrence golu i lica prekrivenog spermom ne znači da je ona za mene postala manje čovjek ili tako nešto. Ne bih se nikada oženio ili bio u ozbiljnoj vezi s njom, no tome što taj izraz moje slobode užasava bijele vitezove ja ne mogu pomoći. Oni su si sami krivi što su fašisti koji muškarcima žele naređivati što ih treba privlačiti.

Kao drugo, treba napomenuti da je povreda privatnosti povreda privatnosti. Dok se za Facebook može postaviti argument da se radi o javnim podacima, za hakiranje osobnih fileova u cloudu nema izgovora i to nitko ne podržava, pa tako ni ja. Ali kako postoji prilična vjerojatnost da će se to prije ili poslije dogoditi, bolje je biti oprezan i u cloudu ne držati gole slike. Ovo je lekcija iz koje bi svi koji razmjenjuju gole slike na bilo koji način trebali izvući pouku.

Koje su dosadašnje reakcije?

Neki celebrityi se žeste i potvrđuju da su to njihove slike, a neki negiraju cijelu stvar. Dosadašnje reportaže su neutralne jer je vijest još vrlo svježa.

Kako se feministička propagandna mašinerija zahuktava, samo je pitanje trenutka kada će se svi svjetski mediji priključiti cirkusu i za ovo okriviti "mizoginiju" ili "seksizam", iako dobro znaju da cijeli slučaj, kao što sam naglasio gore, nema veze s ikakvom mržnjom prema ženama, već čisto činjenicom da su intimne fotografije slavnih - bez obzira na spol - u današnjem svijetu vrijedne milijune dolara.

Škvadra rođena za zgražanje se vrlo brzo aktivirala. Čestitam Guardianu na prvom hrčkolikom naslovu povodom ovog skandala (predviđam da će kod nas prvi biti Jutarnji Beta list):
"Ako kliknete na gole slike Jennifer Lawrence, nastavljate njeno zlostavljanje" rofl

"Zlostavljanje" je teška riječ. Nemojmo se zavaravati: unatoč prvotnom zgražanju, kao i kod Severine, ovaj skandal će samo pomoći karijerama osoba uključenih u njega. Ne bi me začudilo ako na kraju bude otkriveno da je sve bilo namjerno.

Update: evo usporedbe reakcija škvadre rođene za zgražanje na slučaj kada procure eksplicitne slike poznatog muškarca, u usporedbi s ovim slučajem:



Ako si žena, strašno je da netko odbija ukloniti tvoje slike. Ako si muškarac, strašno je ako netko ukloni tvoje slike.

Živjela jednakost!

Oznake: attention whoring, šovinizam, feminizam, Vijesti, skandal, rođeni za zgražanje, drolje


- 10:05 - Komentari (11) - Isprintaj - #

srijeda, 16.07.2014.

Kriv dok se ne dokaže suprotno

Temeljno načelo modernog pravnog sustava su "onus probandi" i "semper necessitas probandi incumbit ei qui agit", poznatiji kao pravilo da "teret dokazivanja uvijek leži na osobi koja optužuje". Za onoga na kome ne leži teret dokazivanja smatra se da posjeduje pretpostavku nevinosti, tj. da se kod svake činjenice koja nije dokazana smatra točnom ona verzija koja bi njemu bila više u korist.

Novozelandska Stranka rada (Labor party) sada želi obrnuti teret dokazivanja:

Optuženi za silovanje bi morali dokazivati svoju nevinost po ovom zakonu koji su predložili novozelandski političari

Andrew Little, predstavnik Stranke rada za pravo i unutarnje poslove, ocrtao je planove za korjenitu promjenu pravnog sustava kao dio predizborne kampanje ovog rujna.

"Razlog zašto mnoge žrtve ne prijavljuju seksualni zločin ili ne dovrše prijavu je zbog straha od sudskog procesa i velike šanse za poniženje i ponovno proživljavanje zločina," rekao je.

"Bolja mjera bi bila predati kontrolu ispitivanja žrtve sucu, gdje bi odvjetnici obje strane samo imali pravo ukazati na teme koje ih zanimaju, te tako prebaciti teret dokazivanja pristanka na obranu."

Novozelandska druga najveća politička stranka ako dođe na vlast time želi obrnuti teret dokazivanja u slučajevima silovanja, tako da optuženi moraju dokazivati svoju nevinost kako bi se smanjila trauma koju trpe žrtve.

Ako bi optužba dokazala da se dogodio seksualni čin, slučaj bi se automatski smatrao silovanjem osim ako branitelj ne bi mogao dokazati da je čin bio dobrovoljan.


"Uništenje Sodome i Gomore", John Martin

U osnovi, ako bilo koja žena podigne prst i kaže da si je silovao, gotov si. Nije važno ako je ona silovala tebe, ako je to bilo prije deset godina, ako imaš njen pisani pristanak, ako ste oboje bili pijani; jedan poziv policiji i tvoj život je zauvijek uništen. Njena riječ vrijedi beskonačno, tvoja ne vrijedi ništa. Kako ti možeš dokazati što je druga osoba mislila u nekom trenutku? Naravno da ne možeš.

Ono što me posebno ljuti kod ovih feminstičkih nazadnosti nije ni samo gaženje pravde ni opasnost. Za ovo prvo, vjerujem da nas svakog dana gaze iz raznih smjerova na način koji nas više diraju. Za ovo drugo, čak i kada žene imaju ovakvu moć, opet nije velika šansa naletjeti na neku psihopatkinju koja će te optužiti samo iz zabave. Manje-više si siguran. Većinom.

Ne, ono što me posebno ljuti je drskost i otvorenost s kojom bijeli vitezovi poput Andrewa Littlea istupaju u javnost, sasvim sigurni da mogu reći nešto najgore i najnemoralnije na svijetu i svejedno dobiti svoju udobnu fotelju u parlamentu i vladati nad nama jadnicima, čiji je jedini grijeh to što se nismo na najgori mogući način ulagivali najnižim ljudskim pobudama i širili laži.

Realnost koju će stvoriti ovaj zakon nije ništa novo. Većina zapadnog svijeta već de-facto živi po upravo tom pravilu, samo što ono nije toliko izravno rečeno; recimo, porote u Washington DC-u prije rasprave dobivaju uputu da je "Teret dokazivanja na optuženiku kako bi obiljem dokaza potvrdio da je seksualni čin bio s pristankom".

Unatoč tome, boli vidjeti je sada uobličenu u potpuno društveno prihvaćen, legalan oblik protiv kojega nitko više neće smjeti ni zucnuti jer će se to smatrati "opstruiranjem zakona". g. Little je imao obraza sipati sol na ranu još ovom izjavom: "Ovaj pristup nije u suprotnosti s temeljnim principom da je optuženik nevin dok ga se nedokaže krivim."



Sama činjenica da je moguće uopće izjaviti ovako nešto, a kamoli još to provesti u stvarnost, je signal da treba pokupiti prnje i zbrisati iz ovih prostora što je prije moguće.

Oznake: silovanje, feminizam, bijeli vitezovi, politika, nasilje


- 15:44 - Komentari (10) - Isprintaj - #

petak, 20.06.2014.

Zločin bez kazne

"Junak ne pokazuje strah. Budala ne poznaje strah."
- Igniss

Kada bismo modernog seksualno tržište morali opisati samo jednim aksiomom, to bi definitivno bio ovaj: za žene nema negativnih posljedica.

E sad, očito malo pretjerujem. Negativnih posljedica ima i uvijek će ih biti, jer čak ni feminizam ne može kršiti temeljne zakone prirode. Ali u odnosu na muškarce, te u odnosu na stanje u prošlosti, žene u našem zapadnom svijetu uistinu žive vrlo zaštićene i bezbrižne živote. Ono malo posljedica kojima su još podložne također je izblijedilo, zamaskirano fanatičnom propagandom, odobravanjem (od strane oba spola) i moralnom podrškom za svrhu racionalizacije i otupljivanja boli, ako ne već nečim opipljivim.

Drugim riječima, glavno obilježje moderne žene je potpuno nepoznavanje osjećaja straha.


"On je baš sexy, nema veze ako djeluje malo mutno."

Ne vjerujete? Dopustite ovu ilustraciju kroz životni put jedne žene. Ovo je naravno satiričan prikaz: nije česta pojava da jedna žena doživi sve ove situacije, no za svrhu ilustracije kako jedna situacija vodi drugoj, pretpostavit ćemo da se radi o samo jednoj:

Žena: U pubertetu sam i osjećam neodoljivu privlačnost prema lošim dečkima. Ali što ako moj loš dečko stvarno ispadne loš dečko i bude me varao, ne poštovao, ili tretirao kao seksualni objekt?
Feministice i bijeli vitezovi: Ti samo slijediš svoje srce, a on je kreten. Kritizirat ćemo ga zbog toga svim silama.


Žena: Dok sam se ja zanimala za ovog kretena, odbijala sam desetke i desetke drugih dečkiju koji su htjeli biti dobri prema meni. Jesam li učinila nešto loše?
Feministice i bijeli vitezovi: Naravno da nisi. Ti drugi dečki se čine dobrima samo na prvi pogled; oni su zapravo manipulatori koji se samo nadaju da ćeš ti spavati s njima ako budu dobri prema tebi. Zapravo su još gori od ovog kretena.


Žena: Nakon što od svog prvog kretena i još nekoliko njih nisam uspjela dobiti monogamnu vezu i tretman bolji od seksualne igračke koju povremeno upotrijebe, shvatila sam da ljubav ne postoji i odlučila sam se prepustiti neobaveznom seksu. Ali sada me nazivaju "droljom". To nije u redu.
Feministice i bijeli vitezovi: U pravu si, to nije u redu. Dvostruki standard je odvratan alat kojim patrijarhija tlači žene i želi kontrolirati njihovu seksualnost. Izopćit ćemo iz društva svakoga tko te nazove droljom ili krene objašnjavati zašto je dvostruki standard u redu. Svi znaju da su jedini muškarci koji osuđuju žene djevci koji žive u podrumima svojih roditelja.


Žena: Nemam problema s novcima, no nedostaje mi uzbuđenja u životu pa sam tijekom faksa odlučila snimati porniće. Nažalost, moji kolege su otkrili tko sam i sada me osuđuju.
Feministice i bijeli vitezovi: Ti si vrlo hrabra mlada žena koja se svojom seksualnošću bori protiv patrijarhije. Nemaš se čega sramiti. Ako te itko pokuša osuđivati, pozvat ćemo na njihov javni linč.


Žena: Napokon sam upoznala pravog muškarca i udala se za njega. Nažalost, on je ispao nasilan. Nema nikakve šanse da sam to mogla uočiti prije vjenčanja. Što da sada radim?
Feministice i bijeli vitezovi: Na tvojoj smo strani i dobro znamo da su svi muškarci nasilnici, tako da smo poduzeli odgovarajuće mjere. Ako te udari, otiđi, zovi policiju, i strpat ćemo ga u zatvor, a tebi osigurati smještaj i zaštitu.


Žena: Ali ja bih radije ostala s njim, iako me tuče. Drama me napaljuje.
Feministice i bijeli vitezovi: U tom slučaju ćemo ga svejedno strpati u zatvor kada god te udari, a za tebe ćemo reći da je neki muškarac u tvom životu (najvjerojatnije tvoj otac, bilo zato što nije bio tu ili zato što je bio ali ti nije odgojem dao dovoljno samopouzdanja) skrivio to što želiš ostati sa svojim zlostavljačem, tako da te nitko ne može osuđivati zbog tvog izbora.


Žena: A što ako me nije udario?
Feministice i bijeli vitezovi: Povišeni glas, dodir koji nisi prethodno dozvolila i bilo kakav osjećaj ugroze koji on izaziva kod tebe smatraju se emocionalnim zlostavljanjem. Od toga čak možeš dobiti i PTSP.


Žena: Razvela sam se od ovog muškarca ali imam problem: moji prihodi i imovina od kada smo ušli u brak vrijede puno više nego njegova. Moram li mu dati pola?
Feministice i bijeli vitezovi: Ne moraš. Dokazat ćemo da ti je on govorio kako da trošiš svoj ili zajednički novac i da bi zapravo on trebao nadoknaditi štetu tebi.



Žena: U vezi sam s novim muškarcem koji mi se baš ne sviđa i neplanirano sam zatrudnila. On ne želi da pobacim i htio bi da rodim naše dijete. Koje su moje opcije?
Feministice i bijeli vitezovi: Neka ti nitko ne govori što smiješ i ne smiješ raditi sa tvojim tijelom. Ako želiš otići na pobačaj, to je tvoje neosporivo pravo i on se tu nema što miješati.


Žena: U vezi sam s muškarcem s kojim bi htjela biti za stalno, ali on ne želi djecu.
Feministice i bijeli vitezovi: Imaš naše dopuštenje da upotrijebiš prijetnju ili tjelesnu prisilu kako bi ga navela da te oplodi, da probušiš kondom ili ukradeš spermu iz njegovog upotrijebljenog kondoma ili da jednostavno "zaboraviš" uzeti anti-baby pilulu.


Žena: Ali ako dobijemo dijete zbog moje prisile ili prijevare, kako ću onda sama uzdržavati to dijete?
Feministice i bijeli vitezovi: On nema pravo odlučivati o tome. Ne dopusti da ti njegova neodlučnost oduzme sredstva na koja ti i dijete imate pravo.


Žena: Napokon sam se udala za novog muškarca koji me dobro tretira i sada imam dijete s njim. Ali želim spavati i s drugima.
Feministice i bijeli vitezovi: Reći ćemo da te on ne sluša, ne mari za ispunjavanje tvojih potreba, ima mali penis, ili vjerojatno i on tebe vara. Također, ako netko sugerira da nisi sposobna voljeti svog muža zato što si imala previše partnera prije njega, izgnat ćemo ga iz društva.


Žena: Muž je saznao za moju nevjeru i odlučio se razvesti od mene. Htjela bih zadržati naše malo dijete. Možete li mi pomoći?
Feministice i bijeli vitezovi: Ništa ne brini! Dokle god nisi narkomanka ili nešto slično, garantiramo ti da ćeš dobiti potpuno ili većinsko skrbništvo. Također, ako tvoj muž bude prigovarao o tome da ga premalo viđa, samo reci da se osjećaš ugroženo i strpat ćemo ga u zatvor.


Žena: Muž bi mi trebao plaćati alimentaciju, ali izgubio je posao i kaže da nema novca.
Feministice i bijeli vitezovi: Očito laže kako bi izbjegao svoje roditeljske obveze. Odredit ćemo mu koliko bi trebao zarađivati i naložiti mu da svejedno plati postotak toga.


Izvor slike

Žena: To je sve lijepo, ali ja alimentaciju i dalje ne dobivam. Čini se da on stvarno nema novca. Što da radim?
Feministice i bijeli vitezovi: Nema veze. Mi ćemo ti platiti umjesto njega, a on će morati platiti nama. Ako ne plati, poslat ćemo ga prvo u zatvor, a zatim na kopanje kanala.


Žena: Malo me sram ovo spomenuti, ali postoji šansa da on zapravo nije otac. Kako da se onda svejedno domognem svoje alimentacije?
Feministice i bijeli vitezovi: Kao prvo, zabranit ćemo mu pristup testovima za utvrđivanje očinstva jer on nema pravo znati takve stvari. Ali ionako nije važno. Dokle god je bio toliko naivan da ti je vjerovao i nije unutar godine dana osporio rodni list na kojemu se potpisao kao otac, sam je kriv čak i ako poslije dokaže da to nije njegovo dijete. Ako bude imao obraza podići privatnu tužbu, reći ćemo da je pretjeruje i da to nije toliko strašno. Nabijanje rogova je samo jedna zabavna avantura u životu i ne bi je trebao shvaćati toliko ozbiljno. Ako to čini, očito je šovinist.


Žena: Nakon svog drugog razvoda imam ispunjen seksualan život i idem vani svako malo. Uzbuđuje me upoznavati nepoznate muškarce i odlaziti s njima na skrovita mjesta gdje nas nitko ne može ni čuti ni vidjeti. Ali što ako se u zadnji čas predomislim?
Feministice i bijeli vitezovi: Promijenit ćemo zakonski tretman silovanja tako da ne moraš dokazati da si se opirala ili da nisi pristala; dovoljno je da u bilo kojem trenutku nakon toga (makar to bilo i godinama poslije) kažeš da nisi to htjela.


Žena: Ali što ako postoje višestruki svjedoci i pisani ili video dokazi da me on nije silovao, već sam stvarno svojom voljom spavala s njim više puta, i nakon toga bila sva radosna i hvalila se drugima o tome?
Feministice i bijeli vitezovi: Promijenit ćemo defniciju silovanja tako da uključuje i bilo kakvo dodirivanje, nepoštovanje ili akciju koju ti nisi izričito odobrila. U bilo kojem trenutku se možeš sjetiti novog detalja i promijeniti svoj iskaz.





Žena: To je lijepo od vas, ali unatoč ovome ja i dalje nemam uspjeha s muškarcima. Uopće me ne primjećuju.
Feministice i bijeli vitezovi: Nažalost, ne možemo ti pomoći. Ali znaj da smo na tvojoj strani i da podržavamo to što si ti cijeli život bila vjerna sebi i sljedila svoje srce. Budi uvjerena da ti je bolje ovako nego onim ženama u "normalnim" obiteljima.


Žena: Sranje. Mislim da ću onda iz želje za pozornošću pomalo trovati svoje dijete sve do njegove smrti i skupljati likeove na Facebooku dok snimam selfieje pored njegovog bolesničkog kreveta.
Feministice i bijeli vitezovi: Nisi ti kriva; patrijarhija te prisilila da to učiniš.

Ovaj realan prikaz odsustva straha kod žena naravno ne treba shvatiti kao nekakvu kritiku ženskog spola općenito ili optužbu da nešto s njim ne valja. Ovdje se radi isključivo o zaštićenosti od posljedica, ne o spolu. Jer, iskreno, kada bi apsolutno sve što ja učinim bilo popraćeno gromoglasnim odobravanjem, mislim da bih se i ja prilično probarabio.

Oznake: feminizam, bijeli vitezovi, socilogija, dvostruki standardi, žene, narcizam, teorija seksualnog tržišta


- 13:23 - Komentari (41) - Isprintaj - #

petak, 30.05.2014.

Rođeni za zgražanje 2: Kako je Elliot Rodger ubio novinarstvo

Ovo neće iznenaditi nikoga tko je preletio bilo kakve velike news portale, novine, TV vijesti i slične izvore javnog informiranja, ali novinarstvo je mrtvo. U modernom novinarstvu, razina brige za istinitost, objektivnost i podatke zaglavljena je na nuli i ne miče se s mjesta ništa više od EKG-a osobe koja je klinički mrtva već satima. I nitko to nije pokazao preciznije nego Elliot Rodger, ogorčeni Omega koji je nedavno pobio 6-ero ljudi, ranio još petnaestak i počinio samoubojstvo.

Izložak 1: "Ženomrzstvo / Mizoginija" kao izvor svih zala

Mizoginija je definitivno bila prisutna u njegovom karakteru, ali budimo iskreni: Elliot je mrzio uspješne muškarce puno više nego što je mrzio žene. To se ogleda i u broju njegovih žrtava: 4 muškarca i 2 žene, počevši od njegovih vlastitih cimera. Svugdje u njegovom manifestu, rasizam je jednako prisutan element kao i ženomrzstvo, te je jasno da ništa ne mrzi više od "degeneriranih" azijskih i latino muškaraca koje su žene voljele.

Zamislite da netko ubije 2 muškarca i 4 žene i ja počnem pričati kako je to očito rezultat mržnje prema muškarcima, tj. mizdandrije? To bi nesumnjivo dobro prošlo.

Feministice i bijeli vitezovi, naravno, nemaju takav obzir prema činjenicama. Pogledajte recimo ovaj članak u Huffington Postu:

"Nemamo još nikakvih dokaza da je patio od bilo kakve mentalne bolesti ili primao bilo kakav tretman."

Dopustite da ponovim:
"NEMAMO još nikakvih DOKAZA DA JE PATIO OD BILO KAKVE MENTALNE BOLESTI ili primao bilo kakav tretman."



Tip je detaljno opisao svoju rastrojenost u manifestu od 140 stranica i desecima YouTube videa, imao je potpuno disfunkcionalan odnos sa svojim roditeljima (uključujući i pomajku koja ga je razmazila i oca koji je jedva priznavao da on postoji), bio mu je dijagnosticiran Aspergerov sindrom, imao je više psihijatara kod kojih je išao na seanse još od kada mu je bilo 8 godina, ali ne, "nemamo dokaza da je patio od bilo kakve mentalne bolesti".

Koliko retardiran netko mora biti za takvu tvrdnju? I to dolazi upravo od ljudi koji inače prvi skaču na vagon mentalnih bolesti kada treba opravdati neki ženski prijestup, npr. tvrde da majke koje ubiju svoju djecu nisu zle i okrutne nego su samo imale post-porođajnu depresiju.

Ovaj članak vodi nas u...

Izložak 2: Lažno izjednačavanje potpuno različitih muških grupa

"Ne znamo je li Elliot Rodger bio mentalno bolestan. Ono što znamo je da je bio MRA, tj. aktivist za prava muškaraca."

Igrači pomažu muškarcima postati uspješniji sa ženama.

Aktivisti za prava muškaraca podižu svijest o nepravednosti i diskriminaciji protiv muškaraca u današnjem pravnom sustavu.

PUA Hate je mrziteljska stranica sastavljena isključivo od igroskeptičnih trollova, temeljena na negiranju igre i jadikovanju o svojem celibatu.

Vidite li vi igdje sličnost? Ja je ne vidim. Izjaviti ovako nešto je ekvivalent tvrdnje da netko jede kilogram mesa dnevno zato što je član veganskog foruma, ili da je netko neonacist zato što je član komunističke partije. To su dvije potpuno nepovezane stvari. Nažalost, današnje novinarstvo nema nikakvog obzira prema takvim suptilnostima.

Po feministicama i bijelim vitezovima, savjetovati muškarce kako zavoditi žene ili isticati diskriminaciju jednako je* tome da izbodeš, upucaš i pregaziš 20 ljudi. E pa nazdravlje s tim. Ovoga psihopata ne možete nikako prebaciti na igru. On je bio potpuna antiteza svega što ja predstavljam.

* = zezam se - po njima su zavođenje i muška prava JOŠ GORA od toga. Pogledajte ovu izjavu popularne autorice na feminističkoj stranici Jezebel:

"Muškarci koji obitavaju u PUA Hate forumima su skoro gori od samih igrača."

Bolje da si serijski silovatelj i ubojica nego da savjetuješ žene da budu malo ljubaznije i opreznije!

Čovjek bi očekivao da će se autorica pokriti ušima, no toliko je besramna da je radije izabrala praviti se da ne zna o čemu se radi:


Zapamtite, to su "novinari" koji vladaju današnjim javnim diskursom i kontroliraju kakve će vam činjenice i s koje strane biti prezentirane.

Izložak 3: Izbjegavanje i skrivanje činjenice da je Elliot Rodger slijedio feministe i dijelio mnoge osobine s njima

Možda najslasniji dio feminističkog zgražanja dolazi iz ovog videa koji proglašava Roosha ženomrzilačkim čudovištem zato što se kao i ja usudio reći da je Igra mogla spasiti živote.

Koja je kvaka?



Elliot je bio sljedbenik istog tog news kanala kojemu pripada navedeni video. Drugim riječima, volio je slušati feminističku propagandu.

Nije nimalo slučajno ni da je s feminizmom dijelio ogroman broj drugih osobina:

- mržnja prema igri
- mržnja prema alfa muškarcima
- seksualni standardi koji daleko nadilaze vlastitu razinu privlačnosti
- vjerovanje da se privlačnost "jednostavno događa"
- krivljenje muškaraca za sve probleme seksualnog tržišta
- apsolutno odbijanje samo-poboljšanja
- vjerovanje da žene zaslužuju kavalirstvo
- vjerovanje da ga vanjske zavjere ograničavaju i tlače
- uživanje u bivanju žrtvom
- ovisnost o društvenim mrežama i smartphoneovima


Uzmite njegov manifesto, u svakoj rečenici obrnite spolove, i dobit ćete dnevnik prosječne feministice. Jedina razlika je to što je prosječna feministica ipak postigla nešto sitno na seksualnom tržištu kao rezultat toga što posjeduje vaginu. Elliot Rodger je bio potpuno isto stvorenje, samo neuspješno zbog pogrešnog spolnog organa. Da je bio žena, vjerojatno bih ga ja naveo kao primjer "žene koja zbog svoje naricoidnosti zahtijeva jako puno igre".

Izložak 4: Panično hvatanje svake moguće mrvice kojom mogu okriviti patrijarhiju / mizoginiju / seksizam

Koje je jedno prilično često obilježje igrača? To što paze na svoj izgled i često spajaju igru s vježbanjem i bodybuildingom, stereotipno muškim aktivnostima. Višak testosterona koji proizlazi iz toga ih (po feminističkoj teoriji) čini agresivnima, seksističkima, nasilnima i nekontroliranima. Ne bi li stoga bilo logično da se ženomrzac kalibra Elliotta Rodgera bavio bodybuildingom?

Upravo to su otkrile britanske novine Daily Mirror i Daily Mail, koje su intervjuirale Elliotovog poznanika koji im je rekao da je momak bio "ovisan o kreatinu" (dodatku prehrani koji koriste bodybuilderi) i da je bio "u depresiji nakon što je njegovog prijatelja "Hugha Woatmeigha" u teretani ubio uteg od 250 kg".



Samo, postoji jedan problem?

Ta priča nije istinita. U svojoj žurbi da pronađu konačni dokaz da je Elliot Rodget bio nekakav patrijarhalni igrač, povjerovali su prvoj osobi na koju su naletjeli. Njihov izvor bio je troll s foruma bodybuilding.com, gdje trenutno postoji ogromna tema u kojoj se svi članovi naslađuju kako su uspjeli zeznuti ogromne novine i dospjeti u tiskano izdanje od nekoliko milijuna primjeraka. "Hugh Woatmeigh" nikada nije postojao. U stvarnosti, kreatin zapravo ima stabilizacijski utjecaj na psihu, a transliterirano "Hugh Woatmeigh" zapravo znači "U WOT M8" ("YOU DID WHAT MATE?"), popularni britanski izraz čuđenja koji bi bio ekvivalentan našem "Koji ti je vrag" ili "Koji ti je k**ac"



I to je istina.

U zapadnom svijetu je novinarstvo definitivno otišlo u k**ac.

Oznake: feminizam, mediji, Vijesti, šovinizam, pokolj, bijeli vitezovi, rođeni za zgražanje


- 14:48 - Komentari (19) - Isprintaj - #

četvrtak, 06.03.2014.

Feminizam ide dobro uz sve na svijetu

S istog američkog sveučilišta Duke koje nam je prije dvije godine donijelo jednog od najvećih hrčaka na svijetu stiže nam novi izložak. Studentica čije pravo ime nećemo objaviti postala je poznata po svojim pornićima nakon što su je u njima prepoznali kolege.


Studentica Dukea koja je pod pseudonimima Belle Knox, Missy i Lauren A. snimila porniće

Oluja oko ovog slučaja prikrala se pomalo. Prije otprilike dva tjedna, neki od kolega na faksu gledali su porniće u svojim sobama kada im se učinilo da im je glumica poznata od nekud. To je bilo sve što je bilo potrebno da se glasine počnu širiti po cijelom kampusu i društvenim mrežama. Znajući da je otkrivanje njenog identiteta neminovno, Belle/Lauren/Missy je pametno odlučila prva djelovati i dati intervju o tome (iako i dalje pod pseudonimom):

Zašto? Odgovor je prilično jednostavan: nisam si mogla priuštiti 60 000 $ godišnje koliko košta moj fakultet, moja obitelj je došla pod priličan financijski pritisak.

Kao prvo, ovo je besramna laž. Ona je zbog svoje obitelji (njen otac je vojni veteran), spola i polja koje je odabrala studirati dobila pozamašnu stipendiju fondacije Fisher House, te su joj bile dostupne i druge stipendije (dakle darovi koje nije potrebno vratiti, ne krediti) kojima je mogla financirati i deset prestižnih fakulteta da je htjela.

Kao drugo, ako je njen cilj striktno financijski, pornići su vrlo loš izbor za zaradu. Mogla se potpuno legalno prijaviti na neku sugar baby stranicu i naći bogatog sponzora. Tako si ne bi sabotirala svoju buduću karijeru u koju je uložila skoro pola milijuna dolara, kao što ne bi ni umanjila svoje šanse za udajom za imućnog čovjeka koji bi se rado brinuo za nju.

Nažalost, taj izbor je jednostavno previše dosadan, poslovan i ne pruža ni izbliza toliko uzbuđenja kao što pružaju osjećaj da radiš nešto kinky i pozornost cijelog svijeta dok te gleda kako te niz obdarenih tipova obrađuje pred kamerom. A uzbuđenje je ono za čim je Belle najviše težila. Čitajte dalje:

Moje iskustvo s pornografijom nije bilo ništa osim podržavajućeg, uzbudljivog, napetog i emancipirajućeg. Ne sramim se pornografije. Naprotiv, ona me ispunjava. Za mene, snimanje pornića donosi mi nevjerojatnu sreću.

Yep, radi se o financijama.

Da se razumijemo, nemam apsolutno ništa protiv toga što upotrebljava svoju seksualnost kako bi zaradila. Da sam žensko, i ja bih radio isto. Također nije u redu da je njen identitet javno otkriven, ali isto tako i razumijem da je to bilo neminovno. Ne govorimo o zbirci poezije diskretno objavljene pod pseudonimom, već o porniću na stranici s milijunskim brojem posjeta. U doba kada Facebook može s ogromnom preciznošću prepoznavati lica, ne bi trebalo biti nimalo čudno da je pokazivanje svog lica u višesatnim videima gotovo siguran put do prepoznavanja u javnosti.



Na faksu koji Belle pohađa ona studira "ženske studije i sociologiju". To su područja koja su toliko isprazna i neovisna o lokaciji da nema nikakvog racionalnog razloga zašto bi njihovo studiranje trebalo koštati 60 000 $ godišnje. Ali pretpostavljam da je lakše upisati se na ekstremno skupi fakultet zbog statusa, a onda paničariti zbog toga koliko košta.

Lauren (Belle) (Missy) je rekla da je tijekom zimskih praznika otputovala u Los Angeles kako bi snimala filmove za odrasle. Njeno putovanje platio je agent tvrtke Matrix Modeli. Lauren nije rekla koliko je plaćena po snimanju, no nije se libila pokazati mi njen nedavno kupljen iPad Mini i cijeli arsenal skupih dizajnerskih torbica.

Yep, ako si u financijskim problemima i pod svaku cijenu moraš skupiti pare za nastavak školovanja, očito ćeš si moći priuštiti takve stvari.



Moja tvrdnja je temeljito dokazana: Belle (Lauren) je plaćena prvenstveno uživanjem u pozornosti i uzbudljivim seksualnim činovima, a ne novcem.

Govoreći o prihodima, ekstrapolirajući iz broja njenih videa ili setova fotografija te prosječne plaće za nepoznatu ili slabo poznatu curu u današnjoj zasićenoj i konkurentnoj porno-industriji (zahvaljujući upravo feminizmu), predviđam da njeni ukupni prihodi od pornografije nisu veći od ukupno 15 000 $. Morat će se još dobrano potruditi kako bi platila više od par mjeseci faksa!

Kakvu vrstu pornića je Belle snimala kao profesionalna feministica? Možda je htjela poslati kakvu društveno-pozitivnu poruku?

Stranica za koju sam radila ima pretežno scene grubog seksa. Tako sam je i da doživjela. Nisam bila prisiljena ili ozlijeđena na bilo koji način tijekom snimanja te scene. Sve što sam napravila bilo je s međusobnim pristankom. Podržavam pravo porno glumaca da proizvode scene grubog seksa.

Daje dobar primjer zašto bi za sve trebalo tražiti izričiti pristanak.... oh wait. Pogledajmo što kaže izvadak sa stranice Facial Abuse, za koju je snimila nekoliko videa:

Missy (Belle) (Lauren) kaže da uživa gledati naše videe, i ono što je najviše napaljuje je "vidjeti mizeriju u djevojčinim očima". To su njene vlastite riječi.

rofl rofl rofl

Usput, u razgovoru na kauču stranice Facial Abuse spominje da se prije rezala po nogama jer joj se nije sviđalo njeno tijelo i bila je nervozna. Djeluje kao vrlo stabilna osoba i uzor drugim curama, ne? Intervjuer je zadržao staloženost i vrlo kvalitetno je trollao svojim komentarom: "pa zašto onda nisi napravila nekoliko je***ih trbušnjaka?"



Što misli zašto nitko ne odobrava njeno snimanje pornića?

Patrijarhija se boji ženske seksualnosti.

Kakva sad patrijarhija? Kada sam posljednji put provjerio, naše društvo nije bilo patrijarhalno već barem 100 godina.

Užasava nas pomisao na to da bi žena mogla preuzeti kontrolu nad svojim tijelom. Želimo zadržati žene na mjestu gdje su podložne muškoj seksualnosti i ovisne o patrijarhiji.

Prijetnja koju ja predstavljam patrijarhiji je enormna.

Čekaj, što?



To da bi žena mogla biti inteligentna, educirana i izabrati da bude seksualna radnica je gotovo nepojmljiva.

Meni nije. Da sam žena, i ja bih isto izabrao.

Svejedno, mislim da je realnost zapravo obrnuta: prijetnja koju ona predstavlja feminizmu je enormna. Kako? Pa jednostavno: Belle svojim odlukama pokazuje da, čak i kada je žena inteligentna, educirana, podržavana, motivirana i financirana sa svih strana, opet će joj biti draže seksualno objektivizirati samu sebe i ostvarivati zaradu svojim izgledom i primanjem penisa nego stvarima u kojima bi žene trebale pokazati da su jednako sposobne i marljive kao i muškarci.

Čak i u prošlosti kada je patrijarhija mogla imati utjecaj na žensku seksualnost (kao i mušku), ne može se reći da je se "boji". Osim ako patrijarhalno društvo nije potpuno kratkovidno i iracionalno (naravno, ima i takvih), u najboljem slučaju će je samo usmjeravati kako bi oba spola bolje ostvarivala svoje interese kroz simbiozu. To je vrlo daleko od "straha".

Da još jednom naglasim, meni u ovoj stvari nimalo ne smeta to što Belle snima porniće. Neka ih snima! Lijepo su snimljeni i dobro joj ide, iako ima trunku prevelik nos. Ne, smeta mi jedino njeno licemjerje i pokušaj preokretanja svoje lakomislenosti i impulzivnosti u nešto hrabro i pozitivno tako što će se zamotati u toplo krzno feminizma. To je najobičnija, parazitska, racionalizacija.

Belle ne radi ništa što je posebno feminističko, protu-patrijarhalno ili emancipirajuće, no svejedno se pametno sklonila pod okrilje upravo te strane jer zna da je ta strana danas vrlo moćna u javnom diskursu i da će je sačuvati od posljedica njenih vlastitih kratkovidnih odluka koliko god bude mogla. Dakle, ona nije zapravo feministica; samo je uvidjela da je pametno predstavljati se kao jedna jer to nosi najveću potencijalnu dobit. Istu kalkulaciju doživljavaju i muškarci koji se pojavljuju u javnosti, o čemu ću uskoro pisati.


Izvor slike: TV Tropes

Danas nema niti jedne stvari koja se ne može na ovaj način lukavo zakamuflirati kao duboku, naprednu, modernu feminističku misao. Feminizam je postao poput Vegete, začina koji dobro ide uz svako jelo.

Jednako kao i kod feminizma, njeni politički stavovi i djela rasuti su po cijelom spektru bez nekog određenog smisla ili uzorka. Samo si nabacuje oznake kako bi se što bolje uklopila u ono što je trenutno popularno:

Ja sam na papiru Republikanka, ali identificiram se više kao Libertarijanka.

Hej Libertarijanci, kako vam se sviđa društvo? LOL.

Ja vjerujem u slobodu da svatko radi što hoće, samo ne vjerujem u slobodu od posljedica. Ako želiš biti porno glumica, slobodno - nitko te ne bi smio zaustaviti u tome. Ali moraš preuzeti i odgovornost za posljedice. Drugi ljudi također imaju slobodu zauzeti stav o tvojim djelima i što ona govore o tebi kao osobi. Isto kao što ti imaš slobodu seksati se pred kamerom, drugi ljudi imaju slobodu reagirati kako god žele - uključujući i negodovanje i odbijanje dugoročnih odnosa s tobom.

Jedan od glavnih ciljeva feminizma i onih koji se skrivaju pod njegovo okrilje kada zagusti je oslobađanje žena od negativnih posljedica svojih odluka donesenih pod punom prisebnošću i znanjem o potencijalnim posljedicama. Na svu sreću, tu vječnu ekvivalenciju nitko nikada neće promijeniti.

Oznake: pornografija, feminizam, faks, racionalizacija, racionalizacijski hrčak, Vijesti, prostitucija, sociologija, politika


- 14:34 - Komentari (22) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 03.03.2014.

Zločin kućanice

Knjiga talijanske spisateljice Constanze Miriano, "Cásate y sé sumisa – Udaj se i budi pokorna", prevedena i objavljena u Španjolskoj, postala je apsolutni hit, te dosegla rang 15.-e najprodavanije knjige na španjolskom ogranku Amazona (www.amazon.es). Knjiga, koja je prije toga bila vrlo popularna i u Italiji, šalje poruku "lojalnosti, ljubaznosti i pokornosti" udanim ženama, te sadrži stotine savjeta tek udanim ženama kako usrećiti svoje muževe.


Autorica Constanza Miriano

Feminističke grupe u Španjolskoj ustale su protiv knjige, pozivajući na njenu zabranu i organizirajući javna uništavanja knjige koja, kako tvrde, "poziva na nasilje prema ženama".


Feministice demonstrativno trgaju primjerke knjige "Udaj se i budi pokorna"

Mogao bih ovdje završiti post i pustiti da umjesto mene govori usporedba lijepe, elegantne zadovoljne autorice i razularene mase najružnijih ljudskih bića (ne samo izgledom) koju su moje oči ikada ugledale, no osjećam se energično pa ću reći još koju riječ o ovim španjolskim braniteljicama ženskih prava.

Za nekoga tko se inače predstavlja kao moderna, pacifistička, tolerantna strana, njihova reakcija je začuđujuće agresivna. Temeljna misao feminizma je da žene imaju neosporivu kontrolu nad svojim tijelom i pravo živjeti svoje živote kako god žele. Lijepa parola, zar ne? Nažalost, feminizam je u praksi sličniji slobodi za žene da odaberu isključivo ono što su feministice označile ispravnim. Kao što je na mikro-razini poliamorija iz prošlog posta zapravo vezana isključivo za stjecanje moći, tako je i na makro-razini feminizam samo bezočan, besraman pokušaj kontrole nad ženama.

Navedena srž feminističke misli najbolje je vidljiva iz nepodnošljive lakoće kojom feminističke grupe (uz razne druge "tolerantne" skupine) posežu za represijom, cenzurom i širenjem laži. U ovom slučaju, nije dovoljno da hrabre predstavnice slegnu ramenima i svojim sretnim i ispunjenim životima daju primjer ženama što bi trebale odabrati. Ne, knjiga mora biti zabranjena, a svi njeni primjerci zbrisani s lica Zemlje.



Ne daj Bože da neka žena slučajno odluči da je učiniti nešto lijepo za muškarca poželjno! Čak i ako bi to bilo vođeno isključivo vlastitim interesom (recimo, spoznajom da muškarci nisu voljni teško raditi ili dati svoje živote za ne-ženstvene harpije), to bi bilo jednostavno nedopustivo. Moramo učiniti sve kako ženama diljem svijeta tako nešto ne bi palo na pamet, jer mi znamo najbolje.

Na što me ono podsjeća njihova demonstracija? Ah, da:



Živjela sloboda za život po feminističkim naredbama! Živio feminizam - pravo na jedan te isti izbor za sve žene!

Oznake: feminizam, šovinizam, obitelj, žene, brak, knjige, diskriminacija, španjolska


- 13:16 - Komentari (16) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 03.02.2014.

Tko bi rekao?

Stvari nisu trebale ispasti takvima kakve su danas. Ako pogledate originalnu definiciju feminizma, gotovo da nema osobe koja se ne bi složila s njom. Evo kako glasi:

Feminist(ica) je osoba koja propagira i podržava prava i jednakost žena.
Feminizam je radikalna ideja da su žene ljudi.

Ako držite ovu definiciju za riječ, ja sam zapravo najveći feminist na svijetu! Smatram da su žene dovoljno sposobne da same (ako to žele) dospiju na vladajuća mjesta u vladama i tvrtkama, da se znaju brinuti za sebe bez da im dajemo dodatna prava nauštrb tuđih, te da kao i svi drugi ljudi imaju kontrolu nad svojim životom kako bi slobodno donosile odluke i uživale njihove plodove.

Nažalost, moj kutak je osamljeno mjesto. Današnji feminizam postao je bizarna kaša različitih vjerovanja temeljenih na misli da su žene bespomoćna djeca kojima netko treba upravljati i izolirati ih od pogrešnih utjecaja. Ako se žene ne osjećaju ugnjetavanima, bez brige: feminizam zna da su žene slaboumne pa im samo treba pomoći da shvate da su zlostavljane.

Nećemo ni spominjati vječno prisutnu opasnost od povrede ženskih osjećaja koju valja sprječavati svim sredstvima; što se feminizma tiče, milijuni žena mogu slobodno pokupiti spolne bolesti ili pocrkavati od dijabetesa i infarkta samo kako bi netko istjerao mak na konac. Sufražetkinje se vjerojatno okreću u grobu.



Današnja žena se mora ponekad zapitati: uz takve prijatelje, kome trebaju neprijatelji?

Oznake: feminizam, sociologija, igniss, bijeli vitezovi, žene


- 22:13 - Komentari (7) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 27.01.2014.

Rođeni za zgražanje: kako je Internet nasjeo na #bikinibridge

Vjerojatno ste već čuli za pojam "Thigh gap": to vam je ono kada osoba koja stoji uspravno i sa stopalima skupljenim jedno uz drugo ima barem malo slobodnog prostora između svojih (golih) bedara. Taj razmak može biti samo "rupica" ("inner thigh gap") odmah ispod gaćica, a može sadržavati i cijeli prostor od vrha do dna bedara, kao u ove četiri slike:


Nikada ne bih spavao s ovim ženama; obrađivao bih ih u bezumnom zanosu sve dok se ne srušim od dehidracije.*
* = ali to ne znači da ne mogu bez njega; jasno je da ne mogu sve žene imati takvo tijelo


Iako je za ženu u pravilu moguće imati spomenuti razmak između bedara bez da bude pothranjena ili anoreksična, ovaj koncept je postao popularan na foto-blogovima anoreksičnih žena iz razloga što je ženama s viškom kilograma praktički nemoguće imati ga.

Možete pogoditi što se dogodilo: koncept je postao popularan, te se iz njega izrodila moralna panika u kojoj su se blogeri i mediji diljem zapadnog svijeta zgražali nad promicanjem razmaka između bedara kao nezdravog, nabijanja kompleksa ženama, poticanja anoreksije, patrijarhalnih standarda ljepote i sl. Tko bi rekao da su žene tako slaboumne da će se početi izgladnjivati do smrti samo zato što su vidjele par slika na internetu? Feminizam očito misli tako. Činjenica da je lako moguće imati spomenuti razmak i biti zdrav izbačena je iz javne svijesti, unatoč tome što isti ti pisci stalno tvrde kako je sasvim moguće imati višak kilograma i biti zdrav. Ako je moguće biti dobroga zdravlja bez obzira na težinu, zasigurno onda to vrijedi za oba ekstrema? Nažalost, tu činjenicu su svi ignorirali.

I tako je poražen #thighgap.
...
Povijest postade legenda; legenda postade mit. I cijelu jednu godinu zaboravljeno je da razmak između bedara postoji, dok Patrijarhija nije dobila priliku zarobiti nove žrtve. Došla je novoj generaciji mladih žena, koje su je prihvatile i odnijele u svoje domove; i tamo ih je opsjela.
...
Patrijarhija je omogućila tim ženama veliku popularnost u društvu prepunom iskrivljenih standarda ljepote; još mjesec dana trovala im je umove; i u mraku njihovih kupaonica, čekala je.
...
Tama se uvukla u fotoblogove diljem svijeta. Govorkalo se o novoj opsesiji ženskim oblikom tijela na Internetu; šaptalo se o bezimenom kompleksu. A Patrijarhija je osjetila da je njeno vrijeme opet stiglo.


Bikini Bridge (#bikinibridge) bio je puno, puno gori od Thigh Gapa. Što je to Bikini Bridge? To je kada je ženin kupaći kostim napet preko njenih zdjeličnih kostiju tako da ne dodiruje barem dio donjeg trbuha do dijela iznad međunožja, ili cijeli donji trbuh. Napeta tkanina u tom slučaju čini most koji vidite na slici.


2/10, ne bih prasnuo. Šala mala.

Ovaj koncept blogeri i mediji diljem zapadnog svijeta procijenili su još opasnijim od razmaka između bedara iz tri razloga:

1. Ne samo da za ovaj "most" uistinu treba biti savršeno mršav, već i treba imati baš pravi oblik zdjelice s malo istaknutijim kostima. Vrlo je malo žena, čak i među manekenkama, koje se mogu time pohvaliti. Naravno, isto kao i kod thigh gapa, nisam nikada čuo da je neki muškarac otpisao ženu zato što nije imala bikini most. Ako ima krasno, ako nema isto krasno. Sigurno ima još puno lijepih stvari na njenom tijelu.

2. Ovaj oblik tijela je podržao i sam otac patrijarhije na zapadu, Sveti otac Papa Franjo, tweetavši iz svoje rezidencije u Vatikanu ovo:



3. #bikinibridge je u samo nekoliko sati svog postojanja već počeo odnositi živote mladih žena:



Reakcija feministički orijentiranih blogera i medija diljem svijeta bila je još žešća nego prošlog puta. U roku od jednog dana, gotovo svi važniji pisci i kolumnisti popratili su pojavu Bikini mosta člancima u kojima su izražavali svoje zgražanje, brigu za žensko tjelesno i mentalno zdravlje koje će biti narušeno njime, pozive na cenzuru i napade na one koji su podržali ovu seksističku ideju i time ugrozili ženske osjećaje i zdravlje.

Zgražanje je doseglo kritičnu masu i prelilo diljem interneta na sve manje izvore novosti, od manje utjecajnih blogova pa do lokalnih news portala. Kod nas su vijest popratili Index-"kao-da-na-internetu-već-nije-bilo-dovoljno-pljuvanja-po-debelima".hr, Jutarnji.-"zabrinjavajući-trend-bokovi-neuhranjenih-djevojaka".hr, Kodex-"još-jedan-opasan-trend".me, MojFaks-"odlazi-li-svijet-kvragu".com i srednja-"uznemirujući-novi-trend".hr

A onda je uslijedio hladan tuš: #bikinibridge zapravo NE POSTOJI. U javnost je izašao dokument koji pokazuje da je opskurni internetski forum 4chan inscenirao histeriju, kreiravši lažne Tumblr fotoblogove, lažne feminističke profile koji će posaditi sjeme zgražanja, te fotošopirao tweet Svetog oca i članak o samoubojstvu:


rofl rofl rofl rofl rofl wave wave wave

Pažljivi čitatelji su možda već uočili da nešto ne valja kada je članak o samoubojstvu debele mlade djevojke u posljednjoj rečenici spominjao da je za dopremanje njenog leša u mrtvačnicu bio potreban bager i da mrtvozornici nisu bili sigurni koje tijelo ponijeti s plaže gdje ga je more izbacilo zajedno s "nasukanim kitovima", što BBC sigurno nikada ne bi napisao čak i kada bi to bilo teoretski moguće. Papin tweet također je bio obični photoshop. No ljuti bijeli vitezovi i feministice koji sjede na svojim počasnim mjestima na Internetu i u raznim novinama i časopisima to nisu primijetili.

Kako je moguće ne primijetiti tako nešto? Jesu li ti ljudi slijepi, glupi ili oboje? Kako, zaboga?

Forum 4chan je ovim projektom napravio nešto puno važnije od izazivanja smijeha: raskrinkao je i osramotio duboko ukorijenjenu kulturu zgražanja. Sve te tisuće novinara i blogera koje su na znak zviždaljke skočile u obranu krhke ženske psihe poput Pavlovljevog psa dio su ogromne mašinerije koja radi na održavanju imidža da su žene žrtve u svakom području života. Rade na tome da većina populacije počne vidjeti diskriminaciju i patrijarhiju baš svugdje, čak i u mjestima gdje je to praktički nemoguće, apsurdno ili smiješno kao ovdje. To su mentalno poremećeni ljudi koji su rođeni za zgražanje, a često su i plaćeni za njega.

Kada konzumirate bilo što što je danas napisano na Internetu ili u novinama, morate imati na umu misaone procese osoba koje pišu većinu sadržaja. Kultura zgražanja sastoji se od ljudi čiji je osobni identitet snažno vezan za ideju bivanja žrtvom i/ili obrane žrtava od zlih diskriminatora. Oni si na spomen svake nove pojave koja se čak i malo tiče "žrtava" (u ovom slučaju žena) ne mogu pomoći; jednostavno moraju eruptirati bijesom, zgražanjem i histerijom. Žive u paranoičnom uvjerenju da se cijeli svijet vrti oko njih i ugnjetava ih. Upravo zato što su toliko predvidljivi i njihovo pisanje i jest postalo takva sprdačina da ih je 4chan uspio trollati sa samo par slika. Ako malo prošvrtljate po komentarima ovog bloga, i sami ćete vidjeti njihovu osjetljivost na sve što je napisala neka tamo osoba na internetu.


Izvor: XKCD

Zašto je toliko važno o čemu piše nekolicina psihički nestabilnih pojedinaca na internetu? Upravo zato što to nije samo "nekolicina". Takvi ljudi ne egzistiraju izolirani na samo par blogova koje nitko ne čita i koji povremeno dolaze trollati mi. Naprotiv, ti ljudi vladaju većinom zapadnih medija (ovu priču su zgražanjem popratili Daily Mail, Huffington Post, Daily Beast, Fox News, BuzzFeed, NYDailyNews, Washington Post, Yahoo, Australia News...), čine značajan dio blogosfera i foruma, te preko državnih institucija dobivaju milijune i milijune vaših poreznih dolara/eura/kuna kako bi provodili svoja "istraživanja", širili propagandu te gušili slobodu govora.

Kako znamo da kultura zgražanja postoji samo za žene, a ne za muškarce? Jednostavnim misaonim eksperimentom. Kada muškarci vide sliku mišićavog tipa s pločicama na trbuhu, to ih u pravilu motivira da žive zdravije i više vježbaju, a ne užasava. U najgorem slučaju slegnu ramenima i nastave živjeti svojim životom; ne doživljavaju potpuno rasulo svog samopouzdanja i bacaju se u kupovinu hormona rasta, niti itko u medijima misli da oni to rade. No ako je u pitanju žena? Ona je poput malog djeteta i treba je hitno zaštititi od zlih patrijarhalnih sila koje će je zatrovati i slikama bikini mosta odvesti na pogrešan put. Feminizam infantilizira žene.


Otkrivanje i ismijavanje profesionalne kulture zgražanja i feminističke ideologije koja stoji iza nje kritično je kako bi se javnost imunizirala na laži koje iz nje dolaze. Sa svakim zamatanjem u plašt "žrtve patrijarhije" kojim pokušava privući pozornost i novac, feminizam se istodobno izlaže i debaklima poput ovoga koji će okrenuti ljude od njega. Ako se ovi trendovi nastave (a siguran sam da će se nastaviti, uzevši u obzir patološku sklonost histeriji kod ljudi rođenih za zgražanje), "feminizam" će uskoro postati samo još jedna prljava riječ.

Oznake: feminizam, bijeli vitezovi, debljina, percepcija tijela, bikinibridge, thighgap, internet, tumblr, 4chan, mediji, šovinizam, žene, slike, anoreksija, rođeni za zgražanje


- 07:39 - Komentari (26) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 02.12.2013.

Ako ne želiš dildo u guzu, mrziš žene

U području feminizma i općenito "liberalne kulture" danas predvladavaju samo ove dvije vrste članaka: dobronamjerni ali pogrešno informirani, te zlonamjerni/parazitski. Danas vam donosim jedan članak koji uvjerljivo spada u drugu kategoriju.

Autor je prof. Hugo Schwyzer, bivši profesor "rodnih studija" ("gender studies") na Gradskom sveučilištu Pasadena u Kaliforniji (to vam je onaj gradić u kojemu žive likovi iz Big Bang Theorya; to sveučilište većinom financira država i profesori su plaćeni oko 85 000 dolara godišnje) koji je tamo predavao od 1993. do 2013. godine, kada je dao ostavku.

Važno je napomenuti da je smijenjen zbog seksualnog iskorištavanja studentica kojima je držao predavanja, a ne lošeg rada ili kontroverznosti. Može se bez pretjerivanja reći da Hugo Schwyzer predstavlja ekstremni oblik misli koja već mnogo godina ima prevlast na sveučilištima u SAD-u, te ju premoćno financira upravo država. "Istraživački radovi" koje pišu prof. Schwyzer i družina s "rodnih studija" su često citirani u službenim dokumentima s važnim odlukama raznih ministarstava u SAD-u, pogotovo što se tiče problema diskriminacije, seksizma i sličnih problema, te se time prelijevaju u stvarni život građana te države i ostatka svijeta.

Ako želiš obzirnijeg dečka, pokušaj ga penetrirati dildom u guzu

Želite učiniti heteroseksualne muškarce boljima u krevetu - i boljim saveznicima feminizmu? Put do toga bi mogao biti jednostavan: penetrirajte ih dildom u guzu. Muškarci kojima se sviđa analna penetracija su jedni od najsigurnijih u svoju muškost: jer su se istražili i suočili sa svojim strahovima.


Dobar početak, Hugo! Implicirati da muškarci koji ne vole analnu penetraciju nisu sigurni u svoju muškost će ti garantirano privući simpatiju cijelog društva, a pogotovo muškaraca koje pokušavaš uvjeriti da prime dildo u guzu. Najbolje je početi s uvredama i niskim podmetanjima, slažem se. Bravo, Hugo, majstore odnosa s javnošću.

U duboko mizoginičnoj kulturi, nema puno većih strahova s kojima muškarci odrastaju nego što je strah od bivanja označenima "ženskastima", kao netko tko se ponaša poput žene i dopušta da ga penetriraju.

Ideja da je penetracija čin dominacije je gotovo sigurno vezana za seksizam i ideju da je ženina uloga inferiorna.

Čekaj malo. Penetracija je čin dominacije? Tko kaže? Je li to igdje dokazano? Naime, ja to doživljavam upravo obrnuto. Meni je čin ulaska penisa u vaginu simbol predaje ženi, koja potpuno obuhvaća i guta moju muškost, ponižavajući me i uzimajući mi sve što proizvedem. Stoga je jasno da je penetracija zapravo čin kojim primatelj izražava svoju dominaciju nad onim koji penetrira, a ne obrnuto.

Marš s vašim vaginalnim mišićima od moje slobode! Mogu li dobiti pljesak od svih muškaraca koji osjećaju da ih kod svake penetracije tlači matrijarhija?

Mnogi muškarci su u podsvijesti absorbirali ove ideje.

Čak i ako ne misliš da u penetraciji postoji nešto posebno dominantno ili superiorno, opet je jasno da to misliš. Jer je to u tvojoj pooooooooodsvijestiiiiii.


Vaš um je mjesto zločina.

No kako prepoznati muškarca čija je podsvijest zaražena seksističkom idejom o penetraciji kao patrijarhalnoj dominaciji nad inferiornom ženom? Vrlo jednostavno:

Čak i ako muškarac ne misli da je penetracija čin dominacije, i dalje bi mogao oklijevati obrnuti uloge jer se boji da će izgubiti svoju muškost ako prima umjesto daje. Žene također absorbiraju ove ideje. Mnoge žene se od toga počnu pitati je li im muškarac gay i bi li i dalje mogle poštovati njegovu muškost nakon što su ga penetrirale dildom u guzu.

Još jednom vidimo na djelu genijalni misaoni proces koji prožima gotovo sve grane feminizma:

1. Svi muškarci su seksisti.
2. Ako kažu da nisu, to je samo zato što je u prirodi seksista to negirati.
3. Čak i ako je pouzdano dokazano da nisu, opet im treba tretman za seksiste zato što bi to jednog dana mogli postati.


Korist od igranja prostatom - točnije, kada mu to radi žena, koristeći dildo ili drugu igračku - nije samo zadovoljstvo. To je oslobođenje od okova muškosti, sa sretnim posljedicama koje se protežu još daleko van spavaće sobe. Nijedno drugo erotsko iskustvo koje muškarac može doživjeti ne mogu proizvesti veću empatiju prema ženama nego to kada ga penetrira njegova partnerica. Također, muškarci će puno manje preskakati predigru jednom kada iskuse koliko je dugo potrebno za opuštenost i udobno primanje dilda u guzu. Što se prije riješe svoje nervoze i osjećaja krivnje, to će više sreće iskusiti.

Možda, samo možda, možemo guženjem pronaći put iz seksizma.

Korist od pisanja retardiranih članaka o seksizmu - točnije, impliciranje da svi muškarci zapravo žele primiti dildo u guzu, samo se boje ili su pogrešno informirani - nije samo zadovoljstvo, već 85 000 dolara godišnje. To je oslobođenje od okova financija, sa sretnim posljedicama koje se protežu još daleko van portala gdje je ovaj komad intelektualnog izmeta objavljen.


Čestitam na ovoj demonstraciji muškog hrčka, Hugo. Nadam se da će ti tih milijun i pol dolara koje si skupio pišući ovakve uvredljive gluposti omogućiti da se preseliš u Tajland i prestaneš terorizirati muškarce.

U bolesnom svijetu ovog "profesora" (i legija bijelih vitezova sličnih njemu diljem svijeta), sada više nije dovoljno samo biti heteroseksualni muškarac i tolerirati sva druga živa bića, bez ozbira na spol i orijentaciju. Ne, kako bismo u očima gospode uistinu dokazali da se borimo protiv ženomrzstva, moramo biti potpuno otvoreni prema primanju dilda u guzu.


Ali što ako ne želimo? Što ako smo rođeni takvi? Ono što me najviše iritira oko ovog "članka" kralja svih bijelih vitezova nije pretpostavka da sam muški šovinist samim time što postojim, već nevjerojatno licemjerje što implicira da sam takav samo zato što nisam probao nešto drugo. Zamislimo zgražanje koje bi se podiglo kada bih ja rekao "da bi se sve lezbijke preobratile kada bi samo isprobale PRAVOG MUŠKARCA".

Posebno je ironično to što će jedini muškarci koje bi ovaj članak mogao uvjeriti da počnu primati dildo u guzu biti upravo oni koji su već 100% na strani feminizma, u kojima ne postoji ni trunka seksizma. Oni su jedini koji će iskusiti nešto bola i straha primajući "empatični dildo u guzu" i prilagođavajući svoju seksualnost tuđim idejama kako bi dokazali svojim ideološkim vladarima da su "pravi feministi". Svi drugi će samo slegnuti ramenima, reći "ovaj Hugo je debil" i nastaviti dalje.

Feminizam se svodi na teroriziranje i uništavanje svojih najvećih pobornika.

Poseban problem kod korištenja tradicionalno homoseksualnih pojmova i retorike u feminističkoj borbi protiv patrijarhije je to što je vrlo čest jadan ali efikasan pokušaj razdvajanja muškaraca na gay i straight kampove koji će se međusobno svađati oko toga. A istina je da mene boli neka stvar vole li drugi primati neku stvar ili ne vole dokle god to nekoga ne oštećuje. Isto tako, unatoč skandiranju zgroženih "intelektualaca", misli i većina svih ljudi, bez obzira na spol.

No realnost je da je za muškost potpuno nevažno volimo li ili ne volimo da nam dildo škaklja prostatu, doživljavamo li orgazam od stavljanja Voltaren čepića ili ne, kakve grudi volimo, ili želimo li učiti igru kako bismo dobili više seksa ili ne želimo, ili volimo li kada su žene dobre prema nama. To su nijanse, i upravo zbog toga što su nijanse ne postoji potreba dokazivati ih klanjanjem na oltaru feminizma kao što prof. Debil pokušava sugerirati.


Hugo čini veliku pogrešku ako misli da je homoseksualnost i "ženskasti čin" nešto što je i dalje toliki problem da ćemo od njega svi pobjeći iz sobe, guzice stegnute u iščekivanju feminističkog dilda. Ovo je 21. stoljeće. Čak i konzervativci povremeno kupuju seksualne igračke. Ali to što si stimuliraju prostatu ne znači da si ubrizgavaju serum zbog kojega će nadprosječno simpatizirati žene ili zbog kojega žele slušati nelogične i kriminalno loše izjave feminističkih udruga.

Oznake: feminizam, patrijarhija, šovinizam, SAD


- 13:32 - Komentari (19) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 25.11.2013.

Stvarno? "Svaka treća žena u Hrvatskoj je žrtva nasilja"

SRAMOTNE BROJKE
Svaku treću ženu mlati bračni partner


T-Portal nam je nedavno donio intervju s Nevom Tolle, koordinatoricom Autonomne ženske mreže. Kako je danas 25. studenoga, Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama, čini mi se da je to dobra prilika raščistiti neke stvari. Krenimo redom:

Tvrdnja #1: "Oko 34 posto žena preživjelo je seksualno nasilje"

Uistinu zabrinjavajuća brojka. No je li ona realna? Uzevši u obzir našu patrijarhalnu sredinu, moguće je da gđa. Tolle čak i podcjenjuje broj žrtava. Odlučio sam ga provjeriti sljedećim postupkom:

1A: Pronađimo broj kaznenih djela seksualne prirode u RH u prošloj godini

Godišnje izvješće MUP-a za 2012. godinu na stranici 24 donosi nam točne podatke:


Zbrojimo stupce "Prijavljena" i "Naknadno otkrivena" za kategorije "Silovanje", "Pokušaj silovanja", "Bludne radnje" i "Ostalo". To obuhvaća svaku moguću vrstu zločina seksualne prirode, od silovanja pa do pipanja, nepristojnog pokazivanja spolnih organa i seksualnog uznemiravanja (iako je u toj strukturi najekstremnijih zločina kao što su silovanja i pokušaji silovanja naravno najmanje, tj. oko 20%). Dobivamo brojku od 577 takvih kaznenih djela u 2012. godini.

Zbog jednostavnosti, pretpostavit ću da su sva ta kaznena djela:
a) počinili muškarci na štetu žena (dakle, pretpostavit ću da nema homoseksualnih silovanja, žena koje su seksualno napastovale muškarce, zlostavljana su isključivo djeca ženskog spola, itd.),
b) da su sve prijave istinite, tj. da ne postoje lažne prijave za seksualno nasilje, te
c) da je svaki zločin jedna nova žrtva, tj. nema ponavljanja zločina nad istom žrtvom.


1B: Pomnožimo broj kaznenih djela multiplikatorom

U paketu sa svim tvrdnjama o zločinima seksualne prirode dolazi i tvrdnja da žrtve rijetko prijavljuju zločin zbog srama, manjka podrške okoline i sličnih faktora. Koliki je stvarno taj multiplikator ovisi o raznim faktorima

Libela.org, jedna od najekstremnijih feminističkih web stranica kod nas, navodi da na svako prijavljeno silovanje dolazi još 15 do 20 neprijavljenih. Teško je zamisliti iti jedan zločin, od prijetnji pa do krađe, gdje se prijavljuje samo 50% zločina (na svaki prijavljen još jedan neprijavljen), a kamoli 6%. Čak ni korupcija nije toliko skrivena. Ovo je vrlo ekstremna pretpostavka ali dobro, pretpostavit ćemo da se zapravo događa 15 puta više seksualnih zločina nego što ih je prijavljeno.

Misli li Libela.org samo na silovanje, ili i na blaže zločine poput, pipanja, nepristojnog izlaganja, seksualnog uznemiravanja i sl.? Izaći ćemo im u susret i pretpostaviti da SVIH seksualnih zločina (a ne samo silovanja, koja čine 20% seksualnih zločina) uistinu ima 15 PUTA više nego što je prijavljeno. To nam daje ovu jednadžbu, gdje je X hipotetski broj i prijavljenih i neprijavljenih seksualnih zločina koji su se dogodili u jednoj godini:

X = 577 x 15
X = 8655

1C: Pomnožimo multiplicirani broj kaznenih djela prosječnom životnom dobi

Prosječni životni vijek Hrvatice je 80 godina. Razdoblje od 80 godina predstavlja jedan cjelokupni presjek društva, u kojemu se u potpunosti izmijenila barem jedna generacija žena i time tijekom svog života u tom dobu imala priliku biti žrtvom nekog seksualnog zločina.

8655 x 80 = 692 400

Dakle, imamo hipotetskih 692 400 seksualnih zločina na području RH tijekom životnog vijeka jednog presjeka (nekoliko generacija u raznim životnim stadijima) hrvatskih žena.

U Hrvatskoj prema popisu stanovništva 2011. ima 2.218.554 žena.

692 400 / 2 218 554 = 31%

31%. To je i dalje manje od 34% koliko tvrdi gospođa Tolle. A da ne zaboravimo, udio od hipotetskih 31% žena koje su tijekom života bile žrtvama nekog seksualnog zločina uključuje sljedeće velikodušne pretpostavke:

a) da su sve seksualne zločine počinili isključivo muškarci na štetu žena (dakle, pretpostavit ću da nema homoseksualnih silovanja, žena koje su seksualno napastovale muškarce, zlostavljana su isključivo djeca ženskog spola, i sl.),
b) da su sve prijave istinite, tj. da ne postoje lažne prijave za seksualno nasilje,
c) da je svaki zločin jedna nova žrtva, tj. nema ponavljanja zločina nad istom žrtvom,
d) da zapravo ima 15 PUTA više SVIH seksualnih zločina nego što je prijavljeno


I unatoč svim tim oblicima "pomoći" (zabilježeni brojevi su direktno i indirektno povećani oko 30 puta ili 3000%), stvarni podaci i dalje ne mogu stići takve stratosferske procjene kakve iznosi Neva Tolle.

Zbog obzira prema žrtvama i manjka prostora ne želim ovdje špekulirati koliko stvarno ima seksualnog nasilja, ali iz gore izloženoga znam da ga sigurno nema toliko da bi ga tijekom života moglo iskusiti 34% žena. Neva Tolle ili besramno laže ili se ravna po falsificiranim podacima. Sramotno je da predstavnica jedne organizacije koja dobiva 90% svojih sredstava od države, županija i gradova koristi proračunska sredstva za širenje očitih neistina.


Ovakav parazitizam na boli pravih žrtava i predstavlja pljusku u lice svakoj ženi koja je stvarno bila silovana. K tome još svoje neistinito predavanje nazvati "Istina je. Zašto šutite o tome?" je stvarno drsko, bez ikakve trunke morala ili obzira.

Tvrdnja #2: "U Hrvatskoj je svaka treća žena preživjela neki oblik nasilja od strane sadašnjeg ili bivšeg partnera"

33.33% žena je doživjela nasilje od sadašnjeg ili bivšeg partnera? Dobro, idemo pogledati:


Stranica 58 navodi da su 2012. prijavljena 622 slučaja nasilničkog ponašanja u obitelji, te naknadno otkrivena još 162, za ukupno 784 slučaja nasilničkog ponašanja u obitelji godišnje.

Primjenimo istu formulu, pretpostavimo da je a) svo nasilničko ponašanje u obitelji uvijek od muškarca prema ženi, b) pretpostavimo da je svaki slučaj nova ženska žrtva, c) prihvatimo opet ekstremnu pretpostavku da stvarnih slučajeva ima 10 PUTA više nego zabilježenih u MUP-u (izvor: Sigurno mjesto, Ženska soba), te d) da nema lažnih prijava. Evo jednadžbe:

X = 784 x 10
X = 7840 hipotetskih slučajeva nasilja u obitelji u jednoj godini

7840 * 80 = 627 200 hipotetskih slučajeva nasilja u obitelji u 80 godina (jedan presjek nekoliko generacija svih žena u Hrvatskoj)

627 200 / 2 218 554 = 28%.

Dobivamo hipotetskih 28% vs. 33% - naravno i dalje uz sljedeće velikodušne pretpostavke:

a) da je svo nasilničko ponašanje u obitelji uvijek od muškarca prema ženi,
b) da je svaki slučaj nova ženska žrtva,
c) da je stvarnih slučajeva 10 PUTA više nego onih zabilježenih u MUP-u, te
d) da nema lažnih prijava


I unatoč svim tim oblicima "pomoći" (zabilježeni brojevi su direktno i indirektno povećani oko 30 puta ili 3000%), stvarni podaci i dalje ne mogu stići takve stratosferske procjene kakve iznosi Neva Tolle.

Koliko je to čak i 28% zapravo vjerojatno? Evo jedne usporedbe za perspektivu.

Uzevši u obzir da je u cijeloj Hrvatskoj u 2012. bilo ukupno 2438 prijavljenih i naknadno otkrivenih kaznenih djela protiv života i tijela (dakle, od ubojstava do nanošenja lakših tjelesnih ozljeda), nekako mi je teško povjerovati da se paralelno s tim odigrava još i tri puta više slučajeva u kojima muškarci vrše nasilje nad svojim partnericama. Također je zanimljiva i pomisao da grupa ovih 33% žena koje su pretrpjele fizičko nasilje ne moraju biti istih onih 34% koje su pretrpjele i seksualno nasilje. Kada bi se te dvije kohorte ne bi savršeno poklapale, ispalo bi da je više nego svaka druga žena bila žrtva barem jednog nasilnog ili seksualnog zločina tijekom svog života, što je još apsurdnija tvrdnja od ove dvije pojedinačno.


Tvrdnja #3: "...podaci o psihičkom nasilju pokazuju da je taj oblik nasilja preživjelo više od 60 posto razvedenih žena u Hrvatskoj, a isti postotak boluje od PTSP-a kao posljedice nasilja."

Ok, samo da ovo ponovim: 60% razvedenih žena ima PTSP zbog psihičkog nasilja doživljenog tijekom ili poslije braka. Čak i ako psihičko nasilje nije bullshit kategorija poput ekonomskog zlostavljanja, već vidim da će ovo biti veselo.

Prvo pogledajmo "Statističko izvješće DZS-a #1467: Razvedeni brakovi u RH u 2011. godini" na stranicama DZS-a: stranica 10 nam kaže da je broj razvoda je manje više stabilan na oko 5000 godišnje. To znači da u Hrvatskoj imamo... recimo, 150 000 razvedenih žena, prikupljenih kroz posljednjih 30-ak godina? Ne znam koliko ih se ponovno udalo, tako da podatak ne mogu sa sigurnošću potvrditi.

U pomoć nam dolazi izvješće Jutarnjeg lista o popisu stanovništva 2011., koji nam kaže da 5% žena ima bračni status "razvedena".

0.05 x 2 218 554 = 110 927. Dakle... 111 tisuća razvedenih žena, plus nepoznata količina razvedenih žena koje su se poslije ipak udale pa ih ne obuhvaća ovaj status? Bio sam prilično blizu.

Ako od njih 60 posto ima PTSP, to znači da samo žena koje pate od PTSP-a kao posljedice psihičkog nasilja u braku ili poslije braka ima nevjerojatnih 110 927 x 0,60 = 66 566, tj. 66 tisuća.

Za usporedbu, branitelja Domovinskog rata za koje je registrirano da pate od PTSP-a ima oko 20 500, a to je otprilike tri puta manje. Čak i ako prihvatimo da svih cca 35 000 branitelja kojima su odbijene prijave za isti stvarno ima PTSP, i dalje su prilično malena kohorta u odnosu na razvedene žene u Hrvatskoj. Psihičko nasilje u braku ili prilikom razvoda izaziva više PTSP-a nego razorni rat s etničkim čišćenjem? Oprostite, ali ja moram pritisnuti alarm za bullshit.


I inače se često viđaju ovakve nebulozne tvrdnje, ali ovo je jedan od rijetkih puta da ih je netko koncentrirao u baš jedan gust, sluzav članak koji vrvi neistinama. Prijavljujte nasilje ako vam se dogodi i prijavljujte ako znate da se drugima događa, ali nikada se ne odavajte zlonamjernoj histeriji poput Neve Tolle, koordinatorice Autonomne ženske ženske kuće Zagreb. Pravim žrtvama dugujete više od toga.


Zaključak: dvije od tri statistike u Hrvatskoj su žrtve nasilja. Najčešći zlostavljači su feminstice, demagozi i ostalo društveni paraziti koji lažiraju podatke kako bi ostvarili osobnu korist.


Izvor dijela slike: Novi List

Oznake: nasilje nad ženama, feminizam, nasilje, patrijarhija, bijeli vitezovi, Vijesti, priče sa seksualnog tržišta, statistika, zlostavljanje


- 08:14 - Komentari (10) - Isprintaj - #

utorak, 05.11.2013.

Žene su najmanje u dodiru s realnošću u dobi od 31 godine

"Studija" shopping TV kanala na uzorku od 2000 srednjovječnih žena i njihovih muževa koji su u prisustvu svojih supruga ispunjavali anketu pronašla je da su žene najprivlačnije u dobi od 31 godine.

Mislite da su Kristen Stewart i Taylor Swift prelijepe sada? Čekajte samo dok dođu u 30-e.

Po nedavnoj studiji TV shopping mreže QVC, žene dosežu svoj vrhunac u 31. godini. Žene u svojim kasnim 20-im i ranim 30-im smatrane su privlačnijima nego svježe 18 i 19-godišnjakinje, otkrili su istraživači.

Direktorica marketinga Sue Lesson rekla je Daily Mailu: "Ovo istraživanje potvrđuje ono što su mnogi od nas oduvijek sumnjali - da se prava ljepota sastoji od više od samo izgleda."
...
70% ispitanika ljepotu je definiralo kao "bivanje samopouzdanom", 67% "dobrim izgledom", a 47% "stilom".

Jane Fonda je nesumnjivo samopouzdana žena poznata po svom izvrsnom stilu:


"Muškarci vole samopouzdane žene" je najčešća tvrdnja kojom se pokušava uljepšati žene čiji je izgled trenutno uhvaćen u spiralu prema dolje bez povratka. Naposljetku, žene su privučene samopouzdanim muškarcima, pa onda logično slijedi i da su muškarci privučeni samopuzdanim ženama. Zar ne? Zar ne!?! No u stvarnom svijetu, čim se prođe ona minimalna razina samopuzdanja (da žena može samostalno funkcionirati i ne provodi vrijeme režući žile i plačući u fetalnom položaju), samopouzdanje prestaje imati puno veze s ljepotom.

Neke ljepotice u svojim kasnim 20-im i ranim 30-im imaju bolji stil nego što su imale kada su bile tinejdžerke: Kim Kardashian, Angelina Jolie...

Ahhhhh, stil. Osim ako se žena nije baš svojski potrudila uništiti svoj izgled kombinacijom kratke kose, tetovaža i hipster odjeće, stil nije nešto što čini značajnu razliku u tome kako će je muškarci percipirati. I jednom kada je odjeća svučena i šminka isparila preko noći, muški radar nemoguće je zavarati.


Kim Kardashian, 15 vs. 33: obični bijeli bikini? Ne bih spavao s njom ni da mi plate!

Mnoge žene također miješaju samopouzdanje sa seksualnom lakoćom (znate, ona riječ koja počinje na "dr" i rimuje se s "polja"). Ali svakoj ženi je osim ako nije vrlo ružna za pronalazak muškarca kojeg će veseliti malo neobaveznog seksa potrebno toliko malo napora da je to postignuće ravno odlasku na WC. Kažemo li za ženu koja je otišla na WC da je zasigurno vrlo hrabra i samopouzdana što to čini?

Nisam ni mislio.

Skoro dvije trećine ispitanih žena - 63% - složilo se s tvrdnjom da "ljepota dolazi s godinama".


Isti je broj rekao da, kako postaju starije, sve ih je manje briga za to što drugi misle kako izgledaju.

Ljudi najčešće priznaju da ih brinu stvari nad kojima imaju kontrolu. No kada se radi o stvarima koje ne možemo kontrolirati i koje svakim danom postaju objektivno sve gore, nanoseći nam znatnu štetu, vjerojatno je melem za povrijeđeni ego tvrditi da smo nadišli trivijalnosti poput impresioniranja suprotnog spola.

Kao i kod većine popularnih naslova u današnjoj kulturi, pisati nebuloze koje pokazuju da su žene superiorne u svemu danas je norma kojoj se s ciljem zadržavanja čitateljstva pokorava većina medija. Proces je uvijek isti: netko napiše nebulozu, svi znaju da se radi o nebulozi, ali kada ih poslije pitaju o toj temi, njihov mozak je već pomalo ispran i od nekud "jednostavno znaju" da je istina blizu onog nedavnog članka koji je malo pretjerivao. Uzevši u obzir gigantsku snagu racionalizacijskog hrčka kao pogona tog procesa, nimalo ne sumnjam da će se za nekoliko godina ženina idealna dob pomaknuti na 33 godine, a zatim i na 35.

Ignissovo pravilo #15: Veličina ženinog hrčka u pravilu je obrnuto proporcionalna njenom izgledu i proporcionalna njenim godinama.

Oznake: žene, feminizam, starost, racionalizacijski hrčak


- 22:31 - Komentari (13) - Isprintaj - #

četvrtak, 24.10.2013.

Stvarno? "Živimo u muškom svijetu"

Jedna od najpopularnije vrste postova na blog.hr-u i u medijima je definitivno jadikovanje o muškom svijetu, patrijarhiji i općenito težini ženskog života koja se manifestira kroz razne nepravde i potresna emocionalna iskustva. Ovo je kompilacija nekih od tvrdnji koje sam skupio u zadnje vrijeme, najviše iz ovog posta:

Živimo u muškom svijetu, ponekad mi se čini.
Kad gledamo televiziju, naprimjer. Uglavnom muške teme, okreneš na History, gledaš ljude kako love ribe, popravljaju aute, voze aute i sijeku drva.

A) Te su vještine bile važne za egzistenciju čovječanstva u povijesti i ostale su važne za egzistenciju čovječanstva u sadašnjosti. Zar se povijest ne treba baviti važnim stvarima?
B) History nije jedini kanal na svijetu. Siguran sam da HRT, Nova, RTL i HBO imaju sijaset dobrih emisija u kojima ljudi rade nešto drugo.

Ok, loš početak ali možda će poslije biti kakvih boljih argumenata za postojanje patrijarhije.



Ako ćeš film pogledat opet neki tipovi koji se mlate. Ako ćeš sport gledat...opet.

A) Ovo jednostavno nije istina. Drame, horori, komedije i romantične komedije predstavljaju većinu ikada snimljenih filmova i većinu kino i televizijskog programa. Zašto? Zato što je snimati tipove koji se mlate skupo s obzirom na otprilike jednak prinos, tako da su "ženski" filmovi isplativiji - i stoga češći.
B) Najpopularniji sport na svijetu je nogomet, gdje se tipovi definitivno ne mlate. A iza njega? Tenis, u kojemu ne samo da uopće nema tjelesnog kontakta, već su i žene vrlo uspješne i popularne.
C) I još jednom, čak i kada bi ovo bilo istina, svi imamo slobodnu volju gledati što god želimo. Ne živimo u Narodnoj republici Kini pa da nam netko zabranjuje sadržaje.

Ako se osvrneš oko sebe vidiš da su na bitnim i dobro plaćenim pozicijama uglavnom muškarci. U politici uglavnom muškarci...

Ovo nije rezultat diskriminacije nego izbora.

Kao drugo, to što muškarci imaju više dobro plaćenih pozicija ne znači nešto automatski pozitivno za muškarce. Naime, glavni razlog zašto muškarci žude za dobro plaćenim pozicijama je kako bi impresionirali žene. Status i novac su alati kojima se muškarci bore za žensku naklonost. Biti bogatiji zato što moraš biti bogatiji kako bi imao šansu pridobiti naklonost drugog spola nije moć.

U skladu s tim, nije nimalo čudno da su mnoge marketinške agencije ocijenile da (u zapadnom svijetu) žene kroz direktan i indirektan utjecaj imaju kontrolu nad 73% svih potrošačkih odluka, od malih predmeta i usluga pa do kapitalnih dobara poput kuća i automobila.

...čak i automobilska industrija sve što proizvede...proizvede tako da se svidi muškarcima. Zašto nema ljubičastih auti, naprimjer? Ok, realno, auti su ko cijepljeni od boja, možda i nije neka usporedba, nema tu ni boja za muškarce. Sve neš sivo i crno i sivo. I tamno.

Vidi gore. Kao drugo, svatko ima pravo prebojati auto u boju koja mu odgovara.

"Kažu, nekoć je davno društvo bilo drugačije uređeno. Kažu, ponegdje još postoje društva gdje su glavne žene. I kažu da u takvim društvima stvari drugačije funkcioniraju."

Nažalost, nikada na svijetu nije postojala imalo značajna civilizacija koja bi bila tako uređena, i nikada neće ni postojati. Društvo u kojemu žene vladaju svime (a najvažnije od svega seksualnošću) ne može dugoročno opstati.

Svakako, postoje ozbiljna društva gdje se naslijeđuje imovina po majčinskoj liniji i djeca nose prezime po majci (npr. Portugal), ali i tamo postoji barem umjerena podjela prava i dužnosti po kojoj je moguće reći da je nešto žensko, a nešto muško. To je zato što ta podjela dolazi iz biologije, a ne iz kulture. S druge strane, jedino imalo poznato društvo gdje su uistinu glavne žene je narod Mosuo u Kini, s populacijom od 40 000 ljudi zaglavljenih u brončanom dobu i izoliranim u neprohodnim planinama. O njima ću jednom pisati više.


"Čini se" da je izolacija između ovakvih planina jedina stvar koja može osigurati opstanak civilizacije kojom vladaju žene?

Kad kažem ponešto o tome najčešće čujem da se trebamo boriti za ravnopravnost, mi žene.
Obično ne ulazim u diskusiju. Smatram da sam ravnopravna samim time što sam čovjek, i ne vidim oko čega bi se trebalo boriti niti što bi trebalo dokazivati. Podrazumijeva mi se. Da sam jednako vrijedna kao bilo tko drugi, bez obzira na spol.

Potpuna legalna ravnopravnost spolova je na cijelom zapadu postignuta prije više od pola stoljeća, a u jednom dijelu i prije 150 godina. Ne postoje nikakvi zakoni koji diskriminiraju žene, dapače postoje samo obrnuti. Najveća laž feminizma je da je to zapravo samo "pokret koji smatra da žene trebaju imati jednaka prava kao i muškarci". Možda je to bio prije 50 godina, ali svi ljudi koji danas žive u našem zapadnom društvu su odrasli s nekim drugim feminizmom, koji ima sasvim druge ciljeve.

Sve ovo je ne spominjući neke sitnice kao da žene za ista kaznena djela dobivaju manje zatvorske kazne, da dobivaju djecu i alimentaciju u 85% slučajeva razvoda, i slične privilegije koje predstavljaju vrlo jasnu diskriminaciju u korist žena. Feminizam je uspio u tolikoj mjeri da danas žene i dalje uživaju sve privilegije koristi od toga što su žene, a zaštićene su od nedostataka koje su inače imale. E pa krasna ti je to "ravnopravnost".

Od žena se očekuje da znaju skuhati, da očiste kuću, opeglaju robu, i po mogućnosti idu i na posao. I malo što im štedi vrijeme, osim perilice suđa i veša. Malo se radi na tome da se nepotrebni i zaglupljujući kućanski poslovi svedu na minimum.

Danas gotovo da ne postoji iti jedna žena koja bi bila na ovo prisiljena. Bilo tko tko izjavi da žene spadaju u kuhinju ili da su za "madraca, a ne mudraca" je automatski izgnan iz društva i osramoćen. Ako neko očekivanje i dalje postoji, to je očekivanje koje opet dolazi iz biologije, a ne iz kulture: jednostavno rečeno. ženska briga za muškarca je sexy. To nazivamo hraniteljskim instinktom i on je vrlo privlačan muškarcima. Osim toga, količina rada i vremena potrebna za smanjenje kućanskih poslova se uistinu drastično smanjila. Imamo sušilice, mikrovalne, robotske usisivače, gulilice i blendere, friždere, vakuum posude i još sijaset drugih stvari koje olakšavaju rad u kućanstvu.

Što je još luđe od svega ovoga? Žene u pravilu nisu privučene muškarcima koji rade kućanske poslove, i što muž više radi kućanskih poslova kako bi pomogao ženi, to dobiva manje seksa od nje.

S druge strane, unatrag stotinjak godina su muškarci ostali bez dobrog dijela svojih obaveza. Naprimjer grijanje. Ne tako davno je muški posao bio osigurati drva za zimu. U moderno vrijeme se uglavnom grijemo na neke druge načine. Otkad je struje, zapravo, život je za muškarce postao lakši. Oslobodilo im se nešto više vremena, uz posao.

Ne računajući one milijune i milijune muškaraca koji su umrli da bi čovječanstvo moglo uživati u modernom svijetu. Recimo, gradnja panamskog kanala koštala je oko 27500 života (većinom muških) kroz pola stoljeća. I dan danas muškarci čine 93% svih smrtnih slučajeva na radu. Tko i dalje masovno umire i gubi udove u rudnicima ugljena, naftnim platformama, plinovodima, rafinerijama, tvornicama i sličnim industrijskim postrojenjima koje proizvode struju? Oooops, mislim da to nisu žene.


Naravno da je i muškarcima život postao lakši s napretkom tehnologije, ali teško je tvrditi da postoji neka diskriminacija u ovom području.

"Ako žena ne želi djecu zbog karijere, puno teže nailazi na razumijevanje okoline od muškarca. Da ne kažem da se takve žene počesto smatra i nenormalnim, čak i bolesnim. I obično se računa da će doći k pameti s vremenom."

To je zato što žene uživaju mnoge privilegije na temelju toga što imaju alat za rađanje djece. Ako se toga odreknu, očekuje se da će biti tretirane kao i muškarci, dakle kroz prizmu okrutnog natjecanja. No ironična je činjenica da su žene koje se potpuno posvete karijeri više cijenjene od onih između. Žene koje potroše svojih 20 godina plodnosti samo na karijeru i onda se žale zašto više nema dobrih muškaraca su one koje najviše izazivaju podsmjeh.

Ono što je najkomičnije od svega je to što žene imaju dva izbora: ili raditi, ili se udati i pustiti da muškarac brine za njih, dok muškarci imaju samo jedan: raditi. I onda su žene diskriminirane?



A tu je i strah. U muškom se svijetu neke žene boje muškaraca, ali se malo koji muškarac boji žena. Uglavnom se nekako misli da je to do izvjesne mjere normalno, to da se slabiji spol boji jačega, ali onda opet...mora li to biti tako?

Krasno, sad strašim žene samim time što postojim. Što mi je činiti, amputirati jednu ruku i nogu da bih prestao biti prijeteći? Što je onda s muškarcima koji nisu osvojili genetsku lutriju pa su niži ili tanji od prosjeka?

Kad bi se u fizičkom obračunu sreli muškarac, običan i prosječan i iz nekog razloga nasilan, i žena koja zna koju o samoobrani da li bi tu zaista bilo bitno tko je "slabiji"? Možda ponekad, al ne i uvijek.

Ahhhhh, dobri stari mit o ženi koja pretuče onu mušku svinju koja ju je šovinistički napala i pokaže joj da su žene jednako sposobne. Zašto svi ovi postovi o muškom svijetu uvijek sadrže notu osvetničkog nasilja i "pokazivanja"? Istina, muški feministi (bijeli vitezovi) su u ovom području mnogo gori od žena, tako da se za ovo ne može reći da je trend.

To nasilje, kojeg je muški svijet prepun, to je ono što me smeta. Jer, nasilja je zaista previše, i ne mislim tu nužno samo na ratove.

S jedne strane tvrdimo da ne bi bilo ratova kada bi svijetom vladale žene kao ovdje... a s druge strane tvrdimo da žene mogu u vojsku jer čine jednako dobre ili čak bolje vojnike nego muškarci. Tko je onda tu lud?

Zbrkane su mi misli. Posljedica alkohola, još jedne stvarce koja je uglavnom rezervirana za tipove.

Vjerujem da to objašnjava ovaj post, ali ovakve stvari često pišu i vrlo trijezni, vrlo obrazovani i vrlo cijenjeni "stručnjaci".

Društveno je neprihvaćeno da žena cuga. Svakako ni izbliza prihvaćeno kao kad je u pitanju muškarac.

Da, zato što je opijanje znak manjka samokontrole, a ženski manjak samokontrole može imati vrlo loše posljedice po muškarca. Stoga su takvi oblici ponašanja muškarcima urođeno neprivlačni i pale im alarm da bi žena u pitanju mogla imati vrlo velik broj. No obrnuto ne vrijedi: žene često privlači izraz "pobunjeništva" i ekstrovertiranost/hrabrost koju muškarci dobivaju alkoholom.


Očito me patrijarhija naučila da mi ovo bude još odbojnije nego pijani tip na podu. Da nije patrijarhije, odmah bih je pohvalio.

Dakle, ovo je muški svijet. I koliko vidimo, muškarci u vođenju tog svijeta rade poprilično usran posao.

A) Ne, nije. Vidi gore.
B) Žene imaju pravo glasa već 100 godina.
C) Hitler je došao na vlast premoćno ženskim glasovima.

Dosta se narogušim čim mi na pamet padnu sve one "vještice" koje su spaljene jer se nisu pokoravale čudnovatim pravilima.

Yay. Zato što svi znamo da žene nikada nisu optuživale druge za vještičarenje, to su očito radili samo ti mizoginični muškarci. I svi znamo da muškarci nisu nikada bili spaljivani kao "vješci". Nažalost, realnost je sasvim drukčija. Kada gledamo isključivo suđenja za vještičarenje, većina žrtava (75%) bile su žene. No ukupno gledano, većina žrtava od religijski motiviranih sukoba bili su muškarci.

Kažem da vjerujem u zajednicu muškarca i žene. Jer jedni bez drugih ne možemo. Jer se nadopunjavamo i nismo kompletni. I tvrdim da možemo zajedno učiniti ovu malu loptu usred nepreglednog svemira puno sretnijim mjestom.
Ali, za to bi trebali jedni drugima vjerovati, poštovati se, uvažavati i smatrati se jednakima.
Kako to vrlo rijetko vidim u pojedinačnim slučajevima, čini mi se da je dug put, jako dug, do nekog drugog, nemuškog svijeta.

I tipični argument završava dobrim starim disclaimerom "ali svi smo mi jednaki, iako ovim postom pokušavam diskriminirati muškarce na svaki mogući način."

U čemu je problem s ovakvim postovima? Problem je u tome što će netko tko je bio pod utjecajem ovakve propagande bez argumenata poslije donositi političke odluke, zakone i raditi druge stvari koje imaju stvaran utjecaj na ljudske živote. Da društvo nije zasićeno ovakvom vrstom propagande, ne bi tako olako donosilo razne bizarne zakone o kvotama po spolu ili sudske odluke koje ruše univerzalne pravne temelje. Da ne govorimo o tome da ovakvi tekstovi imaju toksičan utjecaj na prosječnog čitatelja oba spola, koji od njih počinje gajiti mržnju prema muškom spolu općenito i postaje patološki nesposoban za ostvarivanje zdrave emocionalne veze s diktatorom, nasilnikom i općenito krivcem za sve.

Ah, ali pametni ljudi će se ophrvati tome i svejedno donijeti ispravnu odluku, zar ne? Nažalost, ne. Ljudski mozak vrlo često pati od problema "usidravanja", tako da ako osoba ne zna ništa o nečemu, netko joj prezentira lažne podatke (npr. "žene su manje plaćene") i zatim taj podatak bude pobijen, osobi će i dalje podatak kojeg se sjeća ostati nagnut više nego pola prema onom lažnom koji je prvi primila. Po ovom principu su funkcionirali svi uspješni manipulatori, pa nije ni čudo da ih je moderni feminizam prigrlio svim silama i time stvorio hrpu neistinitih "svi znaju" tvrdnji koje se ponavljaju opet i opet:

"Ako izgovoriš dovoljno veliku laž i nastaviš je ponavljati, ljudi će s vremenom povjerovati u nju... Ni najbriljantnija propagandna tehnika neće imati uspjeha ako se ne drži na umu jedan osnovni princip - mora se ograničiti na samo nekoliko točaka i ponavljati ih opet i opet."
- Joseph Goebbels

Muški svijete, ako si tu, molim te spasi me od ovog cirkusa!

Oznake: feminizam, patrijarhija, diskriminacija, razlika u plaćama, nasilje, civilizacija


- 11:42 - Komentari (22) - Isprintaj - #

nedjelja, 20.10.2013.

Feminizam (Arhiva)

FEMINIZAM:

Stvarno? "Žene su manje plaćene od muškaraca"
Stvarno? "Svaka treća žena u Hrvatskoj je žrtva nasilja"
Stvarno? "Svejedno je u kakvoj obitelji djeca odrastaju"
Stvarno? "Živimo u muškom svijetu"
Bullshit detektor u znanosti: ekonomsko zlostavljanje
Bijeli vitezovi
Feministica slučajno reklamira igru
Opusti se! Sve će biti ok
Etimologija feminizma
Feminizam II. vs. III. vala u jednoj slici
Muškosfera treba bolje protivnike
Ako piješ, ne seksaj se
Kuda idu divlje feministice
Ako ne želiš dildo u guzu, mrziš žene
Rođeni za zgražanje: kako je Internet nasjeo na #bikinibridge
Rođeni za zgražanje 2: Kako je Elliot Rodger ubio novinarstvo
Rođeni za zgražanje 4: Kako izgleda lažna optužba za silovanje
Rođeni za zgražanje 6: Muškarci više nemaju pravo okupljanja
Rođeni za zgražanje 6B: Roosh uzvraća udarac
Tko bi rekao?
Zločin kućanice
Zločin bez kazne
Kriv dok se ne dokaže suprotno
U tvojim mislima...
Hrčak mjeseca: Rujan 2014.
10 sati licemjerja u New Yorku
Feminizam = anti-znanost
Sve majice su seksističke
Silovatelji, silovatelji, pomagajte ljudi!
Pro-choice njoj, No-choice njemu
Dr. Abortus ili: kako sam naučio prestati brinuti se i zavoljeti kiretu
Silovanje s pristankom
Tko se mača laća, od mača i pogiba
Daj pare, al' ne tako da se zovu pare!
SILOVANJE SILOVANJE SILOVANJE SILOVANJE SILOVANJE SVE JE SILOVANJE

Oznake: feminizam, priče sa seksualnog tržišta, mizandrija


- 00:50 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Sociologija (Arhiva)

SOCIOLOGIJA:

Žene iniciraju 70% razvoda
Neozbiljnost seksualnog odabira
Alfa i Beta, i uspon civilizacije
Beskonačno ljubakanje
Ljudi napuštaju seksualno tržište
Zabluda teorije prelijevanja
Faks (ni)je seksualni raj)
Inflacija ženskog ega kroz društvene mreže
Daj da ti malo pomognemo...
Jedina vrsta socijalizma koja nije dopuštena
Stvarno? "Žene su manje plaćene od muškaraca"
Fatamorgana zvana "dečko"
Zašto oženjeni muškarci zarađuju više?
Zarobljeni smo u Ezopovim puževima, a feministi i sociolozi su naše bezobzirno dijete
Patrijarhija i civilizacija (Dio 1 - Kome trebaju muškarci?)
Patrijarhija i civilizacija (Dio 2 - Iracionalnost)
Patrijarhija i civilizacija (Dio 3 - Zamka raja za muškarce)
Odgajanje podivljalih ženki
Žene se igraju više od muškaraca
Veliki popis dvostrukih standarda
Žene kao seksualni objekti
Upoznajte Beta muškarce
Je li kavalirstvo mrtvo? (Dio 1 - Titanic)
Je li kavalirstvo mrtvo? (Dio 2 - Modernizam)
Pravi muškarci podržavaju prava prostitutki
Kad svinje polete: nejednakost kao temelj seksualnog tržišta
Smartphone kao ubojica ljubavi
Zločin bez kazne
Pyros, Alfa svih medvjeda
Stvarno? "Svejedno je u kakvoj obitelji djeca odrastaju
Pro-choice njoj, No-choice njemu
Destruktivne posljedice prisilnog celibata po ljudsku psihu
Dr. Abortus ili: kako sam naučio prestati brinuti se i zavoljeti kiretu
Svi znaju...
Svi znaju... (2)

Oznake: priče sa seksualnog tržišta, razvod, prostitucija, feminizam, civilizacija, teorija seksualnog tržišta, abortus


- 00:49 - Komentari (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 10.10.2013.

Kuda idu divlje feministice

Životni vijek feministica najlakše je usporediti sa cvrčcima. Zamislite da je lijep ljetni dan. Sunce sija, puše lagani vjetrić uz rijeku ili more (ovisno o vašim preferencijama) i zrak je ispunjen njihovom pjesmom. Vlada obilje i radost. U tim uvjetima, cvrčak je u svom prirodnom elementu. No kako dolazi jesen i spuštaju se temperature, cvrčak pomalo postaje tiši. Proizvodi svoj poznati zvuk nešto sporije, i po noći čak i potpuno utihne. Na sunčan dan ili kada osjeća da je blizu nekakva prilika, u stanju je napregnuti se i nakratko opet doći do vrhunca svoje pjesme, no samo nakratko. Na kraju dolazi zima i cvrčak nestaje, ostavljajući svoje plodove za sljedeću generaciju, kako bi se ona mogla probuditi kada vrijeme opet zatopli.

Kada za ove blagdane odete kući obiteljima, sjetite se milijuna žena poput mene za koje je to najteže doba godine
Liz Jones



Usamljenost.

U mom umu, vidjevši umor urezan na lica roditelja koji sa svojim rasplodom čekaju pored trake za prtljagu, ona je uistinu superiorna prisilnom blagdanskom druženju s obitelji koje se često pretvori u svađu.

Ali Božić je drukčiji. Nema bijega ili ignoriranja toga. Već mjesecima se ruga nama koji nemamo djecu, partnere ili prijatelje bliske i prijatelje dovoljno lojalne da pobjegnu iz zagrljaja svojih obitelji kako bi bili s nama. "Koliko je tebi godina, 12?" siknula sam na svoju najbolju prijateljicu Karen kada mi je rekla da će 'provesti veliki dan s mamom i tatom'.

Gdje god se ogledaš, sve te podsjeća na to da si parijah, da nisi uspjela na životnom testu sreće.

Muškarcima nekako još stoji starost bez djece, no na ženama je to uvijek kao trn u oku. Kako uz veliku moć dolazi i velika odgovornost, žena koja nije stvorila nikakvu obitelj ima neizbježan podsjetnik da je promašila svoj glavni potencijal, ono zbog čega su joj dani svi darovi i privilegije koje žene uživaju.

Ostatak godine mogu biti samouvjerena oko mog statusa bez muškarca i djece - proizvodim malo ugljičnog dioksida. Ne moram kuhati za ikoga. Mogu biti ekscentrična i lijena. No na Badnjak počinjem paničariti. Poželim da sam manje kao Carrie Bradshaw, kaotična i sebična, i više kao Kirstie Allsopp - crvenih obraza, spretna i ljubazna.

Ovo je doba godine kada se svi propitkujemo, tim više ako nam je to kraj još jednog desetljeća. Prije deset godina, na Božić 1999., bila sam sama i živjela u maloj kući u Londonu s dvije mačke. Bilo mi je 40 godina i nisam nikada bila voljena, a kamoli udana. A u našem modernom društvu, ništa ne označava propast i izaziva smijeh više nego to.

Na novogodišnju večer 1999., najdruštvenije godine koju sam imala, muškarac s kojim sam se trebala naći se ispričao da ne može. Dosegla sam dno. "Što ne valja sa mnom?" pitala sam se. Ali i poslije desetljeća u kojemu sam uspjela živjeti s muškarcem sedam godina, udala se i dobila ponešto prtljage (iako ne djece), i dalje ću ovog Božića biti osamljena i hladna.

Moji pokušaji normalnosti bili su osuđeni na propast. Pokušala sam, propala i preselila se na selo, gdje sam mislila da će postojati nekakva zajednica, gdje se susjedi poznaju i druže. No bila sam u krivu: ispalo je da mogu proći tjedni i tjedni bez da progovorim i riječ s ikim.

Napisala sam svoje tri čestitke: mojoj mami, koja živi 300 km daleko i pati od demencije; Johnu (poštaru); i smetlarima, zabavnom trojcu koji često ne posjeti moje dvorište jer imam toliko malo smeća.

Obavila sam moju božićnu kupnju. Biti okružena majkama s popisima duljim od njihovih ruku učinilo me još usamljenijom nego ikada prije. Bila sam jedina osoba s košarom umjesto kolica. U njoj sam imala jednu bocu šampanjca, šest glavica mlade salate, dva krumpira, jedan luk i nešto malo jabuka i badema. Malo sam plakala dok sam ih stavljala u košaru, znajući da nikada neću uspjeti smrviti oklope badema bez pomoći mog bivšeg muža.

Sviđa mi se dio u kojemu popisuje sve svoje pogreške i priznaje da joj je loše zbog njih. Za takvu Liz mogu imati tračak simpatije i malo žaliti što nije uspjela naći nekoga. Čak mi ni činjenica da je odlučila nešto poduzeti tek s 40 godina nije toliko smiješna kada se postavi tako molećivo. Vjerojatno je i slavni otac iz Novog zavjeta osjećao istu vrstu simpatije prema pokornosti svoga sina razmetnoga. No ipak:

Ove godine, posebno mi se gadi reklama za Coca-Colu. Znate onu gdje zgodni tinejdžer putuje svijetom i uz čašu Coca-Cole nostalgično razmišlja o svojoj mami. Uspješan otac koji se vraća doma kako bi zagrlio svoju dugokosu kćer.

Tješim se da su takve scene većinom laž. Dvadeset-nešto-godišnjaci bi se možda vratili doma kako bi spavali u krevetu iz djetinjstva, ali vjerojatno bi radije i dalje putovali ili se seksali. Došli su doma jer im je ponestalo novaca ili pažnje. Isto tako, kada bi se tata pojavio na Badnjak, vjerojatno bi ga čekala nabrušena žena spremna za riganje ljutnje ("Zašto kasniš?" "Tko će spremiti svu ovu hranu?" "Zašto ne možeš ni potpisati posvete na darovima?").

Iako dokazi u ovo doba godine govore drukčije, biti sam je normalnije nego što mislimo. Zbog izbora ili slučajnosti, više žena nego ikada živi samo: broj se udvostručio u posljednjih 30 godina. Zvana "slobodna žena" u koricama časopisa i novina, to je vrsta žene koja je aktivno odbacila ideju da nam je suđeno odgajati, biti supruge, majke i njegovateljice.

I iako bih se i dalje jasno svrstala u ovaj kamp, jer sam uvijek stavljala svoju karijeru i sebičnost ispred svega drugoga, i dalje postoje neke stvari od kojih dobivam knedlu u grlu, poput Jamesa Stewarta koji grli svoju djecu pored božićnog drvca u spotu za "A Wondeful Life". Ali kažem si da bi u stvarnom životu djeca bila u svađi, Jimmy Stewart bi vjerojatno spavao sa svojom tajnicom, a Donna Reed bi imala ovisnost o internet kockanju.

Također je važno sjetiti se da ćemo sve biti same u nekom periodu naših života pogotovo ako smo žene - jednostavno zato što živimo dulje od muškaraca. Moja majka je imala muža koji ju je volio i sedmero djece, ali moj otac je umro prije deset godina i sva su djeca napustila dom, zasnovavši vlastite obitelji koje su im bile važnije. Znam da joj nedostaje izrada pita i društvene igre kasno u noć, ali sigurno joj ne nedostaju trošak, nered i beskonačni poslovi, svađe i neslaganja.

Liz Jones je proždrla vlastita racionalizacija, sve kako se ne bi morala suočiti sa svojim jadom; umjesto toga, idealno rješenje za nju je povući svih u isti ponor. To je ono što je čini ne samo vrijednom žaljenja, već i degutantnom do te mjere da ću ovdje vrlo rado likovati nad njenim udesom. Druženje s obitelji i zahvalnost svih njenih članova za to što si se brinuo za njih... nije vrijedno troška? Stvarno?

Ekvivalent gađenja koje osjećam prema ovakvom razmišljanju je, ne znam, crkvena osuda ljudi koji počine samoubojstvo. Samo je ovo još gore. Većina samoubojica priznaje da negdje postoji sreća, samo da je se oni ne mogu domoći. Ne negiraju njeno postojanje, samo ne vide nadu da će ikada imati išta od nje. No Liz Jones apsolutno negira da postoji sreća. Izabrala je bezdan koji ne može dobro završiti i uvjerila se da izvan njega ništa ne postoji, čak ni šansa za nešto dobro.

Uz to je ovo žena koja je deset godina u novinama pisala kolumnu zaraznog naslova "Zašto bi se trebala rastati od njega", kao i sijaset retardiranih rasprava o "staklenom stropu", "kulturi silovanja", "patrijarhiji" i ostalim imaginarnim neprijateljima feminizma. Broj obitelji i ljudskih sudbina koji je pomogla razoriti time mjeri se u tisućama.

Feministice ne postaju takvima zbog ružnoće koju donosi starost - iako, da su bile lijepe, u pravilu se nikada ne bi ni bile učlanile u taj pokret - već zbog karaktera i životnih izbora. Liz i sama prisiljava svog hrčka na posljednji trk pred svoju smrt, te nenamjerno opisuje tu kritičnu razliku:


Ovog Božića, budući da nisam dobila niti jedan poziv da se pridružim obitelji ili prijateljima - pretpostavljam da osamljena, stara, veganska žena bez djece nije draga svakome - tako da ću pokušati živjeti seoski ideal i provesti dan hraneći moje životinje.

Otkada je seoski ideal hraniti životinje? Seoski ideal je velika obitelj pod krovom ugrijanim pucketanjem vatre u kaminu, i domaći pršut i salata bez pesticida koju dijelimo s bližnjima s kojima smo nešto sagradili. Ako je hranjenje životinja seoski ideal, onda je svaki čovjek u gradu koji ima kućnog ljubimca zapravo seljak. Njena definicija je tužna lakrdija i izvrtanje tradicionalnog seoskog života. Čak i u umirućim selima, većina starih žena zapravo ima nekog drugog posla nego hraniti životinje.

Problem nije u tome što je ona osamljena, stara, veganska žena bez djece. Problem je u tome što ima naprasan i depresivan karakter koji čini vrijeme provedeno s njom ugodnim poput sudjelovanja na otrovnoj sudskoj raspravi. Mogao bih se okladiti da je ona tip žene koji ne može jednostavno reći "ja jedem samo biljne proizvode", već se mora za obiteljskim stolom upuštati u tirade o tome kako drugi "zlostavljaju životinje", kako je "potrebno srušiti zlu patrijarhiju" i kako je tržište rada "heteronormativno" i povezano s "kulturom silovanja". I onda se još čudi zašto nitko ne želi trčati za njenim društvom.

Imam 17 mačaka koje štuju na oltaru sv. Mihaela, mojeg psa ovčara. Biti će jaganjaca postavljenih kao u predstavi za Badnjak, i konja čiji se dah ledi na hladnoći.

I koliko god bila usamljena, samo će pomisao, sigurna sam, razveseliti mnoge žene koje očajnički pokušavaju napraviti sve za svoje obitelji koje im ostaju trajno nezahvalne.

Ti si otrovna, dosadna, arogantna i depresivna, i sada misliš da ćeš svojim primjerom razveseliti nekoga?

J**i se, Liz Jones.

Oznake: feminizam, feministice, usidjelice, priče sa seksualnog tržišta


- 17:45 - Komentari (17) - Isprintaj - #

nedjelja, 29.09.2013.

Ako piješ, ne seksaj se

"To je bilo silovanje jer ona nije mogla dati pristanak na seks dok je bila pijana."

Uobičajeno je u medijima povremeno vidjeti zgražanje nad sudskim odlukama gdje je optužba za silovanje odbačena jer je žrtva bila pijana. Pretpostavljam da je sudska logika u takvim slučajevima otprilike ovakva:

A) Nema tjelesnih tragova nasilja, prijetnje ili opiranja ->
B) Bez tih tragova, potrebno je dokazati da je žrtva eksplicitno odbila seks ->
C) Sve se svodi na riječ protiv riječi ->
D) Riječ osobe koja je bila u alkoholiziranom stanju je još manje pouzdana nego inače ->
E) Optužba pada zbog manjka dokaza (iako bi pala i da nije bilo alkohola) ->
F) Zgražanje!


Na vrlo razvijenom zapadu je u ovom području ostvaren priličan napredak. Tamo ne samo da žrtva ne može biti smatrana manje vjerodostojnom zato što je bila pijana pa se ne zna na što je pristala, već je i to što je bila pijana čini žrtvom. Pogledajte ovaj poster:


"Pitaj me za moje trijezno 'da'. Pijano 'da' nije pristanak. Bez stalnog pristanka, to je seksualni napad."

Dok bi se za prvi slučaj koji sam opisao moglo dati neke opravdane primjedbe - recimo, ako je sudska praksa smatrati riječ osobe koja je bila alkoholizirana manje vjerodostojnom, može se sumnjati da će zbog toga sud u malom broju slučajeva nepravedno zanemariti druge, opravdane dokaze - ovaj drugi je već pomalo bizaran. Dok bi u prvome još mogla postojati nekakva bojazan od diskriminacije žrtava, ovaj s postera diskriminira sve optuženike time što ih čini odgovornima za potpuno iste stvari za koje žrtve same nisu odgovorne. Usput, budući da je jasno koji je cilj ovakvih jednostranih kampanja, idemo se riješiti maske i nazvati počinitelje muškarcima, a žrtve ženama.

Ovakve kampanje (koje se poslije kroz utjecaj feminističkog lobija pretaču u stvarne zakone i policijsku prisilu) stavljaju muškarce u nemoguću situaciju da mogu biti krivi bez obzira na to što se zapravo dogodilo, samo na temelju nečije riječi. Ako je žena bila pod utjecajem alkohola, samo je na muškarcu teret da to utvrdi. Žena nema nikakve odgovornosti.

Time je njena riječ kao svjedoka stavljena u superioran položaj samim time što je žena - pardon, žrtva (dobro znamo da ovakav zakon nikada ne bio primijenjen u obrnutom slučaju jer "svi znaju" da žene ne mogu silovati muškarce). Ako ona tvrdi da nije rekla "da", nije važno što nema nikakvih dokaza za to - ona je bila pod utjecajem alkohola i on je automatski kriv, čak i ako je ona popila piće prije nego što se našla u njegovom društvu. Alkohol je u ovom slučaju postao bog i batina, konačni faktor koji uvijek preteže spor na stranu žene (isto kao i optužba za nasilje kod razvoda, ali nemojmo sad o tome).


Ženin anđeo čuvar

Ovo bi možda još bilo razumljivo kada bi u našem društvu postojala nekakva općenita politika tretmana alkoholiziranih osoba kao svetaca koji ne mogu učiniti ništa loše, ali ona ne postoji. Pogledajte ove primjere:

- Ako se osoba napije i izazove prometnu nesreću, ona je više, a ne manje, kriva zato što je pila alkohol. Čak i ako se ništa ne dogodi, opet je kriva samo zato što je bila pod utjecajem alkohola.
- Ako se osoba napije, počne vrijeđati ljude i potuče se s nekim, ona je kriva što se napila i išla raditi probleme.
- Ako se osoba napije i kupi nešto što joj zapravo ne treba, ne može dobiti povrat novca i trgovac nije odgovoran što je primio novac od pijane osobe.
- Ako se osoba napije i nekome na ulici da svoj novčanik, iz toga ne slijedi automatski da je opljačkana
- Ako pijanog pješaka zgazi auto, ne podrazumijeva se da je vozač mučko đubre koje je samo čekalo priliku iskaliti se na prvom pijanom prolazniku


Ali, ako je osoba žena i ako je stvar u pitanju seks - jasno je da je ona morala biti iskorištena, da ne snosi nikakvu odgovornost, te da netko treba biti kažnjen zbog toga.

Ono što je ironično je to što upravo ovaj pristup infantilizira žene, smatrajući ih bezumnim objektima ili nedoraslom djecom, bez ikakve osobne odgovornosti za svoju konzumaciju alkohola. To bi trebala biti antiteza feminizma koji (u teoriji) tvrdi da su muškarci i žene jednako sposobni za sve i imaju jednaka prava.

Iako donekle razumijem galamu koja se diže na sudske odluke koje kao argument spominju da je žena bila pijana (pretpostavljam da bi jedini argument trebao biti "manjak dokaza"), ne mogu se oteti dojmu da je to vrlo klizava strmina, kao što vidimo iz primjera naših bogatijih susjeda čije degenerirane pojave pomalo prodiru i kod nas.

Oznake: feminizam, alkohol, silovanje


- 14:27 - Komentari (16) - Isprintaj - #

srijeda, 11.09.2013.

Patrijarhija i civilizacija (Dio 1 - Kome trebaju muškarci?)

New York Times nam je nedavno donio ovaj predivan članak gigantskog bijelog viteza.... pardon, "biologa i stručnjaka za krivično pravo" Grega Hampikiana:

Riječ "Homo" odražava sklonost znanosti muškarcima u znanosti 18. stoljeća.

Tu sklonost postaje sve teže održati kako muškarci postaju sve manje i manje relevantni za reprodukciju i roditeljstvo. Žene ne postaju samo jednake muškarcima. Prilično je jasno da je muški rod riječi "čovjek" pogrešan: neprekidna, intimna i nužna majčinska povezanost definira našu vrstu.

S razvojem reproduktivnih izvora, možemo očekivati da će se sve više žena odlučiti na reprodukciju bez ikakvih muškaraca. Na svu sreću, podaci o djeci koju podižu samo majke obećava. Kao što je pokazala sociologinja Sara S. McLanahan s Princetona, siromaštvo je ono što šteti djeci, ne broj ili spol roditelja.

Kao prvo, ovo je netočno. Velika studija iz Švedske, provedena na uzorku od 986 322 djece (da, milijun djece) i objavljena u prestižnom časopisu Lancet pokazala je da kod samohranog roditeljstva i dalje postoje znatni negativni efekti na djecu (npr. 200-300% veća šansa za psihičku bolest ili suicid i 400% veća šansa za alkoholizam i drogiranje) čak i kada se korigira za ekonomsko stanje, društvo i ostale faktore. Budući da je Lancet ekvivalent Naturea za medicinu, da je istraživanje iz Švedske koja je došla do podrške samohranom roditeljstvu više nego sve druge države svijeta (do te mjere da je siromaštvo eliminirano kao faktor). te da postoji još stotinu sličnih istraživanja s konzistentno istim zaključcima suprotnim ovom, upućuje na to da je Greg Hampikian budala koja ne zna tumačiti kvalitetu znanstvenog istraživanja.

To je u redu, budući da su žene istodobno i nužne i dovoljne za reprodukciju, a muškarci nisu ni jedno ni drugo.Od produkcije prve stanice (jajeta) do razvoja fetusa i podizanja djeteta, muškarci ne moraju biti tu. Mogu biti na poslu, doma, u ratu, živi ili mrtvi.
....
Ako žena želi imati dijete bez muškarca, treba samo osigurati spermu (svježu ili zaleđenu) od donora (živog ili mrtvog). Jedina tehnologija koja joj treba je slamka, i osnovna tehnika je uvijek ista. Kada bi svi muškarci na svijetu danas umrli, vrsta bi mogla nastaviti sa zaleđenom spermom. Da sve žene nestanu, izumrli bismo.

Iako je istina da su muškarci potrošna roba do te mjere da bi u slučaju katastrofe jedan muškarac mogao oploditi sve žene na svijetu, to ne znači da se može bez barem tog jednog muškarca. Sperma i dalje mora doći od nekamo. To što nije važno odakle je došla ne znači da se može bez nje. Po autorovoj bolesnoj logici, mogli bismo uzgajati dječake do puberteta, zalediti im spermu i zatim ih ubiti, jer za nastavak vrste s muške strane nije potrebno ništa više od kapljice sperme. No to onda znači i da bi muškarci mogli uzgajati žene do puberteta i zatim ih ubiti, zalediti im jajne stanice i kasnije ih oploditi i razviti u inkubatoru.

Austrijski silovatelj Friedl, koji je desetljećima držao ženu i kćeri zatvorene u podrumu i time dokazao da "jedan od spolova nije potreban za reprodukciju

U oba slučaja, nije moguće eliminirati komponentu začeća. Opet je potreban barem jedan izvor sperme i barem jedna izvor jajnih stanica, bez obzira na to što se poslije događa s njima.

Konačno pitanje je, treba li "čovječanstvo" zapravo muškarce? S tehnologijom za kloniranje ljudi odmah iza ugla i dovoljno zaleđene sperme na svijetu da stvori mnogo generacija, možda bismo trebali provesti cost-benefit analizu.

New York Times je dao platformu za propovijed uistinu poremećenom čovjeku. Usput, primijetite kako bi muškarci uvijek trebali biti vezani moralnošću i ne koristiti svoj povlašteni položaj kada ga imaju, ali za žene treba samo hladno provesti cost-benefit analizu.

Istina je da su muškarci tradicionalno uzdržavali obitelji. Ali žene čine većinu diplomanata još od 80-ih, i ima ih sve više. Istina je da muškarci u prosjeku imaju malo više mišićne mase od žena. Ali u doba rasprostranjenog oružja, onaj s više vatrene moći (i znanja zakona) pobjeđuje.

A) Fakultetska diploma !=! veća zarada
B) Diploma iz bullshit područja poput ženskih studija, komparativne umjetnosti japanske literature, sociologije i ljudskih resursa = bullshit
C) Snaga i sposobnost ratovanja su malo širi pojam od mišićne mase. Bojim se i pomisliti što bi se u ratu dogodilo vojsci sastavljenoj 100% od žena. Uostalom, nije mi jasno zašto bi iti jedna žena htjela doživjeti tako nešto.

U međuvremenu, žene žive dulje, zdravije su i manje je vjerojatno da će počiniti nasilan zločin. Da su muškarci auti, tko bi kupio model koji ne traje toliko, sklon je smrtonosnim incidentima i češće ga odnese pauk?

A) Žene možda žive dulje zato što su pošteđene opasnih i riskantnih poslova, zato što izazivaju više simpatija kada su u lošoj poziciji, zato što se ne moraju agresivnošću natjecati za naklonost suprotnog spola, i možda još neke stvari?
B) Broj muškaraca koji ikada u životu počini nasilan zločin je toliko zanemariv da ne vidim kako ovo može biti faktor

Kada sam sve ovo pojanio kolegici i pitao je smatra li da kod muškaraca postoji išta nezamjenjivo, rekla je: "Zabavni su."

Gospodo, nadajmo se da je to dovoljno.


Greg Hampikian, u pohodu za koji se nada da će jednog dana uroditi spolnim odnosom s iskusnim i magnetičnim feministicama

Ponos je uvijek najveći pred konačni pad. U ovom članku vidimo rezultat pola stoljeća ulagivanja feminističkoj misli. Ekstremni bijeli vitez je postao toliko hrabar da izađe u javnost - u najpoznatije novine na svijetu - i tu iznese svoje mizandrične stavove. No koliko god njegovi stavovi bili bolesni, uvijek se treba prisjetiti toga da je stvarnost protiv njih. Ne samo da su muškarci i dalje potrebni, već je i patrijarhija koju toliko mrzi jedini uspješan oblik civilizacije koji je ovaj svijet ikada poznavao (iako nije svaka patrijarhija dobra, o čemu će biti više riječi poslije). Evo nekoliko razloga zašto:

1. Tko je sagradio napredno zapadno društvo u kojemu živimo? Kada kažem "sagradio", mislim na i društveno uređenje sa svim zakonima i slobodama koje uzimamo zdravo za gotovo, i na fizički oblik?Tko stoji između feminističkog pokreta i nasilnog svijeta u razvoju koji gledamo na televiziji, gdje žene ne mogu voziti auta, a kultura silovanja i nasilja prema ženama je vrlo realna? Točno tako. Ovakvu društvenu organizaciju utemeljili su muškarci.

2. Tko održava i podmazuje kotače društva u kojemu živimo? Tko gradi i održava zgrade u kojima boravimo, ekološke kuće u predgrađima o kojima fantaziramo, i ceste na kojima vozimo? Tko osigurava da uvijek ima struje i da iz slavine teče (čista) voda? Tko je odgovoran za donošenje hrane na police trgovina i opskrbu restorana u kojima ovakvi pseudo-intelektualci rado ručaju?

A odjeća koju nosimo (i na koju žene troše enormne iznose novca) - tko je donosi ovamo? Tko je uopće razvio tekstilnu industriju i materijale koje ona koristi? Opet je odgovor muškarci.

3. Tko je donio i oblikovao zakone koji omogućavaju zapadnim ženama prava i slobode koje su uskraćene većini žena na svijetu? Tko je donio posebne zakone o pozitivnoj diskriminaciji kako bi se pod svaku cijenu podiglo žene na razinu koju žele? Naravno, patrijarhalno društvo.

4. Tko provodi ovakve zakone i osigurava da te slobode koje feminstčki pokret uzima zdravo za gotovo nisu pregažene nasiljem? Muškarci.

5. Tko štiti femistice i njihovu djecu? Ne samo u policiji, već i u obrani zemlje od onih koji bi je osvojili, spalili i silovali? Muškarci čine 99% vojske i većinu i vojnih i civilnih žrtava u ratovima.

6. Tko zapravo proizvodi sve oko nas, i opipljivo i neopipljivo? Tko je tiskao novine i magazine, podigao televizijske i radio tornjeve, položio kablove, lansirao satelite, kreirao pametne telefone, programirao Facebook, Instagram, Myspace i Twitter na kojemu neki cijelog dana pričaju ovakve gluposti i proglašavaju muškarce beskorisnima? Tko je izumio i proizveo sve kućanske aparate i prijevozna sredstva, od rudarenja osnovnih materijala do konačnog proizvoda? Tko ih doprema na mjesta korištenja?


7. Postoje osnovani prigovori da je puno muškaca nasilno, agresivno i sklono rizičnom ponašanju. Tko je učinio te muškarce toliko reproduktivno vrijednima? Koga muškarci pokušavaju impresionirati grabljenjem još više bogatstva pod svaku cijenu, osvajajući druge muškarce/narode, preuzimajući rizike i idući protiv ustaljenog mišljenja? Tko danas nagrađuje takve muškarce drastično većom šansom za ljubav, seks i razmnožavanje?

Pouka ovog posta nije da su muškarci na neki način bolji ili više vrijedni, već kritika nevjerojatne arogancije feminizma koja nas je dovela do točke da je prihvatljivo u najpoznatijim novinama svijeta pozivati na genocid. Poput razmažene djece, ovi luđaci vide samo malu sliku: žene pokreću svijet. Sve se vrti oko žena. Žene su bolje educirane od muškaraca, žive dulje, počinju više zarađivati i mogu se razmnožavati bez muškaraca.

Koji se problem tu pojavljuje? Kada raširimo sliku kao s ovih sedam točaka, shvaćamo da žene uživaju te privilegije samo zbog muškaraca. Svaki korak naprijed u "emancipaciji" koji naprave dolazi jer su ga dopustili muškarci koji donose feministički orijentirane zakone, dovode što više žena u parlamente, i svim silama se bore kako nitko ne bi došao i vratio žene u "zatucano" doba odnosa između spolova, gdje žene imaju barem nekakve obaveze i odgovornost i koje i dalje postoji u cijelom ne-zapadnom svijetu. Svaka sitnica kojom se žene mogu pohvaliti kao izrazom superiornosti - bila to sloboda samostalne reprodukcije, viši prihod, imunitet pred zakonom ili nešto četvrto - dolazi od muškaraca koji su je izumili, proizveli, organizirali i održavaju je.

Ne postoji niti jedna uspješna civilizacija koja nije nastala kao rezultat patrijarhije (iako to ne znači da je svaka patrijarhija automatski civilizacija i/ili uspješna, kao što ću pokazati poslije).

Poput razmažene djece, feministice i bijeli vitezovi (muški feministi) vide krajnji rezultat i pretpostavljaju da je to sve što postoji. Njihovi umovi su toliko opijeni moći da nisu sposobni pojmiti koliki su napor, krv , znoj i životi uložen u stvaranje tog rezultata, i u svojem bjesnilu napadaju one koji su odgovorni za taj rezultat. Upravo to posezanje preko svake granice će jednog dana biti stvar koja će izazvati imploziju pokreta. Previše ponosne i kratkovidne osobe poput Grega Hampikiana mogu naučiti lekciju samo kroz tragediju, upravo kao što to čine i razmažena djeca.

Sljedeći članak pozabavit će se manama patrijarhalnih društava i pokazati zašto patrijarhija nije sama po sebi nešto pozitivno.

Oznake: feminizam, bijeli vitezovi, teorija seksualnog tržišta


- 11:37 - Komentari (6) - Isprintaj - #

četvrtak, 29.08.2013.

Zabluda teorije prelijevanja

"Uopće mi ne smeta to što je cura droljasta. Davati oralni seks je najprirodnija stvar koju cura može uraditi. Ova cura ima dobru ideju. Seks je zabavan i prirodan. U redu je ponekad se opustiti i biti droljast.

Većina muškaraca je seksualno frustrirana i usamljena. Zato potičem žene da daju što više. Trebamo više ovakvih cura da poboljšamu seksualnu klimu u SAD-u. Imali bismo znatno manje frustriranih muškaraca.

Ovu curu treba pohvaliti za to što je učinila, ne sramotiti. Cure koje daju oralni seks su dobre za ovaj svijet."

- Uspješni igrač, o slučaju 17-godišnjakinje koju je netko snimio kako oralno zadovoljava dva muškarca na Eminemovom koncertu

U slučajevima obrane seksualnog nemorala (ovisno o tome što tko smatra seksualnim nemoralom), postoje dvije strane. Prva je prilično predvidljiva i temelji se na misli da je potpuna seksualna sloboda apsolutno pravo svakog čovjeka svake žene i da je svaki pokušaj njenog usmjeravanja ili ograničavanja izum patrijarhalnog društva u kojemu su žene potlačene, objektivizirane, zlostavljane i diskriminirane. Čak je i sami pokušaj distanciranja muškaraca od seksualnog nemorala, bez ikakvog osuđivanja, napadnut s pjenom na ustima. Bijeli vitezovi i feministice koji guraju ovu teoriju vođeni su nevjerojatnom ideološkom zaluđenošću od koje im se patrijarhija priviđa na svakom koraku, a biološka seksualna ograničenja i seksualni moral izazivaju u njima slijepi bijes. Također, kod bijelih vitezova, u pozadini je također uzaludna nada da će ih žene nagraditi seksom za njihovu podršku i "napredne" poglede na svijet, dok je kod feministica jednostavno u pitanju pohlepa koja ih potiče da iskamče što više privilegija mogu od društva čije povjerenje trenutno uživaju, bez obzira na to koliko to uništava društvo u kojemu žive i druge osobe.

Ovaj post se tiče više druge strane koja također brani seksualni nemoral. Naime, druga strana je rijetka i vrlo originalna. Poput čovjeka iz citata, neki muškarci ili imaju Alfa status i s time uživaju plodove modernog seksualnog tržišta ili su Beta i Omega i nadaju se da će ih uživati. Bilo kako bilo, u njihovom pogledu na svijet, ženska seksualna sloboda je dobra ako će pomoći smanjiti broj seksualno frustriranih muškaraca. Ako se u društvu događa više seksa, to znači da će se on preliti kroz društvo sve do frustriranih muškaraca i utažiti njihovu žeđ. To je hvale vrijedan altruizam s kojim se mogu složiti.

Nažalost postoji jedan problem. Zbog ženske osobine koju nazivamo hipergamijom - nagonom za bivanjem sa što više Alfa muškarcem bez obzira na rizike i negativne efekte, distribucija seksa u društvu oštro je nagnuta. Naj-Alfa muškarci koji čine jedva 5% populacije uživaju 40% ukupnog seksa koji se događa u društvu, dok svi Alfa muškarci i neki od viših Beta, ukupno tek jedna četvrtina populacije, uživaju nevjerojatnih 78% ukupnog seksa koji se događa u društvu. Ostale tri četvrtine muškaraca se ili jedva snalaze ili žive u pustinji prisilnog celibata.


Evo što ovo znači: kada bismo postali potpuno seksualno otvoreno društvo i ukinuli svaki oblik sramoćenja ženskog promiskuiteta (ili serijske monogamije), to i dalje ne bi pomoglo seksualno frustriranim muškarcima. Kada bi se, recimo, kao rezultat poticaja citiranog gore, dogodilo 1000 novih slučajeva oralnog seksa, 780 od tih slučajeva bi otišlo kod samo 280 muškaraca - u prosjeku po tri svakom muškarcu. Tek 220 slučajeva oralnog zadovoljavanja bi bilo raspodijeljeno među ostalih 720 muškaraca - tek jedan svakom trećem muškarcu. Svaki član prve grupe bi bio zadovoljen u prosjeku po 3 puta, dok bi svaki član druge grupe bio zadovoljen u prosjeku po 0.33 puta. Od trećine oralnog zadovoljavanja se sigurno ne može svršiti. Nekako mi se ne čini da je tih 0.33 dovoljno za rješavanje duboko ukorijenjene seksualne frustracije.

Još gore od svega ovoga je to što hipergamija zbog fenomena predselekcije postaje sve jača kako društvo postaje promiskuitetnije. Što je veća ukupna količina seksa u društvu, to je veći dio koji ide Alfama. U gornjem primjeru, kada bismo dodali još 1000 slučajeva oralnog seksa u populaciju, poslije prvih 100 slučajeva odnos više ne bi bio 78% / 22, već 80% / 20%. Dok bismo došli do posljednje šarže od 100 slučajeva, ona bi bila distribuirana toliko povoljno za Alfe da bi oni dobili 90% novih slučajeva, a ovi tek 10%. To je poput gašenja vatre benzinom.

Evo konačnog rezultata teorije prelijevanja na stvarnom seksualnom tržištu:


I ne samo na seksualnom tržištu

Iako je stav tog malog broja muškaraca u osnovi pozitivan, zapravo je prilično kratkovidan i nanijet će društvu kao cjelini više štete nego koristi. Ako žele smanjiti seksualnu frustraciju, predlažem da se uhvate dekriminalizacije ili legalizacije prostitucije. To je alat koji daje potvrđene rezultate već milenijima i nije nimalo čudno da je feministički lobi žestoko protiv toga.

Imam sad reći nešto drugo. Najveća ironija u spomenutom slučaju što se digla galama oko nanošenja štete curi na slici. Ona je, kako mediji prenose, pretrpjela veliku bol od strane grozne patrijarhije (iako su žene te koje znatno više osuđuju žene zbog droljastog ponašanja) koja u svojoj zatucanosti i primitivnosti osuđuje njenu seksualnu slobodu. Trebamo zatući groznu patrijarhiju koja iz čiste pakosti proglašava promiskuitetne žene droljama, a muškarce junacima.

No kako je zapravo povrijeđena privatnost ove cure? Njena slika nije golišava. Ne vidi se nikakav intimni dio tijela ili nešto za što se inače očekuje da je na javnom mjestu skriveno. Na slici su samo njena usta ne nečemu. Mogla bi jednako tako jesti hot-dog i zezati se.

U međuvremenu, nikoga nije briga što je golo muško tijelo izloženo poruzi svijeta i što je netko bez njegovog pristanka izložio njegov seksualni život. No feministice, bijeli vitezovi i ostali majstori racionalizacije, u svom žaru za pronalaskom "žrtava" koje će im donijeti ugled i novac, nekako su propustili osuditi tu činjenicu.


Tko se laća dvostrukog standarda, od dvostrukog standarda i pogiba.

Oznake: teorija seksualnog tržišta, teorija prelijevanja, promiskuitet, alfa, beta, igrači, feminizam, bijeli vitezovi


- 11:24 - Komentari (7) - Isprintaj - #

četvrtak, 30.05.2013.

Penis kao oružje masovnog uništenja

Priča "Preživi ovo" objavljena je u časopisu "The New Inquiry" 26.07.2012. godine.


"Sirena", Allison Schulnik

Kada sam bila u šestom razredu osnovne, moja prijateljica Julija (izmišljeno ime) rekla mi je preko telefona da je upravo izgubila svoju nevinost sa susjedom koji ju je pronašao doma kako sama plače zbog prekida. Bila je kod kuće i plakala kada je pokucao na vrata i ona ga je pozvala unutra. Sjedili su zajedno na kauču gdje ju je tješio i onda ju je tamo izjebao. Bilo joj je 11 godina. Njemu je bilo 19.

Koliko se mogu sjetiti i vjerovati svom sjećanju od prije 17 godina, sjećam se da je Julija zvučala ambivalentno, pomalo iznenađeno i pomalo nesigurno. Nije se činila uznemireno ili kao ošamućeni zombi. Kada sam je upitala je li se željela seksati s njim, njen odgovor bio je neodređen. Nije mi rekla detalje i nisam je pitala, najviše zato što sam bila 12 i djevica, i nisam mogal zamisliti kako bi izgledalo takvo iskustvo. Možda sam pitala je li bio sladak. Mislim da je rekla da je bio visok.

U našem društvu, prepoznajemo ovaj čin kao silovanje, čin nasilja koji je u svim svojim varijacijama (na spoju, od stranca, nasilno, analno, oralno grupno) prihvaćen kao najgora moguća stvar koja se može dogoditi ženi - gora od ozbiljne prometne nesreće, dugog razvoda ili smrti roditelja. Najčešće se poistovjećuje s ubojstvom. Razara život i uništava dušu. Ako si žena, nikada ne možeš nastaviti naprijed od silovanja; možeš samo "naučiti" živjeti s tim, slično kao s iznenadnom sljepoćom ili paralizom. Ako te ne uništi, u najmanju ruku će te zauvijek promijeniti na gore. Ovo je jedina dopuštena istina o silovanju. Nema alternativa.

U svojih osam godina kao prostitutka, bila sam seksualno zlostavljana relativno malen broj puta. Na primjer, dva različita muškarca su me pritisnuli dolje i penetrirali bez kondoma, jednom vaginalno, a jednom analno. Prvi put je bio gotov toliko brzo da sam bila previše šokirana za ikakvu reakciju. Izvukao ga je vani da svrši poslije možda šest ulaza, poput zeca. Nije boljelo. U tom trenutku sam davala takozvanu senzualnu masažu, što je značilo da nije postojao nikakav implicitni dogovor za išta osim možda masturbacije rukom. Imala sam 22 godine.

Nakon što je otišao, pomalo sam postala bijesna. Ono što sam htjela nije bilo da ode u zatvor ili se suoči s nekakvom tjelesnom kaznom; htjela sam šansu da se derem na njega, verbalno ga spustim zato što je odučio da me može iskoristiti, drugo ljudsko biće, kako god želi i bez posljedica - što je na kraju i točno ocijenio. Htjela sam da se osjeti osramoćen.

Onda sam većinom zaboravila na to. Nisam prestala raditi. Nisam prestala uživati u seksu.

"Nisam mislila da je to najgora stvar koja mi se ikada dogodila," piše Jenny Diski o tome kakda ju je u dobi od 14 godina silovao stranac. "Bilo je to jako neugodno iskustvo, boljelo je i osjećala sam se uhvaćeno u zamku. Ali nisam imala osjećaj da sam posebno povrijeđena silovanjem, ništa više nego što bih bila bilo kojim drugim napadom na moju osobu i slobodu. 1961. nije išlo bez pogovora da je biti penetrirana protiv svoje volje spiritualno ubojstvo."

Odbijam zvati bilo koje od mojih loših seksualnih iskustava silovanjem dijelom zato što je njihov utjecaj na moj razum i zdravlje bio beznačajan u dugom roku. Iako feministi već desetljećima kritiziraju način na koji neke žene "ne kažu da je to silovanje", njihovi napori da označe silovanje kao potresnu internu krizu samo pogoršavaju problem. Pod tom definicijom, moja silovanja nisu dovoljno ozbiljna da se računaju. Nazvati ih silovanjima zvuči previše samo-omaložavajuće. Čini mi se kao ulaznica u klub u kojemu mi nije mjesto, ispunjen pacijentima s PTSP-om i djevojkama koje plaču u snu i ne mogu spavati noću. Automatski implicira razinu emocionalne štete koja se nije dogodila.

Druga prigoda (i dalje tijekom mojih dana kao masažerka) s klijentom ostavila mi je analnu ozljedu i akutnu bol s kojom sam pokušava živjeti godinu dana prije nego sam se predala i otišla na operaciju. Ljudi često dobivaju analne fisure, i mnogi ljudi koji nisu nikada bili silovani idu na isti zahvat kao i ja. Koštalo me 10 000 dolara i bila je dobra odluka. Svih slijedećih godina, uspijevala sam ponovno vršiti veliku nuždu bez plakanja. Moja doktorica, sitna, stara Židovka vedro mi je objašnjavala kako ću sasvim sigurno opet dobiti fisuru kada - za nju nije postojalo "ako" - rodim dijete. Sviđala mi se bez obzira na svoj pristup centriran na trudnoći. Imala je instrumente i mjerače koje mogu opisati samo kao medicinska dilda, i moljela sam je da ih ne stavlja u mene, ali morala je zbog dijagnostike. Kada je došlo vrijeme za moju operaciju, mama me odvezla u bolnicu i brinula se za mene sljedeći vikend, kada sam hramala po stanu u medicinskim mrežastim gaćicama koje su pridržavale vatu uz moju guzu kako bi upile krv. Nije nikada pitala zbog čega mi je bila potrebna operacija.

U činu koji me i dalje mistificira, opet sam se srela s tim klijentom otprilike mjesec dana poslije prvog susreta. To je bilo vrlo užurbano vrijeme u gradu i skoro sve sobe su bile zauzete, tako da smo se našli u najprljavijem hotelu koji sam ikada posjetila. Imao je samo jedan prozorčić i jedan ručnik za ruke u kupaonici. Nisam ga optužila za išta u prošlosti i on nije prešao nikakve granice. Ništa se nije dogodilo.

Poput Jenny Diski, "više mi se gadio moj silovatelj nego što sam se osjećala posramljeno ili kao da sam nešto izgubila." Silovanje kao takvo bilo je sitnica u usporedbi s onim poslije, što je stvarno bio problem i prekid mog života bez boli. Ali to što je učinio, njegova nesposobnost da to prizna ili se ispriča - "Od tebe ludim", rekao mi je nakon što je poderao moj anus - učinila me moćnijom od njega. Imala sam nešto što on nikada neće znati: koliko mi se patetičan i jadan činio, i koliko je malo imao mogućnosti povrijediti me na ijedan važan način.

***

Ideja da bi mogle postojati drugačije emocionalne reakcije na silovanje nije popularna. Sva silovanja su jednako traumatska i svi koji sugeriraju drukčije su označeni kao "opravdavatelji silovanja". Neoprostivo je javno propitkivati mitologiju statusa silovanja kao uništenja svake žene koja ga proživi. Camille Paglia, koja je bila napadnuta sa svih strana zbog svog mišljenja o silovanju (i drugih stvari), rekla je da je "silovanje vrijedno bijesa, ali da smatra da su propaganda i histerija oko silovanja jednako vrijedne bijesa". Nikada neću zaboraviti njen intervju u Spinu, gdje je s čitateljima podijelila priču poznanice koja je bila silovana i pronašla psihološko savjetovanje mnogo štetnijim nego korisnim zbog nesposobnosti da je usmjeri oporavku. "Cijeli sustav je dizajniran da se osjećaš unakaženom i oštećenom do kraja života," rekla je Paglia."Od toga se osjećala još gore."

1998. godine, spisateljica Fay Weldon sugerirala je da, iako je silovanje užasan i ozbiljan zločion, nije sam po sebi "najgora stvar koja se može dogoditi ženi". Objasnila je ovo dodatkom da "naravno, ako si živa, sigurna i neoštećena poslije toga", ali svejedno se suočila s nevjerojatnom količinom uvreda i optužbi. Povrijedila je sve žene svojim "ekstremno opasnim" komentarom, otežala je ženama "izlazak" i "pričala je gluposti". Nadam se da je barem meni dozvoljeno reći da moja silovanja nisu ni izbliza najgore stvari koje su mi se ikada dogodile. Nisu čak ni u prvih pet najgorih. Nisu najgore što mogu zamisliti da bi se moglo dogoditi meni ili bilo kojem čovjeku. Naravno, mogu zamisliti silovanja mnogo gora od mojih, ali ideja da bi mogli postojati "stupnjevi silovanja" također nije popularna.

Iako neki feministi tretiraju "silovanje = uništenje" kao svetu kravu, ideja da me muškarac može uništiti svojim penisom čini mi se kao najpotpuniji izraz starinskog ženomrzstva na svijetu. Zdrav razum nam nalaže da je mnogo opasnije inzistirati mladim ženama da ih je slomio neželjeni seks nego predložiti da svejedno imaju sretnu, zdravu i seksualno ugodnu budućnost ispred sebe unatoč seksualnom napadu. Weldon je došla do istog zaključka kada je rekla da "definirati to kao nekakav posebno grozan zločin moglo bi biti kontra-produktivno".

Slično tako, Germaine Greer je ustvrdila "nisu žene te koje su odredile da je silovanje tako užasno, već muškarci. Jedino oružje koje vrijedi u slučaju silovanja je penis, koji je konceptualiziran kao razoran." Kada odbijemo prihvatiti mogućnost da bi silovanje za ženu možda moglo biti nešto manje od tsunamija emocionalnog i mentalnog razaranja, uspostavljamo fantaziju apsolutne muške moći i apsolutne ženske ranjivosti. U osnovi, klanjamo se tradicionalnom vjerovanju da ženinu vrijednost, samopoštovanje i mogućnost funkcioniranja unutar društva određuju jedino kako seksualno koristi svoje tijelo.

Što objašnjava tako ekstreman pristup od inače progresivnih ljudi? Možda ih motivira odbijanje našeg društva da se pozabavi silovanjem s toliko žara i podrobnosti koliko bi moglo. Forenzička evidencija prolazi bez testiranja, optužbe za silovanje (posebno optužbe seksualnih radnica) se ne shvaća ozbiljno i žrtvama silovanja uskraćena je hitna kontracepcija. Diskusije o silovanju uvijek iniciraju žene za žene, dok se od muškaraca ne očekuje govoriti ili misliti o ovom zločinu jer ih, kao i druge nasilne zločine, čine znatno češće.

Ali naša kultura ne može se pozabaviti sa silovanjem s jasnoćom koju tema zaslužuje jer se i dalje ne možemo pozabaviti seksom s jasnoćom koju zaslužuje. Ideja da je silovanje aseksualni čin nije to nimalo poboljšala, ni neće. Kako aktivistica i spisateljica Wendy McElroy ističe, "za silovanje može biti jednako puno motiva kao i za ubojstvo i druge nasilne zločine." Inzistirati da se kod niti jednog silovanja ne radi o seksu, već individualnom muškarcu koji širi patrijarhalni mandat i teror tako što demonstrira svoju "moć" nanosi nam svima štetu.

Ovo otužno stanje stvari trebalo bi potaknuti iskren razgovor, ne sprječavati ga. Ne bismo trebali tako očajnički pokušavati uspostaviti ozbiljnost silovanja da stigmatiziramo inteligentan razgovor o njemu. Iako se žrtve pljačke mogu osjetiti tužno i uznemireno poslije svojih napada, ne očekujemo od njih da godinama pohađaju terapiju i da se do kraja definiraju kao "preživjeli pljačke", pa ipak i dalje prepoznajemo da je oružana pljačka ozbiljan zločin.

Aktivisti koji se i dalje drže opisa silovanja kao ultimativnog horora shvaćaju nijanse kao priejtnje. Misle da, ako se prihvati da silovanje nije najgore moguće ljudsko iskustvo, postat će još češće ili prihvaćeno. Nema nikakve racionalnosti iza ove paranoje. Nemam probleme s osjećanjem bijesa, simpatije i suosjećanja kada čujem o silovanjima drugih žena, iako to ne osjećam za svoja. Nikada nisam pomislila da bi nečije tuđe silovanje trebalo proći bez suđenja, iako nisam nikada optužila muškarce odgovorne za moje, kao što nisam pomislila ni da bi silovanje trebalo ozakoniti ili učiniti manje kažnjivim zato što se ja nisam raspala od njega. Čak je i Paglia, koja je kritizirala histeriju silovanja, rekla da bi "rado pronašla počinitelja i kaznila ga nožem". Skepticizam o priči univerzalnog užasa poslije silovanja nije isto što i oprost.
...
Ljudi koji ponavljaju verziju da je svako silovanje isto misle da pomažu, ali pomaganje ne znači izmisliti ogromnu bol tamo gdje je nema i onda se poistovjećivati s njom. Istina koja se trenutno ne uklapa u našu društvenu priču je da žena može biti silovana i nastaviti sa svojim životom, čak i imati daljnje romantične i seksualne odnose bez savjetovanja, te neće stalno razmišljati o tome ili se smatrati drukčijom ili misliti o sebi kao "preživjeloj". A po našoj skripti, žene jednostavno nisu dovoljno snažne za podnošenje toga. Od žena se očekuje da ih to uništi i da nastave postojati samo kroz izuzetan napor i pomoć, te da zauvijek ostanu "preživjele" (mnogo više emancipira nego "žrtva"). Silovanje nam određuje bića zato što naša bića i dalje potječu iz naših seksualnih povijesti.

Dok su muškarci glavni provoditelji tjelesnih napada, isto tako su i glavne mete, a od njih rijetko očekujemo da budu emocionalno oštećeni napadom - i seksualnim i ne-seksualnim. Iako postoji malen porast svijesti o muškim žrtvama silovanja, to je i dalje crna rupa u većini diskusija. Silovanje u zatvoru je istodobno i nacionalna epidemija i nacionalna šala. Iako taj pogled ima veze i s rasizmom, većinom dolazi iz opće antipatije prema [bilo kojem obliku] muške patnje. Ta razlika naglašava seksizam iza našeg shvaćanja ženskog silovanja (ta fraza je potpuno redundantna, s obzirom na to da je silovanje uspješno redefinirano kao "muška agresija protiv žena"). Ženama su potrebi centri za rješavanje kriza, udruge, poticaji, marševi i klanjanje zbog proživljene traume, no muškarce nitko nikada ne spominje.

Julijino i moje prijateljstvo opustilo se s godinama. Njena majka je dobila rak i pobijedila ga. Julija je bila popularna u srednjoj školi i imala nekoliko ozbiljnih veza. Išla je na faks blizu svoje kuće i igrala nekoliko sportova. Činila mi se sretnom, no moje neznanje o njenom unutarnjem životu moglo bi biti shvaćeno kao dokaz njene emocionalne boli. Možda je iznutra bila korodirana i očajna, trajno oštećena. Možda smo se s vremenom udaljile zato što ja s 12 godina nisam bila puna suosjećanja kada mi je pričala o tom danu na kauču.

Ili je možda bila stvarno sretna i uspješna kao što sve upućuje.

A što je s mojim silovanjem? To je bio još jedan incident na poslu kojeg još nisam navela. Klijent kojeg sam vidjela već nekoliko puta i koji mi se sviđao - opet je bila masaža u pitanju - rekao je da želi samo staviti kondom i da mu sjedim u krilu, kako bismo bili blizu. Pomalo sam se složila i onda je stavio svoje ruke na moje kukove i ušao unutra. Opirala sam se ali me držao na mjestu, uhvatio me i držao u rukama. Rekla sam mu "ne" i "prestani", ali nije odgovarao. Počela sam plakati i onda me pustio. Nije bilo nikakvog nasilja. Nisam ga se bojala i nije me boljelo, ali je bilo užasnije od drugih zbog osjećaja izdaje.

Pobjegla sam u kupaonicu i zaključala vata. Pokucao je i pitao me da izađem. Pitao je što nije u redu. Iznad slivnika je bilo veliko ogledalo i u njemu sam promatrala kako plačem sve dok nisam napokon sjela i smirila se. Pokušala sam mu mirno reći da sam u redu, ali da bih ga molila da ode. On nije htio. Koliko god sam ga molila, jednostavno je odbijao. Morala sam izaći iz kupaonice i biti s njim, dati mu da me zagrli i drži za ruku kako bi me utješio. Morala sam igrati ulogu ljubavnice koja je doživjela nekakav živčani slom ali je dopustila da je utješi stariji muškarac.

To je bio najgori dio, mnogo gori od samog silovanja. Bilo je groteskno i odvratno iskustvo kada sam morala glumiti i zamijeniti svoju realnost zbog nečijeg hira.

Ali barem je trajalo samo minutu, i onda je završilo.

Izvor: Preživi ovo, The New Inquiry, Charlotte Shane

Oznake: silovanje, seks, feminizam, bijeli vitezovi


- 17:35 - Komentari (14) - Isprintaj - #

utorak, 07.05.2013.

Bullshit detektor u znanosti: ekonomsko zlostavljanje

Jučer sam vodio zanimljivu raspravu o tome jesu li neke studije koje imam na stranici relevantne za nas ili čak u svojim sredinama. U sklopu toga pojavilo se zanimljivo pitanje koje je vrlo važno za sposobnost kritičnog razmišljanja i filtriranja svih informacija koje nam danas dolaze podjednako iz laičkih i znanstvenih izvora: kako odrediti vjerodostojnost studije? Kao primjer kriterija za rasuđivanje, evo dvije analize:

A) Svaku treću ženu u hrvatskoj partner zlostavlja ekonomski - Klasnić, K., Sarnavka S.; Konstrukcija i evaluacija skala namijenjenih mjerenju prepoznavanja i iskustava ekonomskog nasilja nad ženama u intimnim vezama; FFZG, B.A.B.E.; 2013.

U obranu ovog istraživanja koje je stajalo vrtoglavih 80 000 kn, nisam siguran je li tako ispalo zbog namjere ili razine stručnosti autorica, ili su samo mediji napuhali tvrdnje i time dali pogrešan dojam, no svejedno će poslužiti kao dobar model nekih manjkavosti u znanstvenim radovima u ovom području. Kao prvo, pogledajmo kako je sastavljen upitnik:

...kvalitativnu analizu triju skupina žena pomoću dubinskih intervjua: 1. žena žrtvi obiteljskog nasilja (bivše ili sadašnje štićenice sigurnih kuća na području Zagreba), 2. žena u intimnim vezama kod kojih ne postoji službeno evidentirana povijest nasilja od strane intimnog partnera te 3. žena čiji se muževi ili vanbračni partneri liječe od ovisnosti o kockanju (otprilike 10 žena iz svake skupine).

Jednom kada su te tri skupine od po 10 žena navele kakve su oblike nasilja iskusile, po tome je dizajnirana skala po kojoj žene mogu kvantitativno izraziti koliko se koji oblik nasilja odnosi na njih. Do sada sve ok (naravno, ako izuzmemo slona u sobi u obliku ne-uključivanja niti jednog muškarca u intervjue, kao da ta demografska skupina ne može nikada trpiti nasilje).

Ovisno o okolnostima, anketno će istraživanje biti provedeno ili na reprezentativnom uzorku žena Republike Hrvatske (N=600) ili na prigodnom uzroku žena grada Zagreba koje su u intimnim vezama (N=200).

Uzorak je u redu. No problem nastaje u tumačenju rezultata. Recimo, pogledajmo ove rezultate.

A1) Razvodnjavanje i navođenje na odgovor
Žene u uzorku iskusile su sljedeće pojave:

- partner višekratno prigovarao načinu na koji partnerica troši vlastiti novac (15,4%)


- dovodio je u situaciju da je morala lagati o cijeni nečega što si je kupila (13,5%) ili je kupljeno morala skrivati (13,1%)
- bez njezina je znanja ili dopuštenja uzimao njezin ili zajednički novac (13,4%)
- donosio važne odluke o ulaganju ili trošenju njezinog ili zajedničkog novca bez dogovora s partnericom (10,6%)
- ponašao se kao da je njegov novac samo njegov, a njezin je novac zajednički (9,8%),
- onemogućavao partnerici da vlastiti novac troši onako kako ona želi (8,9%),
- dovodio je u situaciju da nema novca za osnovne životne potrebe poput hrane, režija, odjeće (8,4%)
- branio joj da troši vlastiti ili zajednički novac (7,7%)
- tajio joj informacije o stanju zajedničkog računa (7,3%)


Kao prvo, nailazimo na problem subjektivnosti, odnosno unošenja ekstremnih vlastitih kriterija u nešto što bi trebalo biti objektivno istraživanje. Naime, "partner višekratno prigovarao načinu na koji partnerica troši vlastiti novac (15,4%)" nije nasilje. Nigdje se na navodi upotreba sile, prijetnje, prijevare ili nečeg sličnog. To vodi do razvodnjavanja pojma "nasilje" do samog besmisla. Ekvivalent bi bilo istraživanje o tome koliko su muškarci imali seksualnih partnera gdje se zaključak donosi na temelju odgovora "koliko ste žena poljubili" u životu. To jednostavno nije ista kategorija. Dapače, uvredljivo je za sve one žene kojima je partner stvarno na silu oduzeo kreditnu karticu i zaprijetio im ako se usude zaposliti.

Isto tako, "bez njezina je znanja ili dopuštenja uzimao njezin ili zajednički novac (13,4%)" je u suprotnosti sa sljedećim indikatorom "branio joj da troši vlastiti ili zajednički novac (7,7%)". Ukoliko on mora nju pitati za dopuštenje za uzimanje zajedničkog novca, te je nasilje ako ne pita, zašto je onda nasilje ako ona mora tražiti njegovu dozvolu? Ili uzimanje zajedničkog bez pitanja nije nasilje ili jest, odlučite se.

Štoviše, sve ovo ispada pogotovo licemjerno kada se jedna od skupina žena koje su sastavljale upitnik sastojala od žena s muževima na liječenju od ovisnosti o kockanju. Izgleda da, ako one prigovore muževima što troše svoj novac na kockanje, to je sve u redu, no ako muškarac prigovori ženi o njenom novcu iz bilo kojeg razloga, to je nasilje. Isto tako, siguran sam da su muževi kockari vrlo često dovedeni u tobože nasilnu situaciju da su morali "skrivati kupljeno", no tu se nitko nije bunio.

Iz svega toga izveden je sljedeći zaključak:

Gotovo svaka treća žena u Hrvatskoj (ili 29%) koja živi u intimnoj vezi s partnerom doživjela je ekonomsko nasilje. Novine zatim to dodatno napuhuju na "svaka treća" s ciljem stvaranja moralne panike.

Samo jednu kategoriju nasilja? Možda baš jednu od ove tri s očitim problemima koje sam naveo? Dvije kategorije? Pet? Svih osam? Ne znamo. Uzevši u obzir da je najbenignija i najšira kategorija tek na 15%, nisu velike šanse da je bila potrebna kombinacija vrsta nasilja da bi se ženu opisalo kao ekonomski zlostavljanu.

Sve ovo nam daje osnovane razloge vjerovati da je studija provedena s nekom skrivenom agendom koja je dovela do formuliranja pitanja kako bi bio potvrđen unaprijed donesen zaključak, a ne utvrđena objektivna istinitost hipoteza istraživanja. Umjesto da se iz podataka izvede zaključak, iz zaključka su prikupljeni podaci. U najgorem slučaju, studija je maliciozna. U najboljem, treba uzeti rezultate s oprezom.

A2) Histeriziranje suprotnih podataka
"Zanimljivi su i podaci koji se odnose na ekonomsko nasilje nakon prekida braka ili veze, jer je ... gotovo 8% žena moralo otići iz partnerova stana ili kuće iako su u tu nekretninu zajednički ulagali."

Čak 8% žena moralo je napustiti partnerovu nekretninu, iako su oboje ulagali u nju! Podatak zvuči šokantno dok se ne uzme u obzir da to mora značiti da, osim ovih 8% koje su doživjele najgore moguće - bile izbačene iz zajedničkog ulaganja - ostaje miks od 92% razvedenih/single žena koje su poslije prekida braka ili veze doživjele nekakav drugi ishod: ili pošten za oboje ili nepoštena prema muškarcima. Razlikujući to u čijem je vlasništvu nekretnina i, ako je samo nečija a ne zajednička, tko je ulagao u nju tako da stekne neku razinu prava kao da je zajednička, ostali mogući ishodi za žene su:

a) ostale u vlastitoj nekretnini u koju partner nije ulagao (pošteno)
b) ostale u vlastitoj nekretnini, iako je i partner ulagao u nju (nepošteno prema muškarcima)
c) otišle iz njegove nekretnine u koju nisu ulagale (pošteno)
d) ostale u njegovoj nekretnini u koju nisu ulagale (nepošteno prema muškarcima)
e) ostale u zajedničkoj nekretnini zajedno s partnerom (pošteno)
f) ostale u zajedničkoj nekretnini, a partner morao otići (nepošteno prema muškarcima)

Kolika je šansa da opcije b, d i f također ne čine barem 8% ishoda razvoda / prekida? Kolika je šansa da opcije a, c i e čine svih ostalih 92% slučajeva? Studija ne kaže.

Popis ne sadrži mogućnost "otišle iz vlastite nekretnine u koju partner nije ulagao (nepošteno prema ženama)")" jer je, sasvim očigledno, ta mogućnost mnogo gora od odlaska iz njegove nekretnine u koju se ulagalo ili zajedničke nekretnine pa bi zasigurno bila navedena da se ikada dogodila ili bi bila ubrojena u spomenutih 8%.
Isto tako studija ne spominje je li tih 8% žena prisiljenih na odlazak iz nekretnine u koju su zajednički ulagali dobilo nekakvu drugu kompenzaciju, kao recimo automobil, drugu nekretninu, uzdržavanje, nadprosječno visoku alimentaciju i sl. Ovaj podatak sam po sebi ne znači apsolutno ništa, kao da sam izbrojao stabla u nekom parku i ostao na tome, ne usporedivši ih ni s čime.

Za usporedbu, pogledajmo drugu studiju jednom citiranu na ovom blogu:

B) Zašto žene stvarno vole narcisoidne psihopate
Ovdje su karakterne osobine mračnog trojstva utvrđene objektivnim, univerzalnim testom MACH-IV koji mjeri sljedeće:

- narcisoidnost - grandiozni pogled na samog sebe, osjećaj zasluživanja, egoizam
- makijavelizam - manipulacija, eksploatacija drugih, upotreba prijevare i cinično odbacivanje moralnosti zbog fokusa na sebe
- psihopatstvo - impulzivna sklonost uzbuđenjima, sebičnost, okrutnost, nesposobnost empatije za druge, odsustvo žaljenja ili osjećaja krivnje

... i postavljena je hipoteza da ljudi s osobinama mračnog trojstva (izraženim jednim, dvoje ili troje navedenih) imaju više seksualnih partnera i općenito su seksualno privlačniji.

B1) Test ne razvodnjava osobine i ni na koji način ne navodi na odgovore ili zaključke kao što radi prva studija. Ono što je još važnije, ne ovisi o jednostavnom odgovoru da/ne, već je stupnjevit i omogućava praćenje korelacije na više razina.

Ukoliko primjenite ovaj test na bilo koji slučajni uzorak, sigurno je da ćete dobiti normalnu distribuciju osobina - veliku većinu blizu prosjeka, te određen dio znatno ispod i znatno iznad. Onda ih možete sortirati po drugim osobinama koje slijede neku drugu distribuciju i tako uspoređivati. Razlika između dva grafa je korelaciju koju tražite i po kojoj donosite zaključke.


B2) Pitanja za upitnik formulirana na temelju prosjeka populacije, ne ekstrema
Druga pozitivna odlika ovog istraživanja je to što je uzorak slučajan unutar jednog sveučilišta. Istraživači nisu posjetili zatvor kako bi formirali pitanja za test, već su uzeli populacijske prosjeke. Ali, reći ćete, isto kao i u prošlom istraživanju, samo smo skupili neki uzorak, testirali ih i pitali. Možda su lagali o svojoj seksualnoj prošlosti. Ili možda njihov uspjeh nije rezultat mračnog trojstva, već dobrog izgleda ili nečeg trećeg. Naravno, te druge faktore su provjerile druge studije.

Dating Preferences of University Women: An Analysis of the Nice Guy Stereotype
Young Women's Dating Behavior: Why/Why Not Date a Nice Guy?

B3) Multifaktorska analiza, više ishoda, ne ovisi isključivo o samo-opisivanju
U ovom slučaju, opet je prikupljen reprezentativan muški uzorak i utvrđena distribucija osobina mračnog trojstva unutar uzorka, kao i broj seksualnih partnerica. Zatim su slike svih subjekata dane grupi žena na ocjenjivanje, te je svaki subjekt dobio i prosječnu ocjenu izgleda od 1 do 10. Time je isključena mogućnost da studenti sami ocjenjuju svoj izgled pa da oni s više mračnog trojstva umišljeno sami sebe opišu ljepšima nego što jesu. Korigirano za razlike u njihovom izgledu, subjekti su opet imali mjerljive razlike u seksualnom uspjehu koje su korelirale s njihovom razinom osobina mračnog trojstva.

Čak i ako kažemo da su ova istraživanja reprezentativna samo za svoje sredine (npr. uzorak s američkog kampusa samo za SAD), pa stoga možda ne vrijede za cijeli svijet, moguće je lako provesti meta-analizu nacionalnih studija, iz koje će se pronaći interval pouzdanosti rezultata za ostatak svijeta gdje istraživanja još nisu provedena. Isto je učinio i David Schmitt sa Sveučilišta Bradley u Illionisu, kada je istražio isto na uzorku od 35 000 ljudi iz 57 zemalja i pronašao istu povezanost. "Čini se da je ova pravilnost univerzalana diljem svijeta," rekao je. Sve ovo upućuje na to da se studiju može uzeti kao ispravan izvor podataka.

Zaključak: kada radite ili analizirate studiju, uvijek morate obratiti pozornost na njene slabe točke - odnos korelacije i uzroka, oslanja li se isključivo na izjave ili mjeri i neke objektivne stvari, navodi li na odgovore, te poklapaju li se zaključci istraživanja sa stvarno prikupljenim podacima. Sve drugo je nepošteno prema vašem čitateljstvu.

Oznake: znanost, mračno trojstvo, zlostavljanje, feminizam


- 12:33 - Komentari (16) - Isprintaj - #

petak, 03.05.2013.

Što se događa u spavaćoj sobi, ostaje u spavaćoj sobi

Prava dama skida svoj dignitet sa svojom odjećom i čini sve što može da bude kurva. U drugim trenutcima, možeš biti skromna i ponosna koliko god tvoja osobnost želi.
- Robert A. Heinlein, američki sci-fi pisac

Današnji članak je prvenstveno za žene, iako će i muškarcima biti poučan, a možda i koristan ako ga pokažu boljim polovicama, ili se samo potapšaju po leđima ako to imaju. Bilo bi zajedljivo reći da je Heinleinov citat nešto što je većina žena danas zaboravila. Preciznije bi, pak, bilo reći da je to realnost koju je feminizam, s ciljem transfera seksualne moći prema ženama, uspješno zakopao ispod brda dezinformacija. Stoga je danas, pod krilom još donekle razumnog pojma "silovanja u vezi/braku", vrlo popularna izjava da "žena nikome ne duguje seks, te će ga partneru pružiti samo ukoliko to i ona želi [tada i na takav način]". AKA slogan emancipirane žene koja kontrolira svoje tijelo, a ne oni perverzni, patrijarhalni i seksistički muškarci. Naravno da ne duguje, no...

Problem popularizacije pružanja seksa partneru isključivo kada partnerica to želi vjerojatno je jasan svima koji u svom vlasništvu imaju slatko krznato stvorenje poznatije kao "čovjekov najbolji prijatelj" ili jednostavno "pas". Ako imate psa, vjerojatno ste uskladili život s njegovim potrebama i barem jednom dnevno ga vodite vani na mokrenje i ostalo. Nema iznimki. Ako je kiša, valja vam ponijeti kišobran. Ako ste bolesni ili spriječeni, zamolit ćete nekoga drugoga da izvede psa. Ukoliko to ne obavite, gotovo je sigurno da će se tijekom noći olakšati po tepihu i stvoriti ogroman problem. Kada je čovjek prihvatio brinuti se za drugo živo biće, ima odgovornost brinuti se za njegove potrebe. Ukoliko to ne čini, može kriviti samo sebe za neminovne posljedice.

Što hoću reći ovom pričom? Ako neke žene imaju pse i neke žene imaju muževe, iz toga slijedi da neke žene tretiraju svoje muževe gore od svojih pasa.

Možda ćete reći da se ovo ne može dokazati osim anegdotalno, i moguće je da ćete biti u pravu. No po svoj dedukciji iz brojnih razgovora s muškarcima i ženama, bez obzira na bračni status, bizaran stav da nema seksa ukoliko i ona to ne želi rašireniji je nego što mislite - dapače, nije čak ni rijedak. Desetljeća laži o temeljnim biološkim istinama i feministička propaganda već su nanijele znatnu štetu muško-ženskim odnosima i stvorile cijelu generaciju koja kolektivno odbija razumjeti da će izgladnjeli čovjek potražiti hranu drugdje ako mu nije dostupna kod kuće. Bilo to s prijateljima, ljubavnicama ili prostitutkama, osnovna misao je uvijek vođena neutaženom potrebom, te uvijek gotovo ista:

"Moja supruga više ne želi voditi ljubav"
aka
"Kada su došla djeca, jednostavno je izgubila interes."
aka
"Seksamo se samo kada se ona osjeća posebno."


Da, reći ćete, ali možda je njoj stvarno teško ili dosadno zadovoljavati njegove seksualne potrebe. No mora se uzeti u obzir da je brak sasvim dobrovoljna institucija, u koju ljudi ulaze bez ikakve prisile isto kao što ih nitko ne sili da nabave psa. Ako se ne možeš ili ne želiš brinuti o svom psu, trebaš osigurati da se pobrine netko drugi.

Žene koje izgladnjuju svoje muževe potpunim ili gotovo potpunim uskraćivanjem seksa su u ipak manjini. Većina primjenjuje mnogo perfidniju taktiku: nude tako bezukusno i uobičajeno jelo ("ajde kad baš moraš - ja ću raširiti noge, ti obavi sve ostalo ako imaš volje") da muškarac jednostavno izgubi volju za tim i poželi večerati negdje drugdje. Zatim dolazi neizbježno čuđenje zašto je muškarac u pitanju postao skloniji igranju video igara, pornografiji ili spavanju pred televizijom nego dolasku u krevet. Negdje tu se nalazi i legendarna hrčkolika izjava tipične takve žene kada sazna da joj je muž nezadovoljan: "Zašto bi muškarac otišao vani u fast-food kada ga doma čeka filet mignon?"


Ne želim biti grub, no ono čemu muškarci nisu skloni je seks s ofucanim, zapuštenim, debelim ženama koje su odrezale kosu i samo se izležavaju u pidžamama i bakinim gaćicama i sve njihove prijedloge dočekuju s "ti si perverzan", "to je odvratno" i "nema šanse". Ti isti muškarci prilično su zainteresirani za seks s mladolikim (pazite: ne mladim - mladolikim!) ljubavnicama ili prostitutkama, koje su očuvale svoje ženstvene figure, elegantno se odijevaju i voljne su im pružiti seks kakav muškarci žele i kada žele.


...
...
...

Sada kada ste prestale vrištati da sam seksistička svinja, molim vas da duboko udahnete i poslušate do kraja. Shvaćam da neke žene poslije poroda imaju velikih problema s vraćanjem vitkosti (BMI između 18 i 22), pa čak i "normalnosti" (zdrav ali umjereno punašan BMI 23-25), ali kladim se da to zna i većina muževa. Isto vrijedi i za starenje. To uopće nije ono o čemu govorim. Zamislite još jednom dvije vrlo slične žene, dvije sestre: recimo da jedna sestra pazi na sebe, održava svoje tijelo, lijepo se odijeva, zadržala je svoju dugu kosu unatoč povećanom trudu koji iziskuje, i trudi se udovoljavati svom mužu. Druga sestra nosi trenirke i široke ogrtače za pretile, odrezala je svoju kosu na "dječački" dok je bila trudna i neće maknuti malim prstom za svog muža. Imate li ikakvih dvojbi o tome čiji će muž imati motivaciju varati? To nisu genetske razlike - naprotiv, psihološke razlike su učinile da se druga sestra jednostavno prestane truditi, i njen izgled je samo odraz tog način razmišljanja koji proždire naše nesretno društvo. Svaki aspekt njenog odijevanja i brige za sebe vrišti "nije me briga jesam li ti privlačna ili nisam!" i njenom mužu i svima uokolo.

(Situacija kada je obrnuto i žena pomalo gubi privlačnost prema Beta mužiću je znatno različita jer, za razliku od muškaraca koji jasno izražavaju svoje želje kakvu bi suprugu htjeli, žene umjesto toga često posežu za dramom, testovima i solipsizmom. U toj situaciji muškarac ne zna što bi trebao promijeniti, dapače naveden je na pogrešno.)

Sama debljina, iako ste možda pomislili da se radi o tome, nije problem iako žene vole koristiti to kao izgovor. Mnogi muškarci toleriraju punije žene, a manjina ih voli, i rekao bih da će prosječan muškarac čija je supruga nabacila previše oblina i dalje biti seksualno zadovoljan njom ako se potrudi privući ga na svaki drugi način. Ne vjerujete? Pogledajte malo po internetu i svu "BBW (Big Beautiful Woman)" pornografiju koja postoji. Naravno da je poželjno imati vitko tijelo (koje je sasvim održivo razumnom prehranom i redovitom vježbom), no dotjerivanje i stav isto imaju utjecaja, pogotovo kada je žena već udana za muškarca kojeg želi privući.


Ukoliko želite zadržati muža sretnim u seksualnom smislu, najbolji savjet koji imam je izbaciti riječ "ne" iz vašeg riječnika. Kao što je bilo koja žena starija od 16 primijetila, muškarci su po ženskim standardima perverzni - sve ih uzbuđuje! Da, mnogo toga što ih uzbuđuje je "fuj", neugodno ili smiješno mnogim ženama, ali što onda? Moraš li osobno ocijeniti da je pseća hrana ukusna prije nego mu je daš? Dokle god te ono što tvoj muž želi u krevetu ne povrijeđuje ili te ne čini zabrinutom za njegovu muškost, koga briga o čemu se radi?

Recimo, već si stotinama puta imala njegovu spermu u sebi - je li važno što je želi ponekad smjestiti na tvoju guzu, grudi, trbuh, kosu ili lice? Ne, u pravilu nema ugodan okus, ali Ionako se ne seksaš zbog toga. Želi li te zavezati? Pusti mu! Zaboga, svakog dana mu povjeravaš svoj život, zašto bi ovo bilo drukčije? Je li veliki napor ili opasno za zdravlje nositi hulahopke i seksi gaćice zbog njega? Nekada si se igrala uloga i presvlačenja i to što si odrasla ne znači da bi bilo loše obući se kao medicinska sestra ili što već on voli. Možda ti se i svidi. Čak i ako se bojiš nečega (npr. analnog seksa), nemoj ga odmah odbiti. Razmisli, istraži, vidi možeš li se kako prilagoditi i zatraži od njega da bude vrlo strpljiv. Ako ipak ne možeš to što traži, probaj doći do nekakvog kompromisa ili ga odbij taktično, a ne s "to je perverzno!" Sve to će učvrstiti vaš seksualni život.

(Naravno, ukoliko je neka želja stvarno bizarna ili krši originalni cilj svega ovoga (recimo, htio bi imati seks u troje), tu možeš povući crtu. Naravno, ukoliko prihvatiš realnost da bi prostitutka kao treća žena bila tu samo da vam ispuni fantaziju (gledanja televizije utroje, naravno) i da ne želi tvog muža, već samo obavlja posao, možeš i to, no tko voli nek izvoli...)

Nažalost, kod manjine muškaraca - one kojoj gravitira većina žena (koja ironija, eh?) - sve ovo gotovo ništa ne pomaže. S pravim Alfom i super-Alfom, koji je zbog svog statusa, preselekcije, izgleda i igre zatrpan prilikama s lijepim ženama, gotovo je neminovno da će se uskoro početi događati prijevare ili ostavljanje bez obzira na to koliko žena pazi na sebe. Toj biološkoj razlici nema pomoći, no žena se može od nje zaštititi tako da se ne uda za Alfu, a pogotovo ne za fizički vrlo privlačnog Alfu. Muški spol je jednostavno genetski predodređen za traženje raznolikosti, tako da je neminovno da će se kušnja za nečim drugim pojaviti prije ili poslije, makar samo kao drska ali zavodljiva misao. Tada će njegove opcije i moral odrediti što će se dogoditi dalje, tako da ti je u interesu imati nekoga moralnog tko ima dovoljno opcija da ti bude privlačan,a opet ne toliko da je stalno u napasti. No o tom potom...

Oznake: seks, feminizam, savjeti, žene, brak, veze


- 20:23 - Komentari (37) - Isprintaj - #

srijeda, 13.03.2013.

Etimologija feminizma

Kako se vrlo često pojavljuje pitanje "što ja to imam protiv feminizma", dolazi i do zabune o čemu ja točno govorim. Onaj tamo tip je protivnik feminizma? OMG, koja je to desničarska konzerva! Mora da potječe iz ruralne sredine, sluša Thompsona i baca kamenje na gay parade! U neku ruku je takva reakcija i razumljiva: naime, ako feminizam shvatimo kao "osnovna ljudska prava", normalno da je gadljiv bilo tko tko ljudima brani njihova prava.

No što zapravo znači feminizam? Ovo će biti samo grubi, brzi seks prikaz, no mislim da će razlika biti jasna.

Feminizam 1. vala


Feminizam 1. vala je feminizam koji se pojavio na samom kraju 19. i trajao do prve polovice 20. stoljeća. Njegovi najpoznatiji aktivisti i aktivistice poznati su kao "sufražetkinje". Sufražetkinje su se zalagale za mnoga, ali ne baš sva prava od onih koja danas smatramo osnovnim. Prioriteti su bili pravo glasa, pravo vlasništva, i pravo naslijeđivanja.

Feminizam 2. vala


Feminizam 2. vala je feminizam koji se pojavio poslije 2. svjetskog rata i ticao se ne samo postojanja, već jednakosti prava. Glavni ciljevi tog feminizma bili su jednakost plaća i prilika na radnom mjestu, preuzimanje kontrole nad vlastitim tijelom (kontracepcija i abortus), uvođenje "razvoda bez krivnje" (naspram postojećeg za koji je bilo potrebno dokazati varanje ili okrutnost) te uklanjanje diskriminacije tipa samo-muški fakulteti ili mjesta u kojima je pristup dozvoljen samo muškarcima (npr. Londonska burza do 1970.).

Po mom mišljenju, 99% prava stečenih feminizmom 2. vala su nešto najnormalnije i što nikako ne bismo smjeli ograničiti ako želimo reći da živimo u pravednom društvu gdje su svi slobodni i uživaju jednakost.

Ipak, može se reći da se prve negativne (iako ne nužno nepravedne) posljedice po društvo pojavljuju u ovoj fazi. Biološki duboko ugrađena ženska hipergamija biva oslobođena pritiska ograničenih resursa i igra postaje glavni kriterij seksualnog odabira. To vodi patnji velikog broja muškaraca kojeg je ta promjena uhvatila na prepad, razaranju tradicionalne obitelji, padu nataliteta, strelovitom rastu samohranog roditeljstva, te samo po sebi prijeti demografskoj stagnaciji ili čak izumiranju društva. Istodobno je čak i moguće da nimalo nije pridonijelo sreći i zadovoljstvu žena, uzevši u obzir da današnja istraživanja sreće daju najniže rezultate od kada ih se počelo provoditi.

No ipak - tko voli nek' izvoli. Ako su demografska stagnacija cijena i rast kretenske igre cijena pravednog društva, neka. To smatram velikim ali u konačnici podnošljivim problemom. Ne, prava kriza nastaje tek kada se uplete...

Feminizam 3. vala


Feminizam 3. vala nastao je početkom 80-ih (kod nas 90-ih), te se bavi poimanjem seksualnosti i problemima patrijarhalnog društva. Bolje opisan kao "matrijarhalna tiranija", feminizam 3. vala više se ne tiče izjednačavanja prava, već izolirane borbe za poseban tretman žena u društvu koji nadilazi načela jednakosti i pravednosti koja je ostvario 2. val. Taj poseban tretman se manifestira kroz sljedeće težnje:

A) društvo u cjelini se mora prilagoditi ženskim seksualnim preferencijama, bez obzira na biologiju, genetiku, kulturu ili preferencije i prava druge strane (muškaraca). Klasični primjeri su relativizacija pojma "droljasto", posramljivanje muškaraca kojima smetaju varanje, nepouzdanost i licemjerje kao ili "pi***ca" ili "patrijarhalnih i zatucanih".
Također, muškarcima na ženama mora biti privlačno samo ono što žene tvrde da im treba biti privlačno, bez obzira na to radi li se o karakteru ili o izgledu.

B) činjenica da biološka viša vrijednost omogućuje ženama dodatne privilegije (žena ima izbor raditi ili biti kućanica i uzdržavana, dok muškarci u pravilu nemaju izbora) se kroz lažiranu i nakaradno protumačenu statistiku prikazuje kao diskriminacija koju društvo treba ispraviti pozitivnom diskriminacijom žena i povlaštenim tretmanom, odnosno diskriminacijom muškaraca.

C) uspostavljanje legalnog imuniteta i superiornosti ženskog spola, što se opravdava napuhanim podacima o silovanju, nasilju u obitelji i tzv. "drugom uznemiravanju" koje žene trpe kao posljedicu imaginarne "patrijarhije". Tretman svih muškaraca kao potencijalnih zločinaca i a priori krivaca koji moraju dokazivati svoju nevinost kada su optuženi, umjesto da se slijedi pravni običaj da je svatko nevin dok mu se nešto ne dokaže.

D) povlašteni tretman žena prilikom razvoda (koji je premoćno iniciran od strane žena, u suprotnosti s popularnim mitom o bezobzirnim muževima koji zamijenjuju svoje islužene supruge za mlađe i novije modele) - ne samo da žene dobivaju skrbništvo nad djecom u 85% slučajeva i 90% alimentacijskih kuna teče od muškaraca prema ženama, već se i te činjenice prikazuju kao nekakva diskriminacija koju treba dodatno poboljšati, do te razine da muškarci poslije razvoda uživaju legalni status robova.

E) općenito šovinističko prikazivanje muškog roda kao glupljeg, manje hrabrog, manje moralnog, manje korisnog, nasilnijeg i primitivnijeg - društvena prihvaćenost isticanja negativnih primjera samo kod muškaraca i nikada obrnuto. Očekivano je društveno zgražanje i prijezir prema nekoj budali koja kaže ženi da "manje priča, a više rađa", no kritizirati obrnuti ekvivalent je danas zabranjeno.

Kada kažem "feminizam", mislim prvenstveno na ovaj feminizam 3. vala koji sam opisao. Budući da je on kod nas star oko 20 godina, to znači da je to za veći dio hrvatske populacije jedini feminizam koji je ikada upoznala. Kako sam to zaključio? Prosječna dob hrvatskog građanina je oko 40 godina, a pubertet i mogućnost seksualnog kontakta i oblikovanja definitivnog odnosa prema drugom spolu događaju se oko 13 godina. To znači da je prosječan čovjek proveo ili cijeli život ili većinu života noseći se s promjenama koje je donijeo feminizam 3. vala. 2. val - sve one legalne izmjene koje su nastale do kasnih 80-ih - spadaju u prošlost koja je relevantna još jedino za 60-godišnjake. Štoviše, radikalne i šovinističke ideje feminizma 3. vala nisu iznikle poput gljiva poslije kiše; naprotiv, korijeni su postojali već i početkom 20. stoljeća, samo su tada bili u manjini:


(linkala Cakana)

Zato, kada god kažem nešto protiv feminizma, sjetite se da mislim prvenstveno na feminizam 3. vala - degenerirani i neprirodni oblik jednog nekada ponosnog pokreta.

Inače, podsjećam da ne držim da je feminizam 3. vala (aka feminizam) nekakva zavjera. Mislim da je najbliža analogija njemu neodgojena djevojčica koja iz obijesti baca kućnog ljubimca po podu jer je to zabavlja, sve dok ne shvati da je ovaj ili podivljao ili jednostavno izdahnuo u tišini.

Oznake: feminizam, šovinizam, diskriminacija, teorija sekskualnog tržišta


- 00:07 - Komentari (37) - Isprintaj - #

srijeda, 06.03.2013.

Jedi, moli, skončaj u Turskoj

Nedavno sam primio više molbi za pisanjem o slučajevima poludjelog hrčka koji su ne samo licemjerni, već su i (ne)predvidljivo loše završili. Pretpostavljam da nikada nije loše educirati ženski dio javnosti o tome koje stvari nije dobro raditi, čak i ako su već toliko očite da bi ih svatko normalan trebao odmah prepoznati. Naravno, svaki put kada se tješim da je to "očito" i da bi pisati o tome bilo ravno batinanju mrtvog konja, zaskoči me ovakva priča koja mi pokazuje da ne, neke stvari nekim ljudima ipak nisu očite.

Današnja priča počinje u New Yorku, kamo je prošlog mjeseca stiglo truplo Sarai Sierre (33), pokojne nesretno udane majke dvoje djece sa Staten Islanda.


Znanstvenici još ne znaju što je bio točan uzrok njenog nezadovoljstva, no većina se slaže da je vjerojatno imalo neke veze s potpunim odsustvom igre iz njenog muža, Stevena Sierre. Kako biste mogli bolje procijeniti Betastične razmjere njegovog nesretnog duha, morate pogledati neke od stvari koje je objavio na Instagramu:

28.12.2012. "Nemojte varati u vezi... ako ste nesretni, samo otiđite."
28.12.2012. "Prava veza je ona gdje možete jedno drugome reći sve. Bez tajni, bez laži."

Po učestalosti postanja ovakvih statusa, poredak je vrlo jasan:

A) Žene koje su u vezama s kretenima pa postaju jadikovke o varanju kao udicu na koju će uloviti pokoji kompliment (npr. "Pa ti si savršena, tko god bi tebe prevario bio bi lud", etc etc).
B) Žene koje same varaju pa na bizaran način racionaliziraju stvarno stanje.
C) Beta muškarci koji znaju da su prevareni ili da će uskoro biti. Takvi će rado izliti svoje beznadno srce svakome tko ih želi slušati, iako zbog toga neće dobiti simpatije. Naprotiv, samo će se doimati još jadnijima.

U ovu kategoriju spada naš Steven. Osjeća da se njegova supruga ohladila i pokušava apelirati na njenu moralnost, te što se ona više udaljava od njega, to on više propada, jadikuje i moli za milost. Mislim da ta taktika nije upalila ne samo u posljednjih 100, već i 10 000 godina, ali tko sam ja da sudim?
(Usput, ako ste se pitali gdje su Alfe koji varaju, ne, oni nikada ne postaju o tome. Dapače, vjerojatno niti ne koriste attention-whoring stranice kao što su Instagram i Facebook.)

07.01.2012. (dan kada je njegova supruga otišla u Tursku) "Dobre veze se ne događaju samo od sebe. Treba im vremena, strpljenja, i dvoje ljudi koji uistinu žele biti skupa."

Pet dana prije nego što se trebala vratiti u New York, Steven je opet iznio svoje emocije na Instagramu: "Ljudi postoje da bi ih se VOLJELO. Stvari treba UPOTREBLJAVATI. Razlog zašto je svijet u kaosu je zato što su STVARI VOLJENE, a LJUDI UPOTRIJEBLJENI."

Točno tako, Beta mužiću. Ti si UPOTRIJEBLJEN.

Sarai je pronađena usmrćena jakim udarcem u glavu 03. veljače 2013. kod zidina Istanbula, 13 dana nakon što je nestala. Istražitelji su rekli da je posljednji put bila viđena na sigurnosnoj kameri, odjevena u kaput i s torbicom u ruci. Predmeti nisu pronađeni s njenim tijelom, izvijestili su Turski mediji. Također nije imala hlače - pronađene su poderane u blizini. Policija je izjavila da unatoč tome nema očitih znakova silovanja, već da se vjerojatnije radi o pljački.

Što je Sarai uopće radila sama u Turskoj mjesec dana? Njen izgovor je bila fotografija (kojom se bavila kao hobi, ne profesionalno, a čak i da je bila profesionalni fotograf, sigurno se mogla izvući). Naravno, istina je malo neugodnija:


Sarai je dan prije nego što je nestala imala tajni susret. Po riječima Tarkana K., osumnjičenog koji je počeo komunicirati s njom tri mjeseca prije putovanja, upoznali su se online. Tarkan je pokazao istražiteljima e-mailove u kojima ga je obavijestila da dolazi u Tursku i pitala mogu li se vidjeti. Našli su se u lokalnom kafiću i tamo seksali u zahodu. Tarkanov odvjetnik, Ozkan Polat, izjavio je da "njegov klijent potječe iz dobre obitelji i studirao je u inozemstvu, te je vrlo demoraliziran ovim strašnim događajem." Tarkan je negirao ikakvo zlodjelo ili da su prije toga bili u formalnoj vezi.

Da vidimo... žena napušta svog muža i djecu, putuje 10 000 km, sama si sve plaća, i još je prasneš u zahodu sat vremena nakon što ste se upoznali uživo?

Igra prepoznata, Tarkane. Dobrodošao u tajno društvo "donesi filmove".

U međuvremenu, turska policija je prikupila više od 40 potencijalnih osumnjičenika za Saraino ubojstvo, ali još nije uspjela nikoga od njih povezati s tragovima DNA izoliranim sa scene zločina. Druga sigurnosna kamera je zabilježila nepoznatog muškarca za kojeg se čini da je na tržnici nekome prodao njenu jaknu, no to je jedini trag.

U intervjuu s turskim novinama Hurriyet, udovac Steven rekao je da ju je njen brat David prije puta zamolio da ne ide i upozorio da ga ne vara, već da ga jednostavno ostavi. Također navodi da je ona inzistirala na odlasku u Tursku koliko god se on protivio, te da je na kraju prihvatio njene želje. Nije htio komentirati glasine o nevjeri.

"Morao sam je pustiti da ide," rekao je Steven. "Bila je vrlo uporna. U takvim situacijama, moraš pružati podršku svojoj supruzi."

"Moraš pružati podršku svojoj supruzi." Jesu li više Beta riječi ikada bile izrečene? Pružati podršku bračnom partneru je normalna stvar ako se ona razboljela, umro joj je netko, rodila je, ili tako nešto. Pružati podršku supruzi koja te otvoreno ignorira i dogovara neobavezni seks na drugoj strani svijeta je toliko zastrašujuće Beta da sam ostao bez teksta.

Supruga se udaljila, možda te već prevarila, i sama planira odlazak u daleku zemlju na dugo vrijeme? Doslovno te moli da poduzmeš nešto i ne budeš takav jadnik. Svakom svojom akcijom te moli da se barem jednom u životu sjetiš da imaš testise, odlučno kažeš "ne" i da joj apsolutno zabraniš tako nešto. Čak i ako i tada nastavi raditi tu glupost koju radi, barem si sačuvao svoj ponos.

U Stevenovu obranu, nije baš da je imao puno izbora. Kada ti nad glavom visi naoštrena sjekira, vjerojatno ćeš pristati na sve samo da ta muka što prije završi. Vjerujem da su se tako osjećali i oni jadnici iz Bastille dok su ih vodili na giljotinu. Jedina je razlika u tome što za njih trollovi ne tvrde svakodnevno da su tako završili samo zato što im se krvnik osjećao nevoljeno.

Što se jadne Sarai tiče, njena priča predstavlja nevjerojatnu ironiju modernog feminizma koja bi bila smiješna da nije toliko tragična za sve uključene (najviše za njenu djecu). Ali ima i jedna sreća u nesreći: barem Stevena sada neće oguliti za alimentaciju. Možda i nije tako blesav kao što se čini na prvi pogled?

PRDIM (previše dugačak i mislilački post) verzija:
1. Američka žena ostavlja muža koji je ikona onoga što feminizam tvrdi da je dobar muškarac (poštuje njene granice, pruža podršku, brine se za djecu dok ona putuje i razvija svoj život, etc).
2. Sve to odbacuje za malo seksa s muslimanom (muslimanima?) kojeg je upoznala preko interneta, u zemlji gdje se žene stvarno tretira na način kojeg se feminizam grozi (očekuje se da budu majke, kućanice, budu podložne muškarcima, čedne, vjerne, etc).
3. Dok emancipirano iskorištava svoju neizmjernu slobodu, pijana od moći koju joj je feminizam dao nauštrb muškaraca koji je poštuju, brutalno je ubiju upravo oni muškarci koji su jedva dočekali da je ne poštuju i oduzmu joj navedenu slobodu.



Oznake: feminizam, jedi moli voli, priče sa seksualnog tržišta, beta, dobri dečki, žene


- 13:15 - Komentari (31) - Isprintaj - #

srijeda, 20.02.2013.

Jedina vrsta socijalizma koja nije dopuštena

Vjerni čitatelji su zasigurno uočili da moji stavovi velikom većinom upućuju na jednu važnu stvar. Nisam religiozan, nemam apsolutno ništa protiv homoseksualaca, podržavam državne zahvate u gospodarstvo i progresivne porezne stope, brine me globalno zatopljenje, i još mnogo toga.

Kritičari se slažu: ja sam socijalist.

Pa ipak, kako se po svojim stavovima o seksualnosti i muško-ženskim odnosima ne uklapam ni u jednu ni u drugu struju, ta objektivna platforma mi daje mogućnost uočavanja jedne važne nelogičnosti kod "kolega" ljevičara. Naime, socijalizam je vrlo zabrinut oko akumulacije pretjeranog bogatstva u rukama premalo ljudi.

Nije važno jesu li ti ljudi došli do svog bogatstva na pošten način ali svejedno, socijalizam prepoznaje, mnogo toga duguju svojoj okolini i ne mogu zadržati sve to samo za sebe ako imaju namjeru dati i sljedećoj generaciji jednake šanse. Stoga se socijalizam ravna po načelu "od svakoga po svojoj sposobnosti, svakome po svojoj potrebi". Lijevo orijentirani političari vole visoke porezne stope na bogataše, poreze na kapitalnu zaradu, poreze na nasljedstvo, i još puno mjera dizajniranih kako bi se spriječila progresivna koncentracija novca u bilo kojoj manjini društva i stvaranje trajno uspješnih ili neuspješnih dinastija (za koje, s druge strane, funkcionalni pogled smatra da su u nekoj mjeri nužne za napredak).

Pa ipak, kada se javlja pitanje akumulacije pretjerane količine seksa u rukama premalo muškaraca, socijalizam šuti. A ta akumulacija nije nikakva sitnica: najgornjih 2.6% super-Alfa muškaraca dobiva gigantski kolač od 29% svog seksa koji žene dijele. Najgornjih 5.5% Alfa muškaraca dobiva čak 40% seksa, gotovo polovicu. A najgornjih 28% Alfa (nižih i viših) muškaraca - jedva više od četvrtine - dobiva nezamislivih 78% seksa. Onih ostalih 72% manje uspješnih muškaraca kolje se za mrvice koje padaju sa stola - 22%.

Za usporedbu, u prilično nejednakim državama poput SAD-a, najimućnijih 1% kućanstava na vrhu kontrolira 40% ukupnog bogatstva, a 25% najimućnijih kontrolira 87% ukupnog bogatstva, i to smeta svima. Ogromna većina civiliziranog svijeta smatra da je to nedopustivo i neodrživo.

Još jednom molim da uočite sličnost: (1% kućanstava -> 40% novca) ~ (2.6% muškaraca -> 29% seksa), (25% kućanstava -> 87% novca) ~ (28% muškaraca -> 78% seksa).
(naravno, oni koji dobivaju najviše novca nisu nužno oni koji dobivaju najviše seksa, iako korelacija postoji)

Jeste li već prestali buljiti u nevjerici? Čak i ako se uzme u obzir da su kod nas ekonomska i seksualna nejednakost trunku manje nego u SAD-u, situacija je i dalje alarmantna. Na svu sreću, ja imam rješenje:



Budući da je kvalitetan i redovan seks vitalan za emocionalno zdravlje ljudskih bića, utemeljit ćemo spomenuto ministarstvo (ili zavod, kako bismo bili dovoljno u duhu socijalizma) za seksualnost. Spomenuta ustanova će u svakom gradu ili gradiću imati svoje podružnice u kojima će zgodne, privlačne, mlade prostitutke (oba spola, ne naravno - ne budimo seksisti!) pružati besplatne ili pristupačne seksualne usluge svim zainteresiranim građanima.

Naravno, ovo bi trebalo i financirati. To bismo postigli uvođenjem posebnog poreza za seksualnu jednakost kako bismo mogli plaćati sve te prostitutke, a ako ne bi bilo dovoljno prostitutki ili dovoljno prostituki odgovarajućeg izgleda, donijeli bismo odredbu da glumice, estradne pjevačice, modeli i manekenke moraju također sudjelovati. Dobrovoljno, naravno, osim ako ne žele platiti kaznu ili ići u zatvor. Sasvim je razumno da treba riješiti gorući problem seksualne nejednakosti, te omogućiti pravedniju raspodjelu seksualnih dobara i onima koje priroda nije obdarila dovoljno da bi ih imali u trenutnom sustavu.

Ne moram ni napominjati da je ovakvo rješenje fantazija. Iz nekoga razloga, seksualni ultra-kapitalizam je jedini oblik nejednakosti koji socijalizam dopušta. Diskrimira se invalide? Oh ne! Nemamo odvojene zahode za trans-spolne pojedince? Izgradit ćemo ih! Djeca iz siromašnih obitelji pate jer nemaju za zubara? Dat ćemo im besplatno zdravstveno. Nejednakost prihoda muškaraca i žena? Moramo to hitno riješiti! Ali kada dođemo do toga s kime žene spavaju i kome daju svoju neizmjerno vrijednu mladost, plodnost i ljepotu, iako bi takav program bio konzistentan sa svim drugim oblicima socijalne politike, iznenada nastaje muk.

Feminizam se često predstavlja kao pokret za jednakost, te prirodni prijatelj ljevice i socijalizma, no pravednost nije pravi cilj feminizma. Cilj je samo ženama osigurati potpunu, bezkompromisnu autonomiju u svakoj sferi života. Vidimo kako se to manifestira u slučaju žena koje imaju legalno pravo bilo kojeg muškarca strpati u zatvor sa samo par riječi, ili na obiteljskim sudovima gdje majka dobiva skrbništvo u gotovo 90% slučajeva, a otac robovlasnički odnos u obliku alimentacije. Cilj feminizma je stvoriti svijet u kojemu je žena uvijek u pravu, bez obzira na okolnosti.

U osnovi, poput robota u sci-fi filmovima, feminizam je kao onaj odvojeni komadić koda ugrađen u samu srž socijalizma koji ima pravo u bilo kojem trenutku nadjačati njegove temeljne pretpostavke. Kao što su strojevi u Matrixu nekako uspjeli nadići ono Asimovljevo pravilo da neće nikada nanositi štetu ljudima, tako i feminizam isključuje i uključuje načela socijalizma kako i kada god mu odgovara. Stoga je i ideja o ministarstvu seksualnosti koje će ublažiti razorne razlike koje danas nastaju između seksualno uspješnih i neuspješnih samo puka fantazija, koja ne samo da nije na pameti niti jednog lijevog političara, već bi i odmah bila progonjena kao poticanje silovanja ili napad na ženska prava.



Naravno, ne treba se zanijeti i promatrati to kao neku zavjeru. Nije to nužno rezultat zlobe. Najveći dio onih koji bi mogli to napraviti jednostavno nema pojma o stvarnom svijetu i naslijepo ponavljaju neku varijantu klišea da "muški isto vrte cure" ili očajnički pokušava "pravedno raspodijeliti krivnju za trenutne probleme" (vidite?) umjesto da pogleda lako dostupne podatke o seksualnom tržištu.

Drugi dio možda nije čista zloba, ali svakako je tragičan jer znači da se neće ništa promijeniti sve do konačnog kolapsa. Naime, kada malo razmislite, tko najviše profitira od seksualne fontane feminizma? Pogodili ste, privlačni, alfa muškarci. Oni koji su već privlačni i uživaju u svim koristima koje im je donijeo trenutni sustav itekako imaju interes održati ga, odnosno nemaju nikakvog interesa za promjenama. Štoviše, žaliti se na trenutni sustav znači implicitno priznati da si seksualni gubitnik. Izuzev možda brige za opstanak civilizacije dok sjediš pored bazena i pijuckaš piće promatrajući atomsku gljivu, podrazumijeva se da su svi koji se žale na feminizam seksualno frustirani, ogorčeni Beta tipovi. Ona manjina koja je od feminizma profitirala nije blesava da ide rušiti sustav koji joj ide u korist, čak ni ako je sustav dugoročno neodrživ.

Kada bolje razmislimo, zašto bi iti jedan muškarac s dobrom igrom bio protiv feminizma? Taj pokret mu nije donio ništa osim koristi. Dobiva praktički neograničenu količinu neobaveznog seksa, plus mogućnost vezivanja ako ga ikada poželi, i sve to bez ikakvog ulaganja (žene su danas financijski neovisne i ne treba potrošiti ni kunu na seks). Ne, promjena nikada neće doći od strane Alfa tipova jer trenutno uživaju poput tajkuna u doba tranzicije. Neće doći ni od žena, budući da su ženski biološki obrasci seksualnog ponašanja (neograničena mogućnost izbora između progresivno više Alfa partnera) danas društveno važniji od potreba Beta muškaraca. Potrebe Beta muškaraca nemaju nikakvu težinu, zato što bi zadovoljavanje tih potreba ili ugrozilo bogatstvo koje trenutno uživaju Alfe, ili ugrozilo žensko pravo izbora.

To je jednostavna računica koja se aktivira kada god me netko optuži da sam ja protiv feminizma (tj. prava žena). Nisam uopće protiv prava žena, a i protiv feminizma je samo moj mozak. Moj penis, s druge strane, obožava feminizam i ne može ga se zasititi.

Nažalost, moj penis još nije naučio koristiti tipkovnicu i miša. Ako ikada nauči, Igniss će se iznenada pretvoriti u najgorljivijeg pobornika feminizma kojeg ste ikada vidjeli. Iako nisam ni blizu hedonističkog života nekih urođenih igrača, imam neograničenu mogućnost izbora i garantiran mi je životni stil ispunjen s više hedonizma nego što će većina muškaraca ikada iskusiti. No kako je moj mozak usmjeren u budućnost i stalo mu je do drugih ljudi više nego do samo zadovoljavanja donje glave, shvaćam da je ista ideologija koja omogućava trenutnu uživanciju učinila neizmjernu štetu drugim muškarcima, civilizaciji, i, na kraju krajeva, ženama.



*trgne se* "Vi socijalno neosjetljivi debili, zašto sjedite tu i čitate takve budalaštine? Marš natrag na proteste protiv tajkuna s Wall Streeta!" *pucketanje biča* "Idemo! Jeste li ljudi ili niste?"

Oznake: seks, feminizam, seksualno tržište, alfa, beta, prostitutke, žene


- 14:13 - Komentari (17) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 18.02.2013.

Stvarno? "Svatko može biti s tamo nekom neiskusnom balavicom"

Kao muškarac koji je nepokolebljivo direktan oko činjenice da je mladost najprivlačniji ženski atribut, te da je za sve koji to mogu (Alfa tipove) najprirodnija stvar na svijetu biti s partnericama znatno mlađim od sebe, privlačim veliku količinu mržnje od strane onoga što nazivam "feminističkom policijom". Iako mi još nismo toliko daleko potonuli kao društvo da bi se razliku od desetak godina u korist muškarca javno smatralo "iskorištavanjem", ipak su prisutni suptilni pokušaji sramoćenja prirodnih muških preferencija. Jedan od najčešćih je ovaj:

"Svatko može biti s tamo nekom neiskusnom balavicom."
aka
"Jedino će neiskusna cura biti s tako nekim starim perverznjakom."


Naravno, ovdje istog trena uočavamo još jedan oksimoron društveno prihvaćenih tvrdnji koje nam naturaju
feministice, bijeli vitezovi, gubitnici na seksualnom tržištu i ostali negatori ljudske prirode (ali ponavljam se). Naime, ako svi znaju...

... da "bilo tko može imati neiskusnu curu"...

... te isto tako, svi znaju...

... da igra, (nešto što posjeduje tek malen broj muškaraca, a ne bilo tko), "radi samo na neiskusnim curama"...

... tko je onda tu lud? rolleyes

Realnost je, naravno, dijametralno suprotna od histerije. Nema ništa poželjnije na ovom svijetu od mlade žene. Neizmjerne mogućnosti odabira partnera koje dolaze u paketu s posjedovanjem vagine u dobi od cca 18 godina nisu nikakva šala. Ako je istina da novac čini da se svijet okreće, treba uzeti u obzir da je novac ipak samo ekstenzija biološki uvjetovanog natjecanja za svježim, plodnim djevojkama. Grubo gledano, to je smisao života. Cijela egzistencija centirana je oko borbe za mlade žene.

U ovom području je, prirodno, puno kiselog grožđa. Vrlo su česti pokušaji uvjeravanja da su mlade djevojke bezveze, a one tamo samopouzdane 40-godišnjakinje su "the shit" za kojima svi čeznu, no na svu sreću, penis je nemoguće prevariti, tako da propaganda pada na gluhe uši. Naravno da ima i ponešto starijih žena koje uspijevaju ostati vruća roba na tržištu, no to su rijetke iznimke, koje uz to i često ovise o manipulaciji raznim Beta jadnicima koji ionako nemaju drugog izbora.

Druga činjenica koja sabotira tvrdnje o tome kako bilo tko može biti s tom jadnicom koja je upravo dobila osobnu je jednostavna demografija. Kada uzmemo u obzir žensku relativnu nesklonost vezama s muškarcima mlađima od sebe i demografsku usporavanje, rezultat je da je sve veći broj muškaraca koji se u prosjeku natječu za bilo koju pojedinu ženu, bez obzira na njenu dob, a u najmlađoj dobi pogotovo. U razvijenim zemljama jednostavno više nema dovoljno mladih žena da bi svatko mogao imati jednu. Dapače, obrnuto!

Treći problem je naravno što se zapravo smatra "odraslim". Ovo nije rasprava o najnižoj dobi pristanka (koja je kod nas 16, 18 ako je netko u poziciji moći), već o jednostavnoj činjenici da današnje društvo omogućava sve veću infantilizaciju žena. Jednostavnijim riječnikom, budući da žene sve manje trpe posljedice svojih loših odluka, postaje uobičajeno da ne shvate neke životne stvari sve do tridesetih godina i susreta sa zidom. Iz tog razloga, ženina dob ima sve manji utjecaj na to koliko je zapravo sazrela, dok strelovito raste važnost individualnih karakternih osobina.

Bilo kako bilo, ja se svoje "balavice" ne odričem.

Oznake: žene, feminizam, alfa


- 21:44 - Komentari (10) - Isprintaj - #

utorak, 12.02.2013.

Ako ćeš biti išta, budi ljubazna

"Naravno da mu je lakše hodati s nekom glupom manekenkom koja mu se uopće neće intelektualno suprostavljati i biti mu izazov..."
- neka krava o vezi Leonarda DiCapria (38) i Aferdite Dreshaj (26)

Od svih stvari koje žena može poduzeti za svoju privlačnost, ljubaznost je glavna stvar. Genetika nije pod tvojom kontrolom. Isto tako nije ni starenje. Svi počinjemo s kartama koje su nam dodijeljene i zatim pomalo blijedimo, slabimo, i umiremo. Pod pretpostavkom da se brineš o svom tijelu (vitkosti) i naglašavaš svoje prirodne atribute umjesto da ih uništavaš, tvoj karakter je posljednje bojno polje na kojemu možeš izvojevati još pokoju prednost za sebe u vidu privlačenja kvalitetnog muškarca.

Upravo je zbog toga možda današnji feminizam toliko tragičan: savjeti da su sve vrste tijela jednako privlačne po svojoj destruktivnosti nisu ni sjena savjeta o tome da žena treba biti "izazovna".

Dame, evo vam mali podsjetnik: za mene, žene nisu tu da bi bile "izazovi". One su tu da bi bile ugodni, nježni, poticajni, pažljivi, slatki dodaci koje želim imati u svom životu jer ga uljepšavaju i čine ga sretnijim. Ne treba mi više debilnih problema za rješavanje. Upravo je u tome problem: sve ove žene provode svoje vrijeme i potiču druge da provode svoje vrijeme bivajući izazovnima (u prijevodu: neugodnim, svađalačkim i teškim), ugađajući samo vlastitoj projekciji, umjesto da obrate pozornost na to što muškarci stvarno žele.

Kako bih bolje pojasnio ovaj kritičan faktor ženske privlačnosti, dodao sam citat jednog čovjeka s izvrsnom igrom i bogatom romantičnom poviješću, iz doba kada su jezgrovite istine o seksualnom tržištu još bile slobodne od lanaca političke korektnosti:

Oznake: hraniteljski instinkt, žene, feminizam


- 22:42 - Komentari (23) - Isprintaj - #

srijeda, 16.01.2013.

Vodič za odabir supruge (Dio drugi - Kriteriji)

Unatoč mojoj poraznoj ocjeni isplativosti braka u prvom dijelu, vjerojatno i dalje među vama postoje oni koji bi se htjeli oženiti i smatraju to plusom u životu. Pa dobro, kada već želite zaigrati ruski rulet, pomoći ću vam da otkrijete u kojem se pretincu nalazi metak.



Počinjem od pretpostavke da si poželjan ali (barem dijelom) Beta muškarac koji bi se htio skrasiti. Ako si toliko Alfa da ti redovnice diskretno pokazuju grudi dok prolaziš pored njih i smiješe se, ili uživaš u svom gigantskom haremu, onda ne vidim što će ti brak. Uživaj! Nadalje, pretpostavljam i da su već ispunjene osnovne pretpostavke braka:

- zaljubljen si u nju do ušiju (i ona u tebe)
- imate dobru kemiju
- seksualno ste si privlačni i radite na održavanju istoga (i karakterno i držanjem tijela u formi)
- ona posjeduje osnovne životne vještine (kuhanje, održavanje kuće, briga o drugima, upravljanje novcem...)
- ona posjeduje volju da upotrijebi navedene vještine zbog drugih (hraniteljski instinkt)
- imate kompatibilan svjetonazor i pogled na obitelj, religiju, odgajanje djece, interese i sl.


I konačna pretpostavka: ona spominje brak. Iako su muškarci ti koji formalno zaprose ženu, žene u pravilu prve "neslužbeno" istražuju teritorij, najčešće pitanjima tipa "kamo vodi naš odnos?" začinjenima osjećajem žurbe. Nema potrebe da te takvi razgovori uplaše. Umjesto toga shvati da imaš jedinstvenu priliku da saznaš kako bi mogla izgledati vaša bračna zajednica. Ona te (na jedan ili drugi način) pritišće o toj mogućnosti i voljna je pričati o tome bez "awkward" (mrzim tu riječ btw) osjećaja u zraku. Iskoristi to!

Dakle, počinješ s neutralnim stavom "Znaš da te volim, ali zašto bih te oženio?". I krećeš s intervjuom* kojim ćeš dobiti bolji uvid u njene moralne osobine o kojima će ovisiti sudbina vašeg braka, budući da nikakvih eksternih faktora više nema. Mislim da je vrlo važno obratiti pozornost na ovakve detalje naspram samo zaljubljenosti, kako ne bi u svom životu propustio kvalitetne žene koje si trebao oženiti, isto kao što žene rutinski odbiju mase dobrih dečkiju oko njih pa se sada pitaju "gdje su svi dobri muškarci".

* kada kažem intervju, ne mislim na to da je posjedneš ispred sebe i bombardiraš pitanjima. Osim ako ne igrate bocu istine, nema načina da se tako nešto doima prirodnim. Jednostavno, svaki put kada se povede razgovor o ovoj temi, skreneš pažnju na nekoliko tema i izvučeš koliko možeš informacija.

Pitanja A: Što ona očekuje od braka? Što ćeš ti dobiti ako je oženiš?

1. Koje su dužnosti muža, a koje žene?

Točna distribucija nije toliko važna koliko usporedivost broja i težine dužnosti svakog od vas. Recimo, ako samo jedno od vas radi, podrazumijeva se da druga strana u potpunosti brine o kući i djeci. Ako oboje radite, očekuje se da ćete se oboje baviti kućanskim poslovima i djecom (iako bih rekao da je čak i u tom slučaju ženin opet dio malo veći od 50%, no to sam samo ja).

Treba paziti na to izražava li averziju prema rutinskim poslovima u braku, kao što su kuhanje ili spremanje. Pravedna raspodjela poslova je jedna stvar, ali ako tvrdi da joj je to ispod časti ili da je to ponižavajuće za žene, to je prvi alarm na hrčka. Stupaj oprezno.

Isto tako, obraćaj pozornost na veličinu popisa. Ako joj je vrlo lako izrecitirati veliki popis za muža, ali se ne može sjetiti skoro ničega kod žene, ili ako smatra lošim da žena ima dužnosti, trebao bi se zabrinuti.

2. Koja je najbolja stvar u vezi braka?

Odgovor bi trebao biti ili nešto što vi trenutno radite i u čemu uživate, ili to da ćete zauvijek biti zajedno, ili da ćete imati djecu ili tako nešto.
Loši odgovori su prsten, vjenčanje (kao ceremonija), zavist drugih ljudi i slično što upućuje na to da je više zanima brak kao statusni simbol nego kao cijeli život s tobom.



3. Hoće li uzeti tvoje prezime?

Ozbiljno bih se zabrinuo ako bi žena inzistirala na tome da ne želi moje prezime, bez obzira na to je li njen razlog slučajnost, estetika, profesionalni život ili emancipacija. To je dio bračne tradicije, bračnog modela donošenja odluka, te pogotovo važan dio prepoznavanja činjenice da ti preuzimaš mnogo veći rizik od nje. Štoviše, zadržavanje vlastitog prezimena, iako se smatra dijelom feminizma, uopće ne nastavlja nekakvu "žensku lozu", već samo stavlja mušku lozu njenog pretka ispred tvoje.

Istini za volju, ovo je sitnica. Ako su druge stvari dobre, prezime je samo detalj. No ako grlato inzistira da joj je to ponižavajuće ili tako nešto, bolje da znaš u što se upuštaš.

4. Što ako se tebi "hoće", a njoj ne? Što misli o "ženskoj dužnosti" (i obrnuto)?




Malo sam se dvoumio oko ovog pitanja jer znam da će izazvati lavinu napada da sam silovatelj i tko zna što sve ne, ali ipak je bitno. Brak je u svojoj i svjetovnoj i religijskoj osnovi institucija koja uređuje prvenstveno pitanje seksualnosti, tako da se ipak mora znati kako će to izgledati.

Ovo pitanje daje odgovor na njen općeniti altruizam - koliko je voljna zadovoljiti tvoje potrebe čak i ako joj se ne da - te njenu percepciju muške seksualnosti. Ako na to gleda kao na nešto bizarno, primitivno i nepotrebno, imat ćeš problem, pogotovo kada frekvencija seksa u braku opadne na otprilike jednu trećinu ili čak petinu one prije braka ("žene su manje seksualne" nije izgovor, jer iako jesu općenito, s partnerom koji je normalno uzbuđuje to nije tako velika razlika). Osim toga, za muškarce seks jest izraz ljubavi. Kako bi se ona osjećala kada bi imala muža koji je ne želi grliti ili maziti i govoriti joj da je voli?

Naravno da se ne očekuje da se seksate kada god to poželiš. Ako nije od volje, ljuta je, umorna, bolesna ili što već, sve je to u redu dok god ne prelazi u zanemarivanje tvojih potreba. Ono što želiš istjerati iz brloga je potencijal za korištenje seksa kao oružja i manipuliranje tobom preko uskraćivanja seksualnog zadovoljstva. Isto se odnosi i na klasično "spavanje na kauču" - ako je ona ljuta, neka ona spava drugdje, a ne ti.

Pitanja B: Što misli o razvodu?

1. Koji su po njoj prihvatljivi razlozi za razvod?

Popis dozvoljenih odgovora je vrlo kratak: nevjera, nasilje, trajna i štetna ovisnost tipa alkoholizam, droga ili kockanje... i to je to.
Loši odgovori uključuju "nisam sretna", "ljubav je izblijedila", "udaljili smo se", "to više nije to" i slične stvari koje upućuju na to da će te se riješiti iste sekunde kada doživite neki problem ili upozna nekog privlačnijeg od tebe.

2. Što misli o posljedicama razvoda na djecu? Što bi rekla djeci o nečijem razvodu?

Postoji brdo dobro utemeljenih dokaza da je samohrano roditeljstvo u prosjeku razornije za djecu od svega osim najgorih (npr. nasilnih) brakova. Racionalizacija tipa "bolje je za djecu da se razvedemo nego da se svađamo" ili "ponekad se tate i mame jednostavno prestanu voljeti" bi te trebala uplašiti.

3. Je li voljna osuđivati raskalašeni razvod?

Žalosno je koliko je super-lako danas pronaći primjer ovako nečega, tako da mislim da je Marijana Čvrljak dobar test. Samo spomeni tako nešto u razgovoru i vidi njenu reakciju. Ako osjeća potrebu braniti takve slučajeve, pogotovo argumentima tipa "možda ju je on tukao" ili "tko zna koliko je ona toga pretrpila od njega", postoji veliki problem. Bi li otišla na drugo vjenčanje takve žene? Cijelo društvo će tvoju suprugu nagovarati na raskalašeni razvod; mora u sebi imati moralni kompas koji osuđuje takve stvari ili bi se lako mogla povesti za njima.

Ostala pitanja (C):

1. Kakvo je njeno društvo (prijatelji i uža obitelj), i kakve joj primjere i savjete daju?

Kako danas živimo po sistemu, "žaba vidjela da konja potkivaju pa i ona digla nogu", postoji solidna šansa da će tvoja supruga imati prijateljice ili članove obitelji koji su donijeli neke pogrešne odluke. Što misli o tome? Je li voljna slijediti ono što sama odluči i oduprijeti se lošim savjetima i primjerima? Ako je vrlo podložna utjecaju okoline (i ako je okolina loša), moglo bi biti problema.

2. Što misli o feminizmu i smatra li se feministicom?

Kako sam jednom rekao, malo feminizma u ženi nije kraj svijeta. Ali važno je da prepoznaje samo pozitivne ciljeve i u umjerenim razmjerima, točnije da se brine o stvarno potlačenim ženama u Africi, a ne o percepciji drolja u Hrvatskoj. Ako smatra da je općenito potlačena, misli da je "žene zarađuju manje" nekakva nepravda koja je osobno dira, ili se identificira kao feministica, postoji velika šansa da će pasti pod utjecaj ideologije i u stvarima koje se tiču vas dvoje.

3. Kakav je njen stav prema neobaveznom seksu? Što misli o "dvostrukom standardu"?



Ne kažem da bi te njen broj trebao odvratiti od ženidbe, pogotovo zato što su djevice (i još u tim okolnostima) danas zastrašujuće rijetke, ali stav je također važan. Recimo, ne bi bilo dobro da neobavezni seks shvaća kao nešto zabavno ili pozitivno. Ako je napravila koju grešku u redu, ali ne bi bilo dobro da to racionalizira tako što tvrdi da je "od toga postala osoba koja je danas" ili slične gluposti.

Ovo pitanje ne bi smjelo biti postavljeno kao nešto osuđujuće, naprotiv. Ne možeš očekivati da poznaje biološke postavke dvostrukog standarda, tako da je već gotovo idealan odgovor da izrazi gađenje promiskuitetom općenito. Pogrešan odgovor je pokušaj pravdanja promiskuitetnih žena (i samo žena), pogotovo zbog "loših dečkiju koji su ih iskoristili".

Što vi mislite? Oženjeni i/ili razvedeni muškarci pogotovo, vaš uvid je pogotovo cijenjen bez obzira na stav.
p.s. komentari o tome isplati li se uopće ženiti spadaju u prvi dio

Oznake: brak, obitelj, završšna igra, razvod, ljubav, seks, feminizam


- 14:13 - Komentari (39) - Isprintaj - #

srijeda, 12.12.2012.

Problem kod žena je višak samopouzdanja

"Većina žena su glupe droljice koje ne zanima ništa osim mode i izlazaka."
- Igniss

Naravno, ja ne mislim ništa takvo niti sam ikada rekao nešto takvo, ali kada uklonimo prvi omotač parafraziranja, ponekad možda se ponekad čini da dolazim blizu toga. Barem me za to optužuju. Skandalozno, ne? Baš sam kreten svinja što se usuđujem tako nešto napisati kao šalu, a kamoli pomisliti išta slično toj grozoti!



Upravo ovo je nažalost mišljenje koje većina žena danas ima o muškarcima općenito: dosadni su, misle samo donjom glavom, nasilni su, zanima ih samo sport i pivo, i iz njih je potpuno odsutno "ono nešto". Kada god netko izrazi takvo mišljenje, slijedi val odobravanja.

A to je samo šlag na torti onoga što prosječna žena msli o sebi. Naime, bila bi greška fokusirati se na ono što jedan spol loše misli o drugome, ma koliko god nam bilo privlačno nabacivanje blatom. Ključ zapravo leži u samopouzdanju. Koliko god mi slušali o ženama kojima "nedostaje samopouzdanja", činjenica je da prosječna žena ima nevjerojatno dobro mišljenje i o sebi i o vlastitom spolu. Žene su, naime:

- važnije kao roditelji
- osjećajnije
- bolje podnose bol
- odvažnije
- samostalnije
- nježnije
- bolji vođe
- sposobnije (sve što postignu je naspram teške diskriminacije)
- bolje prosuđuju karakter
- manje sklone riziku
- moralnije
- privlačne bez obzira na godine
- privlačne bez obzira na težinu i oblik tijela
- privlačne bez obzira na izgled i genetiku
- privlačne bez obzira na broj partnera
- više se brinu o sebi
- suočavaju se s puno problema u životu
- ljepši spol
- bolje polovice
- posvećenije obitelji
- muzikalnije
- bolji vozači
- stare poput vina
- nužne za život
- kompleksne
- itd. itd. itd.


Kod gornjeg popisa nije toliko važno što je od toga istinito, a što nije. Kada spojite biološku predodređenost osjećaju više vrijednosti s kulturom dizajniranom isključivo za poticanje osjećaja više vrijednosti, što dobivate? Dobivate princezu napuhane glave. Ovo bi još i imalo nekog smisla u slučaju mladih, lijepih, netaknutih djevojaka, ali danas je to toliko raširen fenomen da gotovo svaka žena u zapadnom svijetu ima isto mišljenje o sebi: vrlo pozitivno.

Na prvi pogled se ne čini loše da žene imaju višak samopouzdanja. Pa što onda? Biti će uspješnije, zadovoljnije i slično. No nažalost...

A) žene imaju biološku potrebu za što dominantnijim partnerom (hipergamija, prag dominacije)
+
B) žene su već biološki vrijedniji spol
+
C) žensko samopouzdanje se danas pojačava i potiče više nego ikada u povijesti
=


Ili drugim riječima, velik (i rastući) broj žena je izgubio sposobnost doživljavanja ljubavi i privlačnosti prema partnerima objektivno jednakima sebi. Stavite se na trenutak u žensku kožu. Što jedan prosječan muškarac ima ponuditi prosječnoj ženi sa svim (barem u njenim mislima) navedenim atributima? Slažem se - baš ništa!

Muško rješenje za taj problem je jednostavno (i jedino moguće): povisi svoju vrijednost igrom, teretanom, novcem, plastičnom operacijom, bilo čime što ti je dostupno. No koliko god muškarci radili na svojoj vrijednosti, ključ se krije u ženskoj seksualnosti. Kako njen prag dominacije ne bi odletio u stratosferu, žena mora prestati tražiti muškarce na krivim mjestima, kontrolirati se, biti ženstvena koliko god je moguće i poticati partnera na vodstvo.. Iako to sve pomaže, tužna istina je da su to sve sitnice koje ne mogu značajno promijeniti stvar. Isto tako ne radi ni prisiljavanje - smanjivanje kriterija je umjetan pojam koji daje samo privremene rezultate. Biologija na kraju gotovo uvijek pobjeđuje.

Evo jedine stvari kojom žena može vratiti svoju sposobnost osjećanja "leptirića" prema normalnim muškarcima:

Deflacija vlastitog ega.

Ako je žena izgubila sposobnost osjećanja "leptirića", problem je samo u tome što ima višak samopouzdanja, odnosno previše visoko mišljenje o sebi. Nije toliko stvar u tome da muškarci nisu dobri, već da ne mogu nikada biti iznad nje - ona je za samu sebe iznad ogromne većine muškaraca. Činjenica da količina i intenzitet igre koja je potrebna za zavođenje žene snažno korelira s njenim samopouzdanjem zapravo znači da potrebna količina igre za neku ženu ovisi najviše o tome koliko se ta žena precjenjuje.

Kao što ste i sami primijetili, žene prirodno uče prestati se precjenjivati kako stare i stječu životno iskustvo. S time opada i razina igre koja im je potrebna da bi mogle osjećati "leptiriće". Problem je što je ovaj proces sličan eroziji stijena - spor je i mukotrpan, i dok obavi svoje žena je već debelo izvan svojih najboljih i najplodnijih godina. Za usporedbu, velika većina muškaraca ovaj proces započinje već od početka puberteta, kada je njihova vrijednost na tržištu vrlo malena. Taj proces dodatno koči ionako niže bazno samopouzdanje, prisiljavajući ih na barem donekle realnu ocjenu svoje uloge u životu.

Razumijem da je rješenje ne samo vrlo bolno, već i u suprotnosti sa svime čemu se žene podučava od rođenja pa nadalje. Priznajem da ni sam ne znam kako doći do tog rješenja, iako mogu preporučiti ovaj video kao terapiju:


Dr. Protić - Prva Seansa


Komentatorica "Regularno žensko" na ovu temu kaže:

Cure koje vole kretene = čista autodestrukcija na svim nivoima.
Cure koje vole kretene = cure koje ne vole sebe.
Psihologija objasnila odavno kako taj (često pod tepih pometeni) osjećaj vlastite (ne)vrijednosti upravlja većinom naših djela i postupaka.

I nimalo lako nije to promijeniti kod sebe čak ni ljudima koji su osvijestili tu svoju manjkavost, a kamoli onima koji to na svjesnoj razini ne percipiraju.

Uglavnom, teško da im ima pomoći.


Evo mog odgovora:

Istodobno si i u pravu i u krivu. To je vrlo složena rasprava, ali dat ću ovdje sažetu procjenu. Počnimo od toga da ja opservacijski i po studijama o seksualnoj privlačnosti držim da je psihologija tu u zabludi. Žene koje najviše vole kretene su one koje imaju najbolje mišljenje o sebi i s velikim uvjerenjem će se busati u prsa kako su krasne, moralnije, život im je teži, diskriminirane su, etc.

E sad evo mogućnosti da sam ipak pogriješio: možemo reći da je to busanje zapravo znak manjka samopouzdanja, a ne viška, tako da je psihologija ipak u pravu. To je u redu. Glasni ljudi često prikrivaju osjećaj manje vlastite vrijednosti tako što galame kako bi uvijek površno ispali najbolji. Dakle, svakako možemo špekulirati da žena koja ima višak samopouzdanja njega ima samo na površini, a zapravo se uopće ne voli.

Ali kako onda to riješiti? Kada god bude spomenuto žensko samopouzdanje i manjak istoga, rješenje (i stručno i laičko) je uvijek isto: govorimo ženama još više kako su sposobnije, bolje, diskriminirane, mogu sve, imune su na starenje i fiziologiju, etc. To je ono što se u engleskom naziva "grrrrrlll-power". Psiholozi su oni koji prednjače u tome. Ali upravo uvjerenost u te "svi znaju" činjenice o ženskoj superiornosti i diskriminaciji je ono što vodi do simptoma koje sam naveo, tj. nekog oblika narcisoidnog poremećaja ličnosti koji uništava njenu sposobnost vezivanja za normalne muškarce.

Da, možda takva žena ispod svog oklopa stvarno ima nisko samopouzdanje kao što sam opisao u drugom paragrafu, ali stekla ga je upravog kroz bombardiranje porukama namijenjenim tome da joj ga "podignu" i napušu joj osjećaj vlastite vrijednosti (jer svi znaju da ga imaju premalo, zar ne?). Narcis možda duboko u sebi ima manjak samopouzdanja, ali svi koji ga upoznaju će ipak reći da sam sebe voli previše, a ne premalo.

Iz toga logički proizlazi pitanje: ako ono što se čini visokim samopouzdanjem nije zapravo visoko samopouzdanje, i ako alati kojima društvo želi graditi samopouzdanje kod žena kojima ocijeni da to treba (dakle, svih žena) zapravo ne daju takav rezultat nego samo rezultiraju narcisoidnošću.... što je onda pravo samopouzdanje, i kako ga izgraditi?

Moja preporučena metoda je biti realan prema ženama, ne idolizirati ih i ne puniti im glave lažnim činjenicama i ispraznim sloganima iz grrrrlll-powera. Žena koja je svjesna svoje velike moći ali i velikih ograničenja se svakako osjeća udobnije u svojoj koži, samopouzdanija je i donosi bolje izbore od one koja koristi narcisoidnost kao štit i time osigurava da će podivljati čim namiriše malo kretenske igre. Mislim da to na ovom blogu takvu edukaciju i uspješno provodim. No kada bih kao i 99.99% interneta stalno ponavljao da žene imaju premalo samopouzdanja umjesto previše (priznat ćeš da barem na površini imaju previše, a ovo što imaju u dubini je podložno raspravi), utopio bih se u masi loših savjeta.

Stoga držim da je preciznije i edukativnije reći da žene danas u prosjeku imaju višak samopouzdanja, a ne manjak.


Pročitajte više o narcisoidnosti, skromnosti, samopouzdanju i sramežljivosti.

Oznake: žene, hipergamija, feminizam, seksualno tržište, igra, prag dominacije, samopouzdanje, narcizam


- 18:55 - Komentari (23) - Isprintaj - #

petak, 09.11.2012.

Opusti se! Sve će biti ok

Često pitanje koje čujem je zašto je, osim igre, potrebno i biti svjestan demografskih, socijalnih i kulturnih promjena. Uistinu, koga briga za neke tamo zakone ili feminizam? Kako je to relevantno za naš život, osim u nekom jedva dodirnom smislu tipa razumijevanje praga dominacije? Što je najgore što se može dogoditi?

Mislim da sam pronašao jedan dobar primjer. Nije posebno degutantan (tipa nasilje i slovanje), a opet je dovoljno i nepravedan i tipičan da dobro ilustrira sustav u kojemu nastaje.

Prošao sam kroz razvod prije dvije godine, iako nisam "učinio ništa loše", tako reći, već samo zato što je mojoj ženi bilo dosadno. Nakon mog inzistiranja, rekla mi je da uistinu nije bilo ničega što sam mogao napraviti da spriječim razvod, i činilo se da je to istina. Nije mi baš nedostajalo "igre" (nisam čuo za taj termin sve do nedavno, ali bio sam snažan i privlačan muškarac), ali ona se umorila od rutine, banalnosti i bračnog života. Htjela je, kako je rekla, "pronaći sebe", što god to značilo.

Kao što je tipično, vrlo dobro je prošla prilikom razvoda: dobila je kuću, auto, većinu naše imovine (počistila je naše bankovne račune i štednju i uzela sve vrijedno u kući dok sam ja bio na kampiranju s prijateljem - na kampiranju na koje me ona potakla - trebao sam biti sumnjičav jer je to bio prvi put da je ikada predložila tako nešto, ali bio sam radostan što se brine za mene i, naravno, potpuno osupnut kada sam se vratio u kuću ispražnjenu od svega osim dokumenata za razvod; nisam nikada uspio vratiti niti jednu od stvari koje je uzela), skrbništvo nad oboje naše djece, alimentaciju dok se ponovno ne uda, a ja sam dobio više od polovice duga i morao platiti troškove cjelokupnog razvoda za obje strane. Također sam dobio i vrlo restriktivan režim posjećivanja: većinom svoju djecu vidim samo dva puta mjesečno. Znao sam da su žene favorizirane tijekom razvoda, ali nisam imao pojma koliko sve dok se to nije dogodilo meni. Štoviše, bio sam potpuno uhvaćen na prepad. I dalje je bila vrlo nježna i seksualni život nam se nije nimalo pokvario. Nikada nisam vidio što dolazi.

Ja sam tradicionalan, kršćanski muškarac i oduvijek sam s radošću očekivao očinstvo i odgajanje moje djece. Rekao bih da je imati obitelj bio moj san (nisam se nikada osjećao definiran svojom karijerom na bilo koji način osim da je to sredstvo za ostvarivanje cilja). Sada gledam svoju djecu kako odrastaju ubrzano, bez ikakvog utjecaja na to kako ih se podiže. Propustio sam sve rođendane, Božiće i druge blagdane tijekom posljednje dvije godine, ne svojim izborom. Razara me da provedem mjesec bez da čujem glas moje djece ili da ih dodirnem (pa i bilo koje drugo ljudsko biće), a i to nije ništa prema tome da sam izgubio moju (tako sam mislio) srodnu dušu nakon 15 godina braka.

Ono što boli najviše je spoznaja da sam izgubio svoju budućnost. Zarađujem 70 000 $ godišnje, ali moram živjeti na 15 000 $ poslije isplate alimentacije (na koju plaćam porez!). Prešao sam iz solidne kuće u stančić od 500$ mjesečno u lošem dijelu grada i živim sam. Svakim danom postajem sve udaljeniji od svoje djece (ne znam ništa o njihovim životima), a moja žena mi pokušava otežati posjete na sve moguće načine - za nju je to "neugodno" i "teško ugovoriti za nju i njenog novog muškarca". Pokušao sam biti samo "zabavni tata" koji vodi djecu na dan zabave, ali čak i to je nemoguće. Imati obitelj je i dalje jedna od mojih najdubljih želja, ali toliko sam usamljen, i ne mogu se financijski pomaknuti i zasnovati obitelj s drugom ženom (dovoljno sam privlačan i imam osobnost da dobijem ženu prilično mlađu od mene). No niti jedna žena ne bi htjela muškarca koji zarađuje 15 000$ godišnje i svakog mjeseca je sve više u dugovima. Nikada ne bih mogao uzdržavati obitelj. Ne vidim nikakvog načina za izlaz iz ovog okrutnog kruga - dok plaćanje završi, ja ću biti u 50-im i propustit ću priliku i živjeti sam sve dok ne umrem. Ne mogu dobiti čak ni dignitet umirovljenja, jer je moja žena uzela pola štednje u koju sam ulagao otkada sam imao 22 godine, i sada sam toliko u crvenom da moram povlačiti i ostatak samo kako bih preživio.

Pomirio sam se s tim da ova priča jednostavno ne može imati sretan završetak. Moj život je toliko udaljen od onoga što sam zamišljao i planirao tijekom mladosti da ne mogu vjerovati. Osjećam se kao budala što sam "učinio sve kako treba", jer na kraju to nije imalo nikakvog utjecaja na moju sreću i zadovoljstvo.

Ako netko pročita ovo i može kritično razmisliti o legalnim posljedicama braka za muškarce i stoga bude oprezan, ispunit će svoju svrhu. Znam da sam ja osobno bio previše ushićen time što ću provesti ostatak života (ha ha) sa ženom koju sam volio da bih razumio u što se uvaljujem. Kada bih morao sve učiniti opet, radije bih bio ostao sam. Uistinu je bolje ne poznavati obiteljsku i bračnu sreću, nego je osjetiti prije nego ti bude istrgnuta iz ruku, bez obzira na narodne mudrosti koje ljudi citiraju o ljubavi i gubitku.

Molim vas, muškarci, temeljito razmislite u što se to upuštate. Zakoni se možda čine jednaki, ali na sudu to neće tako ispasti.

To što bi ova specifična priča mogla biti izmišljena, odnosno da ne mogu jamčiti za istinitost nekog tamo komentara na internetu, nimalo ne mijenja činjenicu da se to događa, te da su mnogi drugi takvi slučajevi a) dobro dokumentirani i istiniti, te b) u porastu, do te mjere da postaju pravilo. Isto tako je dokumentirano da je tko dobiva djecu najvažniji faktor u tome tko će inicirati razvod, te da žene iniciraju 70% razvoda. I u 85% slučajeva razvoda, djecu i dobivaju. Sasvim je jasno da se ne može reći da ova priča predstavlja nekakvu neobičnost ili statističku anomaliju.

Za sve one koji se pitaju "zašto sam ljut", pitam vas: "zašto vi niste ljuti?" Zar ova priča ne izaziva bijes u vama? Svim čitatelji koji se čude zašto je šačica ljudi ljuta zbog nepravde koja svakodnevno biva počinjena protiv muškaraca, djece i obitelji, pitam vas zašto vama to ne smeta? Ljutnja je sasvim očekivan i razuman odgovor na očitu nepravdu. Apatija, s druge strane, označava moralnu atrofiju, nemogućnost suosjećanja, te možda i maskira vlastiti ulog u održavanje nepravde.

Da, reći ćete onda, "ovo je tragično, no ovaj nesretnik ipak predstavlja tešku zloupotrebu sustava". A u tome i jest poanta. Ovo nije zloupotreba sustava. Ovdje "sustav funkcionira kako treba". Učinio je baš sve za što je dizajniran. Sigurno ne možete poreći da prevalencija ovih stvari ovisi isključivo o tome želi li ih žena tako provesti ili ne želi. Ovo nije utaja poreza, gdje se osoba provlači cijeli sustav i na desetke institucija namijenjenih sprječavanju zloupotrebe; ovo je točno ono čemu sustav služi. U jednom od sljedećih postova ću objasniti zašto je sustav dizajniran tako (hint: iz dobrih namjera, kojima je popločan put u pakao), ali vratimo se sada opisu kako sustav tipično funkcionira.

Rhea Rolfe, odvjetnica koja je nekada podučavala "žene i pravo" na sveučilištu Washington, sjeća se kako je sjedila u jednoj sudnici za obiteljsko pravo u Seattleu. 'Bilo je možda 7-8 slučajeva, i baš svi su bili presuđeni protiv muškaraca. Čak i dva u kojima uopće nije bilo optužbe ili protivljenja od strane majke.'

'U mnogim drugim arenama, dokazi ti donose presudu,' kaže odvjetnica Maya Trujillo Ringe. 'Ali ovdje, otac ima veliku bitku uzbrdo.' Toliko da se, kako kaže, 'ona i drugi odvjetnici šale da kada bi obukli oca u suknju, s istim činjenicama bi dobio ročište. Moguće je nadvladati diskriminaciju,' Ringe dodaje, 'ali potrebno je mnogo vremena i resursa.'

Treća odvjetnica Jennifer Forquer se slaže, navodeći kako su 'očevi rutinski poslani na tečajeve roditeljstva. Nije bitno jesu li bili na porodiljnom, jesu li mijenjali pelene ili bili doma nezaposleni, ako majka optuži oca da su njegove roditeljske vještine nedovoljne, sud odlučuje da mora ići. No ako otac želi podnijeti takvu optužbu o majci', kaže, 'onda mu je bolje da bude oprezan kako će to prezentirati, jer se takvo okrivljavanje može smatrati 'kontrolirajućim ponašanjem', vrstom 'psihološkog i emocionalnog zlostavljanja'.'

To vodi do najrazornije optužbe - one koja može sve promijeniti u sekundi - optužbe za obiteljsko nasilje. To je razlog zašto odvjetnici često savjetuju klijentima da optuže drugu stranu za obiteljsko nasilje kako bi ostvarili nadmoć.

Uzevši u obzir ekstremno kratka i požurena saslušanja, suci na obiteljskim sudovima često premještaju teret procjene na ekspertne procjene koje se onda može saslušati na sljedećem sastanku. U slučaju g. Richarda, naređeno mu je da se javi sudskom savjetniku koji je specijaliziran za obiteljsko nasilje. Richard kaže da mu je bilo drago. 'Super. Napokon imam nekoga čiji je posao otkriti istinu. Nije mu smetalo čak ni što mora za troškove ekspertne procjene platiti 1000 $ '.

Ali kada je sudski ekspert, Dough Bartholomew, objavio svoje izvješće sljedećeg mjeseca, Richard je potonuo još dublje. Ekspert je rekao da uistinu ne može odrediti je li Richard napao svoju ženu. Ali svejedno je preporučio da Richard posjeti grupu za tretman nasilja u obitelji, kao i grupu zvanu "NuB Očevi".

Nije prošlo dobro. Učlanjen u program grupne terapije agencije poznate kao Wellspring obiteljske usluge, kaže, "Svakog puta kada se pojaviš, prvo moraš reći što je bilo tvoje najzlostavljačkije ponašanje prošlog tjedna." Šutio bih, šutio, i onda bih jednostavno izmislio nešto.

Mark Adams, jedan od Wellspringovih managera, kaže da tjedne provjere više nisu u uporabi, budući da su i drugi muškarci u programu rekli da su izmišljali. Ali kaže da ova tjedna ispovijed služi tome da natjera ljude da razmisle o čak i najsuptilnijim načinima na koje se ponašaju loše. Adams dodaje da nalazi "nerealnim" očekivanje da će ljudi poslani u ovaj program - i već prosuđeni kao obiteljski zlostavljači - "moći živjeti cijeli tjedan bez da učine ili kažu nešto što bi spadalo u zlostavljanje."

Osvrčući se na Richardov slučaj, Bartholomew kaže da je njegovo izvješće krivo shvaćeno. "Kao prvo, rekao sam da tip nije počinio obiteljsko nasilje." Tih riječi nema u njegovom izvješću, no zato ima onih kojima se osvrnuo na daljnje "psihološko zlostavljanje", iz kojega su suci prosudili da zlostavljanje postoji. Iako je na sudu, kako stoji u bilješkama rekao da zlostavljanje može biti i šire od fizičkog napada, sada kaže da je to nužna komponenta.

No zašto je onda preporučio da Richard prođe kroz tretman za nasilje u obitelji? "Mnogo ljudi stvarno ima koristi od toga - pogotovo oni koji nisu prešli crtu," kaže Bartholomew. "Učiš kako se nositi s vezama."

Prijevod: svi muškarci su zlostavljači. Ako kažu da nisu, to je samo zato što je u prirodi zlostavljača to negirati. Čak i ako je pouzdano dokazano da nisu, opet im treba tretman za zlostavljače zato što bi to jednog dana mogli postati.

Pročitajte cijeli članak, gdje vas čeka još mnogo primjera. Za one koji prije nisu bili ljuti, pitam vas, jeste li sada ljuti? Ovo je važno pitanje zato što istinski razdvaja kolaboratore, zlobnike i ostale koji imaju interes provoditi ovakve nepravde od onih kojima je stalo. A velikoj većini, nažalost, nije stalo.

Stotine milijuna žena u svijetu, stotine tisuća u našoj državi, sada smatraju da je njihovo osnovno ljudsko pravo da se, kada god to požele, razvedu od svog muža, izbace ga iz kuće i preuzmu odgajanje djece, sve to uz garantiranu financijsku nagradu od države i bivšeg muža. Naš trenutni sistem je tempirana bomba za muškarce. Čak i one žene koje ne planiraju provesti ovaj proces imaju interes održavati sistem u takvom obliku jer im daje moć, ultimativnog Jokera kojeg mogu izvući kada god ocijene da im se ne sviđa njihov muž. A iznad svih njih su vojske profesionalaca - odvjetnika, političara, sociologa, društvenih aktivista i birokrata. Čak je i crkva (iz potpuno drugih razloga) zainteresirana za održavanje takvog sustava.

Muškarci, nemojte se ljutiti. Opustite se. Sve će biti u redu.


Originalna slika: Slobodna Dalmacija. Nova slika: Igniss

Oznake: feminizam, brak, razvod, diskriminacija


- 19:25 - Komentari (38) - Isprintaj - #

petak, 19.10.2012.

Stvarno? "Žene su manje plaćene od muškaraca"

Jedna od temeljnih postavki feminizma je da danas (i dalje) postoji nekakva vrsta diskriminacije žena od strane društvene konstrukcije poznatije kao "patrijarhija". Patrijarhija ugnjetava žene na mnoge načine: ograničava im seksualne slobode, degradira ih, potiče nasilje nad njima, politički ih diskriminira, uskraćuje im građanska prava, te ih ekonomski diskriminira. Ovo posljednje je najlakše opetovan i najzarazniji slogan feminizma: žene zarađuju 80 lipa za svaku kunu koju zarađuju muškarci, to znaju i ptice na grani!

Osim što je to besramna laž.

Čekaj, kako?

Analiza razloga za razlike u visini plaća između muškaraca i žena
Proveo Consad Research Corp. po nalogu Ministarstva rada SAD-a
Pripremilo i obradilo Ministarstvo rada SAD-a

12.01.2009.

Tijekom posljednja tri desetljeća, žene su ostvarile značajan napredak na radnim mjestima i u jednakosti plaća, uključujući povećano sudjelovanje u radnoj snazi, značajne pomake u edukacijskim ostvarenjima, rast zaposlenosti u visoko plaćenim zanimanjima, te značajno povećanje stvarne zarade.

1970., oko 43% žena starijih od 16 sudjelovalo je u radnoj snazi; 2007., 59%. 1970., samo 17.9% žena starijih od 25 su završile fakultet; do 2000., gotovo polovica, a 2006., jedna trećina žena u radnoj snazi je imala fakultetsku diplomu.
2007., žene su sačinjavale 51% svih zaposlenika u visoko-plaćenim, menadžerskim i profesionalnim zanimanjima. Bilo ih je više od muškaraca u zanimanjima poput financijskih menadžera, menadžera ljudskih resursa, administratora u edukaciji, menadžera u medicini i zdravstvenim uslugama, te knjigovođa i revizora.
1970., medijam tjednih primanja žena koje su radile puno radno vrijeme bio je samo 62.1% medijana za muškarce; do 2007., bruto razlika u plaćama se smanjila sa 37.9% na samo 21.5%.

Unatoč ovom napretku, bruto razlika u plaćama nastavlja biti zloupotrebljavana na prijetvorne načine kako bi se promoviralo ciljeve javne politike bez da se u potpunosti objasni razloge za postojanje razlike. Svrha ove studije je identificirati rezultate koji bolje objašnjavaju razliku u plaćama kako bi se bolje informiralo kreatore državnih mjera i javnost. Glavni rezultati ove statističke analize su:

Postoje mjerljive razlike u atributima muškaraca i žena koji objašnjavaju većinu razlike u plaćama. Statistička analiza koja uključuje te varijable je producirala rezultate koji kolektivno objašnjavaju između 65.1 i 76.4% bruto razlike u plaćama od 20.4%, i time ostavljaju neobjašnjenu razliku između 4.8 i 7.1%. Ove varijable uključuju:

-Veći postotak žena nego muškaraca radi manje od punog radnog vremena. Rad za pola radnog vremena je slabije plaćen nego onaj za puno radno vrijeme.
- Veći postotak žena nego muškaraca privremeno ili trajno napušta radnu snagu zbog porođaja, brige za djecu i brige za starije. Dio razlike u plaćama je objašnjen postotkom žena koje nisu bile u radnoj snazi tijekom prošlih godina, dobi tih žena i brojem djece u njihovim kućanstvima.
- Žene, pogotovo zaposlene majke, više cijene "prijateljske za obitelj" politike na radnim mjestima nego muškarci.
- Dio razlike u plaćama je objašnjen industrijom, profesijom i položajem.

Istraživanje također sugerira da razlike koje nisu inkorporirane u model zbog ograničenih podataka mogu objasniti ostatak razlike. Točnije, CONSAD-ov model i većina literature, uključujući i Zavod za statistiku rada, fokusiraju se na plaće umjesto na ukupnu kompenzaciju. Istraživanja također ukazuju da žene više cijene ne-monetarne koristi od muškaraca, i stoga preferiraju uzeti veći dio kompenzacije u obliku zdravstvenog osiguranja i drugih graničnih koristi.

U principu, još razlike u plaćama bi se moglo objasniti dodavanjem još nekoliko novih varijabli unutar jedinstvenog modela koji uzima u obzir sve faktore istovremeno, no takva analiza nije ostvariva s trenutno dostupnim bazama podataka. Faktori poput iskustva na poziciji i staze napredovanja zahtijevaju podatke o ponašanju radnika kroz duge vremenske periode. Longitudinalni podaci s informacijama koje obuhvaćaju dovoljno radnika za analizu po industrijama i profesijama ne prikupljaju podatke o individualnim radnicima tijekom dovoljno dugačkih perioda koji bi ukazali na kretanje radnog iskustva i napredovanja.

Iako je potrebno dodatno istraživanje u ovom području, ova studija dovodi do jasnog zaključka da su razlike u kompenzacijama muškaraca i žena rezultat više faktora, te da bruto razlika u plaćama ne bi smjela biti korištena kao osnova ili opravdanje korektivnih akcija. Uistinu, ne čini se da postoji išta što bi bilo potrebno korigirati. Razlike u bruto plaćama bi mogle biti gotovo u potpunosti rezultat individualnih izbora koje donose muški i ženski radnici.

Dakle, da ponovimo. Ovo je rekla vlada SAD-a, organizacija koja je među prvima po svijetu po ulagivanju feminizmu i sličnim modernim tiranijama zamaskiranim u "pokrete za prava":

UISTINU, NE ČINI SE DA POSTOJI IŠTA ŠTO BI BILO POTREBNO KORIGIRATI.

"Ali Ignisse", pitat ćete sada, "kako onda postoje sva ona istraživanja koja pokazuju da žene zarađuju 17, 22, 24 i 25.56% manje od muškaraca?" Jednostavno. Radi se o upravo onome što trollovi ponekad pokušavaju utrapiti meni u svojim prozirnim pokušajima opovrgavanja, a što nazivamo "besmislenom statistikom". Naime, uzme se nacionalne podatke o ukupnoj masi plaća isplaćenoj svakome spolu i podijeli se s brojem zaposlenika tog spola. Bingo, eto vam razlike.


Čak i maca plače nad takvom zloupotrebom statistike.

Nigdje u tom procesu nisu uzeti u obzir zanimanje, pozicija, profesionalni napredak, duljina radnog vremena, prekovremeni rad, rad u otežanim ili opasnim uvjetima, motivacija, prioriteti u životu i sl. Nikada nećete pronaći razliku u studiji koja sve to uzima u obzir. Znate zašto? Zato što je to ne samo besmisleno*, već i nelegalno, kao što je i bilo već nekoliko desetljeća. Uvjeren sam da negdje na svijetu postoji neki luđak koje bi to htio učiniti, no kada biste iz nekog ludog razloga stvarno imali nekakav motiv diskriminirati, rizik od kazne bi vrlo brzo učinio tu stvar neisplativom.

Kako to da se onda razlika smanjuje? Jednostavno: smanjivanje razlike tijekom vremena posljedica je premještanja fokusa ekonomije na isključivo intelektualne poslove, te rast važnosti društvenih zanimanja u kombinaciji sa zalazom znanstvenih, tehničkih, inženjerskih i matematičkih zanimanja (koja su u pravilu bolje plaćena i gdje radi više muškaraca). Kako žene danas stječu više od 50% svih diploma, jasno je da će u takvoj ekonomiji pomalo ostvarivati prednost, te time kompenzirati za ostale faktore (djeca, novac kao manji prioritet, etc.) i razlika će opadati.

Govoreći o tome kome je novac prioritet, dulje radno vrijeme muškaraca, te njihova sklonost rizičnijim i opasnijim poslovima, lako je objašnjiva time što novac i dalje predstavlja faktor seksualne vrijednosti kod muškaraca ("ne možeš imati curu ako nemaš auto blah blah blah" - dobro, ne baš tako, ali žene se ipak mogu napaliti na novac kao izraz moći, dok obrnuto nije moguće).

U poduzetništvu, gdje su ljudi sami svoji majstori, postoji identična razlika: više žena nego muškaraca koji posjeduju svoje tvrtke stavljaju obitelj, slobodno vrijeme i sigurnost ispred zarade. Također, žene su manje sklone rizicima i njihove tvrtke rjeđe posluju s kreditima. Vjerujte mi, to nije ništa loše ili nekakav manjak ambicije kojeg se treba sramiti. Dapače, bilo bi bolje kada bi više osoba oba spola tako poslovalo.


Muškarci su žrtve 70% ozljeda, 65% profesionalnih oboljenja i 92% smrtnih slučajeva na radnom mjestu. Glavna područja stradanja su građevinarstvo, ribarstvo, poljoprivreda, šumarstvo, energetika, rudarstvo i prerađivačka industrija. U statistiku nisu uključeni vojska i ratna stradanja.

Unatoč tome što su svi podaci o nepostojanju razlike u plaćama lako dostupni, ova laž o potplaćenosti žena se pojavljuje opet i opet i opet, poput zombija koji ustaje koliko god ga puta upucali u glavu. Čak ni Resident Evil nije imao toliko otporna čudovišta.

"Ako izgovoriš dovoljno veliku laž i nastaviš je ponavljati, ljudi će s vremenom povjerovati u nju... Ni najbriljantnija propagandna tehnika neće imati uspjeha ako se ne drži na umu jedan osnovni princip - mora se ograničiti na samo nekoliko točaka i ponavljati ih opet i opet."
- Joseph Goebbels

I propaganda djeluje: danas 60% žena u Hrvatskoj smatra da su diskriminirane! Iako je nezamislivo velika arogancija da netko pretpostavi da je samo zato što posjeduje vaginu toliko važna osoba da postoji zavjera kako bi je se diskriminiralo, ova laž jednostavno odbija umrijeti. Naravno, oni koji ponavljaju tu laž mogu se podijeliti na:

a) dobroćudne i samo neinformirane papagaje (pretpostavka: veći dio)
i
b) zloćudne oportuniste zainteresirane za krađu i ugnjetavanje drugih (pretpostavka: manji dio)


Bilo bi dobro kada bi se sve svelo samo na klevetu i prepucavanje po medijima, no uz pomoć kvota, "afirmativne akcije" i "pozitivne diskriminacije", sve se više osigurava da nitko od nas neće ostati pošteđen od ove manije. Zakoni koji nalažu minimalno sudjelovanje žena (bez obzira na kvalifikacije) u politici, upravi, managementu i sl. su već postali stvarnost u Francuskoj, Njemačkoj, Danskoj, Švedskoj i Norveškoj. Uzevši u obzir sklonost naše vlade (a pogotovo nove) u uvlačenju u analni otvor spomenutim državama, nimalo ne sumnjam da će uskoro stići kod nas na krilima "švedskog modela". Nemojte me krivo shvatiti, u većini stvari Švedska je uistinu krasna država, no po nekim drugim kriterijima je potpuno otišla kvragu.

U osnovi, zbog navedene propagande danas imamo cijelu generaciju žena koja odrasta i živi s uvjerenjem da je potlačena i diskriminirana, dok stvarni podaci govore nešto sasvim drugo.

* = kako bih opovrgnuo beskonačnu glupost mita o razlici u plaćama, nisam niti morao pisati ovaj članak. Dat ću vam trenutak da razmislite zašto.

Zašto? ::


Da sam ja vlasnik poduzeća i stvarno mogu plaćati žene 20% manje od muškaraca, istog trena bih zaposlio sve same žene i postao konkurentniji od svih drugih poduzeća na svijetu.

Pobijedio sam. Opet.


Oznake: seksualno tržište, feminizam, razlika u plaćama, novac


- 11:53 - Komentari (64) - Isprintaj - #

nedjelja, 14.10.2012.

50 nijansi hrčka

Pa, prije nego me omela jedna aktualna vijest, obećao sam vam da ću pisati o nečemu trenutno vrlo popularnom. Radi se o knjizi iz žanra pornografije za žene erotske fikcije. Takva vrsta literature se može podijeliti u dva osnovna smjera, ovisno o temi:

A) upoznavanje privlačnog, neukrotivog, misterioznog bad-boy Alfa tipa, vrući vrući seks s njim, i njegovo polagano kroćenje u savršenog ljubavnika/muža podložnog (sada) "Alfa ženi" i zaljubljenog u nju (50 Shades of Grey)

B) beskonačni izbor između nekoliko Alfa tipova koji se bore za ženu, a ona stalno mijenja mišljenje i vrti ih oko malog prsta. (Twilight)

C) razvodna pornografija, o ženi koja opet postaje seksi nogiranjem svog dosadnog Beta mužića i zatim doživljava neku kombinaciju A i B (Eat, Pray, Love)


Danas će biti govora o smjeru A, u koji trilogija "50 nijansi sive" spada gotovo u potpunosti. Jedina značajna razlika je to što ovaj serijal dodaje sado-mazo elemente, gdje pod "elemente" mislim "o je*em ti sve, svaka peta stranica sadrži nekakvo sodomiziranje!". Da se razumijemo, ovakvih knjiga bude napisano na desetke tisuća svake godine, prvenstveno u obliku fan-fictiona popularnih knjiga i serija istog žanra, ili orignalnih knjiga nekolicine poznatih spisateljica (i pisaca).

*glas Alfreda u Dark Knight Rises*: "Postoji zatvor u drevnijem dijelu svijeta, ponor gdje seksualne fantazije vladaju najmračnijim oblicima seksualnosti. Ali ponekad se fantazija izdigne iz tame. Ponekad ponor izbaci nešto natrag."

Nije nimalo čudno da je 50 nijansi sive počelo kao fan-fiction Twilighta koji je autorica objavljivala na forumima te tematike, zbog čega je poslije imala legalnih problema. Knjiga naravno nema nikakvih poveznica s popularnim serijalom Sumrak, ali svakako je inspiracija došla odatle. Neću vam opisivati zaplet knjige kako vam ne bih pokvario doživljaj, ali Ana (22), emancipirana i pomalo bezlična studentica intervjuira bogatog, zgodnog, misterioznog mladog poduzetnika Christiana (27) i zaljubljuje se u njega, te s njim otkriva sve čari sado-mazo seksa, gušenja, vezivanja, dominacije i robovanja. On je dovodi do neslućenih užitaka dok je obrađuje opet i opet (svaki put s višestrukim orgazmom), a s vremenom je nešto manje tretira kao podređeni seksualni objekt i... ok, ok, neću dalje.

Zapravo, ne preporučam čitanje knjige jer je literarno izrazito niske kvalitete, ali eto. Ponekad je zabavno posvjedočiti takvom obrazu koji je isprintao rečenicu tipa "'Imaš tako predivne grudi, Ana,' zagunđa. 'Jednog dana ću ih je--ti.' Koji vrag mu to znači? Otvarajući svoje oči, razgoračim se prema njemu dok me siše, a moja koža pjeva pod njegovim dodirom... I gori predivno toplo i nisko, duboko unutar mene, i sve misli nestaju dok se moje tijelo ukrućuje i stišće... žudeći za otpuštanjem."


Fifty Shades of Grey Fifty Shades Darker Fifty Shades Freed

Naravno, ponekad i Ana dominira Christiana. Pogodite kako? Ne, ne tako da ga sodomizira dildom - to bi bilo jednostavno neseksi, ubilo bi nam ugođaj i njegovu mistiku kao vrhovnog dominatora (TM). Ne, Ana umjesto toga jednostavno sjedne na njegov spolni organ i imaju seks u "cowgirl" poziciji, s njom na vrhu koja "određuje brzinu i ritam". Kako emancipirajuće!

Knjiga je prodana u 50 milijuna primjeraka, što je više od drugih enormno popularnih knjiga tipa The Hunger Games, iako upola manje od Twilighta i devet puta manje od Harry Potter serijala. Naravno, 50 nijansi sive je u opticaju tek nešto više od godine dana, što je čini brže prodavanijom čak i od najpopularnijih Harry Potter knjiga. U Hrvatskoj je to također najprodavanija knjiga godine, te je 10 000 primjeraka prve naklade razgrabljeno u samo 10 dana, te se isto dogodilo i s drugom nakladom koja je uskoro stigla. A u Velikoj Britaniji je to najprodavanija knjiga svih vremena, s 5 milijuna primjeraka. Zamislite samo implikacije: tu knjigu, koja odražava njihove najdublje želje i emocije, ima više od 20% svih britanskih žena. Kod nas ne baš toliko, ali broj je svejedno zapanjujuće velik.

A sad ono najvažnije: kakve to emocije odražava knjiga? Koje su to tajne seksualne fantazije i preferencije zbog kojih knjiga tako dobro rezonira kod žena?

Christian Anu tretira potpuno kao seksualni objekt i ništa više. Ona mu se ponekad prepušta, a ponekad opire (heh), ali rezultat je uvijek isti: on je potpuno podređuje sebi, koristi na sve moguće načine, radi joj sve što poželi i koliko god želi. Apsolutno je podređuje sebi i duhovno i tjelesno, te nimalo ne skriva da je njeno tijelo tu da bi ga on upotrebljavao.Tretira je kao svoju seksualnu igračku, a ne kao osobu. U pauzama je udaljen, neshvatljiv, misteriozan, nepredvidiv i zatvoren. Koliko je lik neugodan, seksualno brutalan i 100% odstupa od onoga što žene govore da žele demonstrira i ova činjenica: kada bi Christian bio bio čitatelj bloga koji mi se obraća za savjet, rekao da "ipak ne pretjeruje s igrom, da se učini barem malo dostupnim, i da ne bude toliko agresivan jer mu je cilj zavoditi žene, a ne zlostavljati ih." Naivan ja.

Naravno, tu se razvoj događaja malo razlikuje od stvarnosti. Umjesto da situacija ostane takva sve dok mu ona ne dosadi, ili dok ona ne otkrije da je samo jedna od 1312 posjetiteljica njegove tamnice za sodomiziranje koja je tamo omastila njegove alatke, Christian ispada drukčiji, i... no dobro, nećemo više.

Naravno, feminističke organizacije, spisateljice, aktivisti i psiholozi su odmah ustali protiv ovako degradirajuće knjige, koja uči mlade djevojke da se podaju emocionalno nedostupnim kretenima koji ih tretiraju samo kao seksualne objekte. Razina zgražanja javnosti je dosegla toliku razinu da su se mnogi izdavači zapitali žele li stvarno na svojim policama držati knjigu toliko degradirajuću za žene, pogotovo u doba kada još postoje mnogi oblici diskriminacije i seksualnog objektiviziranja žena.


Ooooops.

Oznake: 50 nijansi sive, racionalizacijski hrčak, seksualne preferencije, feminizam, knjige


- 14:04 - Komentari (47) - Isprintaj - #

srijeda, 19.09.2012.

Ženomrzstvo kao ženska osobina

Patrijarhat, imaginarnu društvenu strukturu koja izvan arapskih zemalja danas postoji još samo u mašti feministica, često se optužuje za mržnju prema ženama koja se manifestira različitim vrstama diskriminacije ili uvreda. A u današnjem razdoblju, kada je svaka legalna diskriminacija temeljito iskorijenjena pod prijetnjom novčanih kazni ili zatvora, jedan od posljednjih bastiona patrijarhata su upravo riječi namijenjene omaložavanju žena. Neke kulture su ih uspjele reducirati ili zabraniti na isti način kao i diskriminaciju, no velikim dijelom su i dalje prisutne.

Lako ćete pogoditi na kakve riječi mislim: "kurva", "drolja", "laka", "fufica", "sponzoruša", "nevjerna", "lezbača", "frigidna", "svakome daje", koje degradiraju ženu na temelju njene seksualnosti i broja seksualnih partnera.

Osim toga mislim i na fraze tipa "ružna", "konjolika", "debela", "anoreksična", "nema guzu/sise", "nosata", "ima celulit", "oblači se kao seljanka", "bezvezna", "našminkana kao vampir", "ofucana", "blijeda", "umjetna", "lažna", "ima ružnu frizuru", "stara", "baba", "islužena", "ispijena"
i sl., koje degradiraju ženu na temelju njenog izgleda, tijela, starosti ili svega zajedno. Ima ih još, pogotovo u pogledu inteligencije i postignuća ("balavica", "glupača", "zatucana", "primitivna", "znamo kako je došla do..."), ali shvatili ste pouku. Vrlo uvredljivo i neugodno, slažem se.

Problem je u tome što spomenute riječi nisu ni produkt ni sredstvo patrijarhata.


Zdravo!

Iako većina znanstvenika priznaje špekulativnu prirodu evolucijskih argumenata u ovom području, (međusobna) seksualna agresivnost i općenita agresivnost među reproduktivno sposobnim ženkama se često interpretira kao oblik natjecanja za partnere. U prijevodu, žene najviše ogovaraju, i to čine najviše žene u grupama s najvišom reproduktivnom vrijednosti članova, tj. zgodnim, vrućim mladim djevojkama. Ne vjerujem da vam je potrebna ikakvo znanstveno istraživanje da potvrdi ovu očitu činjenicu, ali evo svejedno:

Hess i Hagen su sugerirali da bi takve razlike mogle biti još izraženije u mlađoj grupi sudionika. Evolucijski, povijesno i kulturno, sugeriraju, djevojke u dobi od 15 do 19 godina bile bi najaktivnije u potrazi za partnerima. Stoga bi bilo kakva sabotaža imidža drugih djevojaka kao poželjnih partnerica, poput komentiranja njihovog promiskuiteta, tjelesnog izgleda ili čudnovatih obilježja, lako postala predmet živahnog ogovaranja.

U trenutnoj studiji, istraživano je postoje li dobne razlike u ženskoj tendenciji ogovaranja, te koreliraju li sa vlastitom percepcijom vrijednosti kao partnerice. Očekivano je da će mlađe žene pokazati višu tendenciju ogovaranja poslije čitanja scenarija u kojemu se pojavio romantični rival, zato što su u dobu u kojoj je natjecanje za partnere najintenzivnije. Štoviše, postavljena je hipoteza da je tendencija ogovaranja povezana s vrijednošću žene kao partnerice, jer mlađe žene imaju više reproduktivne kapacitete od starijih žena. Rezultati potvrđuju ova očekivanja: postojale su statistički značajne razlike u ženskoj tendenciji ogovaranja po dobi, i te razlike su nestale kada se kontroliralo za vrijednost žene kao partnerice. Diskusija se fokusira na interpretaciju i implikacije ovih rezultata.

Izvor: "Age differences in women’s tendency to gossip are mediated by their mate value" from Personality and Individual Differences, Volume 52, Issue 1, January 2012, Pages 106–109 (Impact Factor 2.313)

E sad, ne želim tvrditi da su muškarci nevinašca. Naprotiv, muškarci isto imaju vrlo intenzivan oblik natjecanja za partnerice, a koji se naziva uspjeh. Moć, novac, društveni status, slava, tjelesna snaga, vještine, što god možete zamisliti (stvarni trošak po trofeju - heh), sve su to dijelovi među-muške konkurencije. U ekstremnim slučajevima, na mikro-razini to uključuje i ozlijeđivanje i ubojstvo, a na makro-razini ratove.

Jedna stvar koja u taj arsenal ne spada je ogovaranje. Muškarci koji ogovaraju druge muškarce će prije biti percipirani kao debili i slabići koji se ne mogu sami pokazati. Isto tako, muškarci koji ogovaraju žene spomenutim riječima prije će biti percipirani kao luzeri koji ogorčeno komentiraju to što ih je ona odbila, nego kao ozbiljna kritika. Ovdje ne mislim na standarde - naprotiv, svaki muškarac treba imati visoke standarde, i biti toliko Alfa da si može dopustiti "okrutno" ocjenjivanje žena kao dugoročnog ili kratkoročnog materijala, no dokazivati ženi nešto takvo ili je kritizirati je uvijek samo put u propast, stoga većina muškaraca to i ne radi. Jednostavno rečeno, muškarci nemaju motivacije za to. Žene, s druge strane...

Isto tako, primijetit ćete, ni u starim patrijarhalnim društvima, održavanje seksualnih normi nije bilo nekakav ekskluzivno muški zadatak. Starije žene će se sigurno sjetiti da su u svojoj mladosti zasigurno dobile instrukcije o tome da ne budu lake i priče o tome što se događa iznimkama. To naravno ne spada ni u mržnju ni u ogovaranje, već u dobronamjerne savjete, no činjenica je da iza karakterizacije neke žene kao "drolje" uvijek stoji žena koja (napomena: točno) pretpostavlja da će biti poželjnija muškarcima ako za sebe projicira suprotan dojam. Na isti način, iza opisa neke žene kao "zatucane", "nesigurne" ili "frigidne" stoji žena koja (napomena: pogrešno) smatra da će je njena seksualna otvorenost učiniti privlačnijom. A motiv je uvijek isti:



E sad, prije nego se netko uvrijedi, ne kažem da su žene nesposobno ostvarivati trajna, iskrena prijateljstva bazirana isključivo na altruizmu i slobodna od ogovaranja. Sasvim je očito da nije tako. Isto kao i kod hipergamije, samo opisujem bazični nagon, a koji je civilizacijom kod svake pojedine žene više ili manje kontroliran i može se i ne mora manifestirati u njenom životu.



Tagovi:

Oznake: neugodne istine, seksualno tržište, patrijarhat, feminizam, ogovaranje, znanost


- 14:00 - Komentari (16) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 17.09.2012.

Fraze za mućenje vode

Kao muškarac prilično iskusan u online igri, doživio sam mnoge lijepe stvari. Istodobno sam imao priliku vidjeti i jedan od mračnih proizvoda racionalizacije modernog feminizma: fraze za mućenje vode. Internet samom svojom slobodom daje mogućnost verbalizacije svega i svačega, tako da je nesumnjivo da će svi fenomeni iz stvarnog života na njemu poprimiti kataklizmičke razmjere, u kojima se svaka sitnica opisuje, analizira, zapisuje i predstavlja kao nešto drugo. Ili drugim riječima, muti vodu.

Kako bi ste se lakše snalazili u toj džungli, potrudio sam se napraviti riječnik ovih fraza. Počnimo s nekoliko riječi koje vrlo često viđam na ženskim online dating profilima:

1. "Upadljiva" (eng. "Striking") - brzo! Zamislite da imate pred sobom u svakom pogledu prosječnu osobu. Ne ističe se ni na koji način, nije zanimljiva, nije nikada postigla ništa posebno. Kako ćete je opisati na pozitivan način? Točno tako: "upadljiva". Ta riječ je savršeni amalgam bezličnosti i posebnosti, te ju je moguće reći za bilo što, od Megan Fox koja uistinu svojim savršenim i neobičnim ali lijepim licem upada u tvoju pozornost htio to ili ne htio, pa do Donne Simpson, koja je sa svojim valovima masti toliko velika da ti jednostavno ne može ne upasti u vidno polje. P.s. nemojte googlati Donnu Simpson ako vam je drag vaš posljednji obrok.

Sinonimi: impresivna, unikatna, jedinstvena. Postoji li iti jedna osoba na svijetu koja nije unikatna?

2. "Panseksualna" - ovo naizgled slatko igranje riječima je produkt feminističkog pokreta i idealan primjer riječi koja ne znači ništa. Teoretski gledano, panseksualnost može biti bilo što od seksualne privlačnosti prema svemu (stolicama, medvjedima, kaktusima, djeci, raketama) pa do zamagljivanja termina "ne samo biseksualna, već i pretenciozna". Naime, osoba koja kaže za sebe da je panseksualna većinom želi poručiti da je seksualno privlače oba spola, ali zato što je feminist ne priznaje da postoje spolovi (spolovi su, naime, samo socio-kulturni pojam). Kako pomiriti te dvije činjenice? Bam, sada je privlači sve živo. Uključujući i kaktuse.

Manja varijanta je samo "biseksualna", i to u smislu "hetereoseksualna ali želim imati izgovor za odbijanje Beta muškaraca koji me ne uzbuđuju". Vidi #3.

Sinonimi: biseksualna+anti-heteronormativna

3. "Romantično aseksualna" - o ovome ću pisati u budućnosti, ali uistinu postoje aseksualni ljudi, koji nikada ne osjećaju baš nikakvu seksualnu privlačnost prema bilo čemu (uključujući i sebe). Sa stajališta biologije, to je poremećaj kao i homoseksualnost, a sa stajališta humanizma, to je fenomen koji treba poštovati i ne diskriminirati ljude zbog toga.

No što se događa kada hrčak jedne mlade žene koja želi vući ljude za nos dohvati sasvim legitiman pojam aseksualnosti? Rezultat je, doslovno prevedeno, "žena koja vjeruje u ljubav kao emociju s pripadajućim aktivnostima (spojevi, veze, poljupci, maženje), ali nikada se ne upušta u seksualne aktivnosti". Kao i kod poliamorije, ako ne vidite gdje je u ovome licemjerje i očiti problem za vas stvarno nema nade.

Sinonim: attention whore (kurva za pozornost)

4. "Sapioseksualna" - doslovno prevedeno, ova riječ znači seksualna privlačnost prema inteligenciji. Čekajte, ne privlači li žene ionako inteligencija (demonstrirana kroz humor, flertovanje, status i sl.)? Ooops. Kako je sada logičan zaključak reći da je sapioseksualnost besmislen, redundantan pojam za nešto što već postoji i dobro je opisano, pojasnit ću što se zapravo krije iza te fraze: "palim se na kretensku igru". Točnije, "može me uzbuditi samo najteža kretenska igra". Plus je to što su ovakve žene, ako dobiju odgovarajuću dozu svoje droge u obliku kretenske igre, redovito odlične u krevetu i spremne upuštati se u sve moguće porno-akrobacije.

Ovo nisam nikada nikome priznao, ali ja sam "vaginoseksualan". Znate li vi kako je teško živjeti s time?

Nisam ni mislio. Šovinisti.

5. Avanturistična - na površini nije ništa loše da ženu ne uzbuđuju obični događaji i načini provođenja vremena, ali osoba koja ima potrebu ovo napisati o sebi najčešće nije avanturistična. Da je avanturistična, napisala bi nešto o tome čime se bavi, iz čega bi čitatelj tu njenu karakternu osobinu lako shvatio. Najčešće stvarno značenje je "ja sam ubitačno dosadna i nezanimljiva, stoga imam potrebu tražiti zabavu od drugih".

Sinonim: zanimljiva

6. Iskusna - netko bi ovo mogao shvatiti kao osobu koja je doživjela puno toga ili se jednostavno opijala i probala drogu, ali ovo je zapravo indikator kategorije "+50". Nastavi s entuzijazmom, ali ne zaboravi ponijeti extra-safe kondome.

Sinonimi: "imala sam divlju fazu", "nisam se mogla smiriti", "eksperimentirala sam"

7. "Ponovno sam pronašla vjeru" - religijsko ili drugačije filozofsko prepakiravanje činjenice iz prošlog stavka. Po kriteriju licemjernosti, ovo je vjerojatno još i gore od samo "iskustva". Ili kako je jednom rekao Tzar: "to što si izlazila sa mnon u isto vrijeme kad i s njim dokazuje da si drolja, a to što više nemožeš izlaziti sa mnom jer se osjećaš "nelagodno" dokazuje da si i dvolična."

Sinonimi: ponovno-rođena djevica, djevica u duši, seksala sam se ali nisam nikada vodila ljubav

8. "Više ne padam na kretene" - ovo je ponekad istina (bravo za učenje na iskustvu), ali u velikoj većini slučajeva, radi se samo o pametnom preoblikovanju činjenice "I dalje padam na kretene, ali sada to bolje racionaliziram."

Sinonim: "sada imam stvarno dobrog dečka", "napokon sam pronašla dečka koji zna kako tretirati ženu"

9. "Tražim muškarca koji može držati u korak sa mnom" - ovo je varijanta broja 4 (sapioseksualnost), ali s druge strane. Dok žena koja se opisuje na spomenuti način traži kretensku igru, ovaj izraz govori o tome kako će tretirati svog muškarca bez obzira na to kakvu joj igru ponudi. U prijevodu: "stalno ću te stvljati pred drama testove, imati nerazumne zahtjeve, izazivati scene, biti nepouzdana, flertovati (ili više) s drugim muškarcima i prijetiti ti prekidom".

10. "Ne izgledam kao model, ali sam ja" - jedna od mnogih riječi koje su ljepši ili društveno prihvatljiviji opis stanja "debela / pretila". Kako bih vam pomogao čitati signale, podsjetit ću vas na najčešće varijacije ovog opisa:

"Nisam tanka kao grančica" = Debela
"Barem nisam anoreksična" = Debela
"Nisam mršava ali sam stvarna" = Debela
"Mogu biti zdrava s bilo kojom težinom" = Debela
"Imam par kila viška" = Debela
"Zanosna" = Debela
"Imam obline" (eng. "Curvy") = Debela


Ova stvar je otišla toliko daleko da čak i najnormalniji izrazi počinju dobivati isto značenje. Pogledajte ovo:



Još je jedna inače pozitivna riječ podlegla bujici. Točnije, riječ "obdarena" (eng. "voluptous") Ovdje treba posebno napomenuti da je riječ "obdarena" originalno značila vitku, elegantnu žensku figuru s neproporcionalno velikom guzom i grudima, nešto tipa Marilyn Monroe. Danas, kao potvrda koliko smo nisko pali, znači samo "debela".

Govoreći o Marilyn Monroe, evo i još jedne stavke:

11. "Sebična sam i malo nesigurna. Radim pogreške, nekontrolirana sam i ponekad me teško podnijeti. Ali ako se ne možeš nositi sa mnom kada sam najgora, onda me sigurno ne zaslužuješ kada sam najbolja." (eng, “I'm selfish, impatient and a little insecure. I make mistakes, I am out of control and at times hard to handle. But if you can't handle me at my worst, then you sure as hell don't deserve me at my best.”) - Marilyn Monroe

U teoriji, ovo je izjava o samopoštovanju. U praksi, ovo znači gotovo isto što i #9. Ako vidiš ovo na, recimo, njenom Facebook profilu, imaj na umu da je ovo zapravo samo racionalizacija za dramu i nestabilnost koje izviru iz nje. Skraćeno i prevedeno, to bi značilo nešto tipa "bit ću stalno grozna prema tebi, i trebaš to tolerirati u nadi da ću ponekad imati par svijetlih trenutaka."
Činjenica da se ova izjava nalazi na barem 50% ženskih profila (bilo kao like bilo kao citat) bi ti trebala biti indikativna za trenutno stanje seksualnog tržišta.

Sinonim: "Pametna djevojka ljubi ali ne voli, sluša ali ne vjeruje, i odlazi prije nego bude ostavljena" (eng. “A wise girl kisses but doesn't love, listens but doesn't believe, and leaves before she is left.”) - Marilyn Monroe.


"U budućnosti, žene će vaditi moje citate iz konteksta kako bi opravdale ponašanje poput kuja"

Druga varijanti nisu fraze zamišljene kao mućenje vode per se, već samo toliko korištene za sve moguće situacije koje nemaju veze s originalom da su postale razvodnjene i izgubile na važnosti. Te riječi uključuju:

A) Silovanje - opisao sam već jednom što je silovanje. Danas se pojam proširio i može značiti osjećaj jeftinoće zbog prošle burne noći, seksualno uznemiravanje, pipanje, pijanstvo, "kultura silovanja", seks bez kondoma, prijevara i još milijun stvari. Također, muškosfera je prihvatila igru i dodatno uvaljala ovaj pojam u blato upotrebom fraze "divorce rape" (razvodno silovanje), tako da pojam sada stvarno ne znači više ništa bez pojašnjenja.

B) Epidemija - može značiti bilo koju pojavu koja utječe na više od jedne osoba pa na više. Meni je najdraža epidemija anoreksičnosti, koja utječe na nekih 0,5% populacije. Priznat ću da ponekad i sam koristim pojam za stvari koje nisu epidemija, no nisam ja počeo s time belj

Sinonim: kriza

C) Seksizam - bilo koji aspekt života u kojemu žena (a koja je pobornica modernog feminizma) nije favorizirana. Moji omiljeni pojmovi su "stakleni strop" (glass ceiling), "patrijarhalna kultura" i "manjak kavalirstva".

Sinonim: diskriminacija.

D) Creepy - ovo je jednostavno. Sve što ženu uzbuđuje je "zakon", "cool", "uzbudljivo", "awww" ili "romantično". Sve što je ne uzbuđuje je "creepy", odnosno prijeteće na razne načine. To može biti onaj čudni tip s bocom alkohola u ruci kojemu u kutu tramvaja curi slina iz nosa i kašlje kao da će poroditi aliena, a može biti i Beta koji joj je poslao ljubavno pismo, ili tip koji ju je slučajno nazvao jer je sjeo na mobitel i time signalizirao da stalno misli na nju.

Sinonim: "awkward" (neugodno). Sve na svijetu od Velikog praska nadalje.


Tagovi:

Oznake: online dating, silovanje, vrste tijela, debljina, broj, seksualnost, fraze, feminizam, racionalizacijski hrčak


- 12:39 - Komentari (9) - Isprintaj - #

četvrtak, 06.09.2012.

Teorije zavjere (Prvi dio - Seksualno tržište)

Jedna od stvari koja me uvijek iznenađuje na igračkim blogovima i forumima je sklonost teorijama zavjere. Mogu razumjeti glavni razlog - većinom su to ljudi koji su sami ili preko drugih "otkrili" da se mnogi stupovi njihovog svjetonazora temelje na lažima kojima su bili nahranjeni. Shvatili su da ono što su navikli slušati ne odgovara realnosti i odlučili istražiti zečju rupu. Sada kada su to prozreli, imaju dojam, jasno im je koje su druge pojave na svijetu također zavjere - bile one donekle vezane za seksualno tržište i muško-ženske odnose, vezane s istim protagonistima, ili stvari koje nemaju nikakve veze s onim što im je prvo otvorilo oči.

Iako je istina da je percepcija bila lažna, u svemu tome postoji jedan mali problem:

Trenutno stanje seksualnog tržišta NIJE rezultat zavjere.

Ne mogu ovo dovoljno naglasiti u samo jednoj boldanoj rečenici, tako da ću citirati mog omiljenog televizijskog lika (respect čitateljima koji prepoznaju izjavu):

"Žao mi je što ti to moram reći, ali ne postoji nikakva velika laž. Ne postoji sustav. Svemir je indiferentan."




Ono što želim reći je da se vrlo malo stvari na ovom planu događa planirano. Zato je mnogima neke dijelove igre i "muškosfere" toliko teško progutati bez da ih pomiješaju s teorijom zavjere - jer takvo razumijevanje za svaku osobu uključuje razumijevanje dvostrukog paradoksa:

A) da je gotovo svako individualno djelo razumljivo i samo po sebi vrijedno razumijevanja, a milijun takvih djela je tragedija,
i
B) da se gotovo sve i dobre i loše promjene događaju s dobrim namjerama.


Ljudska seksualnost i njena interakcija s civilizacijom je vrlo, vrlo kompleksan sustav koji je teško u svim aspektima precizno definirati, a kamoli 100%-no objasniti. Zamisliti ogromnu zdjelu juhe s tisuću sastojaka u kipućoj vodi mogla bi biti najbolja analogija cijeloj disciplini. Svakako, promatrač može posvetiti puno vremena proučavanju lonca i uočiti uzorke valova, veličinu mjehurića i koji sastojci tonu, a koji plutaju, ali niti jedan od silnih sastojaka juhe nema moć značajno utjecati na druge. Zajedno tisuću sastojaka tog tipa proizvodi nekakav vidljivi efekt, ali to nije zato što su se dogovorili, već zato što su takve okolnosti.

U slučaju ljudi, jasno je da su postojala dva fluidna stupnja muške seksualnosti, Alfa i Beta, te da su se s vremenom mijenjali i redefinirali, vođeni različitim faktorima (genima, okolinom, slučajnošću, razmišljanjem pojedinaca i sl.). Ključanje svih tih faktora rezultiralo je promjenama u različitim smjerovima, te okvirima civilizacije - kulturom, religijom i običajima - koji su postali samo-održavajuća nadogradnja ljudske biologije. U tom trenutku je situacija postala još složenija - do koje mjere su običaji mogli kontrolirati druge faktore? Ako bi ostavili neku kulturu samo na svome, bez ikakvih pokušaja promjene, koliko bi ona opstala i u što bi se promijenila? Klasičan primjer za to možemo naći u velikim svjetskim religijama, čiji je svjetonazor solidan općenit okvir ponašanja malih i velikih grupa u okolnostima koje su tada vladale, i stoga se i raširio.


Jedan od faktora

Osim kulture, tehnološke promjene uvele su dodatni faktor, u osnovi omogućivši ljudskoj vrsti svijanje ili čak nadvladavanje mnogih prirodnih ograničenja - od bolesti, parazita, starenja, reprodukcije i prehrane, pa do mogućnosti sukobljavanja i komunikacije. Kroz sve to, genetski faktor - manifestiran kao divote Coolidgeovog efekta, predselekcije i hipergamije koje dobro poznajemo - bio je i ostao jedina konstanta, koju su manje ili više kontrolirale i usmjeravale drugi okolnosti.

Kada uspoređujemo sadašnjost sa skorijom poviješću, recimo 2012.-u i 1940.-u, jasno je da su se dogodile određene promjene:

- pojavili su se kontracepcija i abortus
- žene su dobile pravo glasa i potom sva ostala građanska prava
- razvod je prešao iz iznimno rijetkog i skandaloznog u prihvaćeno i normalno
- tretman prilikom razvoda je postao iznimno naklonjen ženama
- razlozi i povodi raspada braka su se drastično promijenili
- promijenili su se standardi "prihvatljivih" i "moralnih" seksualnih odnosa
- uveden je potpuno novi, hibridni termin "dugoročne veze"
- dramatično je porastao prosječan broj seksualnih partnera
- udvostručio do udeseterostručio se postotak djece rođene izvan braka
- porastao je broj samohranih majki i njihov društveni tretman
- uspon feminizma kao dominantne ideologije muško-ženskih odnosa
etc etc etc

Sve ove promjene (i dobre i loše) se nisu dogodile kao rezultat teorije zavjere, već raznolikih, složenih okolnosti. Humanizam iz izvora Francuske revolucije je doveo do jednakih ljudskih prava za sve ljude. Kombinacija urođene hipergamije i financijske slobode rezultirala je ekstremnim promiskuitetom. Kombinacija promjene vrijednosti i duljeg životnoga vijeka rezultirala je drukčijim stavovima prema braku i dobi prve ženidbe. Svi članovi društva, i muški i ženski, odabirali su ono što im se činilo optimalno (bilo za sebe bilo za druge), prilagođavali se i pokušavali izvući najbolju situaciju za sebe.

Ništa od ovoga nije rezultat nikakve grupe iz sjene, pa čak ni ideologije. Ni feminizam nije velika tvornica gdje se održavaju skupovi komesarijata o tome kakav će zakon sljedeće biti lobiran, isto kao što ni svi igrači nemaju odbore koji odlučuju je li "pump 'n' dump" prihvatljiv način života. Ako mnogo pojedinaca djeluje u istom smjeru, mogu stvoriti institucije i vlade, koje onda nastavljaju to djelovanje, ali to je opet reakcija na spontanost mase.

Ne postoji tajna organizacija koja upravlja tim masama. Ljudi samo žive, pokušavajući izvući najbolje za sebe iz bilo koje situacije, i to je to. Naravno da se većini žena sviđa imati zaštitne mreže i društveno odobravanje za apsolutno svaki izbor koji donesu, isto kao što se muškarcima sviđa imati hareme, prosjacima novac, a životinjama hranu. Čak i kada upotrijebim izraz "ispiranje mozga", to se odnosi prvenstveno na kolektivnu graju mase i povijesnih okolnosti trenutno oblikovanih u neku donekle artikuliranu ideju (recimo, dobronamjerno ali često zloupotrebljavano "samo budi svoj"), a ne na ljude u crnom koji smišljaju propagandu.

"Ali što je s institucijama, pokretima, i drugim društvenim organizacijama?"

Naravno da pojedine strukture, jednom kada su namještene i stabilizirane u neki oblik, imaju u interesu nastaviti svoju egzistenciju. Recimo, katedre "ženskih studija" u SAD-u dobivaju sredstva od vlade temeljeno na svojem "utjecaju u rješavanju problema", tako da im je u interesu stvarati masovne histerije i falsificirati podatke o diskriminaciji, "kulturi silovanja", "razlici u plaćama", "staklenom stropu" i sličnim stvarima. Moglo bi se hipotetski reći da je vlada s više pokornih, Beta muškaraca iscijeđenih od avanturizma i novca uspješnija u vladanju svojim subjektima, no moglo bi se reći i da time izaziva bunt. Tko zna? Uvijek nedostaje neka glavna figura (Betty Friedan? Heh) kojoj kroz ostvarenu zavjeru ide sva korist. Svakako mnogo pojedinaca ostvaruje financijsku korist, ali opet nitko naročito puno ili posebno centralizirano.

Ali niti jedna organizacija niti pojedinac, izuzev par izuzetno paranoičnih i klinički bolesnih osoba bez značajnog utjecaja, nema nikakav određeni plan što bi se trebalo dogoditi niti kako će to ostvariti. Zatim, ništa od tog djelovanja nije tajno, niti na bilo koji drugi način skriveno ili nedostupno. Treba napomenuti i da također nije ostvaren još jedan element teorije zavjere - svjesno laganje s nekim ciljem - što se reflektira u činjenici da većina pobornika modernog feminizma iskreno vjeruje u svoje parole. Osim toga, ne postoji niti jedan kritičan događaj među svim ovim promjenama koji bi imao utjecaj dovoljan za prozivanje zavjerom. Stoga trenutno stanje seksualnog tržišta moram proglasiti logičnim ali nenamjernim spletom kompliciranih slučajnih okolnosti.

Zanimljivo je, ipak, da teorije zavjere nisu nužno loša pojava. Iako s jedne strane upućuju na paranoju i nestabilnost, predstavljaju i obrambeni mehanizam od istih, a kojim donose stabilnu, pravednu mentalnu strukturu u svijet bez logike i brige za bilo koju pojedinačnu egzistenciju. Smišljajući kabale, ćelije, masone, organizacije iz sjene i slično, ljudi se tako smiruju i uvjeravaju u suprotnost slike s početka posta - da postoji velika laž, da postoji sustav, te da je njihova sudbina dovoljno važna da netko u svemiru brine o njoj.



Tagovi:

Oznake: feminizam, teorije zavjere, kultura silovanja, seksualno tržište


- 21:22 - Komentari (21) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 20.08.2012.

Čudnovati slučaj Juliana Assangea 2 (Dio 2 - Pljuska u lice)

DIO 1

Kao što sam spomenuo u komentarima prvog dijela, nisam bio nešto impresioniran WikiLeaksom, i nije me toliko briga za sukob Assangea i SAD-a koliko za optužbe protiv njega. Razlog tome je što je prvo navedeno samo politička stvar o kojoj možemo salonski raspravljati, a te optužbe su nešto što mnogo direktnije utječe na svih nas - počevši od Švedskih muškaraca protiv kojih se primjenjuju ovakvi zakoni, pa do svih ostalih indirektnih žrtava.

Ako vam možda nije jasno kako to mrtvo slovo na papiru (koje može dovesti do 20 godina zatvora) u nekoj tamo dalekoj kulturi (koja uopće nije toliko različita od ostatka svijeta) može imati negativne posljedice za svih nas, i zašto je strahovito pogrešno u svakom mogućem civilizacijskom i moralnom smislu, dopustite da vam pomognem:

1. Optužbe protiv Assangea su najteža uvreda i pljuska u lice svakoj ženi koja stvarno jest bila silovana

Evo kako zapravo izgleda silovanje:

Kasna večer je i bila si u izlasku s prijateljicama. Kako sve idete na različite strane, tebe će dio puta prevesti nekakav prijatelj prijatelja koji ima auto. Čini se kao pristojan tip, iako ga zapravo ne poznaš dobro. Uostalom, popila si par pića i samo bi htjela što prije doći doma i ispružiti se na kauču.

Nakon pet minuta, shvatiš da ste skrenuli s puta i da se zapravo nalazite u nekom sasvim nepoznatom predjelu. Cesta je postala uska i krivudava. Kroz prozor nazireš obris nekakve kuće ili zgrade, ali nema puno svjetla. Auto se zaustavi. Upravo kada želiš pitati zašto čekate tu, prene te nečiji dodir. Pogledaš na lijevo i shvatiš da je to tvoj vozač, čija ruka klizi od tvoje nadlaktice do dlana, i zatim se spusti na tvoje bedro, kružeći prema unutra. "Što radiš?"
pitaš ga šokirano, još uvijek pomalo omamljena.

"Tako si seksi," promumlja on, očito isto pomalo alkoholiziran. "Znaš da to želiš." Prebaci se na tvoje sjedalo i pritisne te svojom težinom. Refleksno se pokušaš istrgnuti i udaljiti, ali njegova ruka te i dalje drži za nogu kao kliješta. "Ne, nemoj... pusti me," kažeš glasno, ali kao da te ne čuje. Zatim, kada njegova druga ruka počne trgati tvoj topić, tvoj glas preraste u vrisak. "Ne! Pusti me! Prestani" Otkotrljala bi se u stranu, ali ne možeš jer si pritisnuta na sjedalo i veći i jači je od tebe. U panici, jednom rukom napipaš kvaku od vrata i potegneš. Zaključano. On te grubo zgrabi za kosu i gurne dublje u sjedalo. Opet vrisneš.

Šapuće nešto što ne razumiješ dok spušta pokidani komad odjeće s tebe i pokušava pritisnuti svoje usne iz tvoje. Izmakneš glavu i, pokušavajući nešto poduzeti, slobodnom rukom posegneš prema njegovim očima, ali on se udalji i zgrabi tvoju ruku. Ugrizeš ga za lice kojim slini po tebi i pokušaš ga odgurnuti svom silinom, ali uzalud. To je trenutak kada zamahne šakom i osjetiš val goruće boli kako projuri kroz tvoju čeljust. Tvoji zubi se više ne čine kao svaki na svom mjestu.

Vrti ti se u glavi, iako si i dalje užasno prisebna i osjećaš kako počinje otkopčavati svoje hlače. Unutar kaosa i košmara, počinješ imati kristalno jasnu spoznaju o tome što će se dogoditi sljedeće. "Pusti me! Molim te! Neću nikome reći!" procviliš, ali on te dočeka još jednim udarcem od kojeg ti se zavrti. "Začepi! Kujice mala..." udari te opet, ovaj put lakše ali već si toliko omamljena da ne možeš osjetiti ništa osim onog dolje kada se pritisne između tvojih nogu.

Nije važno koliko je velik, jer si toliko suha i zgrčena da bi te povrijedio čak i jedan prst. To je upravo ono što i učini, bezobzirnim pokretom koji pošalje još jedan val boli kroz tebe i vrisak iz tvojih usta. "Šuti! Kurvetino jedna! Šuti!!" Pritisne te svom težinom u sjedalo i počne prodirati u tebe. Sljedećih nekoliko minuta su samo nejasno sjećanje njegovog vrućeg daha i sline na tvom vratu i nečeg bolnog i neželjenog kako se zabija u tvoju vaginu. Iako te sve boli i i dalje si užasnuta da ti se ovo stvarno događa, nisi sigurna da tvoje tijelo prepoznaje svu razliku. Preplavljena boli i strahom, i dalje zgrčena, na trenutak možda osjetiš čak i tračak orgazma koji bi inače voljela doživjeti da ovo nije brutalno i odvratno - osjećaj koji će te još godinama proganjati i činiti da se sramiš i pitaš zašto te tvoje vlastito tijelo tako izdalo. Kroz svoj plač i sve tiše moljakanje, čuješ još samo njegovo dahtanje. Čini se kao da nikada neće završiti.

Sve je gotovo za nekoliko minuta. U svojoj magli osjetiš kako otvara vrata i gura te iz auta na vlažnu zemlju. Škripanje guma u maksimalnom ubrzanju. Tišina.*

* = ako živiš u Kongu ili Ruandi, isti taj čovjek s prijateljima posjeti tvoju kuću sljedećeg tjedna i ponovi sve to s tobom i tvojom majkom i malom sestrom prije nego vas ubije.

Naravno, ne želim sugerirati da je penis neko strašno oružje koje će ženi zauvijek uništiti život ako uđe u nju protiv njene volje, jer bi to bilo suprotno duhu oporavka od bilo kojeg tragičnog događaja. Ono što želim reći je da je silovanje - i na što prvenstveno misle svi zakoni i javne osude koje donosimo protiv silovanja - jedno ružno iskustvo, koje uključuje stvarnu bol, traumu i ozljede.

Biti ekstremno laka drolja, koja iz osvete za to što je njen muškarac imao ljubavnicu izmišlja kako ju je povrijedio jer nije zamijenio kondom prilikom seksa, zloupotrebljava riječ "silovanje" na najgori način. Još važnije, zloupotrebljava onaj kritični nagon zaštite i bijesa koji svi civilizirani ljudi opravdano osjećaju prema zlostavljanju "vrijednijeg spola" i zbog kojeg tako oštro reagiraju na sam njegov spomen (kao recimo kod onog smrada Paravinje). Slučaj ove dvije razočarane "obožavateljice" iz Švedske nije ništa manje nego vrijeđanje svih pravih žrtava silovanja, za koje dobro znamo da ih nažalost ima i kod nas, a puno više u nerazvijenim zemljama.

Na svu sreću, iako često optužujem moderni feminizam za poticanje ovakvih gadosti, u ovom slučaju su čak i neki njegovi predstavnici reagirali: sama Naomi Wolf (s kojom s inače ne slažem gotovo ni u čemu) je prozvala slučaj kao "apsurd i uvredu svim žrtvama silovanja".

2. Ovakvi zakoni su diskriminacija i pretpostavljaju da su svi pripadnici muškog spola kriminalci

Zamisli da si u vezi s nekom ženom i iz nekog razloga se posvađate. U prošlosti bi prekinuli i to bi bilo to. Sada ona ima moć odšetati na policiju i reći da prilikom seksa prošlog tjedna nisi promijenio kondom, i policija je po zakonu dužna doći po tebe, uhititi te i odvesti na ispitivanje. Pokaže se da to nije istina? Uvijek može dodati da si "emocionalno manipulirao njome". Što ako imaš alibi? Nema problema, ona ima pravo promijeniti iskaz koliko god puta želi. Čak i ako se otkrije da je njena optužba u potpunosti lažna, njoj se neće ništa dogoditi jer bi to "obeshrabrilo druge žrtve silovanja u davanju svojih iskaza". Isto vrijedi i za razvod.

Ako imaš sreće, proći ćeš s tek malo neugodnosti i sramote (budući da svi stalno trube o objavljivanju imena silovatelja, u koje sada spadaš). Ako nemaš sreće, završit ćeš u zatvoru i do kraja života biti obilježen kao seksualni zlostavljač.

Misliš da je to nemoguće? Kao prvo, čudaka ima posvuda, i to u oba spola. Kao drugo, nema nikakve motivacije za ženu da to ne učini. Nema posljedica, ima potencijalnih nagrada. Štoviše, žene su stalno poticane da učine upravo to. Ako ne vjeruješ, otvori temu na bilo kojem forumu (ali pogotovo Ženskoj mreži, Rodi i sl.), zavali se, i broji koliko ćeš dobiti postova o tome da ne smiješ dopustiti da ti seksističko i patrijahalno društvo kažu da trebaš trpiti nasilje. Imamo cijelu industriju posvećenu punjenju ženskih glava lažnim činjenicama.

3. Proći će još dosta prije nego u Hrvatskoj budu takvi zak.... čekaj malo

U Saboru nedavno za dlaku nije prošao prijedlog koji je inicirala Ženska mreža, a kojim se htjelo uvesti švedski model u reguliranje prostitucije - i.e. da je uvijek ilegalno da muškarac kupi seks, ali ne i da ga žena proda. Osim što je to retardirano i ignorira realnost prostitucije, može značiti i da se može uhititi muškarca zato što je ženi kupio piće, večeru ili bilo kakav dar.

Koliko god meni ekonomski i zbog manje razine korupcije bila draža Kukuriku kolacija nego HDZ, s liberalnom vladom na vlasti i ulaskom u EU treba očekivati da će prijedlozima ekstremnog feminizma s vremenom biti davana sve veća težina.

U međuvremenu, u Francuskoj od početka ovog mjeseca možeš završiti u zatvoru na 2 godine i biti kažnjen do 30 000 € ako ženu uvrijediš, dodirneš protiv njene volje, ispričaš joj šalu koja ima veze sa seksom, buljiš u nju ili je "dovedeš u situaciju za koju osjeća da je prijeteća ili uvredljiva."

To naravno neće zaustaviti Alfa tipove, za koje će ženama uvijek biti drago kada vješto rade takve stvari, ali može značiti da će onaj sramežljivi Beta tip koji je rekao nešto nespretno završiti iza rešetaka.

I meni je već zlo od nabrajanja ovakvih stvari, tako da se uskoro vraćamo uobičajenom sadržaju.

Oznake: silovanje, celebrity, politika, feminizam, Švedska, šovinizam


- 13:27 - Komentari (21) - Isprintaj - #

četvrtak, 05.07.2012.

Stvarno? "Samo glupe, neobrazovane i nesigurne žene padaju na igru"

Jedna od najčešćih strategija igroskeptičnih trollova je tvrditi da igra radi samo na ženama kojima nedostaje samopouzdanja, ili onima koje su siromašne, glupe, pijane, neobrazovane, nesigurne, očajne i sl. To je po "faktoru sramoćenja" vrlo moćan argument - istodobno pokušava degradirati značaj igre, druge žene (uzdizanjem sebe koja "nikada ne bi pala na igru"), te naravno muškarce koji žele unaprijediti svoj život. Cilj takvog argumenta je izazvati sumnju i sram - jer, ako će te uporaba igre odvesti u krevet samo s takvim ženama, čemu je onda učiti?


Je*eš to.

Na svu sreću, znanost (kao i obično) potvrđuje da su trollovi u krivu. Evo što kaže studija koju su proveli istraživači sa dva sveučilišta u SAD-u:

... studija pruža uvid u varijacije ženskih preferencija muškaraca kao partnera. Postavili smo hipotezu da ženska inteligencija, pod pretpostavkom da je locirana u okolini gdje žene mogu upotrijebiti tu inteligenciju za ostvarivanje edukacije i karijere:

1) pozitivno korelira s voljnošću upuštanja u kratkotrajne seksualne veze
2) negativno korelira s poželjnošću kvaliteta kod partnera koje impliciraju bogatstvo i status
3) negativno korelira s odobravanjem tradicionalnih uloga spolova u romantičnim vezama

Ove pretpostavke su potvrđene.
Rezultati sugeriraju da je bi inteligencija mogla biti jedna od značajnih individualnih razlika koje utječu na ženske preferencije muškaraca kao partnera.

Sada pročitajte još jednom, čisto kako vas ne bi zbunile povezanosti u pozitivnom i negativnom smjeru pa onda gubili vrijeme na trollanje. Na primjer, "pozitivna korelacija", kao u stavku 1, znači da je istraživanje predvidjelo da će visoka inteligencija (koja vodi višoj razini obrazovanja i karijere osim ako ne živite u Saudijskoj Arabiji) značiti da je žena spremnija na kratke seksualne veze, kao što su avantura i seks na jednu noć. Negativna korelacija bi značila obrnuto.

1. Dobra stara racionalizacija ogorčenih gubitnika na seksualnom tržištu, da su promiskuitetne samo glupe droljice i neobrazovane seljanke koje čine zanemarivu manjinu žena, u samo jednoj sekundi je urušena i spaljena do temelja. Upravo su pametne, obrazovane cure one koje vole neobavezno primati Alfa mesnatu infuziju u sve svoje rupe. Iz toga slijedi da upravo inteligentne i samopouzdane najviše "padaju na igru", bilo zato što je igra usmjerena stvaranju osjećaja pogodnih neobaveznoj zabavi, bilo zato što one već traže tu zabavu, a igrači su slučajno ti koji je prvi nude.

2. Jednom davno, u dalekoj zemlji, žene su manje ili više ovisile o muškarcima. U takvim uvjetima, bilo im je (ili njihovima obiteljima) u interesu odabrati muškarca koji je marljiv, dobar, pouzdan, i koji će dobro brinuti o njoj i djeci. Ta vremena su prošla i zamijenjena su erom u kojoj klasteri financijski neovisnih, samostalnih žena s karijerama, kruže oko manjine Alfa muškaraca na samom vrhu piramide poželjnosti (napomena: "financijski neovisnih" ne znači samo 'imam svoj stan i auto', već da izostanak vanjske potpore neće dovesti do života na ulici).

Kako s njenom inteligencijom opada težina koju stavlja na partnerovu karijeru i novac, pogodite koje će joj onda osobine postati bitne? Šarm. Izgled. "Ono nešto". Dominantnost. Ako to nije "padanje na igru", onda stvarno ne znam što jest.

Neće vam biti teško ni pogoditi tko uvijek gubi kod ovako posloženih prioriteta: obični, dosadni, dobroćudni Beta skrbitelji.



3. Pametne i obrazovane žene su one koje pokazuju srednji prst vezivanju, vjenčanju (ili promatraju brak kao produženu vezu), vjernosti i monogamiji za cijeli život. Veća je šansa da na sve to gledaju kao na nešto degradirajuće ili neugodno, i što se odgađa sve dok ih na to ne počne prisiljavati sve bliži istek roka trajanja ili ne upecaju super-Alfu. Istina je da se visoko obrazovane žene nešto češće udaju od manje obrazovanih, no uzevši u obzir da i jedne i druge tijekom života to prije ili poslije učine u skoro 90% slučajeva, a da su visoko obrazovane one koji imaju tendenciju čekati (zabavljati se) sve do tridesetih (i s prikupljenim svim negativnim posljedicama i rizicima tog životnog stila), to je slaba utjeha Betama ostavljenim na suhom.

Sve veći broj žena koji preferira provoditi svoje najbolje godine u neobaveznom seksu, avanturama, haremima i serijalnoj monogamiji i svim drugim seksualnim oblicima osim tradicionalnih je, pogodili ste još jednom, raj za igrače.

Zaključak: prosječna žena koja "pada na igru"* je pametna, samopouzdana, obrazovana i financijski neovisna.

* = izraz "padati na" malo zavarava. Naime, on implicira da se radi o nekom varanju kako bi se žena navela na nešto, ili o nečem lošem i nemoralnom. U stvarnosti, "padaju na" je samo žargon za "dobivaju ono što žele svim srcem."

Oznake: seksualne preferencije, igra, hipergamija, feminizam, seksualno tržište


- 15:46 - Komentari (6) - Isprintaj - #

subota, 03.03.2012.

Bijeli vitezovi


Izvor slike: Igra prijestolja

Bijeli vitez: Muškarac koji promovira teoriju ženske bezgrešnosti i/ili superiornosti
Alternativni pojmovi: mangina, white knight, muški feminist, neoliberalni troll

Prvi put kada sam se susreo s muškarcima koji pišu knjige tipa "Pali muškarac: Dokazi izvan razumne sumnje da su žene bolji policajci, vozači, kockari, špijuni, svjetski vođe, kušači piva, manageri fondova i skoro sve ostalo" morao sam zastati i počešati se po glavi, i to ne samo zbog bljutavog literarnog stila. Huh? Navikao sam vidjeti slično štivo od žena - to je normalno djelovanje modernog feminizma - no od strane mog spola nikako. Zašto, pobogu? Iako bi bio sklon na prvi pogled klasificirati takve muškarce kao nekakve uvlakače koji se, kao i oni koji godinama ostaju u "zoni prijateljstva" u nadi da će napokon dobiti koju mrvicu, prodaju za feministe u svojoj (rijetko uspješnoj) strategiji parenja, to je prejednostavno objašnjenje. Umjesto toga, čini mi se da spadaju u kompliciranije vrste (ne međusobno isključive), recimo:

1. Neiskusni/Samo-zavaravajući Beta - onaj koji je neuspješan sa ženama - ne da im je odvratan, već jednostavno ne zna kako graditi privlačnost i stoga završava u beskonačnim nizovima prijateljskih zona, neuzvraćenih čežnji, prijevara i sl., sklon je to racionalizirati. U samozavaravanju leži trunka stabilnosti za koju se može uhvatiti kao utopljenik za slamku, te sve prikazati kao svoj prosvijećeni izbor.

2. Muški feministi - isto kao i gore, samo oblikovano u strategiju parenja. Ta strategija slabo funkcionira, inače bi ih logično bilo puno više, a ja se ne bih zamarao pisanjem ovog bloga.

3. Genetski predodređen - iz nekog razloga koji bi mogao biti kulturan, a možda i genetski, bijelo vitezovanje je češće među bijelim muškarcima na zapadu, tj. dijelu Europe i engleskih zemalja

4. Društveni status - budući da je bijelo vitezovanje donekle popularno (vidi dolje), logično da će ga neki prigrliti ne kao strategiju parenja, već općenitog, lakog i ne-rizičnog podizanja društvenog statusa, bez da posebno razmišljaju o njemu

5. Alfa paraziti - vrlo uspješni i popularni muškarci koji su itekako svjesni kako stvari stoje i žive po svim pravilima crvene pilule, ali njihova karijera se zasniva na prodavanju magle i širenju neistina

6. Rođeni Alfa tipovi koji nisu nikada imali priliku svjedočiti ikakvoj lošoj ženskoj akciji - rijetko, ali objašnjivo, uzevši u obzir da žena s partnerom puno višeg statusa ima puno poticaja ne stvarati nepotrebnu dramu. Njihovo Alfa ponašanje (iako pohvalno) je toliko internalizirano da im drukčije jednostavno ne bi palo na pamet, kao ni to da ne prolaze svi tako sretno poput njih. Ovo je definitivno najrjeđa kategorija bijelog viteza.

7. Očevi "iskorištenih" kćeri - koliko god ovo bila tužna sudbina, čiju agoniju osobno poznam i s njom suosjećam, naravno da je uvijek lakše idolizirati svoju djecu i njihov spol, a kriviti zli svijet

Istina, bijeli vitezovi su popularni na papiru. Tko od nas ne bi htio imati svog bijelog viteza koji će ga uvijek braniti što god učinio? Njihove proklamacije (pogotovo u medijima i povremeno u muškim i ženskim časopisima) su toplo dočekane jer se strašno lako poistovjetiti s njima. Gle kako čovjek otkriva zaostalu diskriminaciju ili što već! U stvarnosti, toplina koju osjećate je tek otkrivanje tople vode. Ako se nešto čini absolutistično i temeljeno na trenutnom, dobroćudnom kucaju srca umjesto na konkretnoj analizi, ostajem skeptičan. Budimo jasni, nema ništa loše u jednakosti (osim možda u očito biološki uvjetovanim situacijama, poput ekstremno nasilnih ili ekstremno napornih zanimanja poput vojske i rudarstva). Problem nastaje kada se jednakost, u ime "naknade" za nejednakost iz prošlosti, prelazi i završava u drugom smjeru, tj. apsurdnim diskriminacijama poput već spominjane knjige.


Man Down: Proof Beyond a Reasonable Doubt That Women Are Better Cops, Drivers, Gamblers, Spies, World Leaders, Beer Tasters, Hedge Fund Managers, and Just About Everything Else

Što se tiče medija, Hank Moody iz popularne serije Californication, iako po svim indikatorima očigledno Alfa, je savršeni primjer bijelog viteza. Sjećate li se (spoiler!) onih epizoda gdje mu je određena žena ukrala rukopis s djelom njegovog života i prijetila mu da će ga optužiti za silovanje ako je pokuša otkriti, a on joj je poslije toga ne samo oprostio, već je ionako rijetko pokazivao da mu je odbojna na bilo koji način? Kako je svaki čas ustajao u obranu raznih sumnjivih žena koje je slabo poznavao i šakama branio njihovu čast? Na površini nam to djeluje zabavno (kao i meni), jer je to serija i živimo od malih i velikih drama koje se u njoj odvijaju. No to ne čini cijeli lik Hanka Moodya nimalo manje primjerom bijelog viteza.

Da se razumijemo, bijeli vitez nije isto što i Beta, niti isto što i filozof, racionalist, i sl. Recimo, stari gospodin iz priče "Žene mogu prekrasno ostariti" nije bijeli vitez, već samo vrlo jasno uočava razlike između seksualnog tržišta svoje mladosti i seksualnog tržišta svoje starosti. Diviti se svojoj ženi zbog toga što je kvalitetna žena s kojom potvrđeno imaš najsretniji mogući život nije bijelo vitezovanje, to je normalni izraz ljubavi.

Teme koje posebno privlače bijele vitezove, usporedivo sa snagom kojom govno privlači muhe, su sljedeće:

- Broj partnera/ica
- Pojmovi časti, čednosti, skromnosti i tradicije
- Dvostruki standardi
- Kavalirstvo
- Evolucijski argumenti za seksualno tržište

Uzevši u obzir snažne kulturne i demografske faktore koji rade na stvaranju novih generacija bijelih vitezova, sumnjam da će to biti samo prolazna pojava.

Oznake: bijeli vitezovi, feminizam


- 19:26 - Komentari (9) - Isprintaj - #

nedjelja, 25.09.2011.

Ignissovih 7 vrsta trollova

S vremenom sam doživio veliki rast popularnosti svog pisanja, od tek pedesetak posjetitelja na dan pa do oštro nagnute krivulje rasta koja lijepo izgleda u brojačima posjeta. Došlo je to od drugih bloggera koji su prvo komentirali iz pristojnosti pa pomalo postali zainteresirani za moje teme, pa mnogih pojavljivanja na naslovnici, uspona na Google listama i ljudi koji su slali linkove prijateljima.

Isto se dogodilo i s komentarima na blogu, no ne sasvim. S ogromnim rastom prometa, došlo je i do rasta komentara, što je jednako lijepo. Velika većina komentatora, slagali se sa mnom ili ne, su razumni i pristojni ljudi s kojima se može raspravljati o bilo čemu. Nažalost, s njima je stigao i veliki broj trollova, koje periodično uklanjam metodama koje trenutno ne mogu otkriti (hint: uključuju suzavac i Hellfire rakete). Teme koje analiziram, budući da se tiču svih, su prilično eksplozivne i često izazivaju ne baš tako lijepe reakcije, što vodi trollanju i čišćenju. Iako je taj posao iritantan, istodobno daje i dobru podlogu za jedan zabavan post. Pa krenimo:

1. Promotivni Troll
Bilo da oglašava najnoviju flash igru na internetu bilo pilule za rješavanje impotencije, ova vrsta trolla je uvijek prisutna. Pogledaj ovo, kupi ono, svi tvoji problemi će biti riješeni. Što je website popularniji, to je za promotivnog trolla isplativije posuti ga svojim izmetom, za koji ga ništa ne košta iskrcati ga. Ako je troll automatiziran, Captcha slike čine dobru barijeru.

2. Ženo/muško-mrziteljski Troll
Od "bilo bi svima bolje da na svijetu ne postoje muškarci" pa do "sve žene su kurvetine" i "treba ih sve samo iz**bati", povremeno nailazim i na ovu vrstu. Ne krijem da sam kritičan prvenstveno prema ženama zato što s velikom moći dolazi velika odgovornost, no ekstreme nikada ne podržavam. Malo je stvari koje mogu izazvati teški flame war brže nego komentar tipa "treba sve takve kastrirati", tako da komentare koji nisu kritični prema jednom spolu, već samo mrziteljski, uklanjam po kratkom postupku.



3. Igro-skeptični Troll
Ekvivalent skeptika o globalnom zatopljenju, mogao bi prošetati ovakvog trolla kroz ogromni arhiv različitih seksualnih eskapada i ne bi ga uvjerilo. Za igro-skeptičnog trolla, ljubav je ljubav, viša od svega smrtnoga, i ne može se nikako proučavati. To je to - vrijeđa ga sama pomisao da netko to čini ili se ne slaže sa "samo budi svoj". Čak i suočen s tonama očito istih karaktera i situacija između kojih se mogu povući jasne pravilnosti (što je definicija analize), ostaje pri svojoj neoborivoj teoriji: to sve nema smisla.

Igro-skeptičnost ne treba miješati s idealizmom. Svi mi želimo zadržati dozu dječjeg vjerovanja u iskrenu ljubav, ljepotu i ostalo, samo su trollovi oni koji su oko toga uvredljivi.
Igro-skeptični trollovu su zapravo skriveni geniji. S argumentima tipa "gorjet ćeš u paklu jer se diraš nečeg svetog" "analiziraš nešto što se ne smije analizirati" i "nemaš pojma, nema šanse da bi to ikada radilo", mogli bi oboriti teoriju gravitacije.

4. Feministički/Liberalni Troll/Bijeli vitez
Gdje igro-skeptičnog trolla vrijeđa tehnika, feminističke trollove i bijele vitezove vrijeđa moral. Na bilo koji post koji kritično promatra ponašanje jednog spola, takav troll skače u obranu jer, suočimo se s tim, norme o ponašanju spolova su relikt prošlosti i zle patrijarhije i monogamije koje treba iskorijeniti. Pravila i kriteriji danas ne postoje, i moderna žena/muškarac će sa sebe zbaciti stoljećima nametnute okove i raditi što hoće! Sve će to uraditi bez ikakvih posljedica i, dapače, uz moralno odobaravanje okoline koja eto, nema nikakve svrhe u životu osim da govori "jest, sve je to razumljivo" i plješće, spreman/a na neminovno guženje. To se sve opravdava ili bizarnim teorijama o razlikama/sličnostima spolova, ili predstavlja kao ekstenzija ljudskih prava koja imamo danas.



5. Krtica osobnih podataka Troll
Mnogo trollova nema baš nikakve argumente, tako da u nedostatku njih posežu za kopanjem po mom osobnom životu i osobnim napadima. Od suptilnih implikacija tipa "tako nešto može reći samo netko tko živi u..." pa do ne tako suptilnih "kladim se da si jako mlad/zelen/neiskusan", krtica se nikada ne zaustavlja. Naposljetku, i u politici je ignoriranje argumenata i osobni napad metoda koja dobija izbore, kao što viđamo već godinama. Što nas vodi do sljedeće vrste...

6. Politički Troll
Iako ne pišem o politici i vrlo rijetko je spominjem, uvrijediti nekoga u tom području je vrlo lako, pogotovo ako je osoba labilni psihopat i živi u uvjerenju da ga cijeli svijet proganja. Dovoljno je spomenuti išta političko, čak i sasvim izvan konteksta, i horde trollova su spremne za akciju. Troll ante portas! One zabavne ili ne baš tako uvredljive ostavim da podignu popularnost i Page rank, dok ekstremnije brišem.

7. Casanova Troll
Za sada najrjeđa vrsta trolla, Casanova temelji svoje argumente na vlastitom igračkom iskustvu. Što ne bi uopće bilo loše, kada ne bi to koristio kao platformu za manjak argumentacije. Smatra da je jelensko nabadanje veličinom rogova puno uvjerljivije od zdravog razuma i ništa ga neće uvjeriti u manjak vlastite superiornosti. Često obdaren i osobinama krtice, uvijek ima bolju priču, bolje osvajanje, bolju metodu, i strašnu potrebu da to suptilno ili manje suptilno ubaci u razgovor.

Oznake: trollovi, bijeli vitezovi, feminizam


- 12:51 - Komentari (22) - Isprintaj - #

nedjelja, 19.06.2011.

Alfa i Beta, i uspon civilizacije

Simboli Kataklizma je poharala svijet i preživjela je samo nekolicina ljudi na izoliranom otoku. Ako je među njima 1 žena i 100 muškaraca, svi će pomrijeti. Ako je među njima 100 žena i jedan muškarac, ljudska vrsta će biti nastavljena.

Žena - gotovo svaka žena - je od rođenja obdarena većom biološkom vrijednošću. To za sobom povlači niz peripetija. Rijetko koji roditelj će za svoju kćer reći "ma pusti je, trebaju joj i loša iskustva", kao što se često čuje za dječake. Samo će se za (bijelu) nestalu djevojku podići ogromna potraga na nacionalnoj razini. U slučaju razvoda bez krivnje, sud će uz pola imovine dodijeliti djecu ženi. Poznata je izreka "prvo žene i djeca". Većina ljudi oba spola će pozitivnije reagirati na bilo kakav zahtjev nepoznate žene nego muškarca, itd. Sve ovo je posljedica biološke vrijednosti. No najbitnija od svih posljedica je ta da žene danas, vjerojatno po prvi put u povijesti, drže ključeve seksualnog odabira.
Napomena: Realnosti seksualne selekcije nisu ni dobre ni zle; one samo jesu.

INTERLUDIJ: O CIVILIZACIJI

Postoji mnogo razloga zbog kojih je nastala civilizacija, no ovdje ćemo pričati o samo jednom aspektu.

U doba pračovjeka, tek se oko 30% muškaraca ikada uspjelo razmnožiti, dok je za žene broj bio bliže 100%. To je bilo prirodno - najsnažniji muškarci, vođe, koje ćemo nazvati Alfama, potiskivali su svu konkurenciju i uspješno se parili sa svim ženkama u čoporu (ili plemenu, kako vam je draže). Egzistencija je bila brutalna i nemilosrdna, i nije bilo vremena trošiti svoju energiju na išta osim egzistencije ako ste u svom životu htjeli ostaviti barem jednog potomka. Svi koji nisu uspjeli, koje ćemo nazvati Betama, živjeli su sa strane i igrali se svojim spolnim organima, sami.



Izum oružja naglo je promijenio seksualnu scenu. Iznenada je bilo koji Beta član čopora mogao savladati Alfu, i jednostavno monopolizirati sve ženke za sebe je prestala biti dobra opcija. Zbog ovog izjednačavanja je došlo do pravednije preraspodjele "resursa", gdje je svaki član čopora imao sasvim izgledne šanse da se tijekom svog života reproducira. Istovremeno, povećanje ljudske inteligencije i polagana dominacija nad ostalim životinjskim vrstama, omogućile su sljedeća otkrića: vatru, stočarenje i ratarenje, te potom uspon prvih civilizacija.

Iako su stare civilizacije naravno imale iznimke, od robova i harema, do feudalnih gospodara i bogataša, osnovni društveni ugovor je zadržan - da gotovo svaki muškarac koji radi i stvara nešto, preko sustava obitelji, religije i sl., može razumno očekivati da će tijekom života dobiti ženu i imati s njom djecu. Ova sigurnost je donijela velike promjene u gotova sva područja života, gdje su i muškarci i žene postali slobodniji okrenuti se ljepšim stranama života, svjesni međusobne ovisnosti i svojih različitih uloga. Primitivni ljudski nagoni za biranje partnera, namijenjeni isključivo preživljavaju, izblijedili su. Taj sustav se zadržao sve do kasnog 20. stoljeća.

U 20. stoljeću, pozitivne promjene kao pravo glasa za žene, emancipacija, ulaz žena u radnu snagu, seksualna revolucija i feminizam, protutnjale su kroz svijet poput potresa. Stare društvene strukture su se urušile, da bi bile zamijenjene modernima, a potom post-modernima. Obitelj kao jedinica društva je izgubila svoju staru vrijednost, a religija je prestala biti vodič "moralnog" ponašanja. Rast produktivnosti, moćnih državnih institucija, socijalnog i mirovinskog osiguranja, a potom snažne zaštite ljudskih prava, razvoda, alimentacije, naknada, tužbi i sl., dovršio je ovaj seizmički proces.

Iznenada se svaki pojedinac našao u situaciji da je njegova osnovna egzistencija osigurana neovisno o drugima, osim možda indirektno na razini cijele države, na razini koja je prekompleksna da bi je ljudski mozak shvatio sa svim detaljima. Seksualno tržište, dotad relativno slobodno od starih, primitivnih nagona, skovrčilo se u nizu promjena poput uznemirene moruzgve. S egzistencijalnim faktorima uklonjenim iz računice, izbor opet biva prepušten starim čimbenicima evolucije: snazi i moći. Po prvi put je postalo moguće i lako prići potpuno nepoznatom pripadniku suprotnog spola. Odvažni Alfa, koji zna što želi, je opet u trendu.

Po drugi put u povijesti, čovjek je dobio neograničenu slobodu. "Jedi slobodu, čovječe", rečeno mu je, no je li većina ljudi spremna prilagoditi se novom svijetu?

p.s. jedva čekam da u klubu netko nekog odjebe s riječima "mrš, ja sam biološki vrijednija od tebe" belj

Oznake: alfa, beta, monogamija, poligamija, poliginija, hipergamija, seksualno tržište, biologija, feminizam


- 09:39 - Komentari (10) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Dijeli pod istim uvjetima.


Voljeli biste da obradim neku temu ili trebate pomoć s ljubavnim problemom (za oba spola)? Komentirajte/ pošaljite na: ignissblog(na)yahoo.com
Ako ne napišete drugačije, prihvaćate mogućnost njegove prezentacije na blogu. Vašu adresu, sliku, ime i detalje NIKADA NEĆU OBJAVITI.
Na isti mail zatražite dozvolu za prenošenje članaka.


Klikom na gumb ispod otvarate PayPal prozor za donaciju Ignissu.

Molim donirajte jedino ako osjećate da vam je moje pisanje znatno promijenilo život na bolje i želite se zahvaliti i ovim putem. Nemojte donirati kao političku poruku, naknadu ili motivaciju za privatni savjet, ili kupnju knjige alternativnim putem.


Na lijevoj strani prozora možete unijeti iznos (u USD), a na desnoj poruku uz donaciju.

Unaprijed hvala!

Podržite Igniss blog i postanite pokrovitelj na Patreonu