Marketing
Problem kod žena je višak samopouzdanja
"Većina žena su glupe droljice koje ne zanima ništa osim mode i izlazaka."
- Igniss
- Igniss
Naravno, ja ne mislim ništa takvo niti sam ikada rekao nešto takvo, ali kada uklonimo prvi omotač parafraziranja, ponekad možda se ponekad čini da dolazim blizu toga. Barem me za to optužuju. Skandalozno, ne? Baš sam
Upravo ovo je nažalost mišljenje koje većina žena danas ima o muškarcima općenito: dosadni su, misle samo donjom glavom, nasilni su, zanima ih samo sport i pivo, i iz njih je potpuno odsutno "ono nešto". Kada god netko izrazi takvo mišljenje, slijedi val odobravanja.
A to je samo šlag na torti onoga što prosječna žena msli o sebi. Naime, bila bi greška fokusirati se na ono što jedan spol loše misli o drugome, ma koliko god nam bilo privlačno nabacivanje blatom. Ključ zapravo leži u samopouzdanju. Koliko god mi slušali o ženama kojima "nedostaje samopouzdanja", činjenica je da prosječna žena ima nevjerojatno dobro mišljenje i o sebi i o vlastitom spolu. Žene su, naime:
- važnije kao roditelji
- osjećajnije
- bolje podnose bol
- odvažnije
- samostalnije
- nježnije
- bolji vođe
- sposobnije (sve što postignu je naspram teške diskriminacije)
- bolje prosuđuju karakter
- manje sklone riziku
- moralnije
- privlačne bez obzira na godine
- privlačne bez obzira na težinu i oblik tijela
- privlačne bez obzira na izgled i genetiku
- privlačne bez obzira na broj partnera
- više se brinu o sebi
- suočavaju se s puno problema u životu
- ljepši spol
- bolje polovice
- posvećenije obitelji
- muzikalnije
- bolji vozači
- stare poput vina
- nužne za život
- kompleksne
- itd. itd. itd.
Kod gornjeg popisa nije toliko važno što je od toga istinito, a što nije. Kada spojite biološku predodređenost osjećaju više vrijednosti s kulturom dizajniranom isključivo za poticanje osjećaja više vrijednosti, što dobivate? Dobivate princezu napuhane glave. Ovo bi još i imalo nekog smisla u slučaju mladih, lijepih, netaknutih djevojaka, ali danas je to toliko raširen fenomen da gotovo svaka žena u zapadnom svijetu ima isto mišljenje o sebi: vrlo pozitivno.
Na prvi pogled se ne čini loše da žene imaju višak samopouzdanja. Pa što onda? Biti će uspješnije, zadovoljnije i slično. No nažalost...
A) žene imaju biološku potrebu za što dominantnijim partnerom (hipergamija, prag dominacije)
+
B) žene su već biološki vrijedniji spol
+
C) žensko samopouzdanje se danas pojačava i potiče više nego ikada u povijesti
=
Ili drugim riječima, velik (i rastući) broj žena je izgubio sposobnost doživljavanja ljubavi i privlačnosti prema partnerima objektivno jednakima sebi. Stavite se na trenutak u žensku kožu. Što jedan prosječan muškarac ima ponuditi prosječnoj ženi sa svim (barem u njenim mislima) navedenim atributima? Slažem se - baš ništa!
Muško rješenje za taj problem je jednostavno (i jedino moguće): povisi svoju vrijednost igrom, teretanom, novcem, plastičnom operacijom, bilo čime što ti je dostupno. No koliko god muškarci radili na svojoj vrijednosti, ključ se krije u ženskoj seksualnosti. Kako njen prag dominacije ne bi odletio u stratosferu, žena mora prestati tražiti muškarce na krivim mjestima, kontrolirati se, biti ženstvena koliko god je moguće i poticati partnera na vodstvo.. Iako to sve pomaže, tužna istina je da su to sve sitnice koje ne mogu značajno promijeniti stvar. Isto tako ne radi ni prisiljavanje - smanjivanje kriterija je umjetan pojam koji daje samo privremene rezultate. Biologija na kraju gotovo uvijek pobjeđuje.
Evo jedine stvari kojom žena može vratiti svoju sposobnost osjećanja "leptirića" prema normalnim muškarcima:
Deflacija vlastitog ega.
Ako je žena izgubila sposobnost osjećanja "leptirića", problem je samo u tome što ima višak samopouzdanja, odnosno previše visoko mišljenje o sebi. Nije toliko stvar u tome da muškarci nisu dobri, već da ne mogu nikada biti iznad nje - ona je za samu sebe iznad ogromne većine muškaraca. Činjenica da količina i intenzitet igre koja je potrebna za zavođenje žene snažno korelira s njenim samopouzdanjem zapravo znači da potrebna količina igre za neku ženu ovisi najviše o tome koliko se ta žena precjenjuje.
Kao što ste i sami primijetili, žene prirodno uče prestati se precjenjivati kako stare i stječu životno iskustvo. S time opada i razina igre koja im je potrebna da bi mogle osjećati "leptiriće". Problem je što je ovaj proces sličan eroziji stijena - spor je i mukotrpan, i dok obavi svoje žena je već debelo izvan svojih najboljih i najplodnijih godina. Za usporedbu, velika većina muškaraca ovaj proces započinje već od početka puberteta, kada je njihova vrijednost na tržištu vrlo malena. Taj proces dodatno koči ionako niže bazno samopouzdanje, prisiljavajući ih na barem donekle realnu ocjenu svoje uloge u životu.
Razumijem da je rješenje ne samo vrlo bolno, već i u suprotnosti sa svime čemu se žene podučava od rođenja pa nadalje. Priznajem da ni sam ne znam kako doći do tog rješenja, iako mogu preporučiti ovaj video kao terapiju:
Dr. Protić - Prva Seansa
Komentatorica "Regularno žensko" na ovu temu kaže:
Cure koje vole kretene = čista autodestrukcija na svim nivoima.
Cure koje vole kretene = cure koje ne vole sebe.
Psihologija objasnila odavno kako taj (često pod tepih pometeni) osjećaj vlastite (ne)vrijednosti upravlja većinom naših djela i postupaka.
I nimalo lako nije to promijeniti kod sebe čak ni ljudima koji su osvijestili tu svoju manjkavost, a kamoli onima koji to na svjesnoj razini ne percipiraju.
Uglavnom, teško da im ima pomoći.
Evo mog odgovora:
Istodobno si i u pravu i u krivu. To je vrlo složena rasprava, ali dat ću ovdje sažetu procjenu. Počnimo od toga da ja opservacijski i po studijama o seksualnoj privlačnosti držim da je psihologija tu u zabludi. Žene koje najviše vole kretene su one koje imaju najbolje mišljenje o sebi i s velikim uvjerenjem će se busati u prsa kako su krasne, moralnije, život im je teži, diskriminirane su, etc.
E sad evo mogućnosti da sam ipak pogriješio: možemo reći da je to busanje zapravo znak manjka samopouzdanja, a ne viška, tako da je psihologija ipak u pravu. To je u redu. Glasni ljudi često prikrivaju osjećaj manje vlastite vrijednosti tako što galame kako bi uvijek površno ispali najbolji. Dakle, svakako možemo špekulirati da žena koja ima višak samopouzdanja njega ima samo na površini, a zapravo se uopće ne voli.
Ali kako onda to riješiti? Kada god bude spomenuto žensko samopouzdanje i manjak istoga, rješenje (i stručno i laičko) je uvijek isto: govorimo ženama još više kako su sposobnije, bolje, diskriminirane, mogu sve, imune su na starenje i fiziologiju, etc. To je ono što se u engleskom naziva "grrrrrlll-power". Psiholozi su oni koji prednjače u tome. Ali upravo uvjerenost u te "svi znaju" činjenice o ženskoj superiornosti i diskriminaciji je ono što vodi do simptoma koje sam naveo, tj. nekog oblika narcisoidnog poremećaja ličnosti koji uništava njenu sposobnost vezivanja za normalne muškarce.
Da, možda takva žena ispod svog oklopa stvarno ima nisko samopouzdanje kao što sam opisao u drugom paragrafu, ali stekla ga je upravog kroz bombardiranje porukama namijenjenim tome da joj ga "podignu" i napušu joj osjećaj vlastite vrijednosti (jer svi znaju da ga imaju premalo, zar ne?). Narcis možda duboko u sebi ima manjak samopouzdanja, ali svi koji ga upoznaju će ipak reći da sam sebe voli previše, a ne premalo.
Iz toga logički proizlazi pitanje: ako ono što se čini visokim samopouzdanjem nije zapravo visoko samopouzdanje, i ako alati kojima društvo želi graditi samopouzdanje kod žena kojima ocijeni da to treba (dakle, svih žena) zapravo ne daju takav rezultat nego samo rezultiraju narcisoidnošću.... što je onda pravo samopouzdanje, i kako ga izgraditi?
Moja preporučena metoda je biti realan prema ženama, ne idolizirati ih i ne puniti im glave lažnim činjenicama i ispraznim sloganima iz grrrrlll-powera. Žena koja je svjesna svoje velike moći ali i velikih ograničenja se svakako osjeća udobnije u svojoj koži, samopouzdanija je i donosi bolje izbore od one koja koristi narcisoidnost kao štit i time osigurava da će podivljati čim namiriše malo kretenske igre. Mislim da to na ovom blogu takvu edukaciju i uspješno provodim. No kada bih kao i 99.99% interneta stalno ponavljao da žene imaju premalo samopouzdanja umjesto previše (priznat ćeš da barem na površini imaju previše, a ovo što imaju u dubini je podložno raspravi), utopio bih se u masi loših savjeta.
Stoga držim da je preciznije i edukativnije reći da žene danas u prosjeku imaju višak samopouzdanja, a ne manjak.
Pročitajte više o narcisoidnosti, skromnosti, samopouzdanju i sramežljivosti.
Post je objavljen 12.12.2012. u 18:55 sati.