Arhiva:
O Ignissu

Dobrodošli na najbogatiji repozitorij znanja o zavođenju i muško ženskim odnosima na Internetu. Ako ste muškarac, vjerojatno vas najviše zanima igra, o kojoj je pisano u šest kategorija:
- Igra općenito
- Interna igra (samopouzdanje)
- Upadi (upoznavanje)
- Srednja igra (spojevi i komunikacija)
- Kasna igra (seks)
- Završna igra - veze i brakovi

Ženama igra nije dostupna, no za njih svejedno postoji mnogo korisnih savjeta. Mogla bi im biti važna i analiza percepcije i realnosti tijela, kao i poučne priče o curama koje vole kretene.

Zabavni testovi čekaju odvažne čitatelje oba spola.

Ovaj blog je također bogat izvor edukacije o ljudskoj seksualnosti i svim društvenim pojavama koje proizlaze iz nje. Obrađene su sljedeće teme:

- Kako ljudi biraju svoje partnere?
- Muška seksualna hijerarhija (Alfa i Beta)
- Sociološki podaci i analize
- Feminizam
- Aktualna događanja
- Tipične racionalizacije o seksualnom ponašanju
- Umjetnost vezana za seksualnost
- Putopisi i usporedbe seksualnih tržišta diljem svijeta.

Osim seksualne tematike, povremeno pišem i o drugim stvarima, tako da možete poviriti i opće-filozofske članke, zabavu i parodije, te anomalije.

Arhiva po mjesecima:
Svibanj 2018 (1)
Ožujak 2017 (2)
Prosinac 2016 (1)
Studeni 2016 (1)
Kolovoz 2016 (1)
Srpanj 2016 (1)
Lipanj 2016 (2)
Svibanj 2016 (1)
Travanj 2016 (2)
Ožujak 2016 (1)
Veljača 2016 (5)
Siječanj 2016 (2)
Prosinac 2015 (1)
Studeni 2015 (3)
Listopad 2015 (1)
Rujan 2015 (3)
Kolovoz 2015 (3)
Srpanj 2015 (3)
Svibanj 2015 (3)
Travanj 2015 (3)
Ožujak 2015 (3)
Veljača 2015 (3)
Siječanj 2015 (5)
Prosinac 2014 (3)
Studeni 2014 (5)
Listopad 2014 (5)
Rujan 2014 (6)
Kolovoz 2014 (6)
Srpanj 2014 (6)
Lipanj 2014 (5)
Svibanj 2014 (8)
Travanj 2014 (8)
Ožujak 2014 (8)
Veljača 2014 (9)
Siječanj 2014 (7)
Prosinac 2013 (11)
Studeni 2013 (9)
Listopad 2013 (14)
Rujan 2013 (9)
Kolovoz 2013 (4)
Srpanj 2013 (3)
Lipanj 2013 (3)
Svibanj 2013 (6)
Travanj 2013 (5)
Ožujak 2013 (4)
Veljača 2013 (5)
Siječanj 2013 (6)
Prosinac 2012 (6)
Živi dugo i igraj.

Ponestalo vam mojih sadržaja? Evo vam onda još neke stvari koje se tiču igre:

- Moj popularni vodič zavođenja "Umijeće Igre"
- Moj forum
- Moji newsletteri iz 2013. i 2014. godine
- Moja kolumna na Return of Kingsu
- RooshV
- Roissy (Heartiste, Chateau)
- Dalrock

Ostali zanimljivi sadržaji:

Without Hot Air
Non-Intervention
No-nonsense Self-defense
The Social Pathologist

Igniss - Gdje politička korektnost odlazi umrijeti.

ponedjeljak, 01.02.2016.

Znanost potvrđuje igru 6: Žene nemaju pojma što ih uzbuđuje

Ako ste moj dugogodišnji čitatelj, vjerojatno vam je dobro poznato sljedeće:

Ignissovo pravilo #22: Ako želiš biti uspješan sa ženama, prati što žene rade, a ne što govore.

Kritičari to vole zlonamjerno interpretirati kao da ja ženama pripisujem nekakvu zlu namjeru ili zavjeru obmanjivanja muškaraca, no realnost je zapravo sasvim nevina i indiferentna: žene jednostavno nemaju ni najmanju ideju što ih uzbuđuje i zašto ih to uzbuđuje.

Ne vjerujete? Danas nam stiže ova zamamna studija o seksualnim preferencijama koju nam je ljubazno priredila prof. Meredith Chivers sa sveučilišta Queen's University iz Ontarija u Kanadi:

Što žene žele?

METODOLOGIJA:

Za svrhu studije, istraživači su pripremili po nekoliko kraktih filmova sa sljedećim temama:

1) heteroseksualni spolni odnos između muškarca i žene
2) homoseksualni spolni odnos između muškarca i muškarca
3) homoseksualni spolni odnos između žene i žene
4) muškarac kako masturbira
5) žena kako masturbira
6) nabildani muškarac koji gol šeta po plaži
7) vitka žena koja gola radi aerobik
8) spolni odnos između dvaju patuljastih čimpanzi (majmuna vrste bonobo)



Možemo se samo nadati da su ljudski parovi izgledali ljepše od ovoga.
Izvor slike

Snimke iz navedenih 8 kategorija su prikazane muškarcima i ženama obje seksualne orijentacije.

Seksualno uzbuđenje je istovremeno bilo mjereno na dva načina: objektivno i subjektivno. Sudionici su sjedili u udobnoj kožnoj fotelji u njenom laboratoriju u Centru za mentalno zdravlje i liječenje ovisnosti pri Sveučilištu u Torontu gdje prof. Chivers drži nastavu. Genitalije sudionika su bile spojene na pletizmografe - za muškarce je to uređaj koji se navuče na penis kako bi mjerio nabreklost, a za žene mala plasitčna sonda koja se smjesti u vaginu i mjeri protok krvi u genitalijama. Svaki sudionik je također bio opremljen jednostavnom tipkovnicom kako bi mogao na brojčanoj ljestvici ocijeniti svoju razinu seksualnog uzbuđenja.

REZULTATI:

Muškarci su u prosjeku genitalno reagirali na način koji je prof. Chivers opisala kao "odgovarajućim kategoriji".
Muškarci koji su se izjasnili kao heteroseksualni su doživjeli erekciju gledajući heteroseksualni seks, lezbijski seks i žene koje masturbiraju i vježbaju. U pravilu su bili indiferentni kada su na ekranu bili samo muškarci.
Homoseksualni muškarci, s druge strane, su bili uzbuđeni na dijametralno suprotan način.
Također, bilo kakva nada da će životinjski seks pobuditi nešto u muškarcima obje orijentacije je propala jer ih uopće nisu uzbudili majmuni.
Isto tako, opisi uzbuđenja putem tipkovnice i su se poklapali s očitavanjima pletizmografa. Umovi i genitalije muškaraca su se potpuno slagali.

Kod žena je bilo znatno drugačije.
Bez obzira na to kao koja su se seksualna orijentacija izjasnili, sve su pokazivale znatno i vrlo brzo uzbuđenje prilikom prikazivanja muškaraca s muškarcima, žena sa ženama i žena s muškarcima.
Više ih je objektivno uzbudila žena koja vježba nego muškarac koji šeće po plaži, a genitalije su im bile vrlo prokrvljene i kod scena s majmunima (iako trunku manje nego kod zgodnog muškarca u šetnji).
Kod žena se činilo kao da um i genitalije jedva pripadaju istoj osobi. Očitanja s pletizmografa i unosi u tipkovnicu se gotovo uopće nisu poklapali.



Tijekom lezbijskih scena, heteroseksualne žene su prijavile puno manje uzbuđenja nego na što su upućivale njihove vagine, tijekom scena s dva muškarca je razlika bila još veća, a tijekom heteroseksualnog odnosa su tvrdile da su uzbuđene puno više nego što su zapravo bile.
Kod ispitanica koje su bile lezbijke, izraženi i izmjereni rezultat su se donekle približili prilikom scene s dvije žene, no prilikom scene s dva muškarca je njihovo uzbuđenje bilo još veće, unatoč tome što su ustvrdile da im to nije zanimljivo.
Također, sve žene su bez obzira na orijentaciju tvrdile da ih nimalo ne uzbuđuje gledanje čimpanzi.

Pod uvjetom da je provode ljudi kojima je uistinu stalo do znanstvene metode, a ne do guranja ideologije i silovanja rezultata kako bi potkrijepili tezu, znanost uvijek potvrđuje moje pisanje. I ja i svaki imalo iskusniji čitatelj iz vlastitog iskustva dobro znamo da je "to nikad ne bi radilo na meni" samo tvrdnja bez pokrića, isto kao i "nikada to ne radim na prvom spoju" i "on nije moj tip".

To je razlog zašto će savjet iskusnog muškarca uvijek nositi stotinu puta veću vrijednost nego savjet čak i najdobronamjernije žene na svijetu.

Oznake: znanost, seks, seksualne preferencije, racionalizacijski hrčak, žene, lezbijke, homoseksualnost


- 12:19 - Komentari (32) - Isprintaj - #

petak, 01.01.2016.

Ne postoji "zdrava pretilost"

Baš u pravi trenutak nakon blagdanskog prežderavanja nam stiže ova radosna novost:

Ne, NIJE MOGUĆE biti 'debeo i zdrav', kažu eksperti: puno vježbanja u stanju pretilosti 'ne sprječava ranu smrt'


Izvor slike

Biti debeo ali u dobroj formi je mit, utvrdili su znanstvenici. Ako ste pretili, velika količina tjelesne aktivnosti neće spriječiti preranu smrt. Istraživači kažu da je znatno važnije biti vitak, čak i ako niste u dobroj formi.

Godinama su eksperti vjerovali da je moguće biti 'debeo ali u dobroj formi' i i dalje biti relativno dobrog zdravlja. Teže odrasle osobe su pretpostavljale da im tih "par kila viška" ne smeta dokle god se redovno bave tjelesnom aktivnošću. No, saznanja iz švedske studije na uzorku od preko 1.3 milijuna muškaraca sugeriraju da su bili u krivu.

Profesor Peter Nordstrom sa sveučilišta Umea je pregledao zdravstvene kartone muškaraca tijekom 29 godina, od 18. godine nadalje. Svi su se bili pridružili obrambenim snagama, što je prilikom pridruživanja uključivalo i test tjelovježbe na biciklu za vježbu. Također su svi bili izmjereni i izvagani, što je omogućilo istraživačima saznati jesu li bili pretili ili ne.

Zatim su profesor Nordstrom i njegova ekipa pregledavali podatke o muškarcima kako bi vidjeli tko je od tog doba umro od raznih bolesti, uključujući rak i bolesti srca i krvožilnog sustava.

Otkrili su da muškarci u dobroj formi imaju znatno manju šansu umiranja nego oni u lošoj formi. No, taj efekt je bio poništen ako su bili pretili. Muškarci koji su bili vitki i neaktivni su imali 30% manju šansu umiranja nego oni koji su bili debeli ali u dobroj formi.

Studija je objavljena u časopisu "International Journal of Epidemiology".

Racionalizacijski hrčci žena diljem svijeta izrazili su svoju nevjericu nad ovom mizoginičnom studijom i ustvrdili kako se "njeni rezultati nikako ne bi mogli odnositi na njih jer je istraživanje provedeno na muškarcima, a svi znaju da muškarci i žene nisu nimalo slični iako je spol samo društvena konstrukcija".

Oznake: percepcija tijela, debljina, znanost


- 10:56 - Komentari (12) - Isprintaj - #

četvrtak, 14.05.2015.

Maslowljeva hijerarhija potreba objašnjava zašto smo sve nesretniji

1943. godine, prof. Abraham Maslow objavio je "Teoriju ljudske motivacije" u časopisu Psychological Review, te je to do dan danas jedan od najpoznatijih radova svijeta. Upečatljivom infografikom prikazao je i sistematizirao urođene ljudske potrebe, kao i neosporan niz u kojemu one moraju biti ispunjene kako bi bilo postignuto zadovoljstvo ljudskog bića. Na nešto slično je već 1873. aludirao Lav Nikolajevič Tolstoj kada je u poznatom uvodu Ane Karenjine napisao da su "sve sretne obitelji iste, a svaka nesretna obitelj nesretna je na svoj način". Isti princip uveden je i mnoga druga područja, kao npr. u teoriju organizacije, ističući kako za uspjeh neke organizacije moraju biti ispunjeni svi preduvjeti; samo jedna neispunjena stavka dovoljna je za sprječavanje napretka. Sam koncept holističkog promatranja sustava seže još daleko dublje u prošlost, te ga se popularno povezuje s Hinduizmom.

Što je Maslowljeva hijerarhija potreba?



Po prikazanoj piramidi, potrebe moraju biti ispunjene ovim i niti jednim drugim redom - ako red bude zaobiđen, dolazi do urušavanja cijelog sustava:

(5) - dno piramide: osnovne fiziološke potrebe, tj. hranu, vodu, zrak i zaštitu od atmosferskih (ne)prilika.

(4) - viši temelj: sigurnost, pouzdanost, i zaštita od stresa iz okoline.

(3) - sredina: ljubav, pripadanje, obitelj

(2) - toranj: samopoštovanje, samopouzdanost, cijenjenost, nezavisnost i sloboda

(1) - vrh: samo-aktualizacija, maksimizacija svojih potencijala kao ljudskog bića

Dakle, ako je netko uvijek gladan, žedan ili smrznut, neće biti pretjerano zainteresiran za to je li njegova situacija dobro utemeljena i predvidljiva ili nije. Onaj tko nema stalne prihode i sigurnost će se slabo brinuti o tome uklapa li se u okolinu i slaže s prijateljima. Onaj tko je seksualno frustriran će imati probleme sa samopouzdanjem i shvaćanjem samog sebe. Onaj tko nije psihološki stabilan i uravnotežen kao osoba neće ispuniti svoje snove.

Pojednostavljeno? Da. Bezvezno? Ne. Uzmite u obzir kako izgleda stanje piramide našeg današnjeg društva, kao i većine zapadnih:



Hrane skoro svi imamo napretek, i unatoč rastućoj društvenoj nejednakosti i recesiji i dalje se nalazimo u dobu kada nitko ne umire od gladi. Dapače, naše fiziološke potrebe su trenutno više ugrožene time što smo u prosjeku enormno debeli i nepokretni, do te mjere da očekivani životni vijek pada po prvi put u povijesti.

Stanje u svijetu je možda nestabilno i prepuno mini-ratova i terorizma, zakoni su nepravedni, policija je militarizirana i postoje masovni programi špijuniranja, ali vrlo smo daleko od masovnih klanja koja su bila svjetski standard već nekoliko tisućljeća. Prosječan čovjek ne živi u strahu i nepouzdanosti. Mogao bih reći da su ove dvije kategorije trenutno u fazi nazadovanja, ali ništa više od toga.

Ono u čemu današnje društvo ima najveći deficit je treća kategorija. Obitelj je temeljito devastirana i kao realnost i kao koncept. Nevjerojatan postotak muške populacije živi u beskonačnom ili dugotrajnom seksualnom celibatu , a da ne govorimo o tome koliko oba spola oskudijevaju intimnošću i ljubavlju.

Ekstreman višak imamo pri vrhu piramide, gdje je balon narcisoidnosti napuhan do krajnjih granica, te uporno tlači temelje ispod sebe.

Isto tako, nikada nije bilo bolje doba za ispunavanje svojih snova, samoaktualizaciju i hobističko ili profesionalno bavljenje svojom strašću, kakva god ona bila. Ali koga briga za snove ako si sam, frustriran, nezdrav i (odaberi) nemaš djece ili su ti djeca oduzeta?

Današnje stanje možemo najbolje opisati opskurnom engleskom frazom "Sorry doesn't feed the bulldog", ili drugim riječima, "Ne možeš jesti snove". Snovi ti neće reći da te vole, i snovi se neće smijati s tobom.

Može li društvo dugoročno egzistirati s ovakvim oblikom piramide?

Oznake: psihologija, znanost, povijest, ljubav, politika


- 06:20 - Komentari (5) - Isprintaj - #

petak, 30.01.2015.

Znanost potvrđuje igru 4: Distorzija vremena

Ono što umješni igrači o ljudskoj prirodi već znaju svojim životnim iskustvom, što narodna mudrost i religije nagovještaju, a što feminizam ljutito negira, to psihologija upravo potvrđuje i objavljuje u recenziranim znanstvenim časopisima.

Dame i gospodo, predstavljam vam znanstvenu potvrdu Ignissovog koncepta distorzije vremena (TM):



Zamislite situaciju koja nam je svima dobro poznata: sjedite za stolom u uredu ili doma. Kopajući po nekim papirima, usput naiđete na prljavu šalicu iz koje ste pili kavu prije toliko vremena da bi se njena starost mogla datirati ugljikom. Bolje da je operete. Uzmete šalicu, izađete kroz vrata iz svog ureda i uputite se u kuhinju. Ali dok ste stigli u kuhinju, zaboravili ste zašto ste uopće ustali i vratite se u svoj ured s osjećajem zbunjenosti - sve dok opet ne pogledate dolje i ugledate šalicu.

Svima nam je poznat čest i iritantan doživljaj stizanja nekamo samo kako bismo shvatii da smo zaboravili što tu želimo. Svi znamo zašto se takvo zaboravljanje događa: postajemo senilni, nismo obraćali dovoljno pozornosti, prošlo je previše vremena, ili jednostavno nije bilo važno. Ali "potpuno drukčija" ideja nam stiže od istraživača sa sveučilišta Notre Dame. Prvi dio naslova njihovog članka ga najbolje opisuje: "Hodanje kroz dovratke uzrokuje zaboravljanje."

Gabriel Radvansky, Sabine Krawietz i Andrea Tamplin su posjeli sudionike ispred monitora na kojemu se odvijala video igra u kojoj su se mogli kretati uokolo koristeći strelice. Unutar igre bi prišli stolu s nekim obojenim geometrijskim tijelom na sebi. Njihov zadatak je bio uzeti objekt i odnijeti ga na drugi stol, gdje bi spustili taj objekt i uzeli novi. Koji god objekt da su trenutno nosili bio im je nevidljiv, kao da je u virtualnoj naprtnjači.

Ponekad, kako bi se domogli sljedećeg objekta, sudionici bi samo prošetali preko sobe. Druge pute su morali proći istu udaljenost, ali kroz vrata u novu sobu. S vremena na vrijeme bi im istraživači uputili pitanje koji objekt se trenutno nalazi kod njih. Kviz je bio tempiran tako da bi pitanje došlo odmah nakon što bi prošli kroz dovratak. Kao što kaže naslov, prolazak kroz vrata je uzrokovao zaborav: njihovi odgovori su bili i sporiji i manje precizni kada bi ušetali u novu sobu kroz dovratak nego kada bi prošli istu udaljenost unutar iste sobe.

Ovaj "učinak dovratka" se doima prilično općenitim. Na primjer, nije stvaralo nikakvu razliku jesu li virtualne okoline bile prikazivane na 66-inčnom LCD televizoru ili na prastarom 17-inčnom monitoru. U jednoj studiji, Radvansky i kolege su testirali efekt dovratka u stvarnim sobama u svom laboratoriju. Sudionici su prolazili kroz stvarnu okolinu, noseći stvarne objekte i mičući ih po stvarnim stolovima. Objekti su se tijekom transporta nalazili u kutijama za cipele kako sudionici ne bi mogli pogledati odgovor kada dobiju pitanje, ali izuzev toga je proces bio potpuno isti kao u virtualnoj stvarnosti. Sasvim očekivano, učinak dovratka je bio jednako prisutan i u stvarnosti. Sjećanje je uvijek bilo lošije nakon prolaska kroz dovratak nego nakon prolaska iste udaljenosti unutar iste sobe.



Je li gubitak sjećanja uzrokovan prolaskom kroz dovratak, ili je sjećanje lakše u sobi u kojoj je informacija originalno i nastala? Psiholozi već neko vrijeme znaju da memorija najbolje funkcionira kada se kontekst tijekom testiranja slaže s kontekstom tijekom učenja; to je primjer pojave zvane "princip specifičnosti kodiranja". Ali treći eksperiment u studiji Notre Dame-a pokazuje da se kod efekta dovratka ne radi samo o različitim kontekstima. U tom eksperimentu (provedenom opet u virtualnoj realnosti), sudionici bi ponekad uzeli objekt, prošli kroz vrata i zatim ili prošli kroz druga vrata natrag u prvu sobu, ili se okrenuli i odmah vratili u prvu sobu. Ako je kontekst ono što je važno, onda bi hodanje natrag u staru sobu trebalo poboljšati sjećanje, ali nije to učinilo.

Učinak dovratka sugerira da u sjećanju ima puno više od toga na što ste obraćali pozornost, kada se dogodilo i koliko ste se trudili. Umjesto toga, čini se da su neke vrste sjećanja optimizirane kako bi držale informaciju pri ruci dok joj ne prođe rok trajanja, i zatim je izbacile kako bi napravile mjesta za nove. Radvansky i kolege zovu ovu vrstu oblikovanja sjećanja "predloškom događaja", i predlažu da je prolazak kroz vrata dobar trenutak da se vaš mozak riješi prošlih predložaka događaja jer je što se god dogodilo u staroj sobi postalo manje važno sada kada ste promijenili lokaciju. Što je ta stvar u kutiji? Ah pa to je ono čime sam se bavio prije nego sam stigao ovamo, bolje da zaboravim na to. Druge vrste događaja također mogu uzrokovati čišćenje memorije: na primjer, kada prijatelj pokuca na vrata, kada završite zadatak kojim ste se bavili, ili kada baterija na laptopu dođe do kraja i morate ga uštekati u struju.

Zašto bismo imali sustav sjećanja podešen kako bi zaboravljao stvari čim završimo jednu stvar i prijeđemo na drugu? Zato što ne možemo sve držati pri ruci, i većinu vremena takav sustav funkcionira savršeno. Ali neuspjesi takvog sustava - i podaci iz laboratorija - daju nam potpuno drugačiji uvid u njegovo djelovanje.

Dragi čitatelji, gdje u zavođenju primjenjujemo ovo pravilo? Naravno, na spoju (bio to službeni spoj ili bilo kakav događaj koji se smatra ekvivalentom spoja):



A što se događa kada počnemo spoj na nekom javnom mjestu, odemo na piće, prošetamo do drugog mjesta gdje isto popijemo piće, i zatim još prošetamo, u idealnom slučaju do tvog stana? Pa jednostavno: njena podsvijest misli da je bila na tri spoja umjesto na samo jednom, i čini joj se kao da te poznaje oduvijek.

Osjeća li se ona kao da te poznaje 3 sata ili 3 dana ima značajan utjecaj na to hoćete li se na kraju tih 3 sata rastati s "hajde da budemo samo prijatelji" ili prvim poljupcem [ili nečim još boljim od toga].
- Igniss

Oznake: znanost potvrđuje igru, znanost, psihologija, srednja igra, spoj


- 02:58 - Komentari (19) - Isprintaj - #

srijeda, 14.01.2015.

Stvarno? "Možeš se zaljubiti u bilo koga ako napraviš ovo"

Je li moguće ubrzati ili umjetnim putem provesti proces zaljubljivanja?

U ovom eseju serije "Moderna ljubav", Mandy Len Catron se poziva na studiju psihologa Arthura Arona (i drugih) koja istražuje je li moguće ubrzati proces zaljubljivanja tako što će si dvoje stranaca postavljati određena osobna pitanja. Misao vodilja je da ranjivost, otkrivanje i međusobno dijeljenje emocija potiču osjećaj bliskosti.



Članak je napisan sa stajališta žene koja bi se htjela zaljubiti u nekoga za koga ne osjeća nešto posebno ali je ocijenila da bi bilo krasno zbližiti se s njim, što je pohvalno ali se u praksi ne događa gotovo nikada (većina žena apsolutno odbija imati posla s bilo kime kod koga ne osjećaju prisutnost "onog nečega", ma koliko god on objektivno bio "dobar").

Unatoč toj nesretnoj sudbini koja ga čini neupotrebljivim u obliku u kojemu je napisan (nitko normalan ne posjeda potencijalnog partnera nasuprot sebe i rešeta ga pitanjima kao da su na intervjuu; ključno je da se stvar "jednostavno dogodi"), članak nije nimalo loš. Kada ih se izvadi iz krutog psihološkog/laboratorijskog okvira, njegove teze su sasvim ispravne - razgovor i maštanje o progresivno sve osobnijim stvarima uistinu zbližaca ljude i potiče osjećaj zaljubljenosti između njih. Ako možeš ženu navesti u takvo ponašanje, proces zavođenja će drastično napredovati i imat ćeš vrlo dobre skupine uspješno zaključiti stvar. Potencijalnim temama i načinima njihovog uvođenja u razgovor sam u knjizi "Umijeće igre" posvetio čak petnaest stranica.



Dakle, to što je članak promašio demografsku skupinu ga ne čini lošim; za tebe kao potencijalnog ili perspektivnog igrača on čini vrlo poučno štivo. Preporučam ti pročitati ga u cijelosti, no za svrhu ovog posta sam od 36 pitanja izdvojio 10 koja su se posebno istakla svojom istodobnom i učinkovitošću i lakoćom uvođenja u opušten razgovor kakav viđamo na spoju.

1. Kada bi bilo koga na svijetu mogla pozvati na večeru, koja bi to osoba bila?

2. Želiš li biti slavna, i po čemu?

3. Kako bi za tebe izgledao savršen dan?

4. Zbog čega u životu osjećaš najviše zahvalnosti?

5. Kada bi se sutra probudila s nekom osobinom ili sposobnošću, što bi to bilo?

6. Koja je najčudnija stvar koju si ikada sanjala?



7. Postoji li nešto što odavno sanjaš da ćeš napraviti? Zašto nisi do sada?

8. Koje je tvoje najveće postignuće u životu?

9. Koje ti je najdraže sjećanje?

10. Dovrši rečenicu: "Htjela bih imati nekoga s kime mogu dijeliti..."

11. BONUS manevar: Zurite jedno u drugo 4 minute.


Na prvi pogled užasno creepy, ovo je zapravo vrlo učinkovita stvar. Zar nisi nikada u vrtiću ili školi igrao igru tko će prije trepnuti? Zurenje ne mora biti ukočeno i creepy; može biti i opušteno, zabavno i puno međusobne kemije. Ovo je jedan od mojih omiljenih manevara.

Kao i kod prepakiravanja, uvijek zapamti da su linije između "slatkog" i "creepy" i "opuštenog" i "neprirodnog" tanke i prozirne. Kako budeš postajao sve napredniji u beskonačnoj vještini igre, to ćeš ih bolje znati razlikovati i primjenjivati u svoju korist.



Imaj na umu da ta vještina neće doći preko noći i dok je ne izbrušiš ćeš napraviti mnogo pogrešaka. No, kao što uvijek naglašavam, to je samo još jedan razlog zašto svoj put trebaš shvaćati kao dobru zabavu, a ne nešto zastrašujuće ili iscrpljujuće.

Oznake: srednja igra, spoj, umijeće slušanja, ljubav, znanost, psihologija, znanost potvrđuje igru


- 14:39 - Komentari (13) - Isprintaj - #

četvrtak, 25.12.2014.

Stvarno? "Svejedno je u kakvoj obitelji djeca odrastaju"

- "Ja sam samohrana majka i moje dijete ima sve što treba"
- "Sve što dijete treba je bezuvjetna ljubav"
- "Ja sam odrastao/la sa samo jednim roditeljem i ispao/la sam ok"
- "Vrsta obitelji nema nikakav utjecaj na odrastanje djece"
- "Čak i ako djeca sa samo jednim roditeljem imaju neke probleme, to je samo zbog financijskih poteškoća"
- "Bolje za dijete da bude s jednim roditeljem koji ga voli nego u obitelji gdje se roditelji svađaju"
- "Djeci samohranih majki ništa ne nedostaje"
- "Biti samohrani roditelj je teško zbog manjka potpore društva"
- "Djeca u homoseksualnim zajednicama imaju sve što im treba"
- "Ne postoji idealna roditeljska situacija"
- "Brak nije relevantan za socijalnu politiku"
- "Dijete neće biti gay zato što su ga odgojili gay roditelji"
- "Jednoroditeljska obitelj nije ništa gora za dijete nego bilo koja druga"
- "Nije potrebno imati partnera za podizanje djeteta"
- "'Tradicionana obitelj' nema veze s time hoće li dijete odrasti u zdravog i uspješnog pojedinca"


- Rekla-kazala



Na što mislim ovim znakom "Pobijeno"? Pročitajte nekoliko studija o životnim ishodima djece iz alternativnih oblika obitelji i zaključite sami:

Djeca iz jedno-roditeljskih obitelji imaju od 200 do 500% veću šansu nekog emocionalnog poremećaja, 50% do 100% veću šansu nekog poremećaja ponašanja, te 300% veću šansu nasilničkog ponašanja. To razvod čini traumatičnim otprilike koliko bi bila traumatična teška ozljeda ili bolest.


Izvor slike

S dodatnom napomenom: Pronalazak novog partnera ne pomaže djeci u oporavku i izbjegavanju ovih posljedica

Djeca samohranih roditelja su imala dvostruko veću šansu imanja nekog problema s mentalnim zdravljem u odnosu na onu koja su živjela sa vjenčanim ili nevjenčanim parovima u istom domu: 16% naspram 8%. Ovaj odnos je također bio pronađen i u zapadno-australskom ispitivanju na uzorku od 14 100 djece (Zubrick, et al., 1995.)

"Djeca iz obitelji sa samohranim roditeljima imala su veću šansu (odnos 2:1) morbiditeta mentalnog zdravlja nego ona u obiteljima s oba roditelja.">

Unutar uzorka djece samohranih roditelja na području Velike Britanije, na učestalost mentalnih poremećaja nije bitno utjecalo to je li samohrani roditelj bio nikada vjenčan, udovac, razveden ili rastavljen. Unatoč tome, djeca koja su živjela s oba nevjenčana roditelja su svejedno imala veću šansu imanja poremećaja u ponašanju u odnosu na djecu koja su živjela s oba roditelja u braku: 8% naspram 4%.


The mental health of children and adolescents in Great Britain; The report of a survey carried out in 1999 by Social Survey Division of the Office for National Statistics on behalf of the Department of Health, the Scottish Health Executive and the National Assembly for Wales, H. Meltzer, R. Gatward, 1999.

Udio djece s emocionalnim poremećajima koja su živjela sa samohranim roditeljem koji je bio udovac, razveden ili rastavljen bio je dvostruko veći nego kod djece bez emocionalnih poremećaja (31% naspram 15%).

Među djecom s poremećajima u ponašanju, udio koji je živio s oba nevjenčana roditelja, nikada vjenčanim samohranim roditeljem ili razvedenim samohranim roditeljem bio je veći nego kod djece bez takvog poremećaja (12% naspram 8%, 14% naspram 7%, te 27% naspram 15%)


Mental health of children and young people in Great Britain, 2004, Summary Report; H. Green, Á. McGinnity, H. Howard Meltzer, T. Ford, R. Goodman, The Office for National Statistics, 2004.

Djeca čiji su se roditelji rastali tijekom tri godine studije imala su 453% veću šansu razvoja emocionalnih problema nego ona čiji su roditelji ostali zajedno, te su imala 287% veću šansu poremećaja u ponašanju. Mladi ljudi čiji su se roditelji rastavili su također imali 300% veću šansu nasilničkog ponašanja.

Djeca i mladež u kućanstvima "obnovljenih obitelji" (gdje je njihov skrbnik našao novog partnera, op.prev.). pogotovo u onim obiteljima gdje su dobila polubraću ili polusestre, imali su jednako povišenu šansu za poremećaje u ponašanju kao i ona čiji su se roditelji samo rastali.

Općenito je traumatičnost razvoda za dijete (ocijenjena kroz posljedičnu šansu nastanka emocionalnih problema) bila ekvivalentna teškoj ozljedi ili bolesti.

Tijekom trajanja studije na uzorku od 5,364 djece u dobi između 5 i 16 godina, 3% uzorka je razvilo barem jedan novi problem. Od onih koji su već imali barem jedan problem na početku studije, 30% ih je nastavilo imati isti problem i nakon tri godine u slučaju emocionalnih problema, a 43% u slučaju problema u ponašanju.


Department for Health and the Scottish Government, 2008.

Bonus zaključak iz sve tri studije: netradicionalna obiteljska situacija češće uzrokuje emocionalne poremećaje kod djevojčica nego dječaka (62% naspram 46%), a poremećaje ponašanja češće kod dječaka nego kod djevojčica (55% naspram 47%). U oba slučaja su problemi sve izraženiji što je dijete starije, počevši od puberteta.

Drugim riječima, djevojčice iz netradicionalnih obitelji imaju veću šansu izrasti u narcisoidne djevojke koje će tražiti ogromnu količinu igre ali prema vani se doimati normalnima i manje pogođenima situacijom, dok dječaci imaju veću šansu izražavati probleme i izrasti u prepoznatljivo problematične "hahare šta snifaju lipilo", i jednog dana se možda oporaviti (ako prije toga ne završe u zatvoru) (op.prev.).


Izvor slike

Samohrani roditelji češće primjenjuju zlostavljačke vrste nasilja (tj. sredstava prisile koja ili nemaju odgojnu funkciju ili prelaze njen uobičajen opseg, op.prev.) nad svojom djecom:

Nacionalna anketa na uzorku od šest tisuća kućanstava pronašla je da samohrani roditelji imaju veću šansu koristiti zlostavljačke vrste nasilja nad svojom djecom nego oni u kućanstvima s dva roditelja. Za majčinsko zlostavljačko nasilje se čini da je vezano za razinu siromaštva u kućanstvima samohranih majki, dok za očinsko zlostavljačko nasilje nije pronađena takva povezanost.

Child abuse and violence in single-parent families: Parent absence and economic deprivation; Gelles, Richard J.
American Journal of Orthopsychiatry, Vol 59(4), Oct 1989.

Unatoč tome...

Samohrane majke imaju manje kontrole nad svojom djecom:

Najveća razlika opažena je u majčinoj samopercepciji kontrole djetetova ponašanja, pri čemu su samohrane majke izvijestile o slabijoj kontroli od majki iz obitelji s oba roditelja. Slično tome, samohrane su majke i svoju psihološku kontrolu djeteta procijenile nešto slabijom od majki iz tradicionalnih obitelji.

Roditeljsko ponašanje i obiteljska klima u obiteljima samohranih majki; Keresteš Gordana, časopis Društvena istraživanja, 2001.





"Gđa. Bartlett je u intervjuu objasnila da je njena kćer postavla vrlo neposlušna još od doba vrtića kada je otac otišao"

Djeca iz jedno-roditeljskih obitelji imaju značajno veći rizik od neuspjeha u školovanju i od dječjih psihijatrijskih poremećaja:

Podaci iz Studije o zdravlju djece Ontario su upotrijebljeni za ispitivanje asocijacije između statusa jedno-roditeljske obitelji i dječjih psihijatrijskih poremećaja i neuspjeha u školovanju. Rezultati bivarijantne analize pokazuju da djeca u jedno-roditeljskim obiteljima imaju malen ali statistički značajan rizik od neuspjeha u školovanju. Ipak, ove iste obitelji pate i od značajnih ekonomskih i društvenih poteškoća. Kada se multivarijantnom analizom korigira za varijable koje označavaju poteškoće, poput siromaštva ili obiteljske disfunkcije, ova korelacija postaje statistički beznačajna.

Single-Parent Families: Child Psychiatric Disorder and School Performance; HFATHER MUNROF. BLUM, PH.D.correspondence, MICHAEI H. BOYLE, M.S.C., DAVID R. OFFORD, M.D., The American Academy of Child and Adolescent Psychiatry, 1998.


Izvor slike

Iz gornjih i još nekih istraživanja je očito da dio ovih problema nastaje zbog lošeg financijskog stanja ili drugih negativnih faktora (selidba, nesređeni obiteljski odnosi, neviđanje jednog roditelja...). Znači li to da je za njih krivo siromaštvo i nezdrav stav društva prema alternativnim obiteljima? Da će problem biti potpuno eliminiram ako mu se mi kao društvo još samo malo posvetimo?

Ne:

Čak i kada se kroz multivarijantne modele uzme u obzir širok raspon demografskih i socioekonomskih okolnosti, djeca samohranih roditelja i dalje imaju izrazito (200-400%) povećane rizike mortaliteta, težeg morbiditeta i ozljeda.

U ovoj populacijskoj studii, prikupili smo podatke o općenitom i uzročnom mortalitetu između 1991. i 1998. i rizik od zaprimanja u bolnicu između 1991. i 1999. za 65 085 djece sa samohranim roditeljima i 921 257 djece s oba roditelja. Procijenili smo relativne rizike Poissonovom regresijom, korigirali za faktore zbog kojih bi ljudi češće mogli ispasti samohrani roditelji, te za druge faktore koji (prvenstveno kao rezultat samohranog roditeljstva) mogu utjecati na odnos između vrste roditeljstva i rizika.

Djeca samohranih roditelja pokazala su povećane rizike psihijatrijskih bolesti, suicida, pokušaja suicida, ozljeda i ovisnosti. Nakon korekcije za ometajuće faktore kao što su socioekonomski status ili roditeljski mentalni problemi i ovisnosti, djeca u kućanstvima s jednim roditeljem imala su povećane rizike u odnosu na djecu u kućanstvima s oba roditelja:

Psihijatrijska bolest: 210% za djevojčice, 250% za dječake
Suicid: 200% za djevojčice, 230% za dječake
Alkoholizam ili bolest vezana za konzumaciju alkohola: 240% za djevojčice, 220% za dječake
Narkotici ili bolesti vezane za uporabu opojnih sredstava: 320% za djevojčice, 400% za dječake

Dječaci su također imali znatnije povećan općeniti mortalitet u odnosu na djevojčice.


Mortality, severe morbidity, and injury in children living with single parents in Sweden: a population-based study; Weitoft GR1, Hjern A, Haglund B, Rosén M., Lancet, 2003.


Ako napunimo ovu rupu bez dna novcem, možda dijete ipak ispadne ok...
Izvor slike


Idealni socio-ekonomski uvjeti i okolina uistinu mogu ublažiti negativni efekt samohranog majčinstva, ali samo do neke mjere.

Djeca samohranih majki pokazala su povećan rizik što se tiče općenitog lošeg zdravlja po procjeni roditelja (39% više za dječake, 73% više za djevojčice), psiholoških problema (90% više za dječake, 58% za djevojčice), pretilosti (23% više za dječake, bez utjecaja za djevojčice), i astmu (bez utjecaja za dječake, 90% više za djevojčice). Prilagođavanje za socio-ekonomske faktore je umanjilo snagu korelacije između vrste obitelji i navedenih problema. Faktori okoline, s druge strane, nisu značajno utjecali na razliku između djece s dva roditelja i djece sa samohranom majkom.

Povećani zdravstveni rizici koje doživljavaju djeca iz obitelji samohranih majki mogu biti samo djelomično objašnjeni socio-ekonomskim faktorima, dok ih faktori okoline uopće ne objašnjavaju.


Increased health risks of children with single mothers: the impact of socio-economic and environmental factors; Scharte M., Bolte G., Department of Occupational and Environmental Epidemiology, Bavarian Health and Food Safety Authority, Munich, Germany, 2013.

Samohrano majčinstvo je izrazito skupo, no koliko god se mi kao društvo trudili, jednostavno nema te količine novaca i pažnje koja bi mogla do kraja začepiti ogromnu rupu koju ono uzrokuje u životu djece.

Možda bismo nakon toliko desetljeća negacije trebali ozbiljno uzeti u obzir mogućnost da je prisutnost oba roditelja (najčešće je otac taj koji nedostaje) vitalna i nenadoknadiva za razvoj djeteta?

Ali čekajte malo, što je onda s homoseksualnim parovima? Vidljivo je da značajan dio problema djece dolazi od manjka novca, vremena, pažnje i uzora tijekom njihovog odrastanja. Ako su oba roditelja tu, bez obzira na spol to će garantirano biti dobro za dijete. Zar ne?

Ne:


Izvor slike

Djeca homoseksualnih parova imaju 35% manju šansu od svojih vršnjaka završiti srednju školu, otprilike koliko i djeca samohranih roditelja.

S dodatnom napomenom: negativni efekt najbrže nastaje u predškolskim godinama, dodatno raste sa svakom godinom provedenom u kućanstvu toga tipa (samohranom ili homoseksualnom), te nije jasno jasno utječe li više na djevojčice ili dječake.

20%-ni uzorak kanadskog popisa stanovništva iz 2006. godine je omogućio identifikaciju djece koja su živjela s roditeljima istog spola, te usporedbu istoga sa stopama završavanja srednje škole. Ovaj vrlo veliki slučajni uzorak omogućava kontrolu za bračni status, omogućava praćenje po i gay i lezbijskim obiteljima, te je dovoljno velik za procjenu razlika između spola djeteta i spola (oba) roditelja. Djeca koja su živjela s gay i lezbijskim obiteljima u 2006. godini su imala 35% manju šansu završiti srednju školu u odnosu na djecu koja su živjela u vjenčanim obiteljima s roditeljima suprotnog spola. Kćeri ovakvih parova su imale znatno gore rezultate nego sinovi.

High school graduation rates among children of same-sex households; Douglas W. Allen, Review of Economics of the Household
Volume 11, Issue 4 , pp 635-658, 2013.


Empirijska saznanja pokazuju da negativni efekt života u obitelji sa samohranim roditeljem raste s brojem godina provedenim u takvoj obitelji, najveći je tijekom predškolskih godina, te je veći za dječake nego djevojčice.

Educational attainment of children from single-parent families: Differences by exposure, gender, and race; Demography ; Volume 25, Issue 2 , pp 221-234; Sheila Fitzgerald Krein, Andrea H. Beller, 1988.

Izgleda da nije važan samo broj roditelja, već i spol. Šokiran sam.

Do sada smo se bavili samo težinom života koja proizlazi iz odsustva roditelja, težine života i životnih okolnosti potenciranih odsustvom roditelja, te gledali samo krajnje negativne efekte (završavanje škole, depresija, uživanje droge i sl.). Bacimo sada pogled na direktne negativne efekte - one koji su vrijedni svake osude čak i ako ih netko uspije uspješno prebroditi. Govorim naravno o zlostavljanju.


Vrsta zlostavljanja koja pripada gotovo isključivo homoseksualnim parovima: prisiljavanje djeteta od 11 godina da počne uzimati hormone i odlaziti na operacije za mijenjanje spola

Ova bizarnost navedena gore je samo primjer događaja koji možda čak neće svima ni predstavljati nasilje, niti će se naći u statističkim podacima. Pogledajmo što kažu statistički podaci o seksualnom, fizičkom i emocionalnom zlostavljanju:


Kategorije navedene od gore prema dolje odgovaraju stupcima s lijeva na desno: dakle, najveće stope zlostavljanja djece se događaju u kućanstvima gdje samohrani biološki roditelj živi s partnerom, a najmanje u kućanstvima gdje oba biološka roditelja žive zajedno u braku.

Prevedeno u realnost, za dijete nema gorega od života sa samohranom majkom i njenim dečkom. Šansa za zlostavljanje svih vrsta je u tom slučaju zaprepaštujućih 1000% (10 puta) veća u odnosu na djecu koja žive sa svojim biološkim vjenčanim roditeljima.

Druga po redu po učestalosti zlostavljanja su kućanstva s "drugim vjenčanim roditeljima", dakle ili hetero ili gay brakovima gdje je dijete posvojeno. U tom slučaju je šansa zlostavljanja "samo" 600% (6 puta) veća.

Nevjenčani roditelji i samohrani roditelji bez partnera su trunku bolji, sa stopama zlostavljanja djece "samo" 400% (4 puta) usporedivima sa onim djeteta koje odrasta u domu ili kod bake i djeda, bez iti jednog biološkog ili posvojnog roditelja.




Kada suzimo pogled na vjerojatno najgoru vrstu zlostavljanja - dječje smrti uzrokovane nanesenim ozljedama - razlika postaje još gora: 5000% ili 50 puta.

Identificirali smo 149 smrtnih slučajeva tijekom 8 godina koji su bili uzrokovani nanesenim ozljedama. Djeca koja su prebivala u kućanstvima zajedno s nevezanim odraslim osobama su imala skoro 50 puta veću šansu umrijeti od nanesenih ozljeda nego djeca koja su prebivala u kućanstvima s 2 biološka roditelja.

Child Deaths Resulting From Inflicted Injuries: Household Risk Factors and Perpetrator Characteristics; Patricia G. Schnitzer, PhD*, Bernard G. Ewigman, MD, MSPH; Pediatrics

Dame i gospodo, znanost je u ovom slučaju 100% jasna:


Izvor slike

Ovih blagdana, darujte svojoj djeci ono najljepše i najbolje za njih - stabilnu obitelj s dva heteroseksualna roditelja u bračnoj zajednici.


Izvor slike

Oznake: djeca, zlostavljanje, samohrana majka, sociologija, znanost


- 12:34 - Komentari (11) - Isprintaj - #

subota, 15.11.2014.

Feminizam = anti-znanost

Pitanje: Što je zajedničko feministima, kršćanskim fundamentalistima i talibanima?



Odgovor: Svi smatraju ovu majicu odvratnom.

12. studenoga 2014., tim Europske agencije za istraživanje svemira (EASA) postigao je nemoguće: spustio sondu Philae na površinu kometa 67P/Churyumov–Gerasimenko, 360 milijuna kilometara daleko od Zemlje. Za takav poduhvat bila su potrebne nepojmljive kalkulacije kretanja nebeskih tijela 10 godina unaprijed, kao i nevjerojatna razina tehnologije, organizacije i smirenosti.


Izvor slike: ESA/ETG medialab

Iako je sonda zbog nesretne slučajnosti zaglavila u sjeni klisure na kometu gdje bi mogla ostati bez pristupa suncu kojim će napuniti svoje baterije, ovo je svejedno izuzetan pothvat koji označava novu eru u povijesti čovječanstva i istraživanju svemira.

Super, zar ne?

Ne ako ste feminist(ica).

Naime, Matt Taylor, jedan od vodećih znanstvenika u projektu koji je kreirao putanju leta, na dan slijetanja je obukao šarenu majicu sa slikama žena u bikiniju.





13. studenoga 2014.: Nije me briga jesi li spustio svemirsku letjelicu na komet, tvoja majica je seksistička i isključiva
To je jedan mali korak za čovjeka, tri velika koraka unatrag za čovječanstvo


... ono što je važno je to što nitko u ESA-i nije smatrao potrebnim spriječiti ga u predstavljanju svemirske zajednice odjećom koja degradira 50% svjetske populacije. Nitko ga nije zamolio da je skine, najvjerojatnije zato što im se nije činilo da je to vrijedno razmišljanja ili brige.

Ovo je vrsta svakodnevne mizoginije koja sprječava ulazak žena u određena znanstvena polja. Vide tipa poput njega na TV-u i ne osjećaju se dobrodošlo. Vide poster s golišavim ženama u koleginom uredu i znaju da ih se ne cijeni. Čuju komentare o "kujama" dok su u izlasku s kolegama na faksu, i odluče promijeniti studij. A to su samo žene koje uopće dospiju toliko daleko.


Ne samo kratka kosa, već i kombinacija Skrillexa i kratke kose. Tko je iznenađen?

Vjerujem da imbecilizam citiranih paragrafa nije potrebno objašnjavati. Ali, koga briga što je neka neugledna mrziteljica muškaraca ispalila par gluposti na nekom portalu?

Zato što se naravno ne radi o jednom malom portalu, već o cjelokupnoj škvadri rođenoj za zgražanje, s tisućama emisija, portala, blogova i novina u svojoj službi. To je osiguralo širenje ovog "skandala" velikom brzinom, te se priča o magičnoj riječi "seksizam" istog trena zalijepila za pojmove "komet", "EASA", "ESA" i "slijetanje". Čak je i njegova vlastita sestra ( bang ) skočila na vlak zgražanja kako bi omogućila još jednim novinama da ga prozovu "beskorisnim (u stvarnom životu)".

14. studenoga 2014., Matt Taylor se ispričao zbog svoje neosjetljivosti i seksizma, te se rasplakao pred kamerama:


S lijeva na desno: (1) osuđenik na doživotni gulag; (2) stražar koji tješi osuđenika da gulag nije toliko strašna stvar; (3) službenik suda koji zna da mu je bolje držati jezik za zubima ako ne želi i on završiti u gulagu; (4) boljševički funkcioner koji se naslađuje nad sudbinom protivnika režima.

Upravo sam gledao kako se doktor znanosti fizike slomio i proplakao samo zato što se prvostupnici klasične glazbe i studentici ekološkog izvještavanja nije sviđala njegova majica.

Upravo sam gleadao kako je jedan od ključnih ljudi u ovom povijesnom postignuću, koji je uz to objavio preko 70 visoko poštovanih i citiranih radova o plazmi, magnetosferi i heliosferi, bio prisiljen u suzama se ispričati kao rezultat lova na vještice koji su pokrenuli jedan parazitski bijeli vitez (su-osnivač Polygona, jedne od stranica upletenih u GamerGate skandal) i jedna najobičnija gadura, koja u svom životu nije postigla ništa više od ogovaranja celebritya, "sarkastičnog" prigovaranja po feminističkim portalima i "sanjanja o pisanju stripa".

Upravo sam gledao kako je zavidni američki portal uništio karijeru britanskog znanstvenika koji radi za europsku agenciju.

Ako ovo nije bullying globalnih razmjera, onda ne znam što je.

Sad će neki reći, "Pa što? To što su ga malo osramotili ne znači ništa. Oporavit će se on." Nažalost, stvari ne funkcioniraju baš tako. Oni koji su upoznati sa akademskom sredinom dobro znaju da će se dogoditi sljedeće:

1. Zavidni kolege i kolegice će jedva čekati opet izvući ovaj "skandal" na svjetlo dana kada god im to bude u interesu.

2. Ako u budućnosti Matt Taylor i znanstvenik ženskog spola budu u konkurenciji za isti položaj, taj položaj će skoro sigurno otići ženi (čak i ako je manje kvalificirana). Zašto? Zato što bi znanstvenica mogla podići galamu oko toga da je njena uprava odabrala "poznatog ženomrzca" umjesto nje i zaprijetiti im tužbama i prijavama za "diskriminaciju po spolu na radnom mjestu".



3. Ako Matt Taylor ikada bude imao ulogu mentora za studenticu koja tu stažira ili piše rad, i ona ne bude ispunjavala uvjete, ako joj on napiše lošu recenziju ona može reći da je to zbog Mattovih "negativnih stavova o ženama u znanosti". Također, ne daj bože da ga netko (anonimno ili ne) optuži za seksualno zlostavljanje... kome će vjerovati, potvrđenom ženomrzcu ili mladoj samopouzdanoj znanstvenici? Ovaj čovjek je temeljito nasapunjan.

4. Šanse da postane stalni predavač ili profesor na nekom značajnom sveučilištu su smanjene skoro na nulu, jer niti jedno sveučilište neće htjeti zaposliti nekoga toliko izloženom skandalima i s tolikim potencijalom za izazivanjem demonstracija od strane škvadre rođene za zgražanje. Također, ako ikada bude u ulozi šefa koji sklapa svoj znanstveni tim, morat će u njega uzimati nekvalificirane žene samo kako bi se osigurao da nitko ne može reći da je šovinist. Ovo će mu zauvijek visiti nad glavom poput dvosjeklog mača.

Koliko god ovaj slučaj bio bijedan i vrijedan prezira, dugoročno nam je potrebno još ovakvih stvari, jer nema te stvari na svijetu koja bi mogla bolje od ovog slučaja ilustrirati da je feminizam zla, anti-znanstvena, parazitska i totalitaristička ideologija.

Unatoč tome, ovaj slučaj ne znači da su ljudi poput Matta na milosti i nemilosti škvadre rođene za zgražanje. Više o metodama samoobrane uskoro.

Oznake: feminizam, znanost, šovinizam, seksizam, feministice, bijeli vitezovi, rođeni za zgražanje, Vijesti


- 10:01 - Komentari (15) - Isprintaj - #

utorak, 28.05.2013.

Stvarno? "Muškarce privlače najplodnije žene"

Kada bismo saželi tjelesne osobine koje najviše privlače muškarce i izazivaju erekciju, to bi vjerojatno bile ove:

- Lice koje slijedi određene simetrije: velike oči, izražene jagodice, ovalni oblik lica, slaba čeljust, čista koža, pune usne
- Odnos struka i bokova što bliže 0.7 (0.65-0.75)
- BMI 20 (18-21)
- Čvrste, simetrične grudi i guza


Zanimljiva stvar kod ovih osobina je to što su one indikatori plodnosti, ali ne preklapaju se sa stvarnim razdobljem plodnosti. Žena može imati sve ove osobine, pa ipak ne biti u mogućnosti zanijeti zbog drugih faktora. Recimo, djevojka će u pravilu dobiti prvu menstruaciju oko 13 godina i sva ova obilježja doseći već sa 15 godina, no njeni ciklusi će biti bez ovulacije (dakle, neplodni) još znatno vrijeme poslije toga. Menstruacija nije praćena ovulacijom kod čak 80% ciklusa 14-godišnjakinja, 50% ciklusa 16-godišnjakinja, 30% ciklusa 18-godišnjakinja i 10% ciklusa 19-godišnjakinja. Isto tako, slična pravilnost u obrnutom smjeru počinje se javljati kod žena kako se bliže menopauzi, unatoč tome što kvalitetna prehrana i vježba mogu dugo zadržati navedena četiri indikatora plodnosti.

Može li se onda reći da muškarce privlači plodnost? Zašto se onda onda oglašavanje reproduktivnog potencijala događa prije plodnosti? Kako bilo lakše razumjeti što to zapravo znači, uključio sam ovaj izvadak iz knjige "Evolucijska biologija seksualnosti ljudske ženke" prof. R. Thornhilla sa Sveučilišta Novi Meksiko

Pojedinačna rezidualna reproduktivna vrijednost (RV) je ukupni budući reproduktivni potencijal nekog pojedinca, tj. ukupni očekivani reproduktivni uspjeh od sadašnjosti do kraja života. Kod žena je RV ovisan o životnoj dobi. Raste kroz djetinjstvo, kako žena uspješno prolazi kroz period u kojemu je smrt moguća, ali razmnožavanje nije, doseže maksimum s početkom reproduktivnog perioda, te se zatim polako smanjuje sve do menopauze, kada pada na nulu. [...] Sama maksimalna plodnost kod žena događa se u ranim dvadesetim, poslije perioda adolescencije.

Mnogi autori postavili su tvrdnju da je privlačnost koju muškarci osjećaju prema navedenim indikatorima vezana za signal maksimalnog RV-a, kasnu adolescenciju kada su svi indikatori u potpunosti razvijeni. Recimo, muškarci su posebno privučeni grudima koje su čvrste, uspravne i s malim bradavicama. Ove osobine se počinju razvijati već u pubertetu i dosežu svoj vrhunac tijekom adolescencije. Isto je i s odnosom struka i kukova, koji doseže svoj idealni minimum tijekom adolescencije i zatim raste s navršenom dobi.

Grubo rečeno, muškarci nisu maksimalno privučeni maksimalno plodnim ženama. Feministice koje su previše vremena provele na alfa vrtuljku i sada žele duboke, osjećajne muškarce koji neće samo površno tražiti plodnost, već iskustvo i status, upravo su dobile dobre vijesti. Indikatori jesu važniji od plodnosti!

No, tvrdnje da su muškarci evoluirali kako bi cijenili ove indikatore kao znakove mladosti ili plodnosti ne objašnjavaju zašto se ti indikatori pojavljuju baš tada. Kao drugo, ne objašnjavaju kako i zašto muške preferencije variraju među ženama iste dobi.

Marlowe (1998.) je predložio tezu da su ženske grudi evoluirale kao signali osobne kvalitete koja se tiče ženskog RV-a, tj. da se grudi razvijaju daleko prije reproduktivnih sposobnosti, ne kako bi se pripremile za reprodukciju, već kako bi u ženskom natjecanju oglasile nadolazeći RV.

Mi smo proširili ovu tezu: muškarci čvrste, uspravne grudi i ostale navedene indikatore nalaze privlačnima ne kao indikatore mladosti ili trenutne plodnosti, već zbog maksimizacije rezidualne, preostale plodnosti u životu svake pojedine ženke. Mužjaci ljudske vrste su unikatni po svojoj ekstremnoj preferenciji vrlo mladih, ne-reproduktivnih ženki; drugi muški primati preferiraju srednjovječne ženke, a čimpanze čak stare ženke. Muškarci su također različiti od žena po tome što ženama nisu privlačni vrlo mladi i ne-reproduktivni muškarci.

Dapače, osim privlačnosti koju muškarci osjećaju prema kasnim adolescenticama i mladim odraslim ženama, barem neke mjere (uključujući samo-izvještavanje i pletizmografiju (mjerenje obujma) penisa), muškarci su jednako privučeni i pubertetskim i ranim adolescenticama (Jones, 1996., Quinsey & Lalumiere 1995., Quinsey at al. 1993.).

Ova teorija također predviđa objašnjenje razlika u privlačnosti žena iste dobi i sa sličnim indikatorima. Iako sitne razlike u indikatorima plodnosti ne predviđaju nikakvu značajnu razliku u razini trenutne plodnosti, istraživanja (Manning, Scutt, Whitehouse & Leinster, 1997.; Moller, Soller & Thornhill, 1995.) su pokazala da predviđaju značajnu razliku u RV-u (rezidualnoj reproduktivnoj vrijednosti). Žene s relativno simetričnijim grudima, kontrolirano za dob, imale su više djece.

Čekaj, što to čujem? Muškarci zapravo preferiraju žene mlađe od maksimalno plodnih?*

Muškarci zapravo preferiraju 18-godišnjakinje?

Muškarci imaju najsnažnije erekcije kada su u pitanju cure od 15-19 godina, legalne posljedice, uvjeravanja i zabrane neka idu kvragu?

Ooooops!

Mislim da ću jednostavno podijeliti onu slavnu sliku:



Muškarac koji oplodi 18-godišnju curu čiji je RV jedva dotaknut i stvori s njom još troje djece tijekom njene preostale reproduktivne karijere od 20 godina ima veći genetski utjecaj od muškarca koji oplodi maksimalno plodnu 28 godišnjakinju i stvori s njom još jedno dijete tijekom njene preostale reproduktivne karijere od 10 godina. Evo još nekih mogućih objašnjenja zašto je muškarcu dočepati se ženinog maksimalnog RV-a korisno za njegovo zadovoljstvo i/ili nastavak vrste:

a) muškarac koji se dokopa žene što mlađe ima veću šansu da je djevica i stoga garantirano svoje potomstvo
b) muškarac koji se dokopa žene što mlađe ima manju šansu zaraziti se spolno prenosivom bolešću
c) muškarac koji se dokopa žene što mlađe ima veću šansu trajno se povezati s njom prije nego predug boravak na alfa vrtuljku uništi njenu osobnost


Uživat ću u vrućim suzama onih koji će se zgroziti nad ovom biološkom istinom i otići plakati na svoje blogove o nehumanosti i površnosti muških svinja koje je patrijarhalna kultura prisilila na ignoriranje "magnetičnih" i "iskusnih" dama "na vrhuncu svoje seksualnosti".

* = pretpostavljajući da muškarac planira dugoročnu strategiju parenja, tj. ostati s tom mladom ženom (ili je barem držati u svom haremu) dugo vremena. Ironično, to samo objašnjava zašto mnogi muškarci s opcijama na starije žene gledaju isključivo kao na materijal "za napumpaj i ostavi": ne isplati se dugo ostati na istrošenom izvoru RV-a, a kamoli ulagati u njega. Sorry.

p.s. zašto jedino homoseksualcima prolazi opravdanje "rođeni smo takvi"? Osjećam se diskriminirano.

Oznake: plodnost, teorija seksualnog tržišta, odabir partnera, znanost


- 15:09 - Komentari (17) - Isprintaj - #

utorak, 07.05.2013.

Bullshit detektor u znanosti: ekonomsko zlostavljanje

Jučer sam vodio zanimljivu raspravu o tome jesu li neke studije koje imam na stranici relevantne za nas ili čak u svojim sredinama. U sklopu toga pojavilo se zanimljivo pitanje koje je vrlo važno za sposobnost kritičnog razmišljanja i filtriranja svih informacija koje nam danas dolaze podjednako iz laičkih i znanstvenih izvora: kako odrediti vjerodostojnost studije? Kao primjer kriterija za rasuđivanje, evo dvije analize:

A) Svaku treću ženu u hrvatskoj partner zlostavlja ekonomski - Klasnić, K., Sarnavka S.; Konstrukcija i evaluacija skala namijenjenih mjerenju prepoznavanja i iskustava ekonomskog nasilja nad ženama u intimnim vezama; FFZG, B.A.B.E.; 2013.

U obranu ovog istraživanja koje je stajalo vrtoglavih 80 000 kn, nisam siguran je li tako ispalo zbog namjere ili razine stručnosti autorica, ili su samo mediji napuhali tvrdnje i time dali pogrešan dojam, no svejedno će poslužiti kao dobar model nekih manjkavosti u znanstvenim radovima u ovom području. Kao prvo, pogledajmo kako je sastavljen upitnik:

...kvalitativnu analizu triju skupina žena pomoću dubinskih intervjua: 1. žena žrtvi obiteljskog nasilja (bivše ili sadašnje štićenice sigurnih kuća na području Zagreba), 2. žena u intimnim vezama kod kojih ne postoji službeno evidentirana povijest nasilja od strane intimnog partnera te 3. žena čiji se muževi ili vanbračni partneri liječe od ovisnosti o kockanju (otprilike 10 žena iz svake skupine).

Jednom kada su te tri skupine od po 10 žena navele kakve su oblike nasilja iskusile, po tome je dizajnirana skala po kojoj žene mogu kvantitativno izraziti koliko se koji oblik nasilja odnosi na njih. Do sada sve ok (naravno, ako izuzmemo slona u sobi u obliku ne-uključivanja niti jednog muškarca u intervjue, kao da ta demografska skupina ne može nikada trpiti nasilje).

Ovisno o okolnostima, anketno će istraživanje biti provedeno ili na reprezentativnom uzorku žena Republike Hrvatske (N=600) ili na prigodnom uzroku žena grada Zagreba koje su u intimnim vezama (N=200).

Uzorak je u redu. No problem nastaje u tumačenju rezultata. Recimo, pogledajmo ove rezultate.

A1) Razvodnjavanje i navođenje na odgovor
Žene u uzorku iskusile su sljedeće pojave:

- partner višekratno prigovarao načinu na koji partnerica troši vlastiti novac (15,4%)


- dovodio je u situaciju da je morala lagati o cijeni nečega što si je kupila (13,5%) ili je kupljeno morala skrivati (13,1%)
- bez njezina je znanja ili dopuštenja uzimao njezin ili zajednički novac (13,4%)
- donosio važne odluke o ulaganju ili trošenju njezinog ili zajedničkog novca bez dogovora s partnericom (10,6%)
- ponašao se kao da je njegov novac samo njegov, a njezin je novac zajednički (9,8%),
- onemogućavao partnerici da vlastiti novac troši onako kako ona želi (8,9%),
- dovodio je u situaciju da nema novca za osnovne životne potrebe poput hrane, režija, odjeće (8,4%)
- branio joj da troši vlastiti ili zajednički novac (7,7%)
- tajio joj informacije o stanju zajedničkog računa (7,3%)


Kao prvo, nailazimo na problem subjektivnosti, odnosno unošenja ekstremnih vlastitih kriterija u nešto što bi trebalo biti objektivno istraživanje. Naime, "partner višekratno prigovarao načinu na koji partnerica troši vlastiti novac (15,4%)" nije nasilje. Nigdje se na navodi upotreba sile, prijetnje, prijevare ili nečeg sličnog. To vodi do razvodnjavanja pojma "nasilje" do samog besmisla. Ekvivalent bi bilo istraživanje o tome koliko su muškarci imali seksualnih partnera gdje se zaključak donosi na temelju odgovora "koliko ste žena poljubili" u životu. To jednostavno nije ista kategorija. Dapače, uvredljivo je za sve one žene kojima je partner stvarno na silu oduzeo kreditnu karticu i zaprijetio im ako se usude zaposliti.

Isto tako, "bez njezina je znanja ili dopuštenja uzimao njezin ili zajednički novac (13,4%)" je u suprotnosti sa sljedećim indikatorom "branio joj da troši vlastiti ili zajednički novac (7,7%)". Ukoliko on mora nju pitati za dopuštenje za uzimanje zajedničkog novca, te je nasilje ako ne pita, zašto je onda nasilje ako ona mora tražiti njegovu dozvolu? Ili uzimanje zajedničkog bez pitanja nije nasilje ili jest, odlučite se.

Štoviše, sve ovo ispada pogotovo licemjerno kada se jedna od skupina žena koje su sastavljale upitnik sastojala od žena s muževima na liječenju od ovisnosti o kockanju. Izgleda da, ako one prigovore muževima što troše svoj novac na kockanje, to je sve u redu, no ako muškarac prigovori ženi o njenom novcu iz bilo kojeg razloga, to je nasilje. Isto tako, siguran sam da su muževi kockari vrlo često dovedeni u tobože nasilnu situaciju da su morali "skrivati kupljeno", no tu se nitko nije bunio.

Iz svega toga izveden je sljedeći zaključak:

Gotovo svaka treća žena u Hrvatskoj (ili 29%) koja živi u intimnoj vezi s partnerom doživjela je ekonomsko nasilje. Novine zatim to dodatno napuhuju na "svaka treća" s ciljem stvaranja moralne panike.

Samo jednu kategoriju nasilja? Možda baš jednu od ove tri s očitim problemima koje sam naveo? Dvije kategorije? Pet? Svih osam? Ne znamo. Uzevši u obzir da je najbenignija i najšira kategorija tek na 15%, nisu velike šanse da je bila potrebna kombinacija vrsta nasilja da bi se ženu opisalo kao ekonomski zlostavljanu.

Sve ovo nam daje osnovane razloge vjerovati da je studija provedena s nekom skrivenom agendom koja je dovela do formuliranja pitanja kako bi bio potvrđen unaprijed donesen zaključak, a ne utvrđena objektivna istinitost hipoteza istraživanja. Umjesto da se iz podataka izvede zaključak, iz zaključka su prikupljeni podaci. U najgorem slučaju, studija je maliciozna. U najboljem, treba uzeti rezultate s oprezom.

A2) Histeriziranje suprotnih podataka
"Zanimljivi su i podaci koji se odnose na ekonomsko nasilje nakon prekida braka ili veze, jer je ... gotovo 8% žena moralo otići iz partnerova stana ili kuće iako su u tu nekretninu zajednički ulagali."

Čak 8% žena moralo je napustiti partnerovu nekretninu, iako su oboje ulagali u nju! Podatak zvuči šokantno dok se ne uzme u obzir da to mora značiti da, osim ovih 8% koje su doživjele najgore moguće - bile izbačene iz zajedničkog ulaganja - ostaje miks od 92% razvedenih/single žena koje su poslije prekida braka ili veze doživjele nekakav drugi ishod: ili pošten za oboje ili nepoštena prema muškarcima. Razlikujući to u čijem je vlasništvu nekretnina i, ako je samo nečija a ne zajednička, tko je ulagao u nju tako da stekne neku razinu prava kao da je zajednička, ostali mogući ishodi za žene su:

a) ostale u vlastitoj nekretnini u koju partner nije ulagao (pošteno)
b) ostale u vlastitoj nekretnini, iako je i partner ulagao u nju (nepošteno prema muškarcima)
c) otišle iz njegove nekretnine u koju nisu ulagale (pošteno)
d) ostale u njegovoj nekretnini u koju nisu ulagale (nepošteno prema muškarcima)
e) ostale u zajedničkoj nekretnini zajedno s partnerom (pošteno)
f) ostale u zajedničkoj nekretnini, a partner morao otići (nepošteno prema muškarcima)

Kolika je šansa da opcije b, d i f također ne čine barem 8% ishoda razvoda / prekida? Kolika je šansa da opcije a, c i e čine svih ostalih 92% slučajeva? Studija ne kaže.

Popis ne sadrži mogućnost "otišle iz vlastite nekretnine u koju partner nije ulagao (nepošteno prema ženama)")" jer je, sasvim očigledno, ta mogućnost mnogo gora od odlaska iz njegove nekretnine u koju se ulagalo ili zajedničke nekretnine pa bi zasigurno bila navedena da se ikada dogodila ili bi bila ubrojena u spomenutih 8%.
Isto tako studija ne spominje je li tih 8% žena prisiljenih na odlazak iz nekretnine u koju su zajednički ulagali dobilo nekakvu drugu kompenzaciju, kao recimo automobil, drugu nekretninu, uzdržavanje, nadprosječno visoku alimentaciju i sl. Ovaj podatak sam po sebi ne znači apsolutno ništa, kao da sam izbrojao stabla u nekom parku i ostao na tome, ne usporedivši ih ni s čime.

Za usporedbu, pogledajmo drugu studiju jednom citiranu na ovom blogu:

B) Zašto žene stvarno vole narcisoidne psihopate
Ovdje su karakterne osobine mračnog trojstva utvrđene objektivnim, univerzalnim testom MACH-IV koji mjeri sljedeće:

- narcisoidnost - grandiozni pogled na samog sebe, osjećaj zasluživanja, egoizam
- makijavelizam - manipulacija, eksploatacija drugih, upotreba prijevare i cinično odbacivanje moralnosti zbog fokusa na sebe
- psihopatstvo - impulzivna sklonost uzbuđenjima, sebičnost, okrutnost, nesposobnost empatije za druge, odsustvo žaljenja ili osjećaja krivnje

... i postavljena je hipoteza da ljudi s osobinama mračnog trojstva (izraženim jednim, dvoje ili troje navedenih) imaju više seksualnih partnera i općenito su seksualno privlačniji.

B1) Test ne razvodnjava osobine i ni na koji način ne navodi na odgovore ili zaključke kao što radi prva studija. Ono što je još važnije, ne ovisi o jednostavnom odgovoru da/ne, već je stupnjevit i omogućava praćenje korelacije na više razina.

Ukoliko primjenite ovaj test na bilo koji slučajni uzorak, sigurno je da ćete dobiti normalnu distribuciju osobina - veliku većinu blizu prosjeka, te određen dio znatno ispod i znatno iznad. Onda ih možete sortirati po drugim osobinama koje slijede neku drugu distribuciju i tako uspoređivati. Razlika između dva grafa je korelaciju koju tražite i po kojoj donosite zaključke.


B2) Pitanja za upitnik formulirana na temelju prosjeka populacije, ne ekstrema
Druga pozitivna odlika ovog istraživanja je to što je uzorak slučajan unutar jednog sveučilišta. Istraživači nisu posjetili zatvor kako bi formirali pitanja za test, već su uzeli populacijske prosjeke. Ali, reći ćete, isto kao i u prošlom istraživanju, samo smo skupili neki uzorak, testirali ih i pitali. Možda su lagali o svojoj seksualnoj prošlosti. Ili možda njihov uspjeh nije rezultat mračnog trojstva, već dobrog izgleda ili nečeg trećeg. Naravno, te druge faktore su provjerile druge studije.

Dating Preferences of University Women: An Analysis of the Nice Guy Stereotype
Young Women's Dating Behavior: Why/Why Not Date a Nice Guy?

B3) Multifaktorska analiza, više ishoda, ne ovisi isključivo o samo-opisivanju
U ovom slučaju, opet je prikupljen reprezentativan muški uzorak i utvrđena distribucija osobina mračnog trojstva unutar uzorka, kao i broj seksualnih partnerica. Zatim su slike svih subjekata dane grupi žena na ocjenjivanje, te je svaki subjekt dobio i prosječnu ocjenu izgleda od 1 do 10. Time je isključena mogućnost da studenti sami ocjenjuju svoj izgled pa da oni s više mračnog trojstva umišljeno sami sebe opišu ljepšima nego što jesu. Korigirano za razlike u njihovom izgledu, subjekti su opet imali mjerljive razlike u seksualnom uspjehu koje su korelirale s njihovom razinom osobina mračnog trojstva.

Čak i ako kažemo da su ova istraživanja reprezentativna samo za svoje sredine (npr. uzorak s američkog kampusa samo za SAD), pa stoga možda ne vrijede za cijeli svijet, moguće je lako provesti meta-analizu nacionalnih studija, iz koje će se pronaći interval pouzdanosti rezultata za ostatak svijeta gdje istraživanja još nisu provedena. Isto je učinio i David Schmitt sa Sveučilišta Bradley u Illionisu, kada je istražio isto na uzorku od 35 000 ljudi iz 57 zemalja i pronašao istu povezanost. "Čini se da je ova pravilnost univerzalana diljem svijeta," rekao je. Sve ovo upućuje na to da se studiju može uzeti kao ispravan izvor podataka.

Zaključak: kada radite ili analizirate studiju, uvijek morate obratiti pozornost na njene slabe točke - odnos korelacije i uzroka, oslanja li se isključivo na izjave ili mjeri i neke objektivne stvari, navodi li na odgovore, te poklapaju li se zaključci istraživanja sa stvarno prikupljenim podacima. Sve drugo je nepošteno prema vašem čitateljstvu.

Oznake: znanost, mračno trojstvo, zlostavljanje, feminizam


- 12:33 - Komentari (16) - Isprintaj - #

nedjelja, 13.01.2013.

Muškosfera treba bolje protivnike

Postoje razni dijelovi evolucijske psihologije, igre i muškosfere* koji spadaju u mišljenja i preferencije, s kojima se svako može i ne mora složiti. Recimo, "bi li se muškarci trebali ženiti" ovisi o vašem gledištu i moguće se ne složiti, jer svatko na svoj način ocjenjuje objektivne parametre s kojima se suočavamo. S druge strane, postoje i oni apsolutni, objektivno dokazivi dijelovi, kod kojih se samo može uložiti pokoja primjedba na metodologiju, način mjerenja neke pojave ili uzorak za prikupljanje podataka. Na ovom blogu se tako nešto još nije dogodilo, no bez brige - zato imamo svjetske medije koji će nam jednom zauvijek pokazati gdje leže pogreške evolucijske psihologije u članku naslovljenom "Darwin je bio krivu".



Evolucijski psiholozi koji proučavaju parenje i vezano ponašanje često počnu tako da postave hipotezu o tome kako se moderni ljudi pare: recimo, da muškarci više misle o seksu nego žene. Zatim pronađu dokaze - iz studija, statistika i anketa - koji podržavaju tu hipotezu. Naposljetku, i ovdje se događa "skok", konstruiraju evolucijsku teoriju koja bi mogla objasniti zašto muškarci više misle o seksu nego žene, koju adaptacijsku svrhu je to nekada imalo, i zašto smo danas zaglavljeni s njenim posljedicama.

U novije vrijeme, nova kohorta znanstvenika je izazvala samo postojanje spolnih razlika u seksualnom ponašanju koje su darvinisti posljednjih 40 godina pokušavali objasniti i opravdati evolucijom.

Naravno, niti jedan fosilizirani trag nam ne može reći kako su se ljudi ponašali ili što su mislili u to doba, a još manje zašto je bilo tako. Ipak, nešto se zabavno događa kada društveni znanstvenici tvrde da ne određeno ponašanje ukorijenjeno u našoj evolucijskoj prošlosti. Pretpostavke o tom ponašanju dobivaju nepromijenjivost fizičke osobine - postaju biološki stvarne isto kao i postojanje palca ili ejakulacije.

Koji dio "složene interakcije velikog broja faktora" nije jasan ovim ljudima? Nitko ne tvrdi da Coolidgeov efekt prisiljava muškarce na varanje ili da je ženska hipergamija toliko jaka da svi živimo u celibatu dok rock zvijezde uživaju u 99% seksa na planetu. Govorimo o trendovima, ne o apsolutnim zakonima kao što je E = mc2!

Nadalje, niti jedan fosilizirani trag nam ne može reći zašto je nešto evoluiralo. Pisac ovog članka bi morao shvatiti da nikada nećemo biti 100% sigurni za biološki razlog postojanja predselekcije isto kao ni zašto su kitovi sisavci. Nismo bili tamo, tako da naravno da ne znamo s apsolutnom sigurnošću, već samo "prilično dobrom" i konzistentnom s drugim teorijama o izlasku stvorenja iz oceana i natrag. Jako važno! Postoje i druge metrike po kojima se određuje istinitost nečega u prošlosti, od čega su najvažniji logika, poklapanje, stalnost, broj različitih izvora, manjak dokaza koji bi to negirali, i tko zna što sve još ne.

Sada kada su riješeni "slamnati ljudi" koje je autor postavio kao kritike evolucijske psihologije, uhvatimo se najvažnijega: nova kohorta znanstvenika koja sada ruši temelje evolucijske psihologije građene još od kada je Charles Darwin u "Postanku čovjeka i selekciji u odnosu na spol" iznio neke dokaze za to da je, kroz natjecanje za partnerice i resurse, evolucija potakla mušku inventivnost i sklonost riziku naspram ženske nježnosti. Tvrdnja da je on iznio takvu teoriju samo zato što je tako trenutno bilo oko njega je besmislena jer je uvijek bilo tako, i to gotovo svugdje u povijesti planeta. Osim izoliranog naroda Mosuo u planinama u Kini, nema niti jedne ljudske civilizacije koja u osnovi ne odgovara tim pretpostavkama. I to ne treba nagađati, dobro je poznato.

No uglavnom, dokazi. Da vidimo što autor nudi kao negaciju činjenica koje je ustvrdila evolucijska psihologija. Prvo referencira poznato istraživanje o upadima iz 1989., kojim je utvrđeno ono što su već znali svi koji su živjeli u stvarnom svijetu makar nekoliko dana: da su žene nesklone seksu "samo zato da se seksamo", te je stoga samo 0-3% žena prihvatilo "apokaliptični upad" poziv na posjet strančevom stanu i seks naspram 70% muškaraca. Da, to je razlika od najmanje 20 puta, iz koje je zaključeno da je to logična manifestacija činjenice da ženama nije u interesu seksati se baš s bilo kim.

Vjerojatno postoji 1% šanse da je pravi razlog nešto drugo, a ne evolucija (i kod nas i kod još milijun drugih sisavaca), ali pogledajmo što autor iznosi kao negaciju zaključka iz te studije:

Gđica. Conley smatra da je metodologija istraživanja iz 1989. manje nego idealna. "Nitko ti zapravo ne pristupi iz vedra neba i pita te 'hoćeš li se seksati sa mnom'?" (nisam baš toliko siguran u to ali dobro, op.prev.) "Potreban je kontekst. Ako pitaš ljude što bi učinili u specifičnoj situaciji (kako to nije bila specifična situacija, tako ti svega? op.prev.), to je mnogo pouzdaniji način dobivanja odgovora. U njenoj studiji, kada su muškarci i žene razmatrali ponude za neobavezni seks of slavnih ljudi, ili od prijatelja za koje im je rečeno da su dobri u krevetu, razlika između spolova u zainteresiranosti za neobavezni seks se spustila na gotovo nulu.

Bože, pa ja ću početi lupati glavom u zid. Zar činjenica da ženama moraš ponuditi garanciju da im je partner George Clooney ili da je bog u krevetu i dolazi s diskretnom preporukom od prijatelja da bi se imalo zainteresirale za neobavezni seks znači da su zainteresirane same po sebi? Ovo je toliko strahovito glup zaključak da sam jednostavno morao pauzirati serijal postova o braku kako bih se pozabavio njime. Nadam se da je autor zadovoljan.

I da, osim toga je potvrđeno da muškarce moć i novac baš i ne napaljuju, budući da im je postotak ostao isti kao i prije, a za to koliko je žena dobra u krevetu ih isto većinom boli neka stvar naspram drugih, važnijih varijabli. Barem neka korist od cijelog ovog cirkusa.



Ali čekajte, ima još:

2009. godine, još jedna od dugo-pretpostavljanih spolnih razlika u parenju - da su žene izbirljivije od muškaraca - također je došla pod opsadu. U speed datingu, kao i u životu, društvena norma upućuje žene (naprotiv, uvijek govorim kada bi žene malo iskoristile emancipaciju i prišle nekom dobroćudnom Beta tipu koji je previše sramežljiv za prvi korak, op.prev.) da sjede i čekaju da im netko priđe, dok muškarci mijenjaju stolove. Ali u jednoj studiji ponašanja na speed-dating događajima, psiholozi Eli J. Finkel i Paul W. Eastwick su obrnuli ulogu "rotatora". Muškarci su ostajali sjediti, a žene su se mijenjale. Manipulirajući ovaj dio skripte za ponašanje spolova, istraživači su otkrili da su žene postale manje selektivne - ponašale su se više kao tipični muškarci - dok su muškarci postali više selektivni i ponašali se kao tipične žene. Sam čin prilaženja potencijalnom romantičnom partneru, zaključili su, doveo je do boljeg dojma o osobi kojoj se prilazilo.

Brzo, zovite policiju! Uklanjanje žena s umjetnih izvora samopouzdanja vraća njihove standarde više u normalu, isto kao što radi i dvostruki kompliment? Pa tko bi to rekao?

Kada se razmotri ova nova saznjanja, neke postavke darvinizma postaju sumnjive. Hoće li darvinisti ponovno razmotriti teoriju da je naše ponašanje prilikom parenja manje urođeno nego što se to smatra?

Vjerojatno ne. U članku koji je odgovarao na naše studije od prošle godine, Mr. Schmitt, jedan od vodećih glasova među darvinistima, nije predao ni centimetar bojnog polja. U vezi istraživanja gđice. Conley, da su žene jednako sklone neobaveznom seksu ako se radi o celebrityu, postavio je argument da je to "rezultat ženske (ali ne i muške) kratkoročne strategije za stjecanje dobrih gena od tjelesno privlačnih kratkoročnih partnera. Kada je aktivirana ženska kratkoročna strategija parenja (recimo, privremeno zbog ovulacije, ili kronično zbog odnosa spolova naklonjenog ženama) (ili ovome, tzv. "strategija dvostrukog parenja", op.prev.), čini se da žene izražavaju relativno fokusiranu želju za genetskim obilježjima "seksi muškaraca" koja bi biološki koristile ženama u toj situaciji."

Drugim riječima: ništa novo, sve je to evolucija.

I što je tu čudno?

Da ponovimo: autor ima istraživanje koje potvrđuje tezu koju pokušava oboriti, pokaže je poborniku teze, zgraža se kako ovaj ne smatra da je to dobar argument.



I time završavamo do sada najjaču negaciju nekih postavki ovog bloga koju sam ikada vidio (to nešto govori o onome s čime se inače susrećem). Jedini dobar dio članka je opće upozorenje koje se odnosi na sve filozofske i znanstvene discipline na svijetu:

Možda ovi fenomeni i postoje. Možda muškarci stvarno, ukupno gledano, imaju veću sklonost kratkoročnom parenju. Ali s obzirom na nova istraživanja, rigidno oslanjanje na evolucija kao objašnjenje riskira podizanje ograničene smjernice u teološki status - što je način razmišljanja koji bi znanstvenici trebali prezirati.

Počevši od... khm... feminističkog inzistiranja da danas u zapadnom svijetu postoji patrijarhija, ili da je spol društvena konstrukcija?

Čak i kada bi nekim ludim slučajem ispalo da je sve ovo istina, i da je cijela evolucijska psihologija u potpunosti neutemeljena (a i dalje su svi dokazi na njenoj strani), zaključak bi bio još gori. Ako bi se otkrilo da su žene uistinu jednako promiskuitetne kao muškarci, jednako otvorene za mogućnost neobaveznog seksa i varanja, ili čak i više od muškaraca, te da je to zato što one tako izabiru, a ne zato što im je u genima - ne bi li to samo po sebi zastrašujuća osuda onoga u što se dobar dio zapadnih žena pretvorio?

Umjesto da, kao trenutno na ovom blogu, polazimo od pretpostavke da su "neke ženske genetske sklonosti neprikladne za civilizaciju, pa stoga žene trebaju imati kontrolu nad njima" (što jednako vrijedi i za muškarce što se tiče bioloških nagona za silovanjem ili nasiljem), polazili bismo od pretpostavke da to nije genetski nego u potpunosti svojevoljno. To bi učinilo svo klanje koje se odvija na modernom seksualnom tržištu namjernim.

Već i sama pomisao na tako nešto je previše užasna.



* = evolucijska psihologija je znanstvena disciplina, darvinizam je filozofija temeljena na evoluciji općenito (ne samo psihologiji), igra je teorija i praktična vještina temeljena na evolucijskoj psihologiji, a muškosfera je širi pojam za sve tekstove koji se bave navedenim pojmovima i reakcijama muškaraca na njih. Ta četiri pojma se često preklapaju, ali nipošto nisu univerzalno jednaki, niti se nužno slažu.

Oznake: teorija seksualnog tržišta, spol, znanost, istraživanje, evolucijska psihologija, muškosfera


- 17:35 - Komentari (46) - Isprintaj - #

četvrtak, 08.11.2012.

Znanost potvrđuje igru 3: Zabavljena vještina

Znanstvena metoda me jednostavno obožava. Evo još jedne opsežne, široko prihvaćene i metodološki kvalitetne studije, koja će na igroskeptične trollove djelovati poput RAID-a na hrpu žohara koji su se razmnožili po tamnim uglovima interneta.

Pitanje: kakav utjecaj muško i žensko samopouzdanje imaju na njihovu ukupnu privlačnost?

Evolutionary Psychology, www.epjournal.net – 2011. 9(2): 147-180, Original Article
Implicitna teorija samopouzdanja: posljedice percipirane razine samopouzdanja na romantičnu poželjnost

Uzorak: 182 heteroseksualnih studenata (60 muških, 122 ženskih)

Metodologija: kao konceptualna repliakcija Clarka i Hatfielda (1989.), sudionici su zamoljeni da zamisle da im je prišao prosječno privlačan član suprotnog spola i pitao ih jedno od tri pitanja: "Bi li izašao/la sa mnom na spoj?", "Bi li otišao/la sa mnom u moj stan?" i "Bi li se seksao/la sa mnom?" Sudionici su odgovarali na ova pitanja koristeći skalu od 1 (definitivno NE) do 9 (definitivno DA). Podaci o samopouzdanju imaginarnih meta su bili manipulirani tako da je svaki sudionik dao odgovor meti s niskom, srednjom i visokom razinom samopouzdanja za svaki scenarij. U osnovi, svaki sudionik je sudjelovao u 9 različitih scenarija (danih po slučajnom redoslijedu). Zatim su izračunate interne vrijednosti i intervali pouzdanosti.

E sad, vjerujem da su neki od vas samo slegnuli ramenima i rekli "žene vole samopouzdane muškarce, ništa novo". Kao prvo, važno je to i "službeno" potvrditi, jer ovim svijetom, koliko god je to teško povjerovati, stvarno hodaju spodobe koje su duboko uvjerene da je ženama samopouzdanje odbojno, ili da ih manjak samopouzdanja neizbježno ne odbija, ili da žene ne vole narcisoidne tipove..

A kao drugo, pitanje je koliko? Odgovor je, kako što ćete vidjeti, "puno". Razlika bi trebala zabrinuti one muškarce koji često za sebe čuju da su "dobrice", "strpljivi", "dobri dečki" i sl. No idemo prvo pogledati rezultate:


Svijetlo = nisko samopouzdanje, križano = umjereno samopouzdanje, tamno = visoko samopouzdanje.
Gore lijevo: spoj. Gore desno: povratak u stan. Dolje lijevo: seks.
Lijevi stupci: žene ocjenjuju muškarce. Desni stupci: muškarci ocjenjuju žene.


J**i me u glavu. Vidite koliko su konzistentne ove razlike? U sva tri slučaja, muškarci s visokim samopouzdanjem imaju dvostruko više šanse od onih s niskim samopouzdanjem (a to je samo na papiru, izvan okrutne dinamike stvarnog života!). Samo razina samopouzdanja je dovoljna za preokretanje odgovora iz "vjerojatno ne" u "vjerojatno da", što je već tri-četvrtine bitke dobiveno. A ovo nije samo na generalskom stolu: poslije je isto istraživanje provedeno sa suptilnim indikatorima samopouzdanja (majice, e-mail adrese, glasine koje daju sliku o nekome kao o samopouzdanoj osobi ili ne) i dobiveni su identični rezultati.

Ne pokazuj strah i nervozu, ne oklijevaj, doimaj se kao da si pun iskustva, i tvoja šansa za uspjeh se udvostručava.

Neoprezan čitatelj bi mogao iz ovih grafova zaključiti da je žensko samopouzdanje privlačno. Na prvi pogled da, ali to je samo zbog tzv. "efekta poda". Budući da je za žene ekstremno rijetko da imalo pozitivno reagiraju na direktan poziv na seks, čak i s najprivlačnijim muškarcima (sjetimo se Ignissovog pravila #5), te uz to jednako ekstremno rijetko poduzimaju prvi korak, samopouzdana žena koja poziva muškarca na bilo što ima veću šansu biti ozbiljna u tom naumu nego ona s manjkom samopouzdanja, koja će nakon pola minute početi razmišljati treba li joj to stvarno. Nažalost, to je jedini dio u kojemu je žensko samopouzdanje privlačno. Pogledajte sad ovo:


Svijetlo = nisko samopouzdanje, križano = umjereno samopouzdanje, tamno = visoko samopouzdanje.
Gore lijevo: toplina i povjerenje (dobar slušatelj/ica, ljubaznost, pruža podršku, ima razumijevanja).
Gore desno: status i resursi (novac, imovina, financijska sigurnost, dobar posao ili perspektiva).
Dolje lijevo: vitalnost i atraktivnost (sexy, zgodan/a, lijepo tijelo, dobar ljubavnik/ca).
Dolje desno: ukupna poželjnost kao partner.
Lijevi stupci: žene ocjenjuju muškarce. Desni stupci: muškarci ocjenjuju žene.


Ovo su rezultati sljedeće faze, u kojoj je prošireni uzorak studenata ocjenjivao mete po njihovim fotografijama (a čije im je samopouzdanje rečeno ili suptilno indicirano, kako je navedeno gore), procjenjujući njihove karakteristike koje se općenito smatraju poželjnim kod partnera, te ukupnu poželjnost kao partnera. Ocjene su od 1 (nimalo ne opisuje osobu) do 7 (u potpunosti opisuje osobu).

Uočite odmah kako su samopouzdani muškarci opet na vrhu piramide u svemu osim u toplini i povjerenju, a i to samo za dlaku. Biti samopouzdan apsolutno devastira sve druge karakteristike, te time predstavlja najbolju moguću igru bez obzira na situaciju. U osnovi, dobra igra je sama svoj status, jednak tome da imaš izvrsno tijelo, da si visok i zgodan, da si bogat, te čak i da dobro slušaš i ljubazan si.

Višak samopouzdanja je srce igre. A za žene, važno je samo ne imati akutan manjak samopozdanja; za sve ostalo je svejedno. U najboljem slučaju, muškarcima samopouzdanje kod žena ne smeta. Žene s visokim samopouzdanjem izuzetno bržo dosižu točku opadajućih prinosa, te nisu ništa poželjnije od onih umjerenog samopouzdanja. No za muškarce, kako smo vidjeli opet i opet, to ne vrijedi: kod njih je samopouzdanje progresivno sve vrijednije na svim razinama osim patološkog narcizma (a čak i to je mnogo bolje nego drugi ekstrem).

Ispravak: muškarcima je bitno jedino to da im žena nije kronično nesigurna u sebe, odnosno da ne pati od nekog oblika depresije. Sve dalje od toga je samo šlag na torti.

Toliko o iskusnoj, samopouzdanoj i "magnetičnoj" Sinead O'Connor rofl

Oznake: igra, znanost, interna igra, samopouzdanje, znanost potvrđuje igru


- 20:25 - Komentari (12) - Isprintaj - #

srijeda, 19.09.2012.

Ženomrzstvo kao ženska osobina

Patrijarhat, imaginarnu društvenu strukturu koja izvan arapskih zemalja danas postoji još samo u mašti feministica, često se optužuje za mržnju prema ženama koja se manifestira različitim vrstama diskriminacije ili uvreda. A u današnjem razdoblju, kada je svaka legalna diskriminacija temeljito iskorijenjena pod prijetnjom novčanih kazni ili zatvora, jedan od posljednjih bastiona patrijarhata su upravo riječi namijenjene omaložavanju žena. Neke kulture su ih uspjele reducirati ili zabraniti na isti način kao i diskriminaciju, no velikim dijelom su i dalje prisutne.

Lako ćete pogoditi na kakve riječi mislim: "kurva", "drolja", "laka", "fufica", "sponzoruša", "nevjerna", "lezbača", "frigidna", "svakome daje", koje degradiraju ženu na temelju njene seksualnosti i broja seksualnih partnera.

Osim toga mislim i na fraze tipa "ružna", "konjolika", "debela", "anoreksična", "nema guzu/sise", "nosata", "ima celulit", "oblači se kao seljanka", "bezvezna", "našminkana kao vampir", "ofucana", "blijeda", "umjetna", "lažna", "ima ružnu frizuru", "stara", "baba", "islužena", "ispijena"
i sl., koje degradiraju ženu na temelju njenog izgleda, tijela, starosti ili svega zajedno. Ima ih još, pogotovo u pogledu inteligencije i postignuća ("balavica", "glupača", "zatucana", "primitivna", "znamo kako je došla do..."), ali shvatili ste pouku. Vrlo uvredljivo i neugodno, slažem se.

Problem je u tome što spomenute riječi nisu ni produkt ni sredstvo patrijarhata.


Zdravo!

Iako većina znanstvenika priznaje špekulativnu prirodu evolucijskih argumenata u ovom području, (međusobna) seksualna agresivnost i općenita agresivnost među reproduktivno sposobnim ženkama se često interpretira kao oblik natjecanja za partnere. U prijevodu, žene najviše ogovaraju, i to čine najviše žene u grupama s najvišom reproduktivnom vrijednosti članova, tj. zgodnim, vrućim mladim djevojkama. Ne vjerujem da vam je potrebna ikakvo znanstveno istraživanje da potvrdi ovu očitu činjenicu, ali evo svejedno:

Hess i Hagen su sugerirali da bi takve razlike mogle biti još izraženije u mlađoj grupi sudionika. Evolucijski, povijesno i kulturno, sugeriraju, djevojke u dobi od 15 do 19 godina bile bi najaktivnije u potrazi za partnerima. Stoga bi bilo kakva sabotaža imidža drugih djevojaka kao poželjnih partnerica, poput komentiranja njihovog promiskuiteta, tjelesnog izgleda ili čudnovatih obilježja, lako postala predmet živahnog ogovaranja.

U trenutnoj studiji, istraživano je postoje li dobne razlike u ženskoj tendenciji ogovaranja, te koreliraju li sa vlastitom percepcijom vrijednosti kao partnerice. Očekivano je da će mlađe žene pokazati višu tendenciju ogovaranja poslije čitanja scenarija u kojemu se pojavio romantični rival, zato što su u dobu u kojoj je natjecanje za partnere najintenzivnije. Štoviše, postavljena je hipoteza da je tendencija ogovaranja povezana s vrijednošću žene kao partnerice, jer mlađe žene imaju više reproduktivne kapacitete od starijih žena. Rezultati potvrđuju ova očekivanja: postojale su statistički značajne razlike u ženskoj tendenciji ogovaranja po dobi, i te razlike su nestale kada se kontroliralo za vrijednost žene kao partnerice. Diskusija se fokusira na interpretaciju i implikacije ovih rezultata.

Izvor: "Age differences in women’s tendency to gossip are mediated by their mate value" from Personality and Individual Differences, Volume 52, Issue 1, January 2012, Pages 106–109 (Impact Factor 2.313)

E sad, ne želim tvrditi da su muškarci nevinašca. Naprotiv, muškarci isto imaju vrlo intenzivan oblik natjecanja za partnerice, a koji se naziva uspjeh. Moć, novac, društveni status, slava, tjelesna snaga, vještine, što god možete zamisliti (stvarni trošak po trofeju - heh), sve su to dijelovi među-muške konkurencije. U ekstremnim slučajevima, na mikro-razini to uključuje i ozlijeđivanje i ubojstvo, a na makro-razini ratove.

Jedna stvar koja u taj arsenal ne spada je ogovaranje. Muškarci koji ogovaraju druge muškarce će prije biti percipirani kao debili i slabići koji se ne mogu sami pokazati. Isto tako, muškarci koji ogovaraju žene spomenutim riječima prije će biti percipirani kao luzeri koji ogorčeno komentiraju to što ih je ona odbila, nego kao ozbiljna kritika. Ovdje ne mislim na standarde - naprotiv, svaki muškarac treba imati visoke standarde, i biti toliko Alfa da si može dopustiti "okrutno" ocjenjivanje žena kao dugoročnog ili kratkoročnog materijala, no dokazivati ženi nešto takvo ili je kritizirati je uvijek samo put u propast, stoga većina muškaraca to i ne radi. Jednostavno rečeno, muškarci nemaju motivacije za to. Žene, s druge strane...

Isto tako, primijetit ćete, ni u starim patrijarhalnim društvima, održavanje seksualnih normi nije bilo nekakav ekskluzivno muški zadatak. Starije žene će se sigurno sjetiti da su u svojoj mladosti zasigurno dobile instrukcije o tome da ne budu lake i priče o tome što se događa iznimkama. To naravno ne spada ni u mržnju ni u ogovaranje, već u dobronamjerne savjete, no činjenica je da iza karakterizacije neke žene kao "drolje" uvijek stoji žena koja (napomena: točno) pretpostavlja da će biti poželjnija muškarcima ako za sebe projicira suprotan dojam. Na isti način, iza opisa neke žene kao "zatucane", "nesigurne" ili "frigidne" stoji žena koja (napomena: pogrešno) smatra da će je njena seksualna otvorenost učiniti privlačnijom. A motiv je uvijek isti:



E sad, prije nego se netko uvrijedi, ne kažem da su žene nesposobno ostvarivati trajna, iskrena prijateljstva bazirana isključivo na altruizmu i slobodna od ogovaranja. Sasvim je očito da nije tako. Isto kao i kod hipergamije, samo opisujem bazični nagon, a koji je civilizacijom kod svake pojedine žene više ili manje kontroliran i može se i ne mora manifestirati u njenom životu.



Tagovi:

Oznake: neugodne istine, seksualno tržište, patrijarhat, feminizam, ogovaranje, znanost


- 14:00 - Komentari (16) - Isprintaj - #

srijeda, 05.09.2012.

Znanost potvrđuje igru: predselekcija

Igroskeptični trollovi će doživjeti moždani udar kada pročitaju ovo istraživanje. Nirvana.

Psihološke studije su pokazale da neke žene mogu pokušati oteti muškarca njegovoj trenutnoj partnerici, fenomen opisan kao "krađa partnera". Ali nova studija pokazuje da većina slobodnih žena zapravo preferira muškarce koji su već u vezama. Studiju su provele socijalna psihologinja Melissa Burkley, Ph.D., i Jessica Parker, M.A., obje sa Sveučilišta države Oklahoma, a objavljena je u Journal of Experimental Social Psychology.

Od muškaraca i žena u istraživanju je zatraženo da opišu svog idealnog romantičnog partnera, i rečeno im je da će kompjuterskim algoritmom biti povezani sa sličnim sudionikom. Istraživačice su polovici sudionika rekle da je osoba s kojom ih je kompjuter povezao bila slobodna, a drugoj polovici da je njihov "odabranik/ca" trenutno u romantičnom odnosu s nekim. Sudionici su zatim odgovarali na grupe pitanja o tome koliko su zainteresirani za pokušaj ostvarivanja odnosa sa svojim parom.

Iznenađujuće (osim onima koji znaju bolje, op.prev.), slobodne žene su bile puno više zainteresirane za pokušaj ostvarivanja odnosa sa svojim parom ako je on bio u vezi, nego ako je bio sam.

Točnije rečeno, kada su istraživačice opisale muškarca kao samog, 59% žena je zanimao daljnji odnos s njime. No kada su potpuno istog muškarca opisale kao u vezi, 90% žena bilo je zainteresirano.

Muškarci nisu pokazali ovu preferenciju, a niti su žene koje su već bile u vezi.


"Ovo indicira da su slobodne žene značajno više zainteresirane za udvaranje muškarcu koji im je manje dostupan", rekla je Dr. Burkley. "Ovo bi moglo biti zato što je muškaraca koji je već vezan demonstrirao svoju sposobnost vezivanja, i u osnovi je već bio 'pregledan' od strane druge žene.
(Uočite hrčka na djelu. Fenomen pregledavanja je sasvim istinit, no vrijednost muškarca ne dolazi iz sposobnosti vezivanja (muškarac bi morao izdati to vezivanje i time postati MANJE pouzdan nego prije kako bi bio ostvaren odnos s novom ženom - uočite paradoks). Dolazi iz njegove više vrijednosti - sposobnosti da ima i privuče partnericu op.prev.)

Iako je krađa partnera često prikazivana u filmovima, televizijskim serijama i tabloidima, ova studija daje prvu empiričku potvrdu da slobodne žene zapravo prakticiraju tu metodu. Ta praksa se čini raširena diljem svijeta, s jednom studijom koja sugerira da je čak jedna od pet veza počela kada su jedan ili oba partnera bili u vezi s nekim.

Istraživanje Sveučilišta države Oklahoma baca novo svjetlo na razlike u krađi partnera. Nedavna anketa u magazinu Women's Health je donijela zaključak da žene koje prakticiraju krađu partnera ne vjeruju da je ljubavni status njihovog muškarca utjecao na njihovo ponašanje, no ova studija dokazuje da je to uvjerenje pogrešno.

Svi znamo da zaposlene osobe najbrže dobijaju nove poslove i slično. Ali ideja da se takva hladna, okrutna dinamika može precrtati u ljubavne odnose - i to još isključivo sa ženske strane - takva ideja bi mogla uplašiti svekoliko pučanstvo.


Neeee! Preselekcija ne može biti stvarna! AAAAAGGGHHH!

Naravno, sad će netko reći "da, ali to je u laboratoriju." Točno tako! Ako je efekt toliko ogroman već u laboratoriju - gotovo dvostruko više žena je htjelo pokušati nešto s muškarcima u vezi nego sa samcima - možete li zamisliti kakvu silinu isti efekt ima u stvarnom svijetu, potenciran pravim jezikom tijela, glasinama, misterijem i svim ostalim?

Pouka svega ovoga je, trebaš biti svjestan velikog utjecaja ima na muško-ženske odnose. Imati iskustvo je najbolje, primjenjivati iskustvo je najbolje, a ako ga nemaš dovoljno, barem odavati dojam iskustva je već velik korak naprijed. Bez obzira na situaciju, način je isti: predselekcija kod svih osim super-poznatih funkcionira najviše kroz samopouzdanje i pravilan način predstavljanja svoje osobnosti. Ne moraš lagati, naravno, niti to preporučam, ali svejedno je dobro imati na umu ovakve "sitnice" koje vode gotovo dvostruko većem uspjehu.

Još samo ne mogu odlučiti predstavlja li oštriji nož zariven u mekano trollovsko meso ova studija, koja negira puritanstvo i pokazuje korist blefiranja za muškarca, ili možda ona prošla koja je porušila sve predrasude o dodiru i osobnom prostoru.



Tagovi:

Oznake: znanost, predselekcija, preselekcija, seksualne preferencije, istraživanje, neugodne istine, znanost potvrđuje igru, rana igra


- 09:11 - Komentari (26) - Isprintaj - #

petak, 25.05.2012.

Znanost potvrđuje Igru: dodir

Budući da je počeo vikend, i neki od vas će već od večeras ići u razne pijan... pardon, izlaske, čini mi se prikladno naglasiti jednu stvar koja mnogima ne leži prirodno, a trebala bi.

Prošla istraživanja su pokazala da lagani taktilni kontakt povećava prihvaćanje velike količine različitih zahtjeva, no efekt dodira na prihvaćanje romantičnog zahtjeva nikada nije bilo proučavano. U ovoj studiji, tri eksperimenta su održana u kontekstu udvaranja. U prvom eksperimentu, mladi muški suradnik u disku je pitao mlade žene da plešu s njim tijekom razdoblja kada su bile sporije pjesme. Dok je formulirao svoj zahtjev, suradnik bi dodirnuo (ili ne) ženinu podlakticu na 1 ili 2 sekunde.

U drugom eksperimentu, 20-godišnji suradnik je prilazio mladim ženama na ulici i pitao ih za broj telefona. Zahtjev je opet bio popraćen laganim dodirom (ili ne) po njenoj podlaktici. U oba eksperimenta, pronađeno je da je dodir povećao prihvaćanje muškarčevog zahtjeva. Replikacija drugog eksperimenta u kombinaciji s anketom danoj ženi je otkrila da je dodir asociran s visokom razinom dominantnosti. Veza između dodira i dominantne pozicije muškarca je bila prihvaćena kao teoretsko objašnjenje ovih rezultata.

Izvor: "Courtship compliance: The effect of touch on women's behavior", Social Influence, Volume 2, Issue 2, 2007, Pg. 81 - 97

A naravno, onda imamo i ovo:

Zašto lagano dodirivanje može udvostručiti tvoje šanse dobivanja spoja

Tijekom razgovora, lagani dodir može usaditi subliminalni osjećaj brige i povezanosti, vodeći do uspješnijih društvenih interakcija i boljeg timskog rada [...]

Tijekom jednog dana, tri mlada i zgodna Francuza [sudionika studije] su po slučajnom odabiru prišli 240 mladih žena koje su ugledali kako šetaju same. Svakoj bi rekli iste riječi: "Zdravo. Ja sam Antoine. Samo sam htio reći da mislim da si vrlo lijepa. Moram na posao ovo popodne, ali pitao sam se bi li mi mogla dati svoj telefonski broj. Nazvat ću te poslije i možemo poslije negdje popiti piće." Ako bi žena odbila, rekli bi "Šteta. Nije moj dan. Želim ti ugodno popodne," i nastavili tražiti sljedeću mladu ženu za prilazak. Ako bi im žena dala svoj broj, rekli bi da je ponuda bila samo u svrhu znanosti, u kojem trenutku bi se ona većinom nasmijala. Ključ eksperimenta je bio ovaj: s polovicom žena kojima su prišli, mladići su dodali lagani dodir po njenoj nadlaktici u trajanju od jedne sekunde. Druga polovica nije primila nikakav dodir.

Istraživače je zanimalo jesu li muškarci bili uspješniji kada su dodirnuli ženu ili kad nisu. Koliko je važan dodir kao društvena smjernica? Tijekom dana, mladići su prikupili tridesetak brojeva. Kada ne bi dodirnuli ženu, imali su stopu uspjeha od 10%; kada bi je dodirnuli, njihova stopa uspjeha je bila 20%. Lagani dodir od jedne sekunde je udvostručio njihovu popularnost. Zašto su dodirnute žene bile dvostruko više zainteresirane za spoj? Jesu li mislile "ovaj Antoine baš dobro dira - vjerojatno bi bilo zabavno popiti čašu Bordeauxa s njim jedne večeri u Bar de l'Ocean-u? Vjerojatno ne. Ali na podsvjesnoj razini, dodir prenosi subliminalni osjećaj brige i sigurnosti.
...
Zanimljiva je činjenica da je, nakon što su subjekti ispitani o prilasku, samo trećina dodirnutih žena je bila svjesna da ih se uopće dodirnulo.

Dodir (alt: "kino", od "kinesthetics") je vitalan dio zavođenja. Ako je ne dodiruješ rano u upadu, vjerojatno nećeš dobiti njen broj, a kamoli nešto više. Nikada, ali baš nikada, ne slušaj uvrijeđene feministice kada tvrde da bi muškarci trebali držati ruke k sebi dok ih žena ne pozove na dodir (u prijevodu: nikada). Istina je, kao i uvijek, potpuno obrnuta: muškarci koji dodiruju rano i bez dozvole su oni koji osvajaju ženska srca. Također, kao što vidimo iz istraživanja, dobra igra je skoro neprimjetna - nije udarac po glavi, već vrlo suptilni skalpel (jer glavna igra u ovom slučaju nije bio vrlo direktni upad, već dodir).

Odgovor zašto postoji ova pravilnost se nalazi u obje studije: dodir se povezuje s većom razinom sigurnosti, (iznimka: creepy, vrlo agresivni dodir), ali najvažnije, i s većom razinom dominantnosti. A za one koji su zaboravili osnovne postavke igre, ponovit ću:

Žene se pale na moć.
Muškarci se pale na ljepotu.

Trgovci i prodavači također poznaju male tajne dodira i neće se ustručavati primjeniti isto dok pokazuju neki proizvod. Jedini aspekt u kojemu ovo postaje malo teže je u muško-muškom dodiru, gdje su postavke malo drukčije pa bi druga strana mogla reagirati svojim povrijeđenim osjećajem dominantnosti - tako da se nakostriješi na sami dodir. Štoviše ženski svijet je manje vizualan od muškog, a više taktilan. Pogledajte sljedeći put kako žene proučavaju odjeću i njen kroj i materijal. Stoga je logično da će muškarac koji komunicira i dodirom ostaviti veći trag u njenoj svijesti i podsvijesti. U svakom slučaju, s rijetkom iznimkom vrlo zatvorenih kultura, dodir vodi povećanoj razini prihvaćanja. A u igri, povećana razina prihvaćanja malih stvari uskoro vodi do velikih stvari, i do prihvaćanja najveće - seksa.

Jedna važna stvar kod dodira je to da treba biti prirodan. Za mnogo muškaraca koji su od slučajnosti, loših iskustava ili previše ispiranja mozga razvili nekakvu averziju prema tome ili jednostavno zaboravili kako se to radi, isprva će se logično bojati izgledaju li ukočeno i je li njihov dodir djeluje neprirodno, planirano. To je lako moguće na samom početku, ali najvažnije je sjetiti se da dodir nije ništa loše - dapače! Cilj bi ti trebao biti postati muškarac koji je samouvjeren i kojem je normalno komunicirati sa suprotnim spolom i na taj način. Kao i mnogo stvari u igri, na ovo se može gledati kao creepy samo ako pretjeruješ (za sve postoje granice, pogotovo za intimne dijelove tijela) ili se vidljivo sramiš toga što radiš. Ako si samopouzdan i dodir je za tebe nešto prirodno, takav će biti i ženama. Potpuno shvaćam da ovo nije lako započeti, ali negdje se mora početi, a svaki eksperiment donosi dragocjeno iskustvo i povećano samopouzdanje, tako da put to "internalizacije" nije toliko dugačak kao što se može činiti na samom početku.


Začudili biste se koliko je naći sliku gdje muškarac dodiruje ženu u nekom ne-seksualnom kontekstu pa sam morao izabrati obrnuti slučaj. Prokleta poplava "romantičnih fotografija"...

Igroskeptici koji tvrde da je to sve slučajno ili da je najbolje "samo biti svoj", koji nisu nikada napustili svoje podrume i isprobali igru na nekoj ženi koja nije na napuhavanje često pitaju gdje su znanstvene osnove za igru, poput randomiziranih, dvostruko-slijepih istraživanja. Eto vam sad.

Istina, povećanje stope uspjeha dobivanja broja s 10 na 20% nije spektakularan uspjeh. To je povećanje od 100%, no i dalje se ne uspijeva 4 od 5 puta, što je stopa koju će neki teško progutati. Treba uzeti i u obzir da su ovi momci opisani kao "zgodni", tako da je njihova početna stopa isto malo veća od one prosječnog muškarca koji tek počinje. No s druge strane, to je bio samo jedan jedini, lagani dodir u trajanju od 1 sekunde. Pravi dodir eskalira tijekom razgovora (koji je manje direktan i stoga u pravilu ima veće stope uspjeha), s vremenom prelazi na erogene zone, i još tko zna što sve ne.

A najbitnija stvar je ova: to je samo jedan mali, mali dio igre. Ako svaka njena komponenta - demonstracija više vrijednosti, dvostruki komplimenti, pravilan timing, tehnika P&P, Alfa jezik tijela, prepakiravanje, kvalificiranje, misterija i distorzija vremena ima takav efekt, svaki po samo 5%, rast uspjeha je sigurno puno veći od onog dobivenog već samim dodirom. Taj uspjeh nije neograničen, naravno, ali gle čuda, točno je onoliki koliki treba biti da ti uz razuman napor značajno unaprijedi ljubavni život. Mislim da ne bi puno Beta muškaraca odbilo jednostavnu sitnicu koja im može udvostručiti šanse da dobiju broj cure koja im se sviđa.

Ovakve studije ne postam kao savjet iskusnim zavodnicima, jer to im vjerojatno ne treba i već su to sami iskusili milijun puta, već kao mali poticaj onima koji razmišljaju o ovome i nisu baš sigurni, onima koji uče igru i imaju previše informacija pa ih treba podsjetiti na bitno, i naravno svima koje općenito zanima dinamika muško-ženskih odnosa. Ali najljepši dio je ipak zariti bodež istine u igroskeptične trollove koji periodično ovdje istresaju svoje vreće obmane kao hrvatske ceste sol po oštroj zimi.

Oznake: dodir, upad, spoj, znanost, znanost potvrđuje igru, psihologija, seksualne preferencije


- 19:38 - Komentari (7) - Isprintaj - #

utorak, 27.03.2012.

Opća filozofija (Arhiva)

Opća filozofija:

Ljubav je najljepša stvar na svijetu
Kako se naš um poigrava s nama
Nevezane misli
"Kako možeš biti igrač i vjerovati u ljubav?"
Samo nastavi
Ljubav s osobom druge religije
Moj problem s varanjem
Nepodnošljiva lakoća okrutnosti
Razmaženost
Zašto je Igniss oštriji prema ženama?
Stvarno? "Homoseksualci trebaju imati pravo na brak i posvajanje djece"
23 vs. 33
Moć mentalnih trikova
Teorije zavjere (Prvi dio - Seksualno tržište)
Teorije zavjere (Drugi dio - Na rubu znanosti)
Kakve žene Igniss voli?
Penis kao oružje masovnog uništenja
Otvoreno pismo mojoj hipotetskoj djeci
Što je to romantika?
U ime cirkusa
Umijeće debatiranja
Najboljih 20 članaka u 2013. godini
Intervju sa Živim zidom
Maslowljeva hijerarhija potreba objašnjava zašto smo sve nesretniji
Vječna impotencija nepopustljivog slobodarstva
Ne možeš zbuniti Trumpa: Kako se probudio imunološki sustav SAD-a

Oznake: filozofija, znanost, povijest, ljubav, politika


- 12:56 - Komentari (0) - Isprintaj - #

srijeda, 05.10.2011.

Kako se naš um poigrava s nama

"Kapitalna je pogreška teoretizirati prije nego imaš podatke. Nerazumno počinješ svijati činjenice da odgovaraju teorijama, umjesto teorije da odgovaraju činjenicama."
- Sherlock Holmes, Sir Arthur Conan Doyle, Skandal u Bohemiji (1891)

Ključna postavka mnogih teorija (ponekad i Igre) je da su ljudi racionalna bića koja djeluju po razumno kako bi ostvarili maksimalnu korist. U stvarnosti, ljudsku vrstu bi se moglo nazvati "sposobnom za racionalnost".
Zbog naših velikih mozgova, sposobni smo za duboke i kreativne analize, no isto tako i za djelovanje isključivo po instinktu vezanim za gene i biološke nagone. No kada se dogodi takav slučaj, "racionalni" mozak se ne može jednostavno isključiti i prestati funkcionirati dok nas ne vodi na takav način. U nedostatku logičnih motiva i objašnjenja, stoga ih stvara sam kako bi se djelovanje prilagodilo s objašnjenjem. Ovo se naziva "obrambenim mehanizmima psihe".


Prikaz Freudovog odnosa svijesti i podsvijesti

Da se razumijemo, obrambeni mehanizmi psihe nisu nešto nužno loše. To je alat kojim se branimo od boli, razočaranja i tragedija. Dok smo pod njegovim štitom, možemo skupljati snagu za trenutak kada će problemi postati preveliki da bi se obrambeni mehanizmi mogli nositi s njima. U tom trenutku se s problemima suočavamo, a njih šaljemo na odmor.

Obrambeni mehanizmi, uz sve svoje koristi, su neprijatelji učenja na greškama i iskrenog samo-ispitivanja. Obrane postaju nezgodne u trenutku kada prijeđu svoje granice i počnu stvarati dodatne probleme same zbog sebe. Ponašanje postaje automatizirano, s obranom kao prvim odgovorom na sve negativno što nam se može dogoditi, a nerazumnu količinu psihičke energije trošimo na održavanje obrane umjesto rješavanje problema.To vodi beskonačnom nastavku ciklusa, novim problemima od kojih se treba braniti, itd.

Neke vrste obrambenih mehanizama, s primjerima iz ljubavnog života:

Premještanje: premještanje neugodnog osjećaja u drugi kontektst. Npr., naljutio nas je šef na poslu, ali ne možemo se svađati s njim jer ćemo dobiti otkaz, zato idemo doma i istresamo se na partneru/djeci. Ili obrnuto.
Primjer: "Zašto si danas i ti takav prema meni?"

Sublimacija: pretvaranje neugodnog osjećaja u drugi, korisniji oblik - zdrava vrsta premještanja. Naljutio nas je šef na poslu pa idemo u teretanu i tamo lupamo po vrećama. Netko je izgubio dijete u prometnoj nesreći i pokreće kampanju za prava djece u prometu.
Primjer: Živcira me partner/ica pa pišem blog o tome kako riješiti probleme s njim.

Racionalizacija: najpoznatija vrsta obrambenog mehanizma, poznata i kao "kiselo grožđe". U poznatoj Ezopovoj basni, lisica je vidjela grožđe na grani i htjela ga pojesti, ali bilo je previsoko, i kada je shvatila da ga ne može doseći, otišla je s riječima: "Glupo grožđe! Ne treba mi, vjerojatno je ionako kiselo."

Nepoželjne događaje se retroaktivno objašnjava kroz racionalna ali lažna objašnjenja kako bi subjekt i od sebe i od drugih skrio istinske uzroke, makar oni bili i sasvim slučajni. Do racionalizacije dolazi kada ljudi otkriju da su njihove akcije i njihove riječi ili uvjerenja različiti, pojava koja se naziva kognitivni nesklad. Budući da kognitivni nesklad uključuje i osjećaje krivnje i žaljenja, racionalizacijom se te osjećaje blokira.
Primjeri: "Jednostavno se dogodilo."
"Nisam je prevario, naša veza je ionako već završavala."
"Udala sam se za nasilnika, ali svejedno ću ostati s njim jer je dobar čovjek."
Distorzija vremena.


Nikada ne podcjenjujte ogromnu moć racionalizacije. Kao najčešćem obrambenom mehanizmu, "kiselom grožđu" su podložni čak i ljudi s amnezijom. Da, dobro ste pročitali. Čak i onaj tko se uopće ne sjeća izbora koji je napravio će ga poslije opravdavati.



Negacija: najjednostavnija vrsta obrane. Subjekt negira sve činjenice koje mu ne odgovaraju.
Primjer: "Vidio sam je da se ljubi s drugim, ali to je bilo samo jer je njemu bio rođendan."
"Moj muž spava zagrljen s golim mladim ženama u istom krevetu, ali to je samo zato što im želi pomoći da isprave leđa." (ne, ovo nije izmišljeno. Hint: Gandhi)


Represija/supresija: uništavanje sjećanja. Sjećanje se može eliminirati nekim mentalnim tehnikama, poput hipnoze. Problem je u tome što to uklanja sjećanje iz trenutnih misli, no ne iz podsvijesti, zbog čega postaje još moćnije i više utječe na naš život nego da smo se sa sjećanjem suočili, makar to značilo par sati/dana intenzivne boli.
Primjer: ljudi koji se poslije teškog prekida upute na neoprezni niz seksualnih avantura, istog trenutka skaču u novu vezu samo da ne budu sami, etc. Ironično, to samo produbljuje problem.

Hipoteza pravednog svijeta: tendencija ljudi da vjeruju da je svijet u osnovi pravedan i da se neobjašnjive nepravde mogu objasniti racionalnim razlozima, ili "sve se događa s razlogom". Znanstvenici su ispitanicima prepričali priču o interakciji muškarca i žene. Priča je bila sasvim identična osim kraja, kada je u jednoj varijaciji priče muškarac silovao ženu, a u drugoj je zaprosio. Subjekti oba spola su se velikom većinom složili da je ženino (identično) ponašanje kroz priču dovelo do tog (različitog) rezultata.

Hipoteza pravednog svijeta ima veze s našim vlastitim osjećajem sigurnosti. Čovjek koji je u kontroli nad vlastitim životom se u pravilu osjeća sretnije od onoga tko nije. Stoga naknadno pronalaženje uzroka pomaže da se stvori osjećaj neranjivosti: recimo, teorija da se plaćena ubojstva događaju samo ljudima koji su bili u sumnjivim poslovima. Ako potencijalna žrtva izbjegava neprikladno ponašanje, sigurna je da joj se to nikada neće dogoditi i manje je ranjiva.
Primjer: "Marijanin muž je zaslužio da ga Marijana prevari jer je možda i on nju varao kao pomorac."

Također usko povezano s vrlo raširenim Jednoitisom, gdje subjekt krivi sebe za tuđe propuste i želi se promijeniti kako bi se riješio neke umišljene mane.

Oznake: racionalizacija, racionalizacijski hrčak, filozofija, znanost


- 12:36 - Komentari (22) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Dijeli pod istim uvjetima.


Voljeli biste da obradim neku temu ili trebate pomoć s ljubavnim problemom (za oba spola)? Komentirajte/ pošaljite na: ignissblog(na)yahoo.com
Ako ne napišete drugačije, prihvaćate mogućnost njegove prezentacije na blogu. Vašu adresu, sliku, ime i detalje NIKADA NEĆU OBJAVITI.
Na isti mail zatražite dozvolu za prenošenje članaka.


Klikom na gumb ispod otvarate PayPal prozor za donaciju Ignissu.

Molim donirajte jedino ako osjećate da vam je moje pisanje znatno promijenilo život na bolje i želite se zahvaliti i ovim putem. Nemojte donirati kao političku poruku, naknadu ili motivaciju za privatni savjet, ili kupnju knjige alternativnim putem.


Na lijevoj strani prozora možete unijeti iznos (u USD), a na desnoj poruku uz donaciju.

Unaprijed hvala!

Podržite Igniss blog i postanite pokrovitelj na Patreonu