Arhiva:
O Ignissu

Dobrodošli na najbogatiji repozitorij znanja o zavođenju i muško ženskim odnosima na Internetu. Ako ste muškarac, vjerojatno vas najviše zanima igra, o kojoj je pisano u šest kategorija:
- Igra općenito
- Interna igra (samopouzdanje)
- Upadi (upoznavanje)
- Srednja igra (spojevi i komunikacija)
- Kasna igra (seks)
- Završna igra - veze i brakovi

Ženama igra nije dostupna, no za njih svejedno postoji mnogo korisnih savjeta. Mogla bi im biti važna i analiza percepcije i realnosti tijela, kao i poučne priče o curama koje vole kretene.

Zabavni testovi čekaju odvažne čitatelje oba spola.

Ovaj blog je također bogat izvor edukacije o ljudskoj seksualnosti i svim društvenim pojavama koje proizlaze iz nje. Obrađene su sljedeće teme:

- Kako ljudi biraju svoje partnere?
- Muška seksualna hijerarhija (Alfa i Beta)
- Sociološki podaci i analize
- Feminizam
- Aktualna događanja
- Tipične racionalizacije o seksualnom ponašanju
- Umjetnost vezana za seksualnost
- Putopisi i usporedbe seksualnih tržišta diljem svijeta.

Osim seksualne tematike, povremeno pišem i o drugim stvarima, tako da možete poviriti i opće-filozofske članke, zabavu i parodije, te anomalije.

Arhiva po mjesecima:
Svibanj 2018 (1)
Ožujak 2017 (2)
Prosinac 2016 (1)
Studeni 2016 (1)
Kolovoz 2016 (1)
Srpanj 2016 (1)
Lipanj 2016 (2)
Svibanj 2016 (1)
Travanj 2016 (2)
Ožujak 2016 (1)
Veljača 2016 (5)
Siječanj 2016 (2)
Prosinac 2015 (1)
Studeni 2015 (3)
Listopad 2015 (1)
Rujan 2015 (3)
Kolovoz 2015 (3)
Srpanj 2015 (3)
Svibanj 2015 (3)
Travanj 2015 (3)
Ožujak 2015 (3)
Veljača 2015 (3)
Siječanj 2015 (5)
Prosinac 2014 (3)
Studeni 2014 (5)
Listopad 2014 (5)
Rujan 2014 (6)
Kolovoz 2014 (6)
Srpanj 2014 (6)
Lipanj 2014 (5)
Svibanj 2014 (8)
Travanj 2014 (8)
Ožujak 2014 (8)
Veljača 2014 (9)
Siječanj 2014 (7)
Prosinac 2013 (11)
Studeni 2013 (9)
Listopad 2013 (14)
Rujan 2013 (9)
Kolovoz 2013 (4)
Srpanj 2013 (3)
Lipanj 2013 (3)
Svibanj 2013 (6)
Travanj 2013 (5)
Ožujak 2013 (4)
Veljača 2013 (5)
Siječanj 2013 (6)
Prosinac 2012 (6)
Živi dugo i igraj.

Ponestalo vam mojih sadržaja? Evo vam onda još neke stvari koje se tiču igre:

- Moj popularni vodič zavođenja "Umijeće Igre"
- Moj forum
- Moji newsletteri iz 2013. i 2014. godine
- Moja kolumna na Return of Kingsu
- RooshV
- Roissy (Heartiste, Chateau)
- Dalrock

Ostali zanimljivi sadržaji:

Without Hot Air
Non-Intervention
No-nonsense Self-defense
The Social Pathologist

Igniss - Gdje politička korektnost odlazi umrijeti.

nedjelja, 02.08.2015.

Vječna impotencija nepopustljivog slobodarstva

Naletio sam na ovu misao vezanu za prošli članak, gdje je opozicija ograničavanju abortusa uobličena kao apel na slobodu prije svega:

Sve droge, gay brakovi i ostalo bi trebali biti u potpunosti legalizirani. U osnovi, osim ako ne štetiš nekome drugome ili ih sprječavaš u korištenju vlastitih sloboda, moraš imati slobodu raditi što god želiš i vlada se ne smije miješati u to.

Žalosti me što to moram reći, ali ova vrsta utopijskog libertarijanskog razmišljanja je besmislica. Gledati na slobodu kao na najzdravije sredstvo za ostvarenje dobrobiti je jedna stvar; gledati na slobodu kao na samu sebi svrhu je samoporažavajuće. Želim ti puno sreće s tvojim slobodarskim rajem koji će se neminovno pretvoriti u raspašoj i kaos zato što si uporno odbijao imati barem nekakve norme ponašanja.

Siguran sam da će ti tvoj sin biti zahvalan kada ga u školi budu učili da je bivanje jednim od milijun beta orbitera svakodnevna zabava koja ne škodi nikome, a tvoju kćer obogate idejom da višestruki seksualni partneri i abortusi nisu ništa strašno. Te stvari ne nanose štetu nikome, zar ne? Sve je super! Malo najosnovnijeg uspoređivanja ishoda (bilo pojedinačnih bilo društvenih) bi ti moglo ukazati na to da neograničena slobodarnost nosi sa sobom i neke posljedice, ali tebi je zbog takvih stavova "što bilo bilo" i "daj što daš" zabranjeno razmišljati o tome, a kamoli prosuđivati na temelju toga.

Iako on nije nužno vezan za religiju ili odsustvo religije (jer je sposobnost kritičkog razmatranja i prosuđivanja okoline urođena svim ljudima), ovakav samo-poražavajući način razmišljanja je ipak najčešći kod ateista, pogotovo fanatičnih ateista koji od toga prave skoro pa novu religiju. Bez ikakvog vlastitog uvjerenja osim žestoke opozicije Bogu, tipični ateist-libertarijanac ne posjeduje nikakve temelje po kojima može odrediti svoje ponašanje, a kamoli utjecati na ponašanje drugih. Prisiljen je jednostavno slijegati ramenima i piskutati: "Čini što god hoćeš! Bilo što! Samo mi nemoj naštetiti!" Živi po nerealnoj pretpostavci da je izoliran od djela i posljedica drugih ljudi, te da šteta uvijek poprima visoko vidljiv, konkretan i lako obranjiv oblik, dok je u stvarnosti koncept štete najčešće indirektan, suptilan i nije očit sve dok ne postane prekasno.


Izvor slike

Iz posljedica ovakvog uvjerenja uskoro postaje jasno da se u konačnici radi o kukavičkoj filozofiji. Naš dragi libertarijanac, ako se uistinu misli dosljedno držati slobode kao cilja samog po sebi, prisiljen je ili spustiti se na razinu društva i slijediti njegovu degradaciju, ili se iz njega potpuno isključiti kako bi pobjegao od njegovog destruktivnog utjecaja. Utjecaj na to društvo - jok! Ne može se boriti ni za što zato što on sam ne predstavlja išta.

Slobodarstvo kao samo sebi svrha je privlačno ali u konačnici nažalost besmisleno. Ne možeš se temeljiti samo na želji da te puste na miru dok se sve urušava oko tebe. Eliminirajući u svom umu mogućnost postojanja univerzalnih načela i načina života, kao što ti nalaže objektivizam, zapravo predaješ sav utjecaj koji bi mogao imati u tuđe ruke i postaješ u svakom društvenom smislu bespomoćan - nesposoban za otpor bilo kojoj razornoj sili.

Onaj tko sam sebe smatra intelektualno moćnim samo zato što je pobio koncept apsolutne istine (bez obzira na to dolazi li ona od Boga ili od nečega drugoga), zapravo se samo učinio moralno impotentnim.

Oznake: ateizam, religija, politika, sociologija, filozofija, povijest, sloboda


- 15:57 - Komentari (16) - Isprintaj - #

utorak, 27.05.2014.

Smrskaj svoj ego



Počnimo s lošim vijestima. Seksualno tržište nije briga za to jesi li ti lijep ili ružan, bogat ili siromašan, visok ili nizak, popularan ili nepoznat, dobar ili zao, strpljiv ili nestrpljiv, moralan ili nemoralan, visok ili nizak, uspješan ili propalica. Ne. Seksualno tržište je jedino briga za to spavaš li (ili imaš neporecivo stvarnu opciju spavati) s lijepim ženama.

I trenutno imaš nekakav problem s time. Nije važno na kojem dijelu procesa zavođenja se tvoji problemi nalaze i jesi li vječni djevac bez trunke iskustva ili privlačni alfa koji ima problema s isparivanjem poslije seksa; važno je samo to da A) nisi zadovoljan trenutnim stanjem i B) postoji stanje koje bi te više usrećilo kada bi uspio riješiti te probleme. Imajte na umu da je sve napisano od ove točke nadalje primjenjivo na svaki aspekt života, ne samo na seksualno tržište.

Kako to učiniti? Očito, potrebno je objektivno analizirati problem koji imaš. Zatim je potrebno objektivno analizirati kako ga riješiti. I naposljetku, potrebno je provesti mjere za njegovo rješavanje, koje se ponekad također sastoje od nekoliko faza: isprobaj-evaluiraj-promijeni-isprobaj-evaluiraj-promijeni-isprobaj, itd itd.


Izvor: Citizendium. Autor: Thomas Wright Sulcer

Najveća prepreka koja se pojavljuje prilikom provedbe tih mjera nije naša okolina, već naš vlastiti ego. Vrlo je malo ljudi sposobno iskreno i detaljno analizirati sebe, najviše zato što bi im to uzrokovalo bol. Prilikom odabira rješenja, mentalni obrambeni mehanizmi pogurat će nas prema najlakšem i najmanje zahtjevnom, često nam pružajući samo iluziju rješenja, dok se u stvarnosti neće ništa promijeniti. Isto vrijedi i za evaluaciju svog napretka, a da ne govorimo o samoj mentalnoj snazi potrebnoj za ozbiljno odricanje neke stare navike. Rješenje za to je samo jedno:

Smrskaj svoj ego.



Ne postoji napredak bez iskrene, duboke introspekcije. Odrekni se starih ideja o tome tko si, što si i kako trebaš živjeti, ti i prihvati da ne postoji niti jedna fiksna točka u kojoj možeš reći "da, to sam ja, kakav sam oduvijek bio i kakav ću zauvijek biti". Život je putovanje, a tvoj identitet je samo jedna u točka na toj stazi u nekom određenom trenutku. Budi svjestan da je tvoje biće stalno u pokretu, htio ti to ili ne.

Ako je ono iskreno, moguće je da će te razmišljanje o točci u kojoj se trenutno nalaziš deprimirati. Možda ćeš poželjeti zaboraviti na tu točku i pretvarati se da ona nikada nije postojala. Ništa ne bi moglo biti dalje od istine! Pokušavati negirati svoju prošlost uistinu je poguban savjet. Umjesto toga, prigrli sva svoja iskustva. Tek kada prihvatiš da su se ona dogodila ćeš biti sposoban za izgradnju novih.

Kod loših iskustava nema potrebe za gorčinom. Kada smrskaš svoj ego, možda će ti se činiti da si postigao malo toga ili da si sitan i beznačajan - to te ne bi trebalo mučiti. Uvijek budi pun razumijevanja prema sebi. Ja volim isticati da nitko od nas nije kriv što je postao nekakav; može biti kriv jedino za to što će nekakvim postati. Svima nam je dodijeljen rezultat jedne velike lutrije, no o nama ovisi što ćemo s tim rezultatom napraviti.

Jednom kada si prihvatio svoja dotadašnja iskustva kao dio sebe, te zatim razumio da "ti" unatoč tome nije fiksno stanje koje te određuje u budućnosti, spreman si za napredak. Tek kada je tvoj ego smrskan, tek tada možeš oblikovati krhotine u nešto novo. I za to nikada nije kasno.



Što ćeš iz njih iskovati ovisi samo o tebi.

Oznake: filozofija, igra općenito, interna iga, racionalizacija


- 10:51 - Komentari (17) - Isprintaj - #

subota, 05.04.2014.

Priroda moći

U kontekstu muškarca na seksualnom tržištu, postoji samo jedna definicija moći: moć je sposobnost izazivanja osjećaja privlačnosti kod žena.

Definicija je, kao što možete vidjeti, maksimalno pojednostavljena. Jasno je da to izazivanje osjećaja privlačnosti vrijedi progresivno više što je kod sve ljepših žena, te da se sastoji od neke kombinacije početnog osjećaja i održavanja tog osjećaja nakon što je izazvan.

Kako steći tu moć? Pa, moć se sastoji od mnogih stvari, koje su manje ili više fleksibilne. Evo kako je ja dijelim:



Koncept koji vjerojatno niste očekivali je "meka moć", prikazana na desnoj strani. Zašto spominjem tu meku moć? Pa, meka moć je ono što određuje na koji način koristiš tvrdu moć, te može imati popriličan efekt na nju. Džabe ti je biti vrhunski atletičar ili samopouzdani bogataš ako se zbog manjka osjećaja za realnost spetljaš s droljastom ženom koja će ti podvaliti kukavičje jaje ili te koristiti kao rezervu.

Iako bi takav muškarac nesumnjivo imao moć iz prve definicije u određenom trenutku, ona bi bila samo momentalna. Bez meke moći, lako je to što imaš usmjeriti na potpuno pogrešan način i loše završiti bez obzira na to koliko si privlačan. Vrijedi i obrnuto: meka moć sama po sebi ne čini baš ništa. Ono što meka moć čini, pak, je bolja uporaba i stjecanje faktora tvrde moći. Njen multiplikator - bio on pozitivan ili negativan - može biti prilično značajan.

Naravno, Beta tipovi se ne bi trebali osjećati sretnima zbog ove tablice. Naime, meka moć prosječnog Bete je još gora od njegove tvrde moći.


Meka moć bi omogućila ovom čovjeku saznanje da će u životu upoznati još puno žena i da ne mora biti toliko užasno žedan.

Jedna zanimljivost koja proizlazi iz ovog grafa tiče se prirode ukupne moći. Recimo, kada sam bio vrlo mlad, mislio sam da novac = moć. Nakon toga sam prošao kroz fazu u kojoj mi se činilo da je visina = moć. Slijedila je faza gdje je moje samopouzdanje naglo poraslo pa mi se činilo da je samopouzdanje = moć. Poslije toga mi se činilo da je stvar u humoru, tako da je humor = moć. Kada sam tek počeo sistematski učiti igru, mislio sam da je igra = moć.

Gdje god čovjek zaviri, može pronaći faktor privlačnost i fiksirati se na njega, shvaćajući ga kao svog osobnog spasitelja ili dušmana. No to bi bilo kratkovidno i opasno. Recimo, kada bi nekakav Beta iznenada osvojio deset milijuna na lotu, i dalje bi ostao Beta. Svakako, posjedovao bi veliku moć u obliku novca, no sav taj novac bi imao jednu veliku slabost: bio bi zakačen na njegovu jadnu Beta osobnost! Ako možeš izgubiti svu tu moć tako što si upoznao nekakvu osrednju ženu s velikim apetitom, onda je zapravo nisi nikada ni imao.

Dakle, prava moć nije samo nabadanje jedne jedine niše koja te služi na kratko vrijeme i onda te katapultira natrag u bezdan. Prava moć je složena interakcija svih ovih faktora, i mekih i tvrdih, i za njihovu izgradnju potrebni su vrijeme i napor. No da ne duljim, znate što sam na kraju naučio od svega toga?

Moć = Moć.



Preludo, zar ne? Ali vrsta moći? Ispada da to i nije toliko važno. Sve u životu, pa tako i na seksualnom tržištu, nekako je zanimljivo izbalansirano. Ako si moćan na ispravan, gore-opisan način, uvijek će se naći nešto što će ti izaći u korist.

Moć nije nešto što stalno stavljaš i skidaš poput jakne. To je jednostavno ono što jesi - samo ovaj put u najboljem smislu riječi.

Oznake: igra općenito, filozofija, teorija seksualnog tržišta


- 15:45 - Komentari (13) - Isprintaj - #

nedjelja, 02.03.2014.

"Idiot" kao elegantan od*eb za svakodnevni život

Iako je razna svjetska književnost donekle aludirala na to da žene nisu anđeoska bića (TM) na kojima igra nikada ne bi radila, to se kroz povijest većinom svodilo na općenite, kriptične izjave koje na kraju krajeva ne ispadaju mnogo korisnije modernom muškarcu od "samo budi svoj". Jedini koji su se s nekom razinom preciznosti dotakli psihologije komuniciranja među ljudima (od čega je igra podvrsta) bili su Rusi. Stoga nije nimalo čudno da nam od njih stiže i najelegantniji od*eb koji sam ikada imao čast pročitati.

* = od*eb se koristi isključivo kada stvarno imaš namjeru prekinuti kontakt i to je to; ne kao nekakvu taktiku zavođenja. Prozivati žene zbog lošeg ponašanja NIJE igra; to je pretežno loša ideja koja će se muškarcu dugoročno obiti o glavu. U kontekstu igre, čak i kada si već potpuno odustao od prilike, bolje je loše ponašanje deflektirati, ignorirati ili vratiti zaigranim zadirkivanjem. No o tome u nekom drugom postu. U međuvremenu, ako baš moraš napraviti tako nešto i u kontekstu zavođenja, evo kako to možeš učiniti:

U ovoj sceni iz knjige "Idiot" F.M. Dostojevskoga, protagonist knez Miškin hoda ulicom s Ganjom (Gavrila Ardalionovič), čovjekom kojeg je upoznao u gostima kod starog poznanika i koji mu je ponudio da će ga odvesti u svoj dom da tamo prespava, no koji je podložan napadima bijesa i na putu se bezrazložno okomio na kneza zbog svog osobnog problema. Ganja tretira kneza kao otirač koji samo čeka tu kako bi mogao primati sve veće nepoštovanje od njega, kada se knez nakašlje:

"Moram vam primijetiti, Gavrila Ardalionoviču," reče iznenada knez, "da sam prije zaista bolovao te sam i zbilja bio gotovo idiot, no sada sam već odavno ozdravio i zato mi je nešto neugodno kada me u oči krste idiotom. Vama se doduše može oprostiti kad se uoče vaše nedaće, ali vi ste mene u svojoj zlovolji nagrdili i dva puta. Ja to nikako ne želim, osobito ovako, odjednom, kao što vi to činite, od prvog maha; pa kako smo sada na raskrižju nije li bolje da se raziđemo; vi ćete nadesno kući, a ja ću nalijevo. Imam dvadeset rubalja, te ću zacijelo naći kakav hotel garni."

Ganja se silno zbuni, pa i zacrvenio se od stida što je ovako nenadano uvreban.
"Oprostite, kneže," klikne vatreno i u jedan mah zamijeni svoj psovački ton iznimnom uljudnošću,"za Boga miloga, oprostite! Vi vidite u kakvoj sam ja nevolji! Vi ne znate gotovo još ništa, ali da znate sve, jamačno biste me ispričali bar malko; premda dabome nema isprike meni..."

"O, meni i ne treba takvog ispričavanja," odgovori knez brže. "Ta ja razumijem da je vama jako neugodno, pa zato i psujete. No, hajdemo vašoj kući..."

U borilačkim vještinama, kao što je rekao Bruce Lee, budi poput vode. U međuljudskim odnosima, kao što je rekao Fjodor Mihajlovič Dostojevski, budi poput kneza Miškina. Drugim riječima, nikada ne budi ljut. Odj*b izrečen ili napisan ljuto i osvetnički se uvijek doima jadno i samo kvari još ono malo dobre volje koja je ostala među ljudima. No suzdržan odj*b, izražen bez pretjeranih emocija, ima sasvim suprotan učinak. I iako nikada ne bi smio biti korišten s iščekivanjem da će se netko zbog njega "popraviti" i postati bolji prema tebi (pogotovo žena koja je sposobna sve racionalizirati), događale su se i čudnije stvari od toga.

Bilo kako bilo, zadržao si svoje dostojanstvo.

Oznake: knjige, filozofija, povijest, prekid, umjetnost


- 09:38 - Komentari (5) - Isprintaj - #

petak, 24.01.2014.

FC Barcelona (2. dio)

(1. dio)

Audicija je protekla izvrsno, barem se Damiru tako činilo. Dobro se slagao s drugim kandidatima i postojećim igračima. Jezična barijera nije ispala problem kao što se isprva bojao. Tamnošnji izbornik, brkati striko zvan Luis Garcia Fernandes de Cavallos, pohvalio je njegovu nadarenost i rekao da u njemu vidi veliku budućnost.


Postojala je samo još jedna kvaka: može li Damir prvo sudjelovati na njihovoj prijateljskoj utakmici s FC Navarezom, besplatno kao zalog svoje dobre volje? Poslije te utakmice će Damir za FC Tenerife potpisati ugovor na dvije godine i početi svoju nogometnu karijeru u velikom stilu. Nakon kratkog razmišljanja, Damir je objeručke prihvatio. Uostalom, Luis mu je platio nekoliko Sangria i bio je prepun zabavnih priča iz svijeta nogometa; nije mu se činilo lijepo odbiti takvog čovjeka. To je ionako samo jedna prijateljska utakmica.

Došao je i taj dan: na stadionu kapaciteta 15 000 ljudi i dupkom punim zbog raznih dobrotvornih akcija koje su bile vezane za ovaj susret, Damir je izašao na teren kao član amaterskog tima FC Tenerife. Još samo ova utakmica i to je to! Uspio je nadoknaditi sve svoje pogreške iz prošlosti! A oni nisu vjerovali u njega… podmukle svinje.

Damir je bio pun poleta. Driblao je i zaustavljao, trčao i dodavao, napravivši uistinu vrhunski show u kojemu bi uživao svaki nogometni znalac. Dao je gol nevjerojatnim lobom sa skoro sredine igrališta. Sve oči bile su uprte u njega. Publika je skandirala „Damario! Damario!“, našavši se u najsličnijem imenu koje je bila sposobna lako izgovoriti. Da je imao sa sobom svoj Samsung Galaxy smartphone (ovaj put ne model I nego V), Damir bi dobio i obavijest da je njegova obitelj upravo na Facebooku napisala: 'Naš sin upravo razvaljuje veliku španjolsku ligu! Bravo sine! Uvijek smo vjerovali u tebe! Svi za @Damir „Ronaldinho“ Pavisanović! #nogomet #FC Tenerife' i dobila preko 250 likeova.

Katastrofa je udarila iznenada i nepredviđeno, kao što se većinom i događa kod takvih stvari. U 82. minuti utakmice, kada je FC Tenerife vodio 3:1, Damir se našao pred iznenadnom prilikom da zasprinta i bez ofsajda prođe protivničku obranu. Aktivirao je svoje posljednje rezerve energije, prošao zbunjenog Rumunja koji je igrao ulogu beka za FC Navarez i utrčao u šesnaesterac nebranjen, spremajući se opaliti… kada mu je odjednom uklizao golman koji se pojavio ispred njega poput munje. Damir se spotaknuo, osjetio žaruću bol kako se širi iz njegovog gležnja prema gore i posrnuo, ošamućen plimom koja je spržila sve njegove receptore za bol odjednom.

Postati će toga svjestan tek dvije minute poslije, ali njegova noga je sada završavala negdje ispod koljena; dalje od toga nalazila se samo otvorena kost i ispod nje ostatak kako visi na par izloženih tetiva. Bol je bila neizdrživa, a pogled na njen izvor još gori od same boli. Nesvijest ga je milostivo uzela pod svoje okrilje.

U bolnici su mu rekli da je doživio vrlo tešku frakturu i da će vjerojatno uspjeti opet hodati nakon što sve zaraste i provede 1-2 godine intenzivne fizioterapije. Takve stvari se u nogometu jednostavno događaju, rekao je liječnik, i to čak i zdravim nogometašima sa savršenim kostima. Govoreći o čemu, to nije morao biti uzrok nesreće, ali kod Damira su pronašli početke osteoporoze. Ima li netko u njegovoj obitelji tu bolest? Konzumira li Damir možda puno alkohola ili uzima nekakve lijekove s opasnim nuspojavama? Damir je slušao dijagnozu kroz maglu suza, neposoban čak i reći im da prestanu kriviti njega za nesreću koja se može dogoditi svakome. Njegova karijera bila je gotova.


Luis je svratio u bolnicu da mu uruči polu-srdačnu ispriku i uzaludne dobre želje. „Golman je kažnjen crvenim kartonom i isključenjem sa sljedeće tri utakmice,“ rekao je. To naravno ne može poništiti tragediju koja se dogodila. A onda je došao hladan tuš.

Nakon trenutka tišine, izbornik je dodao da se nada da Damir razumije da je sada bilo kakav ugovor s FC Tenerife izvan svake mogućnosti. Klub se ne može izložiti i potrošiti sve te silne novce na igrača koji sigurno neće moći igrati još barem 4-5 godina i postati konkurentan prije 28.-e godine (ma koliko god se on pokazao privlačnim kao igračem na ovoj utakmici i donio im velik publicitet). Žali ali ne može ništa učiniti. Isto tako ga je Damir na to krenuo gađati šalicom s bolničkog ormarića, ali ni to nije ništa moglo promijeniti. Luis se povukao, mrmljajući isprike, i ostavio ga samoga.

Njegovi roditelji također nisu mogli popraviti situaciju, ali osigurali su da Damir zna da su uvijek uz njega. „To se svakome može dogoditi,“ rekli su mu. „Tako nam je žao. Zaslužuješ bolje od toga. Ali moraš znati da ćemo te uvijek podržavati, što god radio.“ Tata će prodati vikendicu za koju su cijeli život štedjeli kako bi pokrio troškove fizioterapije koji nadilaze maksimum premije zdravstvenog osiguranja; to je najmanje što mogu učiniti za svoga sina.

Prošle su 3 godine i Damir je konačno stao na svoje noge. Čak je i nastavio pomalo igrati nogomet, iako samo amaterski. Poslije još nekoliko odbijenih prijava u razne nogometne klubove, najčešće na temelju njegove sada već pozamašne dobi i prošlosti, zaključio je da mu to ne treba. Više neće biti nogometaš, iako će možda povremeno odigrati koju rundu CageBalla kada se osjeti posebno neiživljeno. Svejedno, to područje ga je svejedno zanimalo, tako da se počeo baviti sportskim komentarom i s vremenom je stekao mjesto tjednog kolumnista u jednom malom sportskom magazinu.

Njegov popis članaka koje će objaviti tijekom sljedećih nekoliko mjeseci izgledao je ovako:

- Uspješna nogometna karijera: zašto je emocionalna podrška važnija od treninga
- Krivljenje žrtve: moja osteoporoza bila je izgovor da me se ozlijedi
- Je li crveni karton dovoljan? Crni karton kao metoda prevencije nasilja
- Diskriminiraju li europski klubovi igrače starije od 25 godina?
- Bezuvjetna roditeljska ljubav je gorivo koje pogoni uspješne nogometaše
- Krv, znoj i suze: kako naša opsjednutost nogometom uništava mlade živote
- Kako biti vrhunski nogometaš s bilo kakvim životnim navikama
- Sposobnoizam i diskriminacija u nogometnom svijetu


I njegov jubilarni članak na dvije stranice, koji se pozabavio najvažnijim pitanjem do sada:

- Kome trebaju treneri?

Oznake: nogomet, price, samopouzdanje, filozofija, parodija


- 20:29 - Komentari (9) - Isprintaj - #

FC Barcelona (1. dio)

Za Damira su svi oduvijek znali da će biti izvrstan nogometaš.

Nije bilo nekog osnovanog razloga za to - njegov otac nije većinu života proveo kao trener u jednom hrvatskom nogometnom klubu iz prve lige, već je bio knjigovođa, prosječne građe i tjelesnih afiniteta. Nije to bilo ni zato što je Damir pokazivao nekakvu posebnu spretnost od trenutka kada je prohodao. Njegovi roditelji tvrdili su da se s njim bilo vrlo malo padanja, rušenja i ispadanja stvari koje su tako karakteristične za malu djecu, no objektivno Damir je bio sasvim obično dijete. Što će biti od njega u budućnosti nije bilo moguće saznati.

Svejedno, njegova majka je za njegov treći rođendan kreirala Facebook profil nazvan Damir „Ronaldinho“ Pavisanović, te ga ispunila pažljivo obrađenim slikama s Instagrama koje pokazuju Damira kako se igra s loptom. Iako slike nisu prikazivale nikakvu posebnu vještinu, rodbini su su se svejedno jako sviđale. Svi su nekako znali da će Damir odrasti u izvrsnog nogometaša i nisu se libili to izraziti kroz nekoliko stotina likeova na slikama malog „Ronaldinha“.

Na tjelesnom u osnovnoj školi Damir se pokazao kao sasvim solidan igrač, iako ne vrhunski. Trener ga je njegovu igru opisao kao „zgodnu“. Išla su mu dodavanja i igranje srednjih pozicija. Kada je u natjecanju nogometnih timova 5. razreda na razini županije Damirov tim osvojio treće mjesto, bila je to prilika za još više slavljeničkih slika. Ovog puta ih je Damir sam uploadao preko Samsung Galaxy smartphonea koji su mu roditelji nedavno kupili. Nije mu ništa bilo draže nego kada bi ležao u krevetu po noći i mobitel bi tiho zašumio po noćnom ormariću. Je li to bio poziv ili je bila poruka? Niti je to bio poziv niti je to bila poruka, već je to bila obavijest s Facebooka da je njegova slika s loptom dobila još jedan like.


Isprva su takve stvari Damira samo zabavljale; no s vremenom mu je to nekako prešlo u naviku i počeo je nervozno provjeravati svoj smartphone čak i kada se ne bi oglasio, tražeći je li možda propustio još koji like ili komentar koji ga je uspoređivao sa Zinedineom Zidaneom. Ponekad – samo ponekad – činilo mu se da mu to donosi više zadovoljstva nego kada dobije čokoladu ili kekse na dar, a njih je stvarno jako volio!

S ulaskom u pubertet, Damirova je igra uistinu postala nešto posebno. Izrastao je u snažnog, visokog muškarca koji je svejedno posjedovao priličnu brzinu, i to mu je omogućavalo isticanje u bilo kakvoj obrambenoj ulozi. Njegov trener u srednjoj rekao je da bi Damir – ako se potrudi i bude uložio velik napor u treninge i održavanje svoje zavidne građe, mogao jednoga dana igrati za neki europski klub. Damir se na to samo nasmiješio – on je već znao da će jednog dana igrati za FC Barcelonu i da zaslužuje biti zvijezda jednog svjetski poznatog kluba.

Bilo je to doba velikih iskušenja za Damira. Kao prvo, njegovo je društvo bilo puno mangupa koji su uživali u alkoholu i travi. Iako ga je trener često upozoravao na te stvari, Damiru je bilo teško ostati potpuno izvan toga, pogotovo kada bi ga u kafićima gdje je zalazio prepoznavali kao „Ronaldinha“ i plaćali mu pića. Kvragu, koji to mladi čovjek ne želi biti popularan?

I tako je Damir počeo provoditi sve više vremena u kafićima, okružen ljudima koji su hvalili njegov potencijal i ispunjavali ga onim veselim osjećajem kakav se ne može dobiti nigdje drugdje na svijetu, a jutarnje treninge bi često preskočio zato što bi se liječio od mamurluka ili opuštao s nekom curom koju je privlačilo neobavezno se zabavljati s lokalnom mini-zvijezdom, ili pušeći malo trave koju mu je netko iz društva dao.

Išlo je to tako sve gore i gore sve dok jedne večeri nije pretjerao i mortus pijan završio na ispumpavanju trbuha u bolnici. Kada su ga roditelji posjetili, natjerali su ga da im kaže tko su ti ljudi iz društva koji su mu nudili alkohol. Nije Damir bio kriv za ovo, naglasili su, već ljubomorni vršnjaci koji su ga samo htjeli iskoristiti. No ako Damir bude slijedio svoje srce i vjerovao u sebe, naglasili su, sigurno neće opet potpasti pod utjecaj takvih ljudi. Isto su rekli kada se ista stvar ponovila još dva puta, uključujući i nakon jednog uhićenja zbog posjedovanja tablete ecstasya (taj put su rekli da je „važno pustiti djecu da slobodno eksperimentiraju kako bi znali razlikovati dobro od lošega“).

Unatoč tom debaklu, na utakmicama mu je dobro išlo. Vjerojatno je Damir pogodio genetsku lutriju preko nekog daljeg pretka, ili se nešto drugo sretno poklopilo da opasne tvari nisu toliko djelovale na njega, ali bilo kako bilo Damir se toliko isticao u svijetu nogometa za mlade da ga je uskoro zapazio jedan ozbiljan skaut za talente iz Italije.
Postojala je samo jedna kvaka: Damir bi morao otići u Italiju u njihov kamp i tamo se podvrgnuti vrlo strogoj disciplini: nema alkohola, nema izlazaka poslije 10, nema šećera i nezdrave hrane, treninzi su obavezni i nema zabušavanja. U zamjenu za to, imao bi svu stručnu podršku, od nutricionista do odvjetnika do najboljih trenera i managera, i od samog početka garantirano mjesto u jednom talijanskom nogometnom klubu iz druge lige, s potencijalom brzog prebacivanja u prvu.

Nakon dugog razmišljanja, Damir je odlučio odbiti tu ponudu. „Mogu i sam doći do FC Barcelone,“ rekao je roditeljima. Oni su se složili i zagrlili ga. „Ti to zaslužuješ. Nemoj se mijenjati ni zbog koga,“ rekli su mu sa suzama u očima. Znali su da on još nije spreman za takvu odgovornost i da će sam znati kada bude trenutak za to. Ako je netko i osjećao tračak zabrinutosti, nije se usudio to spomenuti kako ne bi pokvario trenutak.


Bilo je u tome stvarno nešto proročansko. S vremenom se Damir stvarno ostavio alkohola – izjavio je da ne zna kako je mogao biti tako glup da troši svoje zdravlje i vrijeme na propalice koji ga samo žele otrovati – no nažalost to nije bio kraj problemima. Poslije treninga, oko kojih se sada stvarno trudio, Damir bi otišao igrati CageBall, vrlo dinamičnu igru s loptom u kavezu od nekoliko metara puta nekoliko metara. To je u odnosu na nogomet bila divlja igra u kojoj su refleksi i brzina značili gotovo sve, a ozljede su bile mnogo češće nego u običnom nogometu (iako se njemu nikada nije dogodilo ništa gore od malo uganutog gležnja). Pobijediti u CageBallu donosilo mu je mnogo više zadovoljstva nego pobijediti na klasičnoj utakmici; kako se biti bek koji samo ispravlja tuđe greške moglo mjeriti s adrenalinom kada sam predribla sve protivnike, sam si doda uz pomoć žičane ograde i zabije gol? Naravno da nije!

Godine su prolazile i kod njegovih roditelja počela se javljati određena doza zabrinutosti. Damiru su sada bile već 24 godine, a i dalje je igrao nogomet samo amaterski i na treninzima. Od velikih klubova nije bilo ni V, a Damir nije pokazivao nikakvu želju da se skrasi u Dinamu, Hajduku ili nekom manjem klubu, koji bi ga zasigurno ovog trenutka rado primili u pomoćnu momčad i onda možda s vremenom u glavnu. Kada bi nježno spomenuli ideju, odgovorio bi im da zna da zaslužuje bolje od toga. Na to nisu imali odgovora. Svejedno, osjećajući određenu dozu krivnje zbog toga što su Damira toliko razmazili, pokušali su ga namamiti da sam ode u Španjolsku i, koristeći poznanstva svog starog trenera, javi se na godišnju audiciju u neki srednji klub kao što je bio FC Tenerife.

Začudo, Damir je pristao. Možda je i sam počeo osjećati tračak panike zbog svog propuštenog vremena.

S novim žarom, upro je sve svoje snage u prolazak audicije kod tog srednjeg španjolskog kluba. Godine nemara za vlastito tijelo i razvijanja talenata u pogrešnom smjeru uzele su svoj danak, i na treninzima se morao jako naprezati kako bi se vratio u staru formu. No nakon dva mjeseca žestokih priprema, kada se osjetio spremnim, iskoristio je vezu svog starog trenera, dogovorio termin i kupio avionsku kartu za Španjolsku. Bio je to Damirov novi početak.

2. dio...

Oznake: nogomet, price, filozofija, samopouzdanje


- 02:25 - Komentari (6) - Isprintaj - #

srijeda, 04.12.2013.

Umijeće debatiranja

Ovaj post je indirektno vezan za zavođenje. Naime, voditi ozbiljnu debatu sa ženom o neutralnoj temi će samo ubiti "ono nešto" u vašem odnosu i umjesto toga uvesti sterilnu dosadu. Ako tema nije neutralna, već se tiče vašega odnosa, onda je to još i gore. Ne postoji način na koji možeš racionalnim objašnjenjima uvjeriti ženu da si ti dobar za nju ili da joj se trebaš sviđati.

No to ne znači da je debatiranje beskorisno. Jedna indirektna korist je u tome što razvijanje mirnog i staloženog stava koji je koristan u debatiranju koristi zadržavanju istog stava i u zavođenju. Lakše je zadržati okvir razgovora u svoju korist ili se sjetiti savršenog dvostrukog komplimenta ili otvaranja kada je tvoj mozak već pripremljen na traženje pravih replika i asocijacija. No općenito gledano, kada ulaziš u palaču igre, ostavi svoje umijeće debatiranja na ulazu kao musliman cipele pred džamijom.

Kako uspješno debatirati?

Očito, neka tvoji argumenti budu smisleni, konzistentni i dobro potkovani. Ali način na koji će oni biti prezentirani je zapravo važniji od samih argumenata. Jedna od najvrijednijih lekcija u ovom podučju dolazi iz jednog od mojih omiljenih filmova, "Thank you for Smoking", kada protagonist Nick (koji radi kao lobist za duhansku industriju) objašnjava svom sinu Joeyu svoj posao.


Joey: I, što se događa kada si u krivu?
Nick: Pa, Joey, ja nikada nisam u krivu.
Joey: Ali ne možeš uvijek biti u pravu.
Nick: Pa, ako je tvoj posao biti u pravu, onda nikada nisi u krivu.
Joey: Ali što ako JESI u krivu?
Nick: Ok. Recimo da ti braniš čokoladu, a ja branim vaniliju. E sad, kada bih ti ja rekao, "Vanilija je najbolji okus sladoleda", ti bi rekao...?
Joey: "Ne, čokolada je."
Nick: Točno. Ali ne možeš dobiti taj argument. Stoga, pitat ću te: Misliš da je čokolada alfa i omega svih sladoleda, je li?
Joey: To je najbolji sladoled; ne bih naručio niti jedan drugi.
Nick: Oh. Znači za tebe je samo čokolada, zar ne?
Joey: Da, čokolada je sve što mi treba.
Nick: E, pa meni treba više od čokolade. I kad smo već kod toga, treba mi i više od vanilije. Vjerujem da trebamo slobodu i izbor kod našeg sladoleda i to, Joey Naylor, to je definicija slobode.
Joey: Ali to nije ono o čemu pričamo.
Nick: Ah, ali to je ono o čemu JA pričam.
Joey: Ali... nisi dokazao da je vanilija najbolja.
Nick: Nisam ni morao. Dokazao sam da si ti u krivu, a ako si ti u krivu, onda sam ja u pravu.
Joey: Ali i dalje me nisi uvjerio.
Nick: Zato što mi nije cilj uvjeriti TEBE. Cilj mi je uvjeriti NJIH (pokaže rukom na prolaznike).

Vjerujem da vam je već puna neka stvar referenduma, ali to je aktualan i elegantan primjer na kojemu se može pokazati umijeće debatiranja i razoran efekt koji ima njegovo prisustvo ili odsustvo.

Tijekom promotivnog razdoblja prije referenduma, strana "protiv" usmjerila je sve svoje snage na dokazivanje kako je ovaj referendum zapravo diskriminacija i kako su svi koji ga podržavaju ili fašisti ili zavedeni da podržavaju fašizam. Naravno, nisu se služili logičkim argumentima, već isključivo emocionalnim apelima i prozivanjem strane "za" na sve moguće načine. Stoga je najjače što su uspjeli argumentirati o referendumu kao obliku fašizma redovito bila jedna od ove četiri tvrdnje, od kojih niti jedna ne drži vodu:

1. Moguće je da će omogućiti druge referendume/zakone u budućnosti koji će stvarno diskriminirati nekoga. Predviđanje budućnosti nije osnovan razlog za prosuđivanje o sadašnjim efektima (pojašnjenje: barem ne ako predviđene pojave nisu istodobno i negativne i vjerojatne). Ovo je kao da ja kažem da ne smijemo dati pravo glasa ženama jer to jednog dana možda vodi do feminizma trećeg vala.
2. Moguće je da će osokoliti pobjednike na nasilje na sljedećim Gay Prideovima. Blaži oblik prvog. Ne vidim indikacije za ovo, budući da je cijela stvar oko referenduma provedena savršeno nenasilno, dapače stranu "za" se fizički napadalo.
3. Da to nije diskriminacija, ovi se ne bi toliko trudili progurati to u Ustav. Ovo je klasičan primjer kružne logike.
4. Da je fašizam za bilo što što je drukčije reći da je drukčije. Godwinov zakon na djelu (Što je neka rasprava dulja, to je veća vjerojatnost da će neka strana ostati bez argumenata i de-facto priznati poraz tako što će drugu usporediti s Hitlerom).

Dakle, nitko nije uspio dati imalo smislenu primjedbu zašto je referendum = diskriminacija, a kamoli to objektivno dokazati. No to nije ono što je važno. Ni strana "za" se nije mogla podičiti baš smislenim argumentima. Iako je posjedovanje ispravnih i logičnih argumenata vrlo korisno u privlačenju javnog mišljenja na svoju stranu, to nije ono što određuje ishod, kao što je i vidljivo s naše političke scene. Važno je to da je strana "protiv" i dalje mogla steći simpatije javnosti čak i da nije imala niti jedan argument, samo da je poznavala umijeće debatiranja. Nažalost, nije. Koliko vidim iz svih članaka koji i dalje sipaju žuč i bijes nakon poraznog ishoda referenduma za stranu "protiv", nisu naučili lekciju. A ta lekcija je sljedeća:

Glasovalo je 1.436.835 građana, odnosno 37,90 % birača registriranih za izlazak na referendum. Od toga je 65.87% (cca 946 000) glasalo "Za", a 33,51% (cca 481 000) "Protiv". Ukupni broj birača na popisu je oko 3 740 000.

Znate li što to znači?

To znači da nije glasalo preko DVA MILIJUNA birača!



Napori strane "protiv" bili su potpuno pronašeni. Tih dva milijuna, a ne onaj jedva milijun i pol koji je glasao, su oni koje treba uvjeriti racionalnim pristupom, dobrim stilom i pristojnim izlaganjem. To što protivnici referenduma vide u strani "za" fašiste i oštro ih napadaju je besmisleno jer neće uvjeriti niti jednog od tih tzv. "fašista", a istodobno time čine harakiri jer u očima ostala DVA MILIJUNA ispadaju jednako fanatični i jednoumni kao i svoji protivnici, pa još i gori.

To je fatalna greška, jer je upravo ta grupa od DVA MILIJUNA ona koja odlučuje o ishodima referenduma i izbora kroz to može li se donekle poistovjetiti s nekom stranom i dovući se do birališta da joj pomogne. Privući samo 15% (svaku šestu osobu) te grupe bilo bi više nego dovoljno za prevlast. Ali ne, ovi su morali reći ovima što ih ide (umjesto da se jednostavno usredotoče na stvarne rupe, poput činjenice da uopće ne čuva brak i da ga crkva također uništava), morali su pustiti pjenu iz usta, i požnjeli su zasluženo. Paralela s vještinom prepakiravanja, uspješnom prodajom svojih ideja/proizvoda i dojmu moći u ovom primjeru ima neograničeno.


Thank You for Smoking

Da je primijenjeno osnovno pravilo debatiranja, opcija "protiv" bi bila svjesna da nije tu kako bi ratovala s mrskim joj "fašistima". Ona je tu kako bi ova DVA MILIJUNA pokazala da ju je vrijedno saslušati i da se njene vrijednosti barem malo poklapaju sa svima njima koji su decidirano između. A trenutno u tome nažalost nimalo ne uspijevaju.

To je ono što je omogućilo opciji "Za" da ih razvali s ovolikom lakoćom. Njeni su predstavnici očito bili svjesni da su oči javnosti uperene u njih i da uopće ne trebaju dokazati da će uvođenje definicije braka u Ustav spasiti brak... već samo dokazati da je protivnik u krivu.

Oznake: igra, Referendum, filozofija, Vijesti, film


- 10:29 - Komentari (35) - Isprintaj - #

srijeda, 20.11.2013.

U ime cirkusa

Neki vole pedere, neki mrze pedere, a neki su samo pederčine
- Igniss

Kako nam se bliži referendum 01.12., tako raste razina povezane drame i histeriziranja. Uz iznimku slučaja Ante Gotovine, gdje je hrvatska javnost bila manje više ujedinjena pa nije bilo nekog konflikta, ne sjećam se kada je neki slučaj ovoliko okupirao nacionalnu svijest. Nema onoga tko se ne osjeća pozvanim reći svoje dvije riječi o ovoj temi, i to što zapaljivije i s više glumatanja, to bolje. Prijatelji i rodbina si stišću ruke oko vrata kao da su partizani i ustaše u II. svj. ratu, a međusobna optuživanja i negativnost dosegla su rekordnu razinu. Ne znam za vas, ali meni je cijela stvar već počela ići na živce.


Počnimo s onim što imam protiv organizatora referenduma. Evo tvrdnje sa službene stranice uimeobitelji.net :

Brak je zajednica jednog muškarca i jedne žene, temelj obitelji i idealno mjesto za rađanje i odgoj djece. U Hrvatskoj se 87% djece rađa u braku

S prvom rečenicom se mogu složiti u potpunosti. Ja nisam ni posebno tradicionalan ni vjernik, ali itekako prepoznajem vrijednost nekih tradicija za razvoj civilizacije i dobrobit čovjeka općenito, bez ozbira na spol. Također prepoznajem da je degradacija nekog društva prilično snažno vezana za postotak djece rođene i odgojene izvan braka.

Ali, ljudi moji, ako vas toliko zanima očuvanje obitelji i idealno mjesto za rađanje i odgoj djece, zašto se onda ne uhvatite neke stvarnije prijetnje? Recimo, mizandrični zakoni i sudska praksa koji omogućavaju bilo kojoj supruzi da katapultira muža u robovlasnički odnos pridonijeli su barem tisuću puta više razvoda i uništenih djetinjstava. Katolička Crkva, koja se toliko zalaže za obitelj, otvoreno radi na njenom uništavanju kroz glorificiranje samohranog majčinstva. Garantiram vam, sve da uvedemo homoseksualne brakove i homoseksualci posvoje tisuće djece i iz nekog razloga svi zlostavljaju tu djecu, ta šteta nanešena djeci i obitelji bi i dalje bila kap u moru u odnosu na ono što su već napravili i još će napraviti upravo kršteni ljudi koji se inače izjašnjavaju kao konzervativni i tradicionalni.

Pokušavati riješiti ovaj problem uvođenjem spomenute definicije u Ustav je kao spašavanje Titanica žličicom za kavu. Zapravo, čitajući vaš popis zabrinutosti, nisam siguran da je ova inicijativa uopće svjesna korijena problema.


Da smo manje uložili u čamce za spašavanje i pažljivu vožnju i samo ponijeli žličicu, ovo nam se ne bi dogodilo.

Čak i kada bi bilo dokazivo da će homoseksualni brakovi izazvati nekakvu mjerljivu štetu veću od one koju već izazivaju heteroseksualni brakovi (koji se zatim prikladno transformiraju u samohrano roditeljstvo na način koji svi potpuno prihvaćaju), to bi opet bilo nepotrebno stavljati u Ustav. Lijepo zvuči, ali ne vidim kako to ikome koristi i zašto bi se država trebala miješati. Umjesto toga, trebali biste urediti da se država manje miješa, recimo kroz prijedlog zakona koji podiže teret dokazivanja prilikom optužbi za obiteljsko zlostavljanje tako da više nije dovoljna samo riječ kako bise nekoga uhitilo, ili kroz uvođenje gornje granice alimentacije. Mogućnosti su neograničene, meta ima kao u strjeljani.

No nemojte dobiti pogrešan dojam da zbog toga imam nešto protiv ove inicijative. Moj ukupni stav o njoj je "tko voli nek izvoli". Oni koji su mi se posebno zgadili ove vedre jeseni su protivnici referenduma. Gdje da počnem?

1. Protivnici referenduma nemaju pojma uzrokuje li on uopće diskriminaciju

Zamislimo da referendum prođe i odredba "brak je životna zajednica muškarca i žene" uđe u Ustav. Što će se dogoditi?

Dogodit će se jedno veliko, debelo NIŠTA.

Ta odredba ničim ne sprječava postojanje homseksualne zajednice po pravu izjednačene s brakom, kao što nalaže makar osnovno poznavanje prava i kao što organizatori referenduma sami objašnjavaju. Nitko nije diskriminiran. Ako učinak postoji, on ima efekt copyrighta, da se za zajednica ne smije nazivati brakom, već bilo kako drugačije, a to nije diskriminacija.

Ali ono što je još luđe od toga je to što protivnici referenduma svi odreda nemaju ni najmanju ideju o efektu referenduma. Opetovano sam najglasnije glasove protiv referenduma pitao "Znate li je li pravni efekt referenduma da A) zabrani bilo kakvu homoseksualnu zajednicu koja bi imala prava poput braka, što bi bila diskriminacija, ili B) samo zabrani da se takva homoseksualna zajednica s pravima poput braka zove brakom, što je samo copyright?" I odgovor je, vjerovali ili ne, uvijek bila ili tišina ili priznanje da se radi o slučaju "B". Niti jedan jedini put nisam dobio odgovor "Mislim da se radi o pravnom efektu "A" i zato smatram da je to diskriminacija koju valja zaustaviti."


Većina protivnika referenduma uopće ne zna protiv čega se buni!
Da još jednom ponovim:
VEĆINA PROTIVNIKA REFERENDUMA UOPĆE NE ZNA PROTIV ČEGA SE BUNI!

Ali nema veze, ustajati za ljudska prava (čak i kada im ništa ne prijeti) je popularno i daje priliku za ispuštanje pravedničkog bijesa. Što nas vodi do...

2. Većina protivnika referenduma se više zgraža na to što se netko usuđuje imati nešto protiv homoseksualaca nego na sam referendum

Luđaci. Ispunjeni mržnjom. Bolesnici. Monstrumi. Nezamislivo zli. To su, vjerovali ili ne, etikete koje protivnici referenduma lijepe na organizatore... ne zato što su napravili referendum, već zato što su se usudili reći da imaju nešto protiv homoseksualnosti. Ali zašto je imati nešto protiv homoseksualnosti monstruozno, dokle god ne poziva na nekakvu stvarnu diskriminaciju ili nasilje? Ja nemam baš ništa protiv homoseksualnosti, pa ipak ne smatram one koji imaju bolesnicima osim ako ne idu bacati kamenje.

Mnogi ljudi imaju nešto protiv igrača, političara, trgovaca, institucija, država, debelih ljudi, anoreksičnih ljudi, mišićavih ljudi, lijepih ljudi, ružnih ljudi, i tko zna čega već, i ne libe se priznati da su im te stvari odbojne na prvi pogled i to reći na puno otrovnije načine... ali reci da ti se ne sviđaju homseksualci i otvara se pakao. Da sam ja tako osjetljiv (a ja sam zapravo dobivao prijetnje nasiljem zbog ovoga što pišem), već bih odavno počinio samoubojstvo.

3. Protivnici referenduma oponašaju metode upravo Katoličke crkve i diktatora koje preziru

Tvrdnje da je užasno, kriminalno (al' baš ono fakat užasno) kada netko misli ili izjavi da mu se homoseksualnost ne sviđa i obrazloži zašto misli da je to loše za društvo mogu se opisati samo jednom riječju: Inkvizicija. Ne tako davno, upravo Crkva je klala ljude ili ih (ako su imali sreće) napadala i izopćavala iz društva samo zato što bi ih netko optužio da imaju u glavi griješne misli. No vremena su se promijenila i danas je isti tretman rezerviran za griješne misli o homoseksualnosti, samo obrnute.


O pravu na referendum ne trebam ništa ni govoriti, ali kako među ovom publikom očito ima mnogo autističnih trollova, moram to jasno izreći. Čak i da stvarno jest bolesno da netko želi unijeti ovo u Ustav (a nije, samo je beskorisno kako sam naveo na početku) i da postoji nekakva stvarna diskriminacija protiv koje bi svatko moralan trebao glasovati, zašto ljudi ne mogu imati pravo predložiti što hoće? Temelj demokracije je pravo na slobodno izražavanje - ako ono ne uključuje nešto protiv homoseksualnosti, naravno. Neka Ustavni sud ne odobri prijedlog, neka referendum propadne zbog premale izlaznosti ili previše glasova "ne", neka referendum prođe ali ga vlada odbije implementirati zbog savjesti, neka dođe do građanskog štrajka... sve je to ok.

Znate što nije ok? Određivati ljudima što smiju misliti i za što smiju uopće prikupljati potpise.


Govoreći o kontroli mišljenja u Big Brother stilu, pada mi na pamet klub zemalja gdje građani nemaju pravo izlagati što god žele i raditi referendume o bilo kojoj temi koja im padne na pamet. Znate, onaj tamo? Počinje sa Sjevernom Korejom, nastavlja se s Iranom, a završava s Rusijom, Kinom i Kubom. Sve uzorne zemlje kojima se liberali i ljevičari inače dive zbog demokracije i razvijenog javnog diskursa.

4. Čak i kada bi se radilo o nekakvoj diskriminaciji, trebali bismo biti zahvalni desničarima što su napokon naučili rješavati svoje probleme kroz okvire pravne države, a ne nasiljem

Pribjegavanje nasilju je, mora se priznati, dugo vremena bilo standardna metoda hrvatske desnice. To je bilo uistinu bolesno i osobno sam prezirao većinu desničara zbog toga, makar oni i ne bili nasilni. No vremena su se promijenila i danas desnica zna da nije u redu prijetiti državnim udarima, tući političke protivnike i raditi slične gadarije... i zato je nagrađujemo pogrdama. Ali mislio sam da je upravo to ono što želimo - da se ljudi s kojima se ne slažemo civiliziraju i počnu koristiti civilizirane metode kojima će izraziti svoje suprotno mišljenje?

Woooops, zaboravio sam da problem nije bilo nasilje, već to što uopće postoji suprotno mišljenje. Moj bed.


Zaključak: iako ću glasati protiv na referendumu jer mi se ovaj prijedlog čini nepotrebnim/beskorisnim, ova epidemija iracionalnosti je osigurala da ću se obradovati ako referendum prođe i time da svojim protivnicima lekciju iz kulture i demokracije. A sve to nikada ne bih mislio da nije ovog medijskog cirkusa i moralnog bankrota koji su mnogi otkrili.

Pokret za ljudska prava - uspješno okreće ljude od ljudskih prava još od 2013!


EKSKLUZIVNO! PRVE REAKCIJE NA REFERENDUM!

Oznake: homoseksualnost, U ime obitelji, brak, razvod, big brother, diskriminacija, filozofija, Vijesti


- 10:49 - Komentari (35) - Isprintaj - #

srijeda, 29.08.2012.

Solipsizam kao ženski harakiri

Solipsizam je filozofska teorija da je osoba sigurna u postojanje samo svoga uma. Riječ dolazi iz latinskog solus (sam) i ipse (sebe). Solipsizam kao epistemiološki pojam znači da nijedna spoznaja izvan vlastitog uma ne može biti potvrđena. Eksterni svijet i drugi umovi su izvan granica spoznaje, i možda uopće ne postoje osim u našem umu. U metafizičkom smislu, solipsizam produbljuje to u zaključak da svijet i drugi umovi ne postoje - da su to samo figmenti naše vlastite psihe.

Ne postoji niti jedno biće na svijetu koje posjeduje toliku sklonost solipsizmu poput ljudske ženke. Zbog njene uloge čuvara i distributera seksa, moći koja dolazi s time, te činjenice da se vrhunac te moći pojavljuje prije konačnog formiranja psihe, prosječna žena ima mogućnost provesti velik dio života plutajući u oblaku slatkih fantazija. Kada na to dodamo činjenicu da je današnje društvo grozničavo zauzeto pronalaženjem svih mogućih načina kako žene nikada ne bi trpile negativne posljedice svojih izbora, solipsizam danas ima mogućnost postati glavni obrazac doživljavanja svijeta, slično razmaženom djetetu kojemu nikada ne pada na pamet da svijet nije stvoren samo zbog njega. Posljedica tog solipsizma je da žene sve češće i češće jednostavno... nisu u dodiru s realnošću.

1. Moja vagina je vlažna? Kako sad to?

Prvi aspekt je da žene ni same ne razumiju što ih privlači kod muškaraca. Oh, osjećaju da ih neki od njih privlače, ali da im život ovisi o tome, ne bi mogle baš definirati što je to. Mogli bi uzeti za primjer bilo kakvo testiranje, ultimatume i dramu, ili fenomen istodobnog kritiziranja i obožavanja kretenske igre, ali razmotrite ovu ludu situaciju na koju sam nedavno nabasao na Redditu: imamo ženu koja je kao tinejdžerka bila silovana (barem ona tako tvrdi). Prošlo je 15-20 godina i sada je u braku s nekim.

Ako ste pomislili, "i sada je iz nekog razloga opsjednuta time da njen muž javno dokaže da je protiv toga što joj se dogodilo", bili ste u pravu:


To će pokazati tim gadovima.

Na stranu rasprave o silovanju, neću nikada razumjeti ponašanje žena koje manipuliraju svoje muškarce u akcije kojima će im postati manje privlačni. Nema šanse da je njen muž iznenada zakoračio u sretan život gdje je ona još bolja prema njemu zato što je popustio njenom ludom ultimatumu. Kao što gotovo svaka ne-solipsistična žena zna, neke vole biti podređene, a neke dominantne, no muškarac koji je potpuni otirač jednostavno nije privlačan. Nikome. Nikada. Ne, baš nikada.

Analogija ovom aspektu ženskog ponašanja bi bio muškarac koji pomno planira kako bi mogao navesti svoju curu/ženu da se udeblja ili prestane nositi sexy odjeću. Što je, ako se eventualno i pojavi kod najluđih Omega tipova, opet samo gorka racionalizacija njihovog neuspjeha, a ne stvarna želja. Kontrast između situacije iz prošlog i ovog paragrafa samo pokazuje da sve više žena uopće ne razumije kako funkcioniraju njihovi vlastiti mehanizmi privlačnosti.

2. "Muškarci vole samopouzdane, uspješne, sarkastične i teške žene", aka Hrčak deluxe



Iz solipsizma proizlazi možda najvažnije opažanje o ženskoj prirodi koje ti igra može pružiti, a to je svijest o postojanju projekcije. Zaustavimo se na trenutak i razmislimo koje muške osobine privlače žene (stvarno privlače, ne da žene samo kažu da ih privlače):

- Visina
- Dominantnost
- Bogatstvo
- Slava
- Iskustvo
- Snaga
- Nepredvidljivost
- Toplo-hladno
- "Ono nešto"


Sad pogledajmo ove zanimljive slučajnosti koje imamo priliku promatrati u doba oslobođene ženske seksualnosti:

- Žene privlači visina, stoga se natječu u visini (petama) i fantaziraju o tome da je muškarcima bitno koliko je žena visoka (trebali biste vidjeti kakve google pretrage dobivam)
- Žene privlači dominantnost, stoga si one savjetuju da budu autoritativne, dominantne i agresivne
- Žene privlači novac, stoga tvrde da bi muškarci trebali biti privučeni ostarjelim / isluženim karijeristicama. Isto za slavu.
- Žene privlači iskustvo i osjećaju preselekciju, stoga inzistiraju da bi muškarcu trebao biti plus ako je imala 30 partnera
- Žene privlače toplo-hladno i nepredvidljivost, stoga ženski časopisi savjetuju da žena bude misteriozna, nedostupna, koketna i neuhvatljiva (LOL)
- Žene privlači smisao za humor, stoga si međusobno savjetuju da budu sarkastične i zadirkuju muškarce

Naravno, ništa od navedenoga ne radi na muškarcima. Zato to i jest projekcija. Muškarcu će se dići na nju ako je dovoljno lijepa ili se neće dići ako nije, i to je kraj priče. No objasnit ću vam koji me je vrag spopao da pišem o filozofskim aspektima ženskog uma. Jeste li spremni na veliko otkrivenje?

...3... 2... 1...

Primjenjujući sve stvari za koje solipsistične žene smatraju da ih čine privlačnijim ili prakticiraju, TI kao muškarac možeš postati drastično privlačniji suprotnom spolu.

Žene ti već daju sve odgovore koji ti trebaju. Ako si ikada u igri zastao i ne znaš kako dalje, zapitaj se: što bi učinila žena? (WWWD - What would a woman do?) Učiti iz ženskih akcija nije samo promatrati kakve muškarce odabiru, već i što si međusobno savjetuju. Recimo, ovdje sam uzeo nekoliko pravila iz slavne knjige za žene "The Rules", i samo obrnuo spol. Primjetite kako su svi savjeti čista, najčistija, dvostruko destilirana igra:

- Pravilo #1: Budi drukčiji od svih
- Pravilo #3: Ne bulji u nju i ne pričaj previše
- Pravilo #5: Ne zovi je i rijetko uzvraćaj njene pozive
- Pravilo #6: Uvijek prvi prekidaj razgovor
- Pravilo #7: Ne prihvaćaj vikend za spoj ako ste taj tjedan već bili vani
- Pravilo #11: Uvijek budi onaj kome se žuri da ode sa spoja

I da dodam još jedno svoje pravilo:

- neka žena se žali zašto ne želiš nešto učiniti za nju ili ne želiš biti s njom? Ignoriraj i podijeli njenu poruku / mail s prijateljima da se malo nasmijete. Win-win.

Zašto bi žene na sebi projicirale sve ono što vole kod muškaraca? Gotovo kao da.... pssst..... dođi bliže... gotovo kao da ti pokušavaju pomoći.

Oznake: racionalizacijski hrčak, seksualne preferencije, žene, filozofija, solipsizam


- 19:43 - Komentari (19) - Isprintaj - #

petak, 01.06.2012.

Zašto je Igniss oštriji prema ženama?

TN piše:

@Ignissblog jesi ti zenomrzac? pitam onako usput... jako si ostar prema zenskom rodu... :))

(+ još stotinu varijacija ovog pitanja otkad blog postoji)

Ta tvrdnja pomalo vara: nisam oštar samo prema ženama. Napregnut ću vijuge i navesti neke od skupina prema kojima sam oštar:

- Feministicama (moderni feminizam trećeg vala)
- Bijelim vitezovima (muškim modernim feministima)
- Beta i Omega muškarcima (koji racionaliziraju svoje stanje i odbijaju nešto poduzeti)
- Igroskepticima (oba spola)
- Ženama koje se žale na (ili racionaliziraju) neuspjehe na seksualnom tržištu
- Bezobzirnim igračima (koji se***kaju da su vođeni isključivo ljubavlju, iako je moj srednji prst društvu podržavati ih)


Woops, uhvatili ste me! Stvarno jesam oštriji prema ženama. Mea culpa.

Molim vas za oprost :(

Mogao bih sad pisati o razlozima oštrine prema prvo-navedenim skupinama (samo bi moderni feminizam i Beta/Omega muškarci zauzeli nekoliko stranica), no pitanje se odnosilo na žene općenito.

Kao prvo, moram biti oštar kako bi me se shvatilo ozbiljno. Ako zamotam sve što imam reći čak i u najfiniji sloj čokoladnog "ne želim povrijediti ničije osjećaje", moje poruke će se utopiti u moru "samo budi svoj" bullshita koji vlada današnjijm medijima i časopisima. Status ovog bloga kao "brutalno istinitog", "nezavisnog" i "iskreno realnog" (hvala mnogim čitateljicama koje su mi napisale to i više ( <3 ) otoka u moru tih gluposti je nešto što je bilo vrlo teško postići.

Kao drugo, iako pišem "brutalno istinito", to se odnosi na žene općenito, a ne na pojedinačnu ženu s nekim slučajem koji mi je podastrla. Ne namjeravam nikome napisati "zaslužuješ da te XYZ prevario i ostavio" jer bi to bilo jednostavno nerazumno okrutno. O ovome ću još pisati drugi put, no empatija je nešto rezervirano za pojedinačne slučajeve. Nijedan pojedinačni slučaj sam po sebi nije neshvatljiv ili neoprostiv - takvim postaje samo kada se razmnoži i prijeđe u "društvenu pojavu" s tisućama ili milijunima pojava ili medijskom pozornošću. Ili, da obrnuto parafraziram Staljina:

Jedno djelo je razumljivo, milijun djela je katastrofa.

Kao treće, i najvažnije, sada ću parafrazirati Spidermana (da, Spiderman je veća ličnost od Staljina belj):

S velikom moći dolazi velika odgovornost.

Žene, kako sam već naveo, su biološki vrijedniji spol. To znači da su žene, čak i u doba kada nisu imale neke posebne slobode, svejedno imale velik utjecaj na ponašanje muškaraca - direktno u onim slučajevima kada su mogle same izabrati partnera (predvodnik, najsnažniji, najsigurniji zaštitnik, etc), i indirektno kroz kulturu i kulturne utjecaje poput kavalirstva. Nije nikakva slučajnost da je kavalirstvo u prošlosti bilo "misao vodilja" puno većem broju muškaraca nego danas kada je zakonom naređeno i institucionalizirano: muškarci su od malih nogu znali da su njihove šanse za pronalazak žene (čak i kroz ugovoreni brak) puno manje ako nemaju vlastitu kuću, ili ako su lijenčine, probisvijeti ili kriminalci. A žene, koje tada nisu kulturom imale ostvarene uvjete za samostalan život, su znale da imaju ogroman interes u tome da se ne udaju za takvog tipa, isto kao što su znale i njihove majke i obitelji.

Čak i bez elementarnih građanskih sloboda, žene su imale priličan utjecaj na oblikovanje onoga što smatramo poželjnim muškim osobinama. U današnje doba, kada više niti jedna žena (u modernom svijetu) ne može biti prisiljena na brak ili ostanak u braku, sama bira sve svoje seksualne partnere, i sve muškarce s kojima će ostvariti ikakav prisniji kontakt uopće, ocjenjujući njihove osobine koje joj se sviđaju ili ne sviđaju. Čak i kada napravi nešto loše, i društvo i zakoni su na njenoj strani. Moć prosječne žene je od razdoblja osnovne emancipacije pa do danas doživjela streloviti uzlet, do te mjere da ako današnji muškarac nema neku teško dokučivu osobinu koju žene smatraju poželjnom, ima veliku šansu biti anihiliran iz genetskog bazena.

Naravno, ta ženska moć odabira ne traje zauvijek. Kao što sam pisao, ona je tek privremena, i koliko god se seksualno tržište naginjalo kako bi se i najvećim otpatcima omogućio uspjeh, biologija će pobijediti i ta moć će uvijek proći prije ili poslije. No to nas vodi do druge, još važnije činjenice: tu moć, barem na neko vrijeme, ima 99.99% žena. Kao što sam pisao, ženstvenost je dar koji automatski dobivaju sve žene, u kontrastu s muškosti koju nauči tek određeni (i danas sve manji) dio muškaraca. Uz iznimku malog broja izuzetno nesretnih ili izuzetno ružnih žena, to znači da će svaka žena garantirano imati barem 10 godina neprekinute, velike moći odabira. Ako bi to poistovjetili sa igrom šaha, to bi značilo da gotovo svaka žena počinje igru s pločom prepunom kraljica.


Teško je ne biti oštar prema nekome tko izgubi ovu igru.

Sad se možda pitate "da, da, Ignisse, shvaćamo odabir, ali kakve to veze ima s ovom temom?"

Glavni razlog oštrine nije u prijeziru prema nesposobnosti - naposljetku, i ženama se kroz projekciju svaki dan ispira mozak i potiče ih se da postanu "snažnije, muškije, čvršće, nedostupne i nedokučive" (ili koji već vrag), gura im se pod nos neobavezni seks s prvim tipom koji ih uzbudi kao oznaka oslobođenja od okova zle patrijarhije i sl. - sve efekti koji su isti kao da se igraču na gornjoj ploči stalno sugerira da sve te njegove kraljice nisu snaga nego slabost, pa bi ih stoga bilo bolje ne koristiti ili poslati u smrt.

Ne, glavni razlog je u odgovornosti. Kako se ta ogromna većina žena redovito suočava s određenim izborima između različitih muškaraca, ona oblikuje cjelokupnu mušku populaciju i njene osobine. Iako su bezobzirni igrači postojali i u povijesti, tada su činili tek zanemariv dio svih muškaraca na svijetu. Događaji iz modernog doba - pojava igre i igrača u sve većim brojevima - samo su prilagodba ženskim preferencijama, i iako im se muškarci prilagođavaju, samo žene imaju moć promijeniti stanje. Dokle god se te preferencije ne vrate u oblik pogodan civilizaciji, svi problemi na koje se žene danas žale će nastaviti bujati kao gljive poslije kiše, a ja ću ih nastaviti kritizirati.

Oznake: žene, igniss, filozofija


- 13:50 - Komentari (12) - Isprintaj - #

utorak, 27.03.2012.

Opća filozofija (Arhiva)

Opća filozofija:

Ljubav je najljepša stvar na svijetu
Kako se naš um poigrava s nama
Nevezane misli
"Kako možeš biti igrač i vjerovati u ljubav?"
Samo nastavi
Ljubav s osobom druge religije
Moj problem s varanjem
Nepodnošljiva lakoća okrutnosti
Razmaženost
Zašto je Igniss oštriji prema ženama?
Stvarno? "Homoseksualci trebaju imati pravo na brak i posvajanje djece"
23 vs. 33
Moć mentalnih trikova
Teorije zavjere (Prvi dio - Seksualno tržište)
Teorije zavjere (Drugi dio - Na rubu znanosti)
Kakve žene Igniss voli?
Penis kao oružje masovnog uništenja
Otvoreno pismo mojoj hipotetskoj djeci
Što je to romantika?
U ime cirkusa
Umijeće debatiranja
Najboljih 20 članaka u 2013. godini
Intervju sa Živim zidom
Maslowljeva hijerarhija potreba objašnjava zašto smo sve nesretniji
Vječna impotencija nepopustljivog slobodarstva
Ne možeš zbuniti Trumpa: Kako se probudio imunološki sustav SAD-a

Oznake: filozofija, znanost, povijest, ljubav, politika


- 12:56 - Komentari (0) - Isprintaj - #

srijeda, 09.11.2011.

Stvarno? "Ljubav je sve što je bitno"

Postoji jedna fraza (osim "samo budi svoj") od koje ispaljujem na živce: netko kaže "Moja (žena/djevojka) nije zgodna, ali voli me." I netko drugi doda: "Hej, ljubav je sve što je bitno."

Da budemo precizni, ovo je vjerojatno istina za muškarce čija je partnerica na nekoj određenoj razini ljepote. Ako te pogled na nju može uzbuditi (ili "podići" da ne upotrebljavam sad gore izraze), onda je ljubav prilično dobar dodatak. Ali žena na koju se misli u pitanju ili je zamišljena od tog pitanja izgleda otprilike ovako:


I'd hit it. Tko ne bi?

Isto se pojavljuje i u raspravama o novcu. Netko će spomenuti "nemam baš neku plaću, ali volim svoj posao" i, istog trena se netko slaže: "Da, sreća je sve što je bitno." Ovo je isto u redu ako imaš neku određenu razinu primanja: kad se ne brineš kako ćeš platiti svaki račun, sreća je stvarno predivan dodatak. No znate one filmove tipa American Beauty, gdje čovjek napušta karijeru koja ga ne ispunjava kako bi maksimalno iskoristio svoj život? Nakon što to učini, svejedno se vraća u kuću koja izgleda ovako:


Yep. Ovo će ti kupiti 3000 kn/mjesec.

Ovo viđam u dva konteksta:

a) projekcija nekoga tko je, svojim zaslugama ili ne, "uspio u životu" i iskreno nema pojma o tome da postoje i drukčiji ishodi. Ovo je kao kod slavne Marie Antoinette i izjave koja joj se često nepravedno pripisuje (povijesni izvori ne bilježe takvu izjavu, već je ona primjer "novinarskog klišea", ali to je tema za neki drugi dan): "(Ako nemaju kruha), neka jedu kolače" ("Qu’ils mangent de la brioche"). Osoba jednostavno nije svjesna da nisu svi postali dobitnici genetske lutrije, ogromnog nasljedstva ili jednostavno slijepe sreće zbog koje je netko naletio na svoju srodnu dušu. Isto tako, čovjek se osigurava da neće biti proglašen za nekog plitkog kome je bitna ljepota.

b) racionalizacija ili kiselo grožđe nekoga tko nije imao sreće ili je zbog svojih loših odluka u poziciji da nema baš ništa. Ako je nekome jedina opcija ili celibat ili baš samo dno bačve, rijetko će to priznati. Umjesto toga je lakše reći da je ljubav sve što je bitno, i postaviti stvar kao da ljubav nije nešto što se rađa s vremenom, nakon što su nekoga prvo privukle druge osobine u partneru (ljepota, pamet, brižnost, što god). Budući da ljubav nikada ne nastaje kao instantna, izolirana pojava (čast i čestitke iznimkama), to čini cijeli paket nečim čemu čovjek ne treba težiti, već će mu pasti u krilo. A budući da neće, trenutno stanje je pretvoreno u vlastiti, superiorni izbor.

E sad, nemojte krivo shvatiti da ne mislim da je ljubav bitna. Naravno da je bitna. Ali to je konačni vijak koji sjeda na vrh kompliciranog mehanizma i drži ga zajedno. Ako tog vijka nema, cijeli mehanizam će početi titrati, sve više i više sa svakim okretajem, i ubrzo će se raspasti. Zato je vijak bitan - ali on nikada ne stoji sam. Tvrditi suprotno je grub bijeg od realnosti.

Ne bi li bilo prikladnije priznati da je čovjeku potrebno sve (u umjerenim količinama) i koncentrirati se na najbolji put do ostvarenja tih želja?

Oznake: projekcija, racionalizacija, muški hrčak, filozofija


- 17:09 - Komentari (19) - Isprintaj - #

srijeda, 05.10.2011.

Kako se naš um poigrava s nama

"Kapitalna je pogreška teoretizirati prije nego imaš podatke. Nerazumno počinješ svijati činjenice da odgovaraju teorijama, umjesto teorije da odgovaraju činjenicama."
- Sherlock Holmes, Sir Arthur Conan Doyle, Skandal u Bohemiji (1891)

Ključna postavka mnogih teorija (ponekad i Igre) je da su ljudi racionalna bića koja djeluju po razumno kako bi ostvarili maksimalnu korist. U stvarnosti, ljudsku vrstu bi se moglo nazvati "sposobnom za racionalnost".
Zbog naših velikih mozgova, sposobni smo za duboke i kreativne analize, no isto tako i za djelovanje isključivo po instinktu vezanim za gene i biološke nagone. No kada se dogodi takav slučaj, "racionalni" mozak se ne može jednostavno isključiti i prestati funkcionirati dok nas ne vodi na takav način. U nedostatku logičnih motiva i objašnjenja, stoga ih stvara sam kako bi se djelovanje prilagodilo s objašnjenjem. Ovo se naziva "obrambenim mehanizmima psihe".


Prikaz Freudovog odnosa svijesti i podsvijesti

Da se razumijemo, obrambeni mehanizmi psihe nisu nešto nužno loše. To je alat kojim se branimo od boli, razočaranja i tragedija. Dok smo pod njegovim štitom, možemo skupljati snagu za trenutak kada će problemi postati preveliki da bi se obrambeni mehanizmi mogli nositi s njima. U tom trenutku se s problemima suočavamo, a njih šaljemo na odmor.

Obrambeni mehanizmi, uz sve svoje koristi, su neprijatelji učenja na greškama i iskrenog samo-ispitivanja. Obrane postaju nezgodne u trenutku kada prijeđu svoje granice i počnu stvarati dodatne probleme same zbog sebe. Ponašanje postaje automatizirano, s obranom kao prvim odgovorom na sve negativno što nam se može dogoditi, a nerazumnu količinu psihičke energije trošimo na održavanje obrane umjesto rješavanje problema.To vodi beskonačnom nastavku ciklusa, novim problemima od kojih se treba braniti, itd.

Neke vrste obrambenih mehanizama, s primjerima iz ljubavnog života:

Premještanje: premještanje neugodnog osjećaja u drugi kontektst. Npr., naljutio nas je šef na poslu, ali ne možemo se svađati s njim jer ćemo dobiti otkaz, zato idemo doma i istresamo se na partneru/djeci. Ili obrnuto.
Primjer: "Zašto si danas i ti takav prema meni?"

Sublimacija: pretvaranje neugodnog osjećaja u drugi, korisniji oblik - zdrava vrsta premještanja. Naljutio nas je šef na poslu pa idemo u teretanu i tamo lupamo po vrećama. Netko je izgubio dijete u prometnoj nesreći i pokreće kampanju za prava djece u prometu.
Primjer: Živcira me partner/ica pa pišem blog o tome kako riješiti probleme s njim.

Racionalizacija: najpoznatija vrsta obrambenog mehanizma, poznata i kao "kiselo grožđe". U poznatoj Ezopovoj basni, lisica je vidjela grožđe na grani i htjela ga pojesti, ali bilo je previsoko, i kada je shvatila da ga ne može doseći, otišla je s riječima: "Glupo grožđe! Ne treba mi, vjerojatno je ionako kiselo."

Nepoželjne događaje se retroaktivno objašnjava kroz racionalna ali lažna objašnjenja kako bi subjekt i od sebe i od drugih skrio istinske uzroke, makar oni bili i sasvim slučajni. Do racionalizacije dolazi kada ljudi otkriju da su njihove akcije i njihove riječi ili uvjerenja različiti, pojava koja se naziva kognitivni nesklad. Budući da kognitivni nesklad uključuje i osjećaje krivnje i žaljenja, racionalizacijom se te osjećaje blokira.
Primjeri: "Jednostavno se dogodilo."
"Nisam je prevario, naša veza je ionako već završavala."
"Udala sam se za nasilnika, ali svejedno ću ostati s njim jer je dobar čovjek."
Distorzija vremena.


Nikada ne podcjenjujte ogromnu moć racionalizacije. Kao najčešćem obrambenom mehanizmu, "kiselom grožđu" su podložni čak i ljudi s amnezijom. Da, dobro ste pročitali. Čak i onaj tko se uopće ne sjeća izbora koji je napravio će ga poslije opravdavati.



Negacija: najjednostavnija vrsta obrane. Subjekt negira sve činjenice koje mu ne odgovaraju.
Primjer: "Vidio sam je da se ljubi s drugim, ali to je bilo samo jer je njemu bio rođendan."
"Moj muž spava zagrljen s golim mladim ženama u istom krevetu, ali to je samo zato što im želi pomoći da isprave leđa." (ne, ovo nije izmišljeno. Hint: Gandhi)


Represija/supresija: uništavanje sjećanja. Sjećanje se može eliminirati nekim mentalnim tehnikama, poput hipnoze. Problem je u tome što to uklanja sjećanje iz trenutnih misli, no ne iz podsvijesti, zbog čega postaje još moćnije i više utječe na naš život nego da smo se sa sjećanjem suočili, makar to značilo par sati/dana intenzivne boli.
Primjer: ljudi koji se poslije teškog prekida upute na neoprezni niz seksualnih avantura, istog trenutka skaču u novu vezu samo da ne budu sami, etc. Ironično, to samo produbljuje problem.

Hipoteza pravednog svijeta: tendencija ljudi da vjeruju da je svijet u osnovi pravedan i da se neobjašnjive nepravde mogu objasniti racionalnim razlozima, ili "sve se događa s razlogom". Znanstvenici su ispitanicima prepričali priču o interakciji muškarca i žene. Priča je bila sasvim identična osim kraja, kada je u jednoj varijaciji priče muškarac silovao ženu, a u drugoj je zaprosio. Subjekti oba spola su se velikom većinom složili da je ženino (identično) ponašanje kroz priču dovelo do tog (različitog) rezultata.

Hipoteza pravednog svijeta ima veze s našim vlastitim osjećajem sigurnosti. Čovjek koji je u kontroli nad vlastitim životom se u pravilu osjeća sretnije od onoga tko nije. Stoga naknadno pronalaženje uzroka pomaže da se stvori osjećaj neranjivosti: recimo, teorija da se plaćena ubojstva događaju samo ljudima koji su bili u sumnjivim poslovima. Ako potencijalna žrtva izbjegava neprikladno ponašanje, sigurna je da joj se to nikada neće dogoditi i manje je ranjiva.
Primjer: "Marijanin muž je zaslužio da ga Marijana prevari jer je možda i on nju varao kao pomorac."

Također usko povezano s vrlo raširenim Jednoitisom, gdje subjekt krivi sebe za tuđe propuste i želi se promijeniti kako bi se riješio neke umišljene mane.

Oznake: racionalizacija, racionalizacijski hrčak, filozofija, znanost


- 12:36 - Komentari (22) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Dijeli pod istim uvjetima.


Voljeli biste da obradim neku temu ili trebate pomoć s ljubavnim problemom (za oba spola)? Komentirajte/ pošaljite na: ignissblog(na)yahoo.com
Ako ne napišete drugačije, prihvaćate mogućnost njegove prezentacije na blogu. Vašu adresu, sliku, ime i detalje NIKADA NEĆU OBJAVITI.
Na isti mail zatražite dozvolu za prenošenje članaka.


Klikom na gumb ispod otvarate PayPal prozor za donaciju Ignissu.

Molim donirajte jedino ako osjećate da vam je moje pisanje znatno promijenilo život na bolje i želite se zahvaliti i ovim putem. Nemojte donirati kao političku poruku, naknadu ili motivaciju za privatni savjet, ili kupnju knjige alternativnim putem.


Na lijevoj strani prozora možete unijeti iznos (u USD), a na desnoj poruku uz donaciju.

Unaprijed hvala!

Podržite Igniss blog i postanite pokrovitelj na Patreonu