Igniss - Gdje politička korektnost odlazi umrijeti.
Najpopularniji sadržaji:
Jesi li Alfa? (Test za MUŠKARCE) | Jesi li Alfa? (Test za ŽENE) | Kako vratiti bivšu / bivšeg | Prvi poljubac | 6 stvari kojima možeš baš sada postati bolji zavodnik | Za žene: obrana od kretena | Je li visina bitna? | Cure koje vole kretene | "Al ono fakat! Tvoja pi*ka je super!" | 10 Igrinih zapovijedi
četvrtak, 20.03.2014.
The Painted Veil
|
"The Painted Veil" ("Oslikani veo") je jedno vrlo ugodno ostvarenje i sa stajališta crvene pilule i sa stajališta filmske umjetnosti. Ovaj povijesni film, snimljen u klasičnom stilu prepunom veličanstvenih panorama i bez nasilja ili uzbudljive akcije, bavi se vrlo mračnom temom no istodobno uspijeva ostati inspirativan i pozitivan. Ja ga zovem "melem za dušu". Radi se o mladom liječniku i njegovoj ženi koji početkom 20. stoljeća žive u britanskoj koloniji Shanghai i upućuju se na opasno putovanje u planine u unutrašnjosti Kine kako bi se borili protiv epidemije kolere. Film  je već treća adaptacija snimljena po istoimenoj knjizi iz 1925. The Painted Veil Soundtrack j Gnossienne No. 1 Unatoč ilustraciji koju vidite iz gornjeg videa, ovo nije nikakva patetična romansa. (OD OVE TOČKE POČINJU SPOILERI; AKO NE ŽELITE UNAPRIJED ZNATI RADNJU FILMA, PRESTANITE ČITATI I VRATITE SE KADA GA POGLEDATE. BEZ OBZIRA NA IGRU I SEKSUALNO TRŽIŠTE, FILM JE VRLO LIJEP I VRIJEDAN GLEDANJA) Film počinje u Londonu, gdje mladi bakteriolog Walter upoznaje djevojku po imenu Kitty. Očaran je njome i uskoro je zaprosi, na što ona nakon premišljanja pristaje. Nakon medenog mjeseca u Veneciji, upućuju se u Shanghai, gdje je Walteru dodijeljeno mjesto u ministarstvu zdravstva, u laboratoriju koji se bavi proučavanjem zaraznih bolesti. Ubrzo postaje jasno da su Walter i Kitty dvije potpuno različite osobe koje imaju drastično različite vizije braka: Walter je tradicionalan, tih, introvertiran i pouzdan tip koji nema prevelika očekivanja; Kitty je razigrana i djetinjasta, znatno više zainteresirana za zabave i društveni život, te se udala samo kako bi se makla od svoje obitelji koja ju je gušila. S tim saznanjem, nije nam nimalo čudno da se Kitty ubrzo upušta u nevjeru s vještim vice-konzulom Charlesom, koji je također oženjen. Njena nova idila ne traje dugo, jer Walter nije slijep i ubrzo sazna što se događa. Ovo je prvi prijelomni trenutak filma: Walter čini nešto potpuno nezamislivo današnjim muževima i istog trena je izbacuje iz kuće i želi se razvesti od nje zbog njene nevjere. To što joj je bilo dosadno i što je htjela pronaći sebe mu ne znači baš ništa. Varanje je varanje, nema opravdanja.  "Gadim se sam sebi što sam si dopustio voljeti te. Ali priznajem da je bilo glupo od nas oboje što smo jedno u drugome tražili osobine koje nitko od nas nema." Osim navedenoga, Walter joj daje još jedan ultimatum: Kitty mora s njim otići duboko u planine Kine, gdje će on istraživati uzroke kolere koja je zahvatila obližnja sela. Također joj ponudi da će joj dati razvod bez problema ako se i njen ljubavnik razvede od svoje supruge i oženi je. Ona Charlesu predloži to, no Charles je grubo odbije (nije blesav, zar ne?). I tako je Kitty, bez drugog izbora, i dalje vezana za svog muža i mora se s njim izložiti smrtnoj opasnosti. Dok putuju i smještaju se tamo, on je manje-više ignorira i potpuno joj je prestao romantično ugađati. Iako Kitty isprva radi dramu oko toga, s vremenom se smiruje i zapravo nalazi da je to u njoj probudilo nove osjećaje za njega... Ovdje je strašno zanimljiva paralela s modernim svijetom jedva 150 godina poslije. Nezamislivo je da današnji muž prijeti svojoj ženi koja ga vara razvodom, zato što razvod neće imati nikakve negativne posljedice na nju. Naprotiv, ona će dobiti obožavanje okoline, skrbništvo nad djecom, te biti financijski nagrađena, a ako joj bude stvarao probleme on će biti strpan u zatvor. Stoga nije nimalo čudno da je danas puno češće to da žena mužu prijeti razvodom, a ne on njoj, ili da jednostavno to uradi bez da mu kaže i dočeka ga na gotovs s već ovjerenim papirima. Ova iznimna raspadljivost i asimetričnost braka iz bilo kojeg frivolnog razloga ga naravno svodi na nešto što nije bitno različito od obične "dugotrajne veze", na lakrdiju onoga što bi trebao značiti. Brak u tradicionalnom smislu više ne postoji, i pogotovo je muškarcima opasna iluzija zavaravati se o tome. Neću vas sada previše zamarati radnjom filma. No iz ovog odlučnog Walterovog poteza, stvari se nastavljaju odmotavati u njegovu korist. Kitty s vremenom počne pokazivati kajanje zbog toga što je učinila i pokušava opet steći Walterovu naklonost malim znakovima pažnje, ljubaznošću i sl, a u slobodno vrijeme pomaže brinuti se za djecu iz sela zajedno sa sestrama iz lokalne kršćanske misije. U slobodno vrijeme razgovara o svojim problemima s njihovim susjedom, misterioznim Waddingtonom koji živi s mladom kineskinjom i ima potpuno drukčiju priču od Kitty i Waltera.  Walter od toga pomalo opet zatopli prema njoj i shvaća da i u ima dobrih osobina i njihov brak se pomalo obnavlja. Ona uskoro ostane trudna, iako na svoj daljnji sram ne zna je li dijete zapravo njegovo. To Walteru pokajnički priznaje; no, prije nego mogu zajedno donijeti nekakvu odluku o tome, Walter oboli od kolere i umre nakon kratke bolesti. Kitty je razorena time, ali odlučna da živi u uspomeni na njega i popravi stvari koliko može. Kada se nakon nekoliko godina vrati u London sa sinom (kojeg je nazvala "Walter") i tamo sretne Charlesa, koji također prepoznaje da postoji šansa da je dijete zapravo njegovo, Kitty ga hladno odbije i na sinovo pitanje tko je to bio kaže: "nitko važan." Film time završava. E sad, znam što mislite. "On joj je oprostio? Nije je htio ubiti zato što možda dijete nije bilo njegovo? Beta!" Pa, nije sve tako crno bijelo. Iako je film realno prikazao dalekosežne posljedice prijevare koje su kada se radi o ženskoj prijevari još gore od same emocionalne boli i nije ih moguće izbjeći ili sakriti, istodobno je i vjerno prikazao "regenerativnu moć ljubavi" (kao i ženstvenosti i ljubaznosti). Osobno ne nalazim nimalo čudnim to što je Kitty, kada je shvatila što je učinila, iskreno se pokajala i odlučila svim silama popraviti stvar, s vremenom uspjela pomaknuti Walterovo skamenjeno srce.  Korijen tog pomaka je dijelom u općoj filozofiji oprosta i pokajanja, no dio leži i u onome što sam opisao kao "temeljni izvor romantike". Mlade, lijepe, ženstvene žene imaju gigantski utjecaj na osjećaje suprotnog spola, i to nije nešto što je nametnuto kavalirstvom ili romansiranom kulturom iz prošlosti. Kada bi se radilo samo o tome, ne bi bilo toliko snažno. Iz te biološki uvjetovane velike moći dolazi i njihova velika odgovornost. Svatko od nas ima svoju viziju što je u ovoj situaciji bilo ispravno i što je Walter trebao napraviti. No ne treba se zanijeti i samo zato što je na kraju oprostio nevjernoj supruzi ga strpati u isti koš s ovim tipom. Dok spomenuti tip moli, puže i poput mužjaka grdobine nema nikakvu svrhu u životu osim da ga mlataraju emocionalne oluje svoje supruge, Walter je povukao crtu, postavio se oštro i odlučno, te na kraju velikodušno odlučio svojim oprostom nagraditi pokajanje. Njegovo poštovanje je trebalo zaslužiti; nije bilo dano samo po sebi. Dakle, ne znam je li to što se dogodilo bilo moralno ispravno i je li bilo vrijedno ulagati u popravljanje stvari koja se ne može potpuno popraviti, no istodobno potpuno mogu razumjeti sve što se dogodilo - s obje strane. Zaključak: 7/10, prilično dobar film Oznake: tjedan filmske umjetnosti, film, filmovi, varanje, brak, povijest, drama test, razvod |
- 10:26 - Komentari (22) - Isprintaj - #
nedjelja, 16.03.2014.
Hitch
Treće izdanje tjedna filmske umjetnosti donosi nam ovaj opušten film iz 2005. godine o Ignissolikom (na prvi pogled) igraču koji se bavi podučavanjem drugih igri. Will Smith sa svojim opuštenim humorom dobro odgovara ovoj ulozi. Njegova priča je tipična: jednom davno, on je bio neugledni, dobroćudni nerd koji je na kozmičku sreću dobio lijepu curu; ona ga je prevarila i to ga je potaklo da nauči igru. Hitch ohrabruje jednog tipa zabrinutog da "nije svoj" zato što se lijepo odjenuo za spoj Početak filma je zaigran, opušten, realan i pozitivan. Hitch poboljšava živote svojim klijentima i uspješno ih spaja s raznim ženama. To je sve lijepo. Nažalost, kao što brzo postaje jasno iz njegovih budućih klijenata, tu se pojavljuju dva problema: 1. Hitch ne pomaže ljudima s igrom općenito, nego kako bi osvojili baš određenu ženu u koju su zaljubljeni. Ovo nije ni realan ni zdrav koncept, iako u kontekstu filma može donekle proći. i 2. Hitch zapravo pomaže i daje savjete samo o ranoj i srednjoj igri (od upoznavanja do poljupca), ne o završnoj. Bez toga je vrlo velika vjerojatnost da će njegovi klijenti kada ih prepusti same sebi poslije nekoliko mjeseci ili godina završiti isto kao što se dogodilo i njemu. (OD OVE TOČKE POČINJU SPOILERI; AKO NE ŽELITE UNAPRIJED ZNATI RADNJU FILMA, PRESTANITE ČITATI I VRATITE SE KADA GA POGLEDATE. IAKO FILM IMA POPRILIČNO MANA, VRIJEDAN JE TOGA)  Sara, druga protagonistica filma i čisto ugodna osoba (iako podložna racionalizaciji i negaciji) Nakon što Hitch uspije pomoći svom klijentu Albertu (koji je beznadan i otprilike niži Beta ili viši Omega) izaći na spoj s bogatašicom Allegrom, Hitch slučajno upoznaje Saru, novinarku za žutu tiskovinu koja se bavi glasinama i izvještavanjem o celebrityima New Yorka. Iako je Sara tipična žena kojoj je potrebna enormna količina igre i živi gotovo stereotipan "cat lady" život, vrlo je simpatična. Nikada ne gnjavi o tome što je sama, drži se u dobroj formi, voli se šaliti sama sa sobom, te je ljubazna prema udvaračima. To je slučajno spaja s Hitchem, kada je on "spasi" od drugog uspješnog (ali napasnog) igrača koji joj se upucava u nekom baru. Nakon toga on nakratko flertuje s njom, koristeći moju omiljenu "meta-igru", te završava razgovor razornom diskvalifikacijom kako bi je zainteresirao za sebe. Igra prepoznata, Hitch! Od ovog trenutka film kreće nizbrdo. Neću sada prepričavati cijelu radnju, već ću navesti samo par najžešćih scena koje pridonose tome: A) Hitch zove Saru na spoj na bombastičan, bizaran i potpuno nerealan način kojem prisustvuju svi njeni suradnici na poslu, gdje je gravitas situacije otprilike kao da ju je zaprosio. Bi li jedan tako umješan igrač napravio tako nešto? Eh, baš i ne. B) Hitch vodi Saru na uzbudljiv i originalan ali užasno "try-hard" spoj koji isto nitko normalan ne bi smislio C) Hitch odbija pomoći jednom klijentu zato što je kreten koji samo želi prasnuti jednu ženu koja mu se ne javlja (a koja je Sarina prijateljica, to će biti važno kasnije). Pravi savjetnici s uvidom u igru ne moraliziraju i ne igraju se bijelih vitezova, te shvaćaju da žene nisu delikatne snježne pahuljice koje treba čuvati od zlih kretena jer nisu sposobne same odlučivati o tome s kim će spavati. Istina, ovaj tip je stvarno prikazan kao psihopat koji ne zaslužuje pomoć iz sasvim drugih razloga, no pouka svejedno stoji.  D) Nakon što Sara otkrije tko je Hitch, ona ga zamrzi zato što je klijent kojeg je odbio ipak spavao s njenom prijateljicom (sluts gonna sloot!), a ona misli da ga je on obučio za to. Taj seks na jednu noć je izveden na tipično klišeiziran i jadan način koji infantilizira žene i njihovu seksualnu slobodu. Sara zbog tog užasnog zločina u obliku neobaveznog seksa napadne navedenog klijenta i udari ga nogom u jaja. Nevjerojatna je količina zgražanja nad igračima koju film smatra realnom. U stvarnosti, saznanje da je netko učio ili podučavao igru nije bomba zbog koje ljudi odmah linčuju osobu, već samo kratkotrajna zanimljivost koju se lako sredi hladnim nastupom i racionalnim objašnjenjem. Uzgred, upravo zbog toga su komične prijetnje "da će me netko prije ili poslije otkriti", kao da bi to imalo ikakvog značajnog utjecaja na moj život. E) Albertova nova cura Allegra ga zamrzi nakon što se u novinama sazna tko je Hitch i da mu je Hitch pomogao. Vidi "D". F) Allegra je zaljubljena u Alberta zato što nije zapravo radio stvari koje mu je sugerirao Hitch, već je samo bio svoj i ponašao se zastrašujuće Beta. Ovo je još nerealnije od ideje da Hitch s par savjeta može Albertu pomoći da je osvoji tako brzo i pouzdano.  G) Film završava debilnom scenom u kojoj Hitch trči za Sarom i izjavljuje joj svoju vječnu ljubav, te se baca pod njen auto kada ona unatoč tome želi otići. Ona na kraju shvati da je i ona zaljubljena u njega i film sretno završava. H) Iako Hitch na kraju filma opet organizira jedno upoznavanje, vraćajući se svojim korjenima, napominje da "nema pravila", tj. da je "samo budi svoj" pristup jedini ispravan. Unatoč ovome, držim da je Hitch i dalje zanimljiv i simpatičan film koji vrijedi pogledati. Zašto? Pa jednostavno: za razliku od Don Jona, koji je pun feminističke propagande i na otrovan i destruktivan način pristupa ozbiljnim društvenim problemima, Hitch je lagan, pozitivan i sadrži dovoljno dobrih lekcija i zanimljivosti da bi mu se oprostilo ulagivanje beta/ženskoj publici i nešto malo moraliziranja. Hitchev svijet je možda pun hrčka, no taj hrčak nije zlonamjeran, samo naivan. Nevjerojatno je da je bilo potrebno samo 8 godina kako bi se filmovi od Hitcha pa nadalje degradirali do otrovne razine koju danas utjelovljuje "Don Jon". To je nesumnjivo krivnja prodora feminizma trećeg vala u društvo. Isti ćemo prijelaz vidjeti u usporedbi dvije poznate serije u nastavku tjedna filmske umjetnosti. Da, vaša omiljena manifestacija produžena je na još jedan tjedan! Iščekuje vas još nekoliko zanimljivih recenzija. Zaključak: 6/10, vrijedi pogledati Oznake: tjedan filmske umjetnosti, film, filmovi, umjetnost, igra, umijeće igre, bijeli vitezovi, spoj, upad, savjeti |
- 21:03 - Komentari (5) - Isprintaj - #
četvrtak, 13.03.2014.
We're Having Sex
|
Današnje izdanje donosi vam američki kratki film "We're having sex" ("Seksamo se") redatelja iz Los Angelesa. Iako biste po naslovu mogli pomisliti da se radi o pornografiji, budite uvjereni da u filmu nema ništa PG 18, te da je vrlo blag u odnosu na popularne uratke koje smo nedavno vidjeli kao što su "Nimfomanka" i "La vie d'Adele" ("Adelin život / Plava je najtoplija boja"). Također, ne treba vas uplašiti to što se radi o američkom filmu; isto kao i najgore, Američki redatelji su snimili i najbolje filmove o igri. Tema filma je raspad ljubavne veze Davida i Kate. Nakon dugog period zahlađenja između njih, Kate mu konačno da ultimatum da se moraju seksati te večeri ili prekidaju. Bilo kako bilo, kliknite i pogledajte film (nažalost nema subtitleova ni na engleskom ni hrvatskom): We're Having Sex from Michael Callahan on Vimeo. Pogledali? Pogledali ali niste sve/ništa razumjeli bez titlova? Nije važno. Film je kratak i nema se što puno spoilati u njemu. Čitajte dalje: Već od prvog trenutka kada David ujutro ušeta u tuš kabinu gdje se trenutno tušira Kate, jasno je da između njih postoji ozbiljan problem. Ona je gola, on je gol, pa ipak njegov ulaz nije ni topao ni erotičan, ni nikakav. Samo se progura pored nje pod tuš bez da je i dotakne ili joj kaže iti jednu riječ. Ona na to uzme spužvu i počne ga trljati po leđima. Kada se on okrene, to nije zato da bi joj dao da mu nasapunja i prsa, već zato da joj uzme spužvu, zagleda se u Kate i dotakne je po spužvom po nosu kao nekakvu šalu. I dalje je nije niti jednom dodirnuo. Kreten? Ne baš. Stvar je kompleksnija od toga. Kroz sljedeću scenu za doručkom saznajemo više o njihovom životu. David i Kate imaju puno zajedničkih interesa i vole raditi tematske večere, gledati Arrested Development ili ići na izložbe. Nažalost, njihov seksualni žviot je mrtav. Kate to očito muči već dugo vremena, dok David to gotovo i ne primjećuje i ne smatra problemom. Kada mu Kate konačno spomene da se nešto mora dogoditi te večeri ili će prekinuti, on na to reagira indiferentno, kao da je njen zahtjev nešto nerazumno i strano: "Zašto ne radimo sve kao i inače?" Ostatak dana prolazi u odlasku u kupovinu, gledanju televizije mini-svađama poput toga što se njemu ne da pomaknuti stol iz vrta u kuću, te kuhanju večere. Za večerom su oboje tihi i neugoda se osjeća u zraku:  David je kontradiktorna ličnost, ali nikako ne i neuvjerljiva. Svojom kombinacijom emocionalne hladnoće i manjka privlačnosti predstavlja klasičan primjer kretenske anti-igre: Beta je, no jedine osobine dobrog dečka koje je prigrlio sebi su pasivnost i malodušnost. Dok je stereotipni Alfa magnetičan i opijajući nauštrb dobrote, a stereotipni Beta ljubazan i miran nauštrb privlačnosti, David je nekako skupio sve najgore s obje strane. Ne možemo reći da je zao ili loš, no ako ima dobre namjere, one su duboko zakopane. Takav tip muškarca iznimno je rijedak, ali ipak nije nemoguć. Takvi moraju napraviti radikalne promjene ili će pojesti sami sebe. Uzevši u obzir te njegove osobine, jedina nerealna stvar je da uopće ima curu, pogotovo curu razumno dobrog izgleda. Njegovo samopouzdanje je vrlo nestalno, i iako općenito visoko, usmjereno prema potpuno krivim područjima. Nakon večere, čini se kao da je David pronašao tračak inicijative u sebi; sjedne s njom na kauč i na gitari svira neku pjesmu koja im se oboje sviđa. Iako su njegovi napori titravi, te se osjeća da tu nema velike kemije, to je ipak dovoljno da se nasmiješe, ona se privije uz njega i oni se polako opet počnu ljubiti. I nakon malo awkward dodirivanja pri kojemu on više tapka po njenom ramenu nego što ga mazi... David ustane s kauča i kaže... "hajdemo gledati seriju". Ozbiljno, "hajdemo gledati seriju"? Kao što vjerojatno znate, ja sam sklon u većini slučajeva okriviti ženu zbog: A) Ponašanja poput kuje (bivanja nekvalitetnom) B) Bivanja kvalitetnom ali odabirom totalnog kretena C) Oboje Ovo nije niti jedan od tih slučajeva. Za to što on radi nema nikakvog opravdanja. Njoj se evenntualno može malo prigovoriti da gnjavi, ali nitko ne može reći da nema osnovu za to ili da pretjeruje. Kate je očito povrijeđena time i ostane na kauču razgoračenih očiju. Koji se vrag upravo dogodio? Ustane i počne ga moliti da nešto poduzme, te se na njegovo opće zaprepaštenje skine samo u gaćice i grudnjak. On na to napokon reagira emocionalno, no ne na očekivani način: počne joj plačljivim glasom prigovarati da ona "uvijek uništi stvari" i da "zašto ne mogu jednostavno gledati seriju".  Nakon što se Kate rasplače i ode u drugu sobu, njega to pogodi i on krene za njom i počne je ljubiti. Nakon minutu vrlo slabe predigre, spuštaju se na krevet i upuštaju u najgori, najneugodniji, najbeživotniji spolni čin koji sam ikada vidio. U osnovi, David se samo bacaka po njoj cijelim tijelom poput ribe koja se guši (umjesto da samo miče svoj pelvis) i gunđa nešto u jastuk, te svrši za minutu. Iako to samo po sebi nije toliko strašno, u kontekstu njihove veze koja je samo čekala završni udarac je to poput atomske bombe. Nakon što se konačno makne s nje i kaže "baš je bilo dobro", Kate ima potpuno ošamućen, udaljen izraz lica. Jasno je da, iako se tehnički jesu seksali, njihova veza nema nikakvu budućnost i samo je pitanje vremena kada će je napustiti, naći drugoga ili oboje. I ne mogu je nimalo kriviti zbog toga. I time je film završio, rekavši u 12 minuta više nego što neki kažu u 120. Ostao sam ošamućen:  Gledati ovaj film bilo je vrlo ugodno jer je dobro snimljen i jer je zastrašujuće realan, što je danas vrlo rijetko. Ipak, njegov prikaz likova (točnije, muškog lika) me ostavio razjapljenih usta. Što sam to upravo pogledao? Gledanje svemiraca iz galaksije Andromeda izazvalo bi mi veći osjećaj familijarnosti nego ovaj film. David mi kao (ponavljam, rijedak ali realan) lik nema apsolutno ništa s čime bih se ja kao normalan gledatelj s kromosomima XY mogao poistovjetiti, pogotovo u klimaksu filma (08:30) kada ga je ona doslovno molila da učini nešto s njom. Ja bih je polegnuo preko stola i ne bih se zaustavio do zore. Zaboga, čak i ako bi mi njeno skidanje iz nekog razloga bilo šok ili ako mu se ne može dići ili ga boli glava, opet bih je barem zagrlio, ili joj pristojno rekao da je lijepa ali da bih htio još malo pričekati ili tako nešto. Nezamislivo je da njenu seksualnu predaju nagrađujem cendranjem što mi ne da gledati Arrested Development. Davidova hladnoća je kao s drugog planeta.  Moja špekulativna procjena zašto je David istodobno i teški Beta i teški kreten? Manjak testosterona, spojen s iskrivljenom idejom o odnosu sa ženama (Madonna-Kurva kompleks). Da nema prvog, on bi je vjerojatno varao ili bi i dalje bio hladan prema njoj, ali svejedno bi je rado obradio u krevetu. Da nema drugog, vjerojatno bi bio ženskast, mekan i jadan i neminovno bi se našao u prijateljskoj zoni, ali barem bi imao ugodan karakter i ne bi ga se moglo optužiti da je kreten. No, stvari su takve kakve jesu. Zašto kažem da je ovaj film realan ako nas ono što do sada znamo uči da žene uopće ne privlače ovakvi tipovi koji nisu ni Alfa ni dobri dečki, pa je stoga i malo vjerojatno da bi Kate uopće bila s nekim ovakvim, a kamoli se toliko trudila oko njega? Jednostavno: zato što unatoč toj nevjerojatnosti uspijeva vjerno prikazati gašenje privlačnosti u ženskoj duši. Primjetite kako se Kate svaki put obraduje kada joj on kaže nešto imalo smiješno, počne svirati gitaru, dodirne je ili kaže nešto što joj daje nadu. Primijetite kako njena privlačnost prema njemu zatreperi poput svijeće na vjetru svaki put kada on pokaže hladnoću i kako se trudi prihvaćati bilo kakvu trunku kemije koju joj on pruža, a njena tolerancija se sa svakim incidentom smanjuje sve više sve dok sasvim prirodno ne usahne. Puno više veza završava na ovakav način (iako ne zbog ovakvih razloga) - sporim, neodlučnim umiranjem koje nije ništa manje bolno od iznenadne svađe i prekida. Ako želiš znati kako prepoznati znakove upozorenja da je njena privlačnost prema tebi u krizi, čak i iz potpuno drukčijih razloga nego onih prikazanih ovdje, ovo je film koji vrijedi pogledati više od jednom. Zaključak: 8/10, preporučam Oznake: tjedan filmske umjetnosti, prekid, film, filmovi, umjetnost, beta, kreten, kretenska anti-igra, seks, testosteron, veza |
- 13:23 - Komentari (17) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 10.03.2014.
"Don Jon" bi mogao biti jedan od najgorih filmova u povijesti
|
Dragi čitatelji, napokon je stiglo vrijeme za ostvarenje onoga što me mnogi od vas pitaju već skoro godinu dana. Dobrodošli u tjedan filmske umjetnosti (skraćeno: tjedan filma), u kojemu ćemo razmotriti neka poznata i nepoznata ostvarenja sedme umjetnosti sa stajališta igre i crvene pilule općenito. Prikladna ilustracija tematskog tjedna:  Izvor slike: Lokisergi (Tumblr) TJEDAN FILMSKE UMJETNOSTI #1: DON JON Don Jon je američka romantična komedi-drama u režiji Josepha Gordona-Levitta, koji istodobno igra i glavnu ulogu u filmu. Prije svog izlaska, film je podigao dosta prašine jer je bio percipiran (i pametno oglašavan) kao "film koji proziva i muškarce i žene" i koji se "na inteligentan način hvata nekih važnih društvenih problema". Je li uspio? Prosudite sami. (OD OVE TOČKE POČINJU SPOILERI; AKO NE ŽELITE UNAPRIJED ZNATI RADNJU FILMA, PRESTANITE ČITATI I VRATITE SE KADA GA POGLEDATE. MOJA PREPORUKA JE DA SE NE ZAMARATE TIME) Film počinje scenom u kojoj protagonist opisuje užitak koji nalazi u internet pornografiji. Ima popis vrlo specifičnih elemenata koje porno video mora sadržavati kako bi ga zadovoljio i ulaže prilično energije u pronalazak "savršene" snimke. Hm hm, odakle mi je ovo poznato? Napokon film koji se pozabavio ovim problemom! Iako sam potpuno razumio njegovu percepciju da je bivanje sa savršenom curom ili više njih na savršen način (makar i virtualno) iskustvo s puno užitka, film je dobro pogodio pomalo fatalističku auru ovijenu oko cijelog događaja, iz koje je vidljivo da pornići ipak ostavljaju čovjeka izdušenim i na loše načine. Zatim saznajemo više o protagonistu. Jon Martello, poznat u svom društvu kao "Don Jon" je moderna varijanta slavnog Don Juana i vrlo uspješan zavodnik koji na svakom koraku nailazi na bivše ili cure koje nije nazvao nakon seksa. U životu su mu, kako izlaže tijekom dugačkog monologa, važne sljedeće stvari: "moje tijelo, moj stan, moj auto, moja obitelj, moja crkva, moji dečki, moje cure, i moji pornići". Ovo je malo klišeizirano, no i "Ljudožder vegetarijanac" je imao klišeiziranog protagonista i svejedno bio zanimljiv. Prva naznaka da nešto nije u redu s ovim filmom pojavljuje se već u četvrtoj minuti kada Jon izađe u disko s prijateljima, gdje se oni vrte uokolo gledajući cure i grlato raspravljaju o njihovoj privlačnosti (uključujući i pojedine dijelove tijela poput grudi) na skali od 1 do 10.  Za one koji se pitaju što mi toliko smeta u toj sceni, odgovor je jednostavan: većina muškaraca, bili oni Alfa ili Beta, imali igru ili anti-igru, NE radi takve stvari. U stvarnom životu, igrači ne stoje okupljeni na hrpu i raspravljaju o tome je li neka cura 7-ica, 7.5-ica, "novčić" (eng. "dime") ili "lazanje". Koja je budala smislila ovu scenu? Ukupni rezultat je jednostavno bizaran, kao da su neka feministica ili bijeli vitez koji pate od teškog autizma išli snimati kako zamišljaju život igrača. Riječi jednostavno ne mogu opisati koliko je ova scena retardirana i bolno klišeizirana. Za usporedbu u pet-šest sati koliko sam uokolo šetao s Rooshem, apsolutno niti jedna riječ iz ove scene nije napustila naša usta. Sjeli smo na večeru u fast food, pričali o povijesti, putovanjima i filozofiji, popili po nekoliko pića i napravili 2-3 puta se zaustavili popričati s curama na koje smo naišli. Niti u jednom trenutku nismo blejali uokolo i prepirali se je li neka u našoj blizini 9-ka po grudima i vrijeđali si majke kada se nismo uspjeli složiti. Usput, evo Barbare, cure koja igra veliku ulogu u filmu kao vrhunac ljepote - pardon, "novčić":  Da, to je Scarlet Johannson, u dobi od 29 godina koja je, svi dobro znaju, samo 2 godine daleko od vrhunca ženske ljepote  Mislim, nije da se žalim, ona jest lijepa i zgodna, ali njeno glavno doba bilo je u doba Vicky Cristina Barcelone, kada je imala 5 godina manje. Govoreći o Vicky Cristina Barceloni, taj film je bio prepun životnih scena koje su svi mogli zamisliti da ih zapravo izgovaraju, te koje su imale praktičnu uporabu u stvarnom svijetu zavođenja, koje je bilo prikazano suptilno i u svom svojem bogatstvu. Za usporedbu, evo kako "Don Jon" zamišlja zavođenje: - Jon ugleda curu - Jon razmijeni s njom značajan pogled (mitsko direktno "zavođenje pogledom") - Jon pleše s njom tako da grinda po njenoj stražnjici na plesnom podiju dok ona maše rukama poput pijanog Yetija - Jon se ljubi s njom na kauču - Jon s curom ulazi u taksi ispred kluba i odvodi je doma - Seks! Kvragu, ja svim srcem podržavam brzo zaključivanje, ali takvo blitz zavođenje nije nimalo reprezentativno za ičiji život. Misli li Joseph Gordon-Levitt stvarno da se posjeta disku svodi na odabir najbliže 8-ice, jedan značajan pogled i bam, ova je odmah odlučila da će otići s njim u krevet? To je u najmanju ruku naivno. Nakon što je Jon skupio neku random curu (ne Barbaru), dolazimo do litanije kako pravi seks nije toliko dobar kao seks zato što su mu virtualne grudi draže od pravih, te da mora pružiti oralni seks curi ako očekuje da će ga ona pružiti njem----- čekaj, što??? Da, dobro ste pročitali: po onome tko je smislio ovaj film, žene nikada ne pružaju oralni seks osim ako ne budu prvo same zadovoljene. WTF??? Pa ja nisam neki poseban igrač i i dalje se ne sjećam da sam ikada bio u takvoj situaciji. Nadalje, oralni seks naziva anakronizmom "velika usluga". BEEEEE-TAAAAAAAAAA! Njegov popis prigovora na seks je precizno opisan i tipičan za ovisnost o pornografiji: nezadovoljstvo pogledom, manjak taktilnog osjećaja, mrzi kondome, cure samo žele misionar---- čekaj, što??? (to sam već rekao!) Kao prvo, otkad to cure, pogotovo cure koje si nakon pola sata skupio iz diska, žele samo misionarski (pogotovo "kako bi te mogle gledati u oči")? Kao drugo, zašto je jednostavno ne okreneš u poziciju koja ti odgovara? Ej čovječe, ti si super igrač koji je sposoban dovući bilo koju curu u krevet u roku od petnaest minuta, a ne znaš jednostavno joj reći da se namjesti nekako ili joj narediti da radi nešto što ti se sviđa? Kakav je ovo bizarni svijet? E da, također je nezadovoljan što "svi znaju" da ne može svršiti negdje na njeno tijelo, nego mora u kondom dok je unutar nje. Tko je uveo to pravilo? Pate li svi igrači od tog ograničenja? Zašto jednostavno ne pita? Bog će ga znati. Ova i još mnogo sličnih scena u istom stilu je razlog zašto je Don Jon ne samo zastrašujuće glup film, već i vrlo opasan: po jednu donekle razumnu i realnu točku kako bi stekao određen autoritet pomiješa s dvije-tri totalne gluposti koje nemaju veze sa životom. Takvi toksični savjeti pretenciozno zamaskirani u mudrost su puno destruktivniji po gledatelje nego "samo budi svoj". Uglavnom, Jon nije zadovoljan curama i seksom i nakon što to obavi svake noći se iskrade iz kreveta kako bi gledao pornografiju, što jest prilično patološko ponašanje. Nakon tjedan dana takvog života, stalka Barbaru na Facebooku kako bi ponovno pokušao nešto s njom (jer ga je ona prvi put odbila) i zove je na ručak. Začudo, ona prihvaća, i oni nakon najdosadnijeg i najklišeiziranijeg spoja na svijetu službeno postaju par. No, s jednom napomenom: ona neće s njim odmah spavati, što mu odmah i obznani. Prije nego mu se da, mora izaći s njegovim prijateljima i mora upoznati njegovu obitelj. Koji vrag? Zašto?  E sad, nije samo stvar u tome da je ideja da su dobre cure one koje ne spavaju s nekim dok mu ne upoznaju prijatelje i obitelj (neovisno o tome je li im odabranik totalni kreten) naivna. Ne smeta mi samo to što je ta ideja kao da je netko pročitao moje savjete za žene i iskrenuo ih u lakrdiju koja nema veze s mozgom. Sam način na koji oni "pregovaraju" o tome (on se kroz odjeću trlja o njenu guzu i mrmlja "da, da, može, sve što želiš" jer je previše napaljen) je jednostavno retardiran. Gdje se to u stvarnom životu parovi ovako dogovaraju o nečemu? Ne trebam ni navoditi tipičnu žensku fantaziju o tome kako žensko toplo-hladno ponašanje zapravo uzrokuje to da ih Alfa muškarci počnu cijeniti i poštovati. LOL! Svo ovo vrijeme, Jon redovito posjećuje crkvu, gdje nakon što mehanički izrecitira svećeniku koliko je puta tog tjedna masturbirao, gledao pornografiju i seksao se izvan braka dobije jednako mehanički dodijeljen broj Očenaša i Zdravomarija za pokoru, te ostavi proporcionalnu količinu novca u košarici pored ispovjedaonice. Ova crkva je prikazana toliko nemoralno, isprazno i degutantno da bi nastao skandal da je katolički redatelj na isti način ogadio sinagogu ili džamiju, no pretpostavljam da su neki šovinizmi jednakiji od drugih. Iako nesumnjivo postoje i takve crkve kao crne ovce, ničim se ne navodi da je ova u svijetu koji film predstavlja atipična. Barbara upoznaje Jonovu obitelj, koja je užasno klišeizirana (otac samo psuje i želi gledati utakmice, i sl.) i svidi joj se. Nakon pustih zavrzlama, Jon spava s Barbarom i, predvidljivo, opet je nezadovoljan i poseže za pornićima. Ona ga uhvati kako ih gleda i natjera ga da obeća da to više neće raditi, no on to nije sposoban ispuniti i potajno nastavlja s tim. Ovdje film napušta svaki tračak razuma na kojeg je do sada pretendirao i prelazi u svijet čistog, koncentriranog hrčka bez granica. Na faksu (koji je upisao zato što ga je Barbara nagovorila), Jon upoznaje Esther,  Dobro ste pročitali - po vrhovnoj mudrosti koju dijeli ova magnetična i iskusna žena (priznat ću joj to što nije debela i što ima dugu kosu), ovisnost o pornografiji nije zapravo kemijski poremećaj u organizmu koji se može izliječiti apstinencijom ili masturbacijom bez pornografije tako da se zagušeni receptori dopamina vrate u normalu, već kulturološki poremećaj uzrokovan objektivizacijom žena. Sve što Jon treba za liječenje od pornografije je još pornografije, samo ovaj put obdarene čarobnim emocionalnim zrakama "pravih" danskih glumica, i njegovi problemi će nestati!  Nakon još par neugodnih scena s Esther u kojima ona ispada još više awkward, annoying ili creepy nego što je već ispala, vraćamo se Barbari. Barbara postaje sve nestabilnija i neugodnija, te već otvoreno pokušava kontrolirati Jona. Kada u trgovini on ide kupiti novu krpu za mop za čišćenje stana, ona se obruši na njega da nema šanse da to kupi jer je to ženskasto i nju odpaljuje znati da on čisti svoj stan. Umjesto toga, ona će mu posuditi svoju služavku. Ovo je još jedan primjer u kojemu film uzima istinitu tvrdnju s područja crvene pilule - da u braku muškarci koji rade kućanske poslove u prosjeku dobivaju manje seksa od svojih žena - rasteže je do besmisla - da se ženama općenito gade muškarci koji čiste išta - i ubacuje je u miks samo zato što može. Između svih tih scena nema ni konzistencije ni logike, ali one su svejedno tu. Na vama je ne eksplodirati dok ih gledate. Osobno, meni je malo nedostajalo:  Barbara napokon otkrije da Jon i dalje gleda pornografiju (teško je vjerovati, ali to se događa zato što on ne zna što je browser history ili kako ga izbrisati - još jedan LOL u ovom idiotskom filmu) i prekine s njim jer joj je lagao, što je možda pretjerano ali je zapravo sasvim opravdano. To je bio jedan od rijetkih razumnih zahtjeva koje je ona postavila. On joj usput dobro spočita to što ona obožava gledati patetične ljubavne filmove i čitati patetične ljubavne knjige koje su potpuno ista stvar kao i pornografija, što je zapravo odlična misao koju sam i ja spomenuo u prošlosti. To je jedna od rijetkih dobrih misli u ovoj katastrofi od filma, zakopana u brdu gluposti tako da se ne zna što je što. Nakon što prekinu, Jonova sestra (koja je do sada u svim scenama imala nos zabijen u smartphone i nije rekla niti riječ) se pokazuje vrlo mudrom i govori mu da treba biti sretan jer ga je Barbara samo htjela kontrolirati i preko njega ostvarivati svoje nerealne fantazije o "savršenoj vezi". Ne bih baš očekivao tako razumnu misao od prototipne američke djevojke, ali prihvatit ću mudrost svugdje gdje nađem. Pomalo izgubljen, osamljen i zbunjen, Jon se zatim upušta u malo neobaveznog seksa u autu s Esther. Je li realno da bi tip koji je isprobao na desetke ili čak stotine mladih lijepih cura i čiji su receptori spaljeni od previše pornografije u kojima je gledao tisuće mladih lijepih cura mogao uopće dobiti erekciju za ženu koja mu je i karakterno odbojna i nije uopće privlačna, u stadiju gdje je jedva dobivao erekciju kod žena koje mu već jesu bile vrlo privlačne? Autori filma očito misle da je ta astronomski mala šansa dovoljna za njihove potrebe:  Esther nakon seksa nastavlja sa svojim bizarnim hrčkolikim izjavama. Ona ga također obavijesti da on mora riješiti svoj problem s pornografijom "jer ona tijekom seksa osjeća da je ona za njega zapravo samo objekt", ali zatim dodaje "da joj baš to treba u ovom trenutku". Znači objektivizacija je loša, ali istodobno ti je drago biti objektivizirana? Tko je tu lud? Vrhunac ironije je kada, dok pričaju o njegovoj komzumaciji pornića, ona dok drži joint u ruci kaže: "Bože, pa ti si kao ovisnik. Ne možeš prestati."   Onda imamo scenu gdje Jon prestane gledati pornografiju i masturbirati, no na ispovijedi opet za pokoru dobije (manji) određen broj Očenaša i Zdravomarija. Kada pita svećenika da mu to objasni, svećenik mu zalupi vratima pred nosom. Nezamislivo je da bi se iti jedan svećenik tako ponašao no, kao što smo već vidjeli, danas je klevetanje kršćanstva (i samo kršćanstva) vrlo popularno. Ja uopće nisam vjernik, ali svejedno mislim da je to vrlo ružan dvostruki standard. Nakon što saznamo da je Esther ovakva samo zato što su njen muž i sin poginuli u automobilskoj nesreći prije nekoliko godina (pretpostavljam da je to čini simpatičnijom nego da se razvela, ali svejedno je toliko apsurdan lik da joj ni to ne može puno pomoći), ona se upušta u konačnu fazu Jonovog "liječenja", pardon "učenja emocionalnom vođenju ljubavi": seksaju se na kauču dok je ona odjevena, tako da ona sjedne na njega i duboko diše. Oprostite, ali tantrički seks nije zamišljen baš tako!  Radio sam takve grimase tijekom ove scene da to nije bilo čak ni smiješno (sudeći po Jonovom licu, nije ni njemu). Ovo je već sasvim druga kategorija od one koju sam opisao u 23 vs. 33. Iako nemam ništa protiv starih žena per se i neke bih rado prasnuo, najviše zato što one ako su nešto naučile od života mogu svoje nedostatke što se izgleda tiče donekle nadoknaditi toplinom i opuštenošću, protiv istrošene, nestabilne, moralizirajuće Esther imam puno toga. Film ovdje milostivo završava, no ne prije nego nas nagradi još jednom dozom hrčka opasnom po ljudsko zdravlje: Jonu je sada libido magično izliječen i on ostaje u vezi s Esther s kojom uživa u emocionalnom seksu, te nadodaje da se "ne planiraju vjenčati zato što im oboje to u ovom trenutku ne treba".  Da, mora da je to veći razlog nego to što je ona 20 godina starija. Zaključak: 0/10, jedan od najgorih filmova svih vremena Oznake: tjedan filmske umjetnosti, film, filmovi, umjetnost, igrači, igra, racionalizacija, racionalizacijski hrčak, Crkva, seks |
- 22:59 - Komentari (12) - Isprintaj - #
srijeda, 04.12.2013.
Umijeće debatiranja
|
Ovaj post je indirektno vezan za zavođenje. Naime, voditi ozbiljnu debatu sa ženom o neutralnoj temi će samo ubiti "ono nešto" u vašem odnosu i umjesto toga uvesti sterilnu dosadu. Ako tema nije neutralna, već se tiče vašega odnosa, onda je to još i gore. Ne postoji način na koji možeš racionalnim objašnjenjima uvjeriti ženu da si ti dobar za nju ili da joj se trebaš sviđati. No to ne znači da je debatiranje beskorisno. Jedna indirektna korist je u tome što razvijanje mirnog i staloženog stava koji je koristan u debatiranju koristi zadržavanju istog stava i u zavođenju. Lakše je zadržati okvir razgovora u svoju korist ili se sjetiti savršenog dvostrukog komplimenta ili otvaranja kada je tvoj mozak već pripremljen na traženje pravih replika i asocijacija. No općenito gledano, kada ulaziš u palaču igre, ostavi svoje umijeće debatiranja na ulazu kao musliman cipele pred džamijom. Kako uspješno debatirati? Očito, neka tvoji argumenti budu smisleni, konzistentni i dobro potkovani. Ali način na koji će oni biti prezentirani je zapravo važniji od samih argumenata. Jedna od najvrijednijih lekcija u ovom podučju dolazi iz jednog od mojih omiljenih filmova, "Thank you for Smoking", kada protagonist Nick (koji radi kao lobist za duhansku industriju) objašnjava svom sinu Joeyu svoj posao.  Joey: I, što se događa kada si u krivu? Nick: Pa, Joey, ja nikada nisam u krivu. Joey: Ali ne možeš uvijek biti u pravu. Nick: Pa, ako je tvoj posao biti u pravu, onda nikada nisi u krivu. Joey: Ali što ako JESI u krivu? Nick: Ok. Recimo da ti braniš čokoladu, a ja branim vaniliju. E sad, kada bih ti ja rekao, "Vanilija je najbolji okus sladoleda", ti bi rekao...? Joey: "Ne, čokolada je." Nick: Točno. Ali ne možeš dobiti taj argument. Stoga, pitat ću te: Misliš da je čokolada alfa i omega svih sladoleda, je li? Joey: To je najbolji sladoled; ne bih naručio niti jedan drugi. Nick: Oh. Znači za tebe je samo čokolada, zar ne? Joey: Da, čokolada je sve što mi treba. Nick: E, pa meni treba više od čokolade. I kad smo već kod toga, treba mi i više od vanilije. Vjerujem da trebamo slobodu i izbor kod našeg sladoleda i to, Joey Naylor, to je definicija slobode. Joey: Ali to nije ono o čemu pričamo. Nick: Ah, ali to je ono o čemu JA pričam. Joey: Ali... nisi dokazao da je vanilija najbolja. Nick: Nisam ni morao. Dokazao sam da si ti u krivu, a ako si ti u krivu, onda sam ja u pravu. Joey: Ali i dalje me nisi uvjerio. Nick: Zato što mi nije cilj uvjeriti TEBE. Cilj mi je uvjeriti NJIH (pokaže rukom na prolaznike). Vjerujem da vam je već puna neka stvar referenduma, ali to je aktualan i elegantan primjer na kojemu se može pokazati umijeće debatiranja i razoran efekt koji ima njegovo prisustvo ili odsustvo. Tijekom promotivnog razdoblja prije referenduma, strana "protiv" usmjerila je sve svoje snage na dokazivanje kako je ovaj referendum zapravo diskriminacija i kako su svi koji ga podržavaju ili fašisti ili zavedeni da podržavaju fašizam. Naravno, nisu se služili logičkim argumentima, već isključivo emocionalnim apelima i prozivanjem strane "za" na sve moguće načine. Stoga je najjače što su uspjeli argumentirati o referendumu kao obliku fašizma redovito bila jedna od ove četiri tvrdnje, od kojih niti jedna ne drži vodu: 1. Moguće je da će omogućiti druge referendume/zakone u budućnosti koji će stvarno diskriminirati nekoga. Predviđanje budućnosti nije osnovan razlog za prosuđivanje o sadašnjim efektima (pojašnjenje: barem ne ako predviđene pojave nisu istodobno i negativne i vjerojatne). Ovo je kao da ja kažem da ne smijemo dati pravo glasa ženama jer to jednog dana možda vodi do feminizma trećeg vala. 2. Moguće je da će osokoliti pobjednike na nasilje na sljedećim Gay Prideovima. Blaži oblik prvog. Ne vidim indikacije za ovo, budući da je cijela stvar oko referenduma provedena savršeno nenasilno, dapače stranu "za" se fizički napadalo. 3. Da to nije diskriminacija, ovi se ne bi toliko trudili progurati to u Ustav. Ovo je klasičan primjer kružne logike. 4. Da je fašizam za bilo što što je drukčije reći da je drukčije. Godwinov zakon na djelu (Što je neka rasprava dulja, to je veća vjerojatnost da će neka strana ostati bez argumenata i de-facto priznati poraz tako što će drugu usporediti s Hitlerom). Dakle, nitko nije uspio dati imalo smislenu primjedbu zašto je referendum = diskriminacija, a kamoli to objektivno dokazati. No to nije ono što je važno. Ni strana "za" se nije mogla podičiti baš smislenim argumentima. Iako je posjedovanje ispravnih i logičnih argumenata vrlo korisno u privlačenju javnog mišljenja na svoju stranu, to nije ono što određuje ishod, kao što je i vidljivo s naše političke scene. Važno je to da je strana "protiv" i dalje mogla steći simpatije javnosti čak i da nije imala niti jedan argument, samo da je poznavala umijeće debatiranja. Nažalost, nije. Koliko vidim iz svih članaka koji i dalje sipaju žuč i bijes nakon poraznog ishoda referenduma za stranu "protiv", nisu naučili lekciju. A ta lekcija je sljedeća: Glasovalo je 1.436.835 građana, odnosno 37,90 % birača registriranih za izlazak na referendum. Od toga je 65.87% (cca 946 000) glasalo "Za", a 33,51% (cca 481 000) "Protiv". Ukupni broj birača na popisu je oko 3 740 000. Znate li što to znači? To znači da nije glasalo preko DVA MILIJUNA birača!  Napori strane "protiv" bili su potpuno pronašeni. Tih dva milijuna, a ne onaj jedva milijun i pol koji je glasao, su oni koje treba uvjeriti racionalnim pristupom, dobrim stilom i pristojnim izlaganjem. To što protivnici referenduma vide u strani "za" fašiste i oštro ih napadaju je besmisleno jer neće uvjeriti niti jednog od tih tzv. "fašista", a istodobno time čine harakiri jer u očima ostala DVA MILIJUNA ispadaju jednako fanatični i jednoumni kao i svoji protivnici, pa još i gori. To je fatalna greška, jer je upravo ta grupa od DVA MILIJUNA ona koja odlučuje o ishodima referenduma i izbora kroz to može li se donekle poistovjetiti s nekom stranom i dovući se do birališta da joj pomogne. Privući samo 15% (svaku šestu osobu) te grupe bilo bi više nego dovoljno za prevlast. Ali ne, ovi su morali reći ovima što ih ide (umjesto da se jednostavno usredotoče na stvarne rupe, poput činjenice da uopće ne čuva brak i da ga crkva također uništava), morali su pustiti pjenu iz usta, i požnjeli su zasluženo. Paralela s vještinom prepakiravanja, uspješnom prodajom svojih ideja/proizvoda i dojmu moći u ovom primjeru ima neograničeno.   Thank You for Smoking Da je primijenjeno osnovno pravilo debatiranja, opcija "protiv" bi bila svjesna da nije tu kako bi ratovala s mrskim joj "fašistima". Ona je tu kako bi ova DVA MILIJUNA pokazala da ju je vrijedno saslušati i da se njene vrijednosti barem malo poklapaju sa svima njima koji su decidirano između. A trenutno u tome nažalost nimalo ne uspijevaju. To je ono što je omogućilo opciji "Za" da ih razvali s ovolikom lakoćom. Njeni su predstavnici očito bili svjesni da su oči javnosti uperene u njih i da uopće ne trebaju dokazati da će uvođenje definicije braka u Ustav spasiti brak... već samo dokazati da je protivnik u krivu. Oznake: igra, Referendum, filozofija, Vijesti, film |
- 10:29 - Komentari (35) - Isprintaj - #
nedjelja, 20.10.2013.
Filmovi, serije i knjige (Arhiva)
- 00:39 - Komentari (0) - Isprintaj - #
utorak, 20.08.2013.
Cure koje vole kretene 7: Cijena engleskog trona
Današnje izdanje našeg omiljenog serijala vodi nas u Englesku 16.-og stoljeća, gdje je mlada ljepotica po imenu Anne Boleyn postala ženom i kraljicom kralja Henrya VIII-og.  Kralj Henry VIII i Anne Boleyn (prikazani u seriji "The Tudors") Kralj Henry VIII poznat je po nekoliko stvari, najvažnija od kojih je odvajanje Anglikanske crkve od Katoličke i potpuni raskid veza s papom u Rimu. Njegova vladavina ostala je zapamćena kao doba ekstravagancije i okrutnosti. Iako je kralj Henry bio vrlo obrazovan i smatrao se humanistom, vladao je impulzivno i apsolutistički. To je zauvijek pokvarilo dojam koji je mogao ostaviti na povijest kao inače sposoban i odlučan vladar. U doba kada počinje naša priča, Kralj Henry imao je problema s naslijeđem. Sa svojom ženom, Catherine od Aragona, imao je samo jednu kćer. Ostalih pet trudnoća završilo je ili spontanim pobačajem ili djecom koja su živjela od nekoliko sati od dva mjeseca poslije poroda. Iako bi bilo legalno da njegova kćer naslijedi prijestolje, Henry se bojao te mogućnosti jer je to u povijesti već jednom izazvalo dugi građanski rat koji je razorio Englesku. Iako je Catherine po svim povijesnim izvorima bila idealna žena - opisana kao "jedna od najljepših na svijetu", "izvan svake konkurencije u svojoj mladosti", vjerna, obrazovana, skromna i iznimno popularna u javnosti - to sve nije bilo dovoljno da zadrži kraljevu naklonost. Nije jasno je li njegovo nezadovoljstvo kraljicom Catherine bilo inicirano manjkom živog muškog potomka ili njenom starošću i prolaskom ljepote (Catherine je bila 5 godina starija od njega). Bilo kako bilo, njegov Coolidgeov efekt bio je bezobzirno probuđen i eskalirao je iz stalnog varanja, nečega što je radio već dvadesetak godina, u trošenje svog 100%-nog napora u stjecanje razvoda i udaljavanja od sebe Catherine i njihove kćeri Mary. To je dovelo do njegovog prvo suptilnog i zatim otvorenog sukoba s Katoličkom crkvom koji je nakon višegodišnjeg natezanja rezultirao osamostaljenjem Anglikanske crkve.  Kraljica Catherine od Aragona, prva žena Henrya VIII-og Negdje u to doba, mlada (10 godina mlađa od kralja) ljepotica Anne Boleyn, prateći uspon svog oca Thomasa, došla je na dvor kao jedna od kraljičinih pratilja. Nije dugo trajalo dok se kralj nije beznadno zaljubio u nju, no Anne ga je isprva odbila i napustila dvor, izražavajući mu naklonost ali ne želeći biti samo njegova ljubavnica (nekoliko godina prije je kralj već "potrošio" njenu sestru koja bila na glasu kao laka). Moguće je da je ovo posebno napalilo Henrya jer kao kralj nije bio naviknut na odbijanje, što je jedan od rijetkih primjera uspješne ženske igre. Poslije toga, kada je kralj izrazio želju da se razvede od Catherine i oženi njom, pristala je i vratila se na dvor. Proces razvoda je trajao preko pet godina. U međuvremenu je boravila s kraljem u javnosti i provodila vrijeme s njim, iako mu se i dalje nije dala skoro sve do braka. Njen utjecaj na dvoru, iako neslužben, bio je znatno veći od Catherininog: ambasadori su znali da im niti jedan prijedlog neće proći ako ne budu u dobrim odnosima s njom, dok je Catherine čamila zatvorena prvo u svoje odaje, a zatim u odvojenu tvrđavu u udaljenom dijelu Engleske kamo ju je Henry prognao i oduzeo joj sve naslove. Iako je kraljica Catherine otvoreno mrzila Anne, u svojoj nemilosti nije joj mogla učiniti ništa osim prijetiti joj. Jednom prilikom, dok je Anne još bila njena pratilja i nije uživala toliki status na dvoru, kraljica je uočila da Anne nosi skupu ogrlicu i prozvala je: Catherine: Ta ogrlica, tko ti ju je dao? Odgovori mi. Anne Boleyn: Njegovo veličanstvo. Catherine: Baš si skupa.... skupa kurvetina! Anne Boleyn: Nisam kurva... vaša visosti. Volim njegovo veličanstvo. I vjerujem da i on mene voli. Catherine: On je samo zaslijepljen tobom, kao što su muškarci često zaslijepljeni novim igračkama. Ubrzo će vidjeti što si ti zapravo. I umorit će se od tebe... isto kao i od svih ostalih! Ove riječi bile su više proročanske nego što je Anne mogla naslutjeti. S kraljevim prisvajanjem vlasti nad Anglikanskom crkvom i raskidom s Rimom, razvod je postao trivijalna stvar; Anne Boleyn udala se za Henrya 1533. i time postala druga kraljica Engleske. Njihov život je isprva bio idiličan i Anne je rodila kćer, Elizabeth. Iako se moglo pretpostaviti da su i dvor i Henry razočarani izostankom sina, sam Henry ju je uvjerio da je to u redu. Naposljetku, oboje su bili mladi i imat će još djece. No vrlo brzo ju je počeo varati sa svim mogućim pratiljama i služavkama, isto kao što je radio i s Catherine. Ovaj put ni manjak djece ni starost nisu mogli biti izgovor. Jednostavno rečeno, kada je muškarac istodobno i svjetski napaljen i najmoćnija osoba na svijetu, neminovno je da će to iskoristiti za utapanje u moru drugih žena. Anne je isprva prigovarala, ali kao i Catherine znala je da je takvo ponašanje očekivano od kralja. Još bolje od Catherine koja je samo ignorirala mnogobrojne ljubavnice, otišla je korak dalje i dala mu svoju pratilju i rodicu Madge na raspolaganje. Njena logika je bila: ako Henry već mora varati, u redu, ali neka to čini s osobom koja je neće zeznuti ili imati ambicija postati kraljicom kao što ih je ona imala. Ovaj pristup je u mnogo čemu sličan primjeru Monice Belucci, koja je prihvatila da s 50 godina može biti ne znam kako lijepa, ali da će njen Alfa i dalje varati, pa je bolje da prihvati biti u haremu dok god je glavna u haremu. Ovaj odabir - prešutno dijeljenje komadića Alfe s drugima - je uz serijsku monogamiju glavna značajka ženske seksualnosti. I kako se seksualno tržište, pod utjecajem promjene ženskih preferencija, degradira i postaje sve sličnije prehistorijskom obliku, toga ćemo viđati sve više - i to ne samo kod kraljevskih obitelji.  "Znati da će tvoj muškarac uvijek biti tu za tebe važnije je od seksualne vjernosti. Bilo bi bizarno tražiti vjernost od njega ako se nismo vidjeli dva mjeseca. Ne možeš ga pitati što je radio. Pristojnije je i realnije prihvatiti da će biti s tobom kada se vidite. Ne bih ovo nazvala diskrecijom, već elegancijom." - Monica Bellucci, ožujak 2010. Drugi problem kraljice Anne bila je njena vatrena i argumentirana narav. Kao ljubavnicu, to ju je činilo mističnom i privlačnom. Kao ženu, to ju je često dovodilo u sukob s Henryem. Za razliku od prošlih zgoda kada je još bio tjelesno zaljubljen u nju i uvijek bi se trudio udovoljiti joj u svim razumnim zahtjevima, sada mu je postalo svejedno i njene molbe su najčešće završavale ignoriranjem. Njena seksualna privlačnost kao snaga doživjela je fatalan udarac kada je kod druge trudnoće doživjela spontani pobačaj. Između stalnih svađa, razornog djelovanja Coolidgeovog efekta, i ponavljanja Catherininog problema, Anne je spala na tužnu razinu da je morala doslovno moliti Henrya da dođe u krevet s njom. Ipak, kada ga je uspjela nagovoriti, ponovno je zatrudnjela - ovaj put bila je uvjerena da se radi o sinu - i stvari su se privremeno popravile. Svejedno, kralj je nastavio očijukati s ljubavnicama gdje god bi ih našao. Ovaj put je počeo provoditi mnogo vremena s kćeri njegovog prijatelja, lijepom mladom djevojkom 20 godina mlađom od njega po imenu Jane Seymour. Njena prisutnost, pogotovo kada ju je doveo na dvor kao nekada Anne, užasno je živcirala kraljicu. Jedan put je ošamarila Jane nakon što ju je našla kako zamišljeno gleda u privjesak s Henryevom slikom, i prozvala je kurvetinom. Svejedno, budući da je znala koliko je njena trudnoća važna, Anne se potrudila ostati izvan svega toga i izolirati se od svijeta što je više mogla kako bi smanjila stres. Negdje tijekom četvrtog mjeseca Annine trudnoće, Henry je išao na viteški turnir gdje je, kao i inače, sudjelovao u borbama. Ovaj put je tijekom jednog sučeljavanja nesretno pogođen u glavu i bačen s konja. Kraljici su donijeli vijest da je kralj u nesvijesti i da ne znaju hoće li se probuditi. Bez kralja, i ona i njena obitelj, vrlo nepopularni u javnosti, bili bi osuđeni na propast. To je za nju bio strašan udarac, no ono što je dovršilo Annin pad nije bio stres od ozljede njenog muža, već nešto drugo. Čim se osvijestio i oporavio dovoljno za šetnju po dvoru, kralj je otišao zahvaliti se Jane Seymour, vjerujući da su ga je njeni dar i molitve spasili od smrti u borbi. Njegova zahvalnost nije bila samo platonska, naravno, i ubrzo se našao u zagrljaju s njom, mazeći je i uživajući u ponovnom stanju zaljubljenosti. I baš je u tom trenutku naišla Anne.  Pronašavši ih takve, Anne je izgubila kontrolu nad sobom i počela vikati i plakati. To je bio konačni okidač potreban za izazivanje spontanog pobačaja i počela je krvariti. Pregled već prilično razvijenog ploda pokazao je da je dijete bilo muško. Kako je poslije rekao netko na dvoru, "pobacila je svog spasitelja". Opsjednut Jane Seymour i sada potpuno ohlađen od "žene koja mu isto ne može dati sina", Henry je izjavio da je i njegov drugi brak produkt vještičarenja, prijevare i tko zna čega sve ne, te da će uzeti drugu ženu. Kako ovaj put nije bio ograničen Katoličkom crkvom, riješiti se Anne bilo je vrlo jednostavno i pristupio je tome s hladnom odlučnošću. Zadužio je svog kancelara da pronađe dokaze da ga je ova varala, a on je mučio velik broj osumnjičenika sve dok neki u mukama nisu priznali da su spavali s kraljicom i da je varala kralja s barem stotinu muškaraca u te tri godine.  I tako je završila Anne Boleyn. Anne Boleyn razlikuje se od većina žena opisanih u ovom serijalu. Dok je prvih šest slučajeva gotovo premoćno bilo privučeno upravo kretenizmu i brutalnosti zbog njih samih, nju je to odbijalo. Ipak, njena želja za Alfom bila je dovoljno jaka da nadvlada bilo kakav oprez i zaslijepi je tako da ne vidi potencijalno grozne posljedice. Iako mi je strašno žao načina na koji je završila, Anne svejedno predstavlja vrijedan primjer bezumne trke za super-Alfom nauštrb svega ostalog, i pouku da ljepota, vjernost, mladost i čednost ničemu ne služe ako ih pokloniš kretenu. Kao što joj je kraljica Catherine rekla, bilo je neminovno da će je se Henry riješiti jednako bezobzirno kao i nje čim ga prestane zabavljati. No kao što se danas sve češće događa, žene često fantaziraju da su iznad bioloških zakona i da će se onaj napaljeni, moćni muškarac vezati baš za njih. Jer eto, ovaj put je drukčije. Oznake: povijest, prag dominacije, cure koje vole kretene, Engleska, film, varanje, alfa, kreten |
- 15:20 - Komentari (32) - Isprintaj - #
nedjelja, 19.05.2013.
Fatso: Omega svijet
Kada je ovaj film izašao 2008 godine, provukao se ispod radara većine kritičara i, unatoč osvojenoj nagradi na jednom norveškom filmskom festivalu, zapao u mrak zanimljivih ali nepoznatih filmova. Većina koja bi ga pogledala tretirala ga je samo kao urnebesnu komediju sa snažnim seksualnim motivom, nešto poput Američke pite. Malo prostačenja, malo šala na račun masturbacije, malo crtića o penisima i to je to! Još jedan neuspjeli teen uradak! Passe!   Ipak, promatraču koji poznaje seksualno tržište ne može promaknuti iznimna dubina i profinjenost filma. Ispod brda šala o spolnim organima, krije se psihološka drama koje se ne bi posramio niti jedan poznati uradak. Stoga sam, kada mi je ovaj film slučajno dospio u ruke, ostao uistinu zapanjen slojevitom pričom. Rino je debeli, osamljeni muškarac u kasnim dvadesetim ili ranim tridesetim koji pati od kronične sramežljivosti i društvene anksioznosti. Film počinje u supermarketu, gdje Rino ignorira otvorenu kasu kako bi mogao ići na drugu, gdje radi lijepa blagajnica koja mu se sviđa.  Poslije kratkog i neuspjelog pokušaja očijukanja s blagajnicom (u prijevodu: mrmljanja nečeg nerazumljivog i spuštenog pogleda), dobivamo uvid u Rinove fantazije u obliku crtića:  Rino piše stripove u kojima je glavni lik Fatso - debeli, društveno neprihvaćeni humanoid koji, isto kao i po imenu, sliči antropomorfnom nosorogu (iskreno, po meni više sliči svinji). Većina stripova tiče se njegove čežnje za prolaznicama, lijepim (ljudskim) djevojkama od kojih šeće uokolo s trajnom erekcijom, te bijega od policije sastavljene od antropomorfnih pasa koji ga žele uhvatiti zbog "zločina požude" i kastrirati ga. ------------------------------------- SPOILER ------------------------------------- UKOLIKO ŽELITE SAMI OTKRITI RADNJU, OVDJE PREKINITE ČITANJE ------------------------------------- SPOILER ------------------------------------- Zatim dobivamo pogled na Rinov svakodnevni život. Radi kao prevoditelj (preko interneta), stoji zabijen u prazan stan svojih roditelja i svo slobodno vrijeme provodi u gledanju pornografije i masturbaciji. Rino je ovisan o seksu na najpatetičniji mogući način - ne onaj Charliea Sheena, već tako da čim vidi živu ženu dobiva erekciju i trči doma olakšati se. Kao što smo vidjeli, apsolutno je beznadan sa ženama i u životu općenito. Ukratko, on je čisti Omega, nesretno stvorenje čije je postojanje ženama gotovo nezamislivo. Jedino društvo koje ima je Filip, gadljivi tip koji ga posjećuje kako bi mu se hvalio svojim osvajanjima. Filip je "papirni Alfa", arogantan, sebičan i lažljiv, čiji je najviši doseg seks s 50-godišnjom ženom i pričanje o zavođenju koje nema veze sa stvarnošću, no Rino je jedina budala na svijetu koja pije njegove priče. Istodobno uživa zezati Rina i suptilno ili manje suptilno ga podsjećati na to da nikada u životu neće vidjeti pravu vaginu.  Rino dobiva posjetu od svog oca, feminiziranog i nezainteresiranog tipa koji se čini više indiferentan nego sažaljiv prema propalom životu svog sina. Obavještava ga da će dio stana u kojemu živi Rino iznajmiti nekoj studentici. Ta studentica je Malin, vrlo lijepa i živahna plavuša iz Švedske.  Rino nema nikakvih iluzija da će ikada moći išta s njom, unatoč povremenim šalama oko toga s Filipom, no čim ona ode na posao radi jedinu stvar koju zna: ode u njenu sobu i kopa po njenom donjem rublju. Njegov izuzetno creepy način "upoznavanja" pridošlice čak i nije toliko seksualan koliko znatiželjan: jednostavno nikada nema pristup ženi od krvi i mesa, i njene hulahopke gleda kao da su s drugog planeta. Toliko je zaokupljen da ga zamalo uhvate Malin i njena kolegica s posla koju je dovela da joj pokaže stan. One ga, prepoznajući njegov potencijal za pružanje bezazlene zabave, navečer zovu da sjedne između njih i priča s njima, što je pozicija u kojoj izdrži tek pola minute prije nego mora pobjeći u svoju sobu. Po noći ga budi zvuk seksa iz druge sobe: Malin je već prvu noć dovela nekog "dečka", nekog nabildanog i agresivnog alfa tipa. Sljedeće jutro, Filip mu donosi Fleshlight (umjetnu vaginu) koji je ukrao od negdje i nudi mu ga na prodaju. Kada se prilikom pregovora pojave Malin i njen dečko, Filip se pravi faca pred njom i pretvara se da je Rino kupio Fleshlight njemu, te da njemu to apsolutno ne treba, kako bi osramotio Rina i uzdigao sebe. Ozbiljno se posvade, a nakon toga se Rino počinje svađati i s Malin, tvrdeći da mu radi nered i smeta ga. Ipak, navečer zajedno gledaju televiziju, i Malin mu kaže kako "obožava pametne dečke" i kako je "inteligencija jako seksi". Zatim se napola ispruži po Rinu i zaspi tako, koristeći ga kao velikog, slatkog, bezopasnog plišanog medvjedića. Rino, razniježen prvim ženskim dodirom u mnogo godina, odmah počinje maštati u njoj, te zatim odlazi u sobu i prepušta se čarima Fleshlighta. Sutra Malin i njena kolegica zovu njega i Filipa u park na piknik. Filip isprva odbija, praveći se da je to nedostojno njega, no Rino ga ostavlja i odlazi u park na druženje. Unatoč svojoj anksioznosti zbog koje sjedi pet metara daleko od grupe i ponaša se kao na intervjuu, ostavlja dobar dojam na društvo, pogotovo muško, koje cijeni njegovu dobrodušnost, neobičan smisao za humor i znanje nekoliko jezika.  Društvo se usput dogovori s njim da Malin sutra navečer organizira party u njegovom stanu. Potaknut nadolazećim događajem, Rino kupuje sportsku opremu i proteine, hvaća se vježbi i trčanja (unatoč stalnoj paranoji da je sve beznadno) i sređuje se za navečer tako što oblači odijelo i stavlja kontaktne leće. Iako se nije tjelesno promijenio, razlika je gigantska. Umjesto debele, neprivlačne kreature, doima se kao punašan, živahan intelektualac sa zgodnom frizurom. Dok mu pomaže srediti se, Malin ga iz zezancije ili podrške kratko poljubi u usta, na što on ostane totalno zabezeknut.  Na zabavi se nakratko pojavljuje napušeni i pijani Filip koji pokušava napraviti skandal vrijeđanjem Rina zbog pokušaja sređivanja svog života, ali svi su složni da im smeta i izbace ga. Rino se također malo napije i proba travu, a Malin, pijana, dolazi leći na njega, trljati međunožje o njegove noge, te mu govoriti da se sjajno zabavljaju (unatoč tome što je maloprije bila u zagrljaju sa svojim dečkom). Njihov ples je prekinut kada Rinu pozli od previše pića dok je u WC-u i ispovraća se i onesvijesti. Dok je u nesvijesti spuštenih hlača, cure primjećuju da ima ogroman penis. Dok ga nose u sobu da se otrijezni, on ima fantaziju da obrađuje cijeli harem i zalijeva ih svojom spremom, ali čini se da je to ipak samo fantazija. Ujutro Rino ide s društvom na plažu, gdje Malin susreće svog dečka u društvu njegove supruge i djeteta. Slomljena prijevarom, odlazi plakati, a Rino ide za njom tješiti je, govoreći joj da je lijepa i zabavna. Nju pomalo vrijeđa što ne zna navesti druge pozitivne osobine kod nje osim tjelesnih, no sama sebi priznaje da je to jedino što ima i da glupo troši svoje vrijeme na kretene. Obećava Rinu da će mu pomoći jer on zaslužuje imati curu, i šalje ga na spoj na slijepo. Opet lijepo sređen, Rino dolazi pred dogovoreni kafić i vidi kako mu se osmjehuje vrlo zgodna, seksepilna žena koja čeka za šankom. Dolazi do nje i flertuje s njom kao pravi Casanova, iznenada preporođen. Čim zna da je to žena koja je zainteresirana za njega (jer mu je tako rekla Malin) i dobro se spremio, njegova anksioznost nestaje. Nažalost, fantazija dolazi kraju kada ga pozove netko novi - Nina, žena koja mu je Malin namjestila za spoj na slijepo:  Rino je vrlo ljut što mu je Malin namjestila debelu, neuglednu, stariju ženu, te spoj zbog toga ne ide nikamo. Otresa se na nju riječima koje su im oboje na pameti, "Zašto debeli ljudi moraju samo visiti zajedno? Postoji nekakav kod?", iz protesta prolijeva pivo po sebi i odlazi u bijesu. Doma sačeka Malin, kaže joj da ne podnosi to da ga ona tretira kao otpadak kojemu treba uvaliti druge otpatke, te joj otvoreno kaže da je glupa i da sama izaziva svoje probleme, i izbacuje je iz stana. Zatim nacrta odlučan strip u kojemu se Fatso preobražava u neustrašivog i potentnog osvajača, Kapetana Ku*ca, te odlazi vani s Filipom kako bi ga ovaj odveo u javnu kuću. U javnoj kući, Rino se u posljednji tren pokoleba, ne želeći "samo seks", te se vraća kući po pljusku. Pred ulazom u stan, nalazi pokislu i pijanu Malin - išla je kod svog sada bivšeg dečka i opet se razočarala, te sada moli Rina za pomoć jer je izgubila novčanik i mobitel. On je nosi u njenu spavaću sobu, gdje ga ona potiče prvo da je svojim rukama skine sve do gaćica i grudnjaka, te zatim njega da se svuče i, naposljetku, da ostane spavati s njom. Potpuno zbunjen ali zapaljen željom za Malin i sretan što mu ukazuje pozornost, Rino pristaje. Ona se privije uz njega i mazi s njim, a on joj govori kako je lijepa i kako je voli, no već je zaspala. Rino sanja da vodi ljubav s Malin ali zapravo je preuzela njegova navika: u snu počinje masturbirati, što probudi Malin. Apsolutno zgađena, ona pobjegne iz kreveta i kaže mu da je odvratni perverznjak, te mu kaže da je kreten ako je ikada mislio da se ona želi seksati s njim:  Očajan i ispunjen bijesom na Malin što ga tako tretira i na sebe što je upropastio priliku, Rino odlazi u svoju sobu, gdje ima prototip nekog uređaja sličnog flekserici, za koji je radio prijevod, te si njome odreže penis. Malin ga niti ne pokušava zaustaviti. Rino zatim ima san gdje na nebesima predaje svoj odrezani penis Kapetanu Ku*cu, te da njegov penis dobiva anđeoska krila i odlazi u raj:  Rino se budi u bolnici, gdje su mu jedva uspjeli spasiti spolni organ. Kada se vrati kući, Malin mu kaže da će se odseliti jer se mora vratiti mirnom životu s roditeljima, a njemu kaže da je vidjela njegove stripove, da su vrlo zanimljivi (jer ima dar "stvarno vidjeti" druge ljude i sebe), te da ih treba poslati nekom izdavaču. Rastaju se kao prijatelji. U završnoj sceni, Rino se vraća u trgovinu s početka filma i očijuka s istom onom blagajnicom. Na vrlo nespretan i sramežljiv ali ipak pristojan i jasan način, pita je želi li izaći s njim na večeru. Nakon što ga ona odbije jer je zaručena, ona se vraća pitati je bi li išla s njim kada ne bi bila zaručena, samo hipotetski. Ona mu kaže da se on doima kao ok momak i da vjerojatno bi, jer "zašto ne?". Sav sretan što je "rekao nešto", Rino izlazi iz trgovine i film završava.  Rinov problem je klasičan Omega problem: bilo zbog nesreće bilo zbog sabotaže (vjerojatno oboje), apsolutno je beznadan sa ženama, te stoga nikada nije upoznao nikakvu metodu seksualnog izražavanja osim pornografije i masturbacije. Kada bi mu se dalo voljnu ženu golu u njegov krevet, opet ne bi ništa uspio. To ga čini još beznadnijim. Čak ni njegov gigantski penis, nešto što bi ga u teoriji trebalo činiti vrlo poželjnim, ništa ne pomaže. Kako bi imao koristi od ogromne alatke, moraš prvo doći do njene upotrebe. Njegov otac stalno prigovara, ali na jednako beznadan način - nije ni voljan ni sposoban dati svom sinu nešto što bi mu pomoglo, makar to bila i lijepa riječ osim prokletog "samo budi svoj". Njegov jedini prijatelj, Filip, iskorištava ga kako bi imao nekoga u usporedbi s kim će se činiti Alfa. Malin, lepršava i mlada, rado iskorištava njegovu dobru volju i emocionalnu potporu, a drži ga na udaljenosti jer nema "ono nešto", što je parazitiranje još okrutnije od samog ignoriranja. Mami ga seksom kao konja mrkvom, ali nikada ne zaboravlja da joj je on previše odvratan da bi spavala s njim. Upravo su ta razočaranja, ono što Rina dovodi do ruba i konačnog sloma kada si zamalo oduzima život. To je svijet Omega muškaraca: uskraćeno im je čak i biti biljojedima. Umjesto da makar napuste seksualno tržište i pronađu životno zadovoljstvo u bilo kojem drugom području, uhvaćeni su u vrtlog zlokobnih (makar nenamjernih) sila koje ih primaju i odbacuju kako im pada na pamet. Malo je onih koji uspješno ispužu iz tako dubokog i strmog ponora. Uzevši u obzir postojanje tog negativnog ciklusa, možda nije čudo da muškarci čine 75% svih samoubojstava. Važna pouka iz igre pojavljuje se u sceni kada Rino odlazi na spoj na slijepo. Misleći da je vrlo zgodna, seksepilna žena za šankom ona koja ga čeka i interesira se za njega preko Malin, Rino je neustrašiv. Na jedan predivan trenutak, Rino izlazi iz svoje ljušture, možda ne Alfa, ali svejedno nevjerojatno vješt i zavodljiv u odnosu na svoje uobičajeno postojanje. Njegovo samopouzdanje je čisti placebo efekt, ali ipak stvara nevjerojatne rezultate. A onda se pojavljuje Nina, kao uvredljivi podsjetnik na njegovu stvarnu poziciju na seksualnom tržištu, na to da ga njegova prijateljica i simpatija smatra nekim "dovoljno dobrim" za debeljucu i ništa više. Shvativši to, Rino opet pada u ponor beznađa i samo-omaložavanja.  Druga važna pouka je kraj filma. Nakon što Rino biva odbijen od strane blagajnice jer je zaručena, strašno ga zanima bi li ona ipak izašla s njim kada ne bi bila zaručena. To što mu ona kaže da bi (što bi mu drugo rekla?) on uzima kao komično odobravanje trenutne verzije sebe. Neka, on je jadan, upravo se pokušao ubiti, program vježbanja mu je trajao 16 sati, i i dalje ne može ni do spoja, ali "mogao bi kada bi htio" (barem se zavarava). U toj misli je sadržan sav jad Rinovog života: ne samo da je potpuno propao, već je i ovisan o svom propalitetu. On je majstor svih obrambenih psiholoških mehanizama. Kao netko tko nakon godina mentalne degradacije pati od zavisnog poremećaja ličnosti i negativne narcisoidnosti, Rino je patološki ovisan o svom stanju. Od možda 5-6 fantazija u filmu, samo jedna jedina tiče se seksa kao čina. Sve ostale se tiču sposobnosti i dozvole za seks, što je sasvim druga stvar. Njegov život ima smisla samo zbog igranja uloga: neuspješnog sina s ocem, očaranog slušatelja s Filipom, emocionalnog tampona s Malin, Kapetana Ku*ca koji spašava žene od kretena ali ipak realizira svoju seksualnost. Duboko u sebi, Rino ne želi prihvaćanje. Želi samo blagi singal da bi sve "mogao kada bi htio" - površno odobravanje koje mu omogućava ostati zakopanim pod brdom svojih fantazija. Njegov identitet vezan je za istodobno bivanje lošim (debelim čudovištem koje plaši žene svojim penisom) i dobrim (nježnim i dobrim dečkom), a njegovo zadovoljstvo za bizarno pomirenje tih dvaju polova osobnosti. Kada njegov penis ide u raj, Rino je sretan - spasio je svijet od svoje zle perverzije. To je primjer muškog racionalizacijskog hrčka. Naravno, većina dobrih dečkiju su samo obični Bete koji jednostavno nemaju sreće ali su sasvim normalni (iako naivni). Rino je samo ekstreman primjer. Fatso je jedan od onih filmova koji su na površini ništa posebno, no unutar sebe kriju prave dragulje životnih mudrosti. A ti su dragulji, kao i dno egzistencije koju opisuju, oštri, gorki i okrutni.  Oznake: filmovi, film, igra, dobri dečki, omega, pornografija |
- 02:41 - Komentari (20) - Isprintaj - #
petak, 08.07.2011.
Upad 2 (Filmsko izdanje)
|
Filmovi sa kvalitetnim scenama zavođenja su poput kamenja: nastaju cijelo vrijeme, ali samo neki su dovoljno svjetlucavi da privuku pozornost. Jedan od takvih je Vicky Cristina Barcelona, drama iz 2008. o dvije američke prijateljice koje se tijekom odmora u Španjolskoj zapleću u ljubavni trokut. Film je dobio nekoliko nagrada za scenarij, režiju i glumicu u sporednoj ulozi. Pogledajmo kako Juan Antonio upotrebljava direktnu Igru na američkim prijateljicama Vicky (brineta) i Cristini (plavuša): (za one koji nemaju strpljenja za cijelu scenu, glavni dio počinje u 0:49 i završava u 4:41. Ostalo je kontekst) Spoiler : {(za one koji ne znaju engleski, evo hrvatski prijevod)} : Već čujem povike: "Ovo je samo film!" "To nikad ne bi upalilo na meni!" "Ali ja nisam bogati španjolski slikar!" Svakako. Ali bit Igre je u destiliranju poželjnih Alfa osobina, onih dostupnih svima, i njihovoj primjeni u svoju korist. Upad je upad, i slijedi uvijek istu dinamiku. Kako bi vam ovo bilo više probavljivo, hajdemo smanjiti uloge. Zamislite da vi nećete ići ovako direktno - zamislite da je samo želite pozvati u neki drugi lokal, ili samo upoznati društvo i, ako vam se svidi, na kraju večeri dobiti njen telefonski broj. Poljubac i ostalo se može dogoditi na sljedećem spoju. A sada, imajući na umu da i s mnogo blažim, manje riskantnim pristupom, možete imati koristi od promatranja, analizirajmo što Juan Antonio radi. 0:51 - Prilaz. Uočite snažan govor tijela: čvrsto ali opušteno držanje, polagan korak, podignuta glava, neutralno lice. Bez znakova nervoznog premještanja ruku. Povremen kontakt očima, ali ne buljenje. Tijekom prilaza zamiče za dio namještaja i nestaje, kao da će ići negdje drugdje. 1:06 - Prijateljsko, lagano pitanje. Tri tipična načina otvaranja razgovora su pozdrav, pitanje, i opservacija. On je izabrao pitanje. 1:15 - Neobično pitanje. Uočite ton, kao da je tek sad primjetio i zainteresiralo ga je, što je blagi kompliment Cristini. Indirektna, dvosmislena opservacija će vas dovesti mnogo dalje od običnog "imaš lijepe oči." Uočimo da tijekom tišine mijenja pogled s jedne na drugu. Buljiti samo u svoju metu je sitna stvar koja odaje krivi dojam. 1:25 - Ovolika otvorenost nije nužna, ali bit je da su privlačni oni muškarci koji vode i ne okolišaju. Vidi dalje. 1:38 - Ako se govori o zajedničkom mjestu, bolje je reći zašto se ono tebi sviđa, a tek eventualno poslije zašto će se sugovorniku svidjeti. On tako i radi. Ovime se izbjegava pokušaj impresioniranja (kupovanje nekog obećanjima zašto će mu biti dobro) i smanjuje društveni pritisak da se odmah prihvati ili odbaci ideja. U kratkoj rečenici ostavlja mnogo mogućih pitanja, kao o njegovom hobiju. Također, ima korist od preselekcije - to je mjesto u koje se on već pouzda, tj. barem je donekle popularno. 1:52 - Otvaranje ala smak svijeta. Iako i ovo može ponekad upaliti, veliku većinu puta neće. Rizik je ogroman. U pravilu, ako se sviđaš nekoje, nećeš ništa izgubiti indirektnim pristupom, ali neku koja je o tebi neodlučna ćeš odbiti prevelikom direktnošću. No, pogledajmo kako se on nosi s posljedicama. 2:06 - ne mariti za ishod je jedna od glavnih osobina Alfe. Ako nemaš čelične živce (i jaja) za preživljavanje direktnog odbijanja, onda ga je bolje i ne raditi. Ali Juan Antonio to ima: ne samo da se ne uzrujava, već i nastavlja u poetski govor u kojemu ih poziva da prigrle svoju zaigranu prirodu. Vjerojatno je vidio dovoljno nemogućih "ne mogu vjerovati da nam tako upadaš" situacija da ga to nimalo ne dira. 2:21 - Skoro dvije minute nakon početka razgovora, na Vickyino eksplicitno traženje, napokon otkriva svoje ime. Nema potrebe da nudiš svoj identitet na pladnju. Ne da je bitno, Cristina bi vjerojatno provela cijelu večer s njim prije nego bi je zanimalo ime. 2:26 - Namjerno miješa njihova imena. Većina ljudi će se groziti situacije u kojoj je zaboravila nečije ime, ali osim ako ste na sastanku s predsjednikom, to nije bitno koliko bi očekivali. Dapače, pomaže atmosferi. Što ako si zaboravio ime? One se ionako nisu još dokazale. 2:50 - Nakon još odbijanja od Vicky, opet reagira hladno i zadirkuje je zbog njene ukočenosti. Usput, suptilno potaknuti njih dvije da se probaju natjecati koja je opuštenija i romantičnija je dobar potez. Cristina se nakon duge šutnje opet i vrlo toplo uključuje u razgovor. Uočimo da on ovo nagrađuje samo blagim smiješkom i kontaktom očima. 3:20 - Vicky je spustila svoj štit i indirektno ga pozvala na piće. Vidi da se sviđa Cristini i ne želi kvariti zabavu, plus iako odbija drsku seksualnu ponudu, svejedno ju je zainteresirala njegova odvažnost. 3:33 - Iako inače nije dobra ideja svađati se s onim tko te odbija, opet pokazati da te to ne dira i ponašati se kao da je to neka najobičnija stvar na svijetu ne može škoditi. 3:57 - Nakon mirnog primanja još Vickyinih prigovora, Juan Antonio je ignorira i okreće se opet njenoj prijateljici s zavijenim, indirektnim komplimentom koji kao da je izašao iz knjige Igra. Samo opisati nešto na njoj blago pozitivnom, neobičnom kvalitetom, ali ne reći što ti misliš o toj kvaliteti je najbolja vrsta komplimenta, superiorna samo riječima "imaš lijepe... (X)". Bilo tko može reći "imaš lijepe... (X)". Osim toga, "kad sam te prvi put vidio" daje kontinuitet i stvara dojam da se poznajete više vremena nego što je slučaj. 4:15 - Važna lekcija: nijedna žena, čak i koja se sprema učiniti nešto "droljasto", ne želi se osjećati kao drolja. Cristinine riječi "ali ne mogu garantirati" izražavaju strah da ne pomisli da je "laka" zato što joj se on sviđa. Ovo je vrlo bitan test - ostati hladan i ne mariti za ishod je dobra opcija. Da je pokazao samo tračak nesigurnosti ili da misli da je ona laka, kao "možda onda nisi pozvana", vjerojatno bi mu razbila čašu o glavu. Juan Antonio još jednom ponavlja ponudu, pristojno pozdravlja, i odlazi. Za ostatak pogledajte film, koji toplo preporučam i zato što sadrži još nekoliko poučnih scena, i zato što je izvrsna drama s odličnim glumcima. Oznake: film, filmovi, upad, drama test, igra, rana igra |
- 14:57 - Komentari (4) - Isprintaj - #
|
Voljeli biste da obradim neku temu ili trebate pomoć s ljubavnim problemom (za oba spola)? Komentirajte/ pošaljite na: ignissblog(na)yahoo.com Ako ne napišete drugačije, prihvaćate mogućnost njegove prezentacije na blogu. Vašu adresu, sliku, ime i detalje NIKADA NEĆU OBJAVITI. Na isti mail zatražite dozvolu za prenošenje članaka.
Klikom na gumb ispod otvarate PayPal prozor za donaciju Ignissu.
Molim donirajte jedino ako osjećate da vam je moje pisanje znatno promijenilo život na bolje i želite se zahvaliti i ovim putem. Nemojte donirati kao političku poruku, naknadu ili motivaciju za privatni savjet, ili kupnju knjige alternativnim putem. Na lijevoj strani prozora možete unijeti iznos (u USD), a na desnoj poruku uz donaciju. Unaprijed hvala! Podržite Igniss blog i postanite pokrovitelj na Patreonu |
