Igniss - Gdje politička korektnost odlazi umrijeti.
Najpopularniji sadržaji:
Jesi li Alfa? (Test za MUŠKARCE) | Jesi li Alfa? (Test za ŽENE) | Kako vratiti bivšu / bivšeg | Prvi poljubac | 6 stvari kojima možeš baš sada postati bolji zavodnik | Za žene: obrana od kretena | Je li visina bitna? | Cure koje vole kretene | "Al ono fakat! Tvoja pi*ka je super!" | 10 Igrinih zapovijedi
srijeda, 14.05.2014.
Dobar Alfa/Loš Alfa
|
Drage čitateljice, pitam vas: gdje su nestali svi dobri muškarci? Ne, čekaj to nije to. Htio sam pitati: gdje su nestali svi dobri Alfa muškarci? Jedna od najljepših ženskih fantazija tiče se dobrih alfa muškaraca. Gdje muškarci projiciraju budalaste psihološke komplekse u obliku kompleksa Madonna/Kurva, žene se na potpuno jednak način bave Dobrim Alfom/Lošim Alfom. Kao i kod muškog suparnika, njihov kompleksa je jednako apsurdan. Evo zašto: Što znači "dobar muškarac"? Reći ćemo da je to muškarac koji se brine za ženu, štiti je, cijeni je, podržava je, ugađa joj, ali najvažnije od svega - ne vara je. Sve su ove osobine važne, ali kada žene kažu "dobar", prvenstveno se misli na lojalnost, sa svime ostalim kao začinom. Pogledajmo sada zbog čeka muškarci varaju. Očito, varaju zbog manjka lojalnosti. Muškarac koji ima snažan osjećaj lojalnosti neće prevariti ženu, već će si kada se pojavi prilika za to reći "čekaj čovječe, ti si u vezi/braku, moraš biti bolji" i odbit će je, tj. biti će dobar. Ako nije, tj. ako je mučko đubre (popularno: "kreten"), onda će priliku iskoristiti i biti će loš. U cijeloj toj situaciji postoji jedan "slon u sobi", koji zauzima ogroman dio prostora ali nitko ga ne spominje.  "Baš sam tu u sobi i nitko niti ne priznaje da postojim" - izvor slike Koliko zapravo muškarci imaju prilika za varanje? Prilika za prijevaru pretpostavlja da je neki pojedini muškarac u nekom trenutku života privlačan broju žena n, gdje je n veći od 1. Što je muškarac privlačniji, tj. više Alfa (bez obzira na to kakvim se čini na prvi pogled), to će češće njegov n biti veći od 1 i dalji od 1. U realnosti, n je ogromnoj većini muškaraca prilično malen i vrlo je rijetko da prijeđe 1 (za usporedbu sa ženama, gdje skoro svaka žena ima garantirano razdoblje u kojemu se njen n broji u stotinama ili čak tisućama). Pogledajte kako su muškarci distribuirani po svojoj privlačnosti. Većina muškaraca se osjeća prilično sretno zbog toga što uspijeva biti u bilo kakvim vezama koje nisu razdvojene višegodišnjim sušama; sve ostalo je šlag na torti. Uopće biti u prilici za varanje za njih predstavlja potpuno drugi svijet, koji će ikada iskusiti manje od polovice svih muškaraca. A udio muškaraca za kojeg bi se moglo reći da često dobiva prilike za varanje manji je od 20%. Ignissovo pravilo #19: Žene varaju najviše ovisno o svom karakteru. Muškarci varaju najviše ovisno o svojim opcijama. Sve to ne uzima u obzir još jednu važnu razliku: muškarci su prirodno promiskuitetniji spol iz jednostavnog razloga zato što ih ništa ne košta (ako su u mogućnosti) omastiti se i s drugom ženom i možda posijati još koje dijete. To što žene danas kroz Projicirajući na muškarce svoju vlastitu seksualnu realnost - u kojoj to hoće li žena varati partnera ovisi gotovo isključivo o njenom karakteru, a skoro ništa o njenom izgledu - žene si nanose neizmjernu štetu. To je, kao i prije, ženski solipsizam koji vodi do samoubojstva na seksualnom tržištu. Zavaravajući se da je muška seksualna realnost jednaka ženskoj i da nema nikakvih dvostrukih standarda (bili oni pravedni ili ne), žena sije sjeme vlastitog uništenja.  Jedan od najboljih primjera Dobrog Alfe/Lošeg Alfe dolazi nam iz TV serije Mad Men, čiji je protagonist Donald Draper poznat po svojim serijskim avanturama s ogromnim brojem žena. On nikada nema određenu ambiciju varati zato što a priori odbacuje monogamiju (poput kolege Rogera) ili zato što je granično psihopat nesposoban za ljubav (poput kolege Petea), ali neminovno ima ogromnan broj ljubavnica i uništene živote, brakove i obitelji iza sebe. Jednostavno je toliko privlačan da je zatrpan prilikama i dobiva češće čak i od prosječne žene u seriji. Kada ti se prilike stalno ukazuju, gotovo je neminovno da ćeš prije ili poslije pokleknuti pred iskušenjem i to isprobati. Ne pokleknuti istodobno zahtijeva i ogromnu snagu volje i moralni pritisak društva, što je danas skoro pa nemoguće pronaći u jednoj osobi, pogotovo onoj koja je još k tome u prvih 10% muške populacije po privlačnosti. Jedina iznimka koje se mogu sjetiti (pod pretpostavkom da je sve što sam čuo i prosudio istinito) je Jack LaLanne, svjetski poznat idol fitnessa i bodybuildinga iz 20. stoljeća, koji se istodobno držao i nepokolebljivog moralnog koda. No ukupno gledano, potraga za Alfa tipom koji nikada neće varati je kao igranje ruskog ruleta s pet od šest metaka. Isto kao što žene zapravo nisu ni "kurve" ni "svetice" niti je lako povući neku fiksnu podjelu između te dvije kategorije, tako ni Alfa muškarci nisu "dobri ili "kreteni". Muško varanje nije produkt morala, već opcija, i sve dok žene ne shvate tu realnost, plakanje o manjku dobrih muškaraca će se nastaviti, a ja ću ga nastaviti kritizirati. Ako želiš biti 100% sigurna da te nitko nikada neće prevariti, tvoja najbolja opcija je udati se za neiskusnog, sramežljivog, debeljuškastog Beta šmokljana s velikim naočalama. Vjernost ti je na dohvat ruke! Hajde! ... Nisam ni mislio. Oznake: alfa, beta, sociologija, odabir partnera, teorija seksualnog tržišta, vjernost, umjetnost, savjeti za žene |
- 11:38 - Komentari (45) - Isprintaj - #
nedjelja, 16.03.2014.
Hitch
Treće izdanje tjedna filmske umjetnosti donosi nam ovaj opušten film iz 2005. godine o Ignissolikom (na prvi pogled) igraču koji se bavi podučavanjem drugih igri. Will Smith sa svojim opuštenim humorom dobro odgovara ovoj ulozi. Njegova priča je tipična: jednom davno, on je bio neugledni, dobroćudni nerd koji je na kozmičku sreću dobio lijepu curu; ona ga je prevarila i to ga je potaklo da nauči igru. Hitch ohrabruje jednog tipa zabrinutog da "nije svoj" zato što se lijepo odjenuo za spoj Početak filma je zaigran, opušten, realan i pozitivan. Hitch poboljšava živote svojim klijentima i uspješno ih spaja s raznim ženama. To je sve lijepo. Nažalost, kao što brzo postaje jasno iz njegovih budućih klijenata, tu se pojavljuju dva problema: 1. Hitch ne pomaže ljudima s igrom općenito, nego kako bi osvojili baš određenu ženu u koju su zaljubljeni. Ovo nije ni realan ni zdrav koncept, iako u kontekstu filma može donekle proći. i 2. Hitch zapravo pomaže i daje savjete samo o ranoj i srednjoj igri (od upoznavanja do poljupca), ne o završnoj. Bez toga je vrlo velika vjerojatnost da će njegovi klijenti kada ih prepusti same sebi poslije nekoliko mjeseci ili godina završiti isto kao što se dogodilo i njemu. (OD OVE TOČKE POČINJU SPOILERI; AKO NE ŽELITE UNAPRIJED ZNATI RADNJU FILMA, PRESTANITE ČITATI I VRATITE SE KADA GA POGLEDATE. IAKO FILM IMA POPRILIČNO MANA, VRIJEDAN JE TOGA)  Sara, druga protagonistica filma i čisto ugodna osoba (iako podložna racionalizaciji i negaciji) Nakon što Hitch uspije pomoći svom klijentu Albertu (koji je beznadan i otprilike niži Beta ili viši Omega) izaći na spoj s bogatašicom Allegrom, Hitch slučajno upoznaje Saru, novinarku za žutu tiskovinu koja se bavi glasinama i izvještavanjem o celebrityima New Yorka. Iako je Sara tipična žena kojoj je potrebna enormna količina igre i živi gotovo stereotipan "cat lady" život, vrlo je simpatična. Nikada ne gnjavi o tome što je sama, drži se u dobroj formi, voli se šaliti sama sa sobom, te je ljubazna prema udvaračima. To je slučajno spaja s Hitchem, kada je on "spasi" od drugog uspješnog (ali napasnog) igrača koji joj se upucava u nekom baru. Nakon toga on nakratko flertuje s njom, koristeći moju omiljenu "meta-igru", te završava razgovor razornom diskvalifikacijom kako bi je zainteresirao za sebe. Igra prepoznata, Hitch! Od ovog trenutka film kreće nizbrdo. Neću sada prepričavati cijelu radnju, već ću navesti samo par najžešćih scena koje pridonose tome: A) Hitch zove Saru na spoj na bombastičan, bizaran i potpuno nerealan način kojem prisustvuju svi njeni suradnici na poslu, gdje je gravitas situacije otprilike kao da ju je zaprosio. Bi li jedan tako umješan igrač napravio tako nešto? Eh, baš i ne. B) Hitch vodi Saru na uzbudljiv i originalan ali užasno "try-hard" spoj koji isto nitko normalan ne bi smislio C) Hitch odbija pomoći jednom klijentu zato što je kreten koji samo želi prasnuti jednu ženu koja mu se ne javlja (a koja je Sarina prijateljica, to će biti važno kasnije). Pravi savjetnici s uvidom u igru ne moraliziraju i ne igraju se bijelih vitezova, te shvaćaju da žene nisu delikatne snježne pahuljice koje treba čuvati od zlih kretena jer nisu sposobne same odlučivati o tome s kim će spavati. Istina, ovaj tip je stvarno prikazan kao psihopat koji ne zaslužuje pomoć iz sasvim drugih razloga, no pouka svejedno stoji.  D) Nakon što Sara otkrije tko je Hitch, ona ga zamrzi zato što je klijent kojeg je odbio ipak spavao s njenom prijateljicom (sluts gonna sloot!), a ona misli da ga je on obučio za to. Taj seks na jednu noć je izveden na tipično klišeiziran i jadan način koji infantilizira žene i njihovu seksualnu slobodu. Sara zbog tog užasnog zločina u obliku neobaveznog seksa napadne navedenog klijenta i udari ga nogom u jaja. Nevjerojatna je količina zgražanja nad igračima koju film smatra realnom. U stvarnosti, saznanje da je netko učio ili podučavao igru nije bomba zbog koje ljudi odmah linčuju osobu, već samo kratkotrajna zanimljivost koju se lako sredi hladnim nastupom i racionalnim objašnjenjem. Uzgred, upravo zbog toga su komične prijetnje "da će me netko prije ili poslije otkriti", kao da bi to imalo ikakvog značajnog utjecaja na moj život. E) Albertova nova cura Allegra ga zamrzi nakon što se u novinama sazna tko je Hitch i da mu je Hitch pomogao. Vidi "D". F) Allegra je zaljubljena u Alberta zato što nije zapravo radio stvari koje mu je sugerirao Hitch, već je samo bio svoj i ponašao se zastrašujuće Beta. Ovo je još nerealnije od ideje da Hitch s par savjeta može Albertu pomoći da je osvoji tako brzo i pouzdano.  G) Film završava debilnom scenom u kojoj Hitch trči za Sarom i izjavljuje joj svoju vječnu ljubav, te se baca pod njen auto kada ona unatoč tome želi otići. Ona na kraju shvati da je i ona zaljubljena u njega i film sretno završava. H) Iako Hitch na kraju filma opet organizira jedno upoznavanje, vraćajući se svojim korjenima, napominje da "nema pravila", tj. da je "samo budi svoj" pristup jedini ispravan. Unatoč ovome, držim da je Hitch i dalje zanimljiv i simpatičan film koji vrijedi pogledati. Zašto? Pa jednostavno: za razliku od Don Jona, koji je pun feminističke propagande i na otrovan i destruktivan način pristupa ozbiljnim društvenim problemima, Hitch je lagan, pozitivan i sadrži dovoljno dobrih lekcija i zanimljivosti da bi mu se oprostilo ulagivanje beta/ženskoj publici i nešto malo moraliziranja. Hitchev svijet je možda pun hrčka, no taj hrčak nije zlonamjeran, samo naivan. Nevjerojatno je da je bilo potrebno samo 8 godina kako bi se filmovi od Hitcha pa nadalje degradirali do otrovne razine koju danas utjelovljuje "Don Jon". To je nesumnjivo krivnja prodora feminizma trećeg vala u društvo. Isti ćemo prijelaz vidjeti u usporedbi dvije poznate serije u nastavku tjedna filmske umjetnosti. Da, vaša omiljena manifestacija produžena je na još jedan tjedan! Iščekuje vas još nekoliko zanimljivih recenzija. Zaključak: 6/10, vrijedi pogledati Oznake: tjedan filmske umjetnosti, film, filmovi, umjetnost, igra, umijeće igre, bijeli vitezovi, spoj, upad, savjeti |
- 21:03 - Komentari (5) - Isprintaj - #
četvrtak, 13.03.2014.
We're Having Sex
|
Današnje izdanje donosi vam američki kratki film "We're having sex" ("Seksamo se") redatelja iz Los Angelesa. Iako biste po naslovu mogli pomisliti da se radi o pornografiji, budite uvjereni da u filmu nema ništa PG 18, te da je vrlo blag u odnosu na popularne uratke koje smo nedavno vidjeli kao što su "Nimfomanka" i "La vie d'Adele" ("Adelin život / Plava je najtoplija boja"). Također, ne treba vas uplašiti to što se radi o američkom filmu; isto kao i najgore, Američki redatelji su snimili i najbolje filmove o igri. Tema filma je raspad ljubavne veze Davida i Kate. Nakon dugog period zahlađenja između njih, Kate mu konačno da ultimatum da se moraju seksati te večeri ili prekidaju. Bilo kako bilo, kliknite i pogledajte film (nažalost nema subtitleova ni na engleskom ni hrvatskom): We're Having Sex from Michael Callahan on Vimeo. Pogledali? Pogledali ali niste sve/ništa razumjeli bez titlova? Nije važno. Film je kratak i nema se što puno spoilati u njemu. Čitajte dalje: Već od prvog trenutka kada David ujutro ušeta u tuš kabinu gdje se trenutno tušira Kate, jasno je da između njih postoji ozbiljan problem. Ona je gola, on je gol, pa ipak njegov ulaz nije ni topao ni erotičan, ni nikakav. Samo se progura pored nje pod tuš bez da je i dotakne ili joj kaže iti jednu riječ. Ona na to uzme spužvu i počne ga trljati po leđima. Kada se on okrene, to nije zato da bi joj dao da mu nasapunja i prsa, već zato da joj uzme spužvu, zagleda se u Kate i dotakne je po spužvom po nosu kao nekakvu šalu. I dalje je nije niti jednom dodirnuo. Kreten? Ne baš. Stvar je kompleksnija od toga. Kroz sljedeću scenu za doručkom saznajemo više o njihovom životu. David i Kate imaju puno zajedničkih interesa i vole raditi tematske večere, gledati Arrested Development ili ići na izložbe. Nažalost, njihov seksualni žviot je mrtav. Kate to očito muči već dugo vremena, dok David to gotovo i ne primjećuje i ne smatra problemom. Kada mu Kate konačno spomene da se nešto mora dogoditi te večeri ili će prekinuti, on na to reagira indiferentno, kao da je njen zahtjev nešto nerazumno i strano: "Zašto ne radimo sve kao i inače?" Ostatak dana prolazi u odlasku u kupovinu, gledanju televizije mini-svađama poput toga što se njemu ne da pomaknuti stol iz vrta u kuću, te kuhanju večere. Za večerom su oboje tihi i neugoda se osjeća u zraku:  David je kontradiktorna ličnost, ali nikako ne i neuvjerljiva. Svojom kombinacijom emocionalne hladnoće i manjka privlačnosti predstavlja klasičan primjer kretenske anti-igre: Beta je, no jedine osobine dobrog dečka koje je prigrlio sebi su pasivnost i malodušnost. Dok je stereotipni Alfa magnetičan i opijajući nauštrb dobrote, a stereotipni Beta ljubazan i miran nauštrb privlačnosti, David je nekako skupio sve najgore s obje strane. Ne možemo reći da je zao ili loš, no ako ima dobre namjere, one su duboko zakopane. Takav tip muškarca iznimno je rijedak, ali ipak nije nemoguć. Takvi moraju napraviti radikalne promjene ili će pojesti sami sebe. Uzevši u obzir te njegove osobine, jedina nerealna stvar je da uopće ima curu, pogotovo curu razumno dobrog izgleda. Njegovo samopouzdanje je vrlo nestalno, i iako općenito visoko, usmjereno prema potpuno krivim područjima. Nakon večere, čini se kao da je David pronašao tračak inicijative u sebi; sjedne s njom na kauč i na gitari svira neku pjesmu koja im se oboje sviđa. Iako su njegovi napori titravi, te se osjeća da tu nema velike kemije, to je ipak dovoljno da se nasmiješe, ona se privije uz njega i oni se polako opet počnu ljubiti. I nakon malo awkward dodirivanja pri kojemu on više tapka po njenom ramenu nego što ga mazi... David ustane s kauča i kaže... "hajdemo gledati seriju". Ozbiljno, "hajdemo gledati seriju"? Kao što vjerojatno znate, ja sam sklon u većini slučajeva okriviti ženu zbog: A) Ponašanja poput kuje (bivanja nekvalitetnom) B) Bivanja kvalitetnom ali odabirom totalnog kretena C) Oboje Ovo nije niti jedan od tih slučajeva. Za to što on radi nema nikakvog opravdanja. Njoj se evenntualno može malo prigovoriti da gnjavi, ali nitko ne može reći da nema osnovu za to ili da pretjeruje. Kate je očito povrijeđena time i ostane na kauču razgoračenih očiju. Koji se vrag upravo dogodio? Ustane i počne ga moliti da nešto poduzme, te se na njegovo opće zaprepaštenje skine samo u gaćice i grudnjak. On na to napokon reagira emocionalno, no ne na očekivani način: počne joj plačljivim glasom prigovarati da ona "uvijek uništi stvari" i da "zašto ne mogu jednostavno gledati seriju".  Nakon što se Kate rasplače i ode u drugu sobu, njega to pogodi i on krene za njom i počne je ljubiti. Nakon minutu vrlo slabe predigre, spuštaju se na krevet i upuštaju u najgori, najneugodniji, najbeživotniji spolni čin koji sam ikada vidio. U osnovi, David se samo bacaka po njoj cijelim tijelom poput ribe koja se guši (umjesto da samo miče svoj pelvis) i gunđa nešto u jastuk, te svrši za minutu. Iako to samo po sebi nije toliko strašno, u kontekstu njihove veze koja je samo čekala završni udarac je to poput atomske bombe. Nakon što se konačno makne s nje i kaže "baš je bilo dobro", Kate ima potpuno ošamućen, udaljen izraz lica. Jasno je da, iako se tehnički jesu seksali, njihova veza nema nikakvu budućnost i samo je pitanje vremena kada će je napustiti, naći drugoga ili oboje. I ne mogu je nimalo kriviti zbog toga. I time je film završio, rekavši u 12 minuta više nego što neki kažu u 120. Ostao sam ošamućen:  Gledati ovaj film bilo je vrlo ugodno jer je dobro snimljen i jer je zastrašujuće realan, što je danas vrlo rijetko. Ipak, njegov prikaz likova (točnije, muškog lika) me ostavio razjapljenih usta. Što sam to upravo pogledao? Gledanje svemiraca iz galaksije Andromeda izazvalo bi mi veći osjećaj familijarnosti nego ovaj film. David mi kao (ponavljam, rijedak ali realan) lik nema apsolutno ništa s čime bih se ja kao normalan gledatelj s kromosomima XY mogao poistovjetiti, pogotovo u klimaksu filma (08:30) kada ga je ona doslovno molila da učini nešto s njom. Ja bih je polegnuo preko stola i ne bih se zaustavio do zore. Zaboga, čak i ako bi mi njeno skidanje iz nekog razloga bilo šok ili ako mu se ne može dići ili ga boli glava, opet bih je barem zagrlio, ili joj pristojno rekao da je lijepa ali da bih htio još malo pričekati ili tako nešto. Nezamislivo je da njenu seksualnu predaju nagrađujem cendranjem što mi ne da gledati Arrested Development. Davidova hladnoća je kao s drugog planeta.  Moja špekulativna procjena zašto je David istodobno i teški Beta i teški kreten? Manjak testosterona, spojen s iskrivljenom idejom o odnosu sa ženama (Madonna-Kurva kompleks). Da nema prvog, on bi je vjerojatno varao ili bi i dalje bio hladan prema njoj, ali svejedno bi je rado obradio u krevetu. Da nema drugog, vjerojatno bi bio ženskast, mekan i jadan i neminovno bi se našao u prijateljskoj zoni, ali barem bi imao ugodan karakter i ne bi ga se moglo optužiti da je kreten. No, stvari su takve kakve jesu. Zašto kažem da je ovaj film realan ako nas ono što do sada znamo uči da žene uopće ne privlače ovakvi tipovi koji nisu ni Alfa ni dobri dečki, pa je stoga i malo vjerojatno da bi Kate uopće bila s nekim ovakvim, a kamoli se toliko trudila oko njega? Jednostavno: zato što unatoč toj nevjerojatnosti uspijeva vjerno prikazati gašenje privlačnosti u ženskoj duši. Primjetite kako se Kate svaki put obraduje kada joj on kaže nešto imalo smiješno, počne svirati gitaru, dodirne je ili kaže nešto što joj daje nadu. Primijetite kako njena privlačnost prema njemu zatreperi poput svijeće na vjetru svaki put kada on pokaže hladnoću i kako se trudi prihvaćati bilo kakvu trunku kemije koju joj on pruža, a njena tolerancija se sa svakim incidentom smanjuje sve više sve dok sasvim prirodno ne usahne. Puno više veza završava na ovakav način (iako ne zbog ovakvih razloga) - sporim, neodlučnim umiranjem koje nije ništa manje bolno od iznenadne svađe i prekida. Ako želiš znati kako prepoznati znakove upozorenja da je njena privlačnost prema tebi u krizi, čak i iz potpuno drukčijih razloga nego onih prikazanih ovdje, ovo je film koji vrijedi pogledati više od jednom. Zaključak: 8/10, preporučam Oznake: tjedan filmske umjetnosti, prekid, film, filmovi, umjetnost, beta, kreten, kretenska anti-igra, seks, testosteron, veza |
- 13:23 - Komentari (17) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 10.03.2014.
"Don Jon" bi mogao biti jedan od najgorih filmova u povijesti
|
Dragi čitatelji, napokon je stiglo vrijeme za ostvarenje onoga što me mnogi od vas pitaju već skoro godinu dana. Dobrodošli u tjedan filmske umjetnosti (skraćeno: tjedan filma), u kojemu ćemo razmotriti neka poznata i nepoznata ostvarenja sedme umjetnosti sa stajališta igre i crvene pilule općenito. Prikladna ilustracija tematskog tjedna:  Izvor slike: Lokisergi (Tumblr) TJEDAN FILMSKE UMJETNOSTI #1: DON JON Don Jon je američka romantična komedi-drama u režiji Josepha Gordona-Levitta, koji istodobno igra i glavnu ulogu u filmu. Prije svog izlaska, film je podigao dosta prašine jer je bio percipiran (i pametno oglašavan) kao "film koji proziva i muškarce i žene" i koji se "na inteligentan način hvata nekih važnih društvenih problema". Je li uspio? Prosudite sami. (OD OVE TOČKE POČINJU SPOILERI; AKO NE ŽELITE UNAPRIJED ZNATI RADNJU FILMA, PRESTANITE ČITATI I VRATITE SE KADA GA POGLEDATE. MOJA PREPORUKA JE DA SE NE ZAMARATE TIME) Film počinje scenom u kojoj protagonist opisuje užitak koji nalazi u internet pornografiji. Ima popis vrlo specifičnih elemenata koje porno video mora sadržavati kako bi ga zadovoljio i ulaže prilično energije u pronalazak "savršene" snimke. Hm hm, odakle mi je ovo poznato? Napokon film koji se pozabavio ovim problemom! Iako sam potpuno razumio njegovu percepciju da je bivanje sa savršenom curom ili više njih na savršen način (makar i virtualno) iskustvo s puno užitka, film je dobro pogodio pomalo fatalističku auru ovijenu oko cijelog događaja, iz koje je vidljivo da pornići ipak ostavljaju čovjeka izdušenim i na loše načine. Zatim saznajemo više o protagonistu. Jon Martello, poznat u svom društvu kao "Don Jon" je moderna varijanta slavnog Don Juana i vrlo uspješan zavodnik koji na svakom koraku nailazi na bivše ili cure koje nije nazvao nakon seksa. U životu su mu, kako izlaže tijekom dugačkog monologa, važne sljedeće stvari: "moje tijelo, moj stan, moj auto, moja obitelj, moja crkva, moji dečki, moje cure, i moji pornići". Ovo je malo klišeizirano, no i "Ljudožder vegetarijanac" je imao klišeiziranog protagonista i svejedno bio zanimljiv. Prva naznaka da nešto nije u redu s ovim filmom pojavljuje se već u četvrtoj minuti kada Jon izađe u disko s prijateljima, gdje se oni vrte uokolo gledajući cure i grlato raspravljaju o njihovoj privlačnosti (uključujući i pojedine dijelove tijela poput grudi) na skali od 1 do 10.  Za one koji se pitaju što mi toliko smeta u toj sceni, odgovor je jednostavan: većina muškaraca, bili oni Alfa ili Beta, imali igru ili anti-igru, NE radi takve stvari. U stvarnom životu, igrači ne stoje okupljeni na hrpu i raspravljaju o tome je li neka cura 7-ica, 7.5-ica, "novčić" (eng. "dime") ili "lazanje". Koja je budala smislila ovu scenu? Ukupni rezultat je jednostavno bizaran, kao da su neka feministica ili bijeli vitez koji pate od teškog autizma išli snimati kako zamišljaju život igrača. Riječi jednostavno ne mogu opisati koliko je ova scena retardirana i bolno klišeizirana. Za usporedbu u pet-šest sati koliko sam uokolo šetao s Rooshem, apsolutno niti jedna riječ iz ove scene nije napustila naša usta. Sjeli smo na večeru u fast food, pričali o povijesti, putovanjima i filozofiji, popili po nekoliko pića i napravili 2-3 puta se zaustavili popričati s curama na koje smo naišli. Niti u jednom trenutku nismo blejali uokolo i prepirali se je li neka u našoj blizini 9-ka po grudima i vrijeđali si majke kada se nismo uspjeli složiti. Usput, evo Barbare, cure koja igra veliku ulogu u filmu kao vrhunac ljepote - pardon, "novčić":  Da, to je Scarlet Johannson, u dobi od 29 godina koja je, svi dobro znaju, samo 2 godine daleko od vrhunca ženske ljepote  Mislim, nije da se žalim, ona jest lijepa i zgodna, ali njeno glavno doba bilo je u doba Vicky Cristina Barcelone, kada je imala 5 godina manje. Govoreći o Vicky Cristina Barceloni, taj film je bio prepun životnih scena koje su svi mogli zamisliti da ih zapravo izgovaraju, te koje su imale praktičnu uporabu u stvarnom svijetu zavođenja, koje je bilo prikazano suptilno i u svom svojem bogatstvu. Za usporedbu, evo kako "Don Jon" zamišlja zavođenje: - Jon ugleda curu - Jon razmijeni s njom značajan pogled (mitsko direktno "zavođenje pogledom") - Jon pleše s njom tako da grinda po njenoj stražnjici na plesnom podiju dok ona maše rukama poput pijanog Yetija - Jon se ljubi s njom na kauču - Jon s curom ulazi u taksi ispred kluba i odvodi je doma - Seks! Kvragu, ja svim srcem podržavam brzo zaključivanje, ali takvo blitz zavođenje nije nimalo reprezentativno za ičiji život. Misli li Joseph Gordon-Levitt stvarno da se posjeta disku svodi na odabir najbliže 8-ice, jedan značajan pogled i bam, ova je odmah odlučila da će otići s njim u krevet? To je u najmanju ruku naivno. Nakon što je Jon skupio neku random curu (ne Barbaru), dolazimo do litanije kako pravi seks nije toliko dobar kao seks zato što su mu virtualne grudi draže od pravih, te da mora pružiti oralni seks curi ako očekuje da će ga ona pružiti njem----- čekaj, što??? Da, dobro ste pročitali: po onome tko je smislio ovaj film, žene nikada ne pružaju oralni seks osim ako ne budu prvo same zadovoljene. WTF??? Pa ja nisam neki poseban igrač i i dalje se ne sjećam da sam ikada bio u takvoj situaciji. Nadalje, oralni seks naziva anakronizmom "velika usluga". BEEEEE-TAAAAAAAAAA! Njegov popis prigovora na seks je precizno opisan i tipičan za ovisnost o pornografiji: nezadovoljstvo pogledom, manjak taktilnog osjećaja, mrzi kondome, cure samo žele misionar---- čekaj, što??? (to sam već rekao!) Kao prvo, otkad to cure, pogotovo cure koje si nakon pola sata skupio iz diska, žele samo misionarski (pogotovo "kako bi te mogle gledati u oči")? Kao drugo, zašto je jednostavno ne okreneš u poziciju koja ti odgovara? Ej čovječe, ti si super igrač koji je sposoban dovući bilo koju curu u krevet u roku od petnaest minuta, a ne znaš jednostavno joj reći da se namjesti nekako ili joj narediti da radi nešto što ti se sviđa? Kakav je ovo bizarni svijet? E da, također je nezadovoljan što "svi znaju" da ne može svršiti negdje na njeno tijelo, nego mora u kondom dok je unutar nje. Tko je uveo to pravilo? Pate li svi igrači od tog ograničenja? Zašto jednostavno ne pita? Bog će ga znati. Ova i još mnogo sličnih scena u istom stilu je razlog zašto je Don Jon ne samo zastrašujuće glup film, već i vrlo opasan: po jednu donekle razumnu i realnu točku kako bi stekao određen autoritet pomiješa s dvije-tri totalne gluposti koje nemaju veze sa životom. Takvi toksični savjeti pretenciozno zamaskirani u mudrost su puno destruktivniji po gledatelje nego "samo budi svoj". Uglavnom, Jon nije zadovoljan curama i seksom i nakon što to obavi svake noći se iskrade iz kreveta kako bi gledao pornografiju, što jest prilično patološko ponašanje. Nakon tjedan dana takvog života, stalka Barbaru na Facebooku kako bi ponovno pokušao nešto s njom (jer ga je ona prvi put odbila) i zove je na ručak. Začudo, ona prihvaća, i oni nakon najdosadnijeg i najklišeiziranijeg spoja na svijetu službeno postaju par. No, s jednom napomenom: ona neće s njim odmah spavati, što mu odmah i obznani. Prije nego mu se da, mora izaći s njegovim prijateljima i mora upoznati njegovu obitelj. Koji vrag? Zašto?  E sad, nije samo stvar u tome da je ideja da su dobre cure one koje ne spavaju s nekim dok mu ne upoznaju prijatelje i obitelj (neovisno o tome je li im odabranik totalni kreten) naivna. Ne smeta mi samo to što je ta ideja kao da je netko pročitao moje savjete za žene i iskrenuo ih u lakrdiju koja nema veze s mozgom. Sam način na koji oni "pregovaraju" o tome (on se kroz odjeću trlja o njenu guzu i mrmlja "da, da, može, sve što želiš" jer je previše napaljen) je jednostavno retardiran. Gdje se to u stvarnom životu parovi ovako dogovaraju o nečemu? Ne trebam ni navoditi tipičnu žensku fantaziju o tome kako žensko toplo-hladno ponašanje zapravo uzrokuje to da ih Alfa muškarci počnu cijeniti i poštovati. LOL! Svo ovo vrijeme, Jon redovito posjećuje crkvu, gdje nakon što mehanički izrecitira svećeniku koliko je puta tog tjedna masturbirao, gledao pornografiju i seksao se izvan braka dobije jednako mehanički dodijeljen broj Očenaša i Zdravomarija za pokoru, te ostavi proporcionalnu količinu novca u košarici pored ispovjedaonice. Ova crkva je prikazana toliko nemoralno, isprazno i degutantno da bi nastao skandal da je katolički redatelj na isti način ogadio sinagogu ili džamiju, no pretpostavljam da su neki šovinizmi jednakiji od drugih. Iako nesumnjivo postoje i takve crkve kao crne ovce, ničim se ne navodi da je ova u svijetu koji film predstavlja atipična. Barbara upoznaje Jonovu obitelj, koja je užasno klišeizirana (otac samo psuje i želi gledati utakmice, i sl.) i svidi joj se. Nakon pustih zavrzlama, Jon spava s Barbarom i, predvidljivo, opet je nezadovoljan i poseže za pornićima. Ona ga uhvati kako ih gleda i natjera ga da obeća da to više neće raditi, no on to nije sposoban ispuniti i potajno nastavlja s tim. Ovdje film napušta svaki tračak razuma na kojeg je do sada pretendirao i prelazi u svijet čistog, koncentriranog hrčka bez granica. Na faksu (koji je upisao zato što ga je Barbara nagovorila), Jon upoznaje Esther,  Dobro ste pročitali - po vrhovnoj mudrosti koju dijeli ova magnetična i iskusna žena (priznat ću joj to što nije debela i što ima dugu kosu), ovisnost o pornografiji nije zapravo kemijski poremećaj u organizmu koji se može izliječiti apstinencijom ili masturbacijom bez pornografije tako da se zagušeni receptori dopamina vrate u normalu, već kulturološki poremećaj uzrokovan objektivizacijom žena. Sve što Jon treba za liječenje od pornografije je još pornografije, samo ovaj put obdarene čarobnim emocionalnim zrakama "pravih" danskih glumica, i njegovi problemi će nestati!  Nakon još par neugodnih scena s Esther u kojima ona ispada još više awkward, annoying ili creepy nego što je već ispala, vraćamo se Barbari. Barbara postaje sve nestabilnija i neugodnija, te već otvoreno pokušava kontrolirati Jona. Kada u trgovini on ide kupiti novu krpu za mop za čišćenje stana, ona se obruši na njega da nema šanse da to kupi jer je to ženskasto i nju odpaljuje znati da on čisti svoj stan. Umjesto toga, ona će mu posuditi svoju služavku. Ovo je još jedan primjer u kojemu film uzima istinitu tvrdnju s područja crvene pilule - da u braku muškarci koji rade kućanske poslove u prosjeku dobivaju manje seksa od svojih žena - rasteže je do besmisla - da se ženama općenito gade muškarci koji čiste išta - i ubacuje je u miks samo zato što može. Između svih tih scena nema ni konzistencije ni logike, ali one su svejedno tu. Na vama je ne eksplodirati dok ih gledate. Osobno, meni je malo nedostajalo:  Barbara napokon otkrije da Jon i dalje gleda pornografiju (teško je vjerovati, ali to se događa zato što on ne zna što je browser history ili kako ga izbrisati - još jedan LOL u ovom idiotskom filmu) i prekine s njim jer joj je lagao, što je možda pretjerano ali je zapravo sasvim opravdano. To je bio jedan od rijetkih razumnih zahtjeva koje je ona postavila. On joj usput dobro spočita to što ona obožava gledati patetične ljubavne filmove i čitati patetične ljubavne knjige koje su potpuno ista stvar kao i pornografija, što je zapravo odlična misao koju sam i ja spomenuo u prošlosti. To je jedna od rijetkih dobrih misli u ovoj katastrofi od filma, zakopana u brdu gluposti tako da se ne zna što je što. Nakon što prekinu, Jonova sestra (koja je do sada u svim scenama imala nos zabijen u smartphone i nije rekla niti riječ) se pokazuje vrlo mudrom i govori mu da treba biti sretan jer ga je Barbara samo htjela kontrolirati i preko njega ostvarivati svoje nerealne fantazije o "savršenoj vezi". Ne bih baš očekivao tako razumnu misao od prototipne američke djevojke, ali prihvatit ću mudrost svugdje gdje nađem. Pomalo izgubljen, osamljen i zbunjen, Jon se zatim upušta u malo neobaveznog seksa u autu s Esther. Je li realno da bi tip koji je isprobao na desetke ili čak stotine mladih lijepih cura i čiji su receptori spaljeni od previše pornografije u kojima je gledao tisuće mladih lijepih cura mogao uopće dobiti erekciju za ženu koja mu je i karakterno odbojna i nije uopće privlačna, u stadiju gdje je jedva dobivao erekciju kod žena koje mu već jesu bile vrlo privlačne? Autori filma očito misle da je ta astronomski mala šansa dovoljna za njihove potrebe:  Esther nakon seksa nastavlja sa svojim bizarnim hrčkolikim izjavama. Ona ga također obavijesti da on mora riješiti svoj problem s pornografijom "jer ona tijekom seksa osjeća da je ona za njega zapravo samo objekt", ali zatim dodaje "da joj baš to treba u ovom trenutku". Znači objektivizacija je loša, ali istodobno ti je drago biti objektivizirana? Tko je tu lud? Vrhunac ironije je kada, dok pričaju o njegovoj komzumaciji pornića, ona dok drži joint u ruci kaže: "Bože, pa ti si kao ovisnik. Ne možeš prestati."   Onda imamo scenu gdje Jon prestane gledati pornografiju i masturbirati, no na ispovijedi opet za pokoru dobije (manji) određen broj Očenaša i Zdravomarija. Kada pita svećenika da mu to objasni, svećenik mu zalupi vratima pred nosom. Nezamislivo je da bi se iti jedan svećenik tako ponašao no, kao što smo već vidjeli, danas je klevetanje kršćanstva (i samo kršćanstva) vrlo popularno. Ja uopće nisam vjernik, ali svejedno mislim da je to vrlo ružan dvostruki standard. Nakon što saznamo da je Esther ovakva samo zato što su njen muž i sin poginuli u automobilskoj nesreći prije nekoliko godina (pretpostavljam da je to čini simpatičnijom nego da se razvela, ali svejedno je toliko apsurdan lik da joj ni to ne može puno pomoći), ona se upušta u konačnu fazu Jonovog "liječenja", pardon "učenja emocionalnom vođenju ljubavi": seksaju se na kauču dok je ona odjevena, tako da ona sjedne na njega i duboko diše. Oprostite, ali tantrički seks nije zamišljen baš tako!  Radio sam takve grimase tijekom ove scene da to nije bilo čak ni smiješno (sudeći po Jonovom licu, nije ni njemu). Ovo je već sasvim druga kategorija od one koju sam opisao u 23 vs. 33. Iako nemam ništa protiv starih žena per se i neke bih rado prasnuo, najviše zato što one ako su nešto naučile od života mogu svoje nedostatke što se izgleda tiče donekle nadoknaditi toplinom i opuštenošću, protiv istrošene, nestabilne, moralizirajuće Esther imam puno toga. Film ovdje milostivo završava, no ne prije nego nas nagradi još jednom dozom hrčka opasnom po ljudsko zdravlje: Jonu je sada libido magično izliječen i on ostaje u vezi s Esther s kojom uživa u emocionalnom seksu, te nadodaje da se "ne planiraju vjenčati zato što im oboje to u ovom trenutku ne treba".  Da, mora da je to veći razlog nego to što je ona 20 godina starija. Zaključak: 0/10, jedan od najgorih filmova svih vremena Oznake: tjedan filmske umjetnosti, film, filmovi, umjetnost, igrači, igra, racionalizacija, racionalizacijski hrčak, Crkva, seks |
- 22:59 - Komentari (12) - Isprintaj - #
nedjelja, 02.03.2014.
"Idiot" kao elegantan od*eb za svakodnevni život
|
Iako je razna svjetska književnost donekle aludirala na to da žene nisu anđeoska bića (TM) na kojima igra nikada ne bi radila, to se kroz povijest većinom svodilo na općenite, kriptične izjave koje na kraju krajeva ne ispadaju mnogo korisnije modernom muškarcu od "samo budi svoj". Jedini koji su se s nekom razinom preciznosti dotakli psihologije komuniciranja među ljudima (od čega je igra podvrsta) bili su Rusi. Stoga nije nimalo čudno da nam od njih stiže i najelegantniji od*eb koji sam ikada imao čast pročitati. * = od*eb se koristi isključivo kada stvarno imaš namjeru prekinuti kontakt i to je to; ne kao nekakvu taktiku zavođenja. Prozivati žene zbog lošeg ponašanja NIJE igra; to je pretežno loša ideja koja će se muškarcu dugoročno obiti o glavu. U kontekstu igre, čak i kada si već potpuno odustao od prilike, bolje je loše ponašanje deflektirati, ignorirati ili vratiti zaigranim zadirkivanjem. No o tome u nekom drugom postu. U međuvremenu, ako baš moraš napraviti tako nešto i u kontekstu zavođenja, evo kako to možeš učiniti: U ovoj sceni iz knjige "Idiot" F.M. Dostojevskoga, protagonist knez Miškin hoda ulicom s Ganjom (Gavrila Ardalionovič), čovjekom kojeg je upoznao u gostima kod starog poznanika i koji mu je ponudio da će ga odvesti u svoj dom da tamo prespava, no koji je podložan napadima bijesa i na putu se bezrazložno okomio na kneza zbog svog osobnog problema. Ganja tretira kneza kao otirač koji samo čeka tu kako bi mogao primati sve veće nepoštovanje od njega, kada se knez nakašlje: "Moram vam primijetiti, Gavrila Ardalionoviču," reče iznenada knez, "da sam prije zaista bolovao te sam i zbilja bio gotovo idiot, no sada sam već odavno ozdravio i zato mi je nešto neugodno kada me u oči krste idiotom. Vama se doduše može oprostiti kad se uoče vaše nedaće, ali vi ste mene u svojoj zlovolji nagrdili i dva puta. Ja to nikako ne želim, osobito ovako, odjednom, kao što vi to činite, od prvog maha; pa kako smo sada na raskrižju nije li bolje da se raziđemo; vi ćete nadesno kući, a ja ću nalijevo. Imam dvadeset rubalja, te ću zacijelo naći kakav hotel garni." Ganja se silno zbuni, pa i zacrvenio se od stida što je ovako nenadano uvreban. "Oprostite, kneže," klikne vatreno i u jedan mah zamijeni svoj psovački ton iznimnom uljudnošću,"za Boga miloga, oprostite! Vi vidite u kakvoj sam ja nevolji! Vi ne znate gotovo još ništa, ali da znate sve, jamačno biste me ispričali bar malko; premda dabome nema isprike meni..." "O, meni i ne treba takvog ispričavanja," odgovori knez brže. "Ta ja razumijem da je vama jako neugodno, pa zato i psujete. No, hajdemo vašoj kući..." U borilačkim vještinama, kao što je rekao Bruce Lee, budi poput vode. U međuljudskim odnosima, kao što je rekao Fjodor Mihajlovič Dostojevski, budi poput kneza Miškina. Drugim riječima, nikada ne budi ljut. Odj*b izrečen ili napisan ljuto i osvetnički se uvijek doima jadno i samo kvari još ono malo dobre volje koja je ostala među ljudima. No suzdržan odj*b, izražen bez pretjeranih emocija, ima sasvim suprotan učinak. I iako nikada ne bi smio biti korišten s iščekivanjem da će se netko zbog njega "popraviti" i postati bolji prema tebi (pogotovo žena koja je sposobna sve racionalizirati), događale su se i čudnije stvari od toga. Bilo kako bilo, zadržao si svoje dostojanstvo. Oznake: knjige, filozofija, povijest, prekid, umjetnost |
- 09:38 - Komentari (5) - Isprintaj - #
petak, 14.02.2014.
Idealno žensko tijelo u prošlosti: Rimsko carstvo
|
Muškarci su u prošlosti preferirali "prave" žene, to znaju i ptice na granu. Današnja popularnost "mršavica" je samo produkt ispiranja mozga muškarcima koje provode mediji u službi sveprisutne patrijarhije. U ovom slučaju (upozorenje: PG-18), povijest nas vodi u posjet slavnim Pompejima, staro-rimskom gradu kojeg je 79. godine uništila erupcija obližnjeg vulkana Vezuv. Unatoč strahovitom razaranju i gubitku života koje je erupcija uzrokovala, ona je istodobno i pod ohlađenom lavom vjerno sačuvala jedan izrez iz života Rimljana svih slojeva. Erotski murali sa zidova bordela Lupanar dati će nam uvid u to koliko su žene koje su bile smatrane poželjnima prije skoro 2000 godina različite od današnjih. Izvor svih slika su ova dva opsežna članka s Wikipedije. Krenimo s prvom slikom:  Mislim da je došlo do neke zabune. Ova žena mi djeluje prilično slično modernima. Kada sam prije par tjedana gledao nekakav pornić gdje je muškarac svojim jezikom zadovoljavao putenu djevojku, bila je gotovo ista kao i ova: elegantna, glatke kože, vitkog tijela u klasičnom obliku "pješčanog sata". Dragi čitatelji, oprostite mi ovu pogrešku. Evo konačno malo tipičnije slike žene koja je napaljivala Rimljane, po kojoj ćete moći jasno vidjeti da su seksualne preferencije u to doba bilo znatne različite u odnosu na današnjost:  Čekaj, što je sad ovo? Pa ova žena me podsjeća na curu iz Sports Illustrateda koji sam nedavno prelistavao, s tom razlikom što je ona tamo imala na sebi bikini i spuštala se na pijesak na plaži, a ne na penis u erekciji. Kolega, dodajte mi drugu fasciklu. Mora da su tamo ispravne slike. Ah, evo ih:   Ma kakve su sad ovo slike - čekaj, stani sekund. Prebrzo mi ih vrtiš, stani sekund. Stani sekund hebote! Što ih vrtiš tu? Stani! E tako, dobro je:  Čitatelji, ne znam za vas, ali ako ovako nastavimo ja ću dobiti erekciju od ovih slika. Prikazane žene me neodoljivo podsjećaju na žene iz stvarnog života koje bih najradije obradio. Očekivao sam da će ovo biti prilično aseksualan prikaz starih mjerila ljepote, sa ženama na koje se moj isprani mozak umoran od nametanja patrijarhalne propagande nikako ne bi mogao napaliti. Umjesto toga, dobio sam...  Ok, predajem se. Čini se da su seksualne preferencije u vezi ženskog tijela u rimsko doba ipak bile gotovo identične današnjima. Sviđao im se BMI oko 20.5, odnos struka i kukova oko 0.7, te asortiman sitnijih tjelesnih obilježja koji odražava simetriju ljudskog tijela i ukazuje na plodnost i dobro zdravlje. No mora biti i pokoja drugačija...  Pogledajte samo koliko mi je trebalo napora za pronalazak donekle "punije" žene, koja je i dalje mršavija od prosječne žene danas. Je**š to (doslovno).   Oprostite, moram posjetiti kupaonicu. Ne, sve je u redu, zašto pitate? Adios!  Oznake: slike, kiparstvo, Rim, seksualne preferencije, percepcija tijela, debljina, anoreksija, seks, patrijarhija, umjetnost |
- 17:58 - Komentari (19) - Isprintaj - #
nedjelja, 20.10.2013.
Filmovi, serije i knjige (Arhiva)
- 00:39 - Komentari (0) - Isprintaj - #
nedjelja, 15.07.2012.
"Mrtve duše" kao ilustracija seksualnog tržišta
|
Nedavno sam se uhvatio ponovno jedne od svojih omiljenih knjiga iz djetinjstva, "Mrtvih duša" Nikolaja Vasiljeviča Gogolja. To je jedna od onih knjiga koja je ispunjena jednostavnim, razigranim pripovijedanjem o najrazličitijim ljudskim osobinama, s bogatom količinom sitnica koje leže ispod površine kao što bogata jata riba plivaju ispod leda u Sjevernom moru. Kako je čitatelj uzima ruke opet i opet, nesumnjivo je da će svaki put naletjeti na nekakav novi detalj, koji mu prije nije upao u oči ali sada ga ispunja nekim čudnim osjećajem prepoznavanja i radosti, kao da odjednom točno zna što je pisac tu htio reći i na kakav se komadićak povijesti ili ljudske prirode poziva. To bogatstvo osjećaja i razine poimanja su ono što odvaja uistinu velike pisce i očeve nacionalnih književnosti od svojih nižih sljedbenika, pa je tako i Gogolj zaslužio da ga Dostojevski počasti svojim nezaboravnim citatom "Svi smo mi izašli iz Gogoljeve 'Kabanice'!" Osim drugih bogatih detalja o ljudskoj prirodi, nisam mogao ne zapaziti i ne nasmijati se na Gogoljevo vrsno razumijevanje ljudskih pobuda, gdje se dotakao mnogih tema koje su mi zanimljive. Evo nekoliko primjera: počinjem sa osmim poglavljem prvog dijela, gdje je junak djela i tobožnji moćnik Pavel Ivanovič Čičikov, koji putuje zemljom i sklapa neobične poslove, u svom gradiću došao na glas kao novopečeni milijunaš i pozvan je na otmjeni bal kod gubernatora.  Napomena: u ovom postu nema spoilera ili bitnih otkrivenja o zapletu i raspletu knjige - naveden je samo jedan nevezan trenutak Dotad su sve dame nekako malo pričale o Čičikovu, iako su mu inače rado priznavale otmjene društvene manire; ali otkako se pronio glas o njegovu milijunaštvu, otkriše i druge njegove vrline. Uostalom, damama uopće nije bilo do novca; svemu je bila kriva riječ "milijunaš" - ne sam milijunaš nego upravo ta riječ; jer u samom zvuku te riječi, bez obzira na debljinu novčarke, krije se tako nešto što djeluje i na hulje, i na ljude koji nisu ni ovakvi ni onakvi, i na poštene ljude jednom riječju, na sve podjednako. Milijunaš ima tu prednost da može oko sebe gledati posve nesebičnu dodvorljivost, dodvorljivost u čistom obliku, koja se ne zasniva ni na kakvu računu: mnogi vrlo dobro znaju da ništa neće dobiti od milijunaša i da nemaju nikakva prava da nešto dobiju, ali će mu svakako bar pridržati vrata, bar se nasmijati, bar skinuti šešir pred njim, bar izmoliti da ih pozovu na ručak na koji znaju da je pozvan i milijunaš. Ne može se reći da su i dame osjetile tu nježnu sklonost dodvorljivosti; ipak se u mnogim salonima počelo pričati o tome kako Čičikov nije, naravno, najveći ljepotan, ali je zato onakav kakav i treba da bude pravi muškarac; da je malo deblji ili puniji, već ne bi valjalo. Uz to bi se reklo i nešto pomalo uvredljivo na račun mršavih muškaraca: da su to obične čačkalice, a ne muškarci. Na ženskim se haljinama pojavilo mnoštvo kojekakvih dodataka. U dućanima je nastala gužva, da ne kažemo jagma; toliko se kočija naguralo u središte grada da je nastala prava promenada...[] Ni sam Čičikov nije mogao da bar donekle ne primijeti takvu neuobičajenu pažnju... Gogolj se izvrsno dotakao suptilne i slojevite moći novca, koja seže mnogo dalje od samo davanja svezka novčanica nekome u ruke. Ovo je ista misao koju sam i ja napisao prije godinu dana u "Problemu novca": Kao prvo, moramo raskrstiti s idejom da je novac nekakva magična pilula kojom se odmah uspijeva kod suprotnog spola. "Žene samo žele novac" je racionalizacija tipična za Betu ogorčenog neuspjehom. Neke možda (khm... sponzoruše), ali da je stvarno tako, ljudi bi nosili majice s brojevima i iznosima svojih bankovnih računa, a ja ne bi imao o čemu pisati. No činjenica je da je novac privlačan. Zašto? Novac je izraz moći, a žene privlači moć. Novac je apstrahirana sposobnost da učiniš što želiš - živiš dobro, hraniš se kvalitetno, ne ovisiš o drugima, dapače da ti drugi služe, moć da kupiš nekoga ili unajmiš plaćenog ubojicu ili što već. Ukratko, novac kroz slobodu djelovanja donosi moć i status. Isto tako, novac nije jedini način prikupljanja moći. Mnogo je drugih faktora, od tijela, visine i drugih tjelesnih osobina, pa do dominantnosti (Igre), karizme (Igre), odvažnosti, humora, iskustva i ostalih stvari. ... ...iako sve žene vole novac, velika većina nije njemu privučena zbog novca kao takvog, već zbog njegovog signala: moći. Magnetizam koji novac ima za prosječnu ženu je magnetizam moći, isti kao i magnetizam kršne građe ili magnetizam brzog uma. Njena privučenost novcu je iskreni, gotovo dječji nagon potrage za moćnim muškarcem, a ne sama potraga za financijskom koristi, skupim večerama, darovima, vilama i čime već (naravno, bit će i takvih). Gogolj, naravno, nije zastao na podrobnom razumijevanju samo tog dijela ljudske prirode. Poslušajte što se dalje događa, kada Čičikov prisustvuje otmjenom okupljanju zajedno s policijskim načelnikom, upraviteljem suda i ostalim velikašima: I dame su ga začas okružile, kao blistav vijenac, donoseći sa sobom cijele oblake svakakvih miomirisa: jedna je mirisala na ruže, druga je odisala proljećem i ljubicama, treća je bila skroz-naskroz prožeta rezedom; Čičikov je samo zadizao nos i njuškao. U odijevanju su dame pokazale mnogo ukusa: muslin, atlas, til bijahu takvih blijedih, modernih boja da im ni imena ne bi čovjek mogao svima kazati (dotle je došla istančanost ukusa). Mašne i kitice cvijeća lepršale su im amo-tamo po haljinama u neobično slikovitu neredu, iako se oko tog nereda itekako pomučila nečija pametna glava. Lak nakit na glavi držao se samo na ušima i kao da je govorio: "Ej odletjet ću, samo šteta što neću sa sobom ponijeti i ovu ljepoticu!" Strukovi su im bili utegnuti i imali su neobično čvrste i za oko ugodne oblike (valja napomenuti da su dame u gradu N. bile pomalo punašne, ali su se tako umješno stezale i tako su se milo držale da se debjina uopće nije primjećivala). Sve je kod njih bilo neobično pomno smišljeno i predviđeno; vrat i ramena bijahu taman otkriveni toliko koliko treba i nimalo više; svaka je od njih razgolitila svoj posjed toliko koliko je osjećala i vjerovala da je dovoljno da upropasti čovjeka: sve je ostalo bilo neobično ukusno prikriveno... Tko bi rekao? Čak i u doba daleko prije interneta, Playboya, natjecanja za Miss svega živog i neživog, te površnih standarda ljepote, vitkost je bila poželjna. Nešto mi govori da "problem" fiksnih standarda ljepote nije rješiv nikakvim feminističkim ispiranjem mozga.  "Portret dame, Henry Tilson". Da, mršavija je od prosječne današnje žene. Ipak, vitkost nije premoćni faktor. Čitajte dalje što se događa na zabavi: ... naš se junak okrene istog časa gubernatorici i već zausti da joj odgovori, vjerojatno ništa slabije nego što u takvim zgodama odgovaraju u modernim pripovijestima Zvonski, Linski, Lidin, Gremin i svakakvi drugi okretni časnici - kadli slučajno digne pogled i ostane bez riječi, kao gromom ošinut. Pred njim nije stajala gubernatorica sama; ispod ruke je držala mlađahnu, šesnaestogodišnju djevojku, svježu plavojku nježnih i pravilnih crta lica, šiljaste brade, čarobno zaobljena lica kakvo bi umjetnik uzeo za model Madonne i kakvo se rijetko nalazi u Rusiji, gdje se sve pod milim Bogom rado širi, i brda, i šume, i stepe, i lica, i usne, i noge (op.prev: LOL); onu istu plavojku koju je sreo na putu vraćajući se od Nozdrjova, kad su im se kočije, zbog gluposti kočijaša ili konja, onako neobično sudarile i konjske se orme zaplele, pa su se čiča Mićaj i čiča Minjaj prihvatili posla da ih razmrse. Čičikov se toliko smeo da nije umio izustiti ni jedne jedine suvisle riječi, samo je probrgljao nešto što nikad ne bi rekao ni Zvonski, ni Gremin ni Linski. - Vi još ne poznajete moju kćerku? - upita ga gubernatorica. - Upravo se vratila iz internata. Odgovori joj da je slučajno imao čast da je sretne; pokuša još ponešto dodati, ali mu je slabo što pošlo za rukom. Gubernatorica reče još riječ-dvije i ode napokon s kćerkom do drugih gostiju na drugom kraju dvorane, a Čičikov svejednako stajaše nepomično na istom mjestu, kao čovjek koji je veselo izašao na ulicu da se malo prošeta, voljan da razgleda,ali iznenada naglo stane jer se sjetio da je nešto zaboravio. Nema ničeg glupljeg na svijetu od takva čovjeka: umah mu je nestao bezbrižan izraz s lica; pokušava se prisjetiti što je zaboravio - da nije rupčić? Ali rupčić mu je u džepu. Da nije novac? Ali i novac mu je džepu, čini se da ima sve uza se, a ipak mu neki neznani duh šapće na uho da je nešto zaboravio. I tako, eto, gleda, rastreseno i mutno svjetinu što se kreće pred njim, kočije što jure, čakove i puške pukovnije što prolazi, cimere - a ništa pravo ne vidi. Tako se i Čičikov umah otuđio od svega što se zbiva oko njega. Evo glavnog dijela koji danas žene sve manje razumiju: mladost je najprivlačnija stvar na svijetu. Ne postoji nijedan osjećaj koji se intenzitetom može mjeriti s onim koji muškarac osjeti kada na takav način ugleda mladu, netaknutu ženu na svojem vrhuncu. Privlačna je i zbog same sebe, i jer je snažno vezana i za ljepotu i za vitkost. Privlačna je zbog ideje, i plodnosti, i mirisa, i svježine i otvorenosti. Žena koja potrati svoju mladost [na slijepu utrku za najuzbudljivijim Alfa spolnim organom] potratila je najvrijedniju stvar koja joj je ikada darovana. Ovo je još jedan dio seksualne slagalice koji transcendira kulturu i društvo, i kojeg nikakvo ispiranje mozga i urlanje "muškarci, sredite se i oženite ove islužene!" neće promijeniti. Usput, ova scena upućuje na još jednu zanimljivost: muškarci postaju značajno gluplji u prisustvu žena - tj. to za većinu predstavlja iznimno stresnu situaciju, koja stvara poremećaje u inače lucidnom razmišljanju. To je i razlog zašto je istrenirati svoj mozak da ne bude opijen na ovaj način vrlo korisna stvar. Dotle je iz mnogih mirisavih ženskih usta pokuljalo mnoštvo aluzija i pitanja skroz naskroz prožetih profinjenošću i ljubaznošću. "Je li dopušteno nama, sirotim stanovnicima zemaljskim, da budemo toliko drski da vas upitamo o čemu to sanjarite?" - "Gdje su ta sretna mjesta gdje oblijeće vaša misao?" - "Smije li se znati ime one koja vas je zavela u tu slatku dolinu zamišljenosti?" Ali na sve je to uzvraćao totalnom nepažnjom, a umiljate fraze kao da su padale u vodu. Čak je bio toliko neuljudan da je ubrzo otišao od njih na drugu stranu, jer je želio vidjeti kamo je otišla gubernatorica s kćerkom. (op prev: OUCH) I bam. Ignoriranje. Žene nemaju način pridobiti izgubljenu mušku pozornost nikakvom otvorenošću i nuđenjem - jednom kada je on postao zainteresiran za neku drugu i privlačniju (u osnovi razvio Jednoitis zbog nje), bitka je zauvijek izgubljena. Gogolj malo kasnije nastavlja: ...sav se bal, sa svim svojim žamorom i bukom, povukao na nekoliko minuta nekud u daljinu; violine i trube svirale su negdje za brdima i sve je obavila magla nalik na površno naslikano polje na slici. A od tog maglovitog, zbrda-zdola nabačenog polja, razaznavale su se jasno i oštro samo nježne crte privlačne plavojke: njeno zaobljeno, ovalno lice, njen tanki, tanki struk kakav je u djevojke tek u prvim mjesecima nakon izlaska iz internata, njena bijela, gotovo priprosta haljinica koja lako i vješto obuhvaća na svim mjestima mlade skladne udove što se razabiru u čistim linijama. Sva je nekako nalikovala na figuricu brižljivo izrezbarenu od bjelokosti; samo se ona bijeljela i ocrtavala, prozračna i svijetla, među mutnom i neprozirnom svjetinom. Još jedan znak da su osnovni faktori privlačnosti uvijek bili isti nalazimo nekoliko paragrafa dalje, kada Čičikov skuplja hrabrost i odlučuje prići djevojci koja ga je zaokupila:  Spazio je pokraj njih prazan stolac i odmah sjeo na njega. Razgovor je isprva zapinjao, ali onda je potekao i Čičikov se čak ojunačio ali... ovdje, na našu veliku žalost, moramo pripomenuti da su ozbiljni ljudi koji zauzimaju važne položaje nekako poteški u razgovoru s damama; u tome su majstori gospoda poručnici, i još samo oni do kapetanskih činova. Kako oni to rade, Bog bi ih znao: čini se da ne govore bogzna kako zakučaste stvari, a djevojke se opet neprestano previjaju od smijeha; državni savjetnik pak priča Bog te pitaj što: bilo da povede riječ o tome kako je Rusija vrlo velika država ili da izrekne kompliment koji je, dakako, poprilično duhovit, samo što strašno zaudara na knjige; ako pak rekne štogod smiješno, sam se smije mnogo više od one koja ga sluša. Napominjemo to ovdje zato da čitaocu bude jasno zašto je plavojka počela zijevati za vrijeme pričanja našeg junaka. Naš junak to međutim uopće nije primijetio i ispričao je mnoštvo zgodnih pričica koje je već imao priliku ispričati u sličnim zgodama na različitim mjestima... dotle se našem junaku spremalo još jedno vrlo neugodno iznenađenje: dok je plavojka zijevala, a on joj pričao kojekakve pričice o događajima što su se zbili u davna vremena, pa se dotakao i grčkog filozofa Diogena, pojavio se iz stražnje sobe Nozdrjov... Manjak igre te može potpuno uništiti, bez obzira na tvoj ugled ili bogatstvo. U tome leži istinski problem novca. Novac signalizira moć, podiže njegovu vrijednost, privlači žene. Ali nije dovoljno samo imati novac. Novac je kao začin Igri i drugim stvarima (izgledu, etc). Možeš neku na trenutak privući novcem, ali ne možeš je novcem zadržati. Nikakvo brdo novčanica te neće spasiti od tvoje dosadne osobnosti ili manjka autoriteta. Ili da budem brutalno iskren: Čičikov nije imao "ono nešto". Jedina je razlika u tome što je takva visoka razina igre nekada bila potrebna samo za apsolutnu elitu, najljepše, najpoželjnije i najmlađe od svih žena, a danas je nužna za gotovo sve žene bez obzira na karijeru i novac. A baš sam navijao za Čičikova kad ono  Usput, ovu knjigu toplo preporučam, ali moram vas upozoriti da je originalni rukopis izgubljen, te stoga drugi dio knjige nije u potpunosti dovršen. S obzirom na popriličan naboj do tada prikupljen tijekom radnje, to je velika šteta i opravdano bi moglo odbiti mnoge čitatelje koji vole da sve na kraju bude zaključeno i pojašnjeno. I naravno, još jedna stvar koja se nikada nije promijenila se nalazi desetak stranica dalje, kada se u gradu počinju širiti glasine o Čičikovu i gubernatorovoj kćeri, pa je grupa onih starijih i ne toliko vitkih žena, koje su zbog odbijanja na balu bile povrijeđene, sjela i ogovara ih: - Kakva nevinost! - rekla je. - Čula sam ja nju da govori takve riječi da ih ja, moram priznati, ne bih mogla ponoviti. - Znate, Ana Grigorjevna, da se čovjeku kida srce kada vidi dokle su dotjerali s tim nemoralom. - A muškarci luduju za njom. Što se mene tiče, ja moram priznati da ništa ne vidim na njoj... Dozlaboga se prenavlja. - Ah, draga moja Ana Grigorjevna, to vam je kip, da joj je bar kakav-takav izraz na licu! - Ah, kako se prenavlja! Ah, kako se prenavlja! Bože, kako se prenavlja! Tko ju je tome naučio, ne znam, ali još nisam vidjela žensko koje bi se toliko prenemagalo. - Dušo, to vam je pravi kip; blijeda je kao smrt. Stoljeća prolaze, a osnovne postavke seksualnog tržišta ostaju iste. Mijenjaju se jedino trenutne deluzije. Oznake: knjiga, Gogolj, rusija, upad, umjetnost, novac |
- 14:16 - Komentari (7) - Isprintaj - #
|
Voljeli biste da obradim neku temu ili trebate pomoć s ljubavnim problemom (za oba spola)? Komentirajte/ pošaljite na: ignissblog(na)yahoo.com Ako ne napišete drugačije, prihvaćate mogućnost njegove prezentacije na blogu. Vašu adresu, sliku, ime i detalje NIKADA NEĆU OBJAVITI. Na isti mail zatražite dozvolu za prenošenje članaka.
Klikom na gumb ispod otvarate PayPal prozor za donaciju Ignissu.
Molim donirajte jedino ako osjećate da vam je moje pisanje znatno promijenilo život na bolje i želite se zahvaliti i ovim putem. Nemojte donirati kao političku poruku, naknadu ili motivaciju za privatni savjet, ili kupnju knjige alternativnim putem. Na lijevoj strani prozora možete unijeti iznos (u USD), a na desnoj poruku uz donaciju. Unaprijed hvala! Podržite Igniss blog i postanite pokrovitelj na Patreonu |
