Igniss - Gdje politička korektnost odlazi umrijeti.
Najpopularniji sadržaji:
Jesi li Alfa? (Test za MUŠKARCE) | Jesi li Alfa? (Test za ŽENE) | Kako vratiti bivšu / bivšeg | Prvi poljubac | 6 stvari kojima možeš baš sada postati bolji zavodnik | Za žene: obrana od kretena | Je li visina bitna? | Cure koje vole kretene | "Al ono fakat! Tvoja pi*ka je super!" | 10 Igrinih zapovijedi
utorak, 29.01.2013.
Treba li biti pametan za igru?
|
"Ali Ignisse, kako ću ja naučiti napamet sve ove stvari? Meni to nikada ne bi palo na pamet reći!" - reakcija na "To nikada ne bi radilo na meni!" Kada sam napisao prvi post u povijesti ovog bloga, podigla se prilična prašina oko toga što sam ustvrdio da je igra mnogo širi pojam i od smisla za humor i same inteligencije. Nadalje, napisao sam, stoga seksualne karakteristike po kojima danas žene (uglavnom) biraju svoje partnere zapravo ne odražavaju klasično poželjne atribute poput stabilnosti, inteligencije ili brižnosti - recimo, onaj sexy tip koji zna svirati jednu ili dvije pjesme na gitari ne mora zapravo biti talentirani glazbenik da bi bio privlačan. Tko bi rekao? (Uzgred, agresivne reakcije na sasvim nevine postove poput toga su razlog zašto jednostavno ne mogu ozbiljno shvaćati razne neutemeljene primjedbe koje su mi upućene - ako se tako nešto može dogoditi već zbog jednostavnih, bespogovornih i neutralnih sitnica, kako onda shvaćati ozbiljno one koji pokušavaju negirati sasvim pouzdane studije? Ali to je već tema za drugi put...) Pitanje: koliko inteligencije je potrebno za provođenje dobre igre? Kratak odgovor: umjereno, ali manje nego što misliš Dulji odgovor: ovaj problem potrebno je razmotriti s više stajališta. Kao prvo, koji su faktori seksualne privlačnosti? Ne nekim posebnim redom, za muškarce su to novac, izgled, tjelesna građa, status, dominantnost, igra, inteligencija, humor, iskustvo i sl. Očito je da su igra i inteligencija sasvim odvojene karakteristike. Iako inteligencija možda ima utjecaj na igru kao i na bilo koju vještinu koja je (dijelom) temeljena na razgovoru i društvenosti, svaka od njih ima svoj zasebni utjecaj. Kao najbolji primjer, možemo pogledati sve pametne geekove i nerdove svijeta kojima IQ 140+ nimalo ne pomaže u izlasku iz prisilnog celibata. Jednostavno rečeno, pamet nije dovoljno snažan faktor privlačnosti da uspješno nadoknadi deficit u drugim područjima.  A i kad izađeš, ne dobiješ ništa posebno Ipak, to ne znači da bismo trebali otpisati inteligenciju. Uzmimo u obzir postojanje hipergamije kod velike većine žena, koja je definirana ovako: Hipergamija: vrlo česta i vjerojatno urođena ženska sklonost: a) što kvalitetnijem muškarcu b) muškarcu kvalitetnijem od sebe (u barem nekom pogledu). Na isti način kao što mnoge supruge gube seksualnu privlačnost prema muževima koji su manje obrazovani od njih ili su izgubili posao i prestali biti hranitelji, hipergamija funkcionira i u svim drugim područjima. Dio je normalne ženske prirode da traži muškarca superiornijeg u što je više moguće područja (osim možda izgleda - nije lijepo kada se drugi više dive tvom partneru nego tebi). Među ostalim je tu i inteligencija. Velika većina žena se jednostavno ne želi osjećati mentalno superiornom svom tupom muškarcu (iako će to prihvatiti ako je on dovoljno dobar u drugima područjima, kao što je "ono nešto"). Stoga, mogli bismo reći da visoka inteligencija nije sama po sebi nešto što napaljuje žene, ali je definitivno nešto što ih otpaljuje ako postoji manjak. Recimo da na spoju vodite nekakav dubokouman razgovor o filozofiji i ona otkrije da ne znaš što znači riječ "relativno", ili tako nešto najočitije, prilično sam siguran da će istog trena početi pronalaziti mane kod tebe i u drugim područjima. Naravno, ne trebam ni reći da su razvijanje tvojeg obrazovanja, riječnika, načitanosti i brzog razmišljanja hvale-vrijedne stvari i same zbog sebe, a ne samo zbog žena. A igra? E, tu stvari već postaju zanimljivije. Odgovor će ovisiti o tvom stilu igre (recimo, direktni vs. indirektni), o lokaciji i trenutku (noćna ili dnevna igra, ili društveni krug), te o tvojim prirodnim sposobnostima. Na primjer, pogledajmo popis (po meni) najvažnijih komponenti igre na kojemu sam s po tri označio zvjezdice one na koje inteligencija ima utjecaj. Interna igra: Alfa jezik tijela, hrabrost, ubilački instinkt (svijest o prilikama)***, suzdržanost, tj. izbjegavanje Jednoitisa, prepakiravanje ***. . Rana igra: Nadjačavanje straha od prilaska, prepoznavanje odbijanja kao prihvaćanja***, dvostruki komplimenti ***, dodir , lažno vremensko ograničenje. Srednja igra: eskalacija dodira, tehnika P&P *** (napomena: P&P je univerzalan koncept, ali njegove primjene se, kako ćeš uvidjeti s iskustvom, redovito ponavljaju), odabir lokacije, kvalificiranje ***, obrana od isparivanja. Kasna igra: Strastvenost. Niti jedna od ovih stvari ne zahtijeva sama po sebi visoku inteligenciju. Samo njih 6 od ukupno 17 (tj. 35%) zahtijeva barem prosječnu inteligenciju, a čak i ako im inteligencija pomaže, opet nije presudna. Mentalni okvir - samopouzdanje i čvrstoća interne igre - jednako je važan kao i pojedinačna tehnika, ako ne čak i više. To je razlog zašto mnogi ljudi koji nauče napamet razne upade nemaju uspjeha jer je vidljivo da izgovaraju napamet naučene linije, ili ih je lako urušiti čim im cura zada prvi drama test. Dapače, s iskustvom stvari kao "brzo razmišljanje" postaju mnogo manje važne, a dobre tehnike igre brzo prelaze u običnu naviku. To je opet stvar uvjetovanja refleksa i opuštanja, a ne inteligencije - dapače, previsoka inteligencija je često povezana s društvenom anksioznošću, što zasigurno umanjuje kvalitetu igre kod te previše pametne osobe. I ono najbolje: nije ti potrebno vrhunsko poznavanje svih 17 navedenih tehnika da bi znatno napredovao. Recimo, prosječan Beta tip vjerojatno nema utemeljeno više od jedne ili dvije. Zaključak: Imati stav oštar i hladan poput čelika već je pola dobivene bitke. Ako ne vjerujete, pogledajte samo gospodina "donesi filmove". Oznake: igra, inteligencija, hipergamija, interna igra |
- 23:26 - Komentari (8) - Isprintaj - #
srijeda, 23.01.2013.
Dobrodošli u Kliničku bolnicu "Sveti hrčak"
Dame i gospodo (ali pogotovo dame, slijedeći anti-diskriminacijski duh ove institucije), s radošću vas obavještavam da je od danas na ovom blogu aktivna Klinička bolnica "Sveti hrčak". Ako ste imali nesreću u drugim postovima pročitati nešto što je povrijedilo vaše cijenjene osjećaje, ovo je mjesto gdje možete potražiti zaklon od nepravde, opustiti se i obnoviti vašu vjeru u ljudskost.  Prolaskom kroz ukusno uređena vrata bolnice s pripadajućim slikama slatkih životinja, dočekuje vas ljubazna medicinska sestra koja uzima vaš kaput. "Oh, mora da ste naletjeli na one tipove!" "Jesam. Bilo je užasno," procijedite dok se svaljujete u udoban naslonjač obložen umjetnom kožom. Cijela ustanova odiše beskonačnim razumijevanjem i potporom, baš onim što vam treba u ovom trenutku. Medicinska sestra se nagne prema vama i povjerljivo šapne: "Ne brinite. Svi oni očito imaju ozbiljne išjuz." "Pardon? Išjuz?" "Ma probleme. Svi su oni luzeri. Bolesni. Mentalno poremećeni." Sada kada shvaćate da je ljubazna medicinska sestra na vašoj strani, odmah vam je lakše disati. "Mora da ih je odbila neka žena pa su sada ogorčeni na sve." "Morate imati sažaljenja prema njima. Oni su samo nesigurni, frustrirani i liječe svoje komplekse na ženama. To su sociopati koji ne razumiju poteškoće, diskriminaciju, seksizam i ženomrzstvo s kojim se svakodnevno suočavate. Recimo, jeste li znali: - Da su žene diskriminirane u poslovima poput vojske, policije, građevine i perača prozora? - Da zakon još nije jasno potvrdio da se ženu ne može nikada uhititi zbog silovanja, nasilja ili zlostavljanja? - Da žene prilikom razvoda nemaju potpuno skrbništvo nad svojom djecom u zaprepaštujućih 15% slučajeva? - Da je prosječna studentica prisiljena platiti više od jedne trećine pića koja popije u disku?" "Ne, nisam to znala. Koje su to samo svinje da ignoriraju tako šokantne činjenice!" "Sva sreća da većina muškaraca ne misli tako. Vaš prijatelj, kolega, otac, brat, sin, dečko, ljubavnik, muž, poznanik i onaj savršeni tip kojeg ćete uskoro upoznati, baš svi oni su čista suprotnost ovima. To su pravi muškarci, za razliku od ovih jadnika." "Kladim se da su to takvi primitivci da se furaju na Thompsona i cajke." Medicinska sestra vas potapše po ramenu. "Izvrsna dosjetka! U pravu ste... ali evo, doktor je spreman pregledati vas." Ustanete, žalosni što morate napustiti tako udoban naslonjač, no morate priznati da se već bolje osjećate. Gadosti koje ste pročitali već blijede iz vašeg sjećanja. Upućujete se niz kratak hodnik ispunjen slikama krznatog stvorenja po kojemu je ustanova nazvana:  Kancelarija dr. Cricetinusa je toplo osvijetljena. Komforan kauč zauzima zid desno od vrata, dok se s druge strane nalazi stol s medicinskim instrumentima i stol za pregled pacijenata. Doktorovo ugodno, prijateljsko lice optočeno svijetlo-smeđom bradicom s tračcima bijeloga izaziva povjerenje na prvi pogled i ne možete mu se refleksno ne nasmiješiti dok vas vrlo obzirno pregledava. Sva vaša zabrinutost počinje isparavati velikom brzinom nakon što vam doktor iznese neke zaključke s pregleda:  - "Bez obzira na vašu dob, životni stil, seksualnost i medicinsku povijest, šansa da ćete do kraja života donijeti na svijet živo dijete je 99.99%." - "Tvrdnje da postoji 'višak kilograma' su samo rekla-kazala. Može se biti savršeno zdrava osoba s bilo kojom tjelesnom težinom. Štoviše, istraživanja pokazuju da svi normalni muškarci vole obline, te da je najčešća preferencija oblika tijela 'bolje da ljulja nego da žulja'." - "Ne postoji niti jedna točna definicija pojma "promiskuitet". To je samo besmislen, patrijarhalan pojam isto kao i 'riječ na d'. Također, čak i ako je nekada opravdana, zakon normalne distribucije nam kaže da se ta riječ uvijek odnosi na "neke tamo žene", a ne na bilo koju osobu koju poznajete." - "Imao sam mnogo pacijenata koji su bili slični tim tipovima koji su vas uznemirili. S njihovim duboko ukorijenjenim seksističkim stavovima, nije bilo šanse da se ikada trajno skrase s emancipiranom, samostalnom, inteligentnom i samopouzdanom ženom u najboljim godinama poput vas. Znajući to, patili su od teške depresije koju su pokušavali skrivati na ovaj način." " - Istraživanja pokazuju da je razvod za djecu mnogo bolji od nesretnog braka. Jedan roditelj koji se stvarno trudi i voli svoje dijete je uvijek bolji od dva koji se svađaju." "Kratku kosu je ne samo lako održavati, već vas i pomlađuje i pokazuje da imate stila!" Napuštajući sobu dr. Cricetinusa, olakšate se posjetom u zahodu gdje su daske uvijek spuštene. Dok obavljate stvar, s unutarnje strane vrata promatra vas poticajni poster koji vas još jednom podsjeća na to koliko je teško biti žena:  Medicinska sestra vam na izlasku pruža vaš kaput. "Je li vam doktor pomogao? Sigurno se sada ne trebate više brinuti oko onih bolesnika. Oni su samo ogorčeni pa pišu svašta. Vjerojatno su svi seksualno frustrirani i imaju male penise." "Svi su ovdje tako ljubazni. Voljela bih da mogu ovdje ostati zauvijek!" izleti vam. "Ne brinite ništa. Svi mi u "Svetom hrčku" razumijemo s čime se suočavate. Vratite nam se kada god vam zatreba podrška!" Vrata bolnice zatvore se za vama i opet se nađete u svijetu šovinističkih svinja... Oznake: parodija, racionalizacijski hrčak, trollovi |
- 15:51 - Komentari (22) - Isprintaj - #
srijeda, 16.01.2013.
Vodič za odabir supruge (Dio drugi - Kriteriji)
Unatoč mojoj poraznoj ocjeni isplativosti braka u prvom dijelu, vjerojatno i dalje među vama postoje oni koji bi se htjeli oženiti i smatraju to plusom u životu. Pa dobro, kada već želite zaigrati ruski rulet, pomoći ću vam da otkrijete u kojem se pretincu nalazi metak. Počinjem od pretpostavke da si poželjan ali (barem dijelom) Beta muškarac koji bi se htio skrasiti. Ako si toliko Alfa da ti redovnice diskretno pokazuju grudi dok prolaziš pored njih i smiješe se, ili uživaš u svom gigantskom haremu, onda ne vidim što će ti brak. Uživaj! Nadalje, pretpostavljam i da su već ispunjene osnovne pretpostavke braka: - zaljubljen si u nju do ušiju (i ona u tebe) - imate dobru kemiju - seksualno ste si privlačni i radite na održavanju istoga (i karakterno i držanjem tijela u formi) - ona posjeduje osnovne životne vještine (kuhanje, održavanje kuće, briga o drugima, upravljanje novcem...) - ona posjeduje volju da upotrijebi navedene vještine zbog drugih (hraniteljski instinkt) - imate kompatibilan svjetonazor i pogled na obitelj, religiju, odgajanje djece, interese i sl. I konačna pretpostavka: ona spominje brak. Iako su muškarci ti koji formalno zaprose ženu, žene u pravilu prve "neslužbeno" istražuju teritorij, najčešće pitanjima tipa "kamo vodi naš odnos?" začinjenima osjećajem žurbe. Nema potrebe da te takvi razgovori uplaše. Umjesto toga shvati da imaš jedinstvenu priliku da saznaš kako bi mogla izgledati vaša bračna zajednica. Ona te (na jedan ili drugi način) pritišće o toj mogućnosti i voljna je pričati o tome bez "awkward" (mrzim tu riječ btw) osjećaja u zraku. Iskoristi to! Dakle, počinješ s neutralnim stavom "Znaš da te volim, ali zašto bih te oženio?". I krećeš s intervjuom* kojim ćeš dobiti bolji uvid u njene moralne osobine o kojima će ovisiti sudbina vašeg braka, budući da nikakvih eksternih faktora više nema. Mislim da je vrlo važno obratiti pozornost na ovakve detalje naspram samo zaljubljenosti, kako ne bi u svom životu propustio kvalitetne žene koje si trebao oženiti, isto kao što žene rutinski odbiju mase dobrih dečkiju oko njih pa se sada pitaju "gdje su svi dobri muškarci". * kada kažem intervju, ne mislim na to da je posjedneš ispred sebe i bombardiraš pitanjima. Osim ako ne igrate bocu istine, nema načina da se tako nešto doima prirodnim. Jednostavno, svaki put kada se povede razgovor o ovoj temi, skreneš pažnju na nekoliko tema i izvučeš koliko možeš informacija. Pitanja A: Što ona očekuje od braka? Što ćeš ti dobiti ako je oženiš? 1. Koje su dužnosti muža, a koje žene? Točna distribucija nije toliko važna koliko usporedivost broja i težine dužnosti svakog od vas. Recimo, ako samo jedno od vas radi, podrazumijeva se da druga strana u potpunosti brine o kući i djeci. Ako oboje radite, očekuje se da ćete se oboje baviti kućanskim poslovima i djecom (iako bih rekao da je čak i u tom slučaju ženin opet dio malo veći od 50%, no to sam samo ja). Treba paziti na to izražava li averziju prema rutinskim poslovima u braku, kao što su kuhanje ili spremanje. Pravedna raspodjela poslova je jedna stvar, ali ako tvrdi da joj je to ispod časti ili da je to ponižavajuće za žene, to je prvi alarm na hrčka. Stupaj oprezno. Isto tako, obraćaj pozornost na veličinu popisa. Ako joj je vrlo lako izrecitirati veliki popis za muža, ali se ne može sjetiti skoro ničega kod žene, ili ako smatra lošim da žena ima dužnosti, trebao bi se zabrinuti. 2. Koja je najbolja stvar u vezi braka? Odgovor bi trebao biti ili nešto što vi trenutno radite i u čemu uživate, ili to da ćete zauvijek biti zajedno, ili da ćete imati djecu ili tako nešto. Loši odgovori su prsten, vjenčanje (kao ceremonija), zavist drugih ljudi i slično što upućuje na to da je više zanima brak kao statusni simbol nego kao cijeli život s tobom.  3. Hoće li uzeti tvoje prezime? Ozbiljno bih se zabrinuo ako bi žena inzistirala na tome da ne želi moje prezime, bez obzira na to je li njen razlog slučajnost, estetika, profesionalni život ili emancipacija. To je dio bračne tradicije, bračnog modela donošenja odluka, te pogotovo važan dio prepoznavanja činjenice da ti preuzimaš mnogo veći rizik od nje. Štoviše, zadržavanje vlastitog prezimena, iako se smatra dijelom feminizma, uopće ne nastavlja nekakvu "žensku lozu", već samo stavlja mušku lozu njenog pretka ispred tvoje. Istini za volju, ovo je sitnica. Ako su druge stvari dobre, prezime je samo detalj. No ako grlato inzistira da joj je to ponižavajuće ili tako nešto, bolje da znaš u što se upuštaš. 4. Što ako se tebi "hoće", a njoj ne? Što misli o "ženskoj dužnosti" (i obrnuto)?  Malo sam se dvoumio oko ovog pitanja jer znam da će izazvati lavinu napada da sam silovatelj i tko zna što sve ne, ali ipak je bitno. Brak je u svojoj i svjetovnoj i religijskoj osnovi institucija koja uređuje prvenstveno pitanje seksualnosti, tako da se ipak mora znati kako će to izgledati. Ovo pitanje daje odgovor na njen općeniti altruizam - koliko je voljna zadovoljiti tvoje potrebe čak i ako joj se ne da - te njenu percepciju muške seksualnosti. Ako na to gleda kao na nešto bizarno, primitivno i nepotrebno, imat ćeš problem, pogotovo kada frekvencija seksa u braku opadne na otprilike jednu trećinu ili čak petinu one prije braka ("žene su manje seksualne" nije izgovor, jer iako jesu općenito, s partnerom koji je normalno uzbuđuje to nije tako velika razlika). Osim toga, za muškarce seks jest izraz ljubavi. Kako bi se ona osjećala kada bi imala muža koji je ne želi grliti ili maziti i govoriti joj da je voli? Naravno da se ne očekuje da se seksate kada god to poželiš. Ako nije od volje, ljuta je, umorna, bolesna ili što već, sve je to u redu dok god ne prelazi u zanemarivanje tvojih potreba. Ono što želiš istjerati iz brloga je potencijal za korištenje seksa kao oružja i manipuliranje tobom preko uskraćivanja seksualnog zadovoljstva. Isto se odnosi i na klasično "spavanje na kauču" - ako je ona ljuta, neka ona spava drugdje, a ne ti. Pitanja B: Što misli o razvodu? 1. Koji su po njoj prihvatljivi razlozi za razvod? Popis dozvoljenih odgovora je vrlo kratak: nevjera, nasilje, trajna i štetna ovisnost tipa alkoholizam, droga ili kockanje... i to je to. Loši odgovori uključuju "nisam sretna", "ljubav je izblijedila", "udaljili smo se", "to više nije to" i slične stvari koje upućuju na to da će te se riješiti iste sekunde kada doživite neki problem ili upozna nekog privlačnijeg od tebe. 2. Što misli o posljedicama razvoda na djecu? Što bi rekla djeci o nečijem razvodu? Postoji brdo dobro utemeljenih dokaza da je samohrano roditeljstvo u prosjeku razornije za djecu od svega osim najgorih (npr. nasilnih) brakova. Racionalizacija tipa "bolje je za djecu da se razvedemo nego da se svađamo" ili "ponekad se tate i mame jednostavno prestanu voljeti" bi te trebala uplašiti. 3. Je li voljna osuđivati raskalašeni razvod? Žalosno je koliko je super-lako danas pronaći primjer ovako nečega, tako da mislim da je Marijana Čvrljak dobar test. Samo spomeni tako nešto u razgovoru i vidi njenu reakciju. Ako osjeća potrebu braniti takve slučajeve, pogotovo argumentima tipa "možda ju je on tukao" ili "tko zna koliko je ona toga pretrpila od njega", postoji veliki problem. Bi li otišla na drugo vjenčanje takve žene? Cijelo društvo će tvoju suprugu nagovarati na raskalašeni razvod; mora u sebi imati moralni kompas koji osuđuje takve stvari ili bi se lako mogla povesti za njima. Ostala pitanja (C): 1. Kakvo je njeno društvo (prijatelji i uža obitelj), i kakve joj primjere i savjete daju? Kako danas živimo po sistemu, "žaba vidjela da konja potkivaju pa i ona digla nogu", postoji solidna šansa da će tvoja supruga imati prijateljice ili članove obitelji koji su donijeli neke pogrešne odluke. Što misli o tome? Je li voljna slijediti ono što sama odluči i oduprijeti se lošim savjetima i primjerima? Ako je vrlo podložna utjecaju okoline (i ako je okolina loša), moglo bi biti problema. 2. Što misli o feminizmu i smatra li se feministicom? Kako sam jednom rekao, malo feminizma u ženi nije kraj svijeta. Ali važno je da prepoznaje samo pozitivne ciljeve i u umjerenim razmjerima, točnije da se brine o stvarno potlačenim ženama u Africi, a ne o percepciji drolja u Hrvatskoj. Ako smatra da je općenito potlačena, misli da je "žene zarađuju manje" nekakva nepravda koja je osobno dira, ili se identificira kao feministica, postoji velika šansa da će pasti pod utjecaj ideologije i u stvarima koje se tiču vas dvoje. 3. Kakav je njen stav prema neobaveznom seksu? Što misli o "dvostrukom standardu"?  Ne kažem da bi te njen broj trebao odvratiti od ženidbe, pogotovo zato što su djevice (i još u tim okolnostima) danas zastrašujuće rijetke, ali stav je također važan. Recimo, ne bi bilo dobro da neobavezni seks shvaća kao nešto zabavno ili pozitivno. Ako je napravila koju grešku u redu, ali ne bi bilo dobro da to racionalizira tako što tvrdi da je "od toga postala osoba koja je danas" ili slične gluposti. Ovo pitanje ne bi smjelo biti postavljeno kao nešto osuđujuće, naprotiv. Ne možeš očekivati da poznaje biološke postavke dvostrukog standarda, tako da je već gotovo idealan odgovor da izrazi gađenje promiskuitetom općenito. Pogrešan odgovor je pokušaj pravdanja promiskuitetnih žena (i samo žena), pogotovo zbog "loših dečkiju koji su ih iskoristili". Što vi mislite? Oženjeni i/ili razvedeni muškarci pogotovo, vaš uvid je pogotovo cijenjen bez obzira na stav. p.s. komentari o tome isplati li se uopće ženiti spadaju u prvi dio Oznake: brak, obitelj, završšna igra, razvod, ljubav, seks, feminizam |
- 14:13 - Komentari (39) - Isprintaj - #
nedjelja, 13.01.2013.
Muškosfera treba bolje protivnike
Postoje razni dijelovi evolucijske psihologije, igre i muškosfere* koji spadaju u mišljenja i preferencije, s kojima se svako može i ne mora složiti. Recimo, "bi li se muškarci trebali ženiti" ovisi o vašem gledištu i moguće se ne složiti, jer svatko na svoj način ocjenjuje objektivne parametre s kojima se suočavamo. S druge strane, postoje i oni apsolutni, objektivno dokazivi dijelovi, kod kojih se samo može uložiti pokoja primjedba na metodologiju, način mjerenja neke pojave ili uzorak za prikupljanje podataka. Na ovom blogu se tako nešto još nije dogodilo, no bez brige - zato imamo svjetske medije koji će nam jednom zauvijek pokazati gdje leže pogreške evolucijske psihologije u članku naslovljenom "Darwin je bio krivu". Evolucijski psiholozi koji proučavaju parenje i vezano ponašanje često počnu tako da postave hipotezu o tome kako se moderni ljudi pare: recimo, da muškarci više misle o seksu nego žene. Zatim pronađu dokaze - iz studija, statistika i anketa - koji podržavaju tu hipotezu. Naposljetku, i ovdje se događa "skok", konstruiraju evolucijsku teoriju koja bi mogla objasniti zašto muškarci više misle o seksu nego žene, koju adaptacijsku svrhu je to nekada imalo, i zašto smo danas zaglavljeni s njenim posljedicama. U novije vrijeme, nova kohorta znanstvenika je izazvala samo postojanje spolnih razlika u seksualnom ponašanju koje su darvinisti posljednjih 40 godina pokušavali objasniti i opravdati evolucijom. Naravno, niti jedan fosilizirani trag nam ne može reći kako su se ljudi ponašali ili što su mislili u to doba, a još manje zašto je bilo tako. Ipak, nešto se zabavno događa kada društveni znanstvenici tvrde da ne određeno ponašanje ukorijenjeno u našoj evolucijskoj prošlosti. Pretpostavke o tom ponašanju dobivaju nepromijenjivost fizičke osobine - postaju biološki stvarne isto kao i postojanje palca ili ejakulacije. Koji dio "složene interakcije velikog broja faktora" nije jasan ovim ljudima? Nitko ne tvrdi da Coolidgeov efekt prisiljava muškarce na varanje ili da je ženska hipergamija toliko jaka da svi živimo u celibatu dok rock zvijezde uživaju u 99% seksa na planetu. Govorimo o trendovima, ne o apsolutnim zakonima kao što je E = mc2! Nadalje, niti jedan fosilizirani trag nam ne može reći zašto je nešto evoluiralo. Pisac ovog članka bi morao shvatiti da nikada nećemo biti 100% sigurni za biološki razlog postojanja predselekcije isto kao ni zašto su kitovi sisavci. Nismo bili tamo, tako da naravno da ne znamo s apsolutnom sigurnošću, već samo "prilično dobrom" i konzistentnom s drugim teorijama o izlasku stvorenja iz oceana i natrag. Jako važno! Postoje i druge metrike po kojima se određuje istinitost nečega u prošlosti, od čega su najvažniji logika, poklapanje, stalnost, broj različitih izvora, manjak dokaza koji bi to negirali, i tko zna što sve još ne. Sada kada su riješeni "slamnati ljudi" koje je autor postavio kao kritike evolucijske psihologije, uhvatimo se najvažnijega: nova kohorta znanstvenika koja sada ruši temelje evolucijske psihologije građene još od kada je Charles Darwin u "Postanku čovjeka i selekciji u odnosu na spol" iznio neke dokaze za to da je, kroz natjecanje za partnerice i resurse, evolucija potakla mušku inventivnost i sklonost riziku naspram ženske nježnosti. Tvrdnja da je on iznio takvu teoriju samo zato što je tako trenutno bilo oko njega je besmislena jer je uvijek bilo tako, i to gotovo svugdje u povijesti planeta. Osim izoliranog naroda Mosuo u planinama u Kini, nema niti jedne ljudske civilizacije koja u osnovi ne odgovara tim pretpostavkama. I to ne treba nagađati, dobro je poznato. No uglavnom, dokazi. Da vidimo što autor nudi kao negaciju činjenica koje je ustvrdila evolucijska psihologija. Prvo referencira poznato istraživanje o upadima iz 1989., kojim je utvrđeno ono što su već znali svi koji su živjeli u stvarnom svijetu makar nekoliko dana: da su žene nesklone seksu "samo zato da se seksamo", te je stoga samo 0-3% žena prihvatilo "apokaliptični upad" poziv na posjet strančevom stanu i seks naspram 70% muškaraca. Da, to je razlika od najmanje 20 puta, iz koje je zaključeno da je to logična manifestacija činjenice da ženama nije u interesu seksati se baš s bilo kim. Vjerojatno postoji 1% šanse da je pravi razlog nešto drugo, a ne evolucija (i kod nas i kod još milijun drugih sisavaca), ali pogledajmo što autor iznosi kao negaciju zaključka iz te studije: Gđica. Conley smatra da je metodologija istraživanja iz 1989. manje nego idealna. "Nitko ti zapravo ne pristupi iz vedra neba i pita te 'hoćeš li se seksati sa mnom'?" (nisam baš toliko siguran u to ali dobro, op.prev.) "Potreban je kontekst. Ako pitaš ljude što bi učinili u specifičnoj situaciji (kako to nije bila specifična situacija, tako ti svega? op.prev.), to je mnogo pouzdaniji način dobivanja odgovora. U njenoj studiji, kada su muškarci i žene razmatrali ponude za neobavezni seks of slavnih ljudi, ili od prijatelja za koje im je rečeno da su dobri u krevetu, razlika između spolova u zainteresiranosti za neobavezni seks se spustila na gotovo nulu. Bože, pa ja ću početi lupati glavom u zid. Zar činjenica da ženama moraš ponuditi garanciju da im je partner George Clooney ili da je bog u krevetu i dolazi s diskretnom preporukom od prijatelja da bi se imalo zainteresirale za neobavezni seks znači da su zainteresirane same po sebi? Ovo je toliko strahovito glup zaključak da sam jednostavno morao pauzirati serijal postova o braku kako bih se pozabavio njime. Nadam se da je autor zadovoljan. I da, osim toga je potvrđeno da muškarce moć i novac baš i ne napaljuju, budući da im je postotak ostao isti kao i prije, a za to koliko je žena dobra u krevetu ih isto većinom boli neka stvar naspram drugih, važnijih varijabli. Barem neka korist od cijelog ovog cirkusa.  Ali čekajte, ima još: 2009. godine, još jedna od dugo-pretpostavljanih spolnih razlika u parenju - da su žene izbirljivije od muškaraca - također je došla pod opsadu. U speed datingu, kao i u životu, društvena norma upućuje žene (naprotiv, uvijek govorim kada bi žene malo iskoristile emancipaciju i prišle nekom dobroćudnom Beta tipu koji je previše sramežljiv za prvi korak, op.prev.) da sjede i čekaju da im netko priđe, dok muškarci mijenjaju stolove. Ali u jednoj studiji ponašanja na speed-dating događajima, psiholozi Eli J. Finkel i Paul W. Eastwick su obrnuli ulogu "rotatora". Muškarci su ostajali sjediti, a žene su se mijenjale. Manipulirajući ovaj dio skripte za ponašanje spolova, istraživači su otkrili da su žene postale manje selektivne - ponašale su se više kao tipični muškarci - dok su muškarci postali više selektivni i ponašali se kao tipične žene. Sam čin prilaženja potencijalnom romantičnom partneru, zaključili su, doveo je do boljeg dojma o osobi kojoj se prilazilo. Brzo, zovite policiju! Uklanjanje žena s umjetnih izvora samopouzdanja vraća njihove standarde više u normalu, isto kao što radi i dvostruki kompliment? Pa tko bi to rekao? Kada se razmotri ova nova saznjanja, neke postavke darvinizma postaju sumnjive. Hoće li darvinisti ponovno razmotriti teoriju da je naše ponašanje prilikom parenja manje urođeno nego što se to smatra? Vjerojatno ne. U članku koji je odgovarao na naše studije od prošle godine, Mr. Schmitt, jedan od vodećih glasova među darvinistima, nije predao ni centimetar bojnog polja. U vezi istraživanja gđice. Conley, da su žene jednako sklone neobaveznom seksu ako se radi o celebrityu, postavio je argument da je to "rezultat ženske (ali ne i muške) kratkoročne strategije za stjecanje dobrih gena od tjelesno privlačnih kratkoročnih partnera. Kada je aktivirana ženska kratkoročna strategija parenja (recimo, privremeno zbog ovulacije, ili kronično zbog odnosa spolova naklonjenog ženama) (ili ovome, tzv. "strategija dvostrukog parenja", op.prev.), čini se da žene izražavaju relativno fokusiranu želju za genetskim obilježjima "seksi muškaraca" koja bi biološki koristile ženama u toj situaciji." Drugim riječima: ništa novo, sve je to evolucija. I što je tu čudno? Da ponovimo: autor ima istraživanje koje potvrđuje tezu koju pokušava oboriti, pokaže je poborniku teze, zgraža se kako ovaj ne smatra da je to dobar argument.  I time završavamo do sada najjaču negaciju nekih postavki ovog bloga koju sam ikada vidio (to nešto govori o onome s čime se inače susrećem). Jedini dobar dio članka je opće upozorenje koje se odnosi na sve filozofske i znanstvene discipline na svijetu: Možda ovi fenomeni i postoje. Možda muškarci stvarno, ukupno gledano, imaju veću sklonost kratkoročnom parenju. Ali s obzirom na nova istraživanja, rigidno oslanjanje na evolucija kao objašnjenje riskira podizanje ograničene smjernice u teološki status - što je način razmišljanja koji bi znanstvenici trebali prezirati. Počevši od... khm... feminističkog inzistiranja da danas u zapadnom svijetu postoji patrijarhija, ili da je spol društvena konstrukcija? Čak i kada bi nekim ludim slučajem ispalo da je sve ovo istina, i da je cijela evolucijska psihologija u potpunosti neutemeljena (a i dalje su svi dokazi na njenoj strani), zaključak bi bio još gori. Ako bi se otkrilo da su žene uistinu jednako promiskuitetne kao muškarci, jednako otvorene za mogućnost neobaveznog seksa i varanja, ili čak i više od muškaraca, te da je to zato što one tako izabiru, a ne zato što im je u genima - ne bi li to samo po sebi zastrašujuća osuda onoga u što se dobar dio zapadnih žena pretvorio? Umjesto da, kao trenutno na ovom blogu, polazimo od pretpostavke da su "neke ženske genetske sklonosti neprikladne za civilizaciju, pa stoga žene trebaju imati kontrolu nad njima" (što jednako vrijedi i za muškarce što se tiče bioloških nagona za silovanjem ili nasiljem), polazili bismo od pretpostavke da to nije genetski nego u potpunosti svojevoljno. To bi učinilo svo klanje koje se odvija na modernom seksualnom tržištu namjernim. Već i sama pomisao na tako nešto je previše užasna. * = evolucijska psihologija je znanstvena disciplina, darvinizam je filozofija temeljena na evoluciji općenito (ne samo psihologiji), igra je teorija i praktična vještina temeljena na evolucijskoj psihologiji, a muškosfera je širi pojam za sve tekstove koji se bave navedenim pojmovima i reakcijama muškaraca na njih. Ta četiri pojma se često preklapaju, ali nipošto nisu univerzalno jednaki, niti se nužno slažu. Oznake: teorija seksualnog tržišta, spol, znanost, istraživanje, evolucijska psihologija, muškosfera |
- 17:35 - Komentari (46) - Isprintaj - #
utorak, 08.01.2013.
Vodič za odabir supruge (Dio prvi - Cost/Benefit analiza)
|
Pretpostavljam da dobar dio čitatelja nema ambicije postajati velikim igračima. Koliko god život uspješnog igrača velikog kalibra bio zabavan, prepun uzbuđenja jednokratnog seksa, prijateljica s povlasticama, harema i serijske monogamije, toliko može ponekad biti i naporan i nestabilan. A iako bi se ponekad iz mog pisanja moglo zaključiti da su svi brakovi beskrvni, aseksualni kavezi, naravno da to nije slučaj. Naprotiv! Rekao bih da dobar dio muškaraca koji svjesno uče igru samo želi popraviti neugodan položaj u kojeg su ih okolnosti izbacile, i izabrati nešto mirno i stabilno što ih ispunjava u životu u zamjenu za razumnu količinu napora. Izgraditi nešto, doći doma kod djece, supruge, u sređenu i poznatu atmosferu, i naravno stalno biti seksualno i emocionalno zadovoljen, sve je to kao sirenin zov svim onim muškarcima koji ne posjeduju gigantsku količinu osobina mračnog trojstva. Usudio bih se čak i reći da takvi muškarci čine veliku većinu ukupne populacije - da to nije slučaj, vjerojatno bismo i dalje živjeli u pećinama. U osnovi, iako Coolidgeov efekt leži u svima nama, isto tako leži i poriv za donošenjem racionalnih odluka unutar svojih mogućnosti. Ako vam je tako lakše, zamislite to kao anđelčića i demona na ramenu svakog muškarca (je li ih on sposoban poslušati, naravno, sasvim je druga stvar).  "Demon" stari zna što priča. Izvor: Little Miss Sunshine, genijalan film Ključna razlika je da se, ako dobro poznaju igru i isprobali su sve što su htjeli, muškarci koji to žele skrase po svom vlastitom izboru, isto kao što je bilo prije nego je feminizam poremetio Iako inače često spominjem da muškarci u pravilu ne žive tipičan ženski život prepun opcija kao što žene vole misliti, dakle ne biraju između nekoliko jednako zainteresiranih partnerica kao što to žene rade u mladosti, oni koji dobro nauče i izvježbaju igru naći će se upravo u toj situaciji. U ovom vodiču ću opisati kako odabrati i na koje je stvari uputno paziti, pretpostavljajući muškarca koji je otprilike viši Beta, dakle prilično je privlačan, ima barem osnovnu igru, i ima nekakvu mogućost izbora... ali brzam. Sve ovo ne znači da opcija stvarno postoji, da je jeftina ili da se isplati. Za one koji zamišljaju smirivanje (bilo u braku bilo u nevjenčanoj zajednici duljoj od tri godine, jer zakonski je gotovo isto) s jednom ženom i idiličan obiteljski život, problemi koji im stoje na putu veći su nego ikada. Problem A: Današnja stopa razvoda je najviša u povijesti U SAD-u se stopa razvoda milosrdno stabilizirala na oko 50% i neki tvrde da počinje opadati, iako moram priznati da ne vidim baš nikakve statistike koje to pokazuju. Kod nas nastavlja rasti i trenutno se nalazi između 25 i 30%. Neke druge europske zemlje su također već dosegle 40%, tako da pretpostavljam da je između 40 i 50% prirodna granica koju ćemo i mi doseći s vremenom kako budemo nastavili amerikanizaciju. Recimo da je šansa razvoda koju možeš očekivati jedna trećina, to jest 33%. Kako ne bismo sada upadali u geek žargon, zamislite kockicu sa 6 strana. Ako se na njoj dobije 1 ili 2, dolazi do razvoda. Što bi sve stavio na tu kocku u zamjenu za stabilan život i obitelj? Ok, kvragu sve, ali čak i ako se brak raspadne (70% šanse ne tvojom krivnjom), što ti se tako strašno može dogoditi? Problem B: Što je najgore što se može dogoditi? Ako brak ne uspije, nikome ništa, zar ne? U nekim slučajevima, bili biste u pravu. Razvedeš se, emocionalno obnoviš, i ideš dalje. Ali danas su posljedice puno dalekosežnije i gadnije. Najjednostavnija i loša ali ipak najmanje destruktivna posljedica je... B1) Jednokratni udar na imovinu. Ako si unio u brak nekakvu vrijednu imovinu u koju ste zatim zajedno ulagali i koristili je, sud neće zanimati koliko je točno tko ulagao. Na svu sreću, ovo je granica jer mi još nismo toliko poludjeli da uvedemo američku alimentaciju ("alimony"), gdje u 90% slučajeva muž poslije razvoda mora uzdržavati ženu "kako bi ona zadržala prijašnji životni stil dok se ponovno ne uda"). No na drugi pogled... B2) Hrvatska alimentacija, ili uzdržavanje djeteta. Ukoliko ste imali djecu, morat ćeš plaćati uzdržavanje djeteta (u daljnjem tesktu: "alimentacija"). Minimalna alimentacija u RH je oko 1000 kn mjesečno, što otprilike i jest pola troškova djeteta, no određuje se kao % (cca 17-22) od plaće s minimalnim pragom. To nas vodi do problema... B2.1) Ako zarađuješ više morat ćeš i proporcionalno više plaćati, bez obzira na to koliko dijete stvarno košta. Nakon što se prijeđe visina plaće na kojoj postotak iz nje prelazi minimum, nije bitno ako uistinu nije toliko skupo uzdržavati dijete. Logika visokih alimentacija, poznata kao "što bi dijete reklo kada bi znalo da je njegov otac škrtario na njemu?" namijenjena je kažnjavanju očeva, a ne uzdržavanju djece. Isto tako, ne postoje nikakvi mehanizmi kontrole kako se troše sredstva iz alimentacije, što bi svakako trebalo postojati kako iznosi rastu.. Ukratko, ako zarađuješ više od prosjeka, dobit ćeš američku alimentaciju upakiranu u hrvatsku. No ako zarađuješ manje ili uopće ne, pa se nađeš u financijskim problemima gdje ti je dolje prikazana novčanica velika stvar, onda slijedi...  B2.2) Manjak novaca = sramoćenje -> zapljena imovine -> zatvor / robovlasništvo. Moderna logika potpomognuta hrčkom i legalnim silama je nešto uistinu savršeno. Ako imamo vrlo siromašnu obitelj gdje otac ne može naći posao i ne uspijeva ništa pridonositi, svi će biti puni sažaljenja. Novine će pisati članke u kojima se moli za pomoć nesretnim ljudima. Obitelj će dobivati izraze divljenja kako preživljava unatoč oskudici, kao i opće poštovanje i donacije. No ako imamo razvedenu obitelj gdje otac ne može naći posao i ne uspijeva ništa pridonositi, on je "danguba koja ne plaća". Jedini savjet koji će drugi imati za njega će biti "nađi posao" ili "sigurno radiš na crno". Jedina razlika između "nesretnika" i "dangube" je bračni status. Naravno da je istina da stvarno postoje razni tipovi koji stvarno mogu plaćati razumnu alimentaciju, a muljaju, ali sustav je dizajniran tako da se odmah pretpostavlja da razvedeni otac koji ne plaća spada u takve i djeluje sukladno. Kao da sramota nije dovoljna, alimentacija može biti naplaćena i zapljenom imovine, uključujući onu koja je bila nedirnuta u koraku B1. No to nije sve. Alimentacija je također jedina vrsta dugovanja u RH zbog koje se može otići u zatvor. Ako uzmete kredit od banke i ne plaćate ga, vaša imovina će biti zaplijenjena, i ako više nemate ništa, to je to. Ne možete otići u zatvor zbog nepodmirene financijske obveze, osim ako nije jasno dokazano da ste znali da nećete moći plaćati u trenutku uzimanja kredita (u tom slučaju je to kazneno djelo prijevare i kažnjivo je zatvorom). Ukoliko oca koji više nema iz čega plaćati i nije imao tu sreću da iskopa grumen zlata nije opametio zatvor, bez brige: može biti poslan na prisilni rad. Da, dobro ste pročitali. U svijetu gdje je robovlasništvo zakonom zabranjeno i oštro progonjeno, možete biti prisilno poslani na kopanje kanala... zbog toga što ste imali nesreću imati financijske probleme koji su vas onemogućili u plaćanju alimentacije. Tko je voljan bacati kockicu? B3) Gubitak djece. Da ne bude da cicijam oko novca, spomenimo i emocionalni gubitak što više ne možeš redovno viđati ni odgajati svoju djecu. U 85% slučajeva razvoda djecu dobivaju supruge. Gotovo jedini način da djecu dobije otac je da je za majku dokazano da se drogira ili nešto slične težine. Jednom kada je skrbnik dodijeljen, sudski je gotovo nemoguće dokazati da netko sprječava ili sabotira posjete, koje su ionako malobrojne. Problem C: Ne postoji više niti jedan od društvenih mehanizama sprječavanja razvoda  Prešli smo iz ovoga... -> -> -> -> -> -> -> -> -> -> ->  U ovo. U prošlosti, ako bi u braku postojali neki problemi, i žena otišla porazgovarati s nekim (prijateljicama, obitelji, etc), neminovno bi dobila upozorenja o tome da bi joj bilo još puno gore u slučaju razvoda, da treba dati vremena, biti strpljiva, prilagoditi se i još tko zna što sve ne. Danas to ni izbliza nije slučaj. Ako ikada dođe do krize, gotovo svi u njenom životu će je s radošću savjetovati da posegne za detonatorom. Institucije također ne predstavljaju nikakvu blokadu, čak ni s "periodom pomirbe" koji je samo mrtvo slovo na papiru. Postoje državne institucije koje žive od procesiranja razvoda i raspadnutih obitelji. Problem D: Ne postoji više društvena osuda razvoda, bez obzira na okolnosti  Prepoznajete ovu spodobu? Ako se smatra skandaloznim i nedopustivim reći bilo što negativno o ženi kalibra Marijane Čvrljak, koja je svom mužu učinila najgore na najgori mogući način, i sve to bez trunke žaljenja, mislim da je jasno da danas žena može učiniti bilo što i apsolutno nikada ne doživjeti kritiku. Nije važno što se dogodilo - muškarac je uvijek kriv. Ukratko, moj savjet je: NE ŽENITE SE. Ovo govorim kao osoba koja podržava brak i misli da je sve navedeno na početku posta vrlo dobra i poželjna ideja, da ne kažem idealna. S pravom ženom, što bi čovjek više mogao tražiti? Ali rizici, čak i ako se dobro odabere, neki u potpunosti izvan tvoje kontrole ili predviđanja...uf! Ovo nije kontradiktorna pozicija. Dapače, duguješ i samom sebi i svojoj djeci da poduzmeš sve kako bi bio siguran da si odabrao najbolju moguću suprugu s obzirom na današnje okolnosti. Kada zbrojimo sve ove stvari, iako je zaljubljenost do ušiju nužna osnova braka, to nije dovoljno da opravda ženidbu. Stoga bi tvoj osnovni stav trebao biti: "Znaš da te volim, ali zašto bih te oženio?" Drugim riječima, žena mora posjedovati nešto vrlo posebno, kao i određene kvalitete koje osiguravaju od mogućih negativnih posljedica i daju joj osnovu da održi dano obećanje unatoč gubitku svih vanjskih poticaja na vjernost. Koje su to kvalitete i kako ih prepoznati, pogledat ćemo u drugom dijelu. Update: Drugi dio Oznake: brak, obitelj, završšna igra, razvod, alimentacija |
- 23:07 - Komentari (24) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 07.01.2013.
Gdje je moja rezolucija?
|
Doba je novogodišnjih rezolucija. Stoga su neki nedavnu rezoluciju UN-a proglasili "najboljim darom koji je svijet mogao dati ženama u ovoj godini". Govorim, naravno, o slavnoj "Rezoluciji Ujedinjenih naroda o zabrani ženskog genitalnog sakaćenja (tzv. "ženskog obrezivanja")". Time su opet potvrđene dvije kozmičke istine: A) Borba za bilo što u vezi sa ženskim pravima = popularnost, ugled, politički bonus bodovi i B) Nikoga nije briga za muškarce; oni su potrošna roba (i po prirodi i po društvu)  Pobornici kampanje za zabranu obrezivanja žena postigli su veliku pobjedu ovog ponedjeljka, kada je prošla rezolucija U.N.-ovog komiteta o zabrani ženskog genitalnog sakaćenja. Žensko genitalno sakaćenje je djelomično ili potpuno uklanjanje eksternih ženskih genitalija, ili drugo nanošenje ozlijeda ženskim spolnim organima, zbog ne-medicinskih razloga. Rezolucija, prihvaćena konsenzusom u Glavnoj skupštini komiteta za ljudska prava U.N., naziva tu praksu štetnom i ozbiljnom prijetnjom za psihološko,seksualno i reproduktivno zdravlje žena i djevojčica. Poziva sve 193 članice Ujedinjenih naroda da osude običaj, poznat kao FGM (female genital mutilation), i pokrene kampanje za edukaciju djevojčica, dječaka, muškaraca i žena o potrebinjegovog iskorjenjivanja.Također snažno potiče sve zemlje da donesu i provode zakone koji zabranjuju FGM, da zaštite žene i djevojčice od "ove vrste nasilja", te da uklone nemogućnost osude počinitelja. Sa 110 sponzora, gotovo je sigurno da će rezolucija biti potvrđena od strane pune Glavne skupštine, od koje se očekuje da je prihvati oko Nove godine. Iako nije legalno obvezujuća, rezolucija svejedno odražava međunarodnu zabrinutost i nosi moralnu i političku težinu. U.N. kaže da je 2010. godine oko 70 milijuna djevojčica i žena prošlo proceduru, a WHO kaže da se svakog dana obrezuje oko 6000. Jose Luis Diaz, predstavnik Amnesty International-a, kaže da je ovo prvi put da se Glavna skupština pozabavila ovim problemom. "FGM je za osudu svih nas - da djevojčica ili mlada žena može biti pritisnuta i osakaćena je povreda njenih ljudskih prava. Šokantno je da to svake godine prođe tri milijuna djevojaka," rekao je. Da vidimo... djelomično uklanjanje genitalija zbog kulturnih, religijskih i drugih ne-medicinskih razloga... ništa mi ne pada na pamet... hmm.... stvarno ništa.... uh.... što bi to moglo biti? Oh da. U svijetu je 600 milijuna obrezanih muškaraca, koji su izgubili dio svojih genitalija zbog kulturnih, religijskih i ostalih ne-medicinskih razloga - osam puta veći broj! Gdje je rezolucija za muškarce? Naravno, sasvim se slažem da bi trebalo zabraniti sakaćenje spolnih organa bez razloga, ali to se odnosi na oba spola. Manjak ikakvog spomena druge strane je ono što ovu rezoluciju čini potpuno licemjernom. Neki tvrde da je FGM ozbiljnija pojava od samo uklanjanja kožice kod muškaraca (istina), te da je ekvivalent kastracije (nije istina), odnosno uklanjanja glavića ili cijelog spolnog organa. Iako i "blagi" stupnjevi FGM-a (sve više od stupnja Ia - clitoral hood removal) izazivaju više štete od uklanjanja muške kožice, čak ni najgori, najbrutalniji FGM stupnja III ne znači potpuni gubitak spolnih funkcija kao u kastraciji. No koliko štete što nanosi uopće nije smisao cijelog pitanja, jer bi to impliciralo da bi običaj iznenada postao u redu ako bi se uvijek provodio samo najblaži stupanj obrezivanja. Smisao je: Borimo se protiv ženskog obrezivanja jer povrijeđuje ženino pravo na svoje tijelo i uklanja joj dio spolnih organa bez ikakvog medicinskog razloga, bazirano samo na predrasudama i praznovjerju (odnosno kulturi ili religiji). U najboljem slučaju, djevojčica ima sreće i to joj ne uzrokuje nikakvu štetu osim privremene boli. U najgorem, izaziva ozljede, seksualnu disfunkciju, traumu ili čak smrt. I slažem se da FGM treba biti eliminiran. Muško obrezivanje je temeljeno na istim predrasudama i dijeli sve te negativne aspekte. U najboljem slučaju, dječak ima sreće i nije mu se ništa dogodilo (osim privremene boli). U najgorem slučaju, doživljava komplikacije, trajna oštećenja ili čak umire. Niti jedan roditelj ne bi smio imati pravo mijenjati njegovo tijelo ili ga izlagati takvom riziku, osim ako nije zbog osnovanih medicinskih razloga. A rizik itekako postoji! Svake godine, po otprilike 100 dječaka u SAD-u svake godine umire od posljedica obrezivanja, a broj onih koji imaju trajne negativne posljedice na svojim spolnim organima je zasigurno puno veći. Kako biste stekli perspektivu koliko je velik ovaj broj, u SAD-u godišnje od SIDS-a (iznenadnog sindroma smrti dojenčeta) umre 115 novorođenih dječaka. 44 ih umre od gušenja, a dvadesetak u automobilskim nesrećama. Smrtni slučajevi izazvani obrezivanjem, koliko god ukupno gledano bili rijetki, čine čak 2% svih smrtnih slučajeva muške dojenčadi u SAD-u (stope su jednake ili veće u manje razvijenim zemljama i usporedive sa stopama od FGM-a). Sve bi se te izgubljene živote moglo spasiti progonom muškog obrezivanja jednakim žarom kao i ženskog. Nažalost, ta tema ne izaziva simpatiju javnosti.  Ipak, što je s koristima? A) Neke studije su pronašle da obrezani muškarci imaju manje spolnih bolesti, a pogotovo HIV-a. Ne samo da je metodologija vrlo upitna; čak i da nije, ovo je klasičan primjer u kojemu se može reći da korelacija ne mora značiti i uzrok. Moglo bi se raditi jednostavno o činjenici da je obrezivanje češće u religioznim obiteljima / zajednicama / državama, gdje je promiskuitet (ili homoseksualnost, koja naravno nije jedini ali je ipak češći prijenosnik HIV-a) niži. Nije mi poznata niti jedna studija koja je pronašla istinsku vezu između ove dvije stvari, poput biološkog mehanizma koji štiti obrezani penis od spolno prenosivih bolesti. Medicinsko govoreći, osim ako ga se eksplicitno ne dokaže, takav koncept je besmislica. Zar je stvarno logično da će, ako trajno ukloniš sloj kože s recimo svoje ruke, ona postati otpornija na infekcije? B) Tvrdi se da obrezani penisi izgledaju ljepše i privlačnije (nekim) ženama. Ovo je stvarno fantastična ideja. Trebali bismo je raširiti i implantirati plastične grudi svim novorođenim djevojčicama kako bi poslije izgledale privlačnije! C) Čistoća i higijena. Logično je da će svaki dio tvog tijela dobiti infekciju ako ga nikada ne čistiš. Očito, zar ne? Vjerojatno ne biste htjeli svom djetetu amputirati ruke umjesto da ga naučite prati ih. Neobrezani muškarci ionako ne trebaju nikakvu posebnu fazu "pranja kožice" tijekom tuširanja. Ne postoji nikakva korist. Pouka cijelog ovog posta dakako nije rastezanje je li gore muško ili žensko obrezivanje (vidjeti komentare). Pouka je da niti jedan roditelj ne bi trebao imati pravu na taj način mijenjati tijelo svog djeteta, osim ako se ne radi o eksplicitnoj, jasnoj medicinskoj koristi potrebnoj u tom trenutku. Usporedite obrezivanje s recimo vađenjem angina (tonzilektomijom). Vađenje angina provovi se ako se dijete previše često razbolijeva jer su mu angine često inficirane ili prevelike. Postoji vidljiva korist od operacije i jasno je da će biti negativnih posljedica ako se ne napravi zahvat. Čak i tada, nikada se ne radi čisto tako iz običaja kod rođenja, već samo zato što je počelo uzrokovati jasne probleme. Kada bi netko htio vaditi djetetu angine čisto iz vlastitog hira, svi bi mu rekli da je lud. Svatko ima pravo obrezati se, i muško i žensko. Ali drugi nemaju pravo to učiniti bilo kojoj osobi, a pogotovo ne malom djetetu. To bi trebala biti osobna odluka. U.N. bi u svojoj zaslijepljenosti za rješavanjem "kritičnih ženskih problema" trebao otvoriti oči razmisliti o svom licemjerju. Ne može se istodobno ganjati zaštitu ljudskih prava, a pola svjetske populacije smatrati nedostojnim zaštite vlastitog tijela. Oznake: UN, ženski šovinizam, penis, obrezivanje, diskriminacija |
- 21:25 - Komentari (45) - Isprintaj - #
|
Voljeli biste da obradim neku temu ili trebate pomoć s ljubavnim problemom (za oba spola)? Komentirajte/ pošaljite na: ignissblog(na)yahoo.com Ako ne napišete drugačije, prihvaćate mogućnost njegove prezentacije na blogu. Vašu adresu, sliku, ime i detalje NIKADA NEĆU OBJAVITI. Na isti mail zatražite dozvolu za prenošenje članaka.
Klikom na gumb ispod otvarate PayPal prozor za donaciju Ignissu.
Molim donirajte jedino ako osjećate da vam je moje pisanje znatno promijenilo život na bolje i želite se zahvaliti i ovim putem. Nemojte donirati kao političku poruku, naknadu ili motivaciju za privatni savjet, ili kupnju knjige alternativnim putem. Na lijevoj strani prozora možete unijeti iznos (u USD), a na desnoj poruku uz donaciju. Unaprijed hvala! Podržite Igniss blog i postanite pokrovitelj na Patreonu |
