Pobornici kampanje za zabranu obrezivanja žena postigli su veliku pobjedu ovog ponedjeljka, kada je prošla rezolucija U.N.-ovog komiteta o zabrani ženskog genitalnog sakaćenja. Žensko genitalno sakaćenje je djelomično ili potpuno uklanjanje eksternih ženskih genitalija, ili drugo nanošenje ozlijeda ženskim spolnim organima, zbog ne-medicinskih razloga.
Rezolucija, prihvaćena konsenzusom u Glavnoj skupštini komiteta za ljudska prava U.N., naziva tu praksu štetnom i ozbiljnom prijetnjom za psihološko,seksualno i reproduktivno zdravlje žena i djevojčica. Poziva sve 193 članice Ujedinjenih naroda da osude običaj, poznat kao FGM (female genital mutilation), i pokrene kampanje za edukaciju djevojčica, dječaka, muškaraca i žena o potrebinjegovog iskorjenjivanja.Također snažno potiče sve zemlje da donesu i provode zakone koji zabranjuju FGM, da zaštite žene i djevojčice od "ove vrste nasilja", te da uklone nemogućnost osude počinitelja.
Sa 110 sponzora, gotovo je sigurno da će rezolucija biti potvrđena od strane pune Glavne skupštine, od koje se očekuje da je prihvati oko Nove godine. Iako nije legalno obvezujuća, rezolucija svejedno odražava međunarodnu zabrinutost i nosi moralnu i političku težinu.
U.N. kaže da je 2010. godine oko 70 milijuna djevojčica i žena prošlo proceduru, a WHO kaže da se svakog dana obrezuje oko 6000. Jose Luis Diaz, predstavnik Amnesty International-a, kaže da je ovo prvi put da se Glavna skupština pozabavila ovim problemom. "FGM je za osudu svih nas - da djevojčica ili mlada žena može biti pritisnuta i osakaćena je povreda njenih ljudskih prava. Šokantno je da to svake godine prođe tri milijuna djevojaka," rekao je.
Da vidimo... djelomično uklanjanje genitalija zbog kulturnih, religijskih i drugih ne-medicinskih razloga... ništa mi ne pada na pamet... hmm.... stvarno ništa.... uh.... što bi to moglo biti?
Oh da. U svijetu je 600 milijuna obrezanih muškaraca, koji su izgubili dio svojih genitalija zbog kulturnih, religijskih i ostalih ne-medicinskih razloga - osam puta veći broj! Gdje je rezolucija za muškarce? Naravno, sasvim se slažem da bi trebalo zabraniti sakaćenje spolnih organa bez razloga, ali to se odnosi na oba spola. Manjak ikakvog spomena druge strane je ono što ovu rezoluciju čini potpuno licemjernom.
Neki tvrde da je FGM ozbiljnija pojava od samo uklanjanja kožice kod muškaraca (istina), te da je ekvivalent kastracije (nije istina), odnosno uklanjanja glavića ili cijelog spolnog organa. Iako i "blagi" stupnjevi FGM-a (sve više od stupnja Ia - clitoral hood removal) izazivaju više štete od uklanjanja muške kožice, čak ni najgori, najbrutalniji FGM stupnja III ne znači potpuni gubitak spolnih funkcija kao u kastraciji. No koliko štete što nanosi uopće nije smisao cijelog pitanja, jer bi to impliciralo da bi običaj iznenada postao u redu ako bi se uvijek provodio samo najblaži stupanj obrezivanja. Smisao je:
Borimo se protiv ženskog obrezivanja jer povrijeđuje ženino pravo na svoje tijelo i uklanja joj dio spolnih organa bez ikakvog medicinskog razloga, bazirano samo na predrasudama i praznovjerju (odnosno kulturi ili religiji). U najboljem slučaju, djevojčica ima sreće i to joj ne uzrokuje nikakvu štetu osim privremene boli. U najgorem, izaziva ozljede, seksualnu disfunkciju, traumu ili čak smrt. I slažem se da FGM treba biti eliminiran.
Muško obrezivanje je temeljeno na istim predrasudama i dijeli sve te negativne aspekte. U najboljem slučaju, dječak ima sreće i nije mu se ništa dogodilo (osim privremene boli). U najgorem slučaju, doživljava komplikacije, trajna oštećenja ili čak umire. Niti jedan roditelj ne bi smio imati pravo mijenjati njegovo tijelo ili ga izlagati takvom riziku, osim ako nije zbog osnovanih medicinskih razloga.
A rizik itekako postoji! Svake godine, po otprilike 100 dječaka u SAD-u svake godine umire od posljedica obrezivanja, a broj onih koji imaju trajne negativne posljedice na svojim spolnim organima je zasigurno puno veći. Kako biste stekli perspektivu koliko je velik ovaj broj, u SAD-u godišnje od SIDS-a (iznenadnog sindroma smrti dojenčeta) umre 115 novorođenih dječaka. 44 ih umre od gušenja, a dvadesetak u automobilskim nesrećama. Smrtni slučajevi izazvani obrezivanjem, koliko god ukupno gledano bili rijetki, čine čak 2% svih smrtnih slučajeva muške dojenčadi u SAD-u (stope su jednake ili veće u manje razvijenim zemljama i usporedive sa stopama od FGM-a). Sve bi se te izgubljene živote moglo spasiti progonom muškog obrezivanja jednakim žarom kao i ženskog. Nažalost, ta tema ne izaziva simpatiju javnosti.
Ipak, što je s koristima?
A) Neke studije su pronašle da obrezani muškarci imaju manje spolnih bolesti, a pogotovo HIV-a. Ne samo da je metodologija vrlo upitna; čak i da nije, ovo je klasičan primjer u kojemu se može reći da korelacija ne mora značiti i uzrok. Moglo bi se raditi jednostavno o činjenici da je obrezivanje češće u religioznim obiteljima / zajednicama / državama, gdje je promiskuitet (ili homoseksualnost, koja naravno nije jedini ali je ipak češći prijenosnik HIV-a) niži. Nije mi poznata niti jedna studija koja je pronašla istinsku vezu između ove dvije stvari, poput biološkog mehanizma koji štiti obrezani penis od spolno prenosivih bolesti. Medicinsko govoreći, osim ako ga se eksplicitno ne dokaže, takav koncept je besmislica. Zar je stvarno logično da će, ako trajno ukloniš sloj kože s recimo svoje ruke, ona postati otpornija na infekcije?
B) Tvrdi se da obrezani penisi izgledaju ljepše i privlačnije (nekim) ženama. Ovo je stvarno fantastična ideja. Trebali bismo je raširiti i implantirati plastične grudi svim novorođenim djevojčicama kako bi poslije izgledale privlačnije!
C) Čistoća i higijena. Logično je da će svaki dio tvog tijela dobiti infekciju ako ga nikada ne čistiš. Očito, zar ne? Vjerojatno ne biste htjeli svom djetetu amputirati ruke umjesto da ga naučite prati ih. Neobrezani muškarci ionako ne trebaju nikakvu posebnu fazu "pranja kožice" tijekom tuširanja. Ne postoji nikakva korist.
Pouka cijelog ovog posta dakako nije rastezanje je li gore muško ili žensko obrezivanje (vidjeti komentare). Pouka je da niti jedan roditelj ne bi trebao imati pravu na taj način mijenjati tijelo svog djeteta, osim ako se ne radi o eksplicitnoj, jasnoj medicinskoj koristi potrebnoj u tom trenutku. Usporedite obrezivanje s recimo vađenjem angina (tonzilektomijom). Vađenje angina provovi se ako se dijete previše često razbolijeva jer su mu angine često inficirane ili prevelike. Postoji vidljiva korist od operacije i jasno je da će biti negativnih posljedica ako se ne napravi zahvat. Čak i tada, nikada se ne radi čisto tako iz običaja kod rođenja, već samo zato što je počelo uzrokovati jasne probleme. Kada bi netko htio vaditi djetetu angine čisto iz vlastitog hira, svi bi mu rekli da je lud.
Svatko ima pravo obrezati se, i muško i žensko. Ali drugi nemaju pravo to učiniti bilo kojoj osobi, a pogotovo ne malom djetetu. To bi trebala biti osobna odluka.
U.N. bi u svojoj zaslijepljenosti za rješavanjem "kritičnih ženskih problema" trebao otvoriti oči razmisliti o svom licemjerju. Ne može se istodobno ganjati zaštitu ljudskih prava, a pola svjetske populacije smatrati nedostojnim zaštite vlastitog tijela.