Unatoč mojoj poraznoj ocjeni isplativosti braka u prvom dijelu, vjerojatno i dalje među vama postoje oni koji bi se htjeli oženiti i smatraju to plusom u životu. Pa dobro, kada već želite zaigrati ruski rulet, pomoći ću vam da otkrijete u kojem se pretincu nalazi metak.
Počinjem od pretpostavke da si poželjan ali (barem dijelom) Beta muškarac koji bi se htio skrasiti. Ako si toliko Alfa da ti redovnice diskretno pokazuju grudi dok prolaziš pored njih i smiješe se, ili uživaš u svom gigantskom haremu, onda ne vidim što će ti brak. Uživaj! Nadalje, pretpostavljam i da su već ispunjene osnovne pretpostavke braka:
- zaljubljen si u nju do ušiju (i ona u tebe)
- imate dobru kemiju
- seksualno ste si privlačni i radite na održavanju istoga (i karakterno i držanjem tijela u formi)
- ona posjeduje osnovne životne vještine (kuhanje, održavanje kuće, briga o drugima, upravljanje novcem...)
- ona posjeduje volju da upotrijebi navedene vještine zbog drugih (hraniteljski instinkt)
- imate kompatibilan svjetonazor i pogled na obitelj, religiju, odgajanje djece, interese i sl.
I konačna pretpostavka: ona spominje brak. Iako su muškarci ti koji formalno zaprose ženu, žene u pravilu prve "neslužbeno" istražuju teritorij, najčešće pitanjima tipa "kamo vodi naš odnos?" začinjenima osjećajem žurbe. Nema potrebe da te takvi razgovori uplaše. Umjesto toga shvati da imaš jedinstvenu priliku da saznaš kako bi mogla izgledati vaša bračna zajednica. Ona te (na jedan ili drugi način) pritišće o toj mogućnosti i voljna je pričati o tome bez "awkward" (mrzim tu riječ btw) osjećaja u zraku. Iskoristi to!
Dakle, počinješ s neutralnim stavom "Znaš da te volim, ali zašto bih te oženio?". I krećeš s intervjuom* kojim ćeš dobiti bolji uvid u njene moralne osobine o kojima će ovisiti sudbina vašeg braka, budući da nikakvih eksternih faktora više nema. Mislim da je vrlo važno obratiti pozornost na ovakve detalje naspram samo zaljubljenosti, kako ne bi u svom životu propustio kvalitetne žene koje si trebao oženiti, isto kao što žene rutinski odbiju mase dobrih dečkiju oko njih pa se sada pitaju "gdje su svi dobri muškarci".
*kada kažem intervju, ne mislim na to da je posjedneš ispred sebe i bombardiraš pitanjima. Osim ako ne igrate bocu istine, nema načina da se tako nešto doima prirodnim. Jednostavno, svaki put kada se povede razgovor o ovoj temi, skreneš pažnju na nekoliko tema i izvučeš koliko možeš informacija.
Pitanja A: Što ona očekuje od braka? Što ćeš ti dobiti ako je oženiš?
1. Koje su dužnosti muža, a koje žene?
Točna distribucija nije toliko važna koliko usporedivost broja i težine dužnosti svakog od vas. Recimo, ako samo jedno od vas radi, podrazumijeva se da druga strana u potpunosti brine o kući i djeci. Ako oboje radite, očekuje se da ćete se oboje baviti kućanskim poslovima i djecom (iako bih rekao da je čak i u tom slučaju ženin opet dio malo veći od 50%, no to sam samo ja).
Treba paziti na to izražava li averziju prema rutinskim poslovima u braku, kao što su kuhanje ili spremanje. Pravedna raspodjela poslova je jedna stvar, ali ako tvrdi da joj je to ispod časti ili da je to ponižavajuće za žene, to je prvi alarm na hrčka. Stupaj oprezno.
Isto tako, obraćaj pozornost na veličinu popisa. Ako joj je vrlo lako izrecitirati veliki popis za muža, ali se ne može sjetiti skoro ničega kod žene, ili ako smatra lošim da žena ima dužnosti, trebao bi se zabrinuti.
2. Koja je najbolja stvar u vezi braka?
Odgovor bi trebao biti ili nešto što vi trenutno radite i u čemu uživate, ili to da ćete zauvijek biti zajedno, ili da ćete imati djecu ili tako nešto.
Loši odgovori su prsten, vjenčanje (kao ceremonija), zavist drugih ljudi i slično što upućuje na to da je više zanima brak kao statusni simbol nego kao cijeli život s tobom.
3. Hoće li uzeti tvoje prezime?
Ozbiljno bih se zabrinuo ako bi žena inzistirala na tome da ne želi moje prezime, bez obzira na to je li njen razlog slučajnost, estetika, profesionalni život ili emancipacija. To je dio bračne tradicije, bračnog modela donošenja odluka, te pogotovo važan dio prepoznavanja činjenice da ti preuzimaš mnogo veći rizik od nje. Štoviše, zadržavanje vlastitog prezimena, iako se smatra dijelom feminizma, uopće ne nastavlja nekakvu "žensku lozu", već samo stavlja mušku lozu njenog pretka ispred tvoje.
Istini za volju, ovo je sitnica. Ako su druge stvari dobre, prezime je samo detalj. No ako grlato inzistira da joj je to ponižavajuće ili tako nešto, bolje da znaš u što se upuštaš.
4. Što ako se tebi "hoće", a njoj ne? Što misli o "ženskoj dužnosti" (i obrnuto)?
Malo sam se dvoumio oko ovog pitanja jer znam da će izazvati lavinu napada da sam silovatelj i tko zna što sve ne, ali ipak je bitno. Brak je u svojoj i svjetovnoj i religijskoj osnovi institucija koja uređuje prvenstveno pitanje seksualnosti, tako da se ipak mora znati kako će to izgledati.
Ovo pitanje daje odgovor na njen općeniti altruizam - koliko je voljna zadovoljiti tvoje potrebe čak i ako joj se ne da - te njenu percepciju muške seksualnosti. Ako na to gleda kao na nešto bizarno, primitivno i nepotrebno, imat ćeš problem, pogotovo kada frekvencija seksa u braku opadne na otprilike jednu trećinu ili čak petinu one prije braka ("žene su manje seksualne" nije izgovor, jer iako jesu općenito, s partnerom koji je normalno uzbuđuje to nije tako velika razlika). Osim toga, za muškarce seks jest izraz ljubavi. Kako bi se ona osjećala kada bi imala muža koji je ne želi grliti ili maziti i govoriti joj da je voli?
Naravno da se ne očekuje da se seksate kada god to poželiš. Ako nije od volje, ljuta je, umorna, bolesna ili što već, sve je to u redu dok god ne prelazi u zanemarivanje tvojih potreba. Ono što želiš istjerati iz brloga je potencijal za korištenje seksa kao oružja i manipuliranje tobom preko uskraćivanja seksualnog zadovoljstva. Isto se odnosi i na klasično "spavanje na kauču" - ako je ona ljuta, neka ona spava drugdje, a ne ti.
Pitanja B: Što misli o razvodu?
1. Koji su po njoj prihvatljivi razlozi za razvod?
Popis dozvoljenih odgovora je vrlo kratak: nevjera, nasilje, trajna i štetna ovisnost tipa alkoholizam, droga ili kockanje... i to je to.
Loši odgovori uključuju "nisam sretna", "ljubav je izblijedila", "udaljili smo se", "to više nije to" i slične stvari koje upućuju na to da će te se riješiti iste sekunde kada doživite neki problem ili upozna nekog privlačnijeg od tebe.
2. Što misli o posljedicama razvoda na djecu? Što bi rekla djeci o nečijem razvodu?
Žalosno je koliko je super-lako danas pronaći primjer ovako nečega, tako da mislim da je Marijana Čvrljak dobar test. Samo spomeni tako nešto u razgovoru i vidi njenu reakciju. Ako osjeća potrebu braniti takve slučajeve, pogotovo argumentima tipa "možda ju je on tukao" ili "tko zna koliko je ona toga pretrpila od njega", postoji veliki problem. Bi li otišla na drugo vjenčanje takve žene? Cijelo društvo će tvoju suprugu nagovarati na raskalašeni razvod; mora u sebi imati moralni kompas koji osuđuje takve stvari ili bi se lako mogla povesti za njima.
Ostala pitanja (C):
1. Kakvo je njeno društvo (prijatelji i uža obitelj), i kakve joj primjere i savjete daju?
Kako danas živimo po sistemu, "žaba vidjela da konja potkivaju pa i ona digla nogu", postoji solidna šansa da će tvoja supruga imati prijateljice ili članove obitelji koji su donijeli neke pogrešne odluke. Što misli o tome? Je li voljna slijediti ono što sama odluči i oduprijeti se lošim savjetima i primjerima? Ako je vrlo podložna utjecaju okoline (i ako je okolina loša), moglo bi biti problema.
2. Što misli o feminizmu i smatra li se feministicom?
Kako sam jednom rekao, malo feminizma u ženi nije kraj svijeta. Ali važno je da prepoznaje samo pozitivne ciljeve i u umjerenim razmjerima, točnije da se brine o stvarno potlačenim ženama u Africi, a ne o percepciji drolja u Hrvatskoj. Ako smatra da je općenito potlačena, misli da je "žene zarađuju manje" nekakva nepravda koja je osobno dira, ili se identificira kao feministica, postoji velika šansa da će pasti pod utjecaj ideologije i u stvarima koje se tiču vas dvoje.
Ne kažem da bi te njen broj trebao odvratiti od ženidbe, pogotovo zato što su djevice (i još u tim okolnostima) danas zastrašujuće rijetke, ali stav je također važan. Recimo, ne bi bilo dobro da neobavezni seks shvaća kao nešto zabavno ili pozitivno. Ako je napravila koju grešku u redu, ali ne bi bilo dobro da to racionalizira tako što tvrdi da je "od toga postala osoba koja je danas" ili slične gluposti.
Ovo pitanje ne bi smjelo biti postavljeno kao nešto osuđujuće, naprotiv. Ne možeš očekivati da poznaje biološke postavke dvostrukog standarda, tako da je već gotovo idealan odgovor da izrazi gađenje promiskuitetom općenito. Pogrešan odgovor je pokušaj pravdanja promiskuitetnih žena (i samo žena), pogotovo zbog "loših dečkiju koji su ih iskoristili".
Što vi mislite? Oženjeni i/ili razvedeni muškarci pogotovo, vaš uvid je pogotovo cijenjen bez obzira na stav. p.s. komentari o tome isplati li se uopće ženiti spadaju u prvi dio