1943. godine, prof. Abraham Maslow objavio je "Teoriju ljudske motivacije" u časopisu Psychological Review, te je to do dan danas jedan od najpoznatijih radova svijeta. Upečatljivom infografikom prikazao je i sistematizirao urođene ljudske potrebe, kao i neosporan niz u kojemu one moraju biti ispunjene kako bi bilo postignuto zadovoljstvo ljudskog bića. Na nešto slično je već 1873. aludirao Lav Nikolajevič Tolstoj kada je u poznatom uvodu Ane Karenjine napisao da su "sve sretne obitelji iste, a svaka nesretna obitelj nesretna je na svoj način". Isti princip uveden je i mnoga druga područja, kao npr. u teoriju organizacije, ističući kako za uspjeh neke organizacije moraju biti ispunjeni svi preduvjeti; samo jedna neispunjena stavka dovoljna je za sprječavanje napretka. Sam koncept holističkog promatranja sustava seže još daleko dublje u prošlost, te ga se popularno povezuje s Hinduizmom.
Što je Maslowljeva hijerarhija potreba?
Po prikazanoj piramidi, potrebe moraju biti ispunjene ovim i niti jednim drugim redom - ako red bude zaobiđen, dolazi do urušavanja cijelog sustava:
(5) - dno piramide: osnovne fiziološke potrebe, tj. hranu, vodu, zrak i zaštitu od atmosferskih (ne)prilika.
(4) - viši temelj: sigurnost, pouzdanost, i zaštita od stresa iz okoline.
(3) - sredina: ljubav, pripadanje, obitelj
(2) - toranj: samopoštovanje, samopouzdanost, cijenjenost, nezavisnost i sloboda
(1) - vrh: samo-aktualizacija, maksimizacija svojih potencijala kao ljudskog bića
Dakle, ako je netko uvijek gladan, žedan ili smrznut, neće biti pretjerano zainteresiran za to je li njegova situacija dobro utemeljena i predvidljiva ili nije. Onaj tko nema stalne prihode i sigurnost će se slabo brinuti o tome uklapa li se u okolinu i slaže s prijateljima. Onaj tko je seksualno frustriran će imati probleme sa samopouzdanjem i shvaćanjem samog sebe. Onaj tko nije psihološki stabilan i uravnotežen kao osoba neće ispuniti svoje snove.
Pojednostavljeno? Da. Bezvezno? Ne. Uzmite u obzir kako izgleda stanje piramide našeg današnjeg društva, kao i većine zapadnih:
Hrane skoro svi imamo napretek, i unatoč rastućoj društvenoj nejednakosti i recesiji i dalje se nalazimo u dobu kada nitko ne umire od gladi. Dapače, naše fiziološke potrebe su trenutno više ugrožene time što smo u prosjeku enormno debeli i nepokretni, do te mjere da očekivani životni vijek pada po prvi put u povijesti.
Stanje u svijetu je možda nestabilno i prepuno mini-ratova i terorizma, zakoni su nepravedni, policija je militarizirana i postoje masovni programi špijuniranja, ali vrlo smo daleko od masovnih klanja koja su bila svjetski standard već nekoliko tisućljeća. Prosječan čovjek ne živi u strahu i nepouzdanosti. Mogao bih reći da su ove dvije kategorije trenutno u fazi nazadovanja, ali ništa više od toga.
Ekstreman višak imamo pri vrhu piramide, gdje je balonnarcisoidnosti napuhan do krajnjih granica, te uporno tlači temelje ispod sebe.
Isto tako, nikada nije bilo bolje doba za ispunavanje svojih snova, samoaktualizaciju i hobističko ili profesionalno bavljenje svojom strašću, kakva god ona bila. Ali koga briga za snove ako si sam, frustriran, nezdrav i (odaberi) nemaš djece ili su ti djeca oduzeta?
Današnje stanje možemo najbolje opisati opskurnom engleskom frazom "Sorry doesn't feed the bulldog", ili drugim riječima, "Ne možeš jesti snove". Snovi ti neće reći da te vole, i snovi se neće smijati s tobom.
Može li društvo dugoročno egzistirati s ovakvim oblikom piramide?
Je li moguće ubrzati ili umjetnim putem provesti proces zaljubljivanja?
U ovom eseju serije "Moderna ljubav", Mandy Len Catron se poziva na studiju psihologa Arthura Arona (i drugih) koja istražuje je li moguće ubrzati proces zaljubljivanja tako što će si dvoje stranaca postavljati određena osobna pitanja. Misao vodilja je da ranjivost, otkrivanje i međusobno dijeljenje emocija potiču osjećaj bliskosti.
Članak je napisan sa stajališta žene koja bi se htjela zaljubiti u nekoga za koga ne osjeća nešto posebno ali je ocijenila da bi bilo krasno zbližiti se s njim, što je pohvalno ali se u praksi ne događa gotovo nikada (većina žena apsolutno odbija imati posla s bilo kime kod koga ne osjećaju prisutnost "onog nečega", ma koliko god on objektivno bio "dobar").
Unatoč toj nesretnoj sudbini koja ga čini neupotrebljivim u obliku u kojemu je napisan (nitko normalan ne posjeda potencijalnog partnera nasuprot sebe i rešeta ga pitanjima kao da su na intervjuu; ključno je da se stvar "jednostavno dogodi"), članak nije nimalo loš. Kada ih se izvadi iz krutog psihološkog/laboratorijskog okvira, njegove teze su sasvim ispravne - razgovor i maštanje o progresivno sve osobnijim stvarima uistinu zbližaca ljude i potiče osjećaj zaljubljenosti između njih. Ako možeš ženu navesti u takvo ponašanje, proces zavođenja će drastično napredovati i imat ćeš vrlo dobre skupine uspješno zaključiti stvar. Potencijalnim temama i načinima njihovog uvođenja u razgovor sam u knjizi "Umijeće igre" posvetio čak petnaest stranica.
1. Kada bi bilo koga na svijetu mogla pozvati na večeru, koja bi to osoba bila?
2. Želiš li biti slavna, i po čemu?
3. Kako bi za tebe izgledao savršen dan?
4. Zbog čega u životu osjećaš najviše zahvalnosti?
5. Kada bi se sutra probudila s nekom osobinom ili sposobnošću, što bi to bilo?
6. Koja je najčudnija stvar koju si ikada sanjala?
7. Postoji li nešto što odavno sanjaš da ćeš napraviti? Zašto nisi do sada?
8. Koje je tvoje najveće postignuće u životu?
9. Koje ti je najdraže sjećanje?
10. Dovrši rečenicu: "Htjela bih imati nekoga s kime mogu dijeliti..."
11. BONUS manevar:Zurite jedno u drugo 4 minute.
Na prvi pogled užasno creepy, ovo je zapravo vrlo učinkovita stvar. Zar nisi nikada u vrtiću ili školi igrao igru tko će prije trepnuti? Zurenje ne mora biti ukočeno i creepy; može biti i opušteno, zabavno i puno međusobne kemije. Ovo je jedan od mojih omiljenih manevara.
Imaj na umu da ta vještina neće doći preko noći i dok je ne izbrušiš ćeš napraviti mnogo pogrešaka. No, kao što uvijek naglašavam, to je samo još jedan razlog zašto svoj put trebaš shvaćati kao dobru zabavu, a ne nešto zastrašujuće ili iscrpljujuće.
Što ste prvo uočili na slici? Uzmite si vremena i pogledajte je još jednom. U glavi poredajte stvari koje vam se čine kao glavni elementi slike.
Jeste? Super.
Ne znam za vas, no meni je prvo zapela za oko lijepa mlada djevojka. Iako je diskretnom kompozicijom smještena u gornji dio slike, ona je centralna figura. Vidjevši lijepu mladu djevojku, čovjek na njoj uočava detalje: čini se tužna. Sjedi u nekakvoj nostalgičnoj, zamišljenoj pozi. Svoje osjećaje ova lijepa mlada djevojka izražava kroz simbol izrađen od rasutih ružinih latica, te buket cvijeća kojeg je obujmila rukama poput žive osobe. Želi nam prenijeti svoje osjećaje. Što joj se dogodilo da ima takve osjećaje, bez obzira na to kakvi su zapravo? Voljeli bismo znati.
Pogledajte sada ovu sliku:
Je li se vaš um uhvatio za neki detalj istom brzinom i redom kao i kod prve slike? Okladio bih se da nije. Prva stvar koja mi privlači pozornost je hrpa bijelih papirića (ili latica). Oko te hrpe vidim okvir od crvenih latica i prepoznajem da ima oblik srca. Budući da znam da je srce simbol za romantiku, prepoznajem da slika pokušava prenijeti taj osjećaj. Ali osjećaj je odsutan. To su samo objekti, obojani i razbacani po podu, koji nas žele asocirati na nešto ali ne nose sami po sebi neku emociju. Nedostaje im nešto što bi im davalo smisao. Nedostaje im kontekst; na slici nema nikakve kuke za koju bi se mogla zakačiti naša empatija koja po slici traži emocioalni naboj.
Drugim riječima, nedostaje im mlada lijepa djevojka.
Romantika = osjećaj na neki način vezan za mladu lijepu djevojku
Netko bi sada mogao reći da to ne mora biti mlada lijepa djevojka. Može biti i mladi zgodni dečko. Ali mladi zgodni dečko koji sjedi pored srca od crvenih i bijelih latica ne inspirira istu znatiželju kao i djevojka. Možda se pitamo što radi, ali slika njegovog zamišljenog profila neće u nama inspirirati osjećaj romantike. Dapače, mladi zgodni dečko bi mogao raditi ne znam što, biti okružen srcima, ljubavnim porukama na crvenom papiru i diskretnim svijetlom, i opet ne bi njegova slika sama po sebi imala taj naboj.
Nema šanse.
Znate li kada bi imala taj naboj?
A) Kada bismo se pitali zbog koje lijepe mlade djevojke se smjestio pored tih simbola romantike i uspijeva li mu udvaranje
ili B) Kada bismo u sliku pored njega dodali mladu lijepu djevojku koja je u nekom odnosu (bilo pozitivnom bilo negativnom) s njim
Romantika: pitamo se što lijepa mlada djevojka osjeća i što će se dogoditi
Romantika = osjećaj na neki način vezan za mladu lijepu djevojku
Mora li biti lijepa mlada djevojka? Što ako je stara i ružna? U tom slučaju bi slika također neminovno izgubila direktni osjećaj romantike koji ima original. Romantika bi i dalje postojala kao asocijacija do koje dolazimo logičkim procesom, isto kao i kod slike bez iti jedne osobe i kod slike sa zgodnim mladim dečkom, no ne bi više bila tu da se naša empatija instinktivno uhvati za nju i percipira sliku kao romantičnu na prvi pogled. U ovom slučaju, asocijacija bi očito bila temeljena na ovom pitanju: čega se to ta stara ružna žena prisjeća - što joj se dogodilo dok je bila lijepa mlada djevojka? Kako je živjela život dok je bila lijepa mlada djevojka? Što osjeća zbog toga što više nije lijepa mlada djevojka?
Romantika = osjećaj na neki način vezan za mladu lijepu djevojku
Iako postoji određena šansa da se radi samo o unikatnom načinu na koji ja poimam ovu sliku pa mi se čini da i svačiji drugi um mora tako funkcionirati, s oprezom bih se usudio dodati da to vjerojatno nije slučaj. Naposljetku, isto kao što su se različite (a opet tako slične) religije izdigle iz ništavila u geografski izoliranim regijama svijeta, tako i ljudski um slijedi određene zajedničke obrasce poimanja stvarnosti.
Jedina mogućnost alternativnog pogleda mogla bi dolaziti od homoseksualno orijentiranih osoba, no čak i kod bi to bila mala šansa. Ako ste primijetili, i žene i muškarci jednako reagiraju na sliku lijepe mlade djevojke, odnosno sliku na kojoj nema mlade lijepe djevojke. Osjećaj romantike koji ih privlači nije temeljen na tome bi li promatrač, bez obzira na svoj spol, htio spavati s tom mladom lijepom djevojkom. Umjesto toga, po nekakvoj biološkoj osnovi naš mozak jednostavno zna da je mlada lijepa djevojka = romantika.
Ovo nije nešto loše. Naprotiv! Osjećaj romantike je nešto što ispunjava život i vezuje ljude u konstruktivne odnose koji stvaraju civilizaciju. U idealnim okolnostima, muškarci mu pridonose time što stalno otkrivaju nove načine slavljenja romantike i njenog pridobivanja; žene tako što se rađaju s ogromnim potencijalom za to da postanu upravo lijepe mlade djevojke i paze da takvima ostanu. Ljudska vrsta je evoluirala za taj jednostavan zadatak.
Mnoge čitatelje zanima, budući da nemam ništa protiv žena općenito, ali sam ipak kritikama pokrio ogroman niz negativnih ženskih ponašanja: koje su to žene koje Igniss cijeni? Postoje li one uopće?
Ne treba puno za uočavanje stvari koje su mi drage: ljepota, mladost, seksualna konzervativnost (čednost), hraniteljski instinkt, briga o svom izgledu, toplina, ljubaznost, ženstvenost - sve osobine koje su nekada činile tipičnu ženu, a danas se nalaze samo još u izoliranim dijelovima svijeta. To znaju i ptice na grani. Nažalost, te osobine je nemoguće poredati po važnosti. Uzeo bih ženu skromnog izgleda ali vitku i toplu prije nego vrlo lijepu ženu koja je neljubazna i promiskuitetna. No ako bi ova bila topla ali nestabilna, a ova neljubazna ipak dovoljno kontrolirana da bude podnošlljiva... tko zna?
Osim toga ovise i o kontekstu: "uzeti" može značiti samo neobavezni seks, a može značiti i vezu ili brak. Prva bi bila prikladnija za brak, a druga za samo prasak. Što je veza duža, to karakterne osobine postaju važnije. Nažalost, kako su žene (ukupno gledano) te koje su sve muško-ženske odnose reducirale na razinu privremenosti, to osigurava da karakterne osobine i ostali faktori nikada neće biti važnije od izgleda, pa čak ni blizu jednakosti. Varijabli je jednostavno previše, no unatoč tome moguće je po njima formirati solidnu ljestvicu. Nema smisla da to činim ovdje, budući da je "odnos snaga" već temeljito pokriven u slavnom "Jesi li Alfa" testu za žene.
Jednadžba je jednostavna: što žena ima više navedenih pozitivnih osobina, to će se više sviđati Ignissu. Ipak, dvije naizgled nevezane stvari su kritične za današnji post.
Dotzuen Kroes i Alizee, dvije poznate ljepotice u sretnim brakovima.
Ove slike su samo ilustrativne. Ne tvrdim za iti jednog celebritya da predstavlja nikakav ideal. Stanje na terenu se može brzo promijeniti kako postaju dostupne nove informacije.
Zaključak: pozitivne osobine su važne, potreba za igrom je kritična. Nemam problema s nekom normalnom razinom igre, no ne podnosim to da me (ako govorimo o odnosu dubljem od avanture ili držanja u haremu) ona prisiljava da se ponašam kao đubre. Automatski ću zbog toga manje poštovati svaku takvu ženu (iako to, naravno, ne znači da ne može biti dobra osoba ili nešto promijeniti). No čak i ako žena posjeduje taj nesretni koktel pretjerane potrebe za igrom, još nije sve izgubljeno. Naime, posljednji pojas za spašavanje predstavlja i njena...
3. Razina negiranja realnosti
Crvena pilula je među ženama vrlo rijetka. Je li to zato što su žene emocionalniji spol, zato što imaju veću biološku vrijednost, ili zbog trećeg razloga, stvarno ne znam. Njeno poznavanje je korisno, iako ne samo po sebi privlačno. No iskreno rečeno, čak i ako je žena i neprivlačna i uz to ima ogromnu potrebu za igrom, nije me briga, samo ako to priznaje.
Recimo, Severina i Marijana Čvrljak me ne bi ni izbliza toliko živcirale da ne baljezgaju toliko o ljubavi, slijeđenju svog srca i sličnim glupostima. Kao jednog idealista, vrijeđaju me takvi vukovi u ovčjem krznu. Prikladna analogija bi bili dileri droge koji tvrde da ionako nisu htjeli pravi posao, da ih ne zanimaju ljudi koji ne cijene kokain, ili da je užasno teško pronaći nekoga tko je zainteresiran za kupnju legalnih proizvoda, naspram toga da su đubrad koja zaslužuje skončati u okršaju gangstera. Tko bi im normalan povjerovao?
Liz Jones, britanska islužena feministica trećeg vala s najvećim racionalizacijskim hrčkom na svijetu. Glasine kažu da njen krznati prijatelj teži više od jedne tone i pogonjen je nuklearnim reaktorom.
No nepoznavanje seksualnog tržišta i crvene pilule nije mana samo po sebi. To je samo nekakva mogućnost iskupljenja za loše stvari - iskrenost i odsustvo racionalizacijskog hrčka su olakotne okolnosti, no negiranje realnosti nije loše per se. Iskreno? Ako je žena kvalitetna po svim kriterijima koje sam do sada naveo, nije me briga vjeruje u teoriju šuplje Zemlje ili jednoroge u oblacima. Naravno, ne bi bilo loše da je kvalitetna, ne traži puno igre, i uz to nema baš nikakvog racionalizacijskog hrčka, no gdje bi se našla takva žena?
PRDIM (Previše dugačko i misaono) verzija::
Poredano po poštovanju prema vrsti žene:
1. Kvalitetna žena koja ne traži puno igre, bez obzira na hrčka (Status: obožavam) > sve
2. Nekvalitetna žena koja ne traži puno igre = Kvalitetna žena koja traži puno igre (Status: toleriram, blago kritiziram po potrebi, savjetujem, želim pomoći)
3. (Ne)Kvalitetna žena koja traži puno igre ali je iskrena (Status: poštujem) > (Ne)Kvalitetna žena koja traži puno igre i ima racionalizacijskog hrčka (Status: prezirem, takvima nažalost nema pomoći).
Unatoč mojoj poraznoj ocjeni isplativosti braka u prvom dijelu, vjerojatno i dalje među vama postoje oni koji bi se htjeli oženiti i smatraju to plusom u životu. Pa dobro, kada već želite zaigrati ruski rulet, pomoći ću vam da otkrijete u kojem se pretincu nalazi metak.
Počinjem od pretpostavke da si poželjan ali (barem dijelom) Beta muškarac koji bi se htio skrasiti. Ako si toliko Alfa da ti redovnice diskretno pokazuju grudi dok prolaziš pored njih i smiješe se, ili uživaš u svom gigantskom haremu, onda ne vidim što će ti brak. Uživaj! Nadalje, pretpostavljam i da su već ispunjene osnovne pretpostavke braka:
- zaljubljen si u nju do ušiju (i ona u tebe)
- imate dobru kemiju
- seksualno ste si privlačni i radite na održavanju istoga (i karakterno i držanjem tijela u formi)
- ona posjeduje osnovne životne vještine (kuhanje, održavanje kuće, briga o drugima, upravljanje novcem...)
- ona posjeduje volju da upotrijebi navedene vještine zbog drugih (hraniteljski instinkt)
- imate kompatibilan svjetonazor i pogled na obitelj, religiju, odgajanje djece, interese i sl.
I konačna pretpostavka: ona spominje brak. Iako su muškarci ti koji formalno zaprose ženu, žene u pravilu prve "neslužbeno" istražuju teritorij, najčešće pitanjima tipa "kamo vodi naš odnos?" začinjenima osjećajem žurbe. Nema potrebe da te takvi razgovori uplaše. Umjesto toga shvati da imaš jedinstvenu priliku da saznaš kako bi mogla izgledati vaša bračna zajednica. Ona te (na jedan ili drugi način) pritišće o toj mogućnosti i voljna je pričati o tome bez "awkward" (mrzim tu riječ btw) osjećaja u zraku. Iskoristi to!
Dakle, počinješ s neutralnim stavom "Znaš da te volim, ali zašto bih te oženio?". I krećeš s intervjuom* kojim ćeš dobiti bolji uvid u njene moralne osobine o kojima će ovisiti sudbina vašeg braka, budući da nikakvih eksternih faktora više nema. Mislim da je vrlo važno obratiti pozornost na ovakve detalje naspram samo zaljubljenosti, kako ne bi u svom životu propustio kvalitetne žene koje si trebao oženiti, isto kao što žene rutinski odbiju mase dobrih dečkiju oko njih pa se sada pitaju "gdje su svi dobri muškarci".
*kada kažem intervju, ne mislim na to da je posjedneš ispred sebe i bombardiraš pitanjima. Osim ako ne igrate bocu istine, nema načina da se tako nešto doima prirodnim. Jednostavno, svaki put kada se povede razgovor o ovoj temi, skreneš pažnju na nekoliko tema i izvučeš koliko možeš informacija.
Pitanja A: Što ona očekuje od braka? Što ćeš ti dobiti ako je oženiš?
1. Koje su dužnosti muža, a koje žene?
Točna distribucija nije toliko važna koliko usporedivost broja i težine dužnosti svakog od vas. Recimo, ako samo jedno od vas radi, podrazumijeva se da druga strana u potpunosti brine o kući i djeci. Ako oboje radite, očekuje se da ćete se oboje baviti kućanskim poslovima i djecom (iako bih rekao da je čak i u tom slučaju ženin opet dio malo veći od 50%, no to sam samo ja).
Treba paziti na to izražava li averziju prema rutinskim poslovima u braku, kao što su kuhanje ili spremanje. Pravedna raspodjela poslova je jedna stvar, ali ako tvrdi da joj je to ispod časti ili da je to ponižavajuće za žene, to je prvi alarm na hrčka. Stupaj oprezno.
Isto tako, obraćaj pozornost na veličinu popisa. Ako joj je vrlo lako izrecitirati veliki popis za muža, ali se ne može sjetiti skoro ničega kod žene, ili ako smatra lošim da žena ima dužnosti, trebao bi se zabrinuti.
2. Koja je najbolja stvar u vezi braka?
Odgovor bi trebao biti ili nešto što vi trenutno radite i u čemu uživate, ili to da ćete zauvijek biti zajedno, ili da ćete imati djecu ili tako nešto.
Loši odgovori su prsten, vjenčanje (kao ceremonija), zavist drugih ljudi i slično što upućuje na to da je više zanima brak kao statusni simbol nego kao cijeli život s tobom.
3. Hoće li uzeti tvoje prezime?
Ozbiljno bih se zabrinuo ako bi žena inzistirala na tome da ne želi moje prezime, bez obzira na to je li njen razlog slučajnost, estetika, profesionalni život ili emancipacija. To je dio bračne tradicije, bračnog modela donošenja odluka, te pogotovo važan dio prepoznavanja činjenice da ti preuzimaš mnogo veći rizik od nje. Štoviše, zadržavanje vlastitog prezimena, iako se smatra dijelom feminizma, uopće ne nastavlja nekakvu "žensku lozu", već samo stavlja mušku lozu njenog pretka ispred tvoje.
Istini za volju, ovo je sitnica. Ako su druge stvari dobre, prezime je samo detalj. No ako grlato inzistira da joj je to ponižavajuće ili tako nešto, bolje da znaš u što se upuštaš.
4. Što ako se tebi "hoće", a njoj ne? Što misli o "ženskoj dužnosti" (i obrnuto)?
Malo sam se dvoumio oko ovog pitanja jer znam da će izazvati lavinu napada da sam silovatelj i tko zna što sve ne, ali ipak je bitno. Brak je u svojoj i svjetovnoj i religijskoj osnovi institucija koja uređuje prvenstveno pitanje seksualnosti, tako da se ipak mora znati kako će to izgledati.
Ovo pitanje daje odgovor na njen općeniti altruizam - koliko je voljna zadovoljiti tvoje potrebe čak i ako joj se ne da - te njenu percepciju muške seksualnosti. Ako na to gleda kao na nešto bizarno, primitivno i nepotrebno, imat ćeš problem, pogotovo kada frekvencija seksa u braku opadne na otprilike jednu trećinu ili čak petinu one prije braka ("žene su manje seksualne" nije izgovor, jer iako jesu općenito, s partnerom koji je normalno uzbuđuje to nije tako velika razlika). Osim toga, za muškarce seks jest izraz ljubavi. Kako bi se ona osjećala kada bi imala muža koji je ne želi grliti ili maziti i govoriti joj da je voli?
Naravno da se ne očekuje da se seksate kada god to poželiš. Ako nije od volje, ljuta je, umorna, bolesna ili što već, sve je to u redu dok god ne prelazi u zanemarivanje tvojih potreba. Ono što želiš istjerati iz brloga je potencijal za korištenje seksa kao oružja i manipuliranje tobom preko uskraćivanja seksualnog zadovoljstva. Isto se odnosi i na klasično "spavanje na kauču" - ako je ona ljuta, neka ona spava drugdje, a ne ti.
Pitanja B: Što misli o razvodu?
1. Koji su po njoj prihvatljivi razlozi za razvod?
Popis dozvoljenih odgovora je vrlo kratak: nevjera, nasilje, trajna i štetna ovisnost tipa alkoholizam, droga ili kockanje... i to je to.
Loši odgovori uključuju "nisam sretna", "ljubav je izblijedila", "udaljili smo se", "to više nije to" i slične stvari koje upućuju na to da će te se riješiti iste sekunde kada doživite neki problem ili upozna nekog privlačnijeg od tebe.
2. Što misli o posljedicama razvoda na djecu? Što bi rekla djeci o nečijem razvodu?
Žalosno je koliko je super-lako danas pronaći primjer ovako nečega, tako da mislim da je Marijana Čvrljak dobar test. Samo spomeni tako nešto u razgovoru i vidi njenu reakciju. Ako osjeća potrebu braniti takve slučajeve, pogotovo argumentima tipa "možda ju je on tukao" ili "tko zna koliko je ona toga pretrpila od njega", postoji veliki problem. Bi li otišla na drugo vjenčanje takve žene? Cijelo društvo će tvoju suprugu nagovarati na raskalašeni razvod; mora u sebi imati moralni kompas koji osuđuje takve stvari ili bi se lako mogla povesti za njima.
Ostala pitanja (C):
1. Kakvo je njeno društvo (prijatelji i uža obitelj), i kakve joj primjere i savjete daju?
Kako danas živimo po sistemu, "žaba vidjela da konja potkivaju pa i ona digla nogu", postoji solidna šansa da će tvoja supruga imati prijateljice ili članove obitelji koji su donijeli neke pogrešne odluke. Što misli o tome? Je li voljna slijediti ono što sama odluči i oduprijeti se lošim savjetima i primjerima? Ako je vrlo podložna utjecaju okoline (i ako je okolina loša), moglo bi biti problema.
2. Što misli o feminizmu i smatra li se feministicom?
Kako sam jednom rekao, malo feminizma u ženi nije kraj svijeta. Ali važno je da prepoznaje samo pozitivne ciljeve i u umjerenim razmjerima, točnije da se brine o stvarno potlačenim ženama u Africi, a ne o percepciji drolja u Hrvatskoj. Ako smatra da je općenito potlačena, misli da je "žene zarađuju manje" nekakva nepravda koja je osobno dira, ili se identificira kao feministica, postoji velika šansa da će pasti pod utjecaj ideologije i u stvarima koje se tiču vas dvoje.
Ne kažem da bi te njen broj trebao odvratiti od ženidbe, pogotovo zato što su djevice (i još u tim okolnostima) danas zastrašujuće rijetke, ali stav je također važan. Recimo, ne bi bilo dobro da neobavezni seks shvaća kao nešto zabavno ili pozitivno. Ako je napravila koju grešku u redu, ali ne bi bilo dobro da to racionalizira tako što tvrdi da je "od toga postala osoba koja je danas" ili slične gluposti.
Ovo pitanje ne bi smjelo biti postavljeno kao nešto osuđujuće, naprotiv. Ne možeš očekivati da poznaje biološke postavke dvostrukog standarda, tako da je već gotovo idealan odgovor da izrazi gađenje promiskuitetom općenito. Pogrešan odgovor je pokušaj pravdanja promiskuitetnih žena (i samo žena), pogotovo zbog "loših dečkiju koji su ih iskoristili".
Što vi mislite? Oženjeni i/ili razvedeni muškarci pogotovo, vaš uvid je pogotovo cijenjen bez obzira na stav. p.s. komentari o tome isplati li se uopće ženiti spadaju u prvi dio
Dnevnik.hr nam donosi vijest o Catarini Migliorni (20), studentici iz Brazila koja je "odlučila prodati vlastitu nevinost [za 150 000 $, op.prev.] da bi pomogla siromašnima". Ovo nije nikakav novi trend; mladih žena koje prodaju svoju nevinost preko oglasa na internetu je već bilo poprilično, te većinom time rade prilično profitabilnu trgovinu kojom mogu pokriti sve troškove studiranja i nekoliko godina života bez problema. Ne zamjeram im (iako mislim da je vrlo zabavno jadikovanje o teškom životu ako u svakom trenutku možeš pritisnuti "čarobnu tipku" i naći se sa nekih dvjesto tisuća kuna u džepu). Isto tako, već sam rekao da nemam ništa protiv prostitucije, dapače čak i ako nisam njen pobornik smatram da bi bilo daleko bolje kada bi bila dekriminalizirana/legalizirana.
Sigurno neće imati problema u pronalasku mušterije (trenutna ponuda je 180 000 $).
Jedine dvije stvari koje ovaj slučaj čine malo drugačijim su svrha "projekta" i Catarinin stav. Redom:
Catarina navodi da to radi zato što "novac želi donirati nevladinoj organizaciji koja će izgraditi moderne kuće u njezinoj zemlji". Pošteno, javno se obavezala i nadam se da će to i napraviti. Da se razumijemo, svaki čovjek ima pravo raditi što želi sa sobom dok ne šteti drugima, pa je tako logično i da ona ima pravo prodati svoju nevinost. Ako to radi iz vlastitog interesa, to je njena stvar - ne kažem da bi to trebala napraviti, ali može. Ako to radi da bi nekome pomogla, još bolje - većina djevojaka izgubi nevinost s nekim, da citiram Vucu, "haharom šta snifa lipilo", tako da je ovo pohvalno. Zadnji put kada sam tako htio tako ne samo izraziti toleranciju prema prostitutki, već i od srca pohvaliti, mislim da se radilo o nekoj iz Novog Zelanda koja se specijalizirala za pružanje usluga paraliziranim muškarcima i drugim invalidima.
Eh da, kad već spominjem prostitutke:
Mlada Brazilka odbacuje tvrdnje da je prostitutka i kaže da još uvijek vjeruju u ljubav, a u ovome je vidjela priliku da napravi pozitivnu promjenu u svijetu. 'Gledam na to kao na posao. Imam priliku putovati i biti dio dokumentarnoga filma', dodala je. 'Ako to učinite samo jednom, onda niste prostitutka, isto kao što niste fotograf ako uspijete napraviti samo jednu zapanjujuću fotografiju. Aukcija je samo posao, a ja sam romantična djevojka u srcu i vjerujem u ljubav', rekla je Catarina u intervjuu za jedne novine..
Ovo je dio koji me smeta. Zašto sve, ali baš sve, sve na svijetu mora biti racionalizirano? Zašto ne možemo realno gledati na stvari?
Prostitucija (od latinske riječi Prostituere, koja znači "javno izlagati") je definirana kao "prodavanje seksualnih usluga za novac ili neku drugu uslugu". Po apsolutno svim indikacijama, Catarina se bavi upravo prostitucijom. Iznimno skupom i isplativom prostitucijom, i možda s posebno pozitivnom svrhom, ali svejedno prostitucijom. Ali ne, ona ipak ne želi biti takva, jer ona je čista, romantična, vjeruje u ljubav. Bilo bi joj ispod časti reći da se prostituirala. Želi sav ugled i javno obožavanje zbog njene "žrtve" bivanja prostitutkom, a odbija sav teret. A kao da bilo koja druga prostitutka ne može vjerovati u ljubav? Što je to po njoj što prostitutke čini bezdušnima, a njihova srca nesposobnima za romantiku?
U ovome je sva veličina (odnosno bijeda) racionalizacijskog hrčka koji je podivljao i vrti se dvjesto okretaja u minuti. Kada bih muškarcu davao savjete o odabiru žene za nekakvu trajniju vezu ili brak, upravo je to na što bih ga upozorio: žena s malo partnera ali ekstremno jakim hrčkom i hrčkolikim stavovima [o braku i razvodu] može za uspješnu budućnost braka/veze biti opasnija od žene s puno partnera ili žene koja je jednom (ili X puta) bila prostitutka. U ovom slučaju, njen "attention whoring" koji pokazuje u spomenutom tumačenju je znak za zabrinutost.
Naravno, idealno bi za muškarca bilo i da je i djevica i da ima normalne stavove (što je najčešće povezano, vidi sljedeći paragraf), ali gdje će naći takvu ženu? Ne fantazirajmo, bez obzira na spol. Svijet se sastoji od kompromisa, pa tako i seksualnost i obitelj, a naš cilj je izabrati najbolju opciju od svih ponuđenih (ili ne izabrati niti jednu, ako su nam sve nezadovoljavajuće). Svakom svoje.
U praksi se prvo gleda broj partnera, ali to je samo zato što je broj vrlo jako povezan s nestabilnošću, nepouzdanošću i racionalizacijom. Jednostavno rečeno, zato što je vrlo malo vjerojatno da žena s normalnim kriterijima, koja je sklona samokontroli, vjernosti, stabilnim vezama i zalaganju za njihovo održavanje, za koju bismo stereotipno rekli da je "kvalitetna žena", prikupi na desetke ili stotine partnera, uzimamo prvoj broj partnera jer je to statistički najrelevantnija oznaka loših osobina [za ikakav ozbiljan odnos]. Naravno da postoje iznimke. A po toj kvaliteti je Catarina, držim, vrlo rijetka iznimka, poput one točke na dijagramu rasipanja koja naizgled ne spada nikamo.
(Prije nego ovo neka žena uzme kao "Aha! Znači ipak je pozitivno to što sam spavala s 38 muškaraca i još nekoliko koji se ne računaju jer sam ipak pouzdana", bilo bi brzopleto zavaravati se da si baš ti takva iznimka jer si "zrela". Iznimke se tako i zovu zato što imaju manje od 50% udjela u bilo kojem skupu. Tumačiti gornji paragraf na vlastitu odgovornost.)
Catarina nije jedini primjer ovog paradoksa. Pogledajmo samo popularnu "Octomom" aka Nadya Suleman, ženu koja je poslije rastave (jer niti jedna majka nije tako dobra kao samohrana majka, to znaju i ptice na grani) umjetnom oplodnjom rodila šestero djece u četiri trudnoće. Nakon toga, budući da šestero djece koju već ne možeš uzdržavati jednostavno nije dovoljno za izražavanje svoje ljubavi prema majčinstvu, odlučila se na implantaciju svih preostalih jajašaca odjednom (uz pomoć neodgovornog specijalista za plodnost poslije izbačenog iz Liječničke komore SAD-a) i postavila rekord rodivši osmero žive djece odjednom.
Poslije toga, Nadya je počela zarađivati na intervjuima, pojavama u javnosti, reality televiziji, promidžbenim materijalima i sl. na isti način kao i Kim Kardashian. Javnost je bila podijeljenja između oštrog kritiziranja i otvorene podrške i donacija. Nažalost, njena neodgovorna potrošnja na sve moguće stvari osim svoje djece ubrzo je rezultirala financijskim problemima, tako da je odlučila proširiti svoju djelatnost. Također je snimila pornić (istina, u kojemu samo masturbira), pozirala gola za razne magazine i sl., te od nedavno prodaje "spojeve" na nekakvoj stranici za eskort usluge... pardon, "intimne susrete u kojima je sve što se dogodi tijekom susreta samo slobodna volja obje strane".
Sve je to pošteno. Već sam naveo da nemam ništa protiv ni seksualnosti ni prostitutki. Žene se seksaju i igraju sobom, nekima to donosi zadovoljstvo, neke to naplaćuju, nemamo ih što progoniti zbog toga. Čekaj, što se događa?
Octomom, naravno, također "nije prostitutka". Pogledajmo što nam ima reći:
"To je bila najemancipirajuća, najoslobađajuća stvar koju sam ikada učinila u životu", rekla je Nadya o svom filmu "Octomom home alone".
Wicked Pictures, organizacija koja je producirala film, je "najprofesionalnija tvrtka s puno poštovanja. Nema ničega što neću napraviti u brizi za svoju obitelj," objasnila je, dodajući: "ali nisam porno zvijezda. Samozadovoljavanje pred kamerom nije prava pornografija."[penisi diljem svijeta se ne slažu, op.prev.]
Nastavila je, "Očito, lagala bih kada bih rekla da nisam htjela dobiti malo prihoda od toga. Nisam imala pojma što će to ispasti - tako pozitivno iskustvo."
Nadya je dodala: "Imala sam punu kontrolu i moć nad svojim izborom. Preuzimam odgovornost i ponosim se time."
Moram se nasmijati mentalnim procesima koji joj omogućavaju povlačenje takvih crti između kompleksnog ponašanja. Eto, bavila se striptizom, pornografijom i eskort uslugama ali nije prostitutka. Ma neeeeeee, ne bi ona to nikad. Nije mi jasno kako može stvarno vjerovati u to što govori. Zapravo, jasno mi je: brigade bijelih vitezova diljem svijeta kimaju s odobravanjem na njenu pametno postavljenu razliku i zgražaju se nad svakim tko se usudi reći nešto protiv njenog izvrtanja "oslobođenosti" - jer po njima svaka žena ima pravo definirati moral samo za sebe, pa makar i time gazila sve ostale oba spola.
Vidite, dame noći: po jedinstvenom moralu Nadye Suleman, kako bi vaši jednako pragmatični izbori o korištenju svog tijela za zaradu bili smatrani ispravnima, prvo postanite samohrana majka 14-ero djece koje ne možete uzdržavati. Ako imate samo jedno i možda vam se ne radi u kafiću za 15 kn/h, onda će vas prostitucija samo "degradirati", a ne "emancipirati".
Nedavno sam pisao o jednom instinktu koji su sve više i više gube muškarci u modernom zapadnom svijetu (pa tako dijelom i kod nas). Nestanak te osobine, koju sam tada nazvao "ubilački instinkt", znači da velik broj muškaraca više nema sposobnost preciznog određivanja interesa žene za sebe, tj. prepoznavanje signala.
Taj novčić ima i drugu stranu. Osobina koja blijedi kod velikog broja žena je hraniteljski instinkt. To je značajan, nadproporcionalno važan dio osobnosti (koja, je osim izgleda, drugi veliki faktor privlačnosti na ženi). Ljepota stvara interes, no upravo je prisutstvo ili odsutstvo hraniteljskog instinkta najbitnija kvaliteta za nastavak tog interesa i smislu dubljem od samo seksualnog. Ili drugim riječima, ono što sam istaknuo kada sam pisao o kvalitetnoj ženi. Ljepota i seks su ono zbog čega muškarac želi ženu. Ali hraniteljski instinkt je ono zbog čega je voli.
Ilustrirat ću što je to. Nakon što sam upoznao ženu ali prije nego što sam je poljubio ili završio u krevetu s njom, ja imam "lošu" naviku maštati kako će sve to izgledati. Hoće li biti nježno ili strastveno? Kamo ćemo ići i o čemu ćemo pričati? Što bi moglo biti s nama u budućnosti i koje ćemo sve lijepe trenutke i darove podijeliti zajedno? To romantično fantaziranje je jednostavno dio ljudske prirode, pa tako i moje.
No ako ne dođem u dodir s njenim hraniteljskim instinktom, ako ne doživim nešto od njega, moj mozak se užurbano povlači iz fantaziranja kao jež u svoje bodlje. Točnije, ako od nje osjetim da je ona tip (a većinom stvarno i jest) koji nema hraniteljski instinkt i/ili kojeg će odbiti to moje slatko zamišljanje jer će me početi doživljavati kao očajnog Betu, to je kao da sam se opekao. Moj mozak jednostavno ne može nastaviti s tim romantičnim klišeom.
Recimo, da se pojavim lijepo sređen na spoju s nekom djevojkom koja ima taj instinkt, ona bi mi rekla da izgledam super ili nešto slično. Djevojka bez njega bi komentirala "jesam li možda šminker", ili nešto ironično i hladno što bih mogao čuti i od stranca na ulici. Treba li mi kompliment od nje? Ne, treba mi samo da sve prođe ok i da bude otvorena za poljubac negdje tijekom druge trećine spoja.
Recimo da se lijepo zabavljam s njom i oboje se smijemo. Djevojka s tim instinktom bi me dotakla i rekla da joj je jako lijepo sa mnom. Kada je djevojci bez tog instinkta lijepo, umjesto toga će se baciti na neku dugu i kompliciranu priču o tome što je njena prijateljica ili bivši napravio prošli tjedan i očekivati da iz toga dedukcijom shvatim da je zadovoljna. Moram li čuti od nje da joj je lijepo? Ne. Nastavit će me privlačiti i bez toga.
Recimo da sam umoran i negdje smo kod nje ili kod mene. Djevojka s tim instinktom bi me izmasirala, ili možda ponudila da će skuhati nešto što će mi se svidjeti. Djevojka bez njega bi me pitala koji mi je vrag odjednom i otvorila perece. Mora li mi djevojka skuhati ukusnu hranu ili me masirati, ili me možda pitati kako se osjećam, dati mi dar ili paziti na mene, ili reći da joj se sviđam? Naravno da ne. Treba mi jedino da raširi noge za mene, ali ove male, potpuno opcionalne stvari su ono što aktivira romantični dio muškog mozga i potiču me da joj se posvetim s više žara i emocije, kao nekome koga želim čuvati.
Nijedna od tih stvari mi ne treba, ali one mi govore da se mogu opustiti, ne brinuti se o igri i jednostavno uživati u novim trenutcima s njom. Ako tih stvari nema, jednostavno nema ni nikakve indikacije da će moj osjećaj sreće i zadovoljstva porasti ako budem u njenom društvu.
Ponekad me straši koliko danas ima žena (iako, hvala svim bogovima, još nisu sve zaražene) koje ne razumiju ovu osnovnu činjenicu: interes prema njima se iskazuje zbog seksa, ali ljubav grade druge kvalitete. Nema ničeg ni lošeg ni ponižavajućeg u pažnji i brizi za svog muškarca, dapače to je vitalna stvar. Ako je moja interakcija s njom poput poslovne, bez hraniteljskog instinkta, ili još gore, ako odbija pokazati ikakvu ženstvenost i ljudsku ranjivost ili će nagraditi isto od mene s povlačenjem i hladnoćom, to nema nikakve budućnosti. Naravno da ću se vratiti po ono što želim, ali neću se nikada vezati.
Nedavno sam primio dvije primjedbe: kako mogu davati savjete o ljubavi i ljubavnim vezama ako sam igrač, i kako mogu vjerovati u ljubav ako je toliko analiziram i seciram. Za ovo prvo, neki su previdjeli da "igrač", iako se ponekad podudara s time, ne uvjetuje da se mora biti govno. Čini se da negdje na mom čelu stoji ogromna neonska reklama koja viče "Zdravo! Ja ću te iskoristiti" ili tako nešto. No, druga je primjedba ta o kojoj se može reći nešto konstruktivno.
Neće li previše analiziranja uništiti moju sposobnost da volim?
Mogu pronaći neke primjere: ja sam pisac, stoga kad čitam knjigu, često vidim kroz nju do najdublje pore literarne figure ili karakterizacije likova. Gledam na pametnu metaforu kao na nešto što bi mogao preraditi za svoje svrhe, i bez svoje mistike, knjiga ponekad nema dovoljno drugih vrijednosti da me potakne da je završim. U zadnje vrijeme mi se ovo počelo događati alarmantno često. S druge strane, mnoga vrhunska ali složena djela sam zbog toga počeo bolje razumijevati, jer zbog prakse znam točno zašto je netko napisao baš to i proučavam bit koju je pisac htio reći.
Drugim riječima, to što zavođenje iz moje knjige savršeno radi ne čini zavođenje neautentičnim ili manje vrijednim, već knjigu preciznom. Umjetnost samo imitira stvarni život.
Previše izloženosti mijenja čovjeka na razne načine. Ništa neće promijeniti stav prema Igri tako brzo kao uspjeh koji polako stiže iz nje: kakav tko uspjeh želi je sasvim druga stvar. Kada ljudi pročitaju gornju tvrdnju, često čujem nešto tipa "Da, ali ja želim naći jednu krasnu ženu. Ne želim se zabavljati sa 200 'droljica' po klubovima."
Super! No najvažnije je imati opcije, jer se inače vjerojatno neće dogoditi ni jedno drugo. Neki zabrazde duboko u jednu krajnost, beskonačni lagani seks bez vezivanja, poput Roosha kojeg sam spominjao, dok se neki skrase zauvijek. Glavna stvar: nešto su učinili ne zato što se to od njih očekuje, nego zato što su probali oboje i sami uzeli jedno.
Isto tako, proučavanje ovoga mijenja i stav prema ženama, i pozitivno i negativno - zasada sam u jednostavnom, neutralnom ne-idoliziranju. Mijenja li ga u mom slučaju? Da! Sporije se vezujem, podižem standarde, manje toleriram gluposti, oprezniji sam i strpljiviji. Oprezan sam zato što, gledajući žene kao prosjek i cjelinu, znam što je realno očekivati i što se u prosjeku događa. No kada ne volim, ne volim 'žene', već pojedinačnu ženu koja zaslužuje moju lojalnost. Osjećaj je ostao isti:
Svjedoci smo kako ljudi svakog dana gube živce zbog svog ljubavnog života i peripetija koje u njemu nastaju. Prekidaju, vraćaju se, životare, odgađaju, muče se i uzaludno se pokušavaju zaštititi od budućnosti. Neizvjesnost onoga što nas čeka u našem ljubavnom životu predstavlja ozbiljan problem za veliku većinu stanovnika svijeta.
No za njih i za vas, rješenje je na pomolu: tim znanstvenika sa sveučilišta Madame Bovary u Parizu, vođen Dr. Alfonsom Duchampom, svjetski poznatim sociologom i seksologom, analitički se pozabavio ovim problemom i stigao do zapanjujućih rezultata. Tijekom 30 godina, njegov tim je pratio uzorak od preko 50 000 ljudi, njihove životne navike. Ispitanici su svake godine ispunjavali opsežne upitnike o svom ljubavnom životu, a rezultati su analizirani u potrazi za korelacijama.
Znanstvenici su otkrili da sve ljubavne veze završavaju na jedan od sljedećih načina:
a) ostat ćete zajedno s vašim partnerom/icom ili
b) nećete ostati zajedno s vašim partnerom/icom
"Rezultati ne samo da su statistički značajni, već postoji i savršena korelacija," izjavio je Dr. Duchamp. "Ni u najluđim snovima se nisam mogao nadati da će ova teorija ikada biti potvrđena, a kamoli da će pokriti 100% svjetske populacije. Ovo je predivan dan." Njegov tim navodi kako mnogi faktori pridonose ovakvom ishodu ljubavne veze, počevši od primanja, visine i težine, pa do karakternih osobina, političkih stavova, iskustva i prošlosti. Svaka od tih varijabli može dovesti do otkrivenog ishoda vaše veze (ostajanja ili neostajanja s partnerom/icom).
Rezultati su dočekani s oduševljenjem u domovima, školama, na fakultetima i radnim mjestima diljem svijeta. Uhvatili smo za komentar Amandu, 21, koja nam je ljubazno posvetila nekoliko trenutaka i prekinula tugovanje za dečkom koji ju je ostavio. "Oh Bože!" uskliknula je kada smo joj spomenuli otkriće "- kako su znali? To je predivno! Da sam barem znala! Ali sada više nikada neću biti nesigurna što će se dogoditi!"
Marcus Omegar, 37, telefonom nam je izrazio neke dvojbe o teoriji. "Glupost. Ta teorija ipak ne pokriva 100% ljudi. Recimo, ja nisam nikada imao partnericu. Kako onda mogu doživjeti jedan ili drugi ishod? Ovo mi se čini kao diskriminacija."
No Dr. Duchamp je u javnom obraćanju odbacio svaku kritiku. "G. Omegar očito ima većih problema nego što je diskriminacija od naše teorije. Ne možemo mi analizirati cijeli svijet - već je i ovo bilo dovoljno opsežno istraživanje. Ono što je bitno nije nimalo manje važeće zato što postoji par anomalija. Bitno je da se sada svi mogu pravilno informirati. Vaša ljubavna veza je prešla iz nepredvidivog putovanja u vrlo jasan ishod"
Prof. Max Betterich s čuvenog Kinsey instituta u SAD-u pozdravio je ovo otkriće, nimalo suptilno aludirajući i na mogućnost da Dr. Duchamp bude sljedeći laureat Nobelove nagrade za društvene znanosti. "Otkrio je fantastičnu stvar, Alfonso," rekao je, brišući suze. "Ovo će imati veće posljedice od otkrića pilule ili prvog leta u svemir. Nema te osobe koja neće od ovoga vidjeti znatnu korist. Svi ćemo mi živjeti sretnije živote, znajući unaprijed točno kako bi nas naš partner mogao tretirati."
Vijesti dolaze kao veliko olakšanje za milijune ljudi u svijetu koji su se brinuli oko svog ljubavnog života, je li on onakav kakav bi trebao biti i što bi trebali učiniti da ga poboljšaju. "S ovim revolucionarnim otkrićem, više nema potrebe za stresom. Znate točno na čemu ste," nastavio je profesor. "Konačno se možete malo opustiti i biti svoji."
Voljeli biste da obradim neku temu ili trebate pomoć s ljubavnim problemom (za oba spola)? Komentirajte/ pošaljite na: ignissblog(na)yahoo.com
Ako ne napišete drugačije, prihvaćate mogućnost njegove prezentacije na blogu. Vašu adresu, sliku, ime i detalje NIKADA NEĆU OBJAVITI.
Na isti mail zatražite dozvolu za prenošenje članaka.
Klikom na gumb ispod otvarate PayPal prozor za donaciju Ignissu.
Molim donirajte jedino ako osjećate da vam je moje pisanje znatno promijenilo život na bolje i želite se zahvaliti i ovim putem. Nemojte donirati kao političku poruku, naknadu ili motivaciju za privatni savjet, ili kupnju knjige alternativnim putem.
Na lijevoj strani prozora možete unijeti iznos (u USD), a na desnoj poruku uz donaciju.
Unaprijed hvala!
Podržite Igniss blog i postanite pokrovitelj na Patreonu