Marketing
"Kako možeš biti igrač i vjerovati u ljubav?"
Nedavno sam primio dvije primjedbe: kako mogu davati savjete o ljubavi i ljubavnim vezama ako sam igrač, i kako mogu vjerovati u ljubav ako je toliko analiziram i seciram. Za ovo prvo, neki su previdjeli da "igrač", iako se ponekad podudara s time, ne uvjetuje da se mora biti govno. Čini se da negdje na mom čelu stoji ogromna neonska reklama koja viče "Zdravo! Ja ću te iskoristiti" ili tako nešto. No, druga je primjedba ta o kojoj se može reći nešto konstruktivno.
Neće li previše analiziranja uništiti moju sposobnost da volim?
Mogu pronaći neke primjere: ja sam pisac, stoga kad čitam knjigu, često vidim kroz nju do najdublje pore literarne figure ili karakterizacije likova. Gledam na pametnu metaforu kao na nešto što bi mogao preraditi za svoje svrhe, i bez svoje mistike, knjiga ponekad nema dovoljno drugih vrijednosti da me potakne da je završim. U zadnje vrijeme mi se ovo počelo događati alarmantno često. S druge strane, mnoga vrhunska ali složena djela sam zbog toga počeo bolje razumijevati, jer zbog prakse znam točno zašto je netko napisao baš to i proučavam bit koju je pisac htio reći.
Drugim riječima, to što zavođenje iz moje knjige savršeno radi ne čini zavođenje neautentičnim ili manje vrijednim, već knjigu preciznom. Umjetnost samo imitira stvarni život.
Previše izloženosti mijenja čovjeka na razne načine. Ništa neće promijeniti stav prema Igri tako brzo kao uspjeh koji polako stiže iz nje: kakav tko uspjeh želi je sasvim druga stvar. Kada ljudi pročitaju gornju tvrdnju, često čujem nešto tipa "Da, ali ja želim naći jednu krasnu ženu. Ne želim se zabavljati sa 200 'droljica' po klubovima."
Super! No najvažnije je imati opcije, jer se inače vjerojatno neće dogoditi ni jedno drugo. Neki zabrazde duboko u jednu krajnost, beskonačni lagani seks bez vezivanja, poput Roosha kojeg sam spominjao, dok se neki skrase zauvijek. Glavna stvar: nešto su učinili ne zato što se to od njih očekuje, nego zato što su probali oboje i sami uzeli jedno.
Isto tako, proučavanje ovoga mijenja i stav prema ženama, i pozitivno i negativno - zasada sam u jednostavnom, neutralnom ne-idoliziranju. Mijenja li ga u mom slučaju? Da! Sporije se vezujem, podižem standarde, manje toleriram gluposti, oprezniji sam i strpljiviji. Oprezan sam zato što, gledajući žene kao prosjek i cjelinu, znam što je realno očekivati i što se u prosjeku događa. No kada ne volim, ne volim 'žene', već pojedinačnu ženu koja zaslužuje moju lojalnost. Osjećaj je ostao isti:
Izvor
Čini li život išta manje čudesnim to što moramo jesti da bi živjeli?
Post je objavljen 21.10.2011. u 09:35 sati.