Igniss - Gdje politička korektnost odlazi umrijeti.
Najpopularniji sadržaji:
Jesi li Alfa? (Test za MUŠKARCE) | Jesi li Alfa? (Test za ŽENE) | Kako vratiti bivšu / bivšeg | Prvi poljubac | 6 stvari kojima možeš baš sada postati bolji zavodnik | Za žene: obrana od kretena | Je li visina bitna? | Cure koje vole kretene | "Al ono fakat! Tvoja pi*ka je super!" | 10 Igrinih zapovijedi
petak, 30.01.2015.
Znanost potvrđuje igru 4: Distorzija vremena
|
Ono što umješni igrači o ljudskoj prirodi već znaju svojim životnim iskustvom, što narodna mudrost i religije nagovještaju, a što feminizam ljutito negira, to psihologija upravo potvrđuje i objavljuje u recenziranim znanstvenim časopisima. Dame i gospodo, predstavljam vam znanstvenu potvrdu Ignissovog koncepta distorzije vremena (TM):  Zamislite situaciju koja nam je svima dobro poznata: sjedite za stolom u uredu ili doma. Kopajući po nekim papirima, usput naiđete na prljavu šalicu iz koje ste pili kavu prije toliko vremena da bi se njena starost mogla datirati ugljikom. Bolje da je operete. Uzmete šalicu, izađete kroz vrata iz svog ureda i uputite se u kuhinju. Ali dok ste stigli u kuhinju, zaboravili ste zašto ste uopće ustali i vratite se u svoj ured s osjećajem zbunjenosti - sve dok opet ne pogledate dolje i ugledate šalicu. Svima nam je poznat čest i iritantan doživljaj stizanja nekamo samo kako bismo shvatii da smo zaboravili što tu želimo. Svi znamo zašto se takvo zaboravljanje događa: postajemo senilni, nismo obraćali dovoljno pozornosti, prošlo je previše vremena, ili jednostavno nije bilo važno. Ali "potpuno drukčija" ideja nam stiže od istraživača sa sveučilišta Notre Dame. Prvi dio naslova njihovog članka ga najbolje opisuje: "Hodanje kroz dovratke uzrokuje zaboravljanje." Gabriel Radvansky, Sabine Krawietz i Andrea Tamplin su posjeli sudionike ispred monitora na kojemu se odvijala video igra u kojoj su se mogli kretati uokolo koristeći strelice. Unutar igre bi prišli stolu s nekim obojenim geometrijskim tijelom na sebi. Njihov zadatak je bio uzeti objekt i odnijeti ga na drugi stol, gdje bi spustili taj objekt i uzeli novi. Koji god objekt da su trenutno nosili bio im je nevidljiv, kao da je u virtualnoj naprtnjači. Ponekad, kako bi se domogli sljedećeg objekta, sudionici bi samo prošetali preko sobe. Druge pute su morali proći istu udaljenost, ali kroz vrata u novu sobu. S vremena na vrijeme bi im istraživači uputili pitanje koji objekt se trenutno nalazi kod njih. Kviz je bio tempiran tako da bi pitanje došlo odmah nakon što bi prošli kroz dovratak. Kao što kaže naslov, prolazak kroz vrata je uzrokovao zaborav: njihovi odgovori su bili i sporiji i manje precizni kada bi ušetali u novu sobu kroz dovratak nego kada bi prošli istu udaljenost unutar iste sobe. Ovaj "učinak dovratka" se doima prilično općenitim. Na primjer, nije stvaralo nikakvu razliku jesu li virtualne okoline bile prikazivane na 66-inčnom LCD televizoru ili na prastarom 17-inčnom monitoru. U jednoj studiji, Radvansky i kolege su testirali efekt dovratka u stvarnim sobama u svom laboratoriju. Sudionici su prolazili kroz stvarnu okolinu, noseći stvarne objekte i mičući ih po stvarnim stolovima. Objekti su se tijekom transporta nalazili u kutijama za cipele kako sudionici ne bi mogli pogledati odgovor kada dobiju pitanje, ali izuzev toga je proces bio potpuno isti kao u virtualnoj stvarnosti. Sasvim očekivano, učinak dovratka je bio jednako prisutan i u stvarnosti. Sjećanje je uvijek bilo lošije nakon prolaska kroz dovratak nego nakon prolaska iste udaljenosti unutar iste sobe.  Je li gubitak sjećanja uzrokovan prolaskom kroz dovratak, ili je sjećanje lakše u sobi u kojoj je informacija originalno i nastala? Psiholozi već neko vrijeme znaju da memorija najbolje funkcionira kada se kontekst tijekom testiranja slaže s kontekstom tijekom učenja; to je primjer pojave zvane "princip specifičnosti kodiranja". Ali treći eksperiment u studiji Notre Dame-a pokazuje da se kod efekta dovratka ne radi samo o različitim kontekstima. U tom eksperimentu (provedenom opet u virtualnoj realnosti), sudionici bi ponekad uzeli objekt, prošli kroz vrata i zatim ili prošli kroz druga vrata natrag u prvu sobu, ili se okrenuli i odmah vratili u prvu sobu. Ako je kontekst ono što je važno, onda bi hodanje natrag u staru sobu trebalo poboljšati sjećanje, ali nije to učinilo. Učinak dovratka sugerira da u sjećanju ima puno više od toga na što ste obraćali pozornost, kada se dogodilo i koliko ste se trudili. Umjesto toga, čini se da su neke vrste sjećanja optimizirane kako bi držale informaciju pri ruci dok joj ne prođe rok trajanja, i zatim je izbacile kako bi napravile mjesta za nove. Radvansky i kolege zovu ovu vrstu oblikovanja sjećanja "predloškom događaja", i predlažu da je prolazak kroz vrata dobar trenutak da se vaš mozak riješi prošlih predložaka događaja jer je što se god dogodilo u staroj sobi postalo manje važno sada kada ste promijenili lokaciju. Što je ta stvar u kutiji? Ah pa to je ono čime sam se bavio prije nego sam stigao ovamo, bolje da zaboravim na to. Druge vrste događaja također mogu uzrokovati čišćenje memorije: na primjer, kada prijatelj pokuca na vrata, kada završite zadatak kojim ste se bavili, ili kada baterija na laptopu dođe do kraja i morate ga uštekati u struju. Zašto bismo imali sustav sjećanja podešen kako bi zaboravljao stvari čim završimo jednu stvar i prijeđemo na drugu? Zato što ne možemo sve držati pri ruci, i većinu vremena takav sustav funkcionira savršeno. Ali neuspjesi takvog sustava - i podaci iz laboratorija - daju nam potpuno drugačiji uvid u njegovo djelovanje. Dragi čitatelji, gdje u zavođenju primjenjujemo ovo pravilo? Naravno, na spoju (bio to službeni spoj ili bilo kakav događaj koji se smatra ekvivalentom spoja):  A što se događa kada počnemo spoj na nekom javnom mjestu, odemo na piće, prošetamo do drugog mjesta gdje isto popijemo piće, i zatim još prošetamo, u idealnom slučaju do tvog stana? Pa jednostavno: njena podsvijest misli da je bila na tri spoja umjesto na samo jednom, i čini joj se kao da te poznaje oduvijek. Osjeća li se ona kao da te poznaje 3 sata ili 3 dana ima značajan utjecaj na to hoćete li se na kraju tih 3 sata rastati s "hajde da budemo samo prijatelji" ili prvim poljupcem [ili nečim još boljim od toga]. - Igniss Oznake: znanost potvrđuje igru, znanost, psihologija, srednja igra, spoj |
- 02:58 - Komentari (19) - Isprintaj - #
srijeda, 14.01.2015.
Stvarno? "Možeš se zaljubiti u bilo koga ako napraviš ovo"
|
Je li moguće ubrzati ili umjetnim putem provesti proces zaljubljivanja? U ovom eseju serije "Moderna ljubav", Mandy Len Catron se poziva na studiju psihologa Arthura Arona (i drugih) koja istražuje je li moguće ubrzati proces zaljubljivanja tako što će si dvoje stranaca postavljati određena osobna pitanja. Misao vodilja je da ranjivost, otkrivanje i međusobno dijeljenje emocija potiču osjećaj bliskosti.  Članak je napisan sa stajališta žene koja bi se htjela zaljubiti u nekoga za koga ne osjeća nešto posebno ali je ocijenila da bi bilo krasno zbližiti se s njim, što je pohvalno ali se u praksi ne događa gotovo nikada (većina žena apsolutno odbija imati posla s bilo kime kod koga ne osjećaju prisutnost "onog nečega", ma koliko god on objektivno bio "dobar"). Unatoč toj nesretnoj sudbini koja ga čini neupotrebljivim u obliku u kojemu je napisan (nitko normalan ne posjeda potencijalnog partnera nasuprot sebe i rešeta ga pitanjima kao da su na intervjuu; ključno je da se stvar "jednostavno dogodi"), članak nije nimalo loš. Kada ih se izvadi iz krutog psihološkog/laboratorijskog okvira, njegove teze su sasvim ispravne - razgovor i maštanje o progresivno sve osobnijim stvarima uistinu zbližaca ljude i potiče osjećaj zaljubljenosti između njih. Ako možeš ženu navesti u takvo ponašanje, proces zavođenja će drastično napredovati i imat ćeš vrlo dobre skupine uspješno zaključiti stvar. Potencijalnim temama i načinima njihovog uvođenja u razgovor sam u knjizi "Umijeće igre" posvetio čak petnaest stranica.   Dakle, to što je članak promašio demografsku skupinu ga ne čini lošim; za tebe kao potencijalnog ili perspektivnog igrača on čini vrlo poučno štivo. Preporučam ti pročitati ga u cijelosti, no za svrhu ovog posta sam od 36 pitanja izdvojio 10 koja su se posebno istakla svojom istodobnom i učinkovitošću i lakoćom uvođenja u opušten razgovor kakav viđamo na spoju. 1. Kada bi bilo koga na svijetu mogla pozvati na večeru, koja bi to osoba bila? 2. Želiš li biti slavna, i po čemu? 3. Kako bi za tebe izgledao savršen dan? 4. Zbog čega u životu osjećaš najviše zahvalnosti? 5. Kada bi se sutra probudila s nekom osobinom ili sposobnošću, što bi to bilo? 6. Koja je najčudnija stvar koju si ikada sanjala?  7. Postoji li nešto što odavno sanjaš da ćeš napraviti? Zašto nisi do sada? 8. Koje je tvoje najveće postignuće u životu? 9. Koje ti je najdraže sjećanje? 10. Dovrši rečenicu: "Htjela bih imati nekoga s kime mogu dijeliti..." 11. BONUS manevar: Zurite jedno u drugo 4 minute. Na prvi pogled užasno creepy, ovo je zapravo vrlo učinkovita stvar. Zar nisi nikada u vrtiću ili školi igrao igru tko će prije trepnuti? Zurenje ne mora biti ukočeno i creepy; može biti i opušteno, zabavno i puno međusobne kemije. Ovo je jedan od mojih omiljenih manevara. Kao i kod prepakiravanja, uvijek zapamti da su linije između "slatkog" i "creepy" i "opuštenog" i "neprirodnog" tanke i prozirne. Kako budeš postajao sve napredniji u beskonačnoj vještini igre, to ćeš ih bolje znati razlikovati i primjenjivati u svoju korist.  Imaj na umu da ta vještina neće doći preko noći i dok je ne izbrušiš ćeš napraviti mnogo pogrešaka. No, kao što uvijek naglašavam, to je samo još jedan razlog zašto svoj put trebaš shvaćati kao dobru zabavu, a ne nešto zastrašujuće ili iscrpljujuće. Oznake: srednja igra, spoj, umijeće slušanja, ljubav, znanost, psihologija, znanost potvrđuje igru |
- 14:39 - Komentari (13) - Isprintaj - #
četvrtak, 08.11.2012.
Znanost potvrđuje igru 3: Zabavljena vještina
|
Znanstvena metoda me jednostavno obožava. Evo još jedne opsežne, široko prihvaćene i metodološki kvalitetne studije, koja će na igroskeptične trollove djelovati poput RAID-a na hrpu žohara koji su se razmnožili po tamnim uglovima interneta. Pitanje: kakav utjecaj muško i žensko samopouzdanje imaju na njihovu ukupnu privlačnost? Evolutionary Psychology, www.epjournal.net – 2011. 9(2): 147-180, Original Article Implicitna teorija samopouzdanja: posljedice percipirane razine samopouzdanja na romantičnu poželjnost Uzorak: 182 heteroseksualnih studenata (60 muških, 122 ženskih) Metodologija: kao konceptualna repliakcija Clarka i Hatfielda (1989.), sudionici su zamoljeni da zamisle da im je prišao prosječno privlačan član suprotnog spola i pitao ih jedno od tri pitanja: "Bi li izašao/la sa mnom na spoj?", "Bi li otišao/la sa mnom u moj stan?" i "Bi li se seksao/la sa mnom?" Sudionici su odgovarali na ova pitanja koristeći skalu od 1 (definitivno NE) do 9 (definitivno DA). Podaci o samopouzdanju imaginarnih meta su bili manipulirani tako da je svaki sudionik dao odgovor meti s niskom, srednjom i visokom razinom samopouzdanja za svaki scenarij. U osnovi, svaki sudionik je sudjelovao u 9 različitih scenarija (danih po slučajnom redoslijedu). Zatim su izračunate interne vrijednosti i intervali pouzdanosti. E sad, vjerujem da su neki od vas samo slegnuli ramenima i rekli "žene vole samopouzdane muškarce, ništa novo". Kao prvo, važno je to i "službeno" potvrditi, jer ovim svijetom, koliko god je to teško povjerovati, stvarno hodaju spodobe koje su duboko uvjerene da je ženama samopouzdanje odbojno, ili da ih manjak samopouzdanja neizbježno ne odbija, ili da žene ne vole narcisoidne tipove.. A kao drugo, pitanje je koliko? Odgovor je, kako što ćete vidjeti, "puno". Razlika bi trebala zabrinuti one muškarce koji često za sebe čuju da su "dobrice", "strpljivi", "dobri dečki" i sl. No idemo prvo pogledati rezultate:  Svijetlo = nisko samopouzdanje, križano = umjereno samopouzdanje, tamno = visoko samopouzdanje. Gore lijevo: spoj. Gore desno: povratak u stan. Dolje lijevo: seks. Lijevi stupci: žene ocjenjuju muškarce. Desni stupci: muškarci ocjenjuju žene. J**i me u glavu. Vidite koliko su konzistentne ove razlike? U sva tri slučaja, muškarci s visokim samopouzdanjem imaju dvostruko više šanse od onih s niskim samopouzdanjem (a to je samo na papiru, izvan okrutne dinamike stvarnog života!). Samo razina samopouzdanja je dovoljna za preokretanje odgovora iz "vjerojatno ne" u "vjerojatno da", što je već tri-četvrtine bitke dobiveno. A ovo nije samo na generalskom stolu: poslije je isto istraživanje provedeno sa suptilnim indikatorima samopouzdanja (majice, e-mail adrese, glasine koje daju sliku o nekome kao o samopouzdanoj osobi ili ne) i dobiveni su identični rezultati. Ne pokazuj strah i nervozu, ne oklijevaj, doimaj se kao da si pun iskustva, i tvoja šansa za uspjeh se udvostručava. Neoprezan čitatelj bi mogao iz ovih grafova zaključiti da je žensko samopouzdanje privlačno. Na prvi pogled da, ali to je samo zbog tzv. "efekta poda". Budući da je za žene ekstremno rijetko da imalo pozitivno reagiraju na direktan poziv na seks, čak i s najprivlačnijim muškarcima (sjetimo se Ignissovog pravila #5), te uz to jednako ekstremno rijetko poduzimaju prvi korak, samopouzdana žena koja poziva muškarca na bilo što ima veću šansu biti ozbiljna u tom naumu nego ona s manjkom samopouzdanja, koja će nakon pola minute početi razmišljati treba li joj to stvarno. Nažalost, to je jedini dio u kojemu je žensko samopouzdanje privlačno. Pogledajte sad ovo:  Svijetlo = nisko samopouzdanje, križano = umjereno samopouzdanje, tamno = visoko samopouzdanje. Gore lijevo: toplina i povjerenje (dobar slušatelj/ica, ljubaznost, pruža podršku, ima razumijevanja). Gore desno: status i resursi (novac, imovina, financijska sigurnost, dobar posao ili perspektiva). Dolje lijevo: vitalnost i atraktivnost (sexy, zgodan/a, lijepo tijelo, dobar ljubavnik/ca). Dolje desno: ukupna poželjnost kao partner. Lijevi stupci: žene ocjenjuju muškarce. Desni stupci: muškarci ocjenjuju žene. Ovo su rezultati sljedeće faze, u kojoj je prošireni uzorak studenata ocjenjivao mete po njihovim fotografijama (a čije im je samopouzdanje rečeno ili suptilno indicirano, kako je navedeno gore), procjenjujući njihove karakteristike koje se općenito smatraju poželjnim kod partnera, te ukupnu poželjnost kao partnera. Ocjene su od 1 (nimalo ne opisuje osobu) do 7 (u potpunosti opisuje osobu). Uočite odmah kako su samopouzdani muškarci opet na vrhu piramide u svemu osim u toplini i povjerenju, a i to samo za dlaku. Biti samopouzdan apsolutno devastira sve druge karakteristike, te time predstavlja najbolju moguću igru bez obzira na situaciju. U osnovi, dobra igra je sama svoj status, jednak tome da imaš izvrsno tijelo, da si visok i zgodan, da si bogat, te čak i da dobro slušaš i ljubazan si. Višak samopouzdanja je srce igre. A za žene, važno je samo ne imati akutan manjak samopozdanja; za sve ostalo je svejedno. U najboljem slučaju, muškarcima samopouzdanje kod žena ne smeta. Žene s visokim samopouzdanjem izuzetno bržo dosižu točku opadajućih prinosa, te nisu ništa poželjnije od onih umjerenog samopouzdanja. No za muškarce, kako smo vidjeli opet i opet, to ne vrijedi: kod njih je samopouzdanje progresivno sve vrijednije na svim razinama osim patološkog narcizma (a čak i to je mnogo bolje nego drugi ekstrem). Ispravak: muškarcima je bitno jedino to da im žena nije kronično nesigurna u sebe, odnosno da ne pati od nekog oblika depresije. Sve dalje od toga je samo šlag na torti. Toliko o iskusnoj, samopouzdanoj i "magnetičnoj" Sinead O'Connor  Oznake: igra, znanost, interna igra, samopouzdanje, znanost potvrđuje igru |
- 20:25 - Komentari (12) - Isprintaj - #
srijeda, 05.09.2012.
Znanost potvrđuje igru: predselekcija
|
Igroskeptični trollovi će doživjeti moždani udar kada pročitaju ovo istraživanje. Nirvana. Psihološke studije su pokazale da neke žene mogu pokušati oteti muškarca njegovoj trenutnoj partnerici, fenomen opisan kao "krađa partnera". Ali nova studija pokazuje da većina slobodnih žena zapravo preferira muškarce koji su već u vezama. Studiju su provele socijalna psihologinja Melissa Burkley, Ph.D., i Jessica Parker, M.A., obje sa Sveučilišta države Oklahoma, a objavljena je u Journal of Experimental Social Psychology. Od muškaraca i žena u istraživanju je zatraženo da opišu svog idealnog romantičnog partnera, i rečeno im je da će kompjuterskim algoritmom biti povezani sa sličnim sudionikom. Istraživačice su polovici sudionika rekle da je osoba s kojom ih je kompjuter povezao bila slobodna, a drugoj polovici da je njihov "odabranik/ca" trenutno u romantičnom odnosu s nekim. Sudionici su zatim odgovarali na grupe pitanja o tome koliko su zainteresirani za pokušaj ostvarivanja odnosa sa svojim parom. Iznenađujuće (osim onima koji znaju bolje, op.prev.), slobodne žene su bile puno više zainteresirane za pokušaj ostvarivanja odnosa sa svojim parom ako je on bio u vezi, nego ako je bio sam. Točnije rečeno, kada su istraživačice opisale muškarca kao samog, 59% žena je zanimao daljnji odnos s njime. No kada su potpuno istog muškarca opisale kao u vezi, 90% žena bilo je zainteresirano. Muškarci nisu pokazali ovu preferenciju, a niti su žene koje su već bile u vezi. "Ovo indicira da su slobodne žene značajno više zainteresirane za udvaranje muškarcu koji im je manje dostupan", rekla je Dr. Burkley. "Ovo bi moglo biti zato što je muškaraca koji je već vezan demonstrirao svoju sposobnost vezivanja, i u osnovi je već bio 'pregledan' od strane druge žene. (Uočite hrčka na djelu. Fenomen pregledavanja je sasvim istinit, no vrijednost muškarca ne dolazi iz sposobnosti vezivanja (muškarac bi morao izdati to vezivanje i time postati MANJE pouzdan nego prije kako bi bio ostvaren odnos s novom ženom - uočite paradoks). Dolazi iz njegove više vrijednosti - sposobnosti da ima i privuče partnericu op.prev.) Iako je krađa partnera često prikazivana u filmovima, televizijskim serijama i tabloidima, ova studija daje prvu empiričku potvrdu da slobodne žene zapravo prakticiraju tu metodu. Ta praksa se čini raširena diljem svijeta, s jednom studijom koja sugerira da je čak jedna od pet veza počela kada su jedan ili oba partnera bili u vezi s nekim. Istraživanje Sveučilišta države Oklahoma baca novo svjetlo na razlike u krađi partnera. Nedavna anketa u magazinu Women's Health je donijela zaključak da žene koje prakticiraju krađu partnera ne vjeruju da je ljubavni status njihovog muškarca utjecao na njihovo ponašanje, no ova studija dokazuje da je to uvjerenje pogrešno. Svi znamo da zaposlene osobe najbrže dobijaju nove poslove i slično. Ali ideja da se takva hladna, okrutna dinamika može precrtati u ljubavne odnose - i to još isključivo sa ženske strane - takva ideja bi mogla uplašiti svekoliko pučanstvo.  Neeee! Preselekcija ne može biti stvarna! AAAAAGGGHHH! Naravno, sad će netko reći "da, ali to je u laboratoriju." Točno tako! Ako je efekt toliko ogroman već u laboratoriju - gotovo dvostruko više žena je htjelo pokušati nešto s muškarcima u vezi nego sa samcima - možete li zamisliti kakvu silinu isti efekt ima u stvarnom svijetu, potenciran pravim jezikom tijela, glasinama, misterijem i svim ostalim? Pouka svega ovoga je, trebaš biti svjestan velikog utjecaja ima na muško-ženske odnose. Imati iskustvo je najbolje, primjenjivati iskustvo je najbolje, a ako ga nemaš dovoljno, barem odavati dojam iskustva je već velik korak naprijed. Bez obzira na situaciju, način je isti: predselekcija kod svih osim super-poznatih funkcionira najviše kroz samopouzdanje i pravilan način predstavljanja svoje osobnosti. Ne moraš lagati, naravno, niti to preporučam, ali svejedno je dobro imati na umu ovakve "sitnice" koje vode gotovo dvostruko većem uspjehu. Još samo ne mogu odlučiti predstavlja li oštriji nož zariven u mekano trollovsko meso ova studija, koja negira puritanstvo i pokazuje korist blefiranja za muškarca, ili možda ona prošla koja je porušila sve predrasude o dodiru i osobnom prostoru. Tagovi: Oznake: znanost, predselekcija, preselekcija, seksualne preferencije, istraživanje, neugodne istine, znanost potvrđuje igru, rana igra |
- 09:11 - Komentari (26) - Isprintaj - #
petak, 25.05.2012.
Znanost potvrđuje Igru: dodir
|
Budući da je počeo vikend, i neki od vas će već od večeras ići u razne pijan... pardon, izlaske, čini mi se prikladno naglasiti jednu stvar koja mnogima ne leži prirodno, a trebala bi. Prošla istraživanja su pokazala da lagani taktilni kontakt povećava prihvaćanje velike količine različitih zahtjeva, no efekt dodira na prihvaćanje romantičnog zahtjeva nikada nije bilo proučavano. U ovoj studiji, tri eksperimenta su održana u kontekstu udvaranja. U prvom eksperimentu, mladi muški suradnik u disku je pitao mlade žene da plešu s njim tijekom razdoblja kada su bile sporije pjesme. Dok je formulirao svoj zahtjev, suradnik bi dodirnuo (ili ne) ženinu podlakticu na 1 ili 2 sekunde. U drugom eksperimentu, 20-godišnji suradnik je prilazio mladim ženama na ulici i pitao ih za broj telefona. Zahtjev je opet bio popraćen laganim dodirom (ili ne) po njenoj podlaktici. U oba eksperimenta, pronađeno je da je dodir povećao prihvaćanje muškarčevog zahtjeva. Replikacija drugog eksperimenta u kombinaciji s anketom danoj ženi je otkrila da je dodir asociran s visokom razinom dominantnosti. Veza između dodira i dominantne pozicije muškarca je bila prihvaćena kao teoretsko objašnjenje ovih rezultata. Izvor: "Courtship compliance: The effect of touch on women's behavior", Social Influence, Volume 2, Issue 2, 2007, Pg. 81 - 97 A naravno, onda imamo i ovo: Zašto lagano dodirivanje može udvostručiti tvoje šanse dobivanja spoja Tijekom razgovora, lagani dodir može usaditi subliminalni osjećaj brige i povezanosti, vodeći do uspješnijih društvenih interakcija i boljeg timskog rada [...] Tijekom jednog dana, tri mlada i zgodna Francuza [sudionika studije] su po slučajnom odabiru prišli 240 mladih žena koje su ugledali kako šetaju same. Svakoj bi rekli iste riječi: "Zdravo. Ja sam Antoine. Samo sam htio reći da mislim da si vrlo lijepa. Moram na posao ovo popodne, ali pitao sam se bi li mi mogla dati svoj telefonski broj. Nazvat ću te poslije i možemo poslije negdje popiti piće." Ako bi žena odbila, rekli bi "Šteta. Nije moj dan. Želim ti ugodno popodne," i nastavili tražiti sljedeću mladu ženu za prilazak. Ako bi im žena dala svoj broj, rekli bi da je ponuda bila samo u svrhu znanosti, u kojem trenutku bi se ona većinom nasmijala. Ključ eksperimenta je bio ovaj: s polovicom žena kojima su prišli, mladići su dodali lagani dodir po njenoj nadlaktici u trajanju od jedne sekunde. Druga polovica nije primila nikakav dodir. Istraživače je zanimalo jesu li muškarci bili uspješniji kada su dodirnuli ženu ili kad nisu. Koliko je važan dodir kao društvena smjernica? Tijekom dana, mladići su prikupili tridesetak brojeva. Kada ne bi dodirnuli ženu, imali su stopu uspjeha od 10%; kada bi je dodirnuli, njihova stopa uspjeha je bila 20%. Lagani dodir od jedne sekunde je udvostručio njihovu popularnost. Zašto su dodirnute žene bile dvostruko više zainteresirane za spoj? Jesu li mislile "ovaj Antoine baš dobro dira - vjerojatno bi bilo zabavno popiti čašu Bordeauxa s njim jedne večeri u Bar de l'Ocean-u? Vjerojatno ne. Ali na podsvjesnoj razini, dodir prenosi subliminalni osjećaj brige i sigurnosti. ... Zanimljiva je činjenica da je, nakon što su subjekti ispitani o prilasku, samo trećina dodirnutih žena je bila svjesna da ih se uopće dodirnulo. Dodir (alt: "kino", od "kinesthetics") je vitalan dio zavođenja. Ako je ne dodiruješ rano u upadu, vjerojatno nećeš dobiti njen broj, a kamoli nešto više. Nikada, ali baš nikada, ne slušaj uvrijeđene feministice kada tvrde da bi muškarci trebali držati ruke k sebi dok ih žena ne pozove na dodir (u prijevodu: nikada). Istina je, kao i uvijek, potpuno obrnuta: muškarci koji dodiruju rano i bez dozvole su oni koji osvajaju ženska srca. Također, kao što vidimo iz istraživanja, dobra igra je skoro neprimjetna - nije udarac po glavi, već vrlo suptilni skalpel (jer glavna igra u ovom slučaju nije bio vrlo direktni upad, već dodir). Odgovor zašto postoji ova pravilnost se nalazi u obje studije: dodir se povezuje s većom razinom sigurnosti, (iznimka: creepy, vrlo agresivni dodir), ali najvažnije, i s većom razinom dominantnosti. A za one koji su zaboravili osnovne postavke igre, ponovit ću: Žene se pale na moć. Muškarci se pale na ljepotu. Trgovci i prodavači također poznaju male tajne dodira i neće se ustručavati primjeniti isto dok pokazuju neki proizvod. Jedini aspekt u kojemu ovo postaje malo teže je u muško-muškom dodiru, gdje su postavke malo drukčije pa bi druga strana mogla reagirati svojim povrijeđenim osjećajem dominantnosti - tako da se nakostriješi na sami dodir. Štoviše ženski svijet je manje vizualan od muškog, a više taktilan. Pogledajte sljedeći put kako žene proučavaju odjeću i njen kroj i materijal. Stoga je logično da će muškarac koji komunicira i dodirom ostaviti veći trag u njenoj svijesti i podsvijesti. U svakom slučaju, s rijetkom iznimkom vrlo zatvorenih kultura, dodir vodi povećanoj razini prihvaćanja. A u igri, povećana razina prihvaćanja malih stvari uskoro vodi do velikih stvari, i do prihvaćanja najveće - seksa. Jedna važna stvar kod dodira je to da treba biti prirodan. Za mnogo muškaraca koji su od slučajnosti, loših iskustava ili previše ispiranja mozga razvili nekakvu averziju prema tome ili jednostavno zaboravili kako se to radi, isprva će se logično bojati izgledaju li ukočeno i je li njihov dodir djeluje neprirodno, planirano. To je lako moguće na samom početku, ali najvažnije je sjetiti se da dodir nije ništa loše - dapače! Cilj bi ti trebao biti postati muškarac koji je samouvjeren i kojem je normalno komunicirati sa suprotnim spolom i na taj način. Kao i mnogo stvari u igri, na ovo se može gledati kao creepy samo ako pretjeruješ (za sve postoje granice, pogotovo za intimne dijelove tijela) ili se vidljivo sramiš toga što radiš. Ako si samopouzdan i dodir je za tebe nešto prirodno, takav će biti i ženama. Potpuno shvaćam da ovo nije lako započeti, ali negdje se mora početi, a svaki eksperiment donosi dragocjeno iskustvo i povećano samopouzdanje, tako da put to "internalizacije" nije toliko dugačak kao što se može činiti na samom početku.  Začudili biste se koliko je naći sliku gdje muškarac dodiruje ženu u nekom ne-seksualnom kontekstu pa sam morao izabrati obrnuti slučaj. Prokleta poplava "romantičnih fotografija"... Igroskeptici koji tvrde da je to sve slučajno ili da je najbolje "samo biti svoj", koji nisu nikada napustili svoje podrume i isprobali igru na nekoj ženi koja nije na napuhavanje često pitaju gdje su znanstvene osnove za igru, poput randomiziranih, dvostruko-slijepih istraživanja. Eto vam sad. Istina, povećanje stope uspjeha dobivanja broja s 10 na 20% nije spektakularan uspjeh. To je povećanje od 100%, no i dalje se ne uspijeva 4 od 5 puta, što je stopa koju će neki teško progutati. Treba uzeti i u obzir da su ovi momci opisani kao "zgodni", tako da je njihova početna stopa isto malo veća od one prosječnog muškarca koji tek počinje. No s druge strane, to je bio samo jedan jedini, lagani dodir u trajanju od 1 sekunde. Pravi dodir eskalira tijekom razgovora (koji je manje direktan i stoga u pravilu ima veće stope uspjeha), s vremenom prelazi na erogene zone, i još tko zna što sve ne. A najbitnija stvar je ova: to je samo jedan mali, mali dio igre. Ako svaka njena komponenta - demonstracija više vrijednosti, dvostruki komplimenti, pravilan timing, tehnika P&P, Alfa jezik tijela, prepakiravanje, kvalificiranje, misterija i distorzija vremena ima takav efekt, svaki po samo 5%, rast uspjeha je sigurno puno veći od onog dobivenog već samim dodirom. Taj uspjeh nije neograničen, naravno, ali gle čuda, točno je onoliki koliki treba biti da ti uz razuman napor značajno unaprijedi ljubavni život. Mislim da ne bi puno Beta muškaraca odbilo jednostavnu sitnicu koja im može udvostručiti šanse da dobiju broj cure koja im se sviđa. Ovakve studije ne postam kao savjet iskusnim zavodnicima, jer to im vjerojatno ne treba i već su to sami iskusili milijun puta, već kao mali poticaj onima koji razmišljaju o ovome i nisu baš sigurni, onima koji uče igru i imaju previše informacija pa ih treba podsjetiti na bitno, i naravno svima koje općenito zanima dinamika muško-ženskih odnosa. Ali najljepši dio je ipak zariti bodež istine u igroskeptične trollove koji periodično ovdje istresaju svoje vreće obmane kao hrvatske ceste sol po oštroj zimi. Oznake: dodir, upad, spoj, znanost, znanost potvrđuje igru, psihologija, seksualne preferencije |
- 19:38 - Komentari (7) - Isprintaj - #
|
Voljeli biste da obradim neku temu ili trebate pomoć s ljubavnim problemom (za oba spola)? Komentirajte/ pošaljite na: ignissblog(na)yahoo.com Ako ne napišete drugačije, prihvaćate mogućnost njegove prezentacije na blogu. Vašu adresu, sliku, ime i detalje NIKADA NEĆU OBJAVITI. Na isti mail zatražite dozvolu za prenošenje članaka.
Klikom na gumb ispod otvarate PayPal prozor za donaciju Ignissu.
Molim donirajte jedino ako osjećate da vam je moje pisanje znatno promijenilo život na bolje i želite se zahvaliti i ovim putem. Nemojte donirati kao političku poruku, naknadu ili motivaciju za privatni savjet, ili kupnju knjige alternativnim putem. Na lijevoj strani prozora možete unijeti iznos (u USD), a na desnoj poruku uz donaciju. Unaprijed hvala! Podržite Igniss blog i postanite pokrovitelj na Patreonu |
