Arhiva:
O Ignissu

Dobrodošli na najbogatiji repozitorij znanja o zavođenju i muško ženskim odnosima na Internetu. Ako ste muškarac, vjerojatno vas najviše zanima igra, o kojoj je pisano u šest kategorija:
- Igra općenito
- Interna igra (samopouzdanje)
- Upadi (upoznavanje)
- Srednja igra (spojevi i komunikacija)
- Kasna igra (seks)
- Završna igra - veze i brakovi

Ženama igra nije dostupna, no za njih svejedno postoji mnogo korisnih savjeta. Mogla bi im biti važna i analiza percepcije i realnosti tijela, kao i poučne priče o curama koje vole kretene.

Zabavni testovi čekaju odvažne čitatelje oba spola.

Ovaj blog je također bogat izvor edukacije o ljudskoj seksualnosti i svim društvenim pojavama koje proizlaze iz nje. Obrađene su sljedeće teme:

- Kako ljudi biraju svoje partnere?
- Muška seksualna hijerarhija (Alfa i Beta)
- Sociološki podaci i analize
- Feminizam
- Aktualna događanja
- Tipične racionalizacije o seksualnom ponašanju
- Umjetnost vezana za seksualnost
- Putopisi i usporedbe seksualnih tržišta diljem svijeta.

Osim seksualne tematike, povremeno pišem i o drugim stvarima, tako da možete poviriti i opće-filozofske članke, zabavu i parodije, te anomalije.

Arhiva po mjesecima:
Svibanj 2018 (1)
Ožujak 2017 (2)
Prosinac 2016 (1)
Studeni 2016 (1)
Kolovoz 2016 (1)
Srpanj 2016 (1)
Lipanj 2016 (2)
Svibanj 2016 (1)
Travanj 2016 (2)
Ožujak 2016 (1)
Veljača 2016 (5)
Siječanj 2016 (2)
Prosinac 2015 (1)
Studeni 2015 (3)
Listopad 2015 (1)
Rujan 2015 (3)
Kolovoz 2015 (3)
Srpanj 2015 (3)
Svibanj 2015 (3)
Travanj 2015 (3)
Ožujak 2015 (3)
Veljača 2015 (3)
Siječanj 2015 (5)
Prosinac 2014 (3)
Studeni 2014 (5)
Listopad 2014 (5)
Rujan 2014 (6)
Kolovoz 2014 (6)
Srpanj 2014 (6)
Lipanj 2014 (5)
Svibanj 2014 (8)
Travanj 2014 (8)
Ožujak 2014 (8)
Veljača 2014 (9)
Siječanj 2014 (7)
Prosinac 2013 (11)
Studeni 2013 (9)
Listopad 2013 (14)
Rujan 2013 (9)
Kolovoz 2013 (4)
Srpanj 2013 (3)
Lipanj 2013 (3)
Svibanj 2013 (6)
Travanj 2013 (5)
Ožujak 2013 (4)
Veljača 2013 (5)
Siječanj 2013 (6)
Prosinac 2012 (6)
Živi dugo i igraj.

Ponestalo vam mojih sadržaja? Evo vam onda još neke stvari koje se tiču igre:

- Moj popularni vodič zavođenja "Umijeće Igre"
- Moj forum
- Moji newsletteri iz 2013. i 2014. godine
- Moja kolumna na Return of Kingsu
- RooshV
- Roissy (Heartiste, Chateau)
- Dalrock

Ostali zanimljivi sadržaji:

Without Hot Air
Non-Intervention
No-nonsense Self-defense
The Social Pathologist

Igniss - Gdje politička korektnost odlazi umrijeti.

srijeda, 07.12.2016.

Kako ostati normalan u nenormalnom dobu

Koji k***c ovo gledan kad ne znam ni da čitam
- kultni video "Kita u Billa"

Uz nezadovoljstvo samim konceptom Igre, jedan od najčešćih problema koji muči moje čitatelje je tjeskoba izazvana raspadom društva kojemu svakodnevno svjedočimo - Kita u Billa bi to opisala kao "koji se k***c trudim kad ne znam ni da se zabavljam." Na to im i ja i slični pisci nudimo šablonizirani odgovor, "samo se opusti i uživaj uz bazen" koji - da budem potpuno iskren - nije niti praktičan niti djelotvoran. Kako se netko tko je ispunjen tjeskobom može prisiliti na uživanje? Naravno da ne može! Nitko ne može uzeti nešto što mu je u srcu i mislima i to nasilno promijeniti u nešto obrnuto, koliko god mu netko to utješno tepao putem blogova, knjiga, seminara i psihologa.


Prije nemoć pozitivnosti

Držim da je rješenje ovoga problema dvojako i sastoji se pretežno od sljedećega:

A) Preusmjeravanje negativnih utjecaja

Sljedeći put kada budeš čitao o tome kako je sve više tetovaža, kako je stopa razvoda ogromna ili kako je država u ogromnom dugu ili što već, nemoj se prisiljavati da to "pokušavaš primiti kao nešto pozitivno" ili to racionalizirati nekim hrčkolikim objašnjenjem zašto je to "loše za društvo ali dopro za tebe osobno". Umjesto toga, sagledaj stvar na ovaj način: to što se događa je nesumnjivo loše, no uvijek će biti loših stvari. Nikada u povijesti nije postojalo savršeno doba sa savršenim okolnostima, kao što neće ni postojati ikada u budućnosti. Cijela naša povijest je vijugav put s puno slijepih staza i odvojaka na kojima svejedno nekim čudom pronalazimo sreću i ispunjenost.

Ovo nije tvrdnja o povijesti ili čovječanstvu, već o prirodi percepcije. Razmisli o tome na ovaj način: čak i kada bi se iznenada posložile sve kockice našega života na način koji bi nam donosio nevjerojatno zadovoljstvo, za mjesec dana bi nas svejedno počelo mučiti nešto drugo i polako bismo opet postajali nezadovoljni i počeli se pitati što nam nedostaje. No da nam to nije u prirodi, ne bismo uopće ni postojali. Jedini način na koji nešto može napredovati je kroz kontrolirano nezadovoljstvo i borbu. Opet ponavljam: to što savršenstvo nije dostižno i što nikada nećemo biti savršeno sretni nije nešto zbog čega treba očajavati, već treba uvijek imati na umu da nas upravo ta činjenica čini sposobnim iskusiti osjećaje sreće i zadovoljstva. Bez te vječne ravnoteže, ne bismo bili ljudi nego bakterije.



Stoga kada te bude hvatao očaj zbog negativne pojave XYZ, sjeti se da bez toga očaja ne bi bilo ni radosti. Nemoj taj negativni osjećaj ni odbijati ni upijati u sebe, već ga samo pusti da se prelije preko tebe i prođe. Isto kao i sve drugo u životu.

B) Minimiziranje izloženosti negativnim utjecajima

Iako se savjet A doima prilično jednostavnim, većina ljudi ga svejedno ne uspijeva promijeniti. To nije zato što su oni a priori nesposobni za to, već zato što se nalaze u okolini koja ih u tome sprječava. Budimo iskreni: tko ne bi poludio kada bi bio sa svih strana bombardiran tričarijama, dramom, lažima i jeftinim stimulansima? Takva osoba jednostavno ne postoji. Nikako ne možeš očuvati svoj um u bezumnoj okolini.

No, dobre vijesti su da je tom okolinom moguće upravljati. Mnogi se čitatelji čude kada mi pošalju poruku o nekom najnovijem celebrity skandalu, a ja nemam ni najmanju ideju tko je sad taj Karabatić, Šipek, Kardashian ili Brena. Ako me pitate o tome s kime Severina spava i gdje ljetuje, nemam ni najmanju ideju. Nisam upoznat sa senzacionalnim tehnološkim otkrićima ni s revolucionarnim društvenim pokretima. Nemam ni najmanju ideju je li netko negdje stvorio automobil s pogonom na prdež, koje su najnovije igre i filmovi koji izlaze ove godine i u kojem je trgovačkom lancu trenutno u tijeku skandal.

To vam nipošto ne govorim kako bih se pretenciozno hvalio kako sam "iznad tih gluposti" (što je samo po sebi znak gluposti, op.a.), već samo kako bih vas podsjetio da izlaganje prevelikim količinama redovnoga informiranja može biti štetno za vašu mentalnu stabilnost i (ironično) informiranost.

Sve to sam postigao kroz samo nekoliko jednostavnih životnih navika:

A) ne gledam televiziju
B) ne slušam radio
C) ne čitam novine
D) ne čitam portale



Izvor slike

Ne postoji niti jedan izvor informiranja na koji sam preplaćen ili za kojega mi je navika pratiti ga kako bih saznao "što se trenutno događa" i "što ima u svijetu". Sve za što saznam je isključivo zato što mi je A) netko rekao ili B) baš me počelo zanimati u tom trenutku. Moj newsfeed za svaki mogući medij je jedna velika praznina, a ja sam najveća neznalica na svijetu. Pitajte me što god hoćete iz bilo kojeg područja i moj najčešći odgovor će biti "moram istražiti."

Unatoč tome, mnogima se doimam kao nekakva hodajuća enciklopedija koja zna sve živo o velikom broju područja. Kako je to moguće? Pa jednostavno: sva moja sposobnost je usmjerena u filtriranje, rangiranje i bilježenje podataka. Mogu o nekom području ne znati baš ništa, ali dajte mi pet minuta i mogu vam dati kratki pregled bilo koje situacije i koji su izvori vezani za tu situaciju koji samo seru, a koji su oni koje vrijedi poslušati te što od tih podataka je važno zapamtiti. To nije nekakva čarobna sposobnost kojom uravnotežavam svoj manjak informiranja, već upravo proizvod toga manjka informiranja.

Baš je držanje uma praznim i neopterećenim bukom svijeta ono što mi daje natprosječno precizan uvid u njega. To nije nikakva čarobna sposobnost ni talent, već obična mala životna navika koja je dostupna svakome.

Stoga je moj savjet vezan za ovo područje vrlo jednostavan: pokušaj se isključiti iz svih mogućih "izvora" podataka na tjedan dana i neko vrijeme se bavi samo sobom. Sljedeći put kada te nešto bude zanimalo, vidjet ćeš kako ćeš o tome saznati sve što te bude zanimalo puno brže i lakše nego prije.

Svi mi ne samo da možemo zadržati zdrav razum bez obzira na nerazumni svijet oko nas, već si to i dugujemo.

Oznake: Zdravlje, zadovoljstvo, sociologija, psihologija, mediji


- 15:48 - Komentari (623) - Isprintaj - #

petak, 10.07.2015.

Destruktivne posljedice prisilnog celibata po ljudsku psihu

Glamurozno je pisati o problemima sa svršavanjem i vlaženjem, (ne)mogućnostima 100 poza za seks, trudnoćama, kontracepciji i abortusima, te ćete tu temu pronaći posvuda, od ozbiljnih novina do trash časopisa i portala sitnog zuba. Nema institucije koja nema dežurnog "seksologa/inju" koji je spreman uskočiti i pomoći seksualno frustriranim masama. Ipak, spomenite pojam prisilni celibat, i nastaje mrtva tišina. Zašto?

Gore navedeni problemi spadaju u logistiku i zabavu. Ako vam kažem da se svaka treća cura brine o tome je li zaboravila uzeti pilulu, nitko ne paničari, jer je to sve dio plana. On pretpostavlja da su ljudi samo naišli na male tehničke prepreke, koje (uistinu) mogu biti riješene jednim dobro podmazanim (igra riječi slučajna) savjetom smještenim točno kamo treba. Ali, ako se zanesem i u naletu iskrenosti spomenem da trećina muškaraca živi u prisilnom celibatu, a još jedna trećina u sušnim uvjetima, nastaje zgražanje! Uistinu ružni, mučni detalji života nisu dio plana, i nisu namijenjeni glamuroznim kolumnama kojima dobroćudne tete psihologinje zarađuju za život.



Istu barijeru u percepciji i javnosti i stručnjaka vidimo i kod problema socijalizma: nejednakost prihoda? O tome će sa žarom pisati i raspravljati tisuće ekonomista, analitičara, političara, sindikalista, poduzetnika, studenata i tko zna kakvih već ljudi. A nejednakost seksa? Huh? To se jede?

Istina je jedna jedina i vrlo neugodna: pristojni ljudi jednostavno ne bi trebali razmišljati o takvim stvarima. Razmišljanje o ovoj temi moglo bi inicirati i razmišljanje o mnogim drugim temama, mnoge od kojih imaju potencijala ispasti još neugodnijima.

Prisilni celibat najlakše je opisati kao juhu čiji su glavni sastojci:

1. Negativnost (Očaj)

Negativnost u ovom kontekstu ne znači samo poimanje svoje okoline na najgori mogući način, već i potonuće mišljenja o samom sebi. Iz te dvije vrste negativnosti rađa se očaj, nekontrolirana žudnja za bilo čime za što se osobi čini da bi moglo unaprijediti njenu nesretnu situaciju, te svakoj prilici koja imalo obećava odmah pripisuje nadnaravne kvalitete. Osoba u stanju očaja nije sposobna razmišljati racionalno kao inače, te svakodnevne ili male prilike doživljava kao dobitke na lutriji, a male i beznačajne poraze kao katastrofalne potrese koji samo potvrđuju tezu da se nikada neće izvući.

Za primjer samo pogledajte slučaj ovog gospodina i sve će vam biti jasno:



2. Sivilo (Otupljenost na zadovoljstvo)

Provođenje godina u stanju očaja nužno aktivira obrambene mehanizme ljudske psihe, a najviše od njih "kiselo grožđe".


"Ne zanima me ovo grožđe [koje ne mogu dosegnuti], vjerojatno je ionako kiselo."
Izvor slike

Najopasniji aspekt sivila nije gubitak motivacije i obustavljanje pokušaja spasa (pravdajući to mišlju da zadovoljstvo ionako ne postoji, pa čemu se onda truditi), već to što osoba koja je u tom stanju provela puno vremena neminovno otupi na zadovoljstvo.

Godine promatranja svijeta kao mračnog, beznadnog i nevrijednog daljnjeg truda vode do toga da osoba postaje toliko naviknuta na kiselo grožđe da ga počinje primjenjivati svugdje kamo ono spada i ne spada, trujući bilo kakvo zadovoljstvo ili postignuće koje ipak ostvari. Na sličan način kao što pornografija može stvoriti hormonsku neravnotežu i otupiti seksualni nagon, tako dugotrajno sivilo može uništiti kemijsku i mentalnu podlogu sposobnosti za bivanje sretnim.

3. Frustriranost (Ljutnja)

Kao što smo skicirali Maslowljevom hijerarhijom potreba, džabe ti samo-aktualizacija, poštovanje i ljudska prava ako nisi nikada osjetio seksualno zadovoljstvo. Gladan čovjek neće biti presretan zato što ga je netko proglasio za super prijatelja ili mu omogućio posjet kinu, već zato što ga je netko nahranio.

Kao reakcija na dugotrajan problem koji sabotira zadovoljavanje svih viših potreba, osoba u dugotrajnom prisilnom celibatu počinje osjećati frustriranost nad svojom sudbinom, a zatim i bijes prema bilo kojem percipiranom uzroku takve sudbine. Bez obzira na to jesu li uzroci opravdani ili nisu i koliko osoba ima ili nema moći promijeniti ih, ljutnju je vrlo teško izbjeći. Ona se prelijeva s jedne točke na drugu, trujući i aspekte života koji nemaju puno veze s celibatom.

Nije nimalo slučajno da toliko slučajeva pokolja uključuje prisilni celibat. Iako ljudi čine zlo sa svim mogućim brojevima partnera i seksualnim orijentacijama, gorka neravnoteža nezadovoljenog seksualnog nagona svakako pomaže pogurati u pogrešnom smjeru one koji se već nalaze na granici.

4. Emocionalna nestabilnost

Problemima izazvanim prisilnim celibatom tu nije kraj: on vodi do naglih promjena raspoloženja i dugoročne nekonzistentnosti stavova i mišljenja. Seksualno zadovoljstvo je katalizator koji općenito pomaže jasnoći mišljenja, motivaciji, odlučnosti i dugoročnom planiranju (valja nam napomenuti da ovo nema veze s time je li seksualno zadovoljna osoba u 'dugoročnoj vezi' ili nije, op.a.).

Osoba u stanju prisilnog celibata se vrlo često budi uznemirena, provodi dan uznemirena i odlazi u krevet uznemirena, izjedena svojim problemima i nikada u mogućnosti uživati u dugotrajnoj emociji. Stabilnost ugodnog raspoloženja i zadovoljstva životom (koje Francuzi nazivaju joie de vivre) postaju poput dalekog sna, ugodnog stanja koje sada postoji samo u sjećanju.


DISTRIBUCIJA PO SPOLU

Zbog svojeg snažnijeg seksualnog nagona i manje biološke vrijednosti, muškarci su prirodno podložniji zaglavljivanju u stanju seksualnog celibata, što temeljito potvrđuju sva imalo ozbiljna sociološka istraživanja. U modernim zapadnim zemljama, najmanje jedna trećina muškaraca živi u stanju prisilnog celibata (bilo to trajno djevičanstvo ili "samo" dugogodišnje suše).


A ovaj mali kvadrant muškaraca gore lijevo zgrabio je čak 78% seksa, što predstavlja nejednakost veću čak i od pećinskih vremena.

Iako je za njih celibat najčešće stvar izbora pa samim time ne može biti ni prisilan ni toliko čest, on na žene ima donekle sličan efekt. Kod njih neće izazvati nemogućnost pronalaska novog partnera, ali će svakako (dodatno) pokvariti sposobnost odabira partnera, kao i sposobnost vezivanja. Temeljna osobina žene koja dugo/nikada nije okusila penis je pretjerani oprez, čak i više nego kod žene koja stalno biva napumpana i odbačena. Izgubivši intimni kontakt s muškim rodom i s time i umjerenost svojih očekivanja, žena u stanju celibata razvija prema njemu nepovjerljivost, odbijajući dobre muškarce jer im ne vjeruje i lijepeći se za loše zato što su oni jedini u stanju proći sve te prepreke.


UBLAŽAVANJE POSLJEDICA

1. Biljojedstvo

Kako je rečeno u Igri prijestolja, "što je mrtvo ne može umrijeti". Seksualni nagon koji je zagušen pornografijom ne može patiti.

Unatoč zadovoljstvu koje pruža, najveći problem biljojedstva je što ono kemijski (i kroz osjetljivost živaca i kroz stvaranje duboko ukorijenjenih navika) oštećuje seksualni nagon osobe koja ga prakticira, zauvijek je vezujući za put biljojeda. Osoba koja je provela godine kao biljojed će vrlo teško povratiti iskonsku snagu i motivaciju svoje seksualnosti, te će joj za to trebati iznimna snaga volje i odricanja.

2. Dobrovoljni celibat

Dobrovoljni celibat je složena tema iz razloga što većina ljudi iz ove kategorije donosi odluku o celibatu prije nego se nađe u njemu i to, najčešće prije nego bi uopće postojala prilika za nalaženje u tom stanju. Najčešći primjer dobrovoljnog celibata su svećenici, ali naravno postoji malen broj svjetovnih ljudi koji stupaju u njega iz osobne filozofije, ili kao reakciju na prisilni celibat u kojemu su se zatekli.

Gdje biljojedstvo uzima seksualni nagon i tovi ga stimulacijom sve dok ne postane debeo i mlitav, dobrovolji celibat trudi se preusmjeriti ga. Seksualna energija biva priznata, ali skrenuta u stranu i spremljena među manje važne dijelove života, u kategoriju obične zabave ni po čemu različite od alkohola, cigareta i bilo kakvih drugih sitnih razonoda. U mnogo čemu ovaj pristup nije puno različit od onoga za liječenje od ovisnosti o pornografiji, s tom iznimkom što je zauvijek, a ne samo privremena mjera.


Ekscentrični izumitelj Nikola Tesla bio je poznat po svom dobrovoljnom celibatu

Nisu svi stvoreni za dobrovoljni celibat. Osoba koja se obveže na takav način života bez da je uistinu u to uvjerena, ili koja je previše duboko naviknuta na svakodnevni život prepun hedonizma, teško će se držati te staze, te će u svom posustajanju stalno kršiti obećanja (dana bilo sebi bilo drugima) i gristi se zbog toga. Kroz taj unutarnji nemir, dobrovoljni celibat može na kraju uzrokovati veću štetu nego korist.

3. Samopoboljšanje

Osobno držim da ne postoji ništa hvalevrijednije od pobjede nad vlastitim egom i kovanja novog sebe. Neprekidni napor i introspekcija potrebni za poboljšanje svojih vještina i/ili promjenu životne filozofije nisu za svakoga, no dugoročno predstavljaju stazu održivog razvoja, bez negativnih nuspojava koje viđamo kod prva dva pristupa.

Bilo kako bilo, sa nezaustavljivim širenjem hipergamije i posljedično povećanom učestalošću prisilnog celibata, neminovno je da ćemo u budućnosti viđati sve više i više njegovih negativnih posljedica.

Oznake: sociologija, psihologija, celibat, biljojedi


- 15:47 - Komentari (11) - Isprintaj - #

četvrtak, 14.05.2015.

Maslowljeva hijerarhija potreba objašnjava zašto smo sve nesretniji

1943. godine, prof. Abraham Maslow objavio je "Teoriju ljudske motivacije" u časopisu Psychological Review, te je to do dan danas jedan od najpoznatijih radova svijeta. Upečatljivom infografikom prikazao je i sistematizirao urođene ljudske potrebe, kao i neosporan niz u kojemu one moraju biti ispunjene kako bi bilo postignuto zadovoljstvo ljudskog bića. Na nešto slično je već 1873. aludirao Lav Nikolajevič Tolstoj kada je u poznatom uvodu Ane Karenjine napisao da su "sve sretne obitelji iste, a svaka nesretna obitelj nesretna je na svoj način". Isti princip uveden je i mnoga druga područja, kao npr. u teoriju organizacije, ističući kako za uspjeh neke organizacije moraju biti ispunjeni svi preduvjeti; samo jedna neispunjena stavka dovoljna je za sprječavanje napretka. Sam koncept holističkog promatranja sustava seže još daleko dublje u prošlost, te ga se popularno povezuje s Hinduizmom.

Što je Maslowljeva hijerarhija potreba?



Po prikazanoj piramidi, potrebe moraju biti ispunjene ovim i niti jednim drugim redom - ako red bude zaobiđen, dolazi do urušavanja cijelog sustava:

(5) - dno piramide: osnovne fiziološke potrebe, tj. hranu, vodu, zrak i zaštitu od atmosferskih (ne)prilika.

(4) - viši temelj: sigurnost, pouzdanost, i zaštita od stresa iz okoline.

(3) - sredina: ljubav, pripadanje, obitelj

(2) - toranj: samopoštovanje, samopouzdanost, cijenjenost, nezavisnost i sloboda

(1) - vrh: samo-aktualizacija, maksimizacija svojih potencijala kao ljudskog bića

Dakle, ako je netko uvijek gladan, žedan ili smrznut, neće biti pretjerano zainteresiran za to je li njegova situacija dobro utemeljena i predvidljiva ili nije. Onaj tko nema stalne prihode i sigurnost će se slabo brinuti o tome uklapa li se u okolinu i slaže s prijateljima. Onaj tko je seksualno frustriran će imati probleme sa samopouzdanjem i shvaćanjem samog sebe. Onaj tko nije psihološki stabilan i uravnotežen kao osoba neće ispuniti svoje snove.

Pojednostavljeno? Da. Bezvezno? Ne. Uzmite u obzir kako izgleda stanje piramide našeg današnjeg društva, kao i većine zapadnih:



Hrane skoro svi imamo napretek, i unatoč rastućoj društvenoj nejednakosti i recesiji i dalje se nalazimo u dobu kada nitko ne umire od gladi. Dapače, naše fiziološke potrebe su trenutno više ugrožene time što smo u prosjeku enormno debeli i nepokretni, do te mjere da očekivani životni vijek pada po prvi put u povijesti.

Stanje u svijetu je možda nestabilno i prepuno mini-ratova i terorizma, zakoni su nepravedni, policija je militarizirana i postoje masovni programi špijuniranja, ali vrlo smo daleko od masovnih klanja koja su bila svjetski standard već nekoliko tisućljeća. Prosječan čovjek ne živi u strahu i nepouzdanosti. Mogao bih reći da su ove dvije kategorije trenutno u fazi nazadovanja, ali ništa više od toga.

Ono u čemu današnje društvo ima najveći deficit je treća kategorija. Obitelj je temeljito devastirana i kao realnost i kao koncept. Nevjerojatan postotak muške populacije živi u beskonačnom ili dugotrajnom seksualnom celibatu , a da ne govorimo o tome koliko oba spola oskudijevaju intimnošću i ljubavlju.

Ekstreman višak imamo pri vrhu piramide, gdje je balon narcisoidnosti napuhan do krajnjih granica, te uporno tlači temelje ispod sebe.

Isto tako, nikada nije bilo bolje doba za ispunavanje svojih snova, samoaktualizaciju i hobističko ili profesionalno bavljenje svojom strašću, kakva god ona bila. Ali koga briga za snove ako si sam, frustriran, nezdrav i (odaberi) nemaš djece ili su ti djeca oduzeta?

Današnje stanje možemo najbolje opisati opskurnom engleskom frazom "Sorry doesn't feed the bulldog", ili drugim riječima, "Ne možeš jesti snove". Snovi ti neće reći da te vole, i snovi se neće smijati s tobom.

Može li društvo dugoročno egzistirati s ovakvim oblikom piramide?

Oznake: psihologija, znanost, povijest, ljubav, politika


- 06:20 - Komentari (5) - Isprintaj - #

utorak, 24.02.2015.

Samopouzdanje vs. skromnost

"Kada spojite [žensku] biološku predodređenost osjećaju više vrijednosti s kulturom dizajniranom isključivo za poticanje osjećaja više vrijednosti [kod žena], što dobivate? Dobivate princezu napuhane glave."

"Činjenica da količina i intenzitet igre koja je potrebna za zavođenje žene snažno korelira s njenim samopouzdanjem zapravo znači da potrebna količina igre za neku ženu ovisi najviše o tome koliko se ta žena precjenjuje."


- Igniss, "Problem kod žena je višak samopouzdanja"

Nikada ne krijem da je narcisoidnost kod žena jedna od najdestruktivnijih mogućih osobina, te da muškarac mora od takvih žena bježati svim silama (tj. pod svaku cijenu izbjegavati bilo kakvo vezivanje dublje od neobaveznog seksa). Ali, što je to narcisoidnost?

Kod poimanja narcisoidnosti često dolazi do zabluda. Jedna skupina ljudi kod pojma narcisoidnosti ima pogrešan dojam da se radi isključivo o vanjski iskazanom visokom mišljenju o sebi, dakle da se narcizam svodi samo na hvalisavost i pokazivanje pretjeranog samopouzdanja. Druga skupina ljudi negira narcisoidnost isticanjem činjenice da hvalisavci duboko u sebi imaju loše mišljenje o sebi i ne cijene se, pa stoga automatski ne mogu biti smatrani pretjerano samopouzdanima.

Ključna pogreška ova dva poimanja proizlazi iz vezivanja pojma "narcizam" za pojam "pretjerano samopouzdanje". Možemo do besvijesti analizirati uzroke i načine pokazivanja tog pretjeranog samopouzdanja, ali zato što smo promašili osnovu narcizma automatski smo promašili i sposobnost njegovog prepoznavanja.

Narcizam u suštini nije imanje pretjerano dobrog mišljenja o sebi, već pretjerano razmišljanje o sebi (tj. egocentrizam).


Narcis nije zaljubljen u sebe zato što mu se svidjelo ono što vidi u jezeru; Narcis gleda u jezero zato što je zaljubljen u sebe.

Istovremeno, skromnost, pojam koji zbog njegovih povijesnih konotacija o predaji Bogu tipično smatramo ekvivalentom "niskog samopouzdanja", je zapravo samo "razmišljanje koje nije centrirano na sebi", tj. suprotnost egocentrizma. Skromnost ne bi trebala biti "imanje niskog mišljenja o sebi", već jednostavno "ne-razmišljanje o sebi"

Jednostavan primjer koji ilustrira ovu razliku je "sindrom flagelanta", nazvan po kršćanskom kultu Flagelanata iz 13. stoljeća, čiji su se pripadnici bičevali kako bi pokazali svoju pokornost. Flagelanti su time umjetno reducirali mišljenje o sebi kako bi mogli za sebe tvrditi da su "skromni", ali u stvarnosti je to bila potpuna suprotnost. Njihovo iskazivanje negativnosti o sebi je bio samo izgovor za samo-obožavanje, besramni attention whoring i ucjenjivanje drugih ljudi optužbama da ih je opsjeo Sotona inače bi se i oni bičevali. Drugim riječima, to je bila čista narcisoidnost prozirno zamotana u religijski ukrasni papir.


Pogledaj me kako sam skroman!!!

E sad, vjerojatno se pitate kakve ovo veze ima sa ženama i odabirom partnera. Isto kao što je i nedavni članak o djevicama objasnio da opasnost promiskuiteta ne znači da je djevičanstvo nešto super i što postaje sve bolje što ga ima više, tako i ovaj članak objašnjava da opasnost pretjeranog samopouzdanja ne znači da je nisko samopouzdanje nešto super i što postaje sve bolje što ga ima više.

U stvarnom životu će vam trebati određeno vrijeme kako biste prepoznali ovu pojavu, ali u online datingu je vrlo lako prepoznati curu koja od svog "niskog samopouzdanja" stvara narcisoidni kult. U opisu na svom profilima će sasvim sigurno spominjati svoje nisko samopouzdanje, anksioznost, sramežljivost, OCPD, traume ili tko zna što, uvijek u kontekstu zašto je ne bi smio dirati ili nešto pokušavati s njom. Naivni promatrač će pomisliti da se uistinu radi o tome i da s njome treba biti dodatno nježan i mekan. U stvarnosti, to je drama test kojim će se zabaviti na tvoj račun.


Gle kakve sramežljive okice imam!

Za primjer, evo što piše Čitatelj Z:

Upoznao sam ovu curu online. Malo smo se dopisivali. Pokušao sam nešto dogovoriti i rekla mi da je vrlo sramežljiva. Mislio sam da to nije problem jer sam inače vrlo dobar sa sramežljivim i tihim curama. Našli smo se i pokušao sam pričati s njom ali bila je jednostavno tiha. Što inače za mene nije problem jer sam ok s takvima, ne smeta mi, i mogu baljezgati o bilo čemu.

Ali ova cura je bila drugačija, bilo je nevjerojatno teško uspostaviti bilo kakvu komunikaciju s njom. Čak i jednostavna pitanja su nailazila na "ne" i "neću ti reći". Izbjegavala je kontakt očima cijelo vrijeme. Bilo koje pitanje koje bih postavio završilo bi odgovorom od jedne riječi. Bilo kakva otvorena tema na koju bi se ona mogla nadovezati bi naišla na "što god", "možda", "sve" ili "nemam pojma". Odveo sam je u bar misleći da će se možda tako opustiti. Pijuckala je jedno pivo. Provela je cijelo vrijeme gledajući ljude, televiziju, pokušavajući mi govoriti da je ne gledam ili izbjegavajući kontakt očima sa mnom. Tek povremeno bi me pogledala i kada bi nam se pogledi susreli bi rekla "stooooop" ili "to je zašto mi se ne sviđaš".



Na kraju smo se poljubili ali nije me pustila išta više i nisam navaljivao ni bio agresivan jer se činila tako povučenom i nisam je htio uplašiti.

Zatim smo otišli na drugi spoj. Napisala mi je da želi nekamo gdje je zabavno. Zatim je napisala da želi otići u bučni, mračni, disko gdje može gledati ljude. U šali dodaje da tamo ne mora pričati i uspostavljati kontakt očima.



Z je već odavno trebao shvatiti s kime ima posla, ali ne mogu ga kriviti zbog upornosti. I ja sam u mlađim danima bio sklon ignorirati alarme i iscrpljivati se do kraja pokušavajući bilo kakav znak naklonosti od cure. No ako netko ima razumnu količinu iskustva, trebao bi biti sposoban prepoznati patološke slučajeve narcisoidnosti.

Našli smo se i pokušao sam je zagrliti, ali nije pristala. Otišli smo u mirni kafić koji bi bio dobro mjesto za spoj i razgovor, pokušao sam je nagovoriti da igramo biljar ali je odbijala. Popili smo piće i rekla je da joj se tu ne sviđa jer nije dovoljno gužva. Zatim je bila ljubomorna zato što me neka cura za drugim stolom stalno gledala. Našalila se da bismo se trebali maziti kako bismo je učinili još ljubomornijom i napućila usne, ali se udaljila od mene.

Cijelo vrijeme dok smo šetali do druge lokacije se činila nabrušenom. Pitao sam je je li sve u redu i rekla mi je da mrzi kada je ljudi pitaju tako nešto jer ona i inače izgleda tako.

Došli smo u bučni, mračni disko, koji je inače katastrofa za igru na spoju. Naručio sam nam pića i pitao je za ples. Rekla mi je da ne pleše osim ako nije totalno pijana i da neće plesati. Nije htjela popiti išta više od piva.

Dakle, nalazili smo se usred diska, ja pored nje, a ona je samo zvjerala uokolo. U nekim trenucima se slučajnom promatraču uopće ne bi učinilo da smo zajedno, ili bi pomislili da me mrzi. Bilo je neugodno. Pokušao sam je neobavezno dodirivati, npr. po sredini leđa, ali odmah bi mi rekla da prestanem ili da je ne diram. Bilo kakav pokušaj da uspostavim bilo kakvu komunikaciju s njom je jednostavno automatski propadao.

Na primjer, rekla mi je da se sutra mora rano probuditi kako bi išla negdje sa svojom sestrom. Ja je pitam "što ćete raditi", a ona mi ne želi reći. Na bilo kakvo pitanje odgovara s "ne znam" ili "ne". Kao da pričam sa zidom. Posjetili smo još jedan disko gdje je ona nastavila samo stajati i gledati ljude, a ja izgubljen pored nje. Ponašala se kao da je između nas sve u redu, što me zbunjivalo još više.

Do kraja večeri je moja interna igra bila totalno uništena i osjećao sam se shrvano i očajno. Bila je nemoguće teška, ali svejedno sam joj se sviđao... nije mi bilo jasno. Rekao sam joj da bismo trebali ići. Otišli smo do parkinga gdje je bio njen auto i pozdravili se. Bio sam siguran da se možemo opet poljubiti, ali bio sam toliko loše volje da nisam ni pokušao. Nije mi bila jasna. To me nastavilo uznemiravati i nakon što smo se rastali, zato što mi se stvarno sviđala.

Evo što se ovdje dogodilo:

Na igru gospodina Z se ne može ništa prigovoriti jer je učinio sve što je mogao osim neandertalske igre. Cura s kojom je bio na spoju je tipičan primjerak narcisoidnosti koju sam opisao u ovom postu: ekstremno oštećena i puna sebe unatoč svojoj povučenosti. Umjesto da njena sramežljivost bude normalna karakterna osobina koja se manifestira kroz stidljivo smijuljenje i smješkanje, od nje je napravila sveobuhvatni kult kojemu se svi moraju klanjati kako ne bi povrijedili njene delikatne osjećaje.


Nemoj me dirat'!
Izvor slike

Muškarac koji bi se tako ponašao bi istoga trena bio proglašen za "psihaša" i izgnan iz društva, no budući da je ona u posjedu vagine, mnogi muškarci će pokušavati preskakati prepreke koje im postavi i ulagivati se njenoj bedastoći. Drugim riječima, njena sramežljivost je alat za besramno crpljenje pozornosti i ništa drugo. Stoga kod odabira i procjenjivanja uvijek imajte na umu:

Zdravo ljudsko ponašanje nije imanje posebno dobrog ili lošeg mišljenja o sebi, već ne-imanje posebnog mišljenja o sebi.

Oznake: spoj, srednja igra, odabir partnera, narcizam, psihologija, savjeti, savjeti za žene


- 10:53 - Komentari (32) - Isprintaj - #

petak, 30.01.2015.

Znanost potvrđuje igru 4: Distorzija vremena

Ono što umješni igrači o ljudskoj prirodi već znaju svojim životnim iskustvom, što narodna mudrost i religije nagovještaju, a što feminizam ljutito negira, to psihologija upravo potvrđuje i objavljuje u recenziranim znanstvenim časopisima.

Dame i gospodo, predstavljam vam znanstvenu potvrdu Ignissovog koncepta distorzije vremena (TM):



Zamislite situaciju koja nam je svima dobro poznata: sjedite za stolom u uredu ili doma. Kopajući po nekim papirima, usput naiđete na prljavu šalicu iz koje ste pili kavu prije toliko vremena da bi se njena starost mogla datirati ugljikom. Bolje da je operete. Uzmete šalicu, izađete kroz vrata iz svog ureda i uputite se u kuhinju. Ali dok ste stigli u kuhinju, zaboravili ste zašto ste uopće ustali i vratite se u svoj ured s osjećajem zbunjenosti - sve dok opet ne pogledate dolje i ugledate šalicu.

Svima nam je poznat čest i iritantan doživljaj stizanja nekamo samo kako bismo shvatii da smo zaboravili što tu želimo. Svi znamo zašto se takvo zaboravljanje događa: postajemo senilni, nismo obraćali dovoljno pozornosti, prošlo je previše vremena, ili jednostavno nije bilo važno. Ali "potpuno drukčija" ideja nam stiže od istraživača sa sveučilišta Notre Dame. Prvi dio naslova njihovog članka ga najbolje opisuje: "Hodanje kroz dovratke uzrokuje zaboravljanje."

Gabriel Radvansky, Sabine Krawietz i Andrea Tamplin su posjeli sudionike ispred monitora na kojemu se odvijala video igra u kojoj su se mogli kretati uokolo koristeći strelice. Unutar igre bi prišli stolu s nekim obojenim geometrijskim tijelom na sebi. Njihov zadatak je bio uzeti objekt i odnijeti ga na drugi stol, gdje bi spustili taj objekt i uzeli novi. Koji god objekt da su trenutno nosili bio im je nevidljiv, kao da je u virtualnoj naprtnjači.

Ponekad, kako bi se domogli sljedećeg objekta, sudionici bi samo prošetali preko sobe. Druge pute su morali proći istu udaljenost, ali kroz vrata u novu sobu. S vremena na vrijeme bi im istraživači uputili pitanje koji objekt se trenutno nalazi kod njih. Kviz je bio tempiran tako da bi pitanje došlo odmah nakon što bi prošli kroz dovratak. Kao što kaže naslov, prolazak kroz vrata je uzrokovao zaborav: njihovi odgovori su bili i sporiji i manje precizni kada bi ušetali u novu sobu kroz dovratak nego kada bi prošli istu udaljenost unutar iste sobe.

Ovaj "učinak dovratka" se doima prilično općenitim. Na primjer, nije stvaralo nikakvu razliku jesu li virtualne okoline bile prikazivane na 66-inčnom LCD televizoru ili na prastarom 17-inčnom monitoru. U jednoj studiji, Radvansky i kolege su testirali efekt dovratka u stvarnim sobama u svom laboratoriju. Sudionici su prolazili kroz stvarnu okolinu, noseći stvarne objekte i mičući ih po stvarnim stolovima. Objekti su se tijekom transporta nalazili u kutijama za cipele kako sudionici ne bi mogli pogledati odgovor kada dobiju pitanje, ali izuzev toga je proces bio potpuno isti kao u virtualnoj stvarnosti. Sasvim očekivano, učinak dovratka je bio jednako prisutan i u stvarnosti. Sjećanje je uvijek bilo lošije nakon prolaska kroz dovratak nego nakon prolaska iste udaljenosti unutar iste sobe.



Je li gubitak sjećanja uzrokovan prolaskom kroz dovratak, ili je sjećanje lakše u sobi u kojoj je informacija originalno i nastala? Psiholozi već neko vrijeme znaju da memorija najbolje funkcionira kada se kontekst tijekom testiranja slaže s kontekstom tijekom učenja; to je primjer pojave zvane "princip specifičnosti kodiranja". Ali treći eksperiment u studiji Notre Dame-a pokazuje da se kod efekta dovratka ne radi samo o različitim kontekstima. U tom eksperimentu (provedenom opet u virtualnoj realnosti), sudionici bi ponekad uzeli objekt, prošli kroz vrata i zatim ili prošli kroz druga vrata natrag u prvu sobu, ili se okrenuli i odmah vratili u prvu sobu. Ako je kontekst ono što je važno, onda bi hodanje natrag u staru sobu trebalo poboljšati sjećanje, ali nije to učinilo.

Učinak dovratka sugerira da u sjećanju ima puno više od toga na što ste obraćali pozornost, kada se dogodilo i koliko ste se trudili. Umjesto toga, čini se da su neke vrste sjećanja optimizirane kako bi držale informaciju pri ruci dok joj ne prođe rok trajanja, i zatim je izbacile kako bi napravile mjesta za nove. Radvansky i kolege zovu ovu vrstu oblikovanja sjećanja "predloškom događaja", i predlažu da je prolazak kroz vrata dobar trenutak da se vaš mozak riješi prošlih predložaka događaja jer je što se god dogodilo u staroj sobi postalo manje važno sada kada ste promijenili lokaciju. Što je ta stvar u kutiji? Ah pa to je ono čime sam se bavio prije nego sam stigao ovamo, bolje da zaboravim na to. Druge vrste događaja također mogu uzrokovati čišćenje memorije: na primjer, kada prijatelj pokuca na vrata, kada završite zadatak kojim ste se bavili, ili kada baterija na laptopu dođe do kraja i morate ga uštekati u struju.

Zašto bismo imali sustav sjećanja podešen kako bi zaboravljao stvari čim završimo jednu stvar i prijeđemo na drugu? Zato što ne možemo sve držati pri ruci, i većinu vremena takav sustav funkcionira savršeno. Ali neuspjesi takvog sustava - i podaci iz laboratorija - daju nam potpuno drugačiji uvid u njegovo djelovanje.

Dragi čitatelji, gdje u zavođenju primjenjujemo ovo pravilo? Naravno, na spoju (bio to službeni spoj ili bilo kakav događaj koji se smatra ekvivalentom spoja):



A što se događa kada počnemo spoj na nekom javnom mjestu, odemo na piće, prošetamo do drugog mjesta gdje isto popijemo piće, i zatim još prošetamo, u idealnom slučaju do tvog stana? Pa jednostavno: njena podsvijest misli da je bila na tri spoja umjesto na samo jednom, i čini joj se kao da te poznaje oduvijek.

Osjeća li se ona kao da te poznaje 3 sata ili 3 dana ima značajan utjecaj na to hoćete li se na kraju tih 3 sata rastati s "hajde da budemo samo prijatelji" ili prvim poljupcem [ili nečim još boljim od toga].
- Igniss

Oznake: znanost potvrđuje igru, znanost, psihologija, srednja igra, spoj


- 02:58 - Komentari (19) - Isprintaj - #

srijeda, 14.01.2015.

Stvarno? "Možeš se zaljubiti u bilo koga ako napraviš ovo"

Je li moguće ubrzati ili umjetnim putem provesti proces zaljubljivanja?

U ovom eseju serije "Moderna ljubav", Mandy Len Catron se poziva na studiju psihologa Arthura Arona (i drugih) koja istražuje je li moguće ubrzati proces zaljubljivanja tako što će si dvoje stranaca postavljati određena osobna pitanja. Misao vodilja je da ranjivost, otkrivanje i međusobno dijeljenje emocija potiču osjećaj bliskosti.



Članak je napisan sa stajališta žene koja bi se htjela zaljubiti u nekoga za koga ne osjeća nešto posebno ali je ocijenila da bi bilo krasno zbližiti se s njim, što je pohvalno ali se u praksi ne događa gotovo nikada (većina žena apsolutno odbija imati posla s bilo kime kod koga ne osjećaju prisutnost "onog nečega", ma koliko god on objektivno bio "dobar").

Unatoč toj nesretnoj sudbini koja ga čini neupotrebljivim u obliku u kojemu je napisan (nitko normalan ne posjeda potencijalnog partnera nasuprot sebe i rešeta ga pitanjima kao da su na intervjuu; ključno je da se stvar "jednostavno dogodi"), članak nije nimalo loš. Kada ih se izvadi iz krutog psihološkog/laboratorijskog okvira, njegove teze su sasvim ispravne - razgovor i maštanje o progresivno sve osobnijim stvarima uistinu zbližaca ljude i potiče osjećaj zaljubljenosti između njih. Ako možeš ženu navesti u takvo ponašanje, proces zavođenja će drastično napredovati i imat ćeš vrlo dobre skupine uspješno zaključiti stvar. Potencijalnim temama i načinima njihovog uvođenja u razgovor sam u knjizi "Umijeće igre" posvetio čak petnaest stranica.



Dakle, to što je članak promašio demografsku skupinu ga ne čini lošim; za tebe kao potencijalnog ili perspektivnog igrača on čini vrlo poučno štivo. Preporučam ti pročitati ga u cijelosti, no za svrhu ovog posta sam od 36 pitanja izdvojio 10 koja su se posebno istakla svojom istodobnom i učinkovitošću i lakoćom uvođenja u opušten razgovor kakav viđamo na spoju.

1. Kada bi bilo koga na svijetu mogla pozvati na večeru, koja bi to osoba bila?

2. Želiš li biti slavna, i po čemu?

3. Kako bi za tebe izgledao savršen dan?

4. Zbog čega u životu osjećaš najviše zahvalnosti?

5. Kada bi se sutra probudila s nekom osobinom ili sposobnošću, što bi to bilo?

6. Koja je najčudnija stvar koju si ikada sanjala?



7. Postoji li nešto što odavno sanjaš da ćeš napraviti? Zašto nisi do sada?

8. Koje je tvoje najveće postignuće u životu?

9. Koje ti je najdraže sjećanje?

10. Dovrši rečenicu: "Htjela bih imati nekoga s kime mogu dijeliti..."

11. BONUS manevar: Zurite jedno u drugo 4 minute.


Na prvi pogled užasno creepy, ovo je zapravo vrlo učinkovita stvar. Zar nisi nikada u vrtiću ili školi igrao igru tko će prije trepnuti? Zurenje ne mora biti ukočeno i creepy; može biti i opušteno, zabavno i puno međusobne kemije. Ovo je jedan od mojih omiljenih manevara.

Kao i kod prepakiravanja, uvijek zapamti da su linije između "slatkog" i "creepy" i "opuštenog" i "neprirodnog" tanke i prozirne. Kako budeš postajao sve napredniji u beskonačnoj vještini igre, to ćeš ih bolje znati razlikovati i primjenjivati u svoju korist.



Imaj na umu da ta vještina neće doći preko noći i dok je ne izbrušiš ćeš napraviti mnogo pogrešaka. No, kao što uvijek naglašavam, to je samo još jedan razlog zašto svoj put trebaš shvaćati kao dobru zabavu, a ne nešto zastrašujuće ili iscrpljujuće.

Oznake: srednja igra, spoj, umijeće slušanja, ljubav, znanost, psihologija, znanost potvrđuje igru


- 14:39 - Komentari (13) - Isprintaj - #

srijeda, 19.02.2014.

Grupna slika za profil

"Svaka grupa lijepih žena je ista, ali svaka ružna žena ružna je na svoj način."
- Lav Nikolajevič Tolstoj, parafrazirano



Nova studija objavljena u časopisu Acta Psychologica iz Amsterdama (Impact factor 2.6) donosi nam odgovor na jedno od najčešćih pitanja o ženskom ponašanju poslije "Zašto žene idu zajedno na WC": "Zašto žene kao online profilne slike stavljaju slike u grupama?"

Pokazano je da osobina pozicija unutar grupe utječe na to kako će osoba biti evaluirana; ljudi u sredini su u pravilu percipirani kao važniji nego ljudi na rubu grupe. Četri eksperimenta su istraživala utječe li pozicija lica u liniji od njih pet na njegovu percipiranu privlačnost. Središnja pozicija je utjecala na percipiranu privlačnost tog lica, ali smjer efekta ovisio je o pojedinačnoj privlačnosti i njega i okolnih lica. Privlačna lica bila su percipirana kao manje privlačna kada su bila okružena neprivlačnim ili srednje privlačnim licima. I obrnuto, neprivlačna lica bila su percipirana kao privlačnija kada su bila okružena drugim neprivlačnim licima. Ovi rezultati imaju široke implikacije i sugeriraju da što je centralniji stimulans unutar nego konteksta, to je veći utjecaj konteksta na procjenu tog stimulansa.

Još jedna vrlo slična studija nezavisna od prve došla je do identičnog zaključka: privlačnost se u grupi prelijeva; svi članovi izgledaju sličnije jedni drugima, te postaju relativno manje ili više privlačni kako bi se primakli prosjeku; istodobno, prosječna privlačnost im je viša nego što bi bila u maloj grupi ili kada su sami.



Žene nisu nimalo glupe što se tiče poznavanja nemilosrdnih zakona seksualnog tržišta i, podsvjesno ili ne, dobro znaju kako upotrijebiti ovaj društveni fenomen u svoju korist. Nije nimalo slučajno da privlačne žene u pravilu imaju slike na kojima su same, dok manje privlačne žene više vole slike u grupama (bilo s ljepšim bilo s ružnijim ženama od sebe).



Praktična upotreba ovog saznanja je vrlo jednostavna: ako cura u online datingu ili na Facebooku ima sliku grupe tako da nije jasno koja je zapravo ona, ona je vrlo vjerojatno najružnija od njih. Bio si upozoren.

Oznake: žene, ljepota, seksualna privlačnost, slike, selfie, konkurencija, sociologija, psihologija, odabir partnera


- 20:54 - Komentari (13) - Isprintaj - #

petak, 25.05.2012.

Znanost potvrđuje Igru: dodir

Budući da je počeo vikend, i neki od vas će već od večeras ići u razne pijan... pardon, izlaske, čini mi se prikladno naglasiti jednu stvar koja mnogima ne leži prirodno, a trebala bi.

Prošla istraživanja su pokazala da lagani taktilni kontakt povećava prihvaćanje velike količine različitih zahtjeva, no efekt dodira na prihvaćanje romantičnog zahtjeva nikada nije bilo proučavano. U ovoj studiji, tri eksperimenta su održana u kontekstu udvaranja. U prvom eksperimentu, mladi muški suradnik u disku je pitao mlade žene da plešu s njim tijekom razdoblja kada su bile sporije pjesme. Dok je formulirao svoj zahtjev, suradnik bi dodirnuo (ili ne) ženinu podlakticu na 1 ili 2 sekunde.

U drugom eksperimentu, 20-godišnji suradnik je prilazio mladim ženama na ulici i pitao ih za broj telefona. Zahtjev je opet bio popraćen laganim dodirom (ili ne) po njenoj podlaktici. U oba eksperimenta, pronađeno je da je dodir povećao prihvaćanje muškarčevog zahtjeva. Replikacija drugog eksperimenta u kombinaciji s anketom danoj ženi je otkrila da je dodir asociran s visokom razinom dominantnosti. Veza između dodira i dominantne pozicije muškarca je bila prihvaćena kao teoretsko objašnjenje ovih rezultata.

Izvor: "Courtship compliance: The effect of touch on women's behavior", Social Influence, Volume 2, Issue 2, 2007, Pg. 81 - 97

A naravno, onda imamo i ovo:

Zašto lagano dodirivanje može udvostručiti tvoje šanse dobivanja spoja

Tijekom razgovora, lagani dodir može usaditi subliminalni osjećaj brige i povezanosti, vodeći do uspješnijih društvenih interakcija i boljeg timskog rada [...]

Tijekom jednog dana, tri mlada i zgodna Francuza [sudionika studije] su po slučajnom odabiru prišli 240 mladih žena koje su ugledali kako šetaju same. Svakoj bi rekli iste riječi: "Zdravo. Ja sam Antoine. Samo sam htio reći da mislim da si vrlo lijepa. Moram na posao ovo popodne, ali pitao sam se bi li mi mogla dati svoj telefonski broj. Nazvat ću te poslije i možemo poslije negdje popiti piće." Ako bi žena odbila, rekli bi "Šteta. Nije moj dan. Želim ti ugodno popodne," i nastavili tražiti sljedeću mladu ženu za prilazak. Ako bi im žena dala svoj broj, rekli bi da je ponuda bila samo u svrhu znanosti, u kojem trenutku bi se ona većinom nasmijala. Ključ eksperimenta je bio ovaj: s polovicom žena kojima su prišli, mladići su dodali lagani dodir po njenoj nadlaktici u trajanju od jedne sekunde. Druga polovica nije primila nikakav dodir.

Istraživače je zanimalo jesu li muškarci bili uspješniji kada su dodirnuli ženu ili kad nisu. Koliko je važan dodir kao društvena smjernica? Tijekom dana, mladići su prikupili tridesetak brojeva. Kada ne bi dodirnuli ženu, imali su stopu uspjeha od 10%; kada bi je dodirnuli, njihova stopa uspjeha je bila 20%. Lagani dodir od jedne sekunde je udvostručio njihovu popularnost. Zašto su dodirnute žene bile dvostruko više zainteresirane za spoj? Jesu li mislile "ovaj Antoine baš dobro dira - vjerojatno bi bilo zabavno popiti čašu Bordeauxa s njim jedne večeri u Bar de l'Ocean-u? Vjerojatno ne. Ali na podsvjesnoj razini, dodir prenosi subliminalni osjećaj brige i sigurnosti.
...
Zanimljiva je činjenica da je, nakon što su subjekti ispitani o prilasku, samo trećina dodirnutih žena je bila svjesna da ih se uopće dodirnulo.

Dodir (alt: "kino", od "kinesthetics") je vitalan dio zavođenja. Ako je ne dodiruješ rano u upadu, vjerojatno nećeš dobiti njen broj, a kamoli nešto više. Nikada, ali baš nikada, ne slušaj uvrijeđene feministice kada tvrde da bi muškarci trebali držati ruke k sebi dok ih žena ne pozove na dodir (u prijevodu: nikada). Istina je, kao i uvijek, potpuno obrnuta: muškarci koji dodiruju rano i bez dozvole su oni koji osvajaju ženska srca. Također, kao što vidimo iz istraživanja, dobra igra je skoro neprimjetna - nije udarac po glavi, već vrlo suptilni skalpel (jer glavna igra u ovom slučaju nije bio vrlo direktni upad, već dodir).

Odgovor zašto postoji ova pravilnost se nalazi u obje studije: dodir se povezuje s većom razinom sigurnosti, (iznimka: creepy, vrlo agresivni dodir), ali najvažnije, i s većom razinom dominantnosti. A za one koji su zaboravili osnovne postavke igre, ponovit ću:

Žene se pale na moć.
Muškarci se pale na ljepotu.

Trgovci i prodavači također poznaju male tajne dodira i neće se ustručavati primjeniti isto dok pokazuju neki proizvod. Jedini aspekt u kojemu ovo postaje malo teže je u muško-muškom dodiru, gdje su postavke malo drukčije pa bi druga strana mogla reagirati svojim povrijeđenim osjećajem dominantnosti - tako da se nakostriješi na sami dodir. Štoviše ženski svijet je manje vizualan od muškog, a više taktilan. Pogledajte sljedeći put kako žene proučavaju odjeću i njen kroj i materijal. Stoga je logično da će muškarac koji komunicira i dodirom ostaviti veći trag u njenoj svijesti i podsvijesti. U svakom slučaju, s rijetkom iznimkom vrlo zatvorenih kultura, dodir vodi povećanoj razini prihvaćanja. A u igri, povećana razina prihvaćanja malih stvari uskoro vodi do velikih stvari, i do prihvaćanja najveće - seksa.

Jedna važna stvar kod dodira je to da treba biti prirodan. Za mnogo muškaraca koji su od slučajnosti, loših iskustava ili previše ispiranja mozga razvili nekakvu averziju prema tome ili jednostavno zaboravili kako se to radi, isprva će se logično bojati izgledaju li ukočeno i je li njihov dodir djeluje neprirodno, planirano. To je lako moguće na samom početku, ali najvažnije je sjetiti se da dodir nije ništa loše - dapače! Cilj bi ti trebao biti postati muškarac koji je samouvjeren i kojem je normalno komunicirati sa suprotnim spolom i na taj način. Kao i mnogo stvari u igri, na ovo se može gledati kao creepy samo ako pretjeruješ (za sve postoje granice, pogotovo za intimne dijelove tijela) ili se vidljivo sramiš toga što radiš. Ako si samopouzdan i dodir je za tebe nešto prirodno, takav će biti i ženama. Potpuno shvaćam da ovo nije lako započeti, ali negdje se mora početi, a svaki eksperiment donosi dragocjeno iskustvo i povećano samopouzdanje, tako da put to "internalizacije" nije toliko dugačak kao što se može činiti na samom početku.


Začudili biste se koliko je naći sliku gdje muškarac dodiruje ženu u nekom ne-seksualnom kontekstu pa sam morao izabrati obrnuti slučaj. Prokleta poplava "romantičnih fotografija"...

Igroskeptici koji tvrde da je to sve slučajno ili da je najbolje "samo biti svoj", koji nisu nikada napustili svoje podrume i isprobali igru na nekoj ženi koja nije na napuhavanje često pitaju gdje su znanstvene osnove za igru, poput randomiziranih, dvostruko-slijepih istraživanja. Eto vam sad.

Istina, povećanje stope uspjeha dobivanja broja s 10 na 20% nije spektakularan uspjeh. To je povećanje od 100%, no i dalje se ne uspijeva 4 od 5 puta, što je stopa koju će neki teško progutati. Treba uzeti i u obzir da su ovi momci opisani kao "zgodni", tako da je njihova početna stopa isto malo veća od one prosječnog muškarca koji tek počinje. No s druge strane, to je bio samo jedan jedini, lagani dodir u trajanju od 1 sekunde. Pravi dodir eskalira tijekom razgovora (koji je manje direktan i stoga u pravilu ima veće stope uspjeha), s vremenom prelazi na erogene zone, i još tko zna što sve ne.

A najbitnija stvar je ova: to je samo jedan mali, mali dio igre. Ako svaka njena komponenta - demonstracija više vrijednosti, dvostruki komplimenti, pravilan timing, tehnika P&P, Alfa jezik tijela, prepakiravanje, kvalificiranje, misterija i distorzija vremena ima takav efekt, svaki po samo 5%, rast uspjeha je sigurno puno veći od onog dobivenog već samim dodirom. Taj uspjeh nije neograničen, naravno, ali gle čuda, točno je onoliki koliki treba biti da ti uz razuman napor značajno unaprijedi ljubavni život. Mislim da ne bi puno Beta muškaraca odbilo jednostavnu sitnicu koja im može udvostručiti šanse da dobiju broj cure koja im se sviđa.

Ovakve studije ne postam kao savjet iskusnim zavodnicima, jer to im vjerojatno ne treba i već su to sami iskusili milijun puta, već kao mali poticaj onima koji razmišljaju o ovome i nisu baš sigurni, onima koji uče igru i imaju previše informacija pa ih treba podsjetiti na bitno, i naravno svima koje općenito zanima dinamika muško-ženskih odnosa. Ali najljepši dio je ipak zariti bodež istine u igroskeptične trollove koji periodično ovdje istresaju svoje vreće obmane kao hrvatske ceste sol po oštroj zimi.

Oznake: dodir, upad, spoj, znanost, znanost potvrđuje igru, psihologija, seksualne preferencije


- 19:38 - Komentari (7) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Dijeli pod istim uvjetima.


Voljeli biste da obradim neku temu ili trebate pomoć s ljubavnim problemom (za oba spola)? Komentirajte/ pošaljite na: ignissblog(na)yahoo.com
Ako ne napišete drugačije, prihvaćate mogućnost njegove prezentacije na blogu. Vašu adresu, sliku, ime i detalje NIKADA NEĆU OBJAVITI.
Na isti mail zatražite dozvolu za prenošenje članaka.


Klikom na gumb ispod otvarate PayPal prozor za donaciju Ignissu.

Molim donirajte jedino ako osjećate da vam je moje pisanje znatno promijenilo život na bolje i želite se zahvaliti i ovim putem. Nemojte donirati kao političku poruku, naknadu ili motivaciju za privatni savjet, ili kupnju knjige alternativnim putem.


Na lijevoj strani prozora možete unijeti iznos (u USD), a na desnoj poruku uz donaciju.

Unaprijed hvala!

Podržite Igniss blog i postanite pokrovitelj na Patreonu