"Kada spojite [žensku] biološku predodređenost osjećaju više vrijednosti s kulturom dizajniranom isključivo za poticanje osjećaja više vrijednosti [kod žena], što dobivate? Dobivate princezu napuhane glave."
"Činjenica da količina i intenzitet igre koja je potrebna za zavođenje žene snažno korelira s njenim samopouzdanjem zapravo znači da potrebna količina igre za neku ženu ovisi najviše o tome koliko se ta žena precjenjuje."
Nikada ne krijem da je narcisoidnost kod žena jedna od najdestruktivnijih mogućih osobina, te da muškarac mora od takvih žena bježati svim silama (tj. pod svaku cijenu izbjegavati bilo kakvo vezivanje dublje od neobaveznog seksa). Ali, što je to narcisoidnost?
Ključna pogreška ova dva poimanja proizlazi iz vezivanja pojma "narcizam" za pojam "pretjerano samopouzdanje". Možemo do besvijesti analizirati uzroke i načine pokazivanja tog pretjeranog samopouzdanja, ali zato što smo promašili osnovu narcizma automatski smo promašili i sposobnost njegovog prepoznavanja.
Narcizam u suštini nije imanje pretjerano dobrog mišljenja o sebi, već pretjerano razmišljanje o sebi (tj. egocentrizam).
Narcis nije zaljubljen u sebe zato što mu se svidjelo ono što vidi u jezeru; Narcis gleda u jezero zato što je zaljubljen u sebe.
Istovremeno, skromnost, pojam koji zbog njegovih povijesnih konotacija o predaji Bogu tipično smatramo ekvivalentom "niskog samopouzdanja", je zapravo samo "razmišljanje koje nije centrirano na sebi", tj. suprotnost egocentrizma. Skromnost ne bi trebala biti "imanje niskog mišljenja o sebi", već jednostavno "ne-razmišljanje o sebi"
Jednostavan primjer koji ilustrira ovu razliku je "sindrom flagelanta", nazvan po kršćanskom kultu Flagelanata iz 13. stoljeća, čiji su se pripadnici bičevali kako bi pokazali svoju pokornost. Flagelanti su time umjetno reducirali mišljenje o sebi kako bi mogli za sebe tvrditi da su "skromni", ali u stvarnosti je to bila potpuna suprotnost. Njihovo iskazivanje negativnosti o sebi je bio samo izgovor za samo-obožavanje, besramni attention whoring i ucjenjivanje drugih ljudi optužbama da ih je opsjeo Sotona inače bi se i oni bičevali. Drugim riječima, to je bila čista narcisoidnost prozirno zamotana u religijski ukrasni papir.
Pogledaj me kako sam skroman!!!
E sad, vjerojatno se pitate kakve ovo veze ima sa ženama i odabirom partnera. Isto kao što je i nedavni članak o djevicama objasnio da opasnost promiskuiteta ne znači da je djevičanstvo nešto super i što postaje sve bolje što ga ima više, tako i ovaj članak objašnjava da opasnost pretjeranog samopouzdanja ne znači da je nisko samopouzdanje nešto super i što postaje sve bolje što ga ima više.
U stvarnom životu će vam trebati određeno vrijeme kako biste prepoznali ovu pojavu, ali u online datingu je vrlo lako prepoznati curu koja od svog "niskog samopouzdanja" stvara narcisoidni kult. U opisu na svom profilima će sasvim sigurno spominjati svoje nisko samopouzdanje, anksioznost, sramežljivost, OCPD, traume ili tko zna što, uvijek u kontekstu zašto je ne bi smio dirati ili nešto pokušavati s njom. Naivni promatrač će pomisliti da se uistinu radi o tome i da s njome treba biti dodatno nježan i mekan. U stvarnosti, to je drama test kojim će se zabaviti na tvoj račun.
Gle kakve sramežljive okice imam!
Za primjer, evo što piše Čitatelj Z:
Upoznao sam ovu curu online. Malo smo se dopisivali. Pokušao sam nešto dogovoriti i rekla mi da je vrlo sramežljiva. Mislio sam da to nije problem jer sam inače vrlo dobar sa sramežljivim i tihim curama. Našli smo se i pokušao sam pričati s njom ali bila je jednostavno tiha. Što inače za mene nije problem jer sam ok s takvima, ne smeta mi, i mogu baljezgati o bilo čemu.
Ali ova cura je bila drugačija, bilo je nevjerojatno teško uspostaviti bilo kakvu komunikaciju s njom. Čak i jednostavna pitanja su nailazila na "ne" i "neću ti reći". Izbjegavala je kontakt očima cijelo vrijeme. Bilo koje pitanje koje bih postavio završilo bi odgovorom od jedne riječi. Bilo kakva otvorena tema na koju bi se ona mogla nadovezati bi naišla na "što god", "možda", "sve" ili "nemam pojma". Odveo sam je u bar misleći da će se možda tako opustiti. Pijuckala je jedno pivo. Provela je cijelo vrijeme gledajući ljude, televiziju, pokušavajući mi govoriti da je ne gledam ili izbjegavajući kontakt očima sa mnom. Tek povremeno bi me pogledala i kada bi nam se pogledi susreli bi rekla "stooooop" ili "to je zašto mi se ne sviđaš".
Na kraju smo se poljubili ali nije me pustila išta više i nisam navaljivao ni bio agresivan jer se činila tako povučenom i nisam je htio uplašiti.
Zatim smo otišli na drugi spoj. Napisala mi je da želi nekamo gdje je zabavno. Zatim je napisala da želi otići u bučni, mračni, disko gdje može gledati ljude. U šali dodaje da tamo ne mora pričati i uspostavljati kontakt očima.
Z je već odavno trebao shvatiti s kime ima posla, ali ne mogu ga kriviti zbog upornosti. I ja sam u mlađim danima bio sklon ignorirati alarme i iscrpljivati se do kraja pokušavajući bilo kakav znak naklonosti od cure. No ako netko ima razumnu količinu iskustva, trebao bi biti sposoban prepoznati patološke slučajeve narcisoidnosti.
Našli smo se i pokušao sam je zagrliti, ali nije pristala. Otišli smo u mirni kafić koji bi bio dobro mjesto za spoj i razgovor, pokušao sam je nagovoriti da igramo biljar ali je odbijala. Popili smo piće i rekla je da joj se tu ne sviđa jer nije dovoljno gužva. Zatim je bila ljubomorna zato što me neka cura za drugim stolom stalno gledala. Našalila se da bismo se trebali maziti kako bismo je učinili još ljubomornijom i napućila usne, ali se udaljila od mene.
Cijelo vrijeme dok smo šetali do druge lokacije se činila nabrušenom. Pitao sam je je li sve u redu i rekla mi je da mrzi kada je ljudi pitaju tako nešto jer ona i inače izgleda tako.
Došli smo u bučni, mračni disko, koji je inače katastrofa za igru na spoju. Naručio sam nam pića i pitao je za ples. Rekla mi je da ne pleše osim ako nije totalno pijana i da neće plesati. Nije htjela popiti išta više od piva.
Dakle, nalazili smo se usred diska, ja pored nje, a ona je samo zvjerala uokolo. U nekim trenucima se slučajnom promatraču uopće ne bi učinilo da smo zajedno, ili bi pomislili da me mrzi. Bilo je neugodno. Pokušao sam je neobavezno dodirivati, npr. po sredini leđa, ali odmah bi mi rekla da prestanem ili da je ne diram. Bilo kakav pokušaj da uspostavim bilo kakvu komunikaciju s njom je jednostavno automatski propadao.
Na primjer, rekla mi je da se sutra mora rano probuditi kako bi išla negdje sa svojom sestrom. Ja je pitam "što ćete raditi", a ona mi ne želi reći. Na bilo kakvo pitanje odgovara s "ne znam" ili "ne". Kao da pričam sa zidom. Posjetili smo još jedan disko gdje je ona nastavila samo stajati i gledati ljude, a ja izgubljen pored nje. Ponašala se kao da je između nas sve u redu, što me zbunjivalo još više.
Do kraja večeri je moja interna igra bila totalno uništena i osjećao sam se shrvano i očajno. Bila je nemoguće teška, ali svejedno sam joj se sviđao... nije mi bilo jasno. Rekao sam joj da bismo trebali ići. Otišli smo do parkinga gdje je bio njen auto i pozdravili se. Bio sam siguran da se možemo opet poljubiti, ali bio sam toliko loše volje da nisam ni pokušao. Nije mi bila jasna. To me nastavilo uznemiravati i nakon što smo se rastali, zato što mi se stvarno sviđala.
Evo što se ovdje dogodilo:
Na igru gospodina Z se ne može ništa prigovoriti jer je učinio sve što je mogao osim neandertalske igre. Cura s kojom je bio na spoju je tipičan primjerak narcisoidnosti koju sam opisao u ovom postu: ekstremno oštećena i puna sebe unatoč svojoj povučenosti. Umjesto da njena sramežljivost bude normalna karakterna osobina koja se manifestira kroz stidljivo smijuljenje i smješkanje, od nje je napravila sveobuhvatni kult kojemu se svi moraju klanjati kako ne bi povrijedili njene delikatne osjećaje.
Muškarac koji bi se tako ponašao bi istoga trena bio proglašen za "psihaša" i izgnan iz društva, no budući da je ona u posjedu vagine, mnogi muškarci će pokušavati preskakati prepreke koje im postavi i ulagivati se njenoj bedastoći. Drugim riječima, njena sramežljivost je alat za besramno crpljenje pozornosti i ništa drugo. Stoga kod odabira i procjenjivanja uvijek imajte na umu:
Zdravo ljudsko ponašanje nije imanje posebno dobrog ili lošeg mišljenja o sebi, već ne-imanje posebnog mišljenja o sebi.