Jednom davno, u nekim tamo civiliziranim društvima, silovanjem se smatrao onaj seksualni čin koji je izvršen unatoč tome što je žena rekla "Ne". Teret dokazivanja da je ona rekla "Ne" bio je na ženi te, iako joj je s vremenom to malo olakšano kroz ukidanje apsolutne potrebe za materijalnim dokazima, pojam silovanja je ipak bio i ostao određen prisustvom riječi "Ne".
Čovjek bi pomislio, što se dalje od toga može napraviti? Na muškarcu je sav teret dokazivanja da seksualni čin nije silovanje, a na ženi ne leži više nikakva odgovornost; on je taj koji mora prikupiti i zabilježiti "Da" ako ne želi snositi posljedice. Dosegli smo vrh civlizacije i ostvareni su svi feministički ideali... to je to?
Zar ne? Hej, ljudi? Je li to sve? Možemo li sada završiti s ovom pričom?
Eh što ste budalasti. Naravno da nismo gotovi. Dame i gospodo, dopustite da vam predstavim....
Počelo je s "pristanak je sexy". Ali naravno, to nije imalo smisla - to je bilo kao da kažemo da je silovanje loš seks, a ne zločin. Onda smo prešli na "pristanak je nužan". To je bilo puno bolje jer nas podsjeća da je seks sporazuman, a sve ostalo je silovanje. Ali onda sam tu još ja, nakon zabave, u muškarčevoj sobi u studentskom domu. I tu je pitanje "je li ovo u redu"? Ako gledamo na to s pravnog stajališta, rekla sam 'da' - nije bilo prisile, prijetnje nasiljem ili pijanstva (barem ne puno). Ali ono o čemu želim govoriti je ono što se dogodilo prije nego sam rekla 'da', te zašto sam uistinu mislila 'ne'.
Vrhunac idiotizma feminizma je u mnogočemu sličan vrhuncu proizvodnje nafte. Svi već desetljećima govore da smo ili dosegli vrhunac ili da ćemo ga doseći svakog trena, ali onda netko otkrije novo nalazište, izumi novu metodu bušenja, i ispada da vrhunac još nije ni blizu. Isto tako i nakon što smo nakon godina i godina gnjavljenja škvadre rođene za zgražanje riješili 42 851 751 različitih slučajeva socijalne nepravde ispada da ne samo da još nismo ni blizu nirvane u kojoj je sve u redu i više se nitko ne buni, već i da smo zapravo tek načeli ledeni brijeg u čijim se dubinama krije još najmanje 931 525 887 nepravdi koje čekaju na naš angažman.
Za geekove među nama, feminizam je nešto kao koncept limesa u matematici - imamo funkciju feminizma koja teži beskonačnoj jednakosti, ali je nikada ne doseže. Gdje je granica? Kada će biti postignuta jednakost i prestati potreba za feminizmom? Možemo samo nagađati.
Vrstu feminizma o kojoj ću govoriti nije lako progutati - neće biti uvrštena u sljedeće Vaginine monologe, a Jezebel neće pisati članke o njoj. Ali, ako feminizam znači išta, za mene on predstavlja ne-bivanje samom kada sam povrijeđena. U mojim razgovorima s kolegama feministicama, obojenim ženama, queerovima i članovima drugih organiziranih zajednica, evo nekih zaključaka o tome što se dogodilo te noći kada sam rekla 'da', a mislila 'ne'...
Ovisno o tome tko ste, moglo bi vam zvučati ludo: zašto bi itko ikada rekao da ako misle ne? Iskrenost je važan dio bilo koje veze - i seksualne i bilo koje druge. Osim toga, definicija silovanja Savezne države Kalifornije kaže 'silovanje je čin spolnog općenja kada je osoba nesposobna za...'
Iskreno, u tome za mene ima puno više značenja. Kada mi je bilo pet godina, rodbina me ljubila u obraz unatoč tome što sam radila grimase i okretala se. U dobi od dvanaest godina, naučili su me da trebam u školski pritvor zbog pokazivanja grudnjaka i bedara. Sa šesnaest godina me moj dečko uvjerio da se skoro svim curama sviđa ovo - samo se trebam opustiti. I tako kad sam stigla do 20 u nečijoj sobi poslije zabave, 'ne' mi je zvučalo zastrašujuće i nepoznato.
Ovakvi incidenti, nažalost, nisu nešto unikatno meni. Pričajući s prijateljima (izgleda da je mentalna bolest poznata kao 'feminizam' zarazna, op.prev.) zajedno smo izmislili izraz "silovala nas je kultura silovanja" kako bismo opisali osjećaj govorenja 'da' zato što nas je na to prisilila kultura koja nas je podigla. Ponekad, barem za mene, tu je bio i osjećaj obveze jer sam već otišla u nečiju sobu, bojazan od uništavanja prijateljstva, usamljenost, bojazan da nitko drugi nikada neće biti zainteresiran, strah da neće stari ako kažem ne, utjecaj alkohola, i uvjerenje da bi neobavezni seks trebao biti zabavan.
Preuzimanje odgovornosti za sebe? Jel' se to jede?
Meni i mnogima poput mene pristanak nije lagan. 'Da' ne znači uvijek 'da', i zametnuli smo 'ne' prije nekoliko godina. Ovo iskustvo nije slučajno raspoređeno, već neproporcionalno utječe na potlačene zajednice. Pristanak je privilegija, i to privilegija sagrađena za imućnu, heteroseksualnu, cis, bijelu, zapadnu, tjelesno sposobnu muškost. Kada društvo neke od nas uči da zauzimamo što manje prostora, shvaćamo svu pozornost kao kompliment, te budemo zahvalni da bi itko ikada mogao htjeti naša tijela ili ljubav, nije uvijek naš izbor reći 'da'.
Znači, koncept izražavanja svog mišljenja jednosložnom riječju 'da' ili 'ne' je opaka zavjera koju su izmislili bijeli heteroseksualci i skoro-(cis)-heteroseksualci (ali ipak samo oni bijeli heteroseksualci koji imaju para i k tome nisu invalidi).
Pristanak kao privilegija nije samo stvar seksa. To se događa i onima od nas koji previše daju u prijateljstvima bez da traže nešto zauzvrat, koji dopuštaju liječnicima dirati nas na načine koji izazivaju napade trauma jer ne želimo izazivati nevolje, koji plešemo sa strancima kojima ruke idu posvuda jer su naši prijatelji već napustili zabavu, koji ostaju u toksičnim vezama jer ne znamo je li nam dopušteno očekivati bolje. Kada si siromašan, invalid, queer, ne-bijel, trans ili ženstven, 'ne' nije za tebe. Ne inzistiram da svaka osoba potlačena u ovim sustavima moći nije sposobna za osnažujuća sporazumna iskustva, te poznajem mnoge koje jesu. Ono što želim reći je da je za mene 'ne' proces, te je moj pristanak neuhvatljiv i ljudi me često povrijede, čak i bez da to namjeravaju.
Koji su to traumatični načini na koje nas diraju liječnici?!?! Zvuči kao neki loš pornić...
Dakle ako je pristanak više od sexy, zaraznih slogana na topićima i kolačima, što onda slijedi? Prvo moramo shvatiti da je sva potlačenost međusobno povezana, te da je svo silovanje rasističko, klasističko, sposobnističko, patrijarhalno, hetero i cisseksistično.
Stvarno? Dakle ako invalid siluje zdravu ženu, ako beskućnik siluje bogatašicu, ako homoseksualac siluje muškarca, ako azijat siluje azijatkinju... to sve nisu silovanja?
Društvo koje se nalazi na tračnicama propasti je društvo u kojemu se mladi ljudi zadužuju za otprilike 250 000 $ kako bi učili definicije bizarnih koncepata kao što su "klasizam", "cis", "sposobnjaštvo", "rodna binarnost" i "transmizoginija" (ili se ne zadužuju sami nego se umjesto njih zadužuje država, što je još gore). Ali, vratimo se temi...
Sljedeće, moramo prestati gurati raznolike doživljaje prisile u jedan jedini zakon o "Potvrdnoj suglasnosti". Ne možemo se pouzdati u državu da će ona braniti pristanak i tjelesni integritet - ne u Baltimoreu, Fergusonu, Los Angelesu ili Claremontu. U ovom trenutku, moramo potpuno zaboraviti na zakone kako bismo shvatili da pravda za naše zajednice nikada nije ni bila ugrađena u te sustave.
Ako ti i dalje pada na pamet "ali ona nije rekla ne", vjeruješ da se silovanje događa samo u mračnim ulicama, ili čak da je silovanje jedini način kojim je moguće povrijediti pristanak, još nisi ovdje. 'Ovdje' je gdje je pristanak upleten u tkanje naših života. 'Ovdje' je gdje, počevši od djetinjstva, imamo pravo odlučivati što će se događati s našim tijelima (osim ako se radi o stotinama milijuna beba obrezanih odmah nakon rođenja, op.prev.); gdje aktivno slušamo što naši partneri govore - i što još nisu sposobni reći.
Ovaj telepat u kolicima bi bio savršen muškarac za autoricu, ali nažalost je bijelac i nije siromašan.
... to je gdje nitko nikada ne propitkuje načine na koje izražavamo spol na našim tijelima; gdje tjelesni integritet, osobni prostor i emocionalno blagostanje imaju prioritet nad posjedom. Ovo nije potpun popis, tako da je 'ovdje' bilo gdje gdje možemo zamisliti radikalne prostore odlučivanja i samoupravljanja za pojedince i zajednice kojima pripadaju.
Pa ako pripadaš zajednici, odakle ti onda radikalan prostor odlučivanja i samoupravljanja? Ova generacija feminista je izgubljena toliko duboko u salati riječi da nije u stanju napisati jednu smislenu rečenicu koja ne pobija samu sebe.
Ja svakako još nisam 'ovdje' I ne mogu stići 'ovdje' sama. Moram pregovarati i tražiti 'ne' sama za sebe, istodobno bivajući tu za druge koji rade istu stvar, te se ispričavati kada ponovim štetu koja je učinjena meni. Ako pokušavate naći 'ne', vjerujte mi da niste sami. Ako poznajete nekoga tko pokušava pronaći 'ne', podržite ih. Ako niste omogućili nekome drugome 'ne', popravite se. Znam da je to teško; pristanak je stvarno težak. Ali ako se uistinu volimo - ako smo uistinu zajednica - onda nam je to obveza.
Čitatelji se pitaju: "Ali Ignisse, zašto pridaješ toliko pozornosti nekoj tamo ludoj studentici?" koja piskara po blogu na platformi svog sveučilišta? Pa jasno, zato što takve stvari nikada ne ostaju samo u tim okvirima. Evo kako funkcionira taj proces:
Sljedeću godinu će neka njena kolegica na ženskim studijima u eseju citirati njen post kao izvor tvrdnje "da znači ne", godinu nakon toga će neki feministički magazin prenijeti kolegičin esej s naslovom "postoji izražena potreba za zakonskim uređenjem i redefiniranjem pojma 'da'", te će na kraju neka parazitska saborska zastupnica željna moći citirati časopis u prijedlogu za uvođenje novog zakona. Feminizam je kroz desetljeća stvorio ogromnu pećinu po kojoj može slušati jeku vlastitih tvrdnji i na temelju toga, citirajući sam sebe, "argumentirati" progresivno sve luđe i luđe tvrdnje sve dok se iznenada ne pretvore u neugodnu realnost zakona koja provodi policijska čizma. Nemojte reći da vas nisam upozorio!
Nadalje, čak i ako nekim slučajem kroz pet godina ne dobijemo novi zakon koji čini obranu od optužbe za silovanje potpuno nemogućom, publiciranje, širenje i prihvaćanje ovakvih nebuloza pomiče javnu raspravu sve više i više u smjeru ekstremnog feminizma; mnogi će za ovaj članak reći da je glup i da je autorica zabrazdila, ali će im se zato u usporedbi s tim zla i nepravedna tvrdnja "Na muškarcu optuženom za silovanje je teret dokazivanja nevinosti" doimati gotovo pa smislenom. Tu psihološku tehniku - šokiraj nekoga ekstremno apsurdnom tvrdnjom kako bi se zatim složio s nešto manje apsurdnom tvrdnjom - u prodaji nazivamo "vratima u lice", a u politici "Overtonov prozor".
Još jedna zanimljivost kod ovog nesretnog posta je autoričino prezime. Pažljivo promotrite:
Nesretno pravilo svih mrziteljskih ideologija je to što su pridošlice, outsajderi i slugani najveći pobornici svake takve ideologije, čak i više nego originalni tvorci i vođe. Na primjer, postoje indikacije da su Goebbels, Himmler i Eichmann mrzili Židove još više nego sam Hitler, te su bili vrlo gorljivi što se tiče progona i organizacije Holokausta. Neki od najšokantnijih primjera rasizma dolaze upravo od crnih robova, kao što je humoristično ilustrirano u ovoj sceni iz nedavnog filma "Django Unleashed":
Najoštećenije, najnekvalitetnije i najfanatičnije žene redovito dolaze iz redova imigranata u SAD i Kanadu. Tako je i u ovom slučaju: 20-godišnja djevojka čiji su roditelji stigli iz Hrvatske s punim uvjerenjem propagira otrovnu ideologiju koja će uništiti ogroman broj života diljem svijeta, te s radošću igra ulogu "korisnog idiota" za svoje gospodare s katedre ženskih studija Sveučilišta Clairmont.
I na kraju, ne zaboravite: Igniss je čudovište gore od ISIS-a zato što misli da je teret dokazivanja na onome tko optužuje, a ne na optuženome.
Dragi čitatelji, prošlo je puno vremena od posljednjeg izdanja vašeg omiljenog serijala, "Cure koje vole kretene". Jednim dijelom se to dogodilo zato što sam bio vrlo zaposlen i zato što je bilo puno drugih zanimljivih tema, no glavni razlog je bio to što sam za jubilarno deseto izdanje htio imati neku uistinu spektakularnu temu.
DOBITNICA SUPER-LOTA POTROŠILA 9 MILIJUNA $ NA ZATVORSKU JAMČEVINU SVOG DEČKA... DVAPUT
26-godišnja Marie Holmes iz Sjeverne Karoline, SAD-a, odlučila je primiti dobitke iz jackpota na super-lotu u iznosu od 188 milijuna dolara u jednokratnoj isplati, što znači da joj je isplaćeno 127 milijuna. Nakon poreza, neto iznos bio je 88 milijuna $. I, iako je Holmes izjavila da planira pokriti dugove, dati dio svojoj crkvi i uspostaviti zaklade za edukaciju svoje djece, svoje bogatstvo je upotrijebila za nešto sasvim drugo.
Uskoro nakon osvajanja jackpota, Holmes je platila jamčevinu od 3 milijuna dolara svom dečku, Lamarru McDowu. McDow je bio u zatvoru pod optužbama za dilanje droge. McDow je optužen nakon što je istraga u njegovom posjedu otkrila preko 8 000 vrećica heroina.
Unatoč tome, Holmes je također završila iza rešetaka. Prošlog mjeseca, policija je posjetila njen dom kako bi uhitila McDowa koji je povrijedio uvjete svoje jamčevine nejavljanjem u policijsku postaju. Policajci koji su tom prilikom pretražili kuću su kod McDowa otkrili pištolj, a u kući manju količinu droge.
Ona je zatim platila dodatnih 6 milijuna $ kako bi opet izvukla McDowa iz zatvora. Ovaj put je pušten s prikačenim uređajem za GPS praćenje.
Tko je rekao da se igra ne isplati? Već sama činjenica da ćeš prestati rasipati vrijeme i novac na nekvalitetne žene čini učenje igre nemjerljivo vrijednom. 9 milijuna dolara, ako ih želiš uzeti, je samo dodatni bonus.
Ali čekajte, to nije sve:
Iako svakako možemo propitkivati Holmesine izbore i muškaraca i ponašanja, nemamo nikakvo pravo govoriti joj što raditi sa svojim novcem.
Moralno bankrotirana filozofija slobodarstva (pardon, libertinstva ) manifestira se točno u obliku koji sam opisao u prošlom članku. Yep, možemo "propitkivati" (kako uljudan, bezličan izraz, op.a.) ovu ženu, ali nemamo pravo reći joj što bi trebala napraviti.
Svaki prozor za sebe, u zajedničkoj misiji rušenja građevine Izvor slike
A zašto ne? Zar će se svijet urušiti ako došetam do nje i kažem joj: "Marie, oprosti ali ti si poludjela. Nije dobro ni za tebe ni za druge (a pogotovo za tvoju djecu) trošiti svoje bogatstvo na tog tipa. Ti za njega predstavljaš samo jedan koristan objekt i grdno se zavaravaš ako misliš da će ti on to uzvratiti kada se ti nađeš u nevolji. Uloži taj novac u banku, fondove i zlato, upotrijebi vrijeme koje ti je oslobođeno za čitanje, vježbanje i zdravu prehranu, te odvedi svoju djecu negdje na skromno ali poučno ljetovanje.
Također, njegovim oslobađanjem uzrokuješ bankrot i zatvaranje tisuća drugih crnaca koji će sutra nastaviti kupovati drogu i oružje od njega. Ako te nije briga za sebe, barem uzmi u obzir što će se dogoditi drugima."
Eto, rekao sam. Je li netko ozlijeđen, oštećen ili uskraćen za nešto? Je li nebo palo na mene? Jesu li detonirala skladišta atomskih bombi zakopana diljem svijeta? Je li se digao tsunami i poklopio mene, megalomanskog zlikovca koji sam se usudio poručiti joj što joj je činiti? Ne, naravno da nisu!
Ako postoji jedna stvar koju ne podnosim, onda je to tendencija ljudi da broje tuđi novac. Bez obzira na to tko je ta osoba (hm hm, čak i uprava Goldman Sachsa? op.a.). U pravilu se previše bavimo time što rade drugi ljudi. Ona je potpuno u pravu kada kaže da mi nemamo koristi od svoje percepcije da ona rasipa novac, pogotovo zato što on nikada nije ni bio naš.
Kako ne koristi? Ako ona kao rezultat mog (ili nečijeg drugog) savjeta s tim novcem učini nešto drugo, čak i da ga razbaca po ulici, neće li to objektivno biti bolje i za nju i za njenu okolinu? Čak i ako sam u krivu i moj savjet nije koristan, koja je šteta učinjena time što sam ga dao?
Ako Holmes želi potrošiti svoje novostečeno bogatstvo na muškarca koji ulazi u i izlazi iz zatvora, to je njena odluka. Kada bi neki od nas bili iskreni prema sebi, i također imali 3, 6 ili 9 milijuna dolara na bacanje, i mi bismo vadili svoje bližnje iz zatvora. Istinu govoreći, lako je klimati glavama i upirati prstima u gađenju i osuđivanju, ali svi smo mi činili lude, blesave ili čak skupe stvari u ime ljubavi.
Pa nisu sve lude stvari počinjene u ime ljubavi jednake niti zahtijevaju istu razinu planiranja izvedbe i otklanjanja moralnih načela koja bi im stajala na putu!
Postoji velika razlika između "odnio sam cvijeće curi koja to nije cijenila", "spavala sam s bivšim koji me nije volio", i "potrošila sam 9 milijuna $ na oslobađanje okorjelog kriminalca drugi put za redom (i to ne "kriminalca" koji je možda pušio jedan joint i nepravedno završio u zatvoru, već dobro organiziranog dilera teških droga koji je uništio nevjerojatan broj života)".
To što svi mi griješimo nije izgovor. Dobri (moralno) i sretni (osobno) ljudi su oni koji griješe malo ili povremeno, te ih te pogreške bole a zli i nesretni su oni koji griješe katastrofično i uporno i nimalo ih nije sram zbog toga.
“Ono o čemu se svi morate brinuti su svoje pare, a ne kako ja trošim svoje, kako vam to svima koristi? I ne on nije diler ili korisnik droge ali čak i da je, tko ste vi da sudite ikome? Ja ću se moliti za sve vas jer vam očito treba... pričali su o Isusu pa me ne čudi ni da pričate o meni ali blagoslovljeni svi bili.”
Ona se ovdje poziva na poznatu Isusovu izjavu: "Neka prvi baci kamen onaj tko je nevin"
Naime, značenje te izjave je ovo i samo ovo: "Čovjek treba živjeti idealan život po Božjim zapovijedima, ali kako je on samo čovjek to nikada nije u potpunosti moguće, te mu stoga pružite razumijevanje."
A Marie to perfidno izvrće u ovo: "Ne postoje ni idealan život ni Božje zapovijedi, te me stoga nemate na osnovu čega osuđivati."
Konačni rezultat: besramno, farizejsko, destruktivno, nihilističko izvrtanje bibilijskih poruka, te provlačenje lika Isusa kroz blato.
Naravno, tu je i pogled s rasne strane. Vrlo je impulzivno potrošiti 9 milijuna $ na jamčevinu nekog kretena, te će u usporedbi s tom impulzivnošću bijela ili azijska žena vjerojatno donijeti manje impulzivnu odluku. Recimo da bijela žena sličnih osobina ne bi pljunula više od 4 milijuna dolara, a azijska ne više od 200 dolara.
Ne mogu je li to do rase (jer ovakvih slučajeva ima i kod puno bijelih žena) - osobno vjerujem da je više do američke kulture, ali Heartiste je u pravu. Istina je da je malo skupina na svijetu toliko impulzivno kao afroameričke žene. Feminizam i rasistička trvenja pridonose narcisoidnosti, a obilni socijalni transferi garantiraju odsustvo posljedica svojih odluka. Rezultat te kombinacije je otrovna i teško rješiva mješavina koju vidimo na djelu u događajima iz ovog članka, te koja bi skoro svakoga tko odraste u takvoj okolini (pa tako vjerojatno i mene) pretvorila u razmaženo derište.
Stoga za ovaj incident nisam sklon kriviti rasu, ali to me, kao ni bilo koju drugu normalnu osobu, ne smije i neće spriječiti u osudi istoga. Nazdravlje!
Naletio sam na ovu misao vezanu za prošli članak, gdje je opozicija ograničavanju abortusa uobličena kao apel na slobodu prije svega:
Sve droge, gay brakovi i ostalo bi trebali biti u potpunosti legalizirani. U osnovi, osim ako ne štetiš nekome drugome ili ih sprječavaš u korištenju vlastitih sloboda, moraš imati slobodu raditi što god želiš i vlada se ne smije miješati u to.
Žalosti me što to moram reći, ali ova vrsta utopijskog libertarijanskog razmišljanja je besmislica.Gledati na slobodu kao na najzdravije sredstvo za ostvarenje dobrobiti je jedna stvar; gledati na slobodu kao na samu sebi svrhu je samoporažavajuće. Želim ti puno sreće s tvojim slobodarskim rajem koji će se neminovno pretvoriti u raspašoj i kaos zato što si uporno odbijao imati barem nekakve norme ponašanja.
Iako on nije nužno vezan za religiju ili odsustvo religije (jer je sposobnost kritičkog razmatranja i prosuđivanja okoline urođena svim ljudima), ovakav samo-poražavajući način razmišljanja je ipak najčešći kod ateista, pogotovo fanatičnih ateista koji od toga prave skoro pa novu religiju. Bez ikakvog vlastitog uvjerenja osim žestoke opozicije Bogu, tipični ateist-libertarijanac ne posjeduje nikakve temelje po kojima može odrediti svoje ponašanje, a kamoli utjecati na ponašanje drugih. Prisiljen je jednostavno slijegati ramenima i piskutati: "Čini što god hoćeš! Bilo što! Samo mi nemoj naštetiti!" Živi po nerealnoj pretpostavci da je izoliran od djela i posljedica drugih ljudi, te da šteta uvijek poprima visoko vidljiv, konkretan i lako obranjiv oblik, dok je u stvarnosti koncept štete najčešće indirektan, suptilan i nije očit sve dok ne postane prekasno.
Iz posljedica ovakvog uvjerenja uskoro postaje jasno da se u konačnici radi o kukavičkoj filozofiji. Naš dragi libertarijanac, ako se uistinu misli dosljedno držati slobode kao cilja samog po sebi, prisiljen je ili spustiti se na razinu društva i slijediti njegovu degradaciju, ili se iz njega potpuno isključiti kako bi pobjegao od njegovog destruktivnog utjecaja. Utjecaj na to društvo - jok! Ne može se boriti ni za što zato što on sam ne predstavlja išta.
Slobodarstvo kao samo sebi svrha je privlačno ali u konačnici nažalost besmisleno. Ne možeš se temeljiti samo na želji da te puste na miru dok se sve urušava oko tebe. Eliminirajući u svom umu mogućnost postojanja univerzalnih načela i načina života, kao što ti nalaže objektivizam, zapravo predaješ sav utjecaj koji bi mogao imati u tuđe ruke i postaješ u svakom društvenom smislu bespomoćan - nesposoban za otpor bilo kojoj razornoj sili.
Onaj tko sam sebe smatra intelektualno moćnim samo zato što je pobio koncept apsolutne istine (bez obzira na to dolazi li ona od Boga ili od nečega drugoga), zapravo se samo učinio moralno impotentnim.
Voljeli biste da obradim neku temu ili trebate pomoć s ljubavnim problemom (za oba spola)? Komentirajte/ pošaljite na: ignissblog(na)yahoo.com
Ako ne napišete drugačije, prihvaćate mogućnost njegove prezentacije na blogu. Vašu adresu, sliku, ime i detalje NIKADA NEĆU OBJAVITI.
Na isti mail zatražite dozvolu za prenošenje članaka.
Klikom na gumb ispod otvarate PayPal prozor za donaciju Ignissu.
Molim donirajte jedino ako osjećate da vam je moje pisanje znatno promijenilo život na bolje i želite se zahvaliti i ovim putem. Nemojte donirati kao političku poruku, naknadu ili motivaciju za privatni savjet, ili kupnju knjige alternativnim putem.
Na lijevoj strani prozora možete unijeti iznos (u USD), a na desnoj poruku uz donaciju.
Unaprijed hvala!
Podržite Igniss blog i postanite pokrovitelj na Patreonu