47-godišnji muškarac iz Francuske i žena nepoznate dobi iz Švicarske koju je upoznao na Tinderu su na drugom spoju (hvala ti Bože na ovom malom tračku konzervativnosti, op.prev.) imali spolni odnos kada je muškarac bez da je o tome obavijestio ženu skinuo svoj kondom - te je sada zbog toga osuđen za silovanje. Vrhovni sud Švicarske je presudio da je žena, čiji je odvjetnik presudu prokomentirao kao "prvijencem u Švicarskoj", ne bi bila pristala na seks s muškarcem da je znala da ne nosi zaštitu, prenosi portal The Local. Zbog incidenta koji se dogodio u lipnju 2015. godine je dobio uvjetnu kaznu zatvora od 12 mjeseci, objavljeno je u listu Independent.
Sutra je dan odluke i nimalo ne skrivam da se nadam pobjedi Donalda Trumpa. Donald Trump mi nije toliko zanimljiv samo zbog svog umijeća debatiranja, već i zato što njegova kampanja nudi sljedeće korisne točke:
1. Prestanak retardiranih američkih ratova, proljeća i obojenih revolucija
Često pitanje koje skeptici (koje borba s navedenim globalističkim medijima još nije uvjerila) je zašto bi Trump kao milijarder koji bi mogao značajno profitirati od zapošljavanja ilegalaca htio ukinuti njihovo korištenje, te se brinu da on zapravo neće biti oštar prema ilegalnoj imigraciji. To je sasvim pogrešna briga. Evo zašto:
A) Nisu svi bogataši psihopati u službi raznih destruktivnih kultova. Najbolji primjer je slavni industrijalac Oskar Schindler, koji je cijelo svoje bogatstvo upotrijebio na spašavanje par tisuća Židova s kojima nije imao nikakvo veze. Motiv bogataša koji svoju moć koristi za plemenite svrhe je također sveprisutan u našoj umjetnosti, od Kapetana Nema pa do Batmana i predstavlja jedan od trajnih ideala našeg društva.
B) Suprotno prvom dojmu, Trump od ilegalne imigracije ostvaruje znatne gubitke. Velika većina Trumpovog bogatstva je u nekretninama i zemljištu, koje s rastom kriminala, erozijom srednje klase i bankarskom napuhavanju i manipulaciji tržišta može samo gubiti na vrijednosti. Pola Trumpove djelatnosti, od zabave pa do građevine, se temelji na stvarima koje ovise o snažnoj srednjoj klasi i njihovoj dugoročnoj kupovnoj moći.
Dakle, po svom bogatstvu je Trump sličniji knezu kojem je stalo do dugotrajne vitalnosti i sigurnosti svojeg posjeda, dok su milijarderi koji se bore protiv njega (Mark Zuckerberg, Jamie Dimon, George Soros...) sličniji srednjovjekovnim trgovcima i bankarima, koji su kroz povijest zbog svog destruktivnog utjecaja bili prezreni i često istjerivani iz civilizacije. Između njih postoji ogromna razlika.
3. Trump je protiv globalističkih sporazuma i podržava pravo svake države da sama određuje svoju trgovinsku politiku
Trump je protiv TTP-a, TTIP-a, NAFTA-e i sličnih sporazuma koji pretvaraju multinacionalne korporacije u bogove i omogućavaju im uništavanje radnih mjesta i neplaćanje poreza na svoje enormne profite.
4. Donald Trump podržava Prvi amandman (Sloboda govora) i Drugi amandman (Sloboda posjedovanja oružja)
Svaki čitatelj ovog bloga je već dobro upoznat s konceptom koji sam nazvao "vrhunac feminizma":
Vrhunac feminizma je u mnogočemu sličan vrhuncu proizvodnje nafte. Svi već desetljećima tvrde ili da smo upravo dosegli vrhunac ili da ćemo ga doseći svakog trena, ali onda netko otkrije novo nalazište, izumi novu metodu bušenja, i ispada da vrhunac još nije ni blizu.
Po istom modelu, nakon što smo nakon godina i godina gnjavljenja škvadre rođene za zgražanje riješili 42 851 751 različitih slučajeva socijalne nepravde ispada da ne samo da još nismo ni blizu nirvane u kojoj je sve u redu i više se nitko ne buni, već i da smo zapravo tek načeli ledeni brijeg u čijim se dubinama krije još najmanje 931 525 887 nepravdi koje čekaju na naš angažman.
U suđenju za silovanje muškarcu 40-ih godina, oslobađajuća presuda donesena je 2015. godine.
Ipak, sudsko vijeće je nakon presude za još četiri mjeseca produžilo "Prijelaznu odredbu o seksualnom riziku" koja je na teret muškarca posljednji put donesena krajem 2015. godine. Odredba muškarcu nalaže prijaviti bilo kakvu planiranu seksualnu aktivnost policiji pod prijetnjom od pet godina zatvora. Tekst odredbe je kako slijedi:
"Obvezni ste prijaviti ženine podatke koji uključuju njeno ime, adresu i datum rođenja. Morate obaviti prijavu najmanje 24 h prije započinjanja bilo kakve seksualne aktivnosti sa ženom."
Odredba također sadrži ograničenja vezana za korištenje interneta i mobilnih uređaja, te obvezu javljanja policiji ako dođe do promjene kućne adrese.
Na sljedećoj sudskoj raspravi tijekom 2016. godine će biti odlučeno hoće li prijelazna odredba biti pretvorena u Punu odredbu, koja traje minimalno dvije godine i može biti produžena neograničen broj puta.
Odredbe o seksualnom riziku su na području Engleske i Walesa uvedene u ožujku 2015. godine i mogu biti primijenjene na bilo kojem pojedincu za kojeg policija procijeni da predstavlja rizik počinjenja seksualnog zločina, čak i ako nikada nisu bili osuđeni za ijedan zločin.
Odredbe spadaju u građanske naloge koje suci izdaju na nalog policije.
Vjerojatno to nikada ne biste pogodili, ali načelnik policije Sjevernog Yorkshirea koji je izdao nalog sudu je zapravo debela feministica s klasičnim psihopatskim pogledom:
Jedini detalj koji me osobno iznenadio je to što njena kosa ipak nije kraća od uha. Eh. Ne možeš baš uvijek biti u pravu.
U mojim prijašnjim tekstovima o attention whoringu, najčešće sam obrađivao temu sa stajališta muškaraca koji bi mogao grdno nastradati ako završi s pogrešnom ženom. Ipak, iz toga ne bi trebalo izvlačiti zaključak da je attention whoring nebitan za žene. Niska kvaliteta osobe kao partnerice se može vrlo lako i brzo preliti i u nisku kvalitetu osobe u općenitom smislu.
Tinejdžerica iz Ohia koja je optužena za online prijenos uživo silovanja svoje 17-godišnje prijateljice je porekla višestruke optužbe koje potiču iz incidenta koji se dogodio u veljači 2016. godine.
27. veljače su pili u Gatesovom domu u gradu Columbus, kada je on počeo seksualni napad na 17-godišnju žrtvu. Lonina je tada počela online prijenos napada uživo koristeći aplikaciju Periscope, rekao je okružni tužitelj Ron O'Brien. Policijsko izvješće navodi da je Gates držao žrtvu ispod sebe težinom svog tijela dok ju je silovao. Tinejdžericu se na snimci može čuti kako više puta vrišti "Ne, jako me boli", "Molim te stani" i "Ne, molim te ne!"
Odvjetnik obrane Sam Shamansky je na sudskoj raspravi prošlog petka ustvrdio da je "Marina pokušavala snimiti silovanje kao dokaz". "Ona ima naviku snimati sve putem ove aplikacije zvane Periscope," objasnio je Shamansky. "Učinila je sve što je moguće da ograniči to što se događalo, čak toliko da je svoje sljedbenike na Periscopeu pitala 'Što ću sada?'""Moja klijentica nije kriva. Ona se tu našla usput, tako reći," dodao je Shamansky.
Na svojoj stranici, Periscope (koji je inače u vlasništvu Twittera) opisuje kako koristi pametne telefone za prijenos snimaka uživo i kako "predstavlja najbliže teleportaciji što trenutno možete iskusiti". "Slika može vrijediti tisuću riječi, no snimka vas može prenijeti nekamo i pokazati vam sve što se događa," nastavlja opis.
Novi slogan Periscopea: "Silovanje toliko realno da ga možete osjetiti!"
Par je optužen za silovanje, otmicu, seksualni napad i dijeljenje dječje pornografije. Ako budu osuđeni, oboje im prijeti po 40 godina zatvora. Lonina je također optužena za ilegalnu uporabu maloljetne osobe u umjetničkoj predstavi koja sadrži golotinju, prenosi Associated Press. Oboje poriču krivnju i određene su im jamčevine u iznosu od 125 000 i 300 000 $.
Na sudskoj raspravi je okružni tužitelj O'Brien odbio ideju da je Lonina djelovala u najboljem interesu žrtve kada je započela sa snimanjem napada. Ona je na početku rekla da je mislila da će njeno snimanje spriječiti napad. No nakon toga, kako je rekla, "malo se zanijela likeovima" dodaje. "Nikada nisam vidio ovakav slučaj u kojemu bi zapravo prenosili silovanje uživo. Sudeći po snimci koju sam vidio, nije mi se uopće doimalo kao da pokušava pomoći žrtvi." Noć prije, O'Brien je također naveo, Lonina je već potajno slikala djevojku.
Utrka prema dnu se nastavlja. Kada god netko kaže da "gore ne može biti" ili da smo "već došli do dna", pozivam ga da se sjeti ovog slučaja koji dobro ilustrira koncept klizave padine u društvenim odnosima:
1996: SKANDALOZNO: Prolaznici samo pozvali policiju umjesto da pomognu žrtvi silovanja.
2006: SKANDALOZNO: Prolaznici gledali silovanje bez da išta poduzmu.
2016: SKANDALOZNO: Prolaznici prenosili silovanje zbog likeova.
2026: SKANDALOZNO: Prolaznici se kladili koliko će trajati silovanje.
2036: SKANDALOZNO: Prolaznici se pridružili silovanju.
O'Brien kaže da su vlasti konačno postale svjesne incidenta kada je prijateljica žrtve ugledala slike i potom obavijestila policiju.
Shamansky je zaključio obranu rekavši da je njegova klijentica obična tinejdžerica koju je iskoristio opasni odrasli muškarac. "Ona je dobra djevojka. Pri kraju je srednje škole. Dolazi iz dobre obitelji i potpuna je suprotnost seksualnog napasnika... pravi silovatelj je pred sudom, a ne moja klijentica."
Nimalo ne sumnjam da će optuženica proći samo s malom packom. Tko zna, možda je čeka svijetla budućnost kao kamermana u produkciji BDSM pornića?
U međuvremenu, nema smisla brinuti se o mogućnosti zombi apokalipse. Već je stigla, a razlika je samo jedna: zombiji ne žude za toplim moždanim tkivom, već samo likeovima.
Pretpostavimo da ste visoko-razvijena državica negdje u srcu Europe. Jednog dana vam se na vratima pojavi neki nepoznati tip arapskog podrijetla i kaže "Dobar dan, zovem se Hassan Kiko i u mojoj me domovini ugnjetava zli diktator Bashar Al-Assad. Smijem li živjeti kod vas?"
Bez imalo prenemaganja, vi mu kažete "Evo izvoli druže. Osjećaj se kao kod kuće."
Mala pogreška. Sve je pod kontrolom. Pretpostavljajući da se radi o izoliranom slučaju, to nije neka strašna pogreška. Previše ste gostoljubivi i povjerljivi ali eto, bogata ste i sređena država pa si možete priuštiti malo dobročinstva.
Četiri godine kasnije, Hassan Kiko nakon dugog niza sitnih prekršaja i krađa nagovori 15-godišnju djevojku koja se vraća iz škole da sjedne u njegov auto da je poveze,te je tamo brutalno siluje. Policija ga uhiti i Kiko završi u zatvoru na 4 godine.
Umjerena pogreška. Pojavio se problem ali riješili smo ga. Stranca koji je beskrupulozno izdao vaše gostoprimstvo i uništio život vašoj sugrađanki ne biste trebali osuditi na 4 godine odmora u luksuznom švicarskom odmaralištu zatvoru, već baciti u samicu na najmanje 10 godina i zatim ga deportirati. Ali eto, radi se o vrlo razvijenoj i tolerantnoj državi koja vjeruje u rehabilitaciju. Djevojka će se nekako oporaviti. Možemo si priuštiti još malo dobročinstva.
Prikazano na slici: jadni, izgladnjeli bespomoćni izbjeglica u neljudskim uvjetima švicarskog zatvora
Budući da se radi o progresivnoj i modernoj zemlji koja drži do rodne jednakosti, naravno da je pola osoblja u zatvoru ženskog spola. Jedna od čuvarica, 32-godišnja Angela Magdici, nema što bolje raditi u životu nego se upuštati u seksualne avanture s alfa zatvorenicima. Zbog toga se Angela ubrzo neslužbeno rastaje i izolira od svog 25-godišnjeg Beta mužića, te tako naš jadni Hassan uživa u više utegnute vagine nego većina švicarskih muškaraca koja je prisiljena preživljavati na pornografiji i bordelima.
Kritična pogreška! Rastapanje reaktora neminovno. Koliko god tvoja zemlja bila krasna i napredna, dati ženama da rade u zatvorima je čisto debilna ideja. A sa osobnog stajališta, oženiti se ženom 7 godina starijom od tebe koju si upoznao na Muay Thai događaju je još debilnija ideja. Ali nema veze, pa što je najgore što se može dogoditi?
Jedne noći čuvarica Angela pričeka da njen kolega zaspi nakon svoje stražarske smjene, ode do Kikove ćelije, otključa je i pobjegne zajedno s njim u BMW-u X1 svoga muža.
Katastrofalna pogreška! Ali može biti još i gore od toga...
E sad, vjerojatno se pitate što može biti gore od toga. Država je potrošila stotine tisuća eura na udomljavanje nezahvalnog kriminalca, nevina djevojka je pretrpjela veliku traumu, a privilegirana žena obasuta beneficiranim stažom i dodacima je omogućila opasnom zatvoreniku bijeg. Što može biti još gore od toga?
Roland Zurkirchen, ravnatelj zatvora, rekao je: "Kao nadzonici, moramo održavati profesionalne odnose sa zatvorenicima, ali ponekad je nužno porazgovarati s njima i u privatnoj okolini."
"To je dio izgradnje profesionalnog odnosa i dio je svakodnevnog života."
"Ali nadzornici bi također trebali održavati prikladan razmak, što se u ovom slučaju nije dogodilo."
'Što se u ovom slučaju nije dogodilo...' postoje li jadnije, mlohavije, tužnije riječi od ovoga? Ti si je**ni ravnatelj zatvora i o ovakvim događajima govoriš kao da se radi o nekakvom potresu ili prirodnoj katastrofi koju je bilo nemoguće izbjeći! A osjećaj za realnost? Ima li to kakvu ulogu u tvojim "profesionalnim odnosima"?
FATALNA POGREŠKA. POTREBNA REINSTALACIJA CJELOKUPNOG SUSTAVA.
Gledajući ovu apsolutno rogonjsku priču, ne mogu se ne prisjetiti jednog državnika iz davnih vremena koji je dobro znao kako stvari funkcioniraju i kako se obraniti od ovakvih eskalirajućih nizova pogrešaka:
"Narod može preživjeti svoje budale, pa čak i svoje ambiciozne. Ali ne može preživjeti izdaju iznutra.
Neprijatelj na vratima je manje opasan zato što je poznat i otvoreno nosi svoju zastavu; no izdajnik se slobodno kreće unutar zidina, njegov podmukli šapat se širi ulicama i uvlači u same dveri vlade. Jer izdajnik se ne doima poput izdajnika: govori jezikom koji je njegovim žrtvama poznat, nosi njihova lica i njihove argumente, i živi od apela na niskost koja leži duboko u srcima svih ljudi.
On uzrokuje trulež u duši naroda, po noći potajno i neotkriveno radi na potkopavanju stupova grada, širi zarazu u tijelo politike kako bi ona izgubila sposobnost otpora. Čak i ubojice se treba manje bojati nego njega."
Iako sam ja iznimno umjeren što se tiče razina optimizma, često od čitatelja čujem da možda malo pretjerujem, stvari uopće nisu tako crne. Šansa da će te sustav obiteljskog prava pretvoriti u feudalnog kmeta je i dalje manja od 50%. Lažne optužbe za silovanje su razorne, ali vjerojatno se neće dogoditi baš tebi nego nekom tamo Julianu Assangeu.
Moguće je da ste posljednjih dana čuli nešto o sastancima čitatelja Return of Kingsa, velikog Rooshevog portala o igri, zdravlju i politici. Trebalo se raditi o ukupno 163 sastanka u 46 zemalja svijeta u sklopu kojih bi se grupa muškaraca u subotu 06.02. sastala na nekom javnom mjestu i privatno otišla popiti piće, popričati i upoznati se. Nama najbliže lokacije su se nalazile u Ljubljani i Beogradu. Nažalost, ROK sastanak je zbog iznimne razine opasnosti i prijetnji otkazan.
Što se dogodilo?
U nekim od lokacijama sastanaka (pretežno u Australiji, Kanadi i Engleskoj, sve zemljama anglosfere s potpunom tiranijom femističkih i LGBT pokreta, aktivisti koje vrijeđa ideja da bi se nekolicina muškaraca mogla mirno i privatno naći i popiti piće su odmah počeli organizirati "proteste". Pri tome ne mislim na nekakve mirne proteste u kojima netko drži transparent i obavještava javnost o svojoj poruci, već na organizirani linč prepun opasnih i naoružanih fanatika.
Samo nekolicina od tisuća poziva da se Roosha i svakoga tko ima veze s njim siluje, pretuče, kastrira, upuca i sl.
Umjesto da ili šute ili napišu nešto o osudi vala nasilja prema ljudima koji nisu prekršili nijedan zakon i koji se samo žele privatno naći i porazgovarati, mediji su poveli juriš naslovima poput:
Izvor bizarne tvrdnje da Roosh podržava silovanje je njegov davni satirični članak u stilu slavnog "Skromnog prijedloga" Jonathana Swifta pod naslovom "Kako zaustaviti silovanje" u kojemu se ironično predlaže "legalizacija silovanja u privatnom prostoru kako bismo osnažili žene i omogućili im donošenje odraslih odluka o svojim tijelima". Svakome s imalo mozga je već od prve rečenice jasno da se radi o satiri i svaki novinar koji to predstavlja kao nekakav dokaz da Roosh ide uokolo i siluje žene je jednostavno mentalno mrtav. Radi se o najobičnijoj kleveti i žutilu.
A države i njihovi službeni organi? Svi mogući izabrani predstavnici, od gradonačelnika do britanskih parlamentaraca (u britanskom donjem domu su zbijali šale o Rooshevoj veličini penisa) su se kukavički poveli za ovom ruljom fanatika i umjesto da osude nasilje počeli lobirati da se Rooshu zabrani ulazak u zemlju, a sve njegove pobornike uhiti i "nauči ih lekciju". Ironično, jedini koji su pretežno ostali suzdržani su bili pravi predstavnici policije koji se svakog dana suočavaju s puno gorim stvarima od satiričnih članaka i stoga rijetko imaju volje upuštati se u takav lov na vještice.
Naravno, nitko od njih se nije niti potrudio kontaktirati Roosha za njegov komentar, jer kvragu čemu uopće postoji javna rasprava i zašto bi se nekome dalo šansu da kaže nešto u svoju obranu? Čemu gubiti vrijeme na takve stvari? Bolje je samo osnažiti mentalno bolesne feministe i pozvati ih na klanje nevinih ljudi diljem svijeta.
Nažalost, prava tragedija ovog slučaja ne leži samo u tome da tisuće ljudi otvoreno pozivaju na ubojstvo slučajnih prolaznika na temelju svoje totalitarne ideologije - luđaka će se uvijek naći posvuda - već u samoj medijskoj manipulaciji koja je vrlo proračunata i zlonamjerna.
U međuvremenu, razina prijetnji je još narasla i sada ovi bolesnici otvoreno pozivaju na to da netko ubije Roosheve roditelje:
Dok rulja diljem svijeta ispoljava svoj fašistoidni bijes na zlikovcu kojeg im je naznačila vlada, nitko se ne buni na to što ih ta ista vlada gura u robovlasništvo prihvaćanjem sporazuma TPP i TTIP.
Simbolično, na isti ovaj dan je Facebook bannao moju sliku za pozadinu, a prijetnje ostavio potpuno nedirnutima:
Život muškaraca u porno biznisu je mukotrpan i relativno slabo isplativ. U usporedbi s kolegicama:
- direktna zarada je višestruko manja
- potencijal za spin-off gospodarsku djelatnost (proizvodi, reklame, pravi filmovi, etc) je višestruko manji
- zbog aktivne uloge je za obavljanje posla potreban puno veći tjelesni i mentalni napor, kao i zlouporaba lijekova
I što da u takvom svijetu radi jedan ambiciozan muškarac? Kako bi se mogao probiti? Odgovor je, jasno, attention whoringom i feminizmom. Kako smo već objasnili, feminizam ide dobro uz sve na svijetu, te jednostavno ne bi bilo racionalno ne upustiti se u malo parazitskog ponašanja u svrhu vlastitog probitka.
"Morao sam ući u pornobiznis jer su svi drugi glumci bili stereotipni: nabildani muškarci muškog izgleda."
Huh, sudeći po toj slici, meni se Deen čini kao da ima prilično muški izgled, te zavidno nabildan. Ali nema veze, pogledajmo čime se bavi dok ne snima porniće:
Na organiziranoj zabavi, Deen se priprema na spankanje svojih obožavateljica, za po 20 $ po jednom udarcu. Cura koja će primiti šamar po guzi, obična crnka koju biste mogli upoznati bilo gdje, podigne svoj topić i istakne svoju guzu. Deenova ruka je ošamari i cura otiđe kao zadovoljan kupac.
Deenova popularnost kod žena također naglašava nešto drugo: žene (oh ne!) gledaju pornografiju. "2015. godina je," kaže Deen. "Mislim da bismo u današnjem društvu trebali priznati, složiti se i prihvatiti da žene imaju seksualnost."
Svi znamo da je današnje društvo toliko patrijarhalno i primitivno da ne bismo nikako znali da žene imaju seksualnost da nam James Deen slučajno nije rekao. Sličnu srcedrapajuću propagandu je nastavio gurati u intervjuima sa cijelim nizom feminističkih stranica.
Ali, Deen je u svojem ulagivanju feminizmu zaboravio na slavnu izreku: "Tko se mača laća, od mača i pogiba" A u ovom slučaju, onaj tko se uplete u feminizam sam sebe čini ogromnom metom za lažne optužbe za silovanje od strane svojih kolegica pornoglumica:
"Onaj trenutak kada se spojiš na Internet i vidiš da ljudi muškarca koji te silovao idoliziraju kao feminista.
James Deen me držao nempomičnom i jebao me dok sam govorila ne, stani, ponavljala našu dogovorenu riječ za prekid. Ne mogu kimati glavom i smiješiti se kada ga ljudi spomenu."
"Pa što?", pitate se? Neka tamo žena na Twitteru širi glasine o njemu? Gdje su dokazi? Koga briga?
Nažalost, to nije kako stvari funkcioniraju u svijetu feminizma. Svijet feminizma je temeljen na emocijama, glasinama i apstrakciji, a ne na činjenicama i logici. Samo ta dva tweeta su u roku od jednog dana rezultirala ovim:
Saznala sam za Stoyine optužbe nekoliko sati nakon što ih je objavila, te sam odmah donijela odluku o ukidanju kolumne Jamesa Deena u našem časopisu. Također će biti uklonjeni svi oglasi koji upućuju na njegovu web stranicu.
James Deen mi se jako sviđao i bilo mi je drago surađivati s njim. Ponudila sam mu ulogu kolumnista jer mi se sviđala njegova direktnost i samopouzdanje, ali ponajviše njegov naglasak na komunikaciji i PRISTANKU. Sada više ne mogu surađivati s njim. Nikakva pozitivna prošlost među nama ne može nadići činjenicu da JA VJERUJEM ŽENAMA.
Predosjećam da će neki reći: "Ali što je s njegovom stranom priče? Što je s dokazima?" Kao i kod velike većine optužbi za silovanje, Stoyina riječ je vjerojatno jedini dokaz, tako da se sve svodi na situaciju "on je rekao/ona je rekla". JA VJERUJEM ŽENAMA.
Ah dobro, ugasili su mu kolumnu.... ništa strašno, zar ne? Ali u svijetu feminizma, osnovni obrazac ponašanja je ponašanje morskog psa - samo kap krvi u vodi je dovoljna da primami i razjari cijelo jato morskih pasa. Tako je bilo i ovaj put:
Zovem se Tori Lux i bivša sam pornoglumica. U lipnju 2011. godine, dok sam snimala scenu u režiji velike pornokuće, napao me James Deen.
Iako James nije toga dana imao scenu sa mnom, bio je prisutan na snimanju, te me čim sam završila svoj dio počeo gnjaviti. Nisam imala vremena ni odjenuti se kada mi je rekao:
"Tori Lux, želiš li pomirisati moja jaja?"
"Ne," odgovorila sam mu neutralnim tonom.
"Ponovit ću: Tori Lux, bi li htjela pomirisati moja jaja?" upitao je, ovog puta agresivnije.
"NE," rekla sam odlučno kako bih postavila granicu - koju je James odmah zanemario, zgrabio me za vrat i gurnuo na madrac na podu.
Zatim je sjeo na moja prsa, podigao ruku i pljusnuo me. Učinio je ovo pet ili šest puta - vrlo jako - prije nego se maknuo s mene.
Dezorijentirana i bolne vilice, ustala sam ali me onda zgrabio za kosu i prisilio da kleknem, gurajući moje lice u njegovo međunožje prije nego me bacio na pod. Bila sam potpuno ošamućena i nisam znala kako reagirati. Osjećala sam pritisak pristojno ponašati s obzirom na to da se ovo dogodilo na velikom snimanju, u sobi s drugim ljudima koji nisu uopće intervenirali.
Od super-poznate pornozvijezde s kultnim pokloništvom do totalne sramote i besposlenosti unutar samo nekoliko sati - tko bi mogao zamisliti tako nešto? No, oni koji upletu feminizam u svaku poru svog života su izuzetno ranjivi upravo na njega, te je samo pitanje kada će se bijesni psi koje svojim djelovanjem stvaraju okrenuti i na njih same.
Konačni rezultat: James Deen svrgnut sa svog trona, a žene na zalazu izgleda obasute pozornošću, pozivima na talk-showove, intervjue, govore na sveučilištima, uhljebničke pozicije u raznim feminističkim organizacijama i sl. Izložak B: Kanadski radio-voditelj i istaknuti feminist Jian Gnomeshi, koji je tweetao ovo...
Sretan međunarodni dan žena. I dalje vjerujem da bi svijet bio bolje mjesto kada bi njime vladale žene.
O ovoj temi sam već rekao sve što se moglo reći, tamo da mogu samo ponoviti:
GLAVA DVANAESTA (XII.) - KAZNENA DJELA PROTIV REPUBLIKE HRVATSKE
Veleizdaja, Članak 135.
(2) Kaznom iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se tko uporabom sile ili prijetnjom uporabe sile na dijelu državnog područja Republike Hrvatske pokuša spriječiti uspostavu ustavnog ustrojstva ili državne vlasti, ili uvesti strani sustav djelovanja vlasti.
Ugrožavanje državne neovisnosti, Članak 137. Građanin Republike Hrvatske koji pokuša Republiku Hrvatsku dovesti u položaj podređenosti ili ovisnosti prema kojoj drugoj državi, kaznit će se kaznom zatvora najmanje tri godine.
Protudržavni terorizam, Članak 141.
Tko s ciljem ugrožavanja ustavnog ustrojstva ili sigurnosti Republike Hrvatske prouzroči eksploziju ili požar, ili kakvom općeopasnom radnjom ili sredstvom izazove opasnost za živote ljudi ili imovinu, ili izvrši otmicu neke osobe ili počini neko drugo nasilje na području Republike Hrvatske ili prema njezinu građaninu, i time prouzroči osjećaj osobne nesigurnosti kod građana, kaznit će se kaznom zatvora najmanje tri godine.
Ali bilo bi naivno samo zato što su do sada izneseni primjeri iz područja feminizma pomisliti da je korupcija medija nešto ograničeno na to područje. U koje god polje uđete imalo dublje i pronjuškate, od biznisa i politike pa do zdravlja i zabave, postat će vam jasno da je "nešto trulo u državi Danskoj Hrvatskoj". U svakom od ovih područja mediji funkcioniraju kao dobro podmazana propagandna mašinerija, izvještavajući selektivno o činjenicama koje odgovaraju "odobrenoj priči", cenzurirajući suprostavljena mišljenja i agilno mijenjajući teme kako bi bila skrenuta pozornost s neugodnih rupa koje imaju potencijal uništiti kredibilitet do tada posijanih stajališta.
Ali Ignisse, reći ćete, kako je to moguće? Imamo toliki broj velikih medijskih organizacija i još veći broj manjih. Kada bi neke od njih izvještavale selektivno, sigurno bi propale i bile zamijenjene onima koje su uistinu u službi objektivnosti?
Nažalost, ne. Tako što je teško moguće iz jednostavne činjenice što je vlast nad ogromnom većinom medija u svijetu koncentrirana u rukama nekolicine moćnika. Isto tako je i u Hrvatskoj:
Jutarnji list i Slobodna Dalmacija su suprostavljeni samo naizgled: jedan glasi kao "lijeviji" medij, a drugi kao "desniji", no njihove odredbe dolaze od istih šefova i njihove menadžere smjenjuju i biraju isti ljudi. Mnogo smo toga čuli o EuropaPress Holdingu, tvrtci poznatog odvjetnika Marijana Hanžekovića. Ali jeste li znali da je taj "dinamičan duo" samo prikladan štit za austrijski konglomerat Ost Holding, iza kojega stoji njemačka medijska kuća WAZ (Westdeutsche Allgemeine Zeitung)?
Prava priča tu tek počinje. Naime, WAZ je nekada bio korporacija kojom su vladale dvije osnivačke obitelji, Funke i Brost. Poslije smrti suosnivača Jakoba Funkea 1975. godine, zamijenio ga je obiteljski odvjetnik Gunther Grotkamp, koji se oženio najmlađom od triju Jakobovih kćeri, Petrom Grotkamp (rođ. Funke). Pod njihovim vodstvom je WAZ narastao u jedan od najvećih medijskih konglomerata svijeta.
2012. godine, Petra Grotkamp je napokon otkupila osnivački udio Ericha Brosta i time postala glavna osoba u tvrtci, s dvije trećine ukupnog vlasništva i ekskluzivnim članstvom u nadzornom odboru. Tvrtka je preimenovana u Funke Mediengruppe
Ova stara žena kontrolirala je velik dio medijskog prostora u Hrvatskoj od 2001. do 2015. godine.
Čini se da ledeni brijeg ipak ne završava s Petrom Grotkamp:
Tijekom preuzimanja većinskog udjela u WAZ Media Groupu, Petra Grotkamp je zadržala banke UniCredit (vlasnike Zagrebačke banke, op.prev.) i Rothschild. Rotschildi su vodili akreditivne poslove i pregovore s kreditorima. UniCredit je pružio pomoć u financijskom strukturiranju.
Inače, zašto sam prije napisao "do 2015.-e"? Zato što je upravo u tijeku zanimljiva rošada. Naime, početkom 2015. godine je Funke MedienGruppe prodao svoj udio u EuropaPress Holdingu Hypo banci, a ona ga je zatim prodala Marijanu Hanžekoviću osobno. On je tako sa svojom tvrtkom Euro Poticaji (kasnije preimenovanom u "Hanza Press", a zatim zatvorenom) uknjižen kao glavni vlasnik Europapress Holdinga i svih podčinjenih mu medija.
S obzirom na iznimni utjecaj Jutarnjeg lista i Slobodne Dalmacije, te glasinama o padu prodaje i nezadovoljstvu, izgledno je da su svi ovi manevri provedeni više kao "čuvanje u frižderu" ovih utjecajnih medija dok se ne pojavi sljedeći kupac iz inozemstva.
Govoreći o čemu, posrnuli portal Index (jedan od vodećih članova škvadre rođene za zgražanje) nije u stranom vlasništvu, no s obzirom na svoj stečaj, izgledno je da će ga ubrzo kupiti jedna od velikih medijskih kuća spomenutih u ovom članku.
Eh da, kad smo već spomenuli portale, ne zaboravimo na:
T-Portal, u vlasništvu HT-a, koji je u vlasnišvu Deutsche Telekoma, kojemu je najveći dioničar država Njemačka. Sukob interesa? Ma gdje?
Ali, nismo još pokrili medije puno sočnije od Jutarnjeg. Pazite ovaj ulov:
Nova TV i svi njeni portali (dnevnik, zadovoljna, punkufer, blog.hr - da, ako Igniss jednog dana nestane, znate kome je zasmetao ) su u vlasništvu korporacije Central European Media Enterprises sa sjedištem na Bermudi. Iza nje stoji nitko drugi nego Time Warner Inc., sve do nedavno najveći medijski konglomerat na svijetu (3. po razini ostvarenih prihoda).
No, piramidi tu još nije kraj. Ako prokopate malo dublje, doći ćete do podatka o vlasnicima Time Warnera:
Najveće dioničare s ovog popisa (investicijske fondove State Street Corporation, Vanguard Group i BlackRock, i mega-banke kao što su Goldman Sachs, JP Morgan i Citigroup) ćete u istoj ulozi pronaći i skoro svakoj američkoj korporaciji.
S obzirom na to da je Time Warner izuzetno velik donator i demokratskih i republikanskih kandidata, možda je bolje da stanemo ovdje, prije nego stignemo povući neugodna pitanja o tome kome je točno u američkoj vladi stalo do kontroliranja hrvatskih medija, te kako američka vlada može hrvatske političare nagovoriti da prijateljskoj korporaciji malo pomognu u proboju na balkansko tržište.
Čeka nas zatim RTL, koji je relativno očit slučaj: u vlasništvu je njemačke korporacije Bertelsmann AG, a nju dalje kroz zakladu Bertelsmann Foundation kontrolira istoimena obitelj.
Inače, kod prve analize sam spomenuo banku UniCredit Group koja zajedno s bankom Rothschild Group ima značajan utjecaj na medije kroz korporaciju Funke MedienGruppe. Ali jeste li znali da UniCredit Group kroz Zagrebačku banku ima pod kontrolom i riječki Novi list?
"Peti ortak" u ovoj priči vas istodobno i hoće i neće iznenaditi:
Ako mislite da to znači da će ova dva medija biti nekakvi nezavisni ili čak konzervativni bastioni, grdno se varate. Osim toga što i sam Papa Franjo sudjeluje u ponavljanju iste retorike kao i škvadra rođena za zgražanje, mislim da je tvrdnju o "katoličkim idealima Styrie AG" najlakše pobiti ovim izvatkom iz 24sata (napomena: nije sigurno za posao!).
Stoga, sljedeći put kada pročitate bilo što iz mainstream medija u Hrvatskoj, zapitajte se:
Rade li oni u vašu korist ili u korist nekog stranog bogataša?
Žena je pred porotom prepričala svoju nevjericu kada je otkrila da je njen "dečko" s kojim je bila u vezi već dvije godine zapravo ispao njena prijateljica.
Tužiteljica je rekla da je bila u seksualnom odnosu s muškarcem po imenu Kye Fortune, koji se oporavljao od tumora mozga i nije htio da ona vidi njegove ožiljke.
Ali, nastavila je, konačno je otkrila da se radi o njenoj 25-godišnjoj prijateljici Gayle Newland, koja ju je nagovorila da nosi povez na očima tijekom njihovih seksualnih susreta u kojima je Gayle koristila prostetičko pomagalo
Moram priznati, nakon što sam prije pola godine opisao slučaj žene koja je ostavila otključana vrata i zatim zatvorenih očiju ležala na krevetu i čekala da je dođe od straga obraditi njen zgodni visoki plavi Alfa (a taj Alfa je posljedično prokazan kao mali crni Indijac), mislio sam da nikada neću vidjeti bizarniji slučaj od toga. Ali, kako reče jedan poznati lik iz filma, "Život je poput kutije čokolade. Nikada ne znaš što ćeš dobiti."
Upravo takvo je i moderno seksualno tržište. Možete vidjeti jednu bizarnost i pomisliti "ok, luđe od ovoga ne može", ali realnost je takva da je sljedeće iznenađenje uvijek iza ugla. A u ovom slučaju, iznenađenje ima oblik strap-on dilda i poveza za oči.
Hvala bogu na "50 nijansi sive" što su nam omogućile ovakve doživljaje
Gayle Newland iz Willastona u Cheshireu je pred sudom Chester Crowna porekla 5 optužbi za seksualne napade počinjene između veljače i lipnja 2013.-e godine.
Na sudskom saslušanju je izneseno da je žrtva 2011. godine dobila Facebook zahtjev za prijateljstvom od takozvanog Kyea Fortunea, koji se predstavljao kao polu-filipinac-polu-latino mladi muškarac.
Komunicirali su online i "Kye" joj je kasnije rekao da je doživio prometnu nesreću prije nego su liječnici otkrili da boluje od tumora na mozgu. Liječio se u bolnici i nije bio u dovoljno dobrom stanju da se vide, tužiteljica je prepričala policiji. Ali par se često čuo telefonskim putem, gdje je tužiteljica opisala Kyeov glas kao "visok".
Pozorni čitatelji će uočiti da je tužiteljica pala na Kyea nakon što joj je poslao Facebook zahtjev za prijateljstvom, što Igniss nikako ne preporuča jer to smatra strahovitim gubitkom vremena i neisplativom opcijom naspram raznih online dating stranica ili upada uživo. Ali to je samo potvrda vječnog pravila igre: da ti moraš sam izgraditi svoju unikatnu igru.
Tužiteljica je policiji u izvješću opisala: "Pričao je kako sam mu jako pomogla pobijediti svoju bolest. Rekao je da je to znak i da bismo se trebali vjenčati, imati djecu i učiniti još svašta.
Tijekom tog vremena, tužiteljica je upoznala optuženicu Gayle Newland - koja joj je postala "vrlo dobra prijateljica" i rekla da poznaje Kyea. Malo nakon toga, tužiteljica i Kye su se napokon odlučili osobno naći u hotelu u Chesteru, ispričano je poroti
Jedini uvjet koji je Kye postavio je bio to da ona mora nositi povez na očima jer je on "bio nervozan zbog toga kako izgleda" i "nije mogao hodati kako treba" zbog oštećenja živaca i mišića.
Žena je opisala da je "Kye" bio u kupaonici kada je ušla u hotelsku sobu, te da je krevet bio pokriven ružinim laticama i Hello Kitty medvjedićima.
Pažnja, muškarci koji ste zbunjeni oko toga što žene smatraju romantičnim: romantične geste tijekom udvaranja su urođeno Beta. Zašto? Zato što je udvaranje faza u kojoj je glavni cilj gradnja privlačnosti. Kako nju privlače muškarci s opcijama, a to da imaš opcije pokazuješ svojom indiferencijom prema njoj, jasno je da će činjenica da si posuo krevet ružinim laticama biti golem indikator interesa, daleko prevelik za uobičajeno zavođenje.
Ali, ako je tvoja vrijednost puno veća od njene i/ili si super odigrao igru i njena privlačnost je već toliko zapaljena da je ona bez da ste se ikada upoznali spremna doći do tebe na rundu neobaveznog seksa s povezom na očima, onda će romantika samo još raspiriti njenu privlačnost.
Izložak za primjer: žena koja za Alfu koji ju je prasnuo u prolazu (u prolazu = nakon 10 minuta razgovora) tvrdi da je fenomenalno osjećajan, romantičan i izaziva čežnju u njoj samo zato što ju je "tijekom seksa gledao u oči"
Tužiteljica je rekla da je stavila povez u obliku maske za spavanje i smotane marame preko toga, te da je zatim "Kye koji se tresao" ušao u sobu i rekao da se odjavio iz privatne bolnice u Manchesteru.
Par je zatim imao spolni odnos tijekom kojega je, tužiteljica navodi, Newland koristila prostetični penis. Nakon toga je "Kye" rekao da se mora vratiti u bolnicu i otišao.
Slijedilo je još susreta u hotelu gdje su se opet seksali, prije nego je "Kye" posjetio njen stan i tamo je konačno otkrila istinu, rečeno je pred sudom.
Iako sam u postu o osjetljivosti ženske vagine na nagovor raznih čitateljica i/ili cura s kojima sam spavao napisao da vagina ipak može osjetiti razliku između kondoma i golog penisa, daljnje iskustvo i ovakve priče me ipak neminovno navode na obrnuti zaključak: osjetilo za vrstu objekta koji ulazi u vaginu nalazi se prvenstveno u mozgu i ovisi ponajviše o napaljenosti i dojmu, a ne o stvarnom taktilnom osjećaju.
Kako inače objasniti činjenicu da je moguće ženu 5-6 puta obraditi prostetičkim penisom (prostetički penis = strap-on dildo oblikovan kao imitacija penisa, op.a.) bez da ona ikada primjeti razliku?
Opisujući njihov posljednji seksualni susret prije nego je sve prijavila policiji, rekla je: "Tijekom seksa sam posegla za njegovom glavom kako bih ga obgrlila, i ruka mi je dotakla nešto. Nije se doimalo u redu.
Sjedila sam na krevetu, a on je stajao. Nešto u mojem umu mie reklo 'skini povez, skini ga' i skinula sam ga. Gayle je stajala ispred mene.... jednostavno nisam mogla vjerovati, nisam mogla vjerovati. Odmah je prekrila lice rukama i počela govoriti 'nije ono što misliš'.
Ne, pouka ove priče je sažet i ilustrativan pregled snage dobre igre, u ovom slučaju tekstualne igre koja se vrhunski prilagodila meti. Ogromna većina muškaraca, pa čak ni Alfa muškaraca, nije sposobna izvesti ovo što je izvela optuženica. Vrhunska tekstualna igra s vrhunskim timingom i repertoarom od kojega se žena u roku od par sati osjeća kao da te poznaje cijeli život nije nešto što pada s neba ili što je lako naučiti. To jednostavno ne može svatko.
Ako ne vjerujete, ako tvrdite da "to svatko može", otiđite na Tinder, kreirajte lažni profil sa slikom mišićavog manekena, te mi javite koliko ste žena uspjeli nagovoriti da vas zavezanih očiju gole čekaju u hotelskoj sobi.
Gayle, ti luda kujo, svaka čast na vrhunskoj igri i sretno s obranom.
Kako bismo mogli odlučiti kako riješiti situaciju, potrebno je imati sve informacije. Pa da krenemo!
Q: Tko su migranti?
A: Migranti su bivši stanovnici različitih zemalja na Bliskom istoku, u Africi i u Aziji, a najvećim dijelom su iz Sirije. Sljedeće najveće skupine dolaze iz Afganistana i Eritreje.
Q: Zašto je većina migranata iz Sirije?
A: Zato što u Siriji bjesni veliki građanski rat i ljudi bježe usred velikih razaranja i raznih zločina.
Imajte na umu da, kako bivanje iz Sirije podiže šansu za dobivanje azila i raznih vrsta pomoći, a vlasti nekolicine zemalja (Njemačka, Austrija, Švedska) smatraju bilo kakav proces identifikacije "rasističkim", među migrantima postoji značajna motivacija za lažno izjašnjavanje da su iz Sirije, te je stoga broj migranata odatle možda prenaglašen.
To nam je potvrdio i Nizar Shoukry, sirijski zubar koji je još 1984. legalno preselio u Hrvatsku i sada služi kao prevoditelj:
Smeta mi što svi koriste nesreću naroda Sirije i pokušavaju se dokopati zemalja zapadne Europe. Tu je najmanje Sirijaca. Vidio sam da ima i mnogo ljudi iz Iraka, Afganistana, Pakistana, Afrike... neki i ne znaju arapski pa mislim da su s Kosova ili iz Albanije – kaže Shoukry.
Apsurdna politika a priori prihvaćanja da su svi pridošlice 'izbjeglice iz Sirije' i ne smije ih se ništa pitati vodi do jednako apsurdnih rezultata, poput ovog u Švedskoj:
Q: Zašto je počeo rat u Siriji i kako će završiti?
Q: Sirijski građanski rat je jedna od "obojenih revolucija" koje su u prošlih nekoliko godina zapljusnule arapski svijet, u kojima tinjajuće nezadovoljstvo naroda prerasta u demonstracije i zatim oružani sukob. U ovom slučaju je to sukob između diktatora Bashara Al-Assada i pobunjenika kao što su ISIS, Kurdi, Vojska slobodne Sirije (FSA), Al-Qaeda i još mnogi drugi.
Ishod je neizvjestan, no jasno je da će rat još dugo trajati i stvoriti još puno izbjeglica. Ukupno stanovništvo Sirije je oko 24 milijuna ljudi, tako da možete zamisliti potencijal.
Q: Zašto koristiš izraz 'migranti', a ne 'izbjeglice'?
A: Zato što većina migranata nisu ratne izbjeglice, već obični ekonomski imigranti.
Q: Ali maloprije je navedeno da je u Siriji građanski rat?
A: Ratne neprilike u Siriji su definitivno jedan od faktora koji pridonose migraciji, ali ni izbliza jedini. Iz pregleda nacionalnosti, jasno je da velik broj migranata dolazi iz zemalja u kojima nema ni 'r' or 'ratnih prilika'.
Nadalje, 'izbjeglice' se ne ponašaju na način kako bi se očekivalo od ljudi koji uistinu bježe od ratnih razaranja. Evo nekih načina ponašanja koji su do sada zabilježeni među 'izbjeglicama':
Na putu do Austrije, Njemačke i Švedske se nalazi 10 zemalja u kojima vlada potpuni mir i u kojima bi se 'izbjeglice', da stvarno bježe od rata, lako mogli zaustaviti i naseliti.
Ne znam za vas, ali da ja bježim od klanja, silovanja i razaranja, bio bih zahvalan bilo kome tko bi me udomio, te mi ne bi palo na pamet napadati svoje domaćine, uništavati njihove darove i tražiti da me smjeste točno gdje ja želim.
Ako ćemo iz svoje dobre volje primiti nekoga, neka barem to poštuje i ne tretira nas kao luksuzni hotel u kojemu može uživati i zatim kod check-ina porazbijati cijelu sobu. Moramo razlikovati ljude koji stvarno bježe od rata i cijene našu pomoć od nezahvalnih i agresivnih ekonomskih migranata.
Q: Ali čujem da su Hrvati isto poznati po emigraciji?
A: Ne. Između ova dva slučaja nema nikakve sličnosti. Hrvati u doba Jugoslavije nisu preskakali ograde kako bi ušli u Njemačku ili Nizozemsku, a u doba Domovinskog rata nisu vrijeđali, napadali i potkradali svoje domaćine diljem Europe. Medijski pokušaji apela na 'hrvatsku povijest izbjeglištva' i 'vraćanje duga' su potpuno neosnovani i neprimjenjivi na ovaj slučaj.
Da su se Hrvati u prošlih 70 godina emigracije ponašali kao što se sada ponašaju Sirijci, naišli bi na univerzalnu osudu i svi bi se složili da ne zaslužuju gostoprimstvo.
Svi znamo da su se vukovarski izbjeglice ovako ponašali... zar ne? Zar ne???
Primio sam neke primjedbe da je moja slika "pretjerana". Ne samo da nije pretjerana, već je i daleko ublažena. Ne vjerujete?
Ne znam za vas, ali ja bih dao sve da mogu živjeti u Danskoj, bez obzira na to je li iznos socijalne pomoći ogroman ili nešto manje ogroman!
Q: Zašto su migranti nagrnuli baš u Hrvatsku?
A: Zato što je Mađarska odlučila strogo nadzirati ulazak u zemlju i inzistirati na redu i poštovanju sebe kao domaćina. Mađarsku vodi Viktor Orban, samostalni političar koji nije slugan vanjskih sila i kojemu je stalo do svog naroda.
U suprotnosti s tim, hrvatski premijer Zoran Milanović je marioneta Europske unije i otvorio je zemlju nekontroliranoj najezdi migranata, obrazlažući to niskim apelima na emocije tipa "to su ljudi, a ne vreće kupusa".
Q: Izvještavaju li mediji objektivno o migrantskoj krizi?
A: Ne. Mediji se ponašaju poput propagandne mašinerije u SSSR-u, cenzurirajući komentare, prenoseći samo pažljivo izdvojene vijesti, te otvoreno uključujući osobna politička stajališta u svoje izvještaje. Evo nekoliko primjera:
Nezadovoljni situacijom u kojoj su se našli skupina imigranata odlučila je pješice krenuti prugom u smjeru Zagreba. Policija je ipak uspjela blokirati izbjeglice i vratiti ih nazad u smjeru kolodvora, no oni su i dalje nervozni i veliko je pitanje koliko će dugo situacija biti pod kontrolom.
Nije problem to što su migranti necivilizirani, nezahvalni i razmaženi, ne, problem je sigurno to što su 'nervozni'. Dobar posao, Jutarnji liste.
'Bilo je nekih incidentnih situacija gdje su ih policajci mogli i privesti, ali to je sve sigurno bilo zbog premorenosti', izvijestio je Andrija Jarak.
Da, policajci nisu napadnuti zato što migranti nemaju nikakvo poštovanje prema redu i zakonu, već samo zato zbog 'premorenosti'. Super objektivno izvješće, Nova TV.
U drugim zemljama, mediji karakteriziraju Mađarsku, Češku i Slovačku (sve zemlje koje su se odlučile zaštititi razumnim mjerama) kao neonacistička uporišta i primitivne barbare. Naši mediji su također počeli napadati Mađarsku 'koja je zaboravila na Mađare koji su 1956. prebjegli u Austriju', kao da to ima ikakve sličnosti s ovom situacijom. Kao što je već navedeno u slučaju Hrvatske, Mađari su se prema svojim domaćinima odnosili s poštovanjem, te ih nisu tretirali kao otvorenu slavinu luksuza čije zakone mogu u potpunosti ignorirati. Da to nije bio slučaj, Austrija bi imala svako pravo izbaciti ih iz svoje zemlje, te bi se svatko razuman složio s time.
Dakle, svaka Europska zemlja može primiti koliko hoće imigranata, ali isključivo svojom slobodnom voljom, te mora inzistirati na tome da migranti poštuju njene zakone i gostoprimstvo. Trenutno su te pretpostavke pogažene i to hitno mora biti promijenjeno.
Q: Koje su posljedice migrantske krize u Hrvatskoj?
A: U zemlji u kojoj je stopa nezaposlenosti 17,5%, a 21% stanovništva živi ispod granice siromaštva, pozivanje nekontroliranog broja imigranata u zemlju predstavlja težak zločin prema lokalnom stanovništvu. Zoran Milanović, kao i svaki sljedeći političar koji ponovi ove katastrofalne odluke, bi morao odmah odstupiti sa svog položaja i zatim doći na sud kako bi im se sudilo zbog veleizdaje i oštećivanja hrvatskog naroda, isto kao što se trenutno sudi i Sanaderu.
GLAVA DVANAESTA (XII.) - KAZNENA DJELA PROTIV REPUBLIKE HRVATSKE
Veleizdaja, Članak 135.
(2) Kaznom iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se tko uporabom sile ili prijetnjom uporabe sile na dijelu državnog područja Republike Hrvatske pokuša spriječiti uspostavu ustavnog ustrojstva ili državne vlasti, ili uvesti strani sustav djelovanja vlasti.
Ugrožavanje državne neovisnosti, Članak 137. Građanin Republike Hrvatske koji pokuša Republiku Hrvatsku dovesti u položaj podređenosti ili ovisnosti prema kojoj drugoj državi, kaznit će se kaznom zatvora najmanje tri godine.
Protudržavni terorizam, Članak 141.
Tko s ciljem ugrožavanja ustavnog ustrojstva ili sigurnosti Republike Hrvatske prouzroči eksploziju ili požar, ili kakvom općeopasnom radnjom ili sredstvom izazove opasnost za živote ljudi ili imovinu, ili izvrši otmicu neke osobe ili počini neko drugo nasilje na području Republike Hrvatske ili prema njezinu građaninu, i time prouzroči osjećaj osobne nesigurnosti kod građana, kaznit će se kaznom zatvora najmanje tri godine.
Za one kojima se nije dalo čitati cijeli članak i sve njegove izvore, evo PRDIM (Previše-dugo-i-misaono) verzije:
1. Trenutna najezda migranata od pola milijuna ljudi na područje EU je samo vrh ledenog brijega, te će uskoro iznositi više milijuna
2. Moralna je obveza Hrvatske izaći iz NATO pakta kako bi prestala pridonositi razaranju u Siriji
3. Ogromna većina migranata, suprotno tvrdnjama medija, nisu žene i djeca već pojedinačni muškarci
4. Naziv 'izbjeglice' nije prikladan za migrante jer su na svom putu odbili zaustaviti se u preko deset mirnih zemalja koje su im bile voljne pomoći
5. Nisu opravdane paralele s hrvatskim izbjeglištvom jer su Hrvati poštovali svoje domaćine i njihove zakone, te nisu od njih tražili poseban tretman
6. Pozvavši neograničen broj migranata na svoja područja, Zoran Milanović, Angela Merkel i Jean-Claude Juncker počinili su veleizdaju, te trebaju dati ostavke i pristupiti suđenju za to kazneno djelo 7. Svako buduće primanje izbjeglica mora biti isključivo dobrovoljno, ne rezultat pritiska EU, te mora biti praćeno strogim kontrolama poštovanja lokalnih zakona i trenutnom deportacijom u slučaju kršenja.
Jednom davno, u nekim tamo civiliziranim društvima, silovanjem se smatrao onaj seksualni čin koji je izvršen unatoč tome što je žena rekla "Ne". Teret dokazivanja da je ona rekla "Ne" bio je na ženi te, iako joj je s vremenom to malo olakšano kroz ukidanje apsolutne potrebe za materijalnim dokazima, pojam silovanja je ipak bio i ostao određen prisustvom riječi "Ne".
Čovjek bi pomislio, što se dalje od toga može napraviti? Na muškarcu je sav teret dokazivanja da seksualni čin nije silovanje, a na ženi ne leži više nikakva odgovornost; on je taj koji mora prikupiti i zabilježiti "Da" ako ne želi snositi posljedice. Dosegli smo vrh civlizacije i ostvareni su svi feministički ideali... to je to?
Zar ne? Hej, ljudi? Je li to sve? Možemo li sada završiti s ovom pričom?
Eh što ste budalasti. Naravno da nismo gotovi. Dame i gospodo, dopustite da vam predstavim....
Počelo je s "pristanak je sexy". Ali naravno, to nije imalo smisla - to je bilo kao da kažemo da je silovanje loš seks, a ne zločin. Onda smo prešli na "pristanak je nužan". To je bilo puno bolje jer nas podsjeća da je seks sporazuman, a sve ostalo je silovanje. Ali onda sam tu još ja, nakon zabave, u muškarčevoj sobi u studentskom domu. I tu je pitanje "je li ovo u redu"? Ako gledamo na to s pravnog stajališta, rekla sam 'da' - nije bilo prisile, prijetnje nasiljem ili pijanstva (barem ne puno). Ali ono o čemu želim govoriti je ono što se dogodilo prije nego sam rekla 'da', te zašto sam uistinu mislila 'ne'.
Vrhunac idiotizma feminizma je u mnogočemu sličan vrhuncu proizvodnje nafte. Svi već desetljećima govore da smo ili dosegli vrhunac ili da ćemo ga doseći svakog trena, ali onda netko otkrije novo nalazište, izumi novu metodu bušenja, i ispada da vrhunac još nije ni blizu. Isto tako i nakon što smo nakon godina i godina gnjavljenja škvadre rođene za zgražanje riješili 42 851 751 različitih slučajeva socijalne nepravde ispada da ne samo da još nismo ni blizu nirvane u kojoj je sve u redu i više se nitko ne buni, već i da smo zapravo tek načeli ledeni brijeg u čijim se dubinama krije još najmanje 931 525 887 nepravdi koje čekaju na naš angažman.
Za geekove među nama, feminizam je nešto kao koncept limesa u matematici - imamo funkciju feminizma koja teži beskonačnoj jednakosti, ali je nikada ne doseže. Gdje je granica? Kada će biti postignuta jednakost i prestati potreba za feminizmom? Možemo samo nagađati.
Vrstu feminizma o kojoj ću govoriti nije lako progutati - neće biti uvrštena u sljedeće Vaginine monologe, a Jezebel neće pisati članke o njoj. Ali, ako feminizam znači išta, za mene on predstavlja ne-bivanje samom kada sam povrijeđena. U mojim razgovorima s kolegama feministicama, obojenim ženama, queerovima i članovima drugih organiziranih zajednica, evo nekih zaključaka o tome što se dogodilo te noći kada sam rekla 'da', a mislila 'ne'...
Ovisno o tome tko ste, moglo bi vam zvučati ludo: zašto bi itko ikada rekao da ako misle ne? Iskrenost je važan dio bilo koje veze - i seksualne i bilo koje druge. Osim toga, definicija silovanja Savezne države Kalifornije kaže 'silovanje je čin spolnog općenja kada je osoba nesposobna za...'
Iskreno, u tome za mene ima puno više značenja. Kada mi je bilo pet godina, rodbina me ljubila u obraz unatoč tome što sam radila grimase i okretala se. U dobi od dvanaest godina, naučili su me da trebam u školski pritvor zbog pokazivanja grudnjaka i bedara. Sa šesnaest godina me moj dečko uvjerio da se skoro svim curama sviđa ovo - samo se trebam opustiti. I tako kad sam stigla do 20 u nečijoj sobi poslije zabave, 'ne' mi je zvučalo zastrašujuće i nepoznato.
Ovakvi incidenti, nažalost, nisu nešto unikatno meni. Pričajući s prijateljima (izgleda da je mentalna bolest poznata kao 'feminizam' zarazna, op.prev.) zajedno smo izmislili izraz "silovala nas je kultura silovanja" kako bismo opisali osjećaj govorenja 'da' zato što nas je na to prisilila kultura koja nas je podigla. Ponekad, barem za mene, tu je bio i osjećaj obveze jer sam već otišla u nečiju sobu, bojazan od uništavanja prijateljstva, usamljenost, bojazan da nitko drugi nikada neće biti zainteresiran, strah da neće stari ako kažem ne, utjecaj alkohola, i uvjerenje da bi neobavezni seks trebao biti zabavan.
Preuzimanje odgovornosti za sebe? Jel' se to jede?
Meni i mnogima poput mene pristanak nije lagan. 'Da' ne znači uvijek 'da', i zametnuli smo 'ne' prije nekoliko godina. Ovo iskustvo nije slučajno raspoređeno, već neproporcionalno utječe na potlačene zajednice. Pristanak je privilegija, i to privilegija sagrađena za imućnu, heteroseksualnu, cis, bijelu, zapadnu, tjelesno sposobnu muškost. Kada društvo neke od nas uči da zauzimamo što manje prostora, shvaćamo svu pozornost kao kompliment, te budemo zahvalni da bi itko ikada mogao htjeti naša tijela ili ljubav, nije uvijek naš izbor reći 'da'.
Znači, koncept izražavanja svog mišljenja jednosložnom riječju 'da' ili 'ne' je opaka zavjera koju su izmislili bijeli heteroseksualci i skoro-(cis)-heteroseksualci (ali ipak samo oni bijeli heteroseksualci koji imaju para i k tome nisu invalidi).
Pristanak kao privilegija nije samo stvar seksa. To se događa i onima od nas koji previše daju u prijateljstvima bez da traže nešto zauzvrat, koji dopuštaju liječnicima dirati nas na načine koji izazivaju napade trauma jer ne želimo izazivati nevolje, koji plešemo sa strancima kojima ruke idu posvuda jer su naši prijatelji već napustili zabavu, koji ostaju u toksičnim vezama jer ne znamo je li nam dopušteno očekivati bolje. Kada si siromašan, invalid, queer, ne-bijel, trans ili ženstven, 'ne' nije za tebe. Ne inzistiram da svaka osoba potlačena u ovim sustavima moći nije sposobna za osnažujuća sporazumna iskustva, te poznajem mnoge koje jesu. Ono što želim reći je da je za mene 'ne' proces, te je moj pristanak neuhvatljiv i ljudi me često povrijede, čak i bez da to namjeravaju.
Koji su to traumatični načini na koje nas diraju liječnici?!?! Zvuči kao neki loš pornić...
Dakle ako je pristanak više od sexy, zaraznih slogana na topićima i kolačima, što onda slijedi? Prvo moramo shvatiti da je sva potlačenost međusobno povezana, te da je svo silovanje rasističko, klasističko, sposobnističko, patrijarhalno, hetero i cisseksistično.
Stvarno? Dakle ako invalid siluje zdravu ženu, ako beskućnik siluje bogatašicu, ako homoseksualac siluje muškarca, ako azijat siluje azijatkinju... to sve nisu silovanja?
Društvo koje se nalazi na tračnicama propasti je društvo u kojemu se mladi ljudi zadužuju za otprilike 250 000 $ kako bi učili definicije bizarnih koncepata kao što su "klasizam", "cis", "sposobnjaštvo", "rodna binarnost" i "transmizoginija" (ili se ne zadužuju sami nego se umjesto njih zadužuje država, što je još gore). Ali, vratimo se temi...
Sljedeće, moramo prestati gurati raznolike doživljaje prisile u jedan jedini zakon o "Potvrdnoj suglasnosti". Ne možemo se pouzdati u državu da će ona braniti pristanak i tjelesni integritet - ne u Baltimoreu, Fergusonu, Los Angelesu ili Claremontu. U ovom trenutku, moramo potpuno zaboraviti na zakone kako bismo shvatili da pravda za naše zajednice nikada nije ni bila ugrađena u te sustave.
Ako ti i dalje pada na pamet "ali ona nije rekla ne", vjeruješ da se silovanje događa samo u mračnim ulicama, ili čak da je silovanje jedini način kojim je moguće povrijediti pristanak, još nisi ovdje. 'Ovdje' je gdje je pristanak upleten u tkanje naših života. 'Ovdje' je gdje, počevši od djetinjstva, imamo pravo odlučivati što će se događati s našim tijelima (osim ako se radi o stotinama milijuna beba obrezanih odmah nakon rođenja, op.prev.); gdje aktivno slušamo što naši partneri govore - i što još nisu sposobni reći.
Ovaj telepat u kolicima bi bio savršen muškarac za autoricu, ali nažalost je bijelac i nije siromašan.
... to je gdje nitko nikada ne propitkuje načine na koje izražavamo spol na našim tijelima; gdje tjelesni integritet, osobni prostor i emocionalno blagostanje imaju prioritet nad posjedom. Ovo nije potpun popis, tako da je 'ovdje' bilo gdje gdje možemo zamisliti radikalne prostore odlučivanja i samoupravljanja za pojedince i zajednice kojima pripadaju.
Pa ako pripadaš zajednici, odakle ti onda radikalan prostor odlučivanja i samoupravljanja? Ova generacija feminista je izgubljena toliko duboko u salati riječi da nije u stanju napisati jednu smislenu rečenicu koja ne pobija samu sebe.
Ja svakako još nisam 'ovdje' I ne mogu stići 'ovdje' sama. Moram pregovarati i tražiti 'ne' sama za sebe, istodobno bivajući tu za druge koji rade istu stvar, te se ispričavati kada ponovim štetu koja je učinjena meni. Ako pokušavate naći 'ne', vjerujte mi da niste sami. Ako poznajete nekoga tko pokušava pronaći 'ne', podržite ih. Ako niste omogućili nekome drugome 'ne', popravite se. Znam da je to teško; pristanak je stvarno težak. Ali ako se uistinu volimo - ako smo uistinu zajednica - onda nam je to obveza.
Čitatelji se pitaju: "Ali Ignisse, zašto pridaješ toliko pozornosti nekoj tamo ludoj studentici?" koja piskara po blogu na platformi svog sveučilišta? Pa jasno, zato što takve stvari nikada ne ostaju samo u tim okvirima. Evo kako funkcionira taj proces:
Sljedeću godinu će neka njena kolegica na ženskim studijima u eseju citirati njen post kao izvor tvrdnje "da znači ne", godinu nakon toga će neki feministički magazin prenijeti kolegičin esej s naslovom "postoji izražena potreba za zakonskim uređenjem i redefiniranjem pojma 'da'", te će na kraju neka parazitska saborska zastupnica željna moći citirati časopis u prijedlogu za uvođenje novog zakona. Feminizam je kroz desetljeća stvorio ogromnu pećinu po kojoj može slušati jeku vlastitih tvrdnji i na temelju toga, citirajući sam sebe, "argumentirati" progresivno sve luđe i luđe tvrdnje sve dok se iznenada ne pretvore u neugodnu realnost zakona koja provodi policijska čizma. Nemojte reći da vas nisam upozorio!
Nadalje, čak i ako nekim slučajem kroz pet godina ne dobijemo novi zakon koji čini obranu od optužbe za silovanje potpuno nemogućom, publiciranje, širenje i prihvaćanje ovakvih nebuloza pomiče javnu raspravu sve više i više u smjeru ekstremnog feminizma; mnogi će za ovaj članak reći da je glup i da je autorica zabrazdila, ali će im se zato u usporedbi s tim zla i nepravedna tvrdnja "Na muškarcu optuženom za silovanje je teret dokazivanja nevinosti" doimati gotovo pa smislenom. Tu psihološku tehniku - šokiraj nekoga ekstremno apsurdnom tvrdnjom kako bi se zatim složio s nešto manje apsurdnom tvrdnjom - u prodaji nazivamo "vratima u lice", a u politici "Overtonov prozor".
Još jedna zanimljivost kod ovog nesretnog posta je autoričino prezime. Pažljivo promotrite:
Nesretno pravilo svih mrziteljskih ideologija je to što su pridošlice, outsajderi i slugani najveći pobornici svake takve ideologije, čak i više nego originalni tvorci i vođe. Na primjer, postoje indikacije da su Goebbels, Himmler i Eichmann mrzili Židove još više nego sam Hitler, te su bili vrlo gorljivi što se tiče progona i organizacije Holokausta. Neki od najšokantnijih primjera rasizma dolaze upravo od crnih robova, kao što je humoristično ilustrirano u ovoj sceni iz nedavnog filma "Django Unleashed":
Najoštećenije, najnekvalitetnije i najfanatičnije žene redovito dolaze iz redova imigranata u SAD i Kanadu. Tako je i u ovom slučaju: 20-godišnja djevojka čiji su roditelji stigli iz Hrvatske s punim uvjerenjem propagira otrovnu ideologiju koja će uništiti ogroman broj života diljem svijeta, te s radošću igra ulogu "korisnog idiota" za svoje gospodare s katedre ženskih studija Sveučilišta Clairmont.
I na kraju, ne zaboravite: Igniss je čudovište gore od ISIS-a zato što misli da je teret dokazivanja na onome tko optužuje, a ne na optuženome.
slučajno sam pregledavajući facebook naletio na ovaj link koji po meni opisuje muskarce koji koriste neke od PUA metoda upoznavanja djevojki i mozda bi vam moglo poslužiti kao dobar primjer ljudima zašto ne valja upotrebljavati stalno nekoliko naučenih upada, nego treba težiti nekakvoj improvizaciji.
Postoji mogućnst i da griješim, ali nekako mi vuče na neke upade koje sam već vidio na rooshv forumu...
Opreza nikad dosta, a pogotovo u današnje vrijeme. Tome svjedoče mnogi nestanci mladih,
Ahem. Ne mogu a priori reći je li ovo istina ili nije, ali kada članak otvara tako eksplozivnom tvrdnjom kako bi pobudio simpatije javnosti, valja nam temeljito je preispitati:
Broj nestanaka prijavljenih na području RH po godini, od 2007. do 2014.: 1771, 1753, 1733, 1704, 1774, 1928, 2192, 2653.
Uzimajući u obzir mogućnost da se možda jednostavno povećala ažurnost prijavljivanja nestanaka, a ne sam broj nestanaka, možemo reći da stanje uistinu zaslužuje oprez. Svejedno, moramo napomenuti i da je, koliko je poznato po distribuciji ishoda, većina nestanaka A) uspješno riješena, tj. privremene prirode i B) uzrokovana slobodnim odlukama nestale osobe, a ne kidnapiranjem.
...prilazak sumnjivih osoba maloljetnicima, ali i nedavni neugodni susreti stanarki Studentskog doma Stjepan Radić kada je nepoznata starija muška osoba u večernjim satima pratila djevojke te uvukla strah pod kožu s obzirom na nastrane namjere. Slučajni upit, potraga za novim prijateljima ili pak nastrane namjere, o tome se dvoji i u našoj Facebook grupi Studentski dom Stjepan Radić “Sava” gdje je Lea podijelila svoje nedavne susrete s neobičnom osobom:
Osim ako ne mislimo na silovanje ili slične kriminalne radnje, ne mislim da je ovdje opravdano špekulirati o "nastranim namjerama". Naime, muškarci žele spavati sa ženama. Ako su privlačni i vješti u tome, onda kažemo da su zabavni, šarmantni, zgodni i stvari između njih i žena se "jednostavno događaju". Ali ako su neprivlačni i nevješti u tome, onda kažemo da su creepy, opasni, i "imaju nastrane namjere". Namjera je u oba slučaja ista, i pretvarati se da postoji nekakva značajna razlika ne koristi ni ženama koje doživljavaju te upade ni društvu općenito.
Analizirajmo sada što se zapravo dogodilo sa stajališta igre, tj. je li to nešto što bi ti kao muškarac trebao ili ne trebao raditi:
“Cure,htjela bih vas upozoriti na dvije čudne situacije koje su se dogodile kolegici i meni u zadnjih par dana oko FFZG-a. Kolegicu je na putu do Filozofskog (kod Konzuma na Vrbiku) presreo čovjek od 30-ak godina, koji se predstavio kao Emilio i pitao gdje je Filozofski
Najnormalnije otvaranje iz dnevne igre. Idemo dalje...
nakon čega su uslijedila intimnija pitanja kao npr. ide li ona na Filozofski i gdje živi
Loš potez! Ignissova knjiga "Umijeće Igre" nas upućujebrbljati o temi kojom smo otvorili općenito, ne o ženi kojoj si prišao, a pogotovo ne joj postavljati pitanja, a najmanje od svega joj još upućivati intimna pitanja tipa "gdje živiš?"!
(a ona je samo hodala i praktički ignorirala)
Ovo je već samo po sebi signal za katapultiranje iz interakcije. Ako si doživio takvu reakciju (da se ona vidljivo trudi pobjeći od tebe), bolje ti je odmah pozdraviti i otići. Očito, ljudima koji su društveno neprilagođeni takvi detalji nisu jasni, te stoga njihova igra i ispada creepy na ovaj način.
pri čemu je on dosta napadno pričao o sebi (da je došao iz Amerike, da misli ići na FFZG upisivati doktorski, spominjao je kolika mu je bila plaća u Americi i to više puta).
Još loše igre. Koncept mamaca nas upućuje suptilno natuknuti par detalja o sebi koji bi mogli pogurati razgovor, ne kao slon u staklariji se razbacivati životopisom pokušavajući pokazati koliko si super/cool/popularan/bogat.
Za usporedbu, solidan mamac u ovoj situaciji bi bio:
"Ovaj kampus je malo zbunjujući. Kad sam studirao u Michiganu, sve zgrade su imale velike oznake. Mislim da me razmazilo živjeti tamo."
Uočite u mom primjeru odsustvo komentara ili pitanja o njoj i uočite odsustvo hvaljenja samog sebe. Samo suptilno bačen mamac zbog kojega bi ona mogla grickati mamac (komentirajući nešto o kampusu, oznakama, SAD-u...) ili zagristi (pitati te kako si dospio tamo i kako ti je bilo).
Najgore što se iz mog primjera može dogoditi je da ona ne reagira na bačen mamac pa da moraš baciti još jedan, ili da moraš otići zato što ti ih je ponestalo. Potencijal za neugodnost kod bilo koje strane, ako se držiš pravila iznesenih u knjizi, ravan je nuli.
Ona nije baš reagirala i onda ju je počeo ispitivati o tome jel iz Zagreba, gdje živi, gdje izlazi, što misli o Zagrebu, jel joj dosadno i još uvijek je na sve minimalno reagirala, a što je brže hodala, on je isto tako požurivao.
Za ovo nema apsolutno nikakvog izgovora. Ako nisi teško neprilagođen ili očajan, kada netko ubrza korak kako bi se udaljio od tebe treba ti biti jasno da je vrijeme za odlazak iz interakcije.
Na kraju ju je zvao na kavu i kad je rekla da ne želi, tražio je broj, pa nije htjela dat’ pa je nudio svoj broj (jako napadno, jako umjetno i vidjelo se da točno zna što i kako će pitati) i na kraju kad mu je odbrusila da ne želi imat posla s nepoznatim čovjekom, samo je nešto promumljao i naglo skrenuo.
Nedovoljan, sjedi. Napisat ću u imenik "plus jedan" samo zbog toga što si zapravo nešto poduzeo, ali to je sve.
Ovo nažalost nije jedini tip s lošom igrom:
To ne bi bilo čudno da danas, evo prije pola sata, nismo ranije spomenuta kolegica i ja doživjele nešto vrlo slično. Naime, kod stepenica kod FF-a nam je prišao čovjek od 40-ak godina i rekao: “ee di je tu FSB?” Na što sam mu odgovorila: “Prva zgrada lijevo, druga desno od FF-a.” Pa me pitao koji su tu sve faksevi, na što smo mu odgovorile “FER, FSB i FF”, da bi nas on pitao “Kaj je FSB?” (????) Nakon toga je počeo hodati pokraj nas (hodale smo prema sveučilišnoj) i koristiti ista šablonska pitanja (prvo je pitao gluposti poput jesmo li ikad skidale glazbu na faksu, a onda isto kao onaj prošli: kako nam je u Zagrebu, pri čemu je ubacio kako je on baš došao iz Beča, nije bio u Zagrebu 6 godina, zatim otkud smo (nismo htjele odgovoriti pa je inzistirao i pitao kolegicu “ti si sigurno iz Zg-a, jel’?” na što je ona odgovorila “ne”, da bi on rekao “aha, iz nekog manjeg mjesta”, još neka pitanja kao je li nam u Zagrebu zabavno i sve je bilo isto tako jako napadno.
Ovaj drugi tip je počeo trunku bolje zato što se "iskreno" raspitivao o faksovima kao bilo koja zbunjena osoba, čak i trunku pretjerao, ali svejedno se pokopao time što je odmah skočio na intimna pitanja i time se upropastio. Takvi upadi ne bi bili neprikladni u noćnoj igri, u duhanskoj maglici i alkoholnim isparavnjima diska kada je važno to jesi li hrabar i energičan, a ne što si točno rekao. Ali ovo nije noćna igra, i zaboraviti tu činjenicu predstavlja ogromnu pogrešku.
Kad je već postalo prečudno i presumnjivo, rekle smo mu da nemamo posla s nepoznatim ljudima i doviđenja, pa je rekao “poznatima možete samo kimati glavom, a od nepoznatih nešto naučit” kao da se nudi da se odemo družit s njim ili nešto. Onda smo samo počele ignorirat i ubrzale pa je skrenuo prema cesti koja vodi do Hotela International. Budući da je kolegicu zaustavio i onaj prošli muškarac i ovaj, kaže da je način razgovora i propitkivanja skoro pa identičan. I molim vas bez komentara kao: radiš od muhe slona, ne drami bezveze, lik je idiot, mogla si ga samo ignorirati i obići i ne pisati tu glupost, jer samo sam vas htjela upozoriti, ako se nađete u sličnoj situaciji da znate da nije prva. I ako se kojoj curi desilo nešto slično, neka ostavi komentar.”
Što god vaše mišljenje bilo, ne može se pobjeći od činjenice da su ovakvi slučajevi danas realnost te vas pozivamo na dodatni oprez i prijavljivanje bilo kakvih sumnjivih situacija.
Iako uopće ne smatram da ovakve slučajeve treba prijavljivati jer predstavljaju samo lošu (i to sramotno lošu) igru, a ne opasnost, moram se složiti s curama: načini razgovora i propitkivanja kada društveno neprilagođen čovjek pokušava raditi upade su zapanjujuće slični! Sve je manji udio muškaraca koji uspijeva odrasti s normalnim karakternim osobinama, pa tako i solidnom igrom. S jedne strane feministička propaganda, a s druge strane dugogodišnji celibat, guraju ih u ili jedan ili drugi esktrem, prvo sprječavajući njihov razvoj u zdrave i uravnotežene pojedince, a zatim nagrizajući ono što je ostalo sve dok od njih ne ostanu samo ljušture. Izvući se iz takvog stanja je vrlo teško.
Konačni rezultat: masa tipova koja iskreno ne vidi ništa zabrinjavajuće u tome što žena kojoj su prišli osjeća potrebu ubrzati korak i pobjeći.
Zapamtite, žene su vrlo pronicljive što se tiče prepoznavanja loše igre. Nije važno koliko ti zapravo imaš doktorata, novaca u banci i svega ostaloga, ako ne znaš preponati osnovne društvene signale loše ti se piše i biti ćeš ili ignoriran ili iskorišten (iskreno, ne znam što je od toga gore). Gdje si si nekada još i mogao priuštiti određenu dozu sramežljivosti, tikova ili pogrešaka u igri, danas seksualno tržište ne prašta i nema gotovo nikakve šanse da cure kojima si prišao tvoje neobično ponašanje otpišu kao običnu zbunjenost ili zatelebanost, već će ti istog trena pripisati "nastrane namjere".
Ono gdje je čitatelj pogriješio je ocjena situacije:
mozda bi vam moglo poslužiti kao dobar primjer ljudima zašto ne valja upotrebljavati stalno nekoliko naučenih upada, nego treba težiti nekakvoj improvizaciji.
Iako je dobro biti fleksibilan, nije problem u improvizaciji ili ne-improvizaciji, već u tome je li sama tehnika dobra ili nije, te odgovara li čovjeku ili ne odgovara. Recimo, ja već 5 godina u online datingu upotrebljavam jedan te isti upad i nikada mi se nije ništa loše dogodilo. Moje osnovne teme razgovora su šablonske, bez pretjerane varijacije, pa ipak bivaju dobro primljene (disclaimer: nisam ih isprobavao u okružju ovog doma ). Problem opisanih muškaraca je ogromnom većinom u tome što su se prezentirali na nespretan, neumješan i odbojan način, a ne u tome što su prezentaciju naučili napamet.
Postoji mogućnst i da griješim, ali nekako mi vuče na neke upade koje sam već vidio na rooshv forumu...
Kao prvo, Roosh forum ne spada u "PUA" zajednicu i većina ljudi tamo bi se uvrijedila da ih netko tako nazove. Nadalje, suprotno mišljenju kako PUA tehnike stvaraju ovakve slučajeve (dok su u stvarnosti debilni PUA tipovi koji muškarcima preporučaju ovakvu nekalibriranu agresivnost vrlo vrlo rijetki), ovakvi primjeri su klasičan slučaj koliko su tehnike (bez obzira na to kako ih mi nazvali i odakle došle - muškarci su upadali ženama i u prošlosti, znate) zapravo potrebne.
Gdje drugi naivno vide muškarce koji su prije bili sasvim u redu ali su onda pročitali neki savjet s roosh foruma i odjednom postali creepy tipovi nastranih namjera, ja vidim očajnički vapaj za pomoć tisuća i tisuća obespravljenih, ogorčenih ljudi koji su najčešće bez svoje krivnje ostali zaglavljeni u žrvnju seksualnog tržišta i zdrobljeni. Njihovi neprilagođeni pokušaji upada, bez obzira na to jesu li ih smislili sami ili pročitali na nekom lošem izvoru, predstavljaju ni više ni manje nego ruku utopljenika koji poseže iz vode u nadi da će ih netko spasiti.
Nedavni let 4U9525 Germanwingsa u čijem je padu poginulo 150 ljudi na prvi pogled ne djeluje iznimno. Iako vrlo rijetko u odnosu na broj putnika i udaljenost koju ih prenose, avioni se ipak ruše svako malo iz razloga koji mogu varirati od nepravilno zašarafljenih dijelova do ptica koje su uletile u motor pa sve do pogrešaka pilota.
Danas na taj popis možemo dodati još jedan razlog: manjak igre.
Podaci iz crne kutije leta 4U9525 pokazali su da je zrakoplov udario u obronak Alpa i raspao se u komadiće nakon što se sa svoje planirane visine leta od 11 km polagano i neprekidno počeo spuštati brzinom od jednog kilometra visine po minuti, slijedeći svježe unesene postavke autopilota. Zrakoplov tijekom tog spuštanja nije poslao nikakvu poruku o problemu ili opasnosti. Tijekom svih deset minuta spuštanja, kopilot Andreas Lubitz je bio pri svijesti i čulo se njegovo mirno disanje.
Njegov suradnik, pilot Patrick Sondenheimer, koji je bio upravo izašao iz kabine kako bi otišao na WC, vratio se iz WC-a i našao zaključana vrata. Kako su vrata kokpita zrakoplova drastično ojačana nakon 11/09, nije ih uspio otvoriti lupanjem, guranjem, sjekirom ili uporabom posebnih kodova za otključavanje, i tako je zrakoplov sam nastavio padati prema planini s Andreasom Lubitzom staloženo za kormilom. Od početka do kraja, to je bilo pomno planirano i precizno izvedeno masovno ubojstvo i samoubojstvo.
Zašto je kopilot odlučio ubiti se? Podaci do kojih su razni mediji došli o njegovom privatnom životu otkrivaju da je to osim dugogodišnje borbe s depresijom bilo i zbog ozbiljnog manjka igre i kroničnogJednoitisa. Naime, Lubitzova depresija zbog koje je čak i dobio bolovanje od psihijatra (doznaka nikada nije stigla do poslodavca jer ju je Lubitz poderao i ostavio u svom stanu) bila je u posljednje vrijeme drastično pojačana njegovim nedavnim prekidom višegodišnje veze s curom.
Lubitz je bio u "krizi veze" sa svojom curom, za koju su Njemački mediji spomenuli da su bili skupa 7 godina i živjeli zajedno u njegovom stanu u Dusseldorfu, te se u tjednima prije nesreće pokušavao nositi s prekidom. Detektivi žurno istražuju mogućnost da je slomljeno srce stajalo iza pilotovih užasnih djela. Policija je rekla da će djevojku detaljno intervjuirati i da je trenutno kod svojih roditelja.
Ne mogu komentirati kakva je bila njihova veza i zašto su prekinuli, ali jasno je da se muškarac sa zabavljenom vještinom neće ubiti zbog prekida. Ljudi zbog straha ili deluzije pogrešno govore da je mentalitet obilja nešto namjenjeno samo okorjelim igračima koji spavaju s dvadeset cura godišnje, ali zapravo je mentalitet obilja najkorisniji za veze. Lubitz očito nije bio potpuno neprivlačan Omega kao npr. Elliot Rodger - naposljetku bio je s tom curom 7 godina - no opet je sve to bilo uzalud. Kada je došlo do krize, pokazalo se da je sve što je imao bilo poput kule od karata: bez dobrih temelja, lomljivo i neotporno na potrese.
Štoviše, za Lubitza se sumnja da je kupio dva Audija od zastupnika na širem području Dusseldorfa, blizu apartmana gdje je živio sa svojom curom - i planirao joj dati jednoga. Jedan od automobila je isporučen prošlog vikenda, samo tri dana prije tragedije.
Habibalah Hassani, vlasnik pizzerije pored njihovog stana, rekao je da je često viđao par. "Bili su lijep, prijateljski mladi par. Ona je bila pristojna i privlačna žena. Svraćali bi dva puta tjedno. On je davao velike napojnice i bio vrlo ljubazan."
Da slučaj bude još tužniji, Lubitz je osim dovoljno para za kupovinu Audija i izgledao u redu (no homo), bio u izvrsnoj formi, i ništa mu nije nedostajalo što se tiče izgleda. Ostajanje bez cure nije bilo kraj svijeta, niti imalo blizu toga. Ali ono što mu je očajno nedostajalo bila je interna igra.
Da je Andreas Lubitz imao igru ovih 150 ljudi bi i dalje bilo živo.
Neidentificirana samohrana majka (nitko nije iznenađen) iz Melbournea (nitko nije iznenađen) je na jednoj online dating stranici razmjenjivala poruke sa zgodnim, mišićavim plavokosim strancem po imenu Jamie. Nakon razmjene obnaženih fotografija, dogovorila se s njime za seksualni susret u njenoj kući.
Po dogovoru, ona je ostavila ulazna vrata i vrata spavaće sobe otvorenima i gola ga čekala na krevetu ležeći potrbuške i zatvorenih očiju. To je bio zajedničkog dogovora po kojemu će ona u cijelom seksualnom činu biti submisivna, a on dominantan.
Jamie je ušao u sobu i počeo sa seksualnim činom dok je ona tako ležala na krevetu. Zatim su se premjestili u kupaonicu, gdje su nastavili sa seksom na isti način sve dok se njeno malo dijete nije probudilo i počelo je zvati. No, kada je žena krenula pobrinuti se za dijete, uslijedio je šok.
--->
Pogled joj je pao na Jamieovu ruku i shvatila je da to nije zgodni plavi stranac kakvim joj se on predstavljao, već crnomanjasti Indijac, za kojega će kasnije saznati da se zove Deepak Dhankar. Odlučila je nastaviti jer se bojala što bi se moglo dogoditi ako mu otkrije da zna što se događa. U svojoj kasnijoj izjavi u ulozi žrtve zločina žena je opisala da se kao rezultat svega toga osjećala povrijeđenom i patila od napada panike i anksioznosti.
Sutkinja Jane Patrick na sudu savezne države Victoria osudila je 29-godišnjeg financijskog analitičara Dhankara na 200 sati društveno-korisnog rada, poštedivši ga zatvorske kazne za stjecanje pristupa tijelu druge osobe putem prijevare samo zato što je priznao svoje nedjelo.
Nadodala je da je odabrao ekstremno sebičan, neozbiljan i neprikladan način za nošenje sa svojom seksualnom frustracijom koja je počela 2012. godine, nakon što se njegova supruga razboljela prilikom rođenja njihovog trećeg djeteta. Također je komentirala žrtvinu neopreznost, ali je naglasila da to ne umanjuje Dhankarov zločin.
Da ovo nije slučaj koji se pojavio u novinama diljem svijeta kao reakcija na javne sudske dokumente, mislio bih da me netko trolla. Ukupno gledano, ovaj slučaj je kao da je netko uzeo svaki mogući kliše o kojemu sam pisao u ovih nekoliko godina i sastavio ih u jednu zabavnu priču. Evo samo nekih elemenata:
- očaj i bijeda IRT-ova (Indian Race Trollova), koji će se (unatoč svom dobrom izgledu i imetku) radije upustiti u dugodišnje zavrzlame i prijevare nego pošteno učiti igru kako bi se domogli bijelih žena
Dragi čitatelji, jučer se dogodilo nešto spektakularno: bio sam na spoju sa Severinom. Počelo je tako da sam je odveo na večeru u VIP sekciju elitnog restorana, te sam je nakon bogatog niza jela i šampanjca (koja sam naravno ja platio) otpratio do izlaza iz restorana i pobrinuo se da se sigurno ukrca u taksi (koji sam isto ja platio). Ona mi na kraju naravno nije dala ni pusu, ali rekla mi je da sam krasan momak i da se nada da ćemo ostati prijatelji.
Ok, zezam vas. Nisam bio ni na kakvom spoju sa Severinom, to je bilo samo da vam privuče pozornost. Ali da se pohvalim kako sam financirao bilo kakav bogati provod sa ženom koja me na njegovom kraju brutalno ubacila u prijateljsku zonu, zaslužio bih vaš podsmijeh. Bio bih budala par excellence, niži Beta (TM) jadnik koji se ne samo ulaguje ženama u nadi da će mu one udijeliti barem mrvicu svoje nježnosti, potpuno po njihovim uvjetima i pod njihovom kontrolom, već se i hvali time. Takvih očajnihnižih Beta (TM) tipova kod nas ima vjerojatno nekoliko tisuća, a u zapadnom svijetu nekoliko milijuna.
Veselit će vas čuti, dragi čitatelji, da očaj i deluzionalno hvaljenje tim istim očajem kakvo sam hipotetski opisao gore, nisu samo domena neuspješnih muškaraca. Naime, u isto ponašanje upuštaju se i (nekvalitetne) žene. Pogledajte:
"Upravo sam jebala Edelmana, nije šala"
(Julian Edelman je poznati igrač tima američkog nogometa New England Patriots)
Attention whoring u varijanti hvaljenja o svom seksualnom "uspjehu" sa slavnim muškarcem je isključivo domena zgodnih ali ne istinski lijepih žena, tj. onih koje bismo na skali od 1-10 smjestili oko broja 7. Gdje vrlo lijepa žena nema što dokazivati i može pustiti svojoj ljepoti da govori u njeno ime, žena koja je samo zgodna ima dokazati puno toga. Žena koja je istinska ljepotica stalno uživa u pozornosti naj-Alfa muškaraca; žena koja je ljepotica samo s određenom šminkom snimljenom pod određenim kutom i osvjetljenjem tu pozornost dobiva nepredvidivo i na kapaljku. Ljepotici upad creme-de-la-creme muškarca nije ništa posebno; zgodnoj ženi je takav upad poput ušmrkanog heroina.
6.5?
A tamo gdje ljepotica nema potrebu naglašavati kako joj se udvaraju najelitniji muškarci, tu zgodna žena osjeća neodoljivu potrebu za attention whoringom, tj. za trubljenjem kako je "upravo jebala [slavnog Alfa tipa]". Naravno, to trubljenje djeluje jednako otužno kao i kada se tip hvali kako je ženi platio skupu večeru i nije dobio ni pusu: prvi osjećaj koji promatrač ima prema toj osobi je sažaljenje, a malo nakon toga i gađenje zbog predočene slabosti, nesposobnosti i kiselog grožđa.
Ignissovo pravilo #20: Droljaste žene i Beta muškarci su slični po tome što oboje besplatno dijele svoje glavne adute.
Naravno, da se cijeli slučaj svodi samo na ovo, ne bi bio vrijedan detaljne obrade na blogu. Pravi dragulji leže u intervjuu koji je poslije objave slike i posljedične zabrane pristupa u diskače diljem Bostona dala portalu TMZ:
"Moja uloga je biti 'ispušni ventil' za cijelu nogometnu momčad ali sam previše droljasta za obavljanje čak i te dužnosti."
Ali vjerujte mi, kada bi sve ostalo na tome, to i dalje ne bi bilo vrijedno izlaganja u postu. Slijedi najukusniji detalj:
Sliku "upravo sam jebala Edelmana, nije šala" Sabrina je objavila na online dating aplikaciji Tinder kao "Tinder moment", tj. kao jednu od svojih slika na online dating aplikaciji čija je glavna svrha opisati sebe potencijalnim partnerima koji pregledavaju tvoj profil.
Dakle, osim toga što je Sabrina drolja super-teške kategorije, ona se time hvali upravo na društvenoj mreži na kojoj trenutno traži partnera. Teško mi je zamisliti nešto besramnije od toga i što je više označava kao "ženu koju treba izbjegavati u svakom smislu osim seksualnog". Htio sam napisati par ekvivalentnih primjera koji bi jednako odbili svakog normalnog muškarca i/ili muškarca s opcijama, ali iskreno njene eskapade je teško nadmašiti. Ništa mi ne pada na pamet.
Ipak, kada razmotrim takvu destrukciju seksualnog tržišta i neke od njenih društvenih posljedica, nimalo me ne čudi me to što neki Omega muškarci s 0 igre s vremenom potpuno polude kada vide s koliko su lakoće i seksa okruženi, a nikako ne mogu do njega, slično Tantalu koji umire od gladi i žeđi stojeći u vodi koja se povuče čim je pokuša srknuti i okružen granama sa sočnim voćem koje vjetar ponese uvis čim posegne za njima. Jedina stvar koja za već nestabilni um može biti gora od same izolacije mora biti izolacija pomiješana sa stalnom napašću.
Postoji znatno licemjerje u činjenici da žena ima neograničeno i bezuvjetno pravo na abortus kojim može pobjeći od svih roditeljskih obveza, a muškarac na tu odluku nema nikakavog utjecaja, niti mu je dostupna slična slamka spasa za koju bi se mogao uhvatiti. No, to nije tema današnjeg posta. To je jednostavno premekano i nije dovoljno licemjerno da bi za sada bilo vrijedno analize. Ne, tema današnjeg posta je nešto puno gore:
Mudro je dijete, kažu, koje poznaje svog oca. Danas je mudrost skoro pa nepotrebna; DNA testovi mogu obaviti posao sa znanstvenom sigurnošću. Tijekom cjelokupne povjesti čovječanstva, muškarci su se suočavali s dubokim, zabrinjavajućim sumnjama o osnovnom pitanju jesu li očevi svoje djece ili nisu; žene, s druge strane, su uživale razumnu razinu pouzdanja u tu stvar.
Sada, kratko trljanje sline vaticom plus mala naknada, manja od Ł200 (2000 kn), mogu lako riješiti stvar. Odjednom je jedna stvar koja je ženama išla u korist odnesena, jedan aspekt u kojemu se se mogle nasmijati svojim muževima i ljubavnicima nestao. DNA testovi su anti-feministička primjena znanosti, promjena u ravnoteži moći između spolova s kojom smo se jedva pomirili. I to i dalje vrijedi unatoč činjenici da mnoge žene imaju ekonomski potencijal kojim se mogu same brinuti za svoju djecu.
Obratite pozornost na dvije važne činjenice:
A) Nigdje nije istaknuta ni najmanja trunka zabrinutosti za muškarce i njihove živote, kao da oni ne vrijede apsolutno ništa niti zaslužuju pošten tretman kao ljudska bića.
B) Otvoreno je priznato da je feminizam bilo koja stvar koja ide u korist ženama. Ako im nešto ne ide u korist, to nije feminizam. Stečena moć je jedina stvar koja određuje je li nešto feminizam ili nije.
Feminizam nema apsolutno nikakve veze s ravnopravnošću i jednakošću!!!
Feminizam obožava koristiti djecu kao oružje za napad kada treba izvući novac u svoju korist, a kao štit kada se treba zaštititi od hvatanja u laži i kriminalu.
Sljedeći film u serijalu Bridget Jones bi također mogao skrenuti dodatnu pozornost na ovu činjenicu o kojoj se slabo raspravlja. Za one koji nisu slijedili kolumne koje su odvele našu heroinu u sljedeću fazu ženske tuge - bivanje bez djece, naspram bivanja samom - osnova priče je da Bridget zatrudni, ali nije sigurna s kime, budući da je nedavno vidjela dobrog Colina Firtha i lošeg Hugh Granta, i to gotovo istodobno.
Tu [Bridgetinu] dilemu je bilo moguće riješiti na plodonosno nejasan način, kako bi Bridget imala izbor između očeva, ali je ona riješena na otužno moderan način, tako što su Bridgetine prijateljice jednog od kandidata oborile na zemlju i uzele od njega uzorak DNA. I tako je saznala očinstvo bebe, a najstarija igra u povijesti čovječanstva, "pogodi tko je tata", više nije bila igrana.
Da se to dogodilo na plodonosno nejasan način, možda bi bilo još plodnosnije kada bi se Bridget našla u zatvoru zbog silovanja, prijevare, zavjere s ciljem otuđivanja milijuna, te davanja lažnog iskaza? 20-ak godina u zatvoru bi svakako bilo vrlo plodonosno za takvu ženu, moguće čak i edukativno.
E sad, vidim da bi neki muškarci mogli s dobrodošlicom dočekati kraj staromodnom scenariju u kojemu su postali obveznici očinstva djece koju su rodile cure s kojima su se samo seksali. Glumac Jude Law se nedavno našao u ovoj situaciji, te je bez oklijevanja i nekavalirski tražio DNA test.
U suprotnosti s tim, stara situacija u kojoj bi žena predstavila mužu dijete i on bi se ili ponio pošteno i ponudio podršku, ili pobjegao, davala je ženama određeni manevarski prostor. Kurtizana iz Balzaacovih drama koja je, nakon što je zatrudnila, bez oklijevanja tražila i dobila podršku od dvojice svojih klijenata, svakako nije bila jedina. Nesigurnost omogućava majkama za svoju djecu odabrati oca koji bi bio najbolji za njih.
Zatrudnila si i biološki otac djeteta nije onaj krasni momak sa stabilnim primanjima koji bi bio predivan otac? PUŠI K**AC!!! Nemaš pravo izbrisati cijeli njegov život svojom laži! Ako baš moraš, reci mu istinu i ljubazno ga pitaj bi li unatoč tome htio djelovati kao otac. Ali ako kaže ne, moraš prihvatiti da je rekao ne.
Najvažnije je to što je očinstvo bilo nedefinirano i efektivno je ovisilo o majci koga će imenovati kao oca svog djeteta, ako će imenovati ikoga (taj vrlo razumni židovski običaj, gdje se židovstvo naslijeđuje po majci, bila je temeljena na činjenici da sa sigurnošću znamo jedino tko nam je majka). Mnogi muškarci su, naravno, završili odgajajući djecu koja nisu genetski bila njihova ali stvarno, zar je to važno? Možeš osjećati jednako naklonosti prema djetetu za koje pogrešno misliš da je tvoje kao i prema onome koje jest tvoje. Zanimljivi novi roman Piersa Paula Reada, "Ženomrzac", bavi se upravo ovom temom.
Utjecajna feministica Hillary Clinton na saslušanju pred Senatom SAD-a: "Zar je to [činjenice] uopće važno???"
Filozof A.C. Grayling je u Evening Standardu osjećajno pisao o ovoj temi ovog tjedna, naglasivši da po izvješću u časopisu Journal Of Epidemiology and Human Health 4% muškaraca ne znajući podiže djecu koja nisu genetski njihova: "Rezultati mogu biti razorni, te voditi do razvoda, obiteljskog nasilja, mentalnih problema za sve umiješane strane, uključujući i djecu." Pa, da. Znanstvena sigurnost je svakako stvorila jasnoću, i oslobodila neki broj muškaraca od njihovih moralnih obveza, ali Bog zna s kakvim posljedicama u obliku jada, optužbi i krivnje.
Postoji li ikakva razlika između Hamasovog terorista koji ispaljuje rakete iz vrtića i feministice Melanie McDonagh koja se skriva iza štita nedužne djece svaki put kada joj nešto ne ide na ruku?
Također uočite kako muškarci kojima su podvaljena tuđa djeca imaju "moralnu obvezu". Ako oni imaju moralnu obvezu, zašto onda nastaje galama kada ja sugeriram ženama da imaju moralnu obvezu ne ponašati se kao drolje ili ne razarati svoje obitelji?
Naša generacija puno polaže na znanje. I DNA testovi imaju očite koristi što se tiče identifikacije nesretnijih elemenata našeg naslijeđa, na primjer nasljednih bolesti. Ali time što očinstvo činimo ovisnim o testu, a ne o rekli-kazali majke, oduzeli smo ženama moćan instrument odabira. Nisam sigurna da je puno ljudi sretnije zbog toga.
"Ali Ignisse," reći ćete sada, "koga briga što neka tamo feministica priča gluposti? Kakav to utjecaj ima na tebe?" Pa naravno, zato što to nažalost nije samo jedna feministica koja laje ali ne grize; riječ je u duboko ukorijenjenom akademskom establishmentu koji ovakve nebulozne tvrdnje pretvara u "znanstvene studije" i time ih legitimizira, nakon čega razni odbori i organizacije citiraju i propagiraju te iste "studije" kako bi lobirale za svoje političke ciljeve, te ih naposljetku korumpirani političari koje nije briga za ljudski život i dostojanstvo prenose u zakonodavstvo, te ih konačno nad bespomoćnim narodom provode jednako bezobzirni policija i sudovi.
Mnoge države su pod utjecajem snažnog feminističkog/bijelo-viteškog lobija donijele zakone o zabrani genetskog testiranja očinstva. U Francuskoj i Njemačkoj je ono potpuno zabranjeno i kažnjivo je s 5-15 000 € i 1 godinom zatvora; u Velikoj Britaniji je ono znatno ograničeno; a u SAD-u je ono dopušteno ali su njegove pravne posljedice ravne nuli.
Što prije ova civilizacija izgori do temelja, to će nam svima biti bolje.
Svanuo je i taj ponedjeljak! Čestitam svim kandidatima na ostvarenim uspjesima i zahvaljujem svim biračima na izlasku na birališta po onako ružnom vremenu. Prepustit ću drugima analizu političkih posljedica izbora i umjesto toga se pozabaviti nečim važnijim:
Koji je izborni stožer u večeri objave rezultata imao najljepše djevojke?
Krenimo redom po ostvarenim udjelima glasova:
Napomena: Navedene slike su samo za svrhu ilustracije i komentara. Ako ste pratili jučerašnju objavu rezultata, ravnajte se po svom sjećanju
Žene u stožeru SDP-a Ive Josipovića su po mojoj ocjeni bile "slatke". Privlačne, ali ništa posebno. Neke od njih su pomalo zaobljene unatoč svojoj mladosti, no to je vjerujem tipično za naše panonske krajeve i ne držim to protiv njih.
Ono što me na ovoj slici pogotovo zabavlja je izraz lica djevojke iza Josipovića. Svi ljudi, ali žene pogotovo, obožavaju "biti dio nečega višega", pogotovo ako to vodi karizmatičan muškarac (ne zgodan, karizmatičan). Kod muškaraca je ta vrsta zanosa u pravilu vezana za osjećaj ponosa i uspjeha, dok je kod žena ta vrsta zanosa u pravilu vezana za seksualno uzbuđenje. Stoga bih ovakav izraz lica definitivno nazvao "orgazmičnim osmjehom".
Također slatko i slavonski puteno, ali moram priznati da kao ni kod protivnika joj nisam oduševljen. HDZ & C.O. su u prošlosti imali puno ljepših žena (hint: u doba kada im je predstavnik bio jednako karizmatični Sanader). Da vidimo čega još ima...
Ovdje nisam uopće vidio stožer kao stožer, no djevojka (pretpostavljam) Ivana Sinčića je zgodna, pokazuje iskrenu naklonost prema njemu, i zrači vedrinom. Od jednog mladog celebritya koji razumije prirodu moći ne bih očekivao ništa manje. Svejedno, ne mogu ne napomenuti da je njihova veza vrlo neobična, te zbog toga moram biti skeptičan.
Iako nisam uspio naći bolju sliku koja prikazuje više žena ili ljepše žene (kao najneuspješniji kandidat je Kujundžić dobio i najmanje medijske pozornosti u izbornoj večeri), moram reći da je u njegovom stožeru bilo nevjerojatnih ljepotica, koje bi inače bez problema kandidirale na raznim natjecanjima za Miss. Inače, osobno držim da Dalmacija, ali pogotovo Zagora (to vam je ono krševito područje oko Knina, Sinja i sl.) ima jedne od najljepših crta lica na svijetu, te je u kombinaciji s vrlo niskom stopom pretilosti to često dobitna kombinacija.
Za zlobnike, to što mislim da je Kujundžić okupio najljepše djevojke naravno ne znači da sam glasao za njega. Komentiram ljudsku seksualnost zato što mi je zanimljiva ta tema, ne zato što po tome donosim odluke u životu.
Koji je vama stožer imao najljepše djevojke? Glasujte... sad!
Bio jednom jedan pastir. Mislio je da smije lagati u šali, pa je jednom stao vikati: "Vuci! Vuci! Pomagajte, ljudi!" Kada su drugi pastiri dotrčali u pomoć, on im se smijao kako ih je prevario.
Jedanput zaista dođu vukovi, a on opet stade vikati: "Vuci! Vuci! Pomagajte, ljudi!" Ali sada mu pastiri nisu došli u pomoć jer su mislili da ih opet vara. Vuci mu napadnu ovce i mnoge pokolju.
"Želiš da odemo gore, gdje je tiše?" pitao ju je Drew i Jackieino srce je počelo brže kucati. Primila ga je za ruku dok ih je odvodio iz gužve u glavnoj sobi gdje se odigravao veliki party i uz stepenice.
...
Ona i Drew su se upoznali dok su radili kao spasioci na sveučilišnom bazenu, i 18-godišnja Jackie je bila oborena s nogu kada ju je Drew pozvao na večeru, a zatim na spoj na partyu 28.09.2012. koji je organiziralo njegovo utjecajno bratstvo Phi Kappa Psi.
...
Drew je uveo Jackie u spavaonicu i zatvorio vrata za njima. Soba je bila potpuno crna. Jackie se u mraku okrenula prema Drewu, izgovarajući njegovo ime. Tog istog trenutka je osjetila kretanje u sobi i kako se netko zabio u nju. Jackie je počela vrištati.
"Začepi" čula je muški glas dok se netko zabijao u nju, oborivši je na leđa. Oboje su pali kroz niski stakleni stolić koji se pri tome slomio na komadiće. Netko težak je bio na njoj i otvarao joj bedra, a druga osoba joj je klečala na kosi. Netko joj je držao ruke pribijene na pod dok su se oštre krhotine stakla zabijale u njena leđa kroz galamu muških glasova u sobi. Kada joj je jedna ruka pokrila lice, Jackie ju je ugrizla ali se ona pretvorila u pesnicu koja ju je udarila u lice. Muškarci oko nje su se počeli smijati. "Zgrabi mu jebenu nogu" čula je kako glas kaže, i tada je Jackie znala da će biti silovana.
Sjeća se svakog trenutka sljedeća tri sata agonije, tijekom kojih se 7 muškaraca izmjenjivalo silujući je, dok su još dva, Drew i još jedan, davali upute i podršku. Sjeća se kako su promatrači cugali pivo i kako su jedni druge zvali nadimcima poput Pazuh i Deka. Sjeća se njihove snage i smrada alkohola i marihuane. Ali najviše od svega, Jacloe se sjeća lupanja.
Dok se posljednji muškarac spuštao na nju, Jackie ga je s užasom prepoznala: to je bio kolega iz antropološke grupe za debatiranje. Izgledao je kao da će plakati ili povraćati dok je obavještavao društvo da mu se ne može dići. "Pičko!" vikali su drugi. "Što je, nije dovoljno zgodna za tebe?" Zatim su ga podjarivali: "Ne želiš biti brat? Svi smo mi morali ovo učiniti, pa moraš i ti!" Netko je njenom kolegi dodao pivsku bocu. Jackie je zurila u mladića, u tišini ga moleći da ne učini to. Kada je zario bocu u nju, Jackie se onesvijestila.
...
Kada se osvijestila oko 3 ujutro, istrčala je iz sobe i zgrade i nazvala prijatelje. Ako je itko na partyu primijetio bosonogu djevojku s razderanom haljinom i licem prepunim krvi, nisu ništa rekli.
... "Moramo je odvesti u bolnicu" njen prijatelj Randall je rekao. Ostalo dvoje nisu bili uvjereni. "Je li to baš dobra ideja?" sjeća se da je rekla Cindy. "Ona će biti cura koja je špijala i više nikada nećemo moći na zabave bratstva."
Cindy, samoprozvana kraljica neobaveznog seksa, rekla je da ne vidi zašto je Jackie toliko krivo. "Zašto se nisi zabavljala s grupom zgodnih Phi Psi tipova?"
...
Jackie je otišla doma ne prijavivši ništa. Kada je dva tjedna kasnije opet srela Drewa tijekom spasilačke smjene na bazenu, on se ponašao kao da se ništa nije dogodilo.
... (Ostatak članka se bavi kritikom sveučilišta Virginija, gdje su je kada je nakon dvije godine pokušala sve prijaviti razne službe vozale uokolo i nisu pokretale ikakve procedure protiv počinitelja.)
Usred masivnog vala zgražanja, sveučilište je istog trena odlučilo istražiti slučaj i suspendiralo bilo kakve aktivnosti bratstava na kampusu. Glasovi žedni krvi počinitelja podigli su se iz gotovo svih američkih medija, portala, blogova i organizacija, a zatim i svjetskih (val se prelio sve do nas, gdje su ga rado objavilineki portali žedni senzacije).
Ovaj brutalan slučaj silovanja bio je samo potvrda onoga što su svi odavno tvrdili: postoji duboko ukorijenjena kultura silovanja u našem patrijarhalnom društvu, a pogotovo na kampusima gdje je, kako je dobro poznato, silovana svaka četvrta studentica.
U čemu je onda problem?
Počnimo od toga da je cjelokupna priča izmišljena. Nije se dogodila, ni u sličnom obliku ni uopće. Ništa. Nula. Nada.
Evo kako sa sigurnošću možemo znati da je ova priča o "grupnom silovanju" besramna laž:
1) OPREČNE TVRDNJE:
A) Jackie je silovana na podu prepunom krhotina slomljenog staklenog stolića. Ne samo da bi to uzrokovalo duboke i ozbiljne ozljede njoj, već i samim silovateljima. Koji muškarac želi izložiti svoju alatku oštrim krhotinama stakla?
B) Iako je u sobi bio mrak, Jackie točno zna koliko je bilo silovatelja, tko su, i koji je od njih što radio.
C) Pretučena bosonoga djevojka prepuna krvi i poderane haljine je na neki način prošla kroz bučni party bez da ju je itko opazio ili reagirao.
Svakodnevna pojava na sveučilišnom partyu
D) Jackie se već dva tjedna nakon brutalnog napada vratila na rad na bazenu u bikiniju. Kako su ozljede od stakla zacijelile toliko brzo? Mora da je potajno Wolverine...
2) SUMNJIVI DETALJI(za razliku od Rolling Stonea, meni je stalo do integriteta pa ih neću nazvati činjenicama, već samo sumnjivostima)
- "Trans žene i opasnost: još priča s bojišnice"
- "Razumijevanje znanosti transspolnosti"
- "Šestogodišnjak koji želi promijeniti spol"
- "Rat jednog grada protiv gay tinejdžera"
- "Silovanje desetnice Blumer: unutar vojne kulture seksualnog zlostavljanja"
- "Tajni dokumenti o seksualnim zločinima Katoličke crkve"
Kolika je vjerojatnost da će osoba koja zarađuje za život širenjem histerije i zgražanja nekritički i u suprotnosti sa svakim principom novinarskog posla promovirati lažne optužbe?
B) Cijeli slučaj sa svojom masom klišeja djeluje malo previše savršeno da bi bio istinit:
- silovatelji koji siluju zbog moći, a ne seksa; opisivanje žrtve u srednjem rodu, ritualno silovanje kao način pristupanja bratstvu
- smiješni i blesavi nadimci silovatelja ("Pazuh", "Deka")
- klišeizirano krivljenje žrtve za to što joj se dogodilo ("Trebala si se samo zabaviti", "Više nećemo moći na partye")
- potpuno odsustvo sućuti i podrške iz okoline, unatoč vidljivim strašnim ozljedama
- "sućutni" silovatelj kojemu se ne može dići, ali ipak je siluje kako ne bi ispao slabić
- silovanje u trajanju od najmanje tri sata, dakle nevjerojatnih 25 minuta po muškarcu
- unatoč tome što ih je sve prepoznala, nitko se nije potrudio ušutkati je, već su se samo slijepo pouzdali da nikome neće prijaviti
C) "Novinarka" nije niti pokušala kontaktirati baš niti jednog drugog sudionika, od navodnih silovatelja pa do njenih prijatelja/ica.
A) Pristupanje bratstvu Phi Kappa Psi se odvija u proljeće, ne u jesen B) 28.09.2012. nije bilo partya u prostorijama bratstva C) Niti jedan član bratstva nije tijekom 2012. godine radio kao spasilac na sveučilišnom bazenu, kao ni bilo gdje vezano za vodene sportove
Pod teretom svih ovih argumenata koji su neugodno isplutali u tjednu nakon objave članka, priča o grupnom silovanju je doživjela totalni krah:
A Rolling Stone je objavio sljedeći dodatak svom članku:
Suočeni s novim informacijama, sada se čini da postoje nesuglasice u Jackieinoj pripovijesti, te smo došli do zaključka da je naša vjera u nju bila pogrešna. Samo smo htjeli biti osjetljivi prema nepravdi, sramoti i poniženju koje mnoge žene osjećaju nakon seksualnog napada, te žalimo zbog toga što nismo kontaktirali i optužene kako bismo čuli njihove iskaze. Shvaćamo ovo ozbiljno i ispričavamo se bilo kome na koga je imala utjecaj ova priča.
- Will Dana
Glavni urednik
Još jedna histerična priča o silovanju pobijena, zar ne?
Ne. Prava priča ovdje tek počinje. Evo nekih članaka koji su izašli kao reakcija na raspad Jackieine priče:
Mnogi ljudi (uključujući i upravu UVA) će biti u napasti vidjeti ovja slučaj kao podsjetnik da bi službenici, novinari i javnost trebali poslušati obje strane priče i prikupiti dokaze prije donošenja zaključka u slučajevima silovanja. To je ono na što mislimo kada kažemo da se netko "smatra nevinim osim ako se ne dokaže suprotno".
Ovo je pogrešno. Trebali bismo automatski vjerovati onome što tužitelj tvrdi.
Na kraju krajeva, šteta od pogrešne vjere u osobu koja je preživjela silovanje daleko nadmašuju štetu od nazivanja pogrešne osobe silovateljem, čak i ako bi optuženik mogao proživjeti grubo razdoblje tijekom kojega je suspendiran s posla, društvo ga se odreklo na Facebooku ili je organiziran bojkot protiv njega.
Da, dobro ste pročitali. Ova žena putem 246.-e najposjećenije stranice svijeta tvrdi da treba automatski vjerovati optužbama za silovanje, te da su nevine žrtve potpuno nebitne. Nakon objave članka je, vidjevši da je možda otišla trunku predaleko, promijenila naslov iz "automatski" u "pretežno", ali smisao je ostao isti:
Mogu li onda i ja strpati feministicu Zerlinu Maxwell u zatvor time što ću anonimno na nekom blogu napisati da me silovala?
Slične članke su objavili ostali veliki mediji kao što su Huffington Post i New York Times (napomena: NYT je 96. najčitanija stranica svijeta), te naravno feministički portali diljem svijeta. U svim slučajevima, tema je bila ista:
A) Inzistiranje da nije važno što je ovaj slučaj lažan jer ih postoji mnogo koji su stvarni (A koji su to i zašto ih nitko nikada ne navodi? Wooops, zaboravio sam da ne postoje, op.prev.)
B) Žaljenje što je ovaj slučaj lažan, jer bi kada bi bio stvaran bilo moguće uništiti par muških života i institucija.
C) Svi znaju da je 25% studentica preživjelo silovanje (Hint: NIJE - stvarna stopa (koja uključuje i značajan dio lažnih prijava i prijestupa koji su daleko blaži od silovanja) je 0.5%)
Sama uprava Sveučilišta Virginija priopćila je da će svejedno zabraniti djelovanje bratstava na kampusu na najmanje godinu dana zato što je "njihova kultura bolesna" i zato što "to što je par činjenica netočno ne znači da nisu potrebne korjenite promjene"
Predsjednica Sveučilišta Virginija Teresa Sullivan (ošišana baba u sredini) - tko je iznenađen?
Cijeloj sveučilišnoj zajednici:
Sigurna sam da ste do sada mnogi od vas već pročitali današnja izvješća iz Washington Posta i Rolling Stonea. Iako smo svi mi kojima je stalo do Sveučilišta Virginija uznemireni tom pričom, sada vam pišem s drukčijom porukom:
Tijekom posljednja dva tjedna, naša zajednica je više nego ikada fokusirana na jedan od najtežih i najkritičnijih problema u današnjem visokom školstvu: seksualno nasilje na kampusima. Današnje vijesti ne smiju promijeniti taj fokus. Ovdje na UVA, sigurnost naših studenata mora nastaviti biti naša glavni prioritet, i to svim studentima, a pogotovo onima koji su preživjeli seksualni napad.
Nastavit ćemo oštro kontrolirati naše običaje, politike i procedure, te se posvjetiti postajanju uzornom institucijom u našoj brizi za žrtve.
Sada je vrijeme da svi zajedno stupimo u vodstvo ovog kritičnog problema.
Iskreno vaša,
- Teresa A. Sullivan
Predsjednica
Da, opet ste dobro pročitali. Iako je temeljito pobijena ova apsurdna optužba, to je samo dokaz da treba nastaviti ugnjetavati muškarce i sve institucije koje bi im slučajno mogle pomoći. Teresa Sullivan je kao predsjednica jednako zadužena za dobrobit svih studenata, a 45% tih studenata je muškog spola!
Zar joj ništa ne znači to što će nevinim muškarcima biti uništeni životi i zauvijek okaljana imena zato što ona besramno potiče histeriju? Gdje je isprika žrtvama ovog lova na vještice? Hoće li opet dopustiti rad bratstvima i nadoknaditi im štetu? LOL, naravno da ne.
Mislite li i dalje da je škvadra rođena za zgražanje samo nekakav daleki fenomen koji nema utjecaja na vaš život?
Možda će vam biti teško povjerovati, ali to još i nije najodvratniji komentar na cijeli ovaj skandal. Evo što je rekla američka demokratska senatorica Caroline Heldman, bivša predsjednica institucije Occidental College, kao komentar na glasine da će bratstvo sada tužiti sveučilište zbog libele:
"Ove tužbe su nevjerojatan izraz arogancije, iste arogancije koja je te muškarce navela na silovanje."
Podsjeća li vas možda ova priča na način suđenja vješticama? Naime, u staro doba bi osobu zavezali i bacili u jezero. Ako bi se utopila to bi značilo da je nevina, ali ako bi isplutala to bi značilo da ima nadnaravne moći i da je treba spaliti kao vješticu.
Dakle ako šutiš ili priznaš, kriv si. Ali ako se braniš, isto si kriv! Što god učinio, ti si silovatelj kojeg treba uništiti. Kako ovakvi ljudi imaju obraza zgražati se nad Katoličkom crkvom?
Poput zombija, optužbe za silovanje su neuništive i ustaju koliko god ih se puta riješio.
Nakon što su isplivale sve ove činjenice, neki od medija iz škvadre rođene za zgražanje počeli su jednu za drugom gurati sljedeće varijante događaja:
- Jackie zapravo ne zna u kojoj su je zgradi silovali, ali prijateljica joj je nakon par godina dok su prolazili ispred zgrade bratstva spomenula da se to dogodilo tamo
- Drew je zapravo bio posjetitelj bazena, a ne zaposlenik
- Drew je zapravo bio član nekog drugog bratstva
- Drew uopće nije bio član bratstva
- Silovanje nije bilo grupno silovanje na polomljenom staklu, već samo prisilni oralni seks s grupom muškaraca
- Reporterka New York Timesa je pokušala dobiti komentar od bratstva, ali su je na vratima zaustavili i zaprijetili joj dvojica muškaraca koji su se predstavili samo kao 'Biker' i 'Kolačić'
- Jackie je ispričala sve Sabrini Erdely ali zamolila da ne objavi priču
- Jackie se našla s prijateljima u noći kada se navodno dogodilo silovanje, ali samo im je rekla da se dogodilo "nešto", nije bila krvava, niti su je oni odgovarali od ičega
Kako vam se sviđa činjenica da žena smije mijenjati svoj iskaz do besvijesti, dokle god muškarcima ne ponestane alibija? Na svu sreću, dok je Jackie raznim navedenim medijima prepričavala novu(e) verziju(e), malo se zanijela i izletilo joj je sljedeće:
- Pričala je ocu o tome da su je grupno silovali i da on nije učinio ništa. Priča koju je ispričala njemu se opet razlikuje od svih do sada navedenih verzija (detalje možete pročitati ovdje), plus čak ni tada stvar nije bila prijavljena policiji. Možda zato što je otac znao s kime ima posla?
- Iznijela je dovoljno detalja o sebi da u javnost procuri njen identitet.
Možete li pogoditi što je Jackie radila 2011., dok je punih godinu dana prije navodnog grupnog silovanja završavala srednju?
Ne znamo je li slika prikazuje samu Jackie. Možda je 2011. godine bila na SlutWalk-u u Washington DC-u i marširala s plakatom na kojemu tvrdi da ju je netko silovao i ostavio polumrtvu u stubištu garaže (ali unatoč tome ta osoba ne zna da je to bilo silovanje), ili samo nosila taj plakat za nekoga drugoga. Ali ono što je prilično sigurno je to da je Jackie opsesivno širila taj plakat za šaku likeova, kao i još barem 30 drugih propagandnih materijala o tobožnjoj "epidemiji silovanja".
Ne upućuje li to možda na zaključak da je Jackie poremećena mlada žena koju je feminističkapropaganda istrenirala za mržnju prema muškarcima?
Nekada smo ljude poput Jackie u najboljem slučaju ignorirali, a u najgorem zatvarali u umobolnice. Danas im svojevoljno pružamo platforme za komunikaciju sa stotinama milijuna ljudi i uništavamo život bilo kojeg pojedinca u kojeg upere prste. Izvrstan posao, nema što.
Svaka sličnost s "obilježenim" ljudima koje je posjetio Duh Sveti i koji mogu vidjeti prisutnost Sotone u drugima je, naravno, slučajna.
Ali to još nije sve!
Evo što je u časopisu Politico nakon što je sve navedeno temeljito pobijeno napisala Julia Horowitz, visoko pozicionirana djelatnica Sveučilišta Virginija i urednica njihovog službenog lista:
Postaje sve jasnije da priča koja je izazvala eksploziju rasprave o seksualnim napadima na kampusu ima i neke velike, velike rupe.
Ipak, s mog stajališta u Charlottsevilleu, Virginija, dopustiti da provjera činjenica određuje raspravu bi bila ogromna pogreška. "Ovi događaji se bez sumnje odvijaju ovdje," potvrdila mi je Maddie Rita, studentica prve godine.
Ipak, s mog stajališta u Charlottsevilleu, Virginija, dopustiti da provjera činjenica određuje raspravu bi bila ogromna pogreška."Ovi događaji se bez sumnje odvijaju ovdje," potvrdila mi je Maddie Rita, studentica prve godine.
Dopustiti da provjera činjenica određuje raspravu bi bila ogromna pogreška.
Pitanje: Što je zajedničko feministima, kršćanskim fundamentalistima i talibanima?
Odgovor: Svi smatraju ovu majicu odvratnom.
12. studenoga 2014., tim Europske agencije za istraživanje svemira (EASA) postigao je nemoguće: spustio sondu Philae na površinu kometa 67P/Churyumov–Gerasimenko, 360 milijuna kilometara daleko od Zemlje. Za takav poduhvat bila su potrebne nepojmljive kalkulacije kretanja nebeskih tijela 10 godina unaprijed, kao i nevjerojatna razina tehnologije, organizacije i smirenosti.
Izvor slike: ESA/ETG medialab
Iako je sonda zbog nesretne slučajnosti zaglavila u sjeni klisure na kometu gdje bi mogla ostati bez pristupa suncu kojim će napuniti svoje baterije, ovo je svejedno izuzetan pothvat koji označava novu eru u povijesti čovječanstva i istraživanju svemira.
Naime, Matt Taylor, jedan od vodećih znanstvenika u projektu koji je kreirao putanju leta, na dan slijetanja je obukao šarenu majicu sa slikama žena u bikiniju.
... ono što je važno je to što nitko u ESA-i nije smatrao potrebnim spriječiti ga u predstavljanju svemirske zajednice odjećom koja degradira 50% svjetske populacije. Nitko ga nije zamolio da je skine, najvjerojatnije zato što im se nije činilo da je to vrijedno razmišljanja ili brige.
Ovo je vrsta svakodnevne mizoginije koja sprječava ulazak žena u određena znanstvena polja. Vide tipa poput njega na TV-u i ne osjećaju se dobrodošlo. Vide poster s golišavim ženama u koleginom uredu i znaju da ih se ne cijeni. Čuju komentare o "kujama" dok su u izlasku s kolegama na faksu, i odluče promijeniti studij. A to su samo žene koje uopće dospiju toliko daleko.
Vjerujem da imbecilizam citiranih paragrafa nije potrebno objašnjavati. Ali, koga briga što je neka neugledna mrziteljica muškaraca ispalila par gluposti na nekom portalu?
Zato što se naravno ne radi o jednom malom portalu, već o cjelokupnoj škvadri rođenoj za zgražanje, s tisućama emisija, portala, blogova i novina u svojoj službi. To je osiguralo širenje ovog "skandala" velikom brzinom, te se priča o magičnoj riječi "seksizam" istog trena zalijepila za pojmove "komet", "EASA", "ESA" i "slijetanje". Čak je i njegova vlastita sestra ( ) skočila na vlak zgražanja kako bi omogućila još jednim novinama da ga prozovu "beskorisnim (u stvarnom životu)".
S lijeva na desno: (1) osuđenik na doživotni gulag; (2) stražar koji tješi osuđenika da gulag nije toliko strašna stvar; (3) službenik suda koji zna da mu je bolje držati jezik za zubima ako ne želi i on završiti u gulagu; (4) boljševički funkcioner koji se naslađuje nad sudbinom protivnika režima.
Upravo sam gleadao kako je jedan od ključnih ljudi u ovom povijesnom postignuću, koji je uz to objavio preko 70 visoko poštovanih i citiranih radova o plazmi, magnetosferi i heliosferi, bio prisiljen u suzama se ispričati kao rezultat lova na vještice koji su pokrenuli jedan parazitski bijeli vitez(su-osnivač Polygona, jedne od stranica upletenih u GamerGate skandal) i jedna najobičnija gadura, koja u svom životu nije postigla ništa više od ogovaranja celebritya, "sarkastičnog" prigovaranja po feminističkim portalima i "sanjanja o pisanju stripa".
Upravo sam gledao kako je zavidni američki portal uništio karijeru britanskog znanstvenika koji radi za europsku agenciju.
Ako ovo nije bullying globalnih razmjera, onda ne znam što je.
Sad će neki reći, "Pa što? To što su ga malo osramotili ne znači ništa. Oporavit će se on." Nažalost, stvari ne funkcioniraju baš tako. Oni koji su upoznati sa akademskom sredinom dobro znaju da će se dogoditi sljedeće:
1. Zavidni kolege i kolegice će jedva čekati opet izvući ovaj "skandal" na svjetlo dana kada god im to bude u interesu.
2. Ako u budućnosti Matt Taylor i znanstvenik ženskog spola budu u konkurenciji za isti položaj, taj položaj će skoro sigurno otići ženi (čak i ako je manje kvalificirana). Zašto? Zato što bi znanstvenica mogla podići galamu oko toga da je njena uprava odabrala "poznatog ženomrzca" umjesto nje i zaprijetiti im tužbama i prijavama za "diskriminaciju po spolu na radnom mjestu".
3. Ako Matt Taylor ikada bude imao ulogu mentora za studenticu koja tu stažira ili piše rad, i ona ne bude ispunjavala uvjete, ako joj on napiše lošu recenziju ona može reći da je to zbog Mattovih "negativnih stavova o ženama u znanosti". Također, ne daj bože da ga netko (anonimno ili ne) optuži za seksualno zlostavljanje... kome će vjerovati, potvrđenom ženomrzcu ili mladoj samopouzdanoj znanstvenici? Ovaj čovjek je temeljito nasapunjan.
4. Šanse da postane stalni predavač ili profesor na nekom značajnom sveučilištu su smanjene skoro na nulu, jer niti jedno sveučilište neće htjeti zaposliti nekoga toliko izloženom skandalima i s tolikim potencijalom za izazivanjem demonstracija od strane škvadre rođene za zgražanje. Također, ako ikada bude u ulozi šefa koji sklapa svoj znanstveni tim, morat će u njega uzimati nekvalificirane žene samo kako bi se osigurao da nitko ne može reći da je šovinist. Ovo će mu zauvijek visiti nad glavom poput dvosjeklog mača.
Koliko god ovaj slučaj bio bijedan i vrijedan prezira, dugoročno nam je potrebno još ovakvih stvari, jer nema te stvari na svijetu koja bi mogla bolje od ovog slučaja ilustrirati da je feminizamzla, anti-znanstvena, parazitska i totalitaristička ideologija.
Unatoč tome, ovaj slučaj ne znači da su ljudi poput Matta na milosti i nemilosti škvadre rođene za zgražanje. Više o metodama samoobrane uskoro.
Jedna odvažna i nezavisna žena je nedavno otišla u šetnju New Yorkom u trajanju od 10 sati i pri tome zabilježila šokantno "ulično napastovanje". Po bombastičnom izrazu, čovjek bi mislio da se radi o tko zna kakvom užasu - možda talibanima koji po ulicama Big Apple-a trpaju žene u kombije, zamataju ih u kloroform i prodaju u bijelo roblje? Valja nam pogledati video:
Dragi čitatelji, ne znam za vas ali ja ovdje ne vidim nikakvo "napastovanje". Nitko nikoga nije dirnuo, niti je itko ikome zaprijetio. Najčešće fraze koje su joj bile upućene su "dobro jutro", "dobra večer" i "lijepa si". Neki su zapravo prodavali nešto, a ne zapravo pričali s njom.
Tip koji je šetao pored nje 5 minuta je svakako creepy, ali budući da mu apsolutno ničim nije dala do znanja da je to smeta i da bi trebao prestati, čak ni za to ne možemo reći da se radi o "napastovanju". Video ni na koji način ne implicira da je on ne bi pustio na miru kada bi mu ona rekla da nije zainteresirana i da je prestane slijediti. Kada bi on ustrajao unatoč tome, e to bi onda bilo napastovanje. Ali to se nije dogodilo.
Dakle, u 10 sati hodanja po New Yorku ova žena je doživjela ukupno 2 minute ikakve interakcije, od čega je tek jedan jedini slučaj creepy, a ne samo nevini komentar. Jedan 1 sat ima 60 minuta, 2 / 600 = 0,00333. Dakle, provela je zapanjujućih 0,33% svog vremena na ulicama velegrada u creepy (ali ne napasnoj) interakciji s nepoznatim muškarcem.
Gotovo svi muškarci u ovom videu su siromašni crnci.
Da, dobro ste pročitali. Kako bi ova feministica mogla provesti navedenih 0,33% vremena u agoniji "napostovanja", morala se šetati isključivo lošim kvartovima, u kojima afrički amerikanci provode svoje živote zaglavljeni u besperspektivnosti siromaštva. Da se prošetala po Central Parku, garantirano ne bi imala što snimiti.
Svojim zgražanjem i dizanjem panike nad činjenicom da je siromašnim afričkim amerikancima sasvim normalna stvar obratiti se ženi na ulici, i da siromašne afričke amerikanke često pozitivno reagiraju na takav pristup koliko god direktan on bio, ova žena upušta se rasizam. Kada je grupa bijelaca 1955. godine u Mississipiju otela, mučila i ubila 14-godišnjeg crnca Emmetta Tilla, to je također bilo zato što ga je žena optužila da je zviždao za njom. Mnoga linčovanja koja je proveo zloglasni Ku-Klux Klan također su bila temeljena na glasinama da je netko silovao, pipao ili napastovao bijelu ženu, slično histeriji koju imamo danas.
Ovaj video je čisti rasizam, vrlo prozirno zamotan u okvir zaštite žena.
Na svu sreću, ja nisam jedini kojemu se zgadilo njihovo licemjerje. Autori videa su bili prisiljeni onemogućiti ocjenjivanje videa na YouTubeu nakon što je popio nezamislivih 70% negativnih ocjena
No unatoč tome, kladim se da ćemo ovaj video nastaviti viđati po raznim novinama i portalima u službi škvadre rođene za zgražanje, gdje će opet i opet biti predstavljan kao konačan dokaz da moderne zapadne žene žive užasne živote pune zlostavljanja i hitno im je potrebno još "zaštite".
Buzzfeed, jedan od najvećih bastiona feminizma na internetu, danas nam donosi ovu uzbudljivu vožnju kroz kanjone racionalizacije:
Optužila je TV voditelja za silovanje i našla se pod paljbom tabloida
Kao i većina lijevo orjentiranih portala i novina, Buzzfeed voli otvoriti bombastičnim naslovom koji upućuje na samo jedan zaključak: bespomoćna ali hrabra žena, koju je bezobzirno silovao utjecajni cis-het muškarac, pokušala je doći do pravde ali naša odvratna, patrijarhalna kultura silovanja ju je umjesto toga napala. Užasno!
No, kao i većina lijevo orjentiranih portala i novina, Buzzfeed također voli sakriti inkriminirajuće detalje duboko u drugoj polovici teksta, znajući da će većina ljudi samo pročitati prvi dio i odmah krenuti s pravedničkim bijesom. To je jeftina taktika škvadre rođene za zgražanje koja na taj način ubire masne pare, redajući jedan senzacionalistički naslov za drugim i uživajući u rastu prihoda od oglašavanja.
Ono što škvadru rođenu za zgražanje čini toliko odvratnom nije samo jeftini senzacionalizam, već činjenica da ispod kvazi-feminističkog fanatizma nikome od njih nije zapravo stalo do žena, muškaraca ili ljudske patnje i života općenito. Buzzfeed i društvo bi bez problema zastupali bilo koji stav, koliko god on bio licemjeran ili nepravedan, dokle god bi to bilo profitabilno za njih. No o tom potom - pogledajmo nad čime žele da se danas zgrozimo:
Tog listopada 2011. godine, Maria Di Toro je bila 29-godišnja odvjetnička savjetnica, te je još povremeno radila kao manekenka.
Jadna ti je ta zemlja u kojoj je samo činjenica da žena nije morbidno debela dovoljna za bavljenje manekenstvom.
Maria je odrasla u obitelji snažnih žena i ljubitelja životinja.
Imala je dečka, 48-godišnjeg Francisa Larosa, Južno-afričkog trkača, pomorca i studenta matematike na njujorškom sveučilištu. U tom trenutku su Di Toro i Laros bili skupa 3 godine. Di Toro je govorila da ju je Laros učinio "boljom, strpljivijom ženom" ( ). Njihova veza, Francis je rekao, bila je "samo tako blesava" (eng izv: "goofy as hell").
Goofy, goofy, goofy... gdje sam prije čuo tu riječ? Ah da, kod ovog zbunjenog Beta tipa koji živi u iluziji da je ženama gađanje fluffy jastucima draže od vrućeg seksa. S jedne strane ga ne mogu kriviti što je toliko naivan jer samo sluša ono što su mu drugi "dobronamjerno" rekli no, kako ćete kasnije vidjeti, potpuno zaslužuje sav svoj jad.
p.s. na prvi pogled je to što je 48-godišnji muškarac u vezi sa skoro 20 godina mlađom ženom prilično Alfa, ali ispada da se radi o Beti u Alfa koži. Naposljetku, od žene koja te tretira na ovaj način sasvim sigurno ne dobivaš seks.
Di Toro i Greg Kelly, poznati Foxov TV voditelj koji je nekada izvještavao iz Iraka, upoznali su se na Trećoj aveniji u New Yorku, blizu njenog stana na Manhattanu. Di Troo je šetala svog psa kada je na ulici zaustavila Grega kako bi rekla da ga je prepoznala i da bolje izgleda uživo nego na televiziji. Greg je počeo šetati i pričati s njom i na kraju su razmijenili brojeve.
Marijina sestra Angela je kasnije toga dana svratila u njen stan. Kada joj je Maria ispričala o svom susretu s Kellyem, Angela je odmah postala na Facebooku da je Greg Kelly pozvao njenu sestru van.
Attention whoring, tipična aktivnost "snažnih žena". Da ne spominjemo to što je nimalo ne smeta što je njena sestra već u vezi.
Greg joj je navečer poslao poruku i počeli su se dopisivati, isprva, sasvim obično i pristojno, a zatim intimnije i s više flertovanja.
Dobro je napravio. Kao što navodim u knjizi,"čekaj X dana prije javljanja" je glup savjet. Javi se kada god hoćeš, samo ne budi očajan.
Sljedećeg tjedna, Greg je nazvao Mariu dok je bila na poslu i među ostalim je pitao koja je njena najdraža poza u seksu. Ona mu je rekla i pitala ga za njegovu. Od tada su njihovi razgovori postali opušteniji, s više povjerenja, i eksplicitniji, opisala je Maria.
Prevoditelj hrčka: "Slavni muškarac može slobodno raditi stvari zbog kojih bi druge prozvala seksualnim zlostavljačima i ohladila se. Također, bila sam vlažna cijeli dan."
Sutradan, na 08. listopada, Maria je rekla Gregu da ide u svoj ured u Wall Streetu oko podne kako bi dovršila nešto. On je predložio da se nađu kad ona završi i ona je prihvatila. Usput su nastavili s dopisivanjem. Prije nego je napustila ured, Maria je nazvala Francisa kako bi otkazala planove s njim ( ), rekavši mu da ide na piće s prijateljicom.
Našla se s Gregom ispred ureda i uputili su se do obale. Negdje u tom trenutku su oboje priznali da su u vezama. Maria kaže da je rekla Gregu da se ništa ne može dogoditi između njih.
Dok su šetali i pričali, odlučili su sjesti na piće u obižnju pivnicu. Greg je platio prvu rundu, a Maria drugu. Njihov razgovor je pomalo postao vrlo izravan i seksualan, prepun fetiša i prepričavanja seksualnih iskustava, kaže Maria. Ona je platila treću rundu ali, nakon samo par gutljaja, iznenada se osjetila prilično omamljenom. Napustili su bar.
Maria se nakon toga ne sjeća puno, ali sjeća da je pitala Grega da joj kupi kolačić iz slastičarne dok su šetali do njenog ureda. Sjeća se "serije vizija" na ulici, ispred ureda i u predvorju. Sjeća se da ju je on gurnuo uz zid i ljubio, rekla je. Također se sjeća bivanja u uredu i gledanja uvis u njegova gola ramena i zamućeno lice. rekla je. Sjeća se da joj je Greg govorio da ustane ali da nije mogla, te da je i dalje bilo sunce. Sjeća se da je on sjedio na stolici s mobitelom u ruci i pitao je uzima li kontracepciju, rekla je (i odgovorila ne; Francis je bio na vazektomiji). Sjeća se da se probudila sama, kotrljala po podu i povraćala dok je vani bio mrak. Njen grudnjak je bio otkopčan ali i dalje na njoj. Ne sjeća se kako se vratila doma ali sjeća se kako se Francis svratio kod nje kasno navečer, zabrinut i sumnjičav jer mu se nije javljala satima; Maria mu je rekla da ne želi pričati o tome, rekla je.
I to je kako se odvilo silovanje po riječima Marie Di Toro. Do sada priča donekle može izazvati simpatiju; ako uzmemo njenu riječ kao istinitu, gad ju je napio i seksualno iskoristio iako ona nije htjela jer je u vezi. No ono što slijedi pokazat će vam da u toj priči ima više rupa nego u ementaleru:
Francis je "zbrojio dva i dva" nakon što je vidio kožu crvenu od tepiha na Marijinim koljenima (dok je klečala i primala ga u usta ili odostraga, op.prev. ), rekla je. Pričali su satima i Maria mu nije rekla cijelu istinu, pa ni to da joj se Greg na početku sviđao. Ali malo po malo, priznala je sve čega se sjećala. Francis joj je rekao da joj oprašta. Također joj je rekao da nije pristala na seks i da je bila silovana - što ona nije odmah prihvatila.
Zlikovci, čuvajte se! Beta tip je odlučio uzeti povećalo i igrati se Sherlocka Holmesa!
I umjesto da se povede za onim što zna - da ga je njegova cura po svojim vlastitim riječima uistinu planirala prevariti - odlučio je pretvarati se da to sve ne postoji. Ona njega nikada ne bi prevarila, ali on ju je prisilio! Ona ga obožava, i samo su je droga za silovanje i tjelesna sila mogle prisiliti da primi tuđu kobasicu! Ona je i dalje ludo zaljubljena u njega, njenog viteza koji na bijelom konju juri pomoći joj!
Nekoliko dana kasnije, rekla je svojoj najboljoj prijateljici i sestri blizanki Angeli o svojoj noći s Gregom.
"Prve riječi koje su izašle iz mojih usta bile su 'Znači silovao te?'" Angela je kasnije rekla. Ali Maria i dalje nije vjerovala u to.
Kao prvo, bilo je popodne, ne noć. Kao drugo, ideja da je netko silovan ali nema pojma o tome dok ga drugi u to ne uvjere je možda najapsurdnija vrsta optužbe koju sam ikada vidio. Hajde još kada bi se radilo o videu na kojemu žrtva vidi samu sebe kako se otimala, ali ovo je daleko od toga.
Inače, zašto ljudi uvijek navode "i najbolji prijatelj/ica" kao da je to posebno važno? I zašto je to gotovo uvijek u feminističkim kontekstima, tipa "ostavila sam svog Beta muža, ali on je i dalje moj najbolji prijatelj"? Pa jednostavno: jedini ljudi koji imaju potrebu hvaliti se svojim super-uber-cool-urbanim "prijateljstvima" su oni koji zbog svoje narcisoidnosti nisu sposobni za uspostavljanje iskrene povezanosti s drugim ljudima, te ih gledaju samo kao privremeno korisne objekte.
U ponedjeljak, Greg je nazvao Mariu, rekla je, i pričali su o tome kako su se napili prije dva dana. Pitao ju je je li joj bilo ugodno, Maria je rekla, a ona je odgovorila da se sjeća. On joj je spomenuo neke eksplicitne detalje, uključujući kako je svršio na njene grudi nakon što je htio u njena usta ali "ona mu nije dozvolila". Također ju je pitao želi li se "opet je**ti", na što je ona rekla "Da, svakako."
Dva dana kasnije, ona je njega nazvala kako bi ga obavijestila da njen dečko Francis zna sve i da je "njen svijet okrenut naopačke." Pitala ga je je li svršio u nju, na što je on rekao da nije. Pitala ga je je li stavio nešto u njeno piće, na što je on rekao da se osjeća neugodno od takvih pitanja i da mu se ne sviđa kamo ide ovaj razgovor
Žrtve silovanja tipično žele još seksa sa svojim silovateljima, zar ne? Hajde da je ona prešutila taj detalj, ali ona se otvoreno hvali time! Pa tko je tu lud?
Sljedećeg četvrtka, 13. listopada, Francis je vani trčao kada je naletio na Gregovog oca Raya Kellya kako drži govor pred policijskom spomen-pločom pored rijeke. "Ako ne učinim ovo sada," Francis kaže da je pomislio, "Nikada si neću oprostiti".
Francis je prišao Rayu i sugerirao pročelniku policije da pita svog sina o događajima koji so doveli do silovanja Francisove cure. Ray je pitao kako se zove ta cura, na što je Francis ponovio neka pita svog sina. Kako Francis navodi, Ray mu je rekao da mu napiše pismo.
Dva dana kasnije, Francis je poslao SMS Gregu. "Samo sam ga htio uplašiti - reći mu da je gotovo, sada kada zna njegova obitelj." "Rekao sam 'Rekao sam tvom ocu da bi te trebao pitati o tome što se dogodilo na dan kada si silovao Mariu. Možda da si upola muškarac kao što je bio tvoj otac, zaštitio bi je, a ne iskoristio.'"
Dva dana kasnije, Francis nadalje kaže, opet je poslao poruku Gregu kako bi mu rekao da mu se više neće javljati. Greg nije odgovorio ni na jednu ni na drugu poruku.
Nakon toga je Maria još dva puta poslala SMS Gregu, pokušavajući doći do odgovora što se dogodilo te noći. Rekla mu je da ne odobrava Francisove SMS-ove. Rekla je Kellyu da misli da je on dobar tip i da se samo želi naći i porazgovarati, ali on nije odgovorio.
Ovdje se jasno očekuje od čitatelja da se zgrozi nad time kako ju je bitanga Greg ignorirao. No kako biste očekivali da bilo koji čovjek - bio on nevin ili ne - reagira kada mu od nekoga počnu stizati prijetnje? Ja svakako ne bih udovoljavao zahtjevima takvih psihopata.
Inače, uočite kako se Beta ponaša potpuno isto kao i žena koju je odbacio Alfa - prvo prijeti, zatim moli, te se na kraju povlači u faux zgražanju i obećanju da se neće više javiti (iako dobro zna da hoće).
Navečer 31. listopada, Maria kaže, saznala je da je trudna. Opet je nazivala Grega i slala mu SMS-ove, govoreći mu da je Laros obavio vazektomiju tako da to svakako mora biti Gregovo dijete (da da, žena koja je toliko voljna varati svog Beta plišanog medvjedića sigurno ima redovne spolne odnose s njim, op.prev.), te da ne zna kamo se okrenuti. Zatim mu je napisala da ide u kliniku potvrditi trudnoću i da već ima ugovoren termin za abortus, te da će mu se javljati. To je i činila sve do abortusa 12. studenoga, koji je potvrdio njen liječnik. Greg nije odgovarao.
Žena ubije svoje dijete koje je nastalo zbog njene lakomislenosti: hrabra i nezavisna. Muškarac ne odgovara na poruke od luđaka koji mu prijete: kukavica koji ne želi preuzeti odgovornost.
Ne brinite, postaje još bolje:
Negdje u ovo doba, Maria je posjetila misiju Sestara Života (postoji li gori i licemjerniji trenutak za posjet takvoj misiji nego odmah nakon abortusa?), jer je obožavala časne i provela je godine u Katoličkoj školi. Časne su joj tamo rekle da je silovana.
Kako bi se lakše nosila sa svima, neko vrijeme je prisustvovala sastancima u crkvi u sjeverozapadnom New Yorku, organizirajući produkciju Vagininih Monologa, te u radu grupe za širenje svijesti o zlostavljanju žena koju je utemeljila poznata feministica Eve Ensler.
"Vaginini monolozi" u crkvi? Feminizam je duboko i nepovratno inficirao Katoličku crkvu (a da ne govorimo o protestantskoj i ostalim zapadnim crkvama, za koje više nema nikakvog spasa), kao što sam već i prije demonstrirao.
Inače, abortus je baš u skladu s "obožavanjem časnih sestara" i "godinama u Katoličkoj školi".
Dva mjeseca kasnije, u utorak 24. siječnja, Maria i njena sestra ušetale su u 13. policijsku postaju NYPD-a gdje je ispričala cijelu priču, te je nakon toga ponovila barem 5 puta javnom tužitelju i njegovim pomoćnicima.
Mnogo je toga kasnije bilo napisano o tome zašto je Maria odlučila podnijeti prijavu. "Ali postoji li 'pravi trenutak' kada bi žena trebala prijaviti sve?" Maria je pitala? Sve što je znala o seksualnim zločinima i pravima žrtava je dolazilo iz novina ili serije Law & Order.
Sve što jedna visoko školovana pomoćnica odvjetnika zna o seksualnim zločinima dolazi iz televizijske serije. Oooooooooo-----ok.
Istina, kaže Maria, je bila kompliciranija. "Shvaćanje što mi je [Greg] učinio nije došla preko noći. Nisam shvatila da sam silovana.... nisam shvatila da ovo nije kako bi muškarci trebali tretirati žene." Iako je Francis bio glavni faktor koji je Mariji pomogao doći do tog zaključka, kaže da je njen razlog za to što je prijavila Grega bio kompliciraniji.
Nisam shvatio da sam opljačkan sve dok nisam shvatio da ne bih trebao nekom debilu na ulici pokloniti svoj novčanik.
Kada se Maria predstavila organima vlasti kao žrtva silovanja i tijekom te noći ponavljala priču, "osjećala se super, baš svakog puta".
Najčešći detalj koji žrtve silovanja navode je to što je vrlo bolno pred drugima ponavljati što im se dogodilo i opet proživljavati zločin. To je tužan ali nezaobilazan dio pravnog procesa. Ali iz nekog razloga ova žrtva silovanja.... uživa u tome?
Na 7. veljače, Martha Bashford, voditeljica odjela za seksualne zločine javnog tužiteljstva, izjavila je da neće biti poduzimane daljnje pravne akcije protiv Grega Kellya. U službenom pismu upućenom njegovom odvjetniku napisala je da "nakon pregleda cjelokupnih dokaza, utvrdili smo da činjenice utemeljene tijekom naše istrage ne odgovaraju definiciji seksualnog napada po kaznenom zakonu države New York. Stoga, nije prikladan ikakav kazneni progon.”
Naravno, Maria je uvrijeđena time:
Maria kaže da i dalje ima problema s nošenjem s činjenicom da su pismo gđe. Bashford svi mediji upotrijebili protiv nje. "Zbog tog pisma, novine su mogle reći 'evo tjelesnog dokaza da je lagala'", Maria kaže. "Zbog tog pisma, novine su dobile dozvolu za govorenje meni i ostatku svijeta da mi se nije dogodilo to što mi se dogodilo. Zbog tog glupog pisma, kažu mi da nisam silovana."
A) Ti i tvoj bijeli vitez ste oni koji su cijelu stvar iznijeli u javnost i izvan okruga tužiteljstva, nadajući se da će optuženik početi moliti za milost samo zato što je poznata javna osoba koja može puno izgubiti u ovom lovu na vještice B) Čak i da to niste učinili vi, feminizam je taj koji je uveo praksu javnog posramljivanja i linčovanja muškaraca čim su samo optuženi za silovanje.
Htjeli ste jednakost; jedite jednakost.
C) Ured javnog tužiteljstva je obama stranama dužan uputiti pisano objašnjenje zašto je pokrenut ili nije pokrenut kazneni progon.
Ali jedna pomoćnica odvjetnika nikako to ne bi znala sve to, zar ne?
Linda Fairstein, koja je 26 godina vodila odjel javnog tužiteljstva za seksualne zločine sve dok 2002. godine nije otišla u mirovinu, komentirala je slučaj:
gđa. Fairstein je rekla da "ne vjeruje da je postojao bilo kakav znak nesposobnosti za izražavanje svog odbijanja". Istraga je završila, gđa. Fairstein napominje, onog trenutka kada su prikupljeni dokazi da je Maria donosila svjesne odluke upravo tijekom onog perioda za koji tvrdi da je provela bez svijesti.
"Jedini način za rekonstrukciju slučaja kada se svjedok ne može sjetiti ničega, je pronaći i analizirati ove dokaze," kaže gđa. Fairstein. Po zakonima države New York, tužitelji bi morali dokazati da je Marijina razina onesposobljenosti alkoholom dovela do nesposobnosti za davanje pristanka na seks. Sjeća se da je u ovom slučaju kritičan dokaz ispao "potpisani račun iz pivnice".
"Razina onesposobljenosti mora biti puno ekstremnija od one na kojoj osoba može platiti račun i potpisati se na potvrdi plaćanja kreditnom karticom," kaže gđa. Fairstein. Novine "The Post" su također objavile da su istražitelji došli u posjed videa koji je snimila sigurnosna kamera u zgradi u kojoj se nalazi Marijin ured, na kojemu je "vidljivo kako ona hoda na svoje vlastite dvije noge, bez klaćenja".
"Ako je hodala od pivnice do ureda i pri tome platila račun za treću rundu pića - to je način na koji tužitelj mora izmjeriti je li postojala onesposobljenost ili nije," nastavlja gđa. Fairstein. "Sjetite se da ne trebate biti mortus pijani kako biste otišli na krivi kat. No ona je točno znala gdje se nalazi. Nije greškom otišla u Empire State Building."
Hvala nebesima da ovom glasu razuma, i na činjenici da NYPD (za sada) radi svoj posao onako kako bi ga trebalo raditi: racionalno i temeljeno na materijalnim dokazima.
Maria kaže da se ne sjeća ulaska u svoj ured; ima kratku 'viziju' čuvara na recepciji, ali budući da je on poznaje i da je ona već prije tijekom toga dana posjetila ured, mogao ju je propustiti bez da od nje traži ponovno provlačenje kartice.
Ova žena ima više vizija nego indijanski šaman u zadimljenom tipiju! Ali indijanskog šamana nitko ne bi uzimao ozbiljno i na temelju njegovih doživljaja u transu strpao nekoga u zatvor, iz jednostavnog razloga što šaman nije rođen s vaginom.
"To što se ona ne sjeća da je pristala ne znači da nije pristala," kaže gđa. Fairstein. "Kako tražite od nas, tužiteljstva ili porote, da rekonstruiraju ono čega se svjedok ne sjeća?"
Marijini razgovori s Kellyem poslije njihovog susreta su također djelovali protiv nje. Maria nije sačuvala niti jednu poruku od Grega ili poslanu Gregu, ni prije ni poslije 08.10. - koje su istražitelji iz ureda javnog tužiteljstva. Ali jedan anonimni izvor je izvjestio Daily News da su SMS-ovi i ostale poruke razmijenjene nakon susreta sadržavale dogovore o "ponavljanju svega". The Post je prenio da je poruka bilo 17, te da je njihov ton bio "strastven".
A jesu li bile? "Ne mogu se zamisliti u tom mentalnom stanju," kaže Maria. Zato što nije sačuvala poruke i ne može se sjetiti što je točno pisalo u njima, suzdržava se od izjave da sigurno nisu takve.
Suzdržava se od izjave da poruke nisu strastvene zato što dobro zna da jesu i da bi, ako kaže da nisu, netko mogao izvaditi transkripte sačuvane u arhivama pružatelja telekomunikacijskih usluga koji dokazuju da besramno laže.
I tko to danas u doba neograničene komunikacije i pametnih telefona koji savršeno organiziraju svaki razgovor nema svoje stare poruke? Da bi one nestale, potrebno je ciljano ih izbrisati. A osoba koja prijavljuje cijelu stvar policiji će ih izbrisati samo ako joj ne idu u korist.
Dvije godine poslije, kada Maria razmatra reakcije okoline na njen slučaj, kaže da je zapanjena manjkom ženske podrške - od online komentatora pa do žena u njenoj vlastitoj obitelji. Njena rodica je članu obitelji rekla da je "očito" da je Maria "to htjela".
Neke od kolegica iz srednje su joj napisale pisma podrške, i neki blogeri su kritizirali novine koje su je identificirale. Ali kako je vrijeme prolazilo, Maria kaže da je vidjela samo mračnu stranu, pogotovo na poslu. Novinari su bili pred uredom svakog dana, tako da joj je ponuđen plaćeni dopust. Kada se vratila sljedećeg mjeseca, njeni suradnici - pogotovo žene - kaže, nisu skrivali što misle o njoj. Govorili su joj da je "učinila ovo mjesto užasnim". Nazivali su je "odvratnom". Čekalo ju je puno zakašnjelih obveza, a asistentica koju su joj dodijelili da joj pomogne je odbila raditi s njom, kaže Maria.
Ovo je možda najvažniji paragraf teksta, koji nam pokazuje da nije još sve otišlo nepovratno kvragu. Unatoč medijskoj propagandi i tiraniji feminizma nad javnim mišljenjem, mali ljudi se i dalje ponašaju razumno. No zašto je ovo toliko važno? Pojasnit ću:
U normalnom, civiliziranom društvu, bilo ono patrijarhalno, matrijarhalno ili neutralno, svaki spol sam uređuje svoje ponašanje kako bi ostvario što veću sinergiju s drugim spolom, s tek minimalnim uplivom tog drugog spola.
Npr., žene jedne druge prozivaju zbog lakoće, besramnosti, nemorala i gluposti, bez da se u to miješaju muškarci, te nije ni potrebno ni poželjno da ih muškarci kontroliraju da bi se ponašale normalno. I obrnuto, muškarci prozivaju jedni druge zbog bivanja kriminalcima, probisvjetima, ljenčinama i nepoštenjacima
Drugim riječima, svaki spol u svojoj prirodnoj okolini funkcionira poput nuklearne fuzije u Suncu: oslobođena energija je dovoljno jaka da stalno održava proces fuzije na životu, ali nije toliko ni jaka ni slaba da bi se pretjeralo i uzrokovalo imploziju sunca u neutronsku zvijezdu ili bijelog patuljka. Ako prijeđe određenu granicu, povratna sila korigira originalni pritisak i time je vraća u normalu. Njeno postojanje je urođeno, samostalno balansirano.
Utješno je vidjeti da u ovom slučaju žene i dalje funkcioniraju kako trebaju, ako ne na razini javnog mišljenja, onda barem u malom, privatnom mikro-kozmosu radnog okruženja. Gdje feministi iz Buzzfeeda vide nepravdu nad kojom se treba zgražati, ja vidim tračak nade u neugasivost pozitivnih ljudskih nagona.
Francis Laros, što se njega tiče, može biti strpljiv i pun opraštanja, te ne baš "grub", kako ga je nazvao Daily News, ili vrsta koja će podići glas. Ali posjeduje tihu želju za pravdom kada su u vezi Greg Kelly i tabloidi. "Želio bih da Kellyevi do kraja života osjećaju nelagodu kod riječi 'silovanje' ili imena 'Maria', na isti način na koji se Clintonovi moraju crvenjeti kada čuju riječ Monica."
Ne znam na kojem planetu živi ovaj bijeli vitez, ali Clintonovi mirno spavaju i ne brine ih Monica. Ona je ta koja se nikada više nije upustila u ozbiljnu vezu ili brak zato što je nastavila sanjati o svojih 5 minuta Alfe.
Francis i Maria su i dalje zajedno. Kaže da se još uvijek pokušava nositi sa zamišljanjem Marije "u komi" na podu svog ureda - nešto što joj nikada ne spominje.
Awwwwwwww, kako brižno! Kakva vezanost za curu koja ti nikada nije ukazala ni najmanji tračak dobrote ili naklonosti! Francisu bi dobro došlo pročitati ovaj članak. No, ni to mu ne bi pomoglo, jer su neki Bete jednostavno nepopravljivi.
"Nazovite kako to god želite," nastavio je Francis. "To je u najgorem slučaju bilo silovanje. U najboljem je neukusno ostaviti ženu da leži u svojoj povraćevini na podu."
Ovaj idiot također nema nikakvo poimanje pravde (Je li to naučio od svoje pomoćnice odvjetnika, ili je jednostavno rođen takav? Nikada nećemo saznati). Ostaviti nekoga da leži u svojoj povraćevini - osim ako im nije očito ugrožen život - jest kretensko, ali to nije zločin. Silovanje jest zločin.
Nema "najgoreg" i "najboljeg" slučaja. Ili je, ili nije. To bi bilo kao da ja tvrdim da je "skoro pokušaj ubojstva" to što se netko bezobzirno očešao o mene u uskom prolazu. Ili me pokušao ubiti, ili nije. Nema između. A ako ćemo se povesti za Francisom i reći da je ostaviti osobu samu dok je u ranjivom stanju nekakav zločin koji treba opipljivo kazniti, te donijeti takav zakon, onda će i velik broj žena završiti u zatvoru.
No, ono što je najskandaloznije nije to što ova optužba za silovanje sadrži više nelogičnosti i licemjerja od sjednice Sabora.
Skandalozno je to što je Buzzfeed i pripadajući feministi pokušavaju ovaj proziran slučaj upotrijebiti kao primjer očite nepravde prema ženama, u kojemu je svakome "normalnome" jasno da je Maria grubo povrijeđena od strane našeg "patrijarhalnog" društva. Da su se imalo potrudili, sigurno su mogli naći nešto uvjerljivije, gdje je žena uistinu povrijeđena i gdje njena priča ne odiše narcizmom i nije puna rupa i nelogičnosti koje je potrebno zakopati u dno članka u nadi da ih nitko neće primijetiti. Bog zna da se u nerazvijenim zemljama svakog dana događaju takve stvari.
A znate li zašto se Buzzfeed nije potrudio?
Zato što škvadra rođena za zgražanje nije temeljena na racionalnosti, pravednosti ili jednakosti, već samo na bezobzirnom, ciničnom prikupljanju posjeta i oglašivačkog novca kroz bilo kakvu histeriju koju može izazvati, ma koliko god činjenice pokazivale suprotno i koliko god nevinihžrtava nastalo iz te histerije.
Vrlo često kada razmišljam o svojoj igri, pada mi na pamet koliko sam zadovoljstva propustio u srednjoj školi, gdje sam kao dobroćudni momak s nula igre bio okružen ljepoticama na svom apsolutnom vrhuncu. Iako sam općenito srednju volio puno više nego osnovnu, to je bilo i ostalo najfrustrirajuće razdoblje u mom životu.
Ipak, u to doba seksualno tržište nije još bilo toliko užasno otišlo kvragu i razlike u rezultatima Alfa i Beta dečkiju su bile znatno manje nego danas. Praktički nitko, čak ni najveći prirodni Alfa, nije dominirao tržištem mladih cura ili pak spavao sa seksi profesoricom. No, vremena su se promijenila i danas su stvari toliko drugačije da me nimalo ne čudi kada čujem da je jedan prirodni Alfa ostvario nezamislivo: seks u troje s DVIJE nastavnice.
Kako navodi nedavno izvješće, dvije nastavnice su imale spolne odnose s učenikom u srednjoj školi Destrehan, 24 kilometra zapadno od New Orleansa. Roditelji se i dalje ne mogu suočiti s činjenicom da su dvije nastavnice održavale neprikladan odnos s tinejdžerom koji je išao u njihovu školu.
Te dvije nastavnice su se nalazile s učenikom u jednoj od njihovih kuća, te je to mjesto gdje su se i upuštale u seksualne činove, rekao je listu muškarac koji je zatražio da ne objavimo njegovo ime.
Cijela stvar je procurila u javnost nakon što se 16-godišnji učenik hvalio kolegama na nogometu (tko ne bi, op.prev.).
Ali najgore nije frustriranim kolegama iz razreda koji ostaju na suhome dok ovaj hahar ima trojce sa zgodnim učiteljicama (i tko zna kolikim brojem kolegica). Ne - mnogostruko gore od njih - je mužu jedne od ovih učiteljica koja je sudjelovala u trojcu. Zamislite na trenutak da ste muž u ovom slučaju.
Vaša supruga je uvijek umorna, boli je glava, nikada ne želi probati ništa novo, te je morate moliti za oralni seks jednom godišnje na vaš rođendan (koji je čak i tada brzinski i očito pod prisilom)... i onda jednoga dana otkrijete da je vaša supruga s velikim entuzijazmom prasnula 16-godišnjeg dečka u seksu u troje s još jednom droljom iz škole. I ne samo to, već je i cijela stvar završila u novinama i na televizijskim ekranima diljem svijeta, kako bi svi mogli čuti detalje.
Ne znam za vas, ali mislim da bi bilo dobro pratiti ovog muža kao osobu s izglednim činom samoubojstva.
Često govorim da ljudi koji su na svoju nesreću odrasli u Bete najčešće nauče igru i uzmu crvenu pilulu tek kada ih život okrutno prodrma, ali ovo je stvarno preveliki šok. Ne bih se čudio ako to za nesretnog sudionika ovog kupusa ispadne previše.
A pravni aspekti slučaja? Naravno, nema potrebe spominjati da bi u slučaju 16-godišnje djevojke koja je imala gangbang s dvojicom učitelja u kasnim dvadesetim ona automatski bila smatrana žrtvom, a oni bi garantirano bili otpušteni, završili u zatvoru i ostali obilježeni kao pedofili do kraja života. Jer, imajte uvijek na umu, feminizam se nikada ne bavi jednakošću.
Inkvizicijski sud je ove srijede osudio oca za podučavanje heretičkih vjerovanja svojoj kćeri prije 27 godina, odbijajući njegovu žalbu na prijašnju presudu u slučaju koji se rastegao na više od desetljeća.
Slučaj je uključivao složena pravna pitanja koja su proizlazila iz kćerinog sjećanja o heretičkim podučavanjima, koja su počela kada joj je bilo 3 godine i nastavila se kada joj je bilo 11 godina. Žena (kojoj je sada 38 godina) je potisnula svoja sjećanja na te događaje dok nije navršila 22 godine, kada se jedne noći probudila iz sna u kojemu joj je njen otac iznio heretička vjerovanja, i po prvi put počela prihvaćati što joj je učinio. Tri godine kasnije, 1202. godine, prijavila je slučaj policiji.
Ovo nije ni prva ni posljednja presuda za širenje heretičkih vjerovanja temeljena na potisnutim sjećanjima.
Presuda u srijedu stiže nakon prijašnje presude nižeg inkvizicijskog suda u Barceloni iz 1207. godine, na koju su njegovi odvjetnici uložili žalbu i zatražili preispitivanje slučaja, pogotovo problema potisnutih sjećanja na koje se prva presuda nije pozivala. Niži sud je zatražio mišljenja svećenika i redovnika s iskustvom u području potisnutih sjećanja, te zatim opet osudio oca, koji se zatim žalio Vrhovnom Inkvizicijskom sudu.
Vrhovni inkvizicijski sud, kojim je presjedao sudac Tomas de Torquemada, osudio je oca (kojem je sada 75 godina) na početnu kaznu koju mu je odredio niži sud: spaljivanje na lomači. Tijekom godina je ta kazna odgađana, te je muškarac sada mora snositi sljedećeg mjeseca.
Tužiteljica (kojoj je sada 38 godina) je svjedočila da ju je otac podučavao heretičkim vjerovanjima od kada su joj bile 3 godine. S obzirom na zastaru, on je osuđen na temelju podučavanja koja su se dogodila kada je imala 10 i 11 godina.
Otac je rekao da je njegova kćer izmislila cijelu stvar zbog svojih psiholoških problema. On i njegova supruga su se razišli kada se optužba pojavila prvi put (prije 15 godina).
Kćer je posvjedočila da je od 11 godina nadalje patila od posjeta Sotone i napustila školu tijekom devetog razreda osnovne. Kada joj je bilo 22 godine, nakon 6 godina egzorcizma, preselila se u drugi grad.
Tamo je u listopadu 1199. posvjedočila da je u samostanu učila o podsvijesti i posljedično se sjetila svojih sotonskih podučavanja nakon što se probudila iz sna.
Rekla je da je sanjala o istome do kada god sežu njena sjećanja, pogotovo kao tinejdžerica.
"Osjećala sam se kao da želim nacrtati pentagram i pjevati hvalospjeve Nečastivome", rekla je.
Otac je došao pred sud u srijedu kako bi prisustvovao čitanju presude, u pratnji samo svog odvjetnika, Gila Shapire iz ureda javnog branitelja. Glasnogovornik suda Salim Joubran je jednom rečenicom obavijestio branjenika da je njegova žalba odbijena.
Potresenog glasa, otac je novinarima rekao sljedeće: "Nepravda koja mi je danas učinjena je užasna. San koji je moja kćer sanjala prije 15 godine je uništio moj život. Ne postoji nikakav dokaz osim tog sna. Dvije i pol godine sam čekao kako bi Vrhovni inkvizicijski sud ispravio ovu nepravdu, a oni su me osudili da skončam na lomači samo na temelju sna."
Uri Kedar, kćerin odvjetnik, kaže: "Vrlo nam je drago da je ova priča napokon gotova. Nikada se ne možeš oporaviti od izlaganja heretičkim vjerovanjima. Sud je pokazao žrtvi da u ovom svijetu ima Boga i poručio ostalim žrtvama da se i one mogu obratiti Inkviziciji."
Na svu sreću, barbarsko razdoblje Inkvizicije, kada su nevini ljudi bili uništavani i spaljivani na lomači samo na temelju nečije optužbe za jedan od posebno nesvetih zločina i bez ikakvih dokaza, odavno je završilo. Danas živimo u modernom svijetu, daleko od mračnog crkvenog doba kada su praznovjerje i religijski fanatizam rezultirali potpunim gaženjem osnovnog ljudskog prava: prava na pretpostavku nevinosti dok se ne dokaže suprotno.
Danas je takav način suđenja postao apsolutno nezamisliv, a cijeli pravni sustav je utemeljen upravo na objektivnom odlučivanju koje se pouzdaje jedino u materijalne dokaze kojima je zločin za koji je netko optužen dokazan "izvan svake razumne sumnje".
Osuditi nekoga na temelju samo nečije riječi (tj. odrediti da je nečija riječ vrijednija nego tuđa) bi bilo skandalozno i bolesno, te bi uzrokovalo golem bijes javnosti i masovne demonstracije. Ne treba napominjati da bi cijela stvar bila još skandaloznija kada se čak ne bi ni radilo o riječi protiv riječi, već o riječi koja je (na temelju vlastitog priznanja) temeljena na snu od prije 15 godina.
Vrhovni sud je ove srijede osudio oca za silovanje svoje kćeri prije 27 godina, odbijajući njegovu žalbu na prijašnju presudu u slučaju koji se rastegao na više od desetljeća.
Slučaj je uključivao složena pravna pitanja koja su proizlazila iz kćerinog sjećanja o silovanjima, koja su počela kada joj je bilo 3 godine i nastavila se kada joj je bilo 11 godina. Žena (kojoj je sada 38 godina) je potisnula svoja sjećanja na te događaje dok nije navršila 22 godine, kada se jedne noći probudila iz sna u kojemu ju je njen otac silovao, i po prvi put počela prihvaćati što joj je učinio. Tri godine kasnije, 2002. godine, prijavila je slučaj policiji.
Ovo je prva presuda za silovanje u Izraelu temeljena na potisnutim sjećanjima.
Presuda u srijedu stiže nakon prijašnje presude općinskog kaznenog suda u Tel Avivu iz 2007. godine, na koju su njegovi odvjetnici uložili žalbu i zatražili preispitivanje slučaja, pogotovo problema potisnutih sjećanja na koje se prva presuda nije pozivala. Općinski sud je zatražio mišljenja vještaka u području potisnutih sjećanja, te zatim opet osudio oca, koji se zatim žalio Vrhovnom sudu.
Vrhovni sud, kojim je presjedala sutkinja Edna Arbel, osudio je oca (kojem je sada 75 godina) na početnu kaznu koju mu je odredio općinski sud: 12 godina zatvora. Tijekom godina je ta kazna odgađana, te je muškarac sada mora početi služiti od 20. listopada ove godine.
Tužiteljica (kojoj je sada 38 godina) je svjedočila da ju je otac silovao i sodomizirao od kada su joj bile 3 godine. S obzirom na zastaru, on je osuđen na temelju silovanja koja su se dogodila kada je imala 10 i 11 godina.
Otac je rekao da je njegova kćer izmislila cijelu stvar zbog svojih psiholoških problema. On i njegova supruga su se razveli kada se optužba za silovanje pojavila prvi put (prije 15 godina).
Kćer je posvjedočila da je od 11 godina nadalje patila od napada panike i napustila školu tijekom devetog razreda osnovne. Kada joj je bilo 22 godine, nakon 6 godina terapije, preselila se u New York.
Tamo je u listopadu 1999. posvjedočila da je na fakultetu učila o podsvijesti i posljedično se sjetila svojih silovanja nakon što se probudila iz sna.
Rekla je da je sanjala o istome do kada god sežu njena sjećanja, pogotovo kao tinejdžerica.
"Osjećala sam se kao da želim uzeti nož i prerezati si žile", rekla je.
Otac je došao pred sud u srijedu kako bi prisustvovao čitanju presude, u pratnji samo svog odvjetnika, Gila Shapire iz ureda javnog branitelja. Sudac Salim Joubran je jednom rečenicom obavijestio branjenika da je njegova žalba odbijena.
Potresenog glasa, otac je novinarima rekao sljedeće: "Nepravda koja mi je danas učinjena je užasna. San koji je moja kćer sanjala prije 15 godine je uništio moj život. Ne postoji nikakav dokaz osim tog sna. Dvije i pol godine sam čekao kako bi Vrhovni sud ispravio ovu nepravdu, a oni su me osudili da skončam u zatvoru samo na temelju sna."
Uri Kedar, kćerin odvjetnik, kaže: "Vrlo nam je drago da je ova priča napokon gotova. Nikada se ne možeš oporaviti od incesta. Sud je pokazao žrtvi da u ovom svijetu ima pravde i poručio ostalim žrtvama da se i one mogu obratiti policiji."
Želite li se kladiti da je sutkinja koja je obrazlagala ovu skandaloznu presudu neka oronula, frustrirana feminstička baba s kratkom kosom?
Jedino u čemu sam pogriješio je što ipak nema kratku kosu. Sve ostalo: ispravno.
Što se podrazumijeva pod attention whoringom? Puno stvari, no u ovom slučaju attention whoring podrazumijeva žensko stvaranje, prikupljanje i slanje vlastitih erotskih slika za svrhu crpljenja pozornosti od beta orbitera, ili kao danak Alfa tipovima s kojima žene spavaju zbog iskrene želje.
Gigantske količine golišavih slika i eksplicitne pornografije iz domaće izrade poznatih procurile su u javnost kao rezultat hakiranja Appleovog iClouda od strane (tvrdi se) grupe nekolicine ruskih hakera. Na (nepotvrđenom) popisu su se našla imena kao što su:
Jennifer Lawrence
Kate Upton
Lea Michelle
Ariana Grande
Kirsten Dunst
Victoria Justice
Mckayala Maroney
Elisha Cuthbert
Kaley Cuoco
Alison Brie
Jessica Findlay
Selena Gomez
Slike se stalno pojavljuju i nestaju po raznim portalima za dijeljenje medijskih sadržaja (popis aktivnih i neaktivnih linkova na slike možete pogledati ovdje ovdje), a hakeri upravo prodaju cijelu kolekciju po internetu i skupljaju ogromne iznose putem Bitcoina:
(kliknite za detaljni prikaz)
Ono što ne razumijem je, zašto bi slavne i bogate žene dopustile sebi ili drugima da ih slikaju gole ili tijekom seksualnog čina? Zar ne dobivaju dovoljno pozornosti od svoje slave i milijuna obožavatelja?
Čini se da ne.
Dapače, trenutno se žene same skidaju gole i s hashtagom #leak4jlaw i #leakforjlaw objavljuju slike na Twitteru kao "podršku Jennifer Lawrence". Oho, netko je ljubomoran i želi sudjelovati u pozornosti! Uočite genijalnu logiku na djelu:
Neki tip na ulici ti kaže da si lijepa, ti poludiš jer je to "seksualno objektiviziranje".
Nekoj starleti koju nije briga za tebe i koja nije niti svesna tvog postojanja procure golišave slike, ti se skineš gola i pokazuješ vaginu cijelom svijetu.
Bonus: da ironija bude veća, to si napravila na nagovor "patrijarhalne" i "šovinističke" internet trolling organizacije 4chan
Kao drugo, treba napomenuti da je povreda privatnosti povreda privatnosti. Dok se za Facebook može postaviti argument da se radi o javnim podacima, za hakiranje osobnih fileova u cloudu nema izgovora i to nitko ne podržava, pa tako ni ja. Ali kako postoji prilična vjerojatnost da će se to prije ili poslije dogoditi, bolje je biti oprezan i u cloudu ne držati gole slike. Ovo je lekcija iz koje bi svi koji razmjenjuju gole slike na bilo koji način trebali izvući pouku.
Koje su dosadašnje reakcije?
Neki celebrityi se žeste i potvrđuju da su to njihove slike, a neki negiraju cijelu stvar. Dosadašnje reportaže su neutralne jer je vijest još vrlo svježa.
Kako se feministička propagandna mašinerija zahuktava, samo je pitanje trenutka kada će se svi svjetski mediji priključiti cirkusu i za ovo okriviti "mizoginiju" ili "seksizam", iako dobro znaju da cijeli slučaj, kao što sam naglasio gore, nema veze s ikakvom mržnjom prema ženama, već čisto činjenicom da su intimne fotografije slavnih - bez obzira na spol - u današnjem svijetu vrijedne milijune dolara.
"Zlostavljanje" je teška riječ. Nemojmo se zavaravati: unatoč prvotnom zgražanju, kao i kod Severine, ovaj skandal će samo pomoći karijerama osoba uključenih u njega. Ne bi me začudilo ako na kraju bude otkriveno da je sve bilo namjerno.
Update: evo usporedbe reakcija škvadre rođene za zgražanje na slučaj kada procure eksplicitne slike poznatog muškarca, u usporedbi s ovim slučajem:
Ako si žena, strašno je da netko odbija ukloniti tvoje slike. Ako si muškarac, strašno je ako netko ukloni tvoje slike.
"Seksualna dominacija" medvjeda Pyrosa u koloniji Val d'Aran u Španjolskoj rezultirala je time da je Pyros otac, djed i pradjed svih medvjedića rođenih u toj koloniji u posljednjih 20 godina.
Ova grupa od otprilike 30 smeđih medvjeda uključuje još četiri odrasla mužjaka, ali samo jedan od njih nije Pyrosov potomak, te niti jedan od tih drugih medvjeda nije začeo ijednog medvjedića, pronašli su istraživači.
U dobi od 26 godina [smeđi medvjedi žive do 25 godina u divljini i do 40 u zatočeništvu, op.prev.], moglo bi se očekivati da će Pyrosova potencija opasti još u doba kada je bio u kasnim tinejdžerskim godinama. No, Pyros je ostao aktivan kao i prije, što je dovelo do opasnih razina križanja među srodnicima u ovoj koloniji.
Ideju koliko su stvari trenutno loše možete dobiti kratkim pregledom ovih brojevanašeg zapadnog tržišta. Ono je danas nejednakije nego u bilo kojem trenutku u posljednjih nekoliko milenija, uključujući i razdoblja kada su kraljevi, sultani i kanovi, slijedeći svoje prirodne nagone do maksimuma zbog svoje ogromne moći, imali hareme s tisućama žena monopoliziranim samo za sebe.
Kao rezultat ove situacije, španjolski dužnosnici kažu kako moraju odabrati hoće li Pyrosa kastrirati ili ga odvojiti od ostatka grupe, s ciljem osiguravanja opstanka vrste u Pirinejima.
‘Ako nastavi s ovakvim seksualnim nagonom i dominantnim ponašanjem još nekoliko godina, drugi mužjaci u tim planinama nemaju šanse pariti se s bilo kojom od ženki,’ rekao je savjetnik za okoliš Jose Enrique Arro, u intervjuu za novine La Vanguardia.
Drugim riječima, žene na našem tržištu kolektivno igraju istu ulogu kao i Jose Enrique Arro na medvjeđem. No za razliku od španjolskih dužnosnika, uz izuzetno rijetke iznimke naše žene nisu sposobne prepoznati znakoveopasnosti. Većina muškaraca je također namjerno ili slučajno odabrala živjeti s glavama u pijesku, nesposobna vidjeti kroz dimnu zavjesu i prepoznati što im se sprema.
To osigurava da će uslijed uznemiravanja delikatne ravnoteže potrebne za postojanje civilizacije neminovno doći do kolapsa koji će rezultirati društvom vrlo nepovoljnim i za žene i za većinu muškaraca i za civilizaciju općenito. U međuvremenu, muškarcima preporučam biti poput Pyrosa koliko god je to moguće, ili ako osjećaju da im se to ne isplati, onda barem biti biljojedi.
Ovo neće iznenaditi nikoga tko je preletio bilo kakve velike news portale, novine, TV vijesti i slične izvore javnog informiranja, ali novinarstvo je mrtvo. U modernom novinarstvu, razina brige za istinitost, objektivnost i podatke zaglavljena je na nuli i ne miče se s mjesta ništa više od EKG-a osobe koja je klinički mrtva već satima. I nitko to nije pokazao preciznije nego Elliot Rodger, ogorčeni Omega koji je nedavno pobio 6-ero ljudi, ranio još petnaestak i počinio samoubojstvo.
Izložak 1: "Ženomrzstvo / Mizoginija" kao izvor svih zala
Mizoginija je definitivno bila prisutna u njegovom karakteru, ali budimo iskreni: Elliot je mrzio uspješne muškarce puno više nego što je mrzio žene. To se ogleda i u broju njegovih žrtava: 4 muškarca i 2 žene, počevši od njegovih vlastitih cimera. Svugdje u njegovom manifestu, rasizam je jednako prisutan element kao i ženomrzstvo, te je jasno da ništa ne mrzi više od "degeneriranih" azijskih i latino muškaraca koje su žene voljele.
Feministice i bijeli vitezovi, naravno, nemaju takav obzir prema činjenicama. Pogledajte recimo ovaj članak u Huffington Postu:
"Nemamo još nikakvih dokaza da je patio od bilo kakve mentalne bolesti ili primao bilo kakav tretman."
Dopustite da ponovim:
"NEMAMO još nikakvih DOKAZA DA JE PATIO OD BILO KAKVE MENTALNE BOLESTI ili primao bilo kakav tretman."
Tip je detaljno opisao svoju rastrojenost u manifestu od 140 stranica i desecima YouTube videa, imao je potpuno disfunkcionalan odnos sa svojim roditeljima (uključujući i pomajku koja ga je razmazila i oca koji je jedva priznavao da on postoji), bio mu je dijagnosticiran Aspergerov sindrom, imao je više psihijatara kod kojih je išao na seanse još od kada mu je bilo 8 godina, ali ne, "nemamo dokaza da je patio od bilo kakve mentalne bolesti".
Koliko retardiran netko mora biti za takvu tvrdnju? I to dolazi upravo od ljudi koji inače prvi skaču na vagon mentalnih bolesti kada treba opravdati neki ženski prijestup, npr. tvrde da majke koje ubiju svoju djecu nisu zle i okrutne nego su samo imale post-porođajnu depresiju.
Ovaj članak vodi nas u...
Izložak 2: Lažno izjednačavanje potpuno različitih muških grupa
"Ne znamo je li Elliot Rodger bio mentalno bolestan. Ono što znamo je da je bio MRA, tj. aktivist za prava muškaraca."
PUA Hate je mrziteljska stranica sastavljena isključivo od igroskeptičnih trollova, temeljena na negiranju igre i jadikovanju o svojem celibatu.
Vidite li vi igdje sličnost? Ja je ne vidim. Izjaviti ovako nešto je ekvivalent tvrdnje da netko jede kilogram mesa dnevno zato što je član veganskog foruma, ili da je netko neonacist zato što je član komunističke partije. To su dvije potpuno nepovezane stvari. Nažalost, današnje novinarstvo nema nikakvog obzira prema takvim suptilnostima.
Po feministicama i bijelim vitezovima, savjetovati muškarce kako zavoditi žene ili isticati diskriminaciju jednako je* tome da izbodeš, upucaš i pregaziš 20 ljudi. E pa nazdravlje s tim. Ovoga psihopata ne možete nikako prebaciti na igru. On je bio potpuna antiteza svega što ja predstavljam.
* = zezam se - po njima su zavođenje i muška prava JOŠ GORA od toga. Pogledajte ovu izjavu popularne autorice na feminističkoj stranici Jezebel:
"Muškarci koji obitavaju u PUA Hate forumima su skoro gori od samih igrača."
Čovjek bi očekivao da će se autorica pokriti ušima, no toliko je besramna da je radije izabrala praviti se da ne zna o čemu se radi:
Zapamtite, to su "novinari" koji vladaju današnjim javnim diskursom i kontroliraju kakve će vam činjenice i s koje strane biti prezentirane.
Izložak 3: Izbjegavanje i skrivanje činjenice da je Elliot Rodger slijedio feministe i dijelio mnoge osobine s njima
Možda najslasniji dio feminističkog zgražanja dolazi iz ovog videa koji proglašava Roosha ženomrzilačkim čudovištem zato što se kao i ja usudio reći da je Igra mogla spasiti živote.
Koja je kvaka?
Elliot je bio sljedbenik istog tog news kanala kojemu pripada navedeni video. Drugim riječima, volio je slušati feminističku propagandu.
Nije nimalo slučajno ni da je s feminizmom dijelio ogroman broj drugih osobina:
Uzmite njegov manifesto, u svakoj rečenici obrnite spolove, i dobit ćete dnevnik prosječne feministice. Jedina razlika je to što je prosječna feministica ipak postigla nešto sitno na seksualnom tržištu kao rezultat toga što posjeduje vaginu. Elliot Rodger je bio potpuno isto stvorenje, samo neuspješno zbog pogrešnog spolnog organa. Da je bio žena, vjerojatno bih ga ja naveo kao primjer "žene koja zbog svoje naricoidnosti zahtijeva jako puno igre".
Izložak 4: Panično hvatanje svake moguće mrvice kojom mogu okriviti patrijarhiju / mizoginiju / seksizam
Koje je jedno prilično često obilježje igrača? To što paze na svoj izgled i često spajaju igru s vježbanjem i bodybuildingom, stereotipno muškim aktivnostima. Višak testosterona koji proizlazi iz toga ih (po feminističkoj teoriji) čini agresivnima, seksističkima, nasilnima i nekontroliranima. Ne bi li stoga bilo logično da se ženomrzac kalibra Elliotta Rodgera bavio bodybuildingom?
Upravo to su otkrile britanske novine Daily Mirror i Daily Mail, koje su intervjuirale Elliotovog poznanika koji im je rekao da je momak bio "ovisan o kreatinu" (dodatku prehrani koji koriste bodybuilderi) i da je bio "u depresiji nakon što je njegovog prijatelja "Hugha Woatmeigha" u teretani ubio uteg od 250 kg".
Samo, postoji jedan problem?
Ta priča nije istinita. U svojoj žurbi da pronađu konačni dokaz da je Elliot Rodget bio nekakav patrijarhalni igrač, povjerovali su prvoj osobi na koju su naletjeli. Njihov izvor bio je troll s foruma bodybuilding.com, gdje trenutno postoji ogromna tema u kojoj se svi članovi naslađuju kako su uspjeli zeznuti ogromne novine i dospjeti u tiskano izdanje od nekoliko milijuna primjeraka. "Hugh Woatmeigh" nikada nije postojao. U stvarnosti, kreatin zapravo ima stabilizacijski utjecaj na psihu, a transliterirano "Hugh Woatmeigh" zapravo znači "U WOT M8" ("YOU DID WHAT MATE?"), popularni britanski izraz čuđenja koji bi bio ekvivalentan našem "Koji ti je vrag" ili "Koji ti je k**ac"
I to je istina.
U zapadnom svijetu je novinarstvo definitivno otišlo u k**ac.
Prekidamo redovni program zbog incidenta. Elliot Rodger, 22-godišnji Omega iz Kalifornije koji nikada nije spavao s curom ili je uopće poljubio, jučer ujutro (navečer po kalifornijskom vremenu), se uputio u užasan pokolj koji je završio sa 7 mrtvih i još 13 ranjenih. Tema YouTube videa koji je objavio prije toga reći će vam sve što trebate znati o ovom slučaju:
'Ne znam zašto me vi cure ne volite. Ali kaznit ću vas sve zbog toga.'
Bez obzira na stvarnu distribuciju žrtava, za pokolje koji ciljaju na žene objašnjenje je uvijek jedno te isto: napadač je frustrirani Beta ili Omega kojeg su godine celibata, poniženja i povlačenja u svoj oklop racionalizacije gurnule preko ruba. Kod neciljanih ili drugačije naciljanih pokolja, počinitelj je također često ekstreman: činjenica ostaje da se većina muškaraca neće stići zamarati opsesijom o osveti i provođenjem osvete ako imaju barem nekakav seksualan život. Tek je u rijetkim slučajevima muškarac ekstrovertirani psihopatski Alfa koji je upravo zbog bio i uspješan.
Ono što čini ovaj slučaj posebno zanimljivim je to što je Elliot Rodgers bio aktivni član web stranice PUAhate, koja je sastavljena isključivo od igroskeptičnih trollova i temelji se na napadima na igru, igrače i bilo kakvu realnu diskusiju o seksualnom tržištu općenito. Zvuči poznato? To je potpuno isti profil ljudi koji me napadaju u komentarima: kombinacija ili bijelih vitezova ili mizoginika ili oboje koja negira stvaran utjecaj igre na seksualni život i demonizira igrače. Neki od njih su čak i nakratko isprobali igru i, zaključivši da "to ne radi", povukli se još dublje u svoje ogorčene ljušture.
Ali zašto Elliot Rodgers nije naučio i primijenio igru? Zašto je samo kipio u sebi i kuhao sve dok nije krvavo eksplodirao? Ovaj njegov video mogao bi vam dati odgovor na to:
Kao prvo, obratite pozornost na njegov način govora i tok misli dok iznosi svoj monolog na način sličan negativcu iz James Bond filma. Ako ste pomislili "s ovim tipom ništa ne valja", vjerojatno ste u pravu. Većina ljudi ima instinktivnu sposobnost prepoznavanja mentalne bolesti i bježi od nje, osim ako se ne radi o bolesti koja uz to rezultira velikom ekstrovertiranošću, uspjehom, popularnošću, društvenim vještinama ili nekom kombinacijom toga (u kojem slučaju je prikladno odracionaliziraju van).
Elliot nažalost nije bio ta vrsta poremećene osobe: njegovi mentalni problemi doimaju se više kao neka kombinacija narcisoidnosti i depresije. Nije dovoljno normalan da ne bi svojim "creepy" načinom ponašanja odbijao ljude od sebe, a istodobno je previše depresivan i ranjive osobnosti da bi uložio koncentrirani napor u promjene i poduzeo nešto. Nažalost, koliko mogu zaključiti iz svih njegovih videa, Elliot nikada nije radio upade na hladno ili pokušavao išta od stvari koje preporučam, no da jest, vrlo vjerojatno bi svejedno bio odbijen. Ne mogu kriviti niti jednu ženu što nije bila s njim dok se prikazivao na taj način.
Što je bilo prije, kokoš ili jaje? Je li Elliot imao lošu igru zato što je bio lud, ili je poludio zato što je imao lošu igru?
1) imao više sreće sa slučajnim faktorima koji su utjecali na njegovu igru, 2) odrastao u okolini povoljnijoj za muškarce, s manjom razlikom između alfa i beta muškaraca, gdje bi njegova loša igra svejedno uspjela, 3) imao pristup seksualnom ispuhu u obliku prostitucije, i 4) imao mentora koji če ga podučiti dobro igri i uputiti ga na to kakve greške radi i na zdrav način ga uputiti kako i zašto ih treba ispraviti
Svejedno, učiti ovog tipa igru bio bi ogroman izazov. On je kalibar koji toliko živi u svojoj narcisoidnoj glavi da se, kao što je jednom opisao, ljuti kad mu se cure na ulici nasmiješe jer misli da se smiju njegovoj skupoj odjeći. No napredak je uvijek moguć. Ne mora postati Casanova, mora se samo pomaknuti za jedan korak prema gore, dalje od ponora i daleko od igroskeptičnih trollova (kojih je on i sam dio) koji bi ga napadali jer "objektivizira žene" ili "nije svoj".
Govoreći o ženomrzstvu, tu nam valja napomenuti jedan važan Elliotov problem: ne samo to što je (za)mrzio žene, već i to što ih je idolizirao. Istodobno je smatrao da su žene primitivne glupače koje biraju kretene (što stvarno i rade), no svejedno ih je držao za arbitre ljudske vrijednosti i u potpunosti ovisio o njihovom odobravanju. To je najotrovniji mogući koktel, gori od same idolizacije ili same mržnje. Ako su žene kurvetine koje ne valjaju, zašto onda tvoje samopouzdanje i smisao života ovise o njima? Zašto onda jednostavno ne biti biljojed? To je čisti muški hrčak.
A) Njegov otac je Peter Rodgers, zamjenik redatelja i voditelj radne jedinice snimanja popularnog filma Hunger Games. Postoji slika na kojoj je mladi Elliot na promociji Igara gladi, bok uz bok sa Sylvesterom Stalloneom.
D) Ima zgodan "boy" izgled koji s malo eksperimentiranja osobnim stilom nije teško pretvoriti u nekakav arhetip privlačan određenom segmentu žena. Znate li samo koliko sam različitih slika i opisa na online dating profilu ja isprobao, a on se ne može udostojiti ni pustiti bradu ili promijeniti košulju?
Razmatrajući ovaj užasan slučaj, ne mogu se ne pitati kakve bih samo nevjerojatne rezultate postigao da sam počeo s istim kapitalom kao i Elliot Rodgers. No s druge strane, ne mogu se ne pitati u kakve bih samo nevjerojatne ponore upao da nisam počeo primjenjivati igru.
Postoji milijun strahova koji muškarci imaju o svom relativnom manjku privlačnosti, ali jedan od najčešćih je svakako onaj o vlastitoj visini. Nije ni čudo. U doba ekstremne ženske hipergamije (težnje za partnerom najvišeg mogućeg statusa nauštrb drugih osobina), gdje žene vođene sve većim i većim pragom dominacije (govore da) žele sve više i više muškarce, lako je vidjeti kako se muškarci sasvim prosječne pa ponekad čak i nadprosječne visine pitaju što im nedostaje i koji se vrag događa.
Francinalda to nimalo ne brine. Evo što on ima reći o cijeloj stvari:
"Uvijek sam htio izaći s visokom djevojkom, i kada sam je upoznao ona se savršeno uklapala u to."
Je li gospodin da Silva bio zabrinut kako će ga ona percipirati i je li dovoljno visok za nju? Je li mislio da nema šanse zato što nije div i da mu je bolje ni ne pokušavati?
“Kada smo se upoznali, meni je bilo 16 godina,” rekla je. “I dalje sam bila pomalo djetinjasta i samo sam se poigravala s njim neko vrijeme, čak me i živcirao - kao da je neki suparnik kojeg mrzim."
“Jednostavno mi se nije sviđao i htjela sam ga lupiti svaki put kad smo se vidjeli.”
Pitanje od milijun dolara: je li se gospodin da Silva na to durio i patio zato što joj se ne sviđa?
Pretpostavivši da je naziv stranice istinit i da polovica slika na stranici potječe od djevojaka 14 godina i mlađih i stoga pravno zaštićenih od seksa (jer bi to bila pedofilija), te pretpostavljajući da iz toga automatski slijedi da se ne smije ni gledati njihove slike (jer bi to isto bila pedofilija), pretpostavljam da se onda može reći da je stranica "pedofilska". Kada bi na njoj bile erotske slike samo djevojaka između 15 i 18, onda ne znam bi li bila pedofilska ili samo povreda autorskih prava, a kada bi na njoj bile erotske slike samo djevojaka starijih od 18, onda bi se svakako radilo samo o autorskim pravima (ako i to, jer je policija razumno istaknula da djevojčice nitko nije silio da se slikaju i stavljaju slike u javnost). No kako nisam pravnik, to je samo špekulacija. Nemojte se pouzdavati u moju procjenu što je pedofilija, a što nije.
Umjesto toga, evo što je kod ovog slučaja najzanimljivije: zgražanje javnosti je puno više usmjereno na to što se mnogobrojne kćeri Balkana naziva droljama nego na to što se one uistinu droljasto ponašaju. Hm hm, gdje smo već ovo vidjeli? Ah, da.
Moja kćerka je napravila nekoliko slobodnijih fotografija koje je moglo vidjeti samo njezino odabrano društvo na Facebooku. Netko od njih je, međutim, fotografije s imenom i prezimenom poslao administatoru ove grupe koji ih he javno objavio. Sada strahujem za nju. Jučer je cijeli dan plakala u sobi. Bojim se da dijete ne dobije traume, ali i da je netko ne napadne na ulici. Poslali smo i administratorima Facebooka pisma, nas nekoliko roditelja, ali oni ništa ne mogu učiniti da tu stranicu zabrane', rekla je majka djevojčice I.M. iz Beograda.
Attention whoring - pozitivna aktivnost dokle god je u krugu "odabranog društva"! Znači li to da će majka djevojčice I.M. iz Beograda biti jednako sretna ako I.M. upozna nekog poput mene u "odabranom društvu" (ili još bolje, bez ikakvog društva) i spava sa mnom na svoj 15. rođendan? Hej, nije važno što tvoja kćer radi - važno je to da je u "odabranom društvu"!
Tako se još jednom potvrđuje staro pravilo ženske seksualnosti:
Ignissovo pravilo #5: Žena se NIKADA ne želi osjećati kao drolja, čak i ako radi nešto droljasto.
Istina da se djevojke danas naslikavaju od rane dobi u vrlo provokativnim pozama zbog čega se vraćamo na priču o privatnosti na društvenim mrežama i nadzoru nad profilima maloljetnika koji bi u svoje ruke trebali preuzeti roditelji ili bar educirati djecu o tome kakve se stvari ne bi smjele objavljivati.
Ne podržavam ovu stranicu ali jasno je da se u ovom slučaju teška riječ "pedofilija" koristi samo kao oružje za ušutkavanje onih koji su se usudili ukazati na istinu. No droljasto ponašanje i attention whoring mladih djevojaka će i dalje ostati droljasto ponašanje i attention whoring kojim god ih lijepim imenom nazvali.
Unatoč svemu, kao što nam pokazuju ovi brojevi, bila bi ozbiljna greška potpuno poistovjetiti riječi "droljasta" i "ima puno partnera". To su puno širi pojmovi nego što većina ljudi misli, te se bez problema kladim da većina djevojaka čije su se slike našle u ovoj grupi ne provodi svoje vrijeme skaćući s penisa na penis. To naravno ne govori ništa o njihovom dobrom ili lošem karakteru, ali vrijedno je napomene prije nego se prepustimo moralnoj panici kao što to trenutno rade naši mediji.
Ed Houben nije vaš tipični otac. Zapravo, sve je osim toga.
Ovaj Nizozemac (44) se poznat po bivanju najplodnijim muškarcem u Europi i, lako moguće, cijelom svijetu.
Zašto? Houben je začeo nevjerojatnih 98-ero djece unutar 12 godina.
Sve je počelo 2002., kada je donirao svoju spermu kroz lokalnu kliniku za plodnost u Nizozemskoj. Sada, 12 godina kasnije, on širi svoje sjeme na tradicionalniji način tako što nudi besplatne seksualne usluge ženama i parovima koji žele dobiti dijete.
Kroz svoju web stranicu, Houben se povezuje s parovima - i lezbijskim i heteroseksualnim - koji imaju problema s plodnošću ili kojima nedostaju organi potrebni za pravljenje djeteta.
"Jedan oženjeni par svratio je kod mene na tjedan dana nakon što su godinama posjećivali klinike u SAD-u i Engleskoj. Pokušali su sve moguće i onda su pročitali o meni, kontaktirali me i lijepo smo se složili.
Pola godine kasnije došli su ovamo, ostali 8 dana i ja sam spavao s njom 4 puta. Nakon 10 godina pokušavanja, doživjeli su prvu trudnoću. Prošle godine su došli još jedan put, po svoje drugo dijete, i radilo je gotovo istog trena."
Vjerojatno se sada pitate kako Ed Houben izgleda:
...
...
...
Ne želim biti zloban, ali sljedeći put kada pomislim da je neka žena "izvan moje lige", samo ću prizvati u sjećanje sliku ovog močvarnog čudovišta koje ima 98-ero djece.
Je li Ed Houben pobijedio biologiju? Po svoj logici, njegovi geni bi trebali biti istrijebljeni, pa ipak je jedan od biološki najuspješnijih muškaraca koji su ikada hodali Zemljom i jedini koji imaju više potomaka od njega su Džingis-Kan i nekoliko sultana ili kraljeva.
Dragi čitatelji, evo pitanja za vas:
Je li ovaj tip genijalac, ili su jednostavno svi ostali retardirani?
Pitanje: kako zovete čovjeka koji je izumio programski jezik koji se koristi u web browserima, web igrama, te na većini web stranica?
Odgovor: trik pitanje. Ne zovete njega; zovete na njega. Točnije, na njegov linč.
Prvi aprila nije bio značajan samo po mom novom projektu, već i po početku lova na vještice. Počelo je ovako: velika online dating stranica OkCupid pozvala je na bojkot web preglednika Mozilla Firefox zato što je trenutni CEO open-source zaklade i korporacije Mozilla Brendan Eich.
Huh? Brendan Eich? Tko zna što je taj učinio? Je li to nekakav pljačkaš banaka, organizator Ponzi piramide, serijski ubojica ili silovatelj? Ime zvuči njemačko - da nije neki nacistički oficir kojeg su tek sada otkrili? Možda je pak kanibal ili pronevjeritelj novca? Koji su njegovi grijesi?
Kada sam prvi put pročitao o ovom novom ludilu OkCupida, jasno je da sam pomislio da je debilno da se jedna korporacija čiji je cilj povezivati ljude upušta u lov na vještice kao da smo u srednjom vijeku, no shvatio sam to samo kao neukusnu šalu. Sama po sebi ta stranica ne bi imala toliko utjecaja da joj se nisu pridružila poznata škvadra rođena za zgražanje: internet portali BuzzFeed, Daily Beast, Huffington Post i sl. No dogodilo se upravo to: jednom kada je netko označen kao "onaj tamo", stvar je gotova. Svi se samo krcaju na vlak dok ne bude dosegnuta kritična masa, te vrše pritisak sve dok dotičnome ne bude uništen život. Samo 3-4 dana kasnije, pod iznimnim pritiskom medija, Brendan Eich je odstupio sa svog mjesta.
Kao i kod našeg referenduma, Prijedlog 8 nije provodio nikakvu diskriminaciju. Kalifornija još od početka milenija ima građanske zajednice za homoseksualce s identičnim pravima kao što ih imaju i heteroseksualne zajednice. Nije bilo žrtava, prijetnji, ugroze ili kršenja ičijih prava. Unatoč tome, nekoliko godina nakon što je referendum uspješno prošao s odlukom o zabrani gay brakova, federalni sud ga je proglasio neustavnim i poništio. Sa stajališta pobornika referenduma, to je bilo grubo kršenje njihovog prava na donošenje zakona putem referenduma. Sa stajališta protivnika referenduma, to je bila uspješna obrana ljudskih prava, iako objektivno ona nisu bila ugrožena. Tresla se brda, rodio se miš, ne?
Ne. Na modernom zapadu, svako suprotno mišljenje mora biti temeljito iskorijenjeno, a svi koji ga nose u glavama progonjeni i napadani sve dok ne ostanu bez krova nad glavom i svi ih ne počnu izbjegavati poput Jehovnog svjedoka koji je izopćen iz zajednice. Za zločin je dovoljno da se pouzdano zna da on postoji u nečijem umu: nije važno suditi nekome i dokazati mu krivnju. Dovoljno je da "svi znaju" da je to zla osoba i to je to. Oni koji prokažu zlikovca su naravno heroji koje će Partija nagraditi i veličati za vjeke vjekova. Ukratko, živimo u doba gdje je Orwellova 1984.-a postala zastrašujuća stvarnost.
Brendan Eich je samo još jedna žrtva u dugom nizu žrtava: pun popis "očišćenih" nesretnika u posljednjih 20 godina možete pronaći ovdje. Uočite drastično ubrzanje trenda u kasnijim godinama. Stvar se zahuktava i svakom godinom smo sve dublje i dublje u svijetu gdje je bilo kakva javna kritika liberalne politike jednaka samoubojstvu. No da ironija bude još veća, upravo 2008 je i predsjednik SAD-a Barack Obama imao isto mišljenje o gay brakovima kao i Brendan Eich: protiv. Zašto onda ne bismo očistili i njega?
I onda se pitate zašto je većina blogera poput mene anonimna, čak i ako naglašavaju da nemaju ništa protiv ni homoseksualaca ni homoseksualnih brakova? Brendan Eich je razlog zašto. Ako jedan utjecajan izumitelj i CEO ogromne open-source organizacije može biti izgnan, osramoćen i njegova karijera uništena samo zato što ga je netko proglasio nepodobnim, kakvu nadu imaju mali ljudi, pogotovo mali ljudi s obiteljima ili koji će se naći na ulici ako i oni budu označeni?
Što dulje prolazi vrijeme, to sam više uvjeren da postoji nekakav prirodni ciklus prava i sloboda. Sloboda govora vodi slobodi prava. Sloboda prava vodi toleranciji prema svakoj osobi i svakom izboru. Ta tolerancija vodi do obrane izbora, što vodi do suprostavljanja onima koji ne toleriraju te izbore. To suprostavljanje vodi suprostavljanju svakom kritičaru, bez obzira na to što on tolerira, što dalje vodi uništavanju bilo kakve kritike. To vodi apsolutnoj zabrani kritičara, te se tako vraćamo na početak - nema više slobodnog govora. Svijet je opet u početnom stanju tiranije.
Iako je Ouroboros, zmija koja jede svoj rep, prikladna ilustracija ovog fenomena, može ga se opisati i kao veliko klatno. U zdravoj, uravnoteženoj civilizaciji, to klatno ili miruje ili blago oscilira oko sredine. No kada jednom ode u ekstrem, ono se neće vratiti natrag u sredinu, već će se prvo zaljuljati sve do suprotnog ekstrema. Ekstremni fašizam biva zamijenjen ekstremnim komunizmom, i obrnuto. Ekstremizam na obje strane ima jednake gadosti (cenzura, rulja koja linčuje protivnike, odstrel nepodobnih), i jednom kada su postavljene kao presedan ostaju u društvu poput radioaktivnog otpada, spremne za uporabu protiv bilo koje strane koja je trenutno u nemilosti. Što me vodi do glavnog zaključka:
Rulja za linč predvođena OkCupidom, BuzzFeedom, Huffington Postom, Googleom i sličnim ljudima i institucijama rođenima za zgražanje nema ni najmanju ideju što radi. Ti ljudi jednostavno ne razumiju što zapravo stvaraju svojim djelima. Nema nikakve sumnje da Eichovo otpuštanje smatraju velikom pobjedom, ali zapravo samo siju sjeme vlastitog uništenja.
"Za svaku akciju postoji jednaka i suprotna reakcija"
- Newtonov treći zakon gibanja
Kada se klatno jednom zanjiše na drugu stranu, protu-reakcija će biti brutalna. Bojim se da nimalo ne pretjerujem kada predviđam da ćemo unutar nekoliko generacija posvjedočiti scenama u kojima isti ovi "rođeni za zgražanje" koji trenutno provode teror bivaju izvučeni iz svojih domova i ustrijeljeni na ulici. Kada druga strana bude pritisnuta do kraja, doći će do velikog užasa. Stvari će kao pandan ekstremnom komunizmu prema kojem se trenutno krećemo odmah poslije biti najsličnije zapadnim Talibanima, ili možda III. Reichu. Klatno jednostavno funkcionira na taj način. Jednom kada se zanjiše u jedan ekstrem, nema šanse da se mirno resetira - prvo će se zanjihati do suprotnog kraja.
Ova neminovna korekcija desetljeća ljevičarskog terora će neminovno rezultirati svojom antitezom - autoritarnim tradicionalnim režimom, tj. fašizmom. Već vidimo prve znakove ovog fenomena sa zabrinjavajućim uspjehom neo-nacističke "Zlatne Zore" u Grčkoj, što će se neminovno proširiti i kroz ostatak zapadnog svijeta. Rak ljevičarske iracionalnosti od kojega trenutno boluje postojeće društvo će biti uništen jednako razornom dozom desničarske kemoterapije, a tijelo (društvo, civilizacija i svi mi kao nedužni mali pojedinci) će iskusiti veliku patnju.
S istog američkog sveučilišta Duke koje nam je prije dvije godine donijelo jednog od najvećih hrčaka na svijetu stiže nam novi izložak. Studentica čije pravo ime nećemo objaviti postala je poznata po svojim pornićima nakon što su je u njima prepoznali kolege.
Studentica Dukea koja je pod pseudonimima Belle Knox, Missy i Lauren A. snimila porniće
Oluja oko ovog slučaja prikrala se pomalo. Prije otprilike dva tjedna, neki od kolega na faksu gledali su porniće u svojim sobama kada im se učinilo da im je glumica poznata od nekud. To je bilo sve što je bilo potrebno da se glasine počnu širiti po cijelom kampusu i društvenim mrežama. Znajući da je otkrivanje njenog identiteta neminovno, Belle/Lauren/Missy je pametno odlučila prva djelovati i dati intervju o tome (iako i dalje pod pseudonimom):
Zašto? Odgovor je prilično jednostavan: nisam si mogla priuštiti 60 000 $ godišnje koliko košta moj fakultet, moja obitelj je došla pod priličan financijski pritisak.
Kao prvo, ovo je besramna laž. Ona je zbog svoje obitelji (njen otac je vojni veteran), spola i polja koje je odabrala studirati dobila pozamašnu stipendiju fondacije Fisher House, te su joj bile dostupne i druge stipendije (dakle darovi koje nije potrebno vratiti, ne krediti) kojima je mogla financirati i deset prestižnih fakulteta da je htjela.
Kao drugo, ako je njen cilj striktno financijski, pornići su vrlo loš izbor za zaradu. Mogla se potpuno legalno prijaviti na neku sugar baby stranicu i naći bogatog sponzora. Tako si ne bi sabotirala svoju buduću karijeru u koju je uložila skoro pola milijuna dolara, kao što ne bi ni umanjila svoje šanse za udajom za imućnog čovjeka koji bi se rado brinuo za nju.
Nažalost, taj izbor je jednostavno previše dosadan, poslovan i ne pruža ni izbliza toliko uzbuđenja kao što pružaju osjećaj da radiš nešto kinky i pozornost cijelog svijeta dok te gleda kako te niz obdarenih tipova obrađuje pred kamerom. A uzbuđenje je ono za čim je Belle najviše težila. Čitajte dalje:
Moje iskustvo s pornografijom nije bilo ništa osim podržavajućeg, uzbudljivog, napetog i emancipirajućeg. Ne sramim se pornografije. Naprotiv, ona me ispunjava. Za mene, snimanje pornića donosi mi nevjerojatnu sreću.
Yep, radi se o financijama.
Da se razumijemo, nemam apsolutno ništa protiv toga što upotrebljava svoju seksualnost kako bi zaradila. Da sam žensko, i ja bih radio isto. Također nije u redu da je njen identitet javno otkriven, ali isto tako i razumijem da je to bilo neminovno. Ne govorimo o zbirci poezije diskretno objavljene pod pseudonimom, već o porniću na stranici s milijunskim brojem posjeta. U doba kada Facebook može s ogromnom preciznošću prepoznavati lica, ne bi trebalo biti nimalo čudno da je pokazivanje svog lica u višesatnim videima gotovo siguran put do prepoznavanja u javnosti.
Na faksu koji Belle pohađa ona studira "ženske studije i sociologiju". To su područja koja su toliko isprazna i neovisna o lokaciji da nema nikakvog racionalnog razloga zašto bi njihovo studiranje trebalo koštati 60 000 $ godišnje. Ali pretpostavljam da je lakše upisati se na ekstremno skupi fakultet zbog statusa, a onda paničariti zbog toga koliko košta.
Lauren (Belle) (Missy) je rekla da je tijekom zimskih praznika otputovala u Los Angeles kako bi snimala filmove za odrasle. Njeno putovanje platio je agent tvrtke Matrix Modeli. Lauren nije rekla koliko je plaćena po snimanju, no nije se libila pokazati mi njen nedavno kupljen iPad Mini i cijeli arsenal skupih dizajnerskih torbica.
Yep, ako si u financijskim problemima i pod svaku cijenu moraš skupiti pare za nastavak školovanja, očito ćeš si moći priuštiti takve stvari.
Moja tvrdnja je temeljito dokazana: Belle (Lauren) je plaćena prvenstveno uživanjem u pozornosti i uzbudljivim seksualnim činovima, a ne novcem.
Govoreći o prihodima, ekstrapolirajući iz broja njenih videa ili setova fotografija te prosječne plaće za nepoznatu ili slabo poznatu curu u današnjoj zasićenoj i konkurentnoj porno-industriji (zahvaljujući upravo feminizmu), predviđam da njeni ukupni prihodi od pornografije nisu veći od ukupno 15 000 $. Morat će se još dobrano potruditi kako bi platila više od par mjeseci faksa!
Stranica za koju sam radila ima pretežno scene grubog seksa. Tako sam je i da doživjela. Nisam bila prisiljena ili ozlijeđena na bilo koji način tijekom snimanja te scene. Sve što sam napravila bilo je s međusobnim pristankom. Podržavam pravo porno glumaca da proizvode scene grubog seksa.
Daje dobar primjer zašto bi za sve trebalo tražiti izričiti pristanak.... oh wait. Pogledajmo što kaže izvadak sa stranice Facial Abuse, za koju je snimila nekoliko videa:
Missy (Belle) (Lauren) kaže da uživa gledati naše videe, i ono što je najviše napaljuje je "vidjeti mizeriju u djevojčinim očima". To su njene vlastite riječi.
Usput, u razgovoru na kauču stranice Facial Abuse spominje da se prije rezala po nogama jer joj se nije sviđalo njeno tijelo i bila je nervozna. Djeluje kao vrlo stabilna osoba i uzor drugim curama, ne? Intervjuer je zadržao staloženost i vrlo kvalitetno je trollao svojim komentarom: "pa zašto onda nisi napravila nekoliko je***ih trbušnjaka?"
Što misli zašto nitko ne odobrava njeno snimanje pornića?
Patrijarhija se boji ženske seksualnosti.
Kakva sad patrijarhija? Kada sam posljednji put provjerio, naše društvo nije bilo patrijarhalno već barem 100 godina.
Užasava nas pomisao na to da bi žena mogla preuzeti kontrolu nad svojim tijelom. Želimo zadržati žene na mjestu gdje su podložne muškoj seksualnosti i ovisne o patrijarhiji.
Prijetnja koju ja predstavljam patrijarhiji je enormna.
Čekaj, što?
To da bi žena mogla biti inteligentna, educirana i izabrati da bude seksualna radnica je gotovo nepojmljiva.
Čak i u prošlosti kada je patrijarhija mogla imati utjecaj na žensku seksualnost (kao i mušku), ne može se reći da je se "boji". Osim ako patrijarhalno društvo nije potpuno kratkovidno i iracionalno (naravno, ima i takvih), u najboljem slučaju će je samo usmjeravati kako bi oba spola bolje ostvarivala svoje interese kroz simbiozu. To je vrlo daleko od "straha".
Da još jednom naglasim, meni u ovoj stvari nimalo ne smeta to što Belle snima porniće. Neka ih snima! Lijepo su snimljeni i dobro joj ide, iako ima trunku prevelik nos. Ne, smeta mi jedino njeno licemjerje i pokušaj preokretanja svoje lakomislenosti i impulzivnosti u nešto hrabro i pozitivno tako što će se zamotati u toplo krzno feminizma. To je najobičnija, parazitska, racionalizacija.
Belle ne radi ništa što je posebno feminističko, protu-patrijarhalno ili emancipirajuće, no svejedno se pametno sklonila pod okrilje upravo te strane jer zna da je ta strana danas vrlo moćna u javnom diskursu i da će je sačuvati od posljedica njenih vlastitih kratkovidnih odluka koliko god bude mogla. Dakle, ona nije zapravo feministica; samo je uvidjela da je pametno predstavljati se kao jedna jer to nosi najveću potencijalnu dobit. Istu kalkulaciju doživljavaju i muškarci koji se pojavljuju u javnosti, o čemu ću uskoro pisati.
Danas nema niti jedne stvari koja se ne može na ovaj način lukavo zakamuflirati kao duboku, naprednu, modernu feminističku misao. Feminizam je postao poput Vegete, začina koji dobro ide uz svako jelo.
Jednako kao i kod feminizma, njeni politički stavovi i djela rasuti su po cijelom spektru bez nekog određenog smisla ili uzorka. Samo si nabacuje oznake kako bi se što bolje uklopila u ono što je trenutno popularno:
Ja sam na papiru Republikanka, ali identificiram se više kao Libertarijanka.
Ja vjerujem u slobodu da svatko radi što hoće, samo ne vjerujem u slobodu od posljedica. Ako želiš biti porno glumica, slobodno - nitko te ne bi smio zaustaviti u tome. Ali moraš preuzeti i odgovornost za posljedice. Drugi ljudi također imaju slobodu zauzeti stav o tvojim djelima i što ona govore o tebi kao osobi. Isto kao što ti imaš slobodu seksati se pred kamerom, drugi ljudi imaju slobodu reagirati kako god žele - uključujući i negodovanje i odbijanje dugoročnih odnosa s tobom.
Ovo bi mogla biti naj-Beta priča u povijesti ovog bloga. Iako ekstremnu koncentraciju Bete možemo pronaći u slučajevima Milana i Severine, Kanyea i Kim, te ovog jadnika koji čezne za ženom koja ga je izvarala, svima njima je moguće barem malo progledati kroz prste jer su ipak barem jednom okusili nekakvu ljepotu, seks i bliskost od žene u pitanju pa je donekle razumljivo da im se teško odvojiti od toga. Očekivano je da ćeš htjeti ponoviti stvar ako si se barem jednom omastio njome.
"Pronađi me," rekla je prije nego je nestala u zoru jednog novogodišnjeg jutra.
Odlično, odmah Hollywoodski klišej. Stvarni svijet nije poput spota "Absolute Beginners" Davida Bowieja u kojemu muškarac trči za koketnom djevojkom u sjenama, nikada ne vidjevši od nje ništa više od sjene. Koliko netko mora biti blesav da misli da je to ozbiljna prilika?
"Da, pronaći ću te," rekao je prije nego što je shvatio da je jedino što ima njeno ime, Katie, uz činjenicu da je iz DC-a - vjerojatno Washington DC-a u SAD-u.
Reese McKee (25) se nada da će mu čarolija Božića i moć društvenih medija omogućiti da se ponovno nađe s misterioznom ženom koju je upoznao u Hong Kongu prošle Nove godine.
Muškarac iz Wellingtona kaže da je bio u Hong Kongu kada je naletio na Katie nakon što su se oboje izgubili tijekom te noći.
"Samo sam šetao uokolo i divio se svjetilma kada sam pronašao ovu djevojku kako plače uz cestu."
Za sada sve ok. I ja bih pitao nekoga tko plače uz cestu kako mogu pomoći. Ako je cura u pitanju, pretpostavljam da bih i ja to shvatio kao priliku.
"Prišao sam joj i pokušao joj pomoći. Bila je izgubljena. Izgubila je sve svoje prijatelje negdje u gradu."
"Samo sam je razveselio. Ja onako imam ovaj neporecivo loš smisao za humor na koji se nitko ne može ne nasmijati."
Onako ovaj neporecivo loš smisao za humor? Vjerujem ti!
Poslije su išli piti i na kraju se ponovno našli s njenim društvom prije rastanka u 6 ujutro, kaže.
Ja bih je zabavio čitanjem dlanova i prikladno uvjerio da je naš mini-spoj zanimljiviji od njenog društva, ali svakome svoje. Ne mora svatko iskoristiti prilike koje mu se ukažu.
Iako nikada nije dobio ni kontakt broj ni e-mail adresu, posljednje riječi koje je čuo od Katie, "pronađi me", ostale su s njim.
Nakon što je upoznao Katie, g. McKee kaže da je proveo tjedne u potrazi za njom. "Ali to je bilo manje-više uzaludno jer nisam imao nikakvih tragova.
Dobio sam ideju upotrijebiti Facebook ovog lipnja, ali nije bio pravi trenutak. Mislim da u ovo doba godine ljudi imaju posebnu vjeru u čaroliju Božića. Ako ništa drugo, bilo bi lijepo opet se čuti s njom i reći joj "hvala". Reći joj "Hej, kako si?"
Koja to budala provodi tjedne u potrazi za ikim? Napraviš par pretraga, filtriraš po mjestu, upotrijebiš servis za obrnutu pretragu slika, i ako ne nađeš to je to. Ovo nije 19. stoljeće da je potrebno tjednima obilaziti sela u potrazi za djevom, i svaka sljedeća uložena minuta poslije prvih 5 ti neće ništa pomoći.
Kao drugo, za što joj se to ima zahvaliti? On je nju tješio kada je plakala pored ceste. Ona bi se trebala zahvaliti njemu. Ali neeeee, on je Beta i ona je za njega automatski anđeoska žena. Stvarno je istinita ona paralela između načina na koji promiskuitetne (popularno: droljaste) žene dijele seks i načina na koji Beta muškarci dijele svoje emocije i lojalnost.
Uočite da je konstantno tijekom godine razmišljao o tome kako je pronaći, bez posustajanja. U lipnju, pola godine nakon što ju je upoznao, je dobio ovu blesavu ideju s Facebookom, konstantno je razmišljao kada će biti pravi trenutak kako bi "povećao svoje šanse" za 2%. To znači da cijelu godinu nije imao drugih prilika. Nije proveo godinu živeći normalno i upoznavajući druge cure i onda pred kraj godine šaljući jedan kratki booty call iz zabave. Ne, on je čeznuo za njom svakog trenutka, na temelju nekoliko sati provoda nakon kojih mu se nije udostojila ni ostaviti kontakt.
Nevjerojatna žeđ. Nevjerojatno odustvo čak i najmanjeg komadića interne igre.
"Količina pozitivnih reakcija i ohrabrenja koja je potekla je zapanjujuća." Stranicu je sharealo preko 4000 ljudi.
Barem 80% djelitelja te stranice su žene, kladio bih se. Žene (nesvjesno, istina) obožavaju racionalizirati i širiti potpuno pogrešne informacije o načinu na koji ih se može osvojiti, te da nema rijetkih stranica poput moje prosječan Beta ne bi nikada uspio proći kroz zid "samo budi svoj" savjeta.
Osim njenog imena, jedini identifikacijski podatak koji ima o Katie je njena slika koju je pronašao na svom mobitelu sljedećeg jutra.
Osim ako ne upotrebljavaš neku rafiniranu vrstu igre profesionalnog fotografa, nije dobra ideja slikati curu. To samo napuhuje njen ego i smanjuje ti šanse.
g. McKee priznaje da je "pomalo realist" i ne bi ga iznenadilo da je Katie u vezi s nekim drugim. Ipak, ostaje "naivno optimističan".
Po onome što znamo o seksualnom tržištu u prosjeku, rekao bih da stvarno postoji 30% šanse da nije bila ni s kim ove godine pa je slobodna. Po onome što znam o njoj (pogotovo o njenoj lokaciji), vjerojatno je ove godine primila 2-3 spolna organa. Pa tko voli nek' izvoli.
"Šanse su milijardu naprama jedan, ali sviđaju mi se ti izgledi."
Zaboga!
Jesu li ikada u povijesti izrečene više Beta riječi nego što su "Šanse su milijardu naprama jedan, ali sviđaju mi se ti izgledi."
Osim ako ga slučajno ne spasi slava koju je sada stekao (sumnjam, budući da je to izrazito "awwww slatko" vrsta slave, ali možda - šanse su milijardu naprama jedan).
Hajdemo se kladiti:
32.9999% šanse da je ne nađe.
33% šanse da je nađe, ona da hrčkoliki intervju kako je to baš awwwwwwww, nakon čega 75% šanse da ga ignorira, a 25% šanse da ga nekoliko godina muze za emocionalnu pozornost
33% šanse da je nađe, ona izjavi da je to baš creeeeepy i aaaawwkwwaaard i zatim ga ignorira
0.0001% šanse da je nađe, oni završe u vezi i braku, nakon čega 100% šanse za razvod i financijsko/emocionalno silovanje jer ona "nije sretna"
Ne znam za vas, ali meni se za to stvarno vrijedi potruditi!
"Bilo bi mi dovoljno kada bih je samo pronašao i rekao "hvala" jer je to bila godina koja mi je promijenila život, i počela je te noći, stvarno."
Ne mogu više. "Promijenila život".... nakon jednog pića u novogodišnjoj noći? Članak ovdje milosrdno završava, jer nisam siguran da bih mogao izdržati i sekundu više. Moj Beta-detektor je eksplodirao.
Dečki, želite uspjeti na seksualnom tržištu? Samo radite sve obrnuto od gospodina McKee-a i garantiram uspjeh.
p.s. EPILOG: Novine prenose da je djevojka pronađena ali da je "otprilike" ugasila svoje profile na društvenim mrežama. Mojih 33% šanse iz treće opcije je bilo točno!
Ovaj post je indirektno vezan za zavođenje. Naime, voditi ozbiljnu debatu sa ženom o neutralnoj temi će samo ubiti "ono nešto" u vašem odnosu i umjesto toga uvesti sterilnu dosadu. Ako tema nije neutralna, već se tiče vašega odnosa, onda je to još i gore. Ne postoji način na koji možeš racionalnim objašnjenjima uvjeriti ženu da si ti dobar za nju ili da joj se trebaš sviđati.
No to ne znači da je debatiranje beskorisno. Jedna indirektna korist je u tome što razvijanje mirnog i staloženog stava koji je koristan u debatiranju koristi zadržavanju istog stava i u zavođenju. Lakše je zadržati okvir razgovora u svoju korist ili se sjetiti savršenog dvostrukog komplimenta ili otvaranja kada je tvoj mozak već pripremljen na traženje pravih replika i asocijacija. No općenito gledano, kada ulaziš u palaču igre, ostavi svoje umijeće debatiranja na ulazu kao musliman cipele pred džamijom.
Kako uspješno debatirati?
Očito, neka tvoji argumenti budu smisleni, konzistentni i dobro potkovani. Ali način na koji će oni biti prezentirani je zapravo važniji od samih argumenata. Jedna od najvrijednijih lekcija u ovom podučju dolazi iz jednog od mojih omiljenih filmova, "Thank you for Smoking", kada protagonist Nick (koji radi kao lobist za duhansku industriju) objašnjava svom sinu Joeyu svoj posao.
Joey: I, što se događa kada si u krivu?
Nick: Pa, Joey, ja nikada nisam u krivu.
Joey: Ali ne možeš uvijek biti u pravu.
Nick: Pa, ako je tvoj posao biti u pravu, onda nikada nisi u krivu.
Joey: Ali što ako JESI u krivu?
Nick: Ok. Recimo da ti braniš čokoladu, a ja branim vaniliju. E sad, kada bih ti ja rekao, "Vanilija je najbolji okus sladoleda", ti bi rekao...?
Joey: "Ne, čokolada je."
Nick: Točno. Ali ne možeš dobiti taj argument. Stoga, pitat ću te: Misliš da je čokolada alfa i omega svih sladoleda, je li?
Joey: To je najbolji sladoled; ne bih naručio niti jedan drugi.
Nick: Oh. Znači za tebe je samo čokolada, zar ne?
Joey: Da, čokolada je sve što mi treba.
Nick: E, pa meni treba više od čokolade. I kad smo već kod toga, treba mi i više od vanilije. Vjerujem da trebamo slobodu i izbor kod našeg sladoleda i to, Joey Naylor, to je definicija slobode.
Joey: Ali to nije ono o čemu pričamo.
Nick: Ah, ali to je ono o čemu JA pričam.
Joey: Ali... nisi dokazao da je vanilija najbolja.
Nick: Nisam ni morao. Dokazao sam da si ti u krivu, a ako si ti u krivu, onda sam ja u pravu.
Joey: Ali i dalje me nisi uvjerio.
Nick: Zato što mi nije cilj uvjeriti TEBE. Cilj mi je uvjeriti NJIH (pokaže rukom na prolaznike).
Vjerujem da vam je već puna neka stvar referenduma, ali to je aktualan i elegantan primjer na kojemu se može pokazati umijeće debatiranja i razoran efekt koji ima njegovo prisustvo ili odsustvo.
Tijekom promotivnog razdoblja prije referenduma, strana "protiv" usmjerila je sve svoje snage na dokazivanje kako je ovaj referendum zapravo diskriminacija i kako su svi koji ga podržavaju ili fašisti ili zavedeni da podržavaju fašizam. Naravno, nisu se služili logičkim argumentima, već isključivo emocionalnim apelima i prozivanjem strane "za" na sve moguće načine. Stoga je najjače što su uspjeli argumentirati o referendumu kao obliku fašizma redovito bila jedna od ove četiri tvrdnje, od kojih niti jedna ne drži vodu:
1. Moguće je da će omogućiti druge referendume/zakone u budućnosti koji će stvarno diskriminirati nekoga. Predviđanje budućnosti nije osnovan razlog za prosuđivanje o sadašnjim efektima (pojašnjenje: barem ne ako predviđene pojave nisu istodobno i negativne i vjerojatne). Ovo je kao da ja kažem da ne smijemo dati pravo glasa ženama jer to jednog dana možda vodi do feminizma trećeg vala. 2. Moguće je da će osokoliti pobjednike na nasilje na sljedećim Gay Prideovima. Blaži oblik prvog. Ne vidim indikacije za ovo, budući da je cijela stvar oko referenduma provedena savršeno nenasilno, dapače stranu "za" se fizički napadalo. 3. Da to nije diskriminacija, ovi se ne bi toliko trudili progurati to u Ustav. Ovo je klasičan primjer kružne logike. 4. Da je fašizam za bilo što što je drukčije reći da je drukčije. Godwinov zakon na djelu (Što je neka rasprava dulja, to je veća vjerojatnost da će neka strana ostati bez argumenata i de-facto priznati poraz tako što će drugu usporediti s Hitlerom).
Dakle, nitko nije uspio dati imalo smislenu primjedbu zašto je referendum = diskriminacija, a kamoli to objektivno dokazati. No to nije ono što je važno. Ni strana "za" se nije mogla podičiti baš smislenim argumentima. Iako je posjedovanje ispravnih i logičnih argumenata vrlo korisno u privlačenju javnog mišljenja na svoju stranu, to nije ono što određuje ishod, kao što je i vidljivo s naše političke scene. Važno je to da je strana "protiv" i dalje mogla steći simpatije javnosti čak i da nije imala niti jedan argument, samo da je poznavala umijeće debatiranja. Nažalost, nije. Koliko vidim iz svih članaka koji i dalje sipaju žuč i bijes nakon poraznog ishoda referenduma za stranu "protiv", nisu naučili lekciju. A ta lekcija je sljedeća:
Glasovalo je 1.436.835 građana, odnosno 37,90 % birača registriranih za izlazak na referendum. Od toga je 65.87% (cca 946 000) glasalo "Za", a 33,51% (cca 481 000) "Protiv". Ukupni broj birača na popisu je oko 3 740 000.
Znate li što to znači?
To znači da nije glasalo preko DVA MILIJUNA birača!
Napori strane "protiv" bili su potpuno pronašeni. Tih dva milijuna, a ne onaj jedva milijun i pol koji je glasao, su oni koje treba uvjeriti racionalnim pristupom, dobrim stilom i pristojnim izlaganjem. To što protivnici referenduma vide u strani "za" fašiste i oštro ih napadaju je besmisleno jer neće uvjeriti niti jednog od tih tzv. "fašista", a istodobno time čine harakiri jer u očima ostala DVA MILIJUNA ispadaju jednako fanatični i jednoumni kao i svoji protivnici, pa još i gori.
To je fatalna greška, jer je upravo ta grupa od DVA MILIJUNA ona koja odlučuje o ishodima referenduma i izbora kroz to može li se donekle poistovjetiti s nekom stranom i dovući se do birališta da joj pomogne. Privući samo 15% (svaku šestu osobu) te grupe bilo bi više nego dovoljno za prevlast. Ali ne, ovi su morali reći ovima što ih ide (umjesto da se jednostavno usredotoče na stvarne rupe, poput činjenice da uopće ne čuva brak i da ga crkva također uništava), morali su pustiti pjenu iz usta, i požnjeli su zasluženo. Paralela s vještinom prepakiravanja, uspješnom prodajom svojih ideja/proizvoda i dojmu moći u ovom primjeru ima neograničeno.
Da je primijenjeno osnovno pravilo debatiranja, opcija "protiv" bi bila svjesna da nije tu kako bi ratovala s mrskim joj "fašistima". Ona je tu kako bi ova DVA MILIJUNA pokazala da ju je vrijedno saslušati i da se njene vrijednosti barem malo poklapaju sa svima njima koji su decidirano između. A trenutno u tome nažalost nimalo ne uspijevaju.
To je ono što je omogućilo opciji "Za" da ih razvali s ovolikom lakoćom. Njeni su predstavnici očito bili svjesni da su oči javnosti uperene u njih i da uopće ne trebaju dokazati da će uvođenje definicije braka u Ustav spasiti brak... već samo dokazati da je protivnik u krivu.
SRAMOTNE BROJKE
Svaku treću ženu mlati bračni partner
T-Portal nam je nedavno donio intervju s Nevom Tolle, koordinatoricom Autonomne ženske mreže. Kako je danas 25. studenoga, Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama, čini mi se da je to dobra prilika raščistiti neke stvari. Krenimo redom:
Tvrdnja #1: "Oko 34 posto žena preživjelo je seksualno nasilje"
Uistinu zabrinjavajuća brojka. No je li ona realna? Uzevši u obzir našu patrijarhalnu sredinu, moguće je da gđa. Tolle čak i podcjenjuje broj žrtava. Odlučio sam ga provjeriti sljedećim postupkom:
1A: Pronađimo broj kaznenih djela seksualne prirode u RH u prošloj godini
Zbrojimo stupce "Prijavljena" i "Naknadno otkrivena" za kategorije "Silovanje", "Pokušaj silovanja", "Bludne radnje" i "Ostalo". To obuhvaća svaku moguću vrstu zločina seksualne prirode, od silovanja pa do pipanja, nepristojnog pokazivanja spolnih organa i seksualnog uznemiravanja (iako je u toj strukturi najekstremnijih zločina kao što su silovanja i pokušaji silovanja naravno najmanje, tj. oko 20%). Dobivamo brojku od 577 takvih kaznenih djela u 2012. godini.
Zbog jednostavnosti, pretpostavit ću da su sva ta kaznena djela:
a) počinili muškarci na štetu žena (dakle, pretpostavit ću da nema homoseksualnih silovanja, žena koje su seksualno napastovale muškarce, zlostavljana su isključivo djeca ženskog spola, itd.),
b) da su sve prijave istinite, tj. da ne postoje lažne prijave za seksualno nasilje, te
c) da je svaki zločin jedna nova žrtva, tj. nema ponavljanja zločina nad istom žrtvom.
1B: Pomnožimo broj kaznenih djela multiplikatorom
U paketu sa svim tvrdnjama o zločinima seksualne prirode dolazi i tvrdnja da žrtve rijetko prijavljuju zločin zbog srama, manjka podrške okoline i sličnih faktora. Koliki je stvarno taj multiplikator ovisi o raznim faktorima
Libela.org, jedna od najekstremnijih feminističkih web stranica kod nas, navodi da na svako prijavljeno silovanje dolazi još 15 do 20 neprijavljenih. Teško je zamisliti iti jedan zločin, od prijetnji pa do krađe, gdje se prijavljuje samo 50% zločina (na svaki prijavljen još jedan neprijavljen), a kamoli 6%. Čak ni korupcija nije toliko skrivena. Ovo je vrlo ekstremna pretpostavka ali dobro, pretpostavit ćemo da se zapravo događa 15 puta više seksualnih zločina nego što ih je prijavljeno.
Misli li Libela.org samo na silovanje, ili i na blaže zločine poput, pipanja, nepristojnog izlaganja, seksualnog uznemiravanja i sl.? Izaći ćemo im u susret i pretpostaviti da SVIH seksualnih zločina (a ne samo silovanja, koja čine 20% seksualnih zločina) uistinu ima 15 PUTA više nego što je prijavljeno. To nam daje ovu jednadžbu, gdje je X hipotetski broj i prijavljenih i neprijavljenih seksualnih zločina koji su se dogodili u jednoj godini:
X = 577 x 15 X = 8655
1C: Pomnožimo multiplicirani broj kaznenih djela prosječnom životnom dobi
Prosječni životni vijek Hrvatice je 80 godina. Razdoblje od 80 godina predstavlja jedan cjelokupni presjek društva, u kojemu se u potpunosti izmijenila barem jedna generacija žena i time tijekom svog života u tom dobu imala priliku biti žrtvom nekog seksualnog zločina.
8655 x 80 = 692 400
Dakle, imamo hipotetskih 692 400 seksualnih zločina na području RH tijekom životnog vijeka jednog presjeka (nekoliko generacija u raznim životnim stadijima) hrvatskih žena.
31%. To je i dalje manje od 34% koliko tvrdi gospođa Tolle. A da ne zaboravimo, udio od hipotetskih 31% žena koje su tijekom života bile žrtvama nekog seksualnog zločina uključuje sljedeće velikodušne pretpostavke:
a) da su sve seksualne zločine počinili isključivo muškarci na štetu žena (dakle, pretpostavit ću da nema homoseksualnih silovanja, žena koje su seksualno napastovale muškarce, zlostavljana su isključivo djeca ženskog spola, i sl.),
b) da su sve prijave istinite, tj. da ne postoje lažne prijave za seksualno nasilje,
c) da je svaki zločin jedna nova žrtva, tj. nema ponavljanja zločina nad istom žrtvom,
d) da zapravo ima 15 PUTA više SVIH seksualnih zločina nego što je prijavljeno
I unatoč svim tim oblicima "pomoći" (zabilježeni brojevi su direktno i indirektno povećani oko 30 puta ili 3000%), stvarni podaci i dalje ne mogu stići takve stratosferske procjene kakve iznosi Neva Tolle.
Zbog obzira prema žrtvama i manjka prostora ne želim ovdje špekulirati koliko stvarno ima seksualnog nasilja, ali iz gore izloženoga znam da ga sigurno nema toliko da bi ga tijekom života moglo iskusiti 34% žena. Neva Tolle ili besramno laže ili se ravna po falsificiranim podacima. Sramotno je da predstavnica jedne organizacije koja dobiva 90% svojih sredstava od države, županija i gradova koristi proračunska sredstva za širenje očitih neistina.
Ovakav parazitizam na boli pravih žrtava i predstavlja pljusku u lice svakoj ženi koja je stvarno bila silovana. K tome još svoje neistinito predavanje nazvati "Istina je. Zašto šutite o tome?" je stvarno drsko, bez ikakve trunke morala ili obzira.
Tvrdnja #2: "U Hrvatskoj je svaka treća žena preživjela neki oblik nasilja od strane sadašnjeg ili bivšeg partnera"
33.33% žena je doživjela nasilje od sadašnjeg ili bivšeg partnera? Dobro, idemo pogledati:
Stranica 58 navodi da su 2012. prijavljena 622 slučaja nasilničkog ponašanja u obitelji, te naknadno otkrivena još 162, za ukupno 784 slučaja nasilničkog ponašanja u obitelji godišnje.
Primjenimo istu formulu, pretpostavimo da je a) svo nasilničko ponašanje u obitelji uvijek od muškarca prema ženi, b) pretpostavimo da je svaki slučaj nova ženska žrtva, c) prihvatimo opet ekstremnu pretpostavku da stvarnih slučajeva ima 10 PUTA više nego zabilježenih u MUP-u (izvor: Sigurno mjesto, Ženska soba), te d) da nema lažnih prijava. Evo jednadžbe:
X = 784 x 10 X = 7840 hipotetskih slučajeva nasilja u obitelji u jednoj godini
7840 * 80 = 627 200 hipotetskih slučajeva nasilja u obitelji u 80 godina (jedan presjek nekoliko generacija svih žena u Hrvatskoj)
627 200 / 2 218 554 = 28%.
Dobivamo hipotetskih 28% vs. 33% - naravno i dalje uz sljedeće velikodušne pretpostavke:
a) da je svo nasilničko ponašanje u obitelji uvijek od muškarca prema ženi,
b) da je svaki slučaj nova ženska žrtva,
c) da je stvarnih slučajeva 10 PUTA više nego onih zabilježenih u MUP-u, te
d) da nema lažnih prijava
I unatoč svim tim oblicima "pomoći" (zabilježeni brojevi su direktno i indirektno povećani oko 30 puta ili 3000%), stvarni podaci i dalje ne mogu stići takve stratosferske procjene kakve iznosi Neva Tolle.
Koliko je to čak i 28% zapravo vjerojatno? Evo jedne usporedbe za perspektivu.
Uzevši u obzir da je u cijeloj Hrvatskoj u 2012. bilo ukupno 2438 prijavljenih i naknadno otkrivenih kaznenih djela protiv života i tijela (dakle, od ubojstava do nanošenja lakših tjelesnih ozljeda), nekako mi je teško povjerovati da se paralelno s tim odigrava još i tri puta više slučajeva u kojima muškarci vrše nasilje nad svojim partnericama. Također je zanimljiva i pomisao da grupa ovih 33% žena koje su pretrpjele fizičko nasilje ne moraju biti istih onih 34% koje su pretrpjele i seksualno nasilje. Kada bi se te dvije kohorte ne bi savršeno poklapale, ispalo bi da je više nego svaka druga žena bila žrtva barem jednog nasilnog ili seksualnog zločina tijekom svog života, što je još apsurdnija tvrdnja od ove dvije pojedinačno.
Tvrdnja #3: "...podaci o psihičkom nasilju pokazuju da je taj oblik nasilja preživjelo više od 60 posto razvedenih žena u Hrvatskoj, a isti postotak boluje od PTSP-a kao posljedice nasilja."
Ok, samo da ovo ponovim: 60% razvedenih žena ima PTSP zbog psihičkog nasilja doživljenog tijekom ili poslije braka. Čak i ako psihičko nasilje nije bullshit kategorija poput ekonomskog zlostavljanja, već vidim da će ovo biti veselo.
Prvo pogledajmo "Statističko izvješće DZS-a #1467: Razvedeni brakovi u RH u 2011. godini" na stranicama DZS-a: stranica 10 nam kaže da je broj razvoda je manje više stabilan na oko 5000 godišnje. To znači da u Hrvatskoj imamo... recimo, 150 000 razvedenih žena, prikupljenih kroz posljednjih 30-ak godina? Ne znam koliko ih se ponovno udalo, tako da podatak ne mogu sa sigurnošću potvrditi.
U pomoć nam dolazi izvješće Jutarnjeg lista o popisu stanovništva 2011., koji nam kaže da 5% žena ima bračni status "razvedena".
0.05 x 2 218 554 = 110 927. Dakle... 111 tisuća razvedenih žena, plus nepoznata količina razvedenih žena koje su se poslije ipak udale pa ih ne obuhvaća ovaj status? Bio sam prilično blizu.
Ako od njih 60 posto ima PTSP, to znači da samo žena koje pate od PTSP-a kao posljedice psihičkog nasilja u braku ili poslije braka ima nevjerojatnih 110 927 x 0,60 = 66 566, tj. 66 tisuća.
Za usporedbu, branitelja Domovinskog rata za koje je registrirano da pate od PTSP-a ima oko 20 500, a to je otprilike tri puta manje. Čak i ako prihvatimo da svih cca 35 000 branitelja kojima su odbijene prijave za isti stvarno ima PTSP, i dalje su prilično malena kohorta u odnosu na razvedene žene u Hrvatskoj. Psihičko nasilje u braku ili prilikom razvoda izaziva više PTSP-a nego razorni rat s etničkim čišćenjem? Oprostite, ali ja moram pritisnuti alarm za bullshit.
I inače se često viđaju ovakve nebulozne tvrdnje, ali ovo je jedan od rijetkih puta da ih je netko koncentrirao u baš jedan gust, sluzav članak koji vrvi neistinama. Prijavljujte nasilje ako vam se dogodi i prijavljujte ako znate da se drugima događa, ali nikada se ne odavajte zlonamjernoj histeriji poput Neve Tolle, koordinatorice Autonomne ženske ženske kuće Zagreb. Pravim žrtvama dugujete više od toga.
Zaključak: dvije od tri statistike u Hrvatskoj su žrtve nasilja. Najčešći zlostavljači su feminstice, demagozi i ostalo društveni paraziti koji lažiraju podatke kako bi ostvarili osobnu korist.
Neki vole pedere, neki mrze pedere, a neki su samo pederčine
- Igniss
Kako nam se bliži referendum 01.12., tako raste razina povezane drame i histeriziranja. Uz iznimku slučaja Ante Gotovine, gdje je hrvatska javnost bila manje više ujedinjena pa nije bilo nekog konflikta, ne sjećam se kada je neki slučaj ovoliko okupirao nacionalnu svijest. Nema onoga tko se ne osjeća pozvanim reći svoje dvije riječi o ovoj temi, i to što zapaljivije i s više glumatanja, to bolje. Prijatelji i rodbina si stišću ruke oko vrata kao da su partizani i ustaše u II. svj. ratu, a međusobna optuživanja i negativnost dosegla su rekordnu razinu. Ne znam za vas, ali meni je cijela stvar već počela ići na živce.
Počnimo s onim što imam protiv organizatora referenduma. Evo tvrdnje sa službene stranice uimeobitelji.net :
Brak je zajednica jednog muškarca i jedne žene, temelj obitelji i idealno mjesto za rađanje i odgoj djece. U Hrvatskoj se 87% djece rađa u braku
S prvom rečenicom se mogu složiti u potpunosti. Ja nisam ni posebno tradicionalan ni vjernik, ali itekako prepoznajem vrijednost nekih tradicijaza razvoj civilizacije i dobrobit čovjeka općenito, bez ozbira na spol. Također prepoznajem da je degradacija nekog društva prilično snažno vezana za postotak djece rođene i odgojene izvan braka.
Pokušavati riješiti ovaj problem uvođenjem spomenute definicije u Ustav je kao spašavanje Titanica žličicom za kavu. Zapravo, čitajući vaš popis zabrinutosti, nisam siguran da je ova inicijativa uopće svjesna korijena problema.
Da smo manje uložili u čamce za spašavanje i pažljivu vožnju i samo ponijeli žličicu, ovo nam se ne bi dogodilo.
No nemojte dobiti pogrešan dojam da zbog toga imam nešto protiv ove inicijative. Moj ukupni stav o njoj je "tko voli nek izvoli". Oni koji su mi se posebno zgadili ove vedre jeseni su protivnici referenduma. Gdje da počnem?
1. Protivnici referenduma nemaju pojma uzrokuje li on uopće diskriminaciju
Zamislimo da referendum prođe i odredba "brak je životna zajednica muškarca i žene" uđe u Ustav. Što će se dogoditi?
Dogodit će se jedno veliko, debelo NIŠTA.
Ta odredba ničim ne sprječava postojanje homseksualne zajednice po pravu izjednačene s brakom, kao što nalaže makar osnovno poznavanje prava i kao što organizatori referenduma sami objašnjavaju. Nitko nije diskriminiran. Ako učinak postoji, on ima efekt copyrighta, da se za zajednica ne smije nazivati brakom, već bilo kako drugačije, a to nije diskriminacija.
Ali ono što je još luđe od toga je to što protivnici referenduma svi odreda nemaju ni najmanju ideju o efektu referenduma. Opetovano sam najglasnije glasove protiv referenduma pitao "Znate li je li pravni efekt referenduma da A) zabrani bilo kakvu homoseksualnu zajednicu koja bi imala prava poput braka, što bi bila diskriminacija, ili B) samo zabrani da se takva homoseksualna zajednica s pravima poput braka zove brakom, što je samo copyright?" I odgovor je, vjerovali ili ne, uvijek bila ili tišina ili priznanje da se radi o slučaju "B". Niti jedan jedini put nisam dobio odgovor "Mislim da se radi o pravnom efektu "A" i zato smatram da je to diskriminacija koju valja zaustaviti."
Većina protivnika referenduma uopće ne zna protiv čega se buni!
Da još jednom ponovim: VEĆINA PROTIVNIKA REFERENDUMA UOPĆE NE ZNA PROTIV ČEGA SE BUNI!
Ali nema veze, ustajati za ljudska prava (čak i kada im ništa ne prijeti) je popularno i daje priliku za ispuštanje pravedničkog bijesa. Što nas vodi do...
2. Većina protivnika referenduma se više zgraža na to što se netko usuđuje imati nešto protiv homoseksualaca nego na sam referendum
Luđaci. Ispunjeni mržnjom. Bolesnici. Monstrumi. Nezamislivo zli. To su, vjerovali ili ne, etikete koje protivnici referenduma lijepe na organizatore... ne zato što su napravili referendum, već zato što su se usudili reći da imaju nešto protiv homoseksualnosti. Ali zašto je imati nešto protiv homoseksualnosti monstruozno, dokle god ne poziva na nekakvu stvarnu diskriminaciju ili nasilje? Ja nemam baš ništa protiv homoseksualnosti, pa ipak ne smatram one koji imaju bolesnicima osim ako ne idu bacati kamenje.
Mnogi ljudi imaju nešto protiv igrača, političara, trgovaca, institucija, država, debelih ljudi, anoreksičnih ljudi, mišićavih ljudi, lijepih ljudi, ružnih ljudi, i tko zna čega već, i ne libe se priznati da su im te stvari odbojne na prvi pogled i to reći na puno otrovnije načine... ali reci da ti se ne sviđaju homseksualci i otvara se pakao. Da sam ja tako osjetljiv (a ja sam zapravo dobivao prijetnje nasiljem zbog ovoga što pišem), već bih odavno počinio samoubojstvo.
3. Protivnici referenduma oponašaju metode upravo Katoličke crkve i diktatora koje preziru
Tvrdnje da je užasno, kriminalno (al' baš ono fakat užasno) kada netko misli ili izjavi da mu se homoseksualnost ne sviđa i obrazloži zašto misli da je to loše za društvo mogu se opisati samo jednom riječju: Inkvizicija. Ne tako davno, upravo Crkva je klala ljude ili ih (ako su imali sreće) napadala i izopćavala iz društva samo zato što bi ih netko optužio da imaju u glavi griješne misli. No vremena su se promijenila i danas je isti tretman rezerviran za griješne misli o homoseksualnosti, samo obrnute.
O pravu na referendum ne trebam ništa ni govoriti, ali kako među ovom publikom očito ima mnogo autističnih trollova, moram to jasno izreći. Čak i da stvarno jest bolesno da netko želi unijeti ovo u Ustav (a nije, samo je beskorisno kako sam naveo na početku) i da postoji nekakva stvarna diskriminacija protiv koje bi svatko moralan trebao glasovati, zašto ljudi ne mogu imati pravo predložiti što hoće? Temelj demokracije je pravo na slobodno izražavanje - ako ono ne uključuje nešto protiv homoseksualnosti, naravno. Neka Ustavni sud ne odobri prijedlog, neka referendum propadne zbog premale izlaznosti ili previše glasova "ne", neka referendum prođe ali ga vlada odbije implementirati zbog savjesti, neka dođe do građanskog štrajka... sve je to ok.
Znate što nije ok? Određivati ljudima što smiju misliti i za što smiju uopće prikupljati potpise.
Govoreći o kontroli mišljenja u Big Brother stilu, pada mi na pamet klub zemalja gdje građani nemaju pravo izlagati što god žele i raditi referendume o bilo kojoj temi koja im padne na pamet. Znate, onaj tamo? Počinje sa Sjevernom Korejom, nastavlja se s Iranom, a završava s Rusijom, Kinom i Kubom. Sve uzorne zemlje kojima se liberali i ljevičari inače dive zbog demokracije i razvijenog javnog diskursa.
4. Čak i kada bi se radilo o nekakvoj diskriminaciji, trebali bismo biti zahvalni desničarima što su napokon naučili rješavati svoje probleme kroz okvire pravne države, a ne nasiljem
Pribjegavanje nasilju je, mora se priznati, dugo vremena bilo standardna metoda hrvatske desnice. To je bilo uistinu bolesno i osobno sam prezirao većinu desničara zbog toga, makar oni i ne bili nasilni. No vremena su se promijenila i danas desnica zna da nije u redu prijetiti državnim udarima, tući političke protivnike i raditi slične gadarije... i zato je nagrađujemo pogrdama. Ali mislio sam da je upravo to ono što želimo - da se ljudi s kojima se ne slažemo civiliziraju i počnu koristiti civilizirane metode kojima će izraziti svoje suprotno mišljenje?
Woooops, zaboravio sam da problem nije bilo nasilje, već to što uopće postoji suprotno mišljenje. Moj bed. Zaključak: iako ću glasati protiv na referendumu jer mi se ovaj prijedlog čini nepotrebnim/beskorisnim, ova epidemija iracionalnosti je osigurala da ću se obradovati ako referendum prođe i time da svojim protivnicima lekciju iz kulture i demokracije. A sve to nikada ne bih mislio da nije ovog medijskog cirkusa i moralnog bankrota koji su mnogi otkrili.
18 godina, 18 godina
Ima jedno od tvoje djece, ima te na 18 godina
Znam nekoga tko plaća alimentaciju za jedno od svoje djece
Auto i kuća njegove baby mame su veći od njegovih
Vidjet ćeš ga na TV-u svake nedjelje
Kako osvaja Super Bowl i odlazi u Hyundaiju
Trebala je tvom malcu kupiti autiće s tvojim parama
Otišla je doktoru i kupila si liposukciju s tvojim parama
Šeće se okolo kao Michael Jackson s tvojim parama
Trebao si osigurati svoje pare
Ako nisi jadnik, viči "Hoćemo predbračni"
"Hoćemo predbračni" Da
To je nešto što ti stvarno treba
Jer kad ostavi tvoju guzicu otići će s polovicom
18 godina, 18 godina
I na 18 rođendan shvatio je da nije njegovo?!
Prije točno godine dana, naprasno je završila poznata veza Severine i Milana Popovića. Bio je to jedan od rijetkih događaja u povijesti koji su ujedinili hrvatsku javnost: lijevi orijentirani primitivci i bijeli vitezovi bili su oduševljeni što je nezavisna, emancipirana žena izmanipulirala i opljačkala muškarca ("Pokažimo toj patrijarhiji!"), a desno orijentirani primitivci i nacionalisti bili su oduševljeni što je Hrvatica izmanipulirala i opljačkala Srbina ("Pokažimo tim Četnicima!").
- Bogati, slavni biznismen i/ili poznati muškarac koji bi mogao imati bilo koju ženu
- Osrednja, islužena, ostarjela poznata žena (iako izgleda ok za svoju dob) najpoznatija po svom porno-videu
- Ona ostane trudna; objavljuje se vjenčanje
- On je zasipa darovima, obožavanjem, patetičnim ljubavnim izjavama, vilama, jahtama i automobilima
- 6 mjeseci nakon rođenja djeteta, ona ga se riješi s obrazloženjem da "jednostavno nisu kompatibilni"
- Ona dobije 100%-no skrbništvo, on dobije 2 dana posjeta tjedno, slomljeno srce i gigantsku alimentaciju
Veselit će vas čuti da je poznati rapper Kanye West upravo na dvije trećine ovog procesa s Kim Kardashian, isluženom ženom s izgledom na zalazu i poznatoj najviše po reality showu i porno-videu:
Kanye West je toliko ushićen da je Kim prihvatila njegovu raskošnu prosidbu da niti ne razmišlja o predbračnom ugovoru. Čak i s njenom poviješću koja uključuje dva razvoda (onaj s Kris Humpreysom je došao nakon samo 72 dana braka), Kanye kaže "ne" predbračnom ugovoru jer je to "nespretno i neosjetljivo". Ne želi riskirati da uvrijedi svoju buduću suprugu i majku svoga djeteta.
Gledati ljude koje se tradicionalno smatra Alfama i koji bi trebali znati bolje prilično je zabavno. Ne osjećam nikakvu ljutnju prema Kim, isto kao što nisam ni prema Severini - prepoznajem njihovu igru. I ako je netko nepopravljivo Beta i nikada nije sposoban naučiti lekciju, tko sam ja da trošim energiju spašavati ga? Neka ga slobodno ogule - barem će poslužiti kao primjer drugima. Kanye je u ovom pogledu ekvivalent onih ljudi kojima se smijemo kada im posthumno dodijele Darwinovu nagradu za najgluplje uklanjanje samih sebe iz genetskog natjecanja. Njegova naivnost je još komičnija kada uzmemo u obzir da je Kim itekako potpisala predbračni ugovor kada se udavala za znatno manje bogatog Krisa, i tada joj to nije bilo ni "nespretno" ni "neosjetljivo".
U ovom slučaju je ironija mnogostruko veća upravo zato što je Kanye kao poznati rapper gorljivo pjevao o opasnostima braka (pogotovo sa sponzorušom) i nazivao one koji ne budu tražili predbračni ugovor i koji budu oguljeni u razvodu"jadnicima". Znači li to da je on sada jadnik po vlastitom opisu?
Neki će sada reći "pa što onda, Kanye ima 100 milijuna dolara i spava sa ženom za kojom slini pola svijeta". Evo nekih razloga zašto je to vrlo pogrešna misao:
Kim ima 33 godine. Ova slika, a uistinu sam se potrudio pronaći najbolju sliku od svih snimljenih u prošle dvije godine, predstavlja najljepše stanje koje će ikada doseći. Budući da kod nje ne vidim savršene gene jedne Monice Bellucci, dalje može ići samo strelovito nizbrdo. Za relativno uspješnog 40-godišnjeg muškarca iz srednje klase koji često pribjegava slinjenju za pornoglumicama na YouPornu, tako nešto bi bilo prilično dobro. Za mega-popularnu zvijezdu koja može imati skoro pa bilo koju ženu na svijetu, to je promašaj nezamislivih razmjera. Govorimo o muškarcu koji bi vjerojatno mogao imati bilo koju od natjecateljica za Miss Universe. Uz toliku količinu slave i novca, čovjek mora stvarno imati nula igre da bi mu glavna opcija bila Kim Kardashian u dobi od 33 godine.
Kao drugo, troškovi razvoda nisu samo financijski. Najgori trošak je emocionalne prirode: sramota, poniženje, osjećaj bespomoćnosti, i naravno gubitak svog djeteta i trajna manipulacija tog djeteta protiv tebe. I to ne od žene koja je nekada bila vrijedna poštovanja i dobra prema nekome, već od potpuno bezvrijedne kreature čiji je jedino značajno postignuće u životu bilo dopustiti da je Ray Z obradi pred kamerom.
18 godina, 18 godina, Ima jedno od tvoje djece, ima te na 18 godina...
Je li malo vrućeg seksa s Kim vrijedno tok kolosalnog rizika? Ja mislim da nije. Reći da je vrijedno toga pretpostavlja da je bogatstvo glavni cilj života i da može kompenzirati bilo koji drugi gubitak, za što odlučno tvrdim da nije istina. To bi bilo nihilističko svođenje smisla života na zgrtanje zelembaća. Ne, nema te količine novca koja je vrijedna ljudskog digniteta.
Kada bi meni netko ponudio 100 milijuna dolara i seks s poznatom "starletom" u zamjenu za garanciju da će mi se za nekoliko godina dogoditi ovakva trauma (ili nekakav ekvivalent - možda da me siluju robijaši pod zatvorskim tušem?), drage volje bih odbio. Moja duša, mir i ponos su vrijedniji nego bilo kakva marginalna količina sreće koju bi mi mogao donijeti beskonačan iznos novca. Prihvaćam da ne bi svi tako izabrali, ali ne mislim da se radi o kiselom grožđu kada kažem da ne bih rado bio u Kanyeovoj koži.
Prije dvije godine i par mjeseci, u jednoj teretani u Los Angelesu dogodila se tragedija. 48-godišnji analitičar George Sodini ušetao je unutra, izvadio iz torbe nekoliko poluautomatskih pištolja i otvorio vatru. Ispucao je preko pola stotine metaka, ubivši na mjestu tri žene i ozlijedivši još 9, te zatim presudio sam sebi.
Amerika, zar ne? Tamo se takve stvari događaju. Patologija masovnih ubojstava je zanimljiva stvar. Razloga za "okidač" ima mnogo, a dovoljan je jedan komad oružja i javno mjesto da takva osoba izazove tragediju. Žrtve su u takvim slučajevima svi koji se na mjestu slučajno zateknu, jednako i u SAD-u i u Europi. No, kada masovni ubojice namjerno ciljaju u žene, razlog je gotovo uvijek nezadovoljena seksualna potreba.
George Sodini, 1960. - 2009.
George Sodini je bio toliko ljubazan da nam ostavi svoj blog, na kojemu opisuje kako nije spavao s nikim već 20 godina i nije imao djevojku već 28 godina. Po slici mu stvarno ništa ne fali - sasvim u redu čovjek, prosječne visine, ni lijep ni ružan, u dobroj formi, relativno imućan i bez dugova. Ali kao što znamo, fizički izgled muškarca ne odgovara nužno stanju njegovog duha - a po tome je Sodini nažalost bio uvjerljivo Beta, možda i Omega - kako svjedoče njegovo vječno slomljeno srce i 20-godišnja suša. Pogledajmo:
24. prosinca 2008.:
Bliži se još jedan Božić. Nijedna cura od 1984., posljednji Božić s Pam je bio 1983. Tko zna zašto. Nisam preružan ili čudan. Ništa ni seksa od 1990 (imao sam 29). Bez sranja! Preko 18 godina. Učinio sam to možda 50-75 puta u životu. Počinjem misliti da, kada bi sad pronašao ženu, to bi samo poremetilo planove. Izoliran. Imam ekstra para i volim putovati tijekom svojih 25-30 dana godišnjeg. Los Angeles je bio super! Ali ići sam nije toliko zabavno.
29. prosinca 2008.:
Vratio se iz solarija, činim to već neko vrijeme. Bez teretane danas, opet me boli lakat. Zapravo izgledam dobro. Oblačim se dobro, svježe sam obrijan, kupam se, koristim kolonjsku - pa ipak me odbilo 30 milijuna žena - kroz period od 18 ili 25 godina. Tako to vidim. 30 milijuna je moja gruba procjena koliko poželjnih single žena ima. Muškarac treba ženu za samopouzdanje. Treba potporu na poslu, u karijeri, s drugim muškarcima, i spoznaju da ima s kime provesti noć i da mu je ona i prijateljica. Ta vrsta života je za mene zatvoreni svijet, iz kojeg sam specifično i totalno isključen. Svaki drugi muškarac čini ovo barem donekle uspješno. Biti sam toliko godina uništava. A ljudi kažu da sam simpa, lako je sa mnom pričati, itd. Gledajući unatrag, ne dugujem ništa poželjnim ženama koje traže išta, osim osnovne pristojnosti.
Gledajući unatrag, najviše me smeta nesposobnost da radim prema bilo kojoj promjeni koju odaberem.
...
Za Novu godinu imam vremena, naravno da večeras nema nikakvog spoja.
05. siječnja 2009.:
Bio sam danas dizati utege. Velika gužva. Sutra bi moglo biti dobro. Neka žena me gleda svaki put kad sam tamo. Odlučio sam otići tamo i komentirati nešto o gužvi, ali otišla je dok sam završio vježbu. Ionako je bolje da se ne pokolebam od sutrašnjeg plana. Život samo igra igre. Jedan ili dva spoja s njom, onda kraj. Koliko god pokušavao, stvari ostaju iste. Svaku večer sam sam, i onda idem u krevet sam. Mlade žene su bile brutalne prema meni kada sam bio mlađi, sada nisu, vjerojatno zato što vide samo još jednog starca.Vidim dvadeseto-nekakve parove svugdje. Te godine su za mene jednostavno proletile. Čemu nastaviti poslije 20+ godina samoće?
...
Dvadeset godina ničeg zabavnog. Nisam nikada proveo niti jedan vikend s djevojkom, čak ni kod sebe. Vjerojatno neću naći ni drugi posao. Ako nemaš ništa, nemaš što izgubiti.
4. svibnja 2009.:
Volim pisati i govoriti. Ironično, zato što nisam nedavno (zadnjih 30 godina) upoznao nikoga s kime bi htio biti bliski prijatelj ili tko bi htio to biti sa mnom. Uvijek sam otvoren na sugestije što radim krivo, nema brata ni oca (moji su beskorisni, a brat je bully), ili prijatelja da me pogurne i iskreno ali taktično mi kaže što radim krivo. Osobni trener ili netko tko zna što radi bi bio savršen. Novac ne bi bio problem za rješenje.
18. svibnja 2009.:
Danas sam zapravo bio na spoju. Bilo je to sa ženom koju sam upoznao na autobusu u ožujku. Ručali smo kod "Two PPG". Posljednji spoj za mene je bio 1. svibnja 2008. Žene me jednostavno ne vole. Ima 30 milijuna poželjnih žena u SAD-u (moja procjena) i ne mogu naći nijednu.
25. svibnja 2009.:
Pozvan sam na piknik pa sam i otišao. Starija žena koju sam upoznao je, samo tako, pitala je li mi se sviđala srednja škola, i onda je pitala jesu li tamo pikirali na mene. Zanimljivo da to pita. Ali hvala, već znam što je problem - samo mi rješenje bježi.
29. svibnja 2009.:
Još jedna samotna večer u petak, dosta mi je. Ovo je previše.
2. lipnja 2009.
Neki ljudi s kojima sam pričao vjeruju da sam stalno na spojevima i uvijek sam s nekim ženama. Misle ovo zato što sam im pokazao email koji sam dobio od zgodne djevojke koja je poslala nekakav upit meni kao predstavniku odjela, ali s njom nije upalilo. Sve ovo je smiješno. Zapravo se nisam seksao otkad mi je bilo 29 godina, prije 19 godina. To je istina.
5. lipnja 2009.:
Čitao sam neke forume i, sudeći po zabrinutim pitanjima, čini mi se da se mnoge tinejdžerke često seksaju. Jedna 16-godišnjakinja to radi 3 puta na dan sa svojim momkom. Tako da, poslije jednog mjeseca, ta mala je doživjela više seksa nego JA u cijelom ŽIVOTU, a meni je 48. Još jedan razlog. Nema na čemu, kuje! Zbogom.
20. srpnja 2009.:
Zadnji put kada sam spavao cijelu noć s djevojkom je bilo 1982. Dokaz da sam potpuno zaribao. Djevojke i žene mi ne daju ni trunku pozornosti IGDJE. Nešto STRAŠNO ne valja sa mnom što mi NIJEDNA je**ena osoba ne želi reći. Svi samo žele biti dobri i pričati mi lijepe stvari. Ulagivanje. Oh da, siguran sam da možeš otići na spoj kad god želiš. Izgledaš dobro, itd. Pi**kice.
23. srpnja 2009.:
Wow!
Upravo sam pogledao kroz prozor i vidio prelijepu djevojku, po dobi otprilike na faksu, kako napušta kuću Boba Foxa preko puta. Čini se da se omastio danas. Studentice su vruće. Masturbiram. Često. On ima 45 godina. Ona je imala dugu kosu, vruća mala s prelijepim grudima. Nekima od nas je jednostavno suđena samotna staza u životu. Inače ne gledam vani, ali slučajno sam primjetio. Kvragu. Masturbiram otkad mi je bilo 13. Hvala, mama i brate (samo po krvi). I tata, stari moj, za to što si me TOTALNO ignorirao kroz godine. Svi ste mi JAKO pomogli da ispadnem ovakav.
Volio bi da se mogu vratiti u 1975. i popraviti stvari. Ali to ne bi radilo, veliki BULLY BRAT bi nametnuo svoja sranja. Bio je dvostruko veći od mene. Nije se nikada petljao s momcima većim od 175 cm ili tu negdje. On je u srcu PI**KICA. Zapamtite, Michael je moj brat (imamo iste roditelje i to je to) i uvijek je bio ŠEF. Ponavljam samo da se istakne: ON JE SAMO BULLY, čak i s 50 godina! Nikada ne zaboravite! Zato što isijava samopouzdanjem. Ljudi vjeruju sranjima ako ih se iznese SA SAMOPOUZDANJEM! Razumijete??
Ne znam kamo idem sa svim ovim. Umoran sam, osjećam se dobro jer sam ovo napisao i izvadio iz sebe.
S druge strane, imao sam 20+ godina trijeznosti i nisam postigao ništa oko prijateljstava, djevojaka, momaka, itd. Nula. Kakva šteta.
Zbogom, za danas.
2. kolovoza 2009.:
Najveći problem nije ne imati veze ili prijatelje, već biti nemoćan da postigneš i prikupiš ono što želiš u tim ili drugim područjima. Sve ostaje isto koliko god se trudio. Da imam kontrolu nad svojim životom, bio bi sretniji. Ali nemam već 30 godina.
3. kolovoza 2009.:
Potreban potpuni napor. Sutra je veliki dan.
Nevezano:
1. Vjerojatno 99% ljudi koji me poznaju ne misle da sam bio ovako lud. Rečeno mi je od barem 100 cura/žena kroz godine "da sam dobar dečko". Ne zezam se.
2. Lee Ann Valdiserri je imala moju bebu rane 1991. Nisam je vidio otkad je bila u 4. mjesecu. Poznavao sam njenu sestru Chris iz srednje (?) (Ovo je podiglo veliku medijsku prašinu u doba pucnjave, no nikakva žena ni potomak koji bi odgovarali tim podacima nisu pronađeni, op.prev.)
3. Vrijedim neto nešto više od 250 000 $ na kraju 2008.
4. SMRT ŽIVI!
Odgovorno tvrdim da, da je Sodini naučio Igru, uspio bi pronaći drugu ženu i ljubav i seks koje je trebao nakon što ga je napustila zadnja bivša. Samo jednom u tih 20 godina bi vjerojatno bilo dovoljno. Tako ne bi proveo dva desetljeća utapajući se u svojoj gorčini i neuspjehu, skupljajući osvetu prema ženama poput tempirane bombe. Igra je mogla spasiti i njegov život i živote žena koje je ubio.
Naravno, može se reći i da nije našao nikoga 20 godina zato što je bio lud, i sve žene su to osjećale pa su bježale od njega. Ali to nije fer usporedba. Kao prvo, svi koji su Sodinija poznavali imali su samo riječi hvale za njega a, kao drugo, mnoge žene ne samo da toleriraju prilično veliku ludost, već ludost i nalaze privlačnom. No čak i tada, Igra bi puno učinila za njega. Nije bitno da ima duge uravnotežene i sretne veze (iako zašto ne?), već samo da napravi jedan korak naprijed.
Kako seksualno tržiše postaje sve okrutnije, raste i broj totalno marginaliziranih i isključenih Beta muškaraca. Za žene dno može predstavljati konstantno razočaranje ili celibat izazvan neodstupanjem od nerealnih kriterija, no zbog nekih nekih drugih pravilnosti, muškarci su oni koji imaju potencijal dosegnuti još niže dno. I kako se tržište sve više okreće prema "pobjednik uzima sve" modelu koji bi trebao vrijediti još samo negdje u ruralnoj Africi, hoće li još koji marginalizirani muškarac zaključiti da mu je bolje nestati u osvetničkoj kiši olova nego egzistirati kao betaizirani eunuh?
Mračna misao: iako to nije ono što je (barem po njegovim riječima) Sodini tražio, možda bi mu pomoglo da je dio svoje impresivne plaće (oko 70 000$ godišnje) trošio na prostitutke? Za nekih 15 000$ godišnje, mogao je svaka dva tjedna provesti noć s nekom drugom djevojkom. Mogao je imati svoj harem u Tajlandu. Mogao je nalaziti ideju odvratnom, ali svejedno posegnuti za njom u trenutku očaja (ako bi živio u saveznoj državi gdje je to legalno). Seksualno zadovoljen čudak ima puno manju šansu da će eksplodirati u bijesu od seksualno frustriranog čudaka.
Inače se držim muško-ženskih odnosa, no uhvatila mi je pozornost tema toliko odvratna da osjećam potrebnim oglasiti se. Današnje novine donose izvještaje o tome kako je "poznati bioenergetičar iz Splita", D.B., osigurao pobjedu Hrvatske reprezentacije protiv Turske. Navedeni bioenergetičar nastavlja kako je posebno pomagao Ćorluki, "za koga mu je netko u zadni čas javio da nešto s njim ne valja"(kako onda to nisi i sam osjetio, lakrdijašu?) Dalje tvrdi kako je "danas cijeli iscrpljen jer je vrlo intenzivno slao energiju u Istanbul".
Na ovo se može reći samo jedna stvar:
Štoviše, pronašao sam i članak u Slobodnoj Dalmaciji u kojemu se Slaven Bilić "zahvaljuje i bioenergetičaru". Ako je to stvarno rekao, onda jao si ga nama...
Navedeni bioenergetičar dodaje "kako je nudio i Blanki Vlašić svoje usluge da bi je doveo do svjetskog rekorda, ali ona mu se nije nikada javila". Nije se javila čovjeku koji bi joj placebo efektom ljubazno ukrao dio zasluga za njena izvanredna postignuća i teški rad? Zamislite drskosti! Što si ta žena uopće umišlja tko je?
Istup ovog bijednog nadriliječnika i (ako je to stvarno istina) potpora koju je dobio od Bilića su odvratan pokušaj da se uspjeh Hrvatske reprezentacije i teški rad 11 mladih, vrijednih i upornih momaka omalovaži i pokrade za besramnu osobnu promidžbu.
Novine koje na naslovnicama publiciraju ovu farsu i žutilo trebale bi se pokriti ušima zbog sramotnog poticanja šarlatanstva. Ljudska glupost i pohlepa rijetko padaju niže od ove grane. Sramite se!
Predsjednik uručio Orden Danice Hrvatske zlostavljanoj ženi 25.05.2014., Zagreb, Alternativna stvarnost
Četvrti predsjednik Republike Hrvatske, Ljubo Ćesić Rojs, uručio je u Banskim dvorima zlostavljanoj ženi M.L. Orden Danice Hrvatske s likom Katarine Zrinske, za njen izniman doprinos socijalnoj skrbi i promicanje moralnih vrijednosti. M.L. je od nedavno razvedena od svog tadašnjeg supruga, A.R., te je vratila svoje djevojačko prezime.
Razlog rastave braka između supruge M.L. i supruga A.R. je A.R.-ovo nasilništvo u obitelji, točnije kada ju je jednom, ničim provociran, udario šakom u lice. M.L. je od udarca pretrpjela samo manju štetu (masnica), no po njenim riječima je strašno boljelo. Zlobnici su komentirali kako je M.L., možda izazovnim odijevanjem na svom radnom mjestu blagajnice, možda učinila nešto čime je to zaslužila, te kako je on možda trpio njeno psihičko zlostavljanje. U međuvremenu, A.R. ne izražava nikakvo žaljenje za prošlim događajima te si je nedavno na prsima tetovirao stisnutu šaku s rečenicom "Ne žalim ni za čim".
(opća ilustracija)
Nakon što je nedavno objavljena informacija kako je zlostavljana supruga, M.L., potpisala sporazumnu rastavu braka od supruga A.R., postavilo se pitanje kako će bivši bračni par podijeliti imovinu, pogotovo onih 775 tisuća kuna koje je A.R. osvojio pobjedom u kladionici, klađenjem na utakmicu Real Madrid - Dinamo.
Kako donosi jedan dnevni list, A.R.-ova bivša supruga M.L. pristala je da njihov sin živi sa svojim ocem A.R., uz uvjet da ga ona može viđati kada god poželi. Osim toga, bivši bračni par se i dogovorio oko podjele imovine, a M.L. je A.R.-u izašla u susret.
Tako se majka M.L., u korist sina K.R., odrekla onoga što joj pripada po zakonu, odnosno polovice iznosa od 775 tisuća kuna koji je A.R. osvojio pobjedom na kladionici, a uvjet je da A.R. za te novce kupi stan u kojem će živjeti sa sinom. Osim toga, M.L. je pristala i plaćati predviđeni iznos alimentacije, piše dnevni list.
Predsjednik Ljubo Ćesić Rojs je na ceremoniji imao samo riječi pohvale za nesebična djela M.L.: "Pošli ste od onoga najboljega u čovjeku - opraštanju - i stavili interese djeteta pred vlastite u ovom činu koji može služiti za primjer drugima. Djeci te dobi je nužno potreban otac, što ste vi prepoznali, i vašom žrtvom poštedjeli dijete vucaranja po sudovima, trauma i svađa. Postavljate dobar primjer drugim ženama i ova država vam se za to od srca zahvaljuje."
Pisao sam današnji post kada mi je skrenula pozornost ova lokva povraćevine objavljena danas u novinama i na portalima. Ivan Čvrljak, suprug Marijane Čvrljak koja ga je prevarila s "Nemešom" u vrlo popularnom showu Big Brother, danas je s njom potpisao sporazumni razvod.
Razlog rastave braka između Marijane i Ivana Čvrljka je Marijanina prevara muža s Nikolom Nemeševićem, s kojim je vodila ljubav pred kamerama te nastavila vezu nakon šoua. Marijana i Nemeš ne skrivaju koliko su zaljubljeni te su si nedavno tetovirali rečenicu 'Ne žalim ni za čim.' (...)
Shit happens.
Nakon što je nedavno objavljena informacija kako je pobjednica šoua Big Brother, Marijana Čvrljak, potpisala sporazumnu rastavu braka od supruga Ivana Čvrljka, postavilo se pitanje kako će bivši bračni par podijeliti imovinu, pogotovo onih 775 tisuća kuna koje je Marijana osvojila pobjedom u Big Brotheru.
Kako donosi Slobodna Dalmacija, Marijanin bivši suprug Ivan Čvrljak pristao je da njihova kći živi sa svojom majkom Marijanom, uz uvjet da je on može viđati kada god poželi (haha, nadaj se, op.prev.). Osim toga, bivši bračni par se i dogovorio oko podjele imovine, a Ivan Čvrljak je Marijani izašao u susret.
Tako se Ivan Čvrljak, u korist kćeri Korine (da, to će joj sigurno pomoći da odraste u krasnu i stabilnu osobu, op.prev.), odrekao onoga što mu pripada po zakonu, odnosno, polovice iznosa od 775 tisuća kuna koji je Marijana osvojila pobjedom u Big Brotheru, a uvjet je da Marijana za te novce kupi stan u kojem će živjeti s kćeri (kako mala ne bi propustila priliku vidjeti tko je taj tip koji joj guzi mamu, op.prev.). Osim toga, Ivan Čvrljak je pristao i plaćati predviđeni iznos alimentacije (zašto ako je ona poslije nagrade bogatija od njega, op.prev.), piše Slobodna Dalmacija.
Da se razumijemo, nemam ništa osim suosjećanja za bilo kojeg muškarca ili ženu koji vjeruju nekome i dožive prijevaru. Za takve imam svaku simpatiju. Uz sve moguće mehanizme filtriranja, naletiti na nekoga tko će te prevariti (pa čak se i oženiti takvom osobom) se jednostavno događa.
Razvod je gadna stvar i sigurno jedan od najbrutalnijih događaja koji mogu ikoga snaći. Ali ako je igdje postojao slučaj gdje je prevareni mogao otići s malo dostojanstva, to je bio ovaj. Nije je morao zasluženo oguliti (iako bi to bilo sasvim opravdano, s obzirom na to da je ona skrivila razvod), ali mogao se barem zadržati na nekoj razumnoj jednakosti. Ako se pri razvodu rješava stvari po principu jednakosti, neka dođe do nekog kompromisa. Ovdje nema kompromisa. Umjesto toga, tko zna zašto, izabrao je kleknuti i naguziti se. Daje vrlo loš primjer i, osim toga, vrlo je upitno da je cijela stvar "u najboljem interesu djeteta".
Čini vam se da je ovo zapravo pošten slučaj u kojemu se prevareni muž ponio herojski? Pokušajte zamisliti obrnutu situaciju - u kojoj je muž prevario ženu, i nakon toga mu ona predaje dijete, plaća alimentaciju i odriče se bilo čega iz njegove nedavne zarade. Pakao bi se prosuo na zemlju. Kako bi to izgledalo, pogledajte u ovoj parodiji.
Uvijek sam imao neke zadrške o dragom nam Milanu (ne, ne zato što je Srbin... nacisti jedni ) i njegovom upetljavanju sa još dražom nam Severinom, ali ovavijest me prilično natjerala na razmišljanje.
Ne razumijem što je ovo trebalo Milanu. On je milijarder, moćan i poznat, i iako nije nešto posebno lijep, nije ni ružan. Mogao bi imati tko zna koliko žena na svom vrhuncu, i to - ne zavaravajmo se - ne prostitutki, već žena koje bi bile iskreno privučene njegovoj moći i bogatstvu, pod uvjetom da ima barem minimum igre. Ako imaš milijardu dolara, ne samo da ti i dalje treba minimum igre - dapače, igra postaje nužna, kako bi izbjegao one koje žele isključivo novac (gold-diggers).
Milan (koji ima 40 (?) godina) bi mogao bez problema, i dapače sasvim društveno prihvaćeno, skupiti bilo koju ženu na svom vrhuncu, bilo iz običnog života bilo iz estrade. Mogao bi uživati u beskonačnoj paradi lijepih mladih žena, ili ako bi mu tako bilo draže, vjenčanju za samo jednu od njih.. Umjesto toga, zadovoljio se istrošenom robom, koja upravo ulazi u 40-u. Nikakvo dobro starenje tu ne pomaže.
Ali čekajte, nije muškarcima bitan samo izgled, ima nešto i u karakteru. Je li Severina poznata po natprosječnoj inteligenciji? Ne koliko sam čuo. Po izrazitoj ljubaznosti i ženstvenosti? Ne baš. Po dobrom karakteru i čednosti? Haha. Ne samo da nije, već je i jedna od rijetkih čije se "avanture" mogu bez problema naći na internetu, kao testament njenom djevičanskom ponašanju i vjernosti. Dapače, na listi onoga što ne čini kvalitetnu ženu, mislim da ispunjava gotovo sve kriterije. Uzdajući se u prošle pokazatelje, Milanu ne bi loše došlo investirati u DNK test.
(ne mogu sad linkati na PG-18 sadržaj jer bi skupio ban od strane uredništva)
No to bi još sve bilo i otpisano kao glup ali bezopasan čin da on to čini iz zabave. Tko ne bi htio imati popularnu igračku, iako malo isluženu? No on je odlučio ne samo oženiti je, već i imati dijete s njom. Dobru zabavu sa sudom za razvode koji će te uskoro silovati gore od crnaca u američkom zatvoru.
"Novopočeni zaručnici su djelovali ludo zaljubljeno?" Stvarno? Prije "on je djelovao ludo zaljubljeno." Nazdravlje s tim.
Voljeli biste da obradim neku temu ili trebate pomoć s ljubavnim problemom (za oba spola)? Komentirajte/ pošaljite na: ignissblog(na)yahoo.com
Ako ne napišete drugačije, prihvaćate mogućnost njegove prezentacije na blogu. Vašu adresu, sliku, ime i detalje NIKADA NEĆU OBJAVITI.
Na isti mail zatražite dozvolu za prenošenje članaka.
Klikom na gumb ispod otvarate PayPal prozor za donaciju Ignissu.
Molim donirajte jedino ako osjećate da vam je moje pisanje znatno promijenilo život na bolje i želite se zahvaliti i ovim putem. Nemojte donirati kao političku poruku, naknadu ili motivaciju za privatni savjet, ili kupnju knjige alternativnim putem.
Na lijevoj strani prozora možete unijeti iznos (u USD), a na desnoj poruku uz donaciju.
Unaprijed hvala!
Podržite Igniss blog i postanite pokrovitelj na Patreonu