Igniss - Gdje politička korektnost odlazi umrijeti.
Najpopularniji sadržaji:
Jesi li Alfa? (Test za MUŠKARCE) | Jesi li Alfa? (Test za ŽENE) | Kako vratiti bivšu / bivšeg | Prvi poljubac | 6 stvari kojima možeš baš sada postati bolji zavodnik | Za žene: obrana od kretena | Je li visina bitna? | Cure koje vole kretene | "Al ono fakat! Tvoja pi*ka je super!" | 10 Igrinih zapovijedi
petak, 04.04.2014.
Rođeni za zgražanje 2: Velika čistka
 Pitanje: kako zovete čovjeka koji je izumio programski jezik koji se koristi u web browserima, web igrama, te na većini web stranica? Odgovor: trik pitanje. Ne zovete njega; zovete na njega. Točnije, na njegov linč. Prvi aprila nije bio značajan samo po mom novom projektu, već i po početku lova na vještice. Počelo je ovako: velika online dating stranica OkCupid pozvala je na bojkot web preglednika Mozilla Firefox zato što je trenutni CEO open-source zaklade i korporacije Mozilla Brendan Eich. Huh? Brendan Eich? Tko zna što je taj učinio? Je li to nekakav pljačkaš banaka, organizator Ponzi piramide, serijski ubojica ili silovatelj? Ime zvuči njemačko - da nije neki nacistički oficir kojeg su tek sada otkrili? Možda je pak kanibal ili pronevjeritelj novca? Koji su njegovi grijesi? Ne, ne i ne. Brendan Eich ima samo jedan grijeh: prije šest godina je glasao "Za" u referendumu o "Prijedlogu 8" u Kaliforniji, SAD, kojim su u Kaliforniji privremeno zabranjeni gay brakovi. Također je organizatorima referenduma od svoje osobne imovine donirao 1000 $. Kada sam prvi put pročitao o ovom novom ludilu OkCupida, jasno je da sam pomislio da je debilno da se jedna korporacija čiji je cilj povezivati ljude upušta u lov na vještice kao da smo u srednjom vijeku, no shvatio sam to samo kao neukusnu šalu. Sama po sebi ta stranica ne bi imala toliko utjecaja da joj se nisu pridružila poznata škvadra rođena za zgražanje: internet portali BuzzFeed, Daily Beast, Huffington Post i sl. No dogodilo se upravo to: jednom kada je netko označen kao "onaj tamo", stvar je gotova. Svi se samo krcaju na vlak dok ne bude dosegnuta kritična masa, te vrše pritisak sve dok dotičnome ne bude uništen život. Samo 3-4 dana kasnije, pod iznimnim pritiskom medija, Brendan Eich je odstupio sa svog mjesta.  Kao i kod našeg referenduma, Prijedlog 8 nije provodio nikakvu diskriminaciju. Kalifornija još od početka milenija ima građanske zajednice za homoseksualce s identičnim pravima kao što ih imaju i heteroseksualne zajednice. Nije bilo žrtava, prijetnji, ugroze ili kršenja ičijih prava. Unatoč tome, nekoliko godina nakon što je referendum uspješno prošao s odlukom o zabrani gay brakova, federalni sud ga je proglasio neustavnim i poništio. Sa stajališta pobornika referenduma, to je bilo grubo kršenje njihovog prava na donošenje zakona putem referenduma. Sa stajališta protivnika referenduma, to je bila uspješna obrana ljudskih prava, iako objektivno ona nisu bila ugrožena. Tresla se brda, rodio se miš, ne? Ne. Na modernom zapadu, svako suprotno mišljenje mora biti temeljito iskorijenjeno, a svi koji ga nose u glavama progonjeni i napadani sve dok ne ostanu bez krova nad glavom i svi ih ne počnu izbjegavati poput Jehovnog svjedoka koji je izopćen iz zajednice. Za zločin je dovoljno da se pouzdano zna da on postoji u nečijem umu: nije važno suditi nekome i dokazati mu krivnju. Dovoljno je da "svi znaju" da je to zla osoba i to je to. Oni koji prokažu zlikovca su naravno heroji koje će Partija nagraditi i veličati za vjeke vjekova. Ukratko, živimo u doba gdje je Orwellova 1984.-a postala zastrašujuća stvarnost.   1984 (Signet Classics) Brendan Eich je samo još jedna žrtva u dugom nizu žrtava: pun popis "očišćenih" nesretnika u posljednjih 20 godina možete pronaći ovdje. Uočite drastično ubrzanje trenda u kasnijim godinama. Stvar se zahuktava i svakom godinom smo sve dublje i dublje u svijetu gdje je bilo kakva javna kritika liberalne politike jednaka samoubojstvu. No da ironija bude još veća, upravo 2008 je i predsjednik SAD-a Barack Obama imao isto mišljenje o gay brakovima kao i Brendan Eich: protiv. Zašto onda ne bismo očistili i njega? I onda se pitate zašto je većina blogera poput mene anonimna, čak i ako naglašavaju da nemaju ništa protiv ni homoseksualaca ni homoseksualnih brakova? Brendan Eich je razlog zašto. Ako jedan utjecajan izumitelj i CEO ogromne open-source organizacije može biti izgnan, osramoćen i njegova karijera uništena samo zato što ga je netko proglasio nepodobnim, kakvu nadu imaju mali ljudi, pogotovo mali ljudi s obiteljima ili koji će se naći na ulici ako i oni budu označeni? Što dulje prolazi vrijeme, to sam više uvjeren da postoji nekakav prirodni ciklus prava i sloboda. Sloboda govora vodi slobodi prava. Sloboda prava vodi toleranciji prema svakoj osobi i svakom izboru. Ta tolerancija vodi do obrane izbora, što vodi do suprostavljanja onima koji ne toleriraju te izbore. To suprostavljanje vodi suprostavljanju svakom kritičaru, bez obzira na to što on tolerira, što dalje vodi uništavanju bilo kakve kritike. To vodi apsolutnoj zabrani kritičara, te se tako vraćamo na početak - nema više slobodnog govora. Svijet je opet u početnom stanju tiranije.  Iako je Ouroboros, zmija koja jede svoj rep, prikladna ilustracija ovog fenomena, može ga se opisati i kao veliko klatno. U zdravoj, uravnoteženoj civilizaciji, to klatno ili miruje ili blago oscilira oko sredine. No kada jednom ode u ekstrem, ono se neće vratiti natrag u sredinu, već će se prvo zaljuljati sve do suprotnog ekstrema. Ekstremni fašizam biva zamijenjen ekstremnim komunizmom, i obrnuto. Ekstremizam na obje strane ima jednake gadosti (cenzura, rulja koja linčuje protivnike, odstrel nepodobnih), i jednom kada su postavljene kao presedan ostaju u društvu poput radioaktivnog otpada, spremne za uporabu protiv bilo koje strane koja je trenutno u nemilosti. Što me vodi do glavnog zaključka: Rulja za linč predvođena OkCupidom, BuzzFeedom, Huffington Postom, Googleom i sličnim ljudima i institucijama rođenima za zgražanje nema ni najmanju ideju što radi. Ti ljudi jednostavno ne razumiju što zapravo stvaraju svojim djelima. Nema nikakve sumnje da Eichovo otpuštanje smatraju velikom pobjedom, ali zapravo samo siju sjeme vlastitog uništenja. "Za svaku akciju postoji jednaka i suprotna reakcija" - Newtonov treći zakon gibanja Kada se klatno jednom zanjiše na drugu stranu, protu-reakcija će biti brutalna. Bojim se da nimalo ne pretjerujem kada predviđam da ćemo unutar nekoliko generacija posvjedočiti scenama u kojima isti ovi "rođeni za zgražanje" koji trenutno provode teror bivaju izvučeni iz svojih domova i ustrijeljeni na ulici. Kada druga strana bude pritisnuta do kraja, doći će do velikog užasa. Stvari će kao pandan ekstremnom komunizmu prema kojem se trenutno krećemo odmah poslije biti najsličnije zapadnim Talibanima, ili možda III. Reichu. Klatno jednostavno funkcionira na taj način. Jednom kada se zanjiše u jedan ekstrem, nema šanse da se mirno resetira - prvo će se zanjihati do suprotnog kraja.  Ova neminovna korekcija desetljeća ljevičarskog terora će neminovno rezultirati svojom antitezom - autoritarnim tradicionalnim režimom, tj. fašizmom. Već vidimo prve znakove ovog fenomena sa zabrinjavajućim uspjehom neo-nacističke "Zlatne Zore" u Grčkoj, što će se neminovno proširiti i kroz ostatak zapadnog svijeta. Rak ljevičarske iracionalnosti od kojega trenutno boluje postojeće društvo će biti uništen jednako razornom dozom desničarske kemoterapije, a tijelo (društvo, civilizacija i svi mi kao nedužni mali pojedinci) će iskusiti veliku patnju. Oznake: sociologija, Vijesti, politika, homoseksualnost, U ime obitelji, Referendum, civilizacija, šovinizam, rođeni za zgražanje |
- 20:36 - Komentari (17) - Isprintaj - #
četvrtak, 24.10.2013.
Stvarno? "Živimo u muškom svijetu"
|
Jedna od najpopularnije vrste postova na blog.hr-u i u medijima je definitivno jadikovanje o muškom svijetu, patrijarhiji i općenito težini ženskog života koja se manifestira kroz razne nepravde i potresna emocionalna iskustva. Ovo je kompilacija nekih od tvrdnji koje sam skupio u zadnje vrijeme, najviše iz ovog posta: Živimo u muškom svijetu, ponekad mi se čini. Kad gledamo televiziju, naprimjer. Uglavnom muške teme, okreneš na History, gledaš ljude kako love ribe, popravljaju aute, voze aute i sijeku drva. A) Te su vještine bile važne za egzistenciju čovječanstva u povijesti i ostale su važne za egzistenciju čovječanstva u sadašnjosti. Zar se povijest ne treba baviti važnim stvarima? B) History nije jedini kanal na svijetu. Siguran sam da HRT, Nova, RTL i HBO imaju sijaset dobrih emisija u kojima ljudi rade nešto drugo. Ok, loš početak ali možda će poslije biti kakvih boljih argumenata za postojanje patrijarhije.  Ako ćeš film pogledat opet neki tipovi koji se mlate. Ako ćeš sport gledat...opet. A) Ovo jednostavno nije istina. Drame, horori, komedije i romantične komedije predstavljaju većinu ikada snimljenih filmova i većinu kino i televizijskog programa. Zašto? Zato što je snimati tipove koji se mlate skupo s obzirom na otprilike jednak prinos, tako da su "ženski" filmovi isplativiji - i stoga češći. B) Najpopularniji sport na svijetu je nogomet, gdje se tipovi definitivno ne mlate. A iza njega? Tenis, u kojemu ne samo da uopće nema tjelesnog kontakta, već su i žene vrlo uspješne i popularne. C) I još jednom, čak i kada bi ovo bilo istina, svi imamo slobodnu volju gledati što god želimo. Ne živimo u Narodnoj republici Kini pa da nam netko zabranjuje sadržaje. Ako se osvrneš oko sebe vidiš da su na bitnim i dobro plaćenim pozicijama uglavnom muškarci. U politici uglavnom muškarci... Ovo nije rezultat diskriminacije nego izbora. Kao drugo, to što muškarci imaju više dobro plaćenih pozicija ne znači nešto automatski pozitivno za muškarce. Naime, glavni razlog zašto muškarci žude za dobro plaćenim pozicijama je kako bi impresionirali žene. Status i novac su alati kojima se muškarci bore za žensku naklonost. Biti bogatiji zato što moraš biti bogatiji kako bi imao šansu pridobiti naklonost drugog spola nije moć. U skladu s tim, nije nimalo čudno da su mnoge marketinške agencije ocijenile da (u zapadnom svijetu) žene kroz direktan i indirektan utjecaj imaju kontrolu nad 73% svih potrošačkih odluka, od malih predmeta i usluga pa do kapitalnih dobara poput kuća i automobila. ...čak i automobilska industrija sve što proizvede...proizvede tako da se svidi muškarcima. Zašto nema ljubičastih auti, naprimjer? Ok, realno, auti su ko cijepljeni od boja, možda i nije neka usporedba, nema tu ni boja za muškarce. Sve neš sivo i crno i sivo. I tamno. Vidi gore. Kao drugo, svatko ima pravo prebojati auto u boju koja mu odgovara. "Kažu, nekoć je davno društvo bilo drugačije uređeno. Kažu, ponegdje još postoje društva gdje su glavne žene. I kažu da u takvim društvima stvari drugačije funkcioniraju." Nažalost, nikada na svijetu nije postojala imalo značajna civilizacija koja bi bila tako uređena, i nikada neće ni postojati. Društvo u kojemu žene vladaju svime (a najvažnije od svega seksualnošću) ne može dugoročno opstati. Svakako, postoje ozbiljna društva gdje se naslijeđuje imovina po majčinskoj liniji i djeca nose prezime po majci (npr. Portugal), ali i tamo postoji barem umjerena podjela prava i dužnosti po kojoj je moguće reći da je nešto žensko, a nešto muško. To je zato što ta podjela dolazi iz biologije, a ne iz kulture. S druge strane, jedino imalo poznato društvo gdje su uistinu glavne žene je narod Mosuo u Kini, s populacijom od 40 000 ljudi zaglavljenih u brončanom dobu i izoliranim u neprohodnim planinama. O njima ću jednom pisati više.  "Čini se" da je izolacija između ovakvih planina jedina stvar koja može osigurati opstanak civilizacije kojom vladaju žene? Kad kažem ponešto o tome najčešće čujem da se trebamo boriti za ravnopravnost, mi žene. Obično ne ulazim u diskusiju. Smatram da sam ravnopravna samim time što sam čovjek, i ne vidim oko čega bi se trebalo boriti niti što bi trebalo dokazivati. Podrazumijeva mi se. Da sam jednako vrijedna kao bilo tko drugi, bez obzira na spol. Potpuna legalna ravnopravnost spolova je na cijelom zapadu postignuta prije više od pola stoljeća, a u jednom dijelu i prije 150 godina. Ne postoje nikakvi zakoni koji diskriminiraju žene, dapače postoje samo obrnuti. Najveća laž feminizma je da je to zapravo samo "pokret koji smatra da žene trebaju imati jednaka prava kao i muškarci". Možda je to bio prije 50 godina, ali svi ljudi koji danas žive u našem zapadnom društvu su odrasli s nekim drugim feminizmom, koji ima sasvim druge ciljeve. Sve ovo je ne spominjući neke sitnice kao da žene za ista kaznena djela dobivaju manje zatvorske kazne, da dobivaju djecu i alimentaciju u 85% slučajeva razvoda, i slične privilegije koje predstavljaju vrlo jasnu diskriminaciju u korist žena. Feminizam je uspio u tolikoj mjeri da danas žene i dalje uživaju sve privilegije koristi od toga što su žene, a zaštićene su od nedostataka koje su inače imale. E pa krasna ti je to "ravnopravnost". Od žena se očekuje da znaju skuhati, da očiste kuću, opeglaju robu, i po mogućnosti idu i na posao. I malo što im štedi vrijeme, osim perilice suđa i veša. Malo se radi na tome da se nepotrebni i zaglupljujući kućanski poslovi svedu na minimum. Danas gotovo da ne postoji iti jedna žena koja bi bila na ovo prisiljena. Bilo tko tko izjavi da žene spadaju u kuhinju ili da su za "madraca, a ne mudraca" je automatski izgnan iz društva i osramoćen. Ako neko očekivanje i dalje postoji, to je očekivanje koje opet dolazi iz biologije, a ne iz kulture: jednostavno rečeno. ženska briga za muškarca je sexy. To nazivamo hraniteljskim instinktom i on je vrlo privlačan muškarcima. Osim toga, količina rada i vremena potrebna za smanjenje kućanskih poslova se uistinu drastično smanjila. Imamo sušilice, mikrovalne, robotske usisivače, gulilice i blendere, friždere, vakuum posude i još sijaset drugih stvari koje olakšavaju rad u kućanstvu. Što je još luđe od svega ovoga? Žene u pravilu nisu privučene muškarcima koji rade kućanske poslove, i što muž više radi kućanskih poslova kako bi pomogao ženi, to dobiva manje seksa od nje. S druge strane, unatrag stotinjak godina su muškarci ostali bez dobrog dijela svojih obaveza. Naprimjer grijanje. Ne tako davno je muški posao bio osigurati drva za zimu. U moderno vrijeme se uglavnom grijemo na neke druge načine. Otkad je struje, zapravo, život je za muškarce postao lakši. Oslobodilo im se nešto više vremena, uz posao. Ne računajući one milijune i milijune muškaraca koji su umrli da bi čovječanstvo moglo uživati u modernom svijetu. Recimo, gradnja panamskog kanala koštala je oko 27500 života (većinom muških) kroz pola stoljeća. I dan danas muškarci čine 93% svih smrtnih slučajeva na radu. Tko i dalje masovno umire i gubi udove u rudnicima ugljena, naftnim platformama, plinovodima, rafinerijama, tvornicama i sličnim industrijskim postrojenjima koje proizvode struju? Oooops, mislim da to nisu žene.  Naravno da je i muškarcima život postao lakši s napretkom tehnologije, ali teško je tvrditi da postoji neka diskriminacija u ovom području. "Ako žena ne želi djecu zbog karijere, puno teže nailazi na razumijevanje okoline od muškarca. Da ne kažem da se takve žene počesto smatra i nenormalnim, čak i bolesnim. I obično se računa da će doći k pameti s vremenom." To je zato što žene uživaju mnoge privilegije na temelju toga što imaju alat za rađanje djece. Ako se toga odreknu, očekuje se da će biti tretirane kao i muškarci, dakle kroz prizmu okrutnog natjecanja. No ironična je činjenica da su žene koje se potpuno posvete karijeri više cijenjene od onih između. Žene koje potroše svojih 20 godina plodnosti samo na karijeru i onda se žale zašto više nema dobrih muškaraca su one koje najviše izazivaju podsmjeh. Ono što je najkomičnije od svega je to što žene imaju dva izbora: ili raditi, ili se udati i pustiti da muškarac brine za njih, dok muškarci imaju samo jedan: raditi. I onda su žene diskriminirane?     A tu je i strah. U muškom se svijetu neke žene boje muškaraca, ali se malo koji muškarac boji žena. Uglavnom se nekako misli da je to do izvjesne mjere normalno, to da se slabiji spol boji jačega, ali onda opet...mora li to biti tako? Krasno, sad strašim žene samim time što postojim. Što mi je činiti, amputirati jednu ruku i nogu da bih prestao biti prijeteći? Što je onda s muškarcima koji nisu osvojili genetsku lutriju pa su niži ili tanji od prosjeka? Kad bi se u fizičkom obračunu sreli muškarac, običan i prosječan i iz nekog razloga nasilan, i žena koja zna koju o samoobrani da li bi tu zaista bilo bitno tko je "slabiji"? Možda ponekad, al ne i uvijek. Ahhhhh, dobri stari mit o ženi koja pretuče onu mušku svinju koja ju je šovinistički napala i pokaže joj da su žene jednako sposobne. Zašto svi ovi postovi o muškom svijetu uvijek sadrže notu osvetničkog nasilja i "pokazivanja"? Istina, muški feministi (bijeli vitezovi) su u ovom području mnogo gori od žena, tako da se za ovo ne može reći da je trend. To nasilje, kojeg je muški svijet prepun, to je ono što me smeta. Jer, nasilja je zaista previše, i ne mislim tu nužno samo na ratove. S jedne strane tvrdimo da ne bi bilo ratova kada bi svijetom vladale žene kao ovdje... a s druge strane tvrdimo da žene mogu u vojsku jer čine jednako dobre ili čak bolje vojnike nego muškarci. Tko je onda tu lud? Zbrkane su mi misli. Posljedica alkohola, još jedne stvarce koja je uglavnom rezervirana za tipove. Vjerujem da to objašnjava ovaj post, ali ovakve stvari često pišu i vrlo trijezni, vrlo obrazovani i vrlo cijenjeni "stručnjaci". Društveno je neprihvaćeno da žena cuga. Svakako ni izbliza prihvaćeno kao kad je u pitanju muškarac. Da, zato što je opijanje znak manjka samokontrole, a ženski manjak samokontrole može imati vrlo loše posljedice po muškarca. Stoga su takvi oblici ponašanja muškarcima urođeno neprivlačni i pale im alarm da bi žena u pitanju mogla imati vrlo velik broj. No obrnuto ne vrijedi: žene često privlači izraz "pobunjeništva" i ekstrovertiranost/hrabrost koju muškarci dobivaju alkoholom.  Očito me patrijarhija naučila da mi ovo bude još odbojnije nego pijani tip na podu. Da nije patrijarhije, odmah bih je pohvalio. Dakle, ovo je muški svijet. I koliko vidimo, muškarci u vođenju tog svijeta rade poprilično usran posao. A) Ne, nije. Vidi gore. B) Žene imaju pravo glasa već 100 godina. C) Hitler je došao na vlast premoćno ženskim glasovima. Dosta se narogušim čim mi na pamet padnu sve one "vještice" koje su spaljene jer se nisu pokoravale čudnovatim pravilima. Yay. Zato što svi znamo da žene nikada nisu optuživale druge za vještičarenje, to su očito radili samo ti mizoginični muškarci. I svi znamo da muškarci nisu nikada bili spaljivani kao "vješci". Nažalost, realnost je sasvim drukčija. Kada gledamo isključivo suđenja za vještičarenje, većina žrtava (75%) bile su žene. No ukupno gledano, većina žrtava od religijski motiviranih sukoba bili su muškarci. Kažem da vjerujem u zajednicu muškarca i žene. Jer jedni bez drugih ne možemo. Jer se nadopunjavamo i nismo kompletni. I tvrdim da možemo zajedno učiniti ovu malu loptu usred nepreglednog svemira puno sretnijim mjestom. Ali, za to bi trebali jedni drugima vjerovati, poštovati se, uvažavati i smatrati se jednakima. Kako to vrlo rijetko vidim u pojedinačnim slučajevima, čini mi se da je dug put, jako dug, do nekog drugog, nemuškog svijeta. I tipični argument završava dobrim starim disclaimerom "ali svi smo mi jednaki, iako ovim postom pokušavam diskriminirati muškarce na svaki mogući način." U čemu je problem s ovakvim postovima? Problem je u tome što će netko tko je bio pod utjecajem ovakve propagande bez argumenata poslije donositi političke odluke, zakone i raditi druge stvari koje imaju stvaran utjecaj na ljudske živote. Da društvo nije zasićeno ovakvom vrstom propagande, ne bi tako olako donosilo razne bizarne zakone o kvotama po spolu ili sudske odluke koje ruše univerzalne pravne temelje. Da ne govorimo o tome da ovakvi tekstovi imaju toksičan utjecaj na prosječnog čitatelja oba spola, koji od njih počinje gajiti mržnju prema muškom spolu općenito i postaje patološki nesposoban za ostvarivanje zdrave emocionalne veze s diktatorom, nasilnikom i općenito krivcem za sve. Ah, ali pametni ljudi će se ophrvati tome i svejedno donijeti ispravnu odluku, zar ne? Nažalost, ne. Ljudski mozak vrlo često pati od problema "usidravanja", tako da ako osoba ne zna ništa o nečemu, netko joj prezentira lažne podatke (npr. "žene su manje plaćene") i zatim taj podatak bude pobijen, osobi će i dalje podatak kojeg se sjeća ostati nagnut više nego pola prema onom lažnom koji je prvi primila. Po ovom principu su funkcionirali svi uspješni manipulatori, pa nije ni čudo da ih je moderni feminizam prigrlio svim silama i time stvorio hrpu neistinitih "svi znaju" tvrdnji koje se ponavljaju opet i opet: "Ako izgovoriš dovoljno veliku laž i nastaviš je ponavljati, ljudi će s vremenom povjerovati u nju... Ni najbriljantnija propagandna tehnika neće imati uspjeha ako se ne drži na umu jedan osnovni princip - mora se ograničiti na samo nekoliko točaka i ponavljati ih opet i opet." - Joseph Goebbels Muški svijete, ako si tu, molim te spasi me od ovog cirkusa! Oznake: feminizam, patrijarhija, diskriminacija, razlika u plaćama, nasilje, civilizacija |
- 11:42 - Komentari (22) - Isprintaj - #
nedjelja, 20.10.2013.
Sociologija (Arhiva)
- 00:49 - Komentari (0) - Isprintaj - #
nedjelja, 30.09.2012.
Zašto oženjeni muškarci zarađuju više?
|
Oženjeni muškarci u prosjeku zarađuju do 30% više od samaca (muškarci koji žive s nevjenčanom partnericom također u prosjeku zarađuju do 15% više od samaca). Čak i kada se korigira za sve varijable koje utječu na potencijal zarade, poput dobi, profesionalnog usmjerenja i poslovnog iskustva, i dalje ostaje razlika od cca 7% između oženjenih muškaraca i samaca, odnosno cca 3% između muškaraca u nevjenčanom zajedničkom životu s partnericom i samaca. To se događa zato što postoji stara patrijarhalna zavjera u kojoj šefovi daju bolje pozicije i plaće muškarcima koji nose vjenčani prsten i time održavaju kavez zastarjele, tradicionalne institucije braka oko svojih žena. Zezam vas. Objašnjenje je zapravo vrlo jednostavno: oženjeni muškarci rade više, ulažu više radnih sati, te se više trude tijekom radnog vremena. Dok manjina to radi samo zato što spada u radoholičare, velika većina je jednostavno više motivirana - činjenicom da imaju obitelj i djecu za koju se treba brinuti, te češće i sve ostale dijelove obiteljskog života koji idu uz to (kuća, stan, namještaj, auto etc.) To je sasvim normalno. Osim toga, oženjeni muškarci se češće osjećaju potplaćenima i imaju prioritet zarađivati koliko god je moguće više uz maksimalno zalaganje i usavršavanje. Ukratko, muškarci u braku su ti koji će žrtvovati svoje vrijeme, zdravlje i energiju na sve manje glamurozne poslove koje bi samci možda preskočili - jednostavno zato što su prinuđeni troškovima hrane i odjeće za djecu, otplatom kredita i sličnim sitnicama. Jednom kada imaš kredit, moraš raditi htio to ili ne htio. Kladio bih se da koristi ne prestaju već tu: nemam trenutno podatke, ali pretpostavljam da oženjeni muškarci također žive dulje, te imaju manje stope kriminaliteta. Koliko je nevjerojatna snaga ovog efekta možete vidjeti i iz činjenice da je istraživanje provedeno 2010. produciralo ovako veliku razliku čak i kada se uzme u obzir neprijeporna moderna tendencija jednog dijela žena da ih najviše privlače propalice, alkoholičari, nasilnici, kriminalci, neradnici i kreteni u svakom drugom smislu, koji svi bez sumnje zarađuju manje od muškog prosjeka i od samaca. E sad, spomenuta razlika nije ništa loše. Dapače, tijekom posljednjih nekoliko milenija je to bila osnovna postavka koja je gurala našu civilizaciju naprijed. Muškarci koji usmjeravaju svoje međusobno natjecanje za ženke u nešto korisno i što ima međusobnu singergiju - u obliku suradnje, proizvodnje, kompromisa, poštovanja, korisnog rada i sl. - vode do stabilnosti i razvoja društva koje koristi oba spola.  Nasuprot tome, muškarci s osobinama mračnog trojstva, koji su izrazito nepomirljivi, neempatični i agresivni predstavljaju suprotnost. Muškarci neskloni suradnji i vođeni jakim nagonom avanturizma i zadovoljavanja samo vlastitih potreba, nisu cigle na kojima se može graditi civilizaciju. U doba kada raste stopa razvoda, neprijateljsko zakonodavstvo čini brak sve manje privlačnom idejom muškarcima, a žene iniciraju sve veći i veći dio spomenutog uništavanja brakova, te je stoga oženjenih muškaraca sve manje i manje, mislim da nam je svima jasno prema kojem se trendu polako krećemo. Po svim trenutnim indikacijama, ne vjerujem da će većina nas - bez obzira na spol - uživati u ishodu. Oznake: brak, civilizacija, novac, patrijarhija. razlika u plaćama |
- 14:01 - Komentari (25) - Isprintaj - #
|
Voljeli biste da obradim neku temu ili trebate pomoć s ljubavnim problemom (za oba spola)? Komentirajte/ pošaljite na: ignissblog(na)yahoo.com Ako ne napišete drugačije, prihvaćate mogućnost njegove prezentacije na blogu. Vašu adresu, sliku, ime i detalje NIKADA NEĆU OBJAVITI. Na isti mail zatražite dozvolu za prenošenje članaka.
Klikom na gumb ispod otvarate PayPal prozor za donaciju Ignissu.
Molim donirajte jedino ako osjećate da vam je moje pisanje znatno promijenilo život na bolje i želite se zahvaliti i ovim putem. Nemojte donirati kao političku poruku, naknadu ili motivaciju za privatni savjet, ili kupnju knjige alternativnim putem. Na lijevoj strani prozora možete unijeti iznos (u USD), a na desnoj poruku uz donaciju. Unaprijed hvala! Podržite Igniss blog i postanite pokrovitelj na Patreonu |
