Oženjeni muškarci u prosjeku zarađuju do 30% više od samaca (muškarci koji žive s nevjenčanom partnericom također u prosjeku zarađuju do 15% više od samaca). Čak i kada se korigira za sve varijable koje utječu na potencijal zarade, poput dobi, profesionalnog usmjerenja i poslovnog iskustva, i dalje ostaje razlika od cca 7% između oženjenih muškaraca i samaca, odnosno cca 3% između muškaraca u nevjenčanom zajedničkom životu s partnericom i samaca. To se događa zato što postoji stara patrijarhalna zavjera u kojoj šefovi daju bolje pozicije i plaće muškarcima koji nose vjenčani prsten i time održavaju kavez zastarjele, tradicionalne institucije braka oko svojih žena.
Zezam vas. Objašnjenje je zapravo vrlo jednostavno: oženjeni muškarci rade više, ulažu više radnih sati, te se više trude tijekom radnog vremena. Dok manjina to radi samo zato što spada u radoholičare, velika većina je jednostavno više motivirana - činjenicom da imaju obitelj i djecu za koju se treba brinuti, te češće i sve ostale dijelove obiteljskog života koji idu uz to (kuća, stan, namještaj, auto etc.) To je sasvim normalno.
Osim toga, oženjeni muškarci se češće osjećaju potplaćenima i imaju prioritet zarađivati koliko god je moguće više uz maksimalno zalaganje i usavršavanje. Ukratko, muškarci u braku su ti koji će žrtvovati svoje vrijeme, zdravlje i energiju na sve manje glamurozne poslove koje bi samci možda preskočili - jednostavno zato što su prinuđeni troškovima hrane i odjeće za djecu, otplatom kredita i sličnim sitnicama. Jednom kada imaš kredit, moraš raditi htio to ili ne htio. Kladio bih se da koristi ne prestaju već tu: nemam trenutno podatke, ali pretpostavljam da oženjeni muškarci također žive dulje, te imaju manje stope kriminaliteta.
Koliko je nevjerojatna snaga ovog efekta možete vidjeti i iz činjenice da je istraživanje provedeno 2010. produciralo ovako veliku razliku čak i kada se uzme u obzir neprijeporna moderna tendencija jednog dijela žena da ih najviše privlače propalice, alkoholičari, nasilnici, kriminalci, neradnici i kreteni u svakom drugom smislu, koji svi bez sumnje zarađuju manje od muškog prosjeka i od samaca.
E sad, spomenuta razlika nije ništa loše. Dapače, tijekom posljednjih nekoliko milenija je to bila osnovna postavka koja je gurala našu civilizaciju naprijed. Muškarci koji usmjeravaju svoje međusobno natjecanje za ženke u nešto korisno i što ima međusobnu singergiju - u obliku suradnje, proizvodnje, kompromisa, poštovanja, korisnog rada i sl. - vode do stabilnosti i razvoja društva koje koristi oba spola.
Nasuprot tome, muškarci s osobinama mračnog trojstva, koji su izrazito nepomirljivi, neempatični i agresivni predstavljaju suprotnost. Muškarci neskloni suradnji i vođeni jakim nagonom avanturizma i zadovoljavanja samo vlastitih potreba, nisu cigle na kojima se može graditi civilizaciju.
U doba kada raste stopa razvoda, neprijateljsko zakonodavstvo čini brak sve manje privlačnom idejom muškarcima, a žene iniciraju sve veći i veći dio spomenutog uništavanja brakova, te je stoga oženjenih muškaraca sve manje i manje, mislim da nam je svima jasno prema kojem se trendu polako krećemo. Po svim trenutnim indikacijama, ne vjerujem da će većina nas - bez obzira na spol - uživati u ishodu.
Post je objavljen 30.09.2012. u 14:01 sati.