Arhiva:
O Ignissu

Dobrodošli na najbogatiji repozitorij znanja o zavođenju i muško ženskim odnosima na Internetu. Ako ste muškarac, vjerojatno vas najviše zanima igra, o kojoj je pisano u šest kategorija:
- Igra općenito
- Interna igra (samopouzdanje)
- Upadi (upoznavanje)
- Srednja igra (spojevi i komunikacija)
- Kasna igra (seks)
- Završna igra - veze i brakovi

Ženama igra nije dostupna, no za njih svejedno postoji mnogo korisnih savjeta. Mogla bi im biti važna i analiza percepcije i realnosti tijela, kao i poučne priče o curama koje vole kretene.

Zabavni testovi čekaju odvažne čitatelje oba spola.

Ovaj blog je također bogat izvor edukacije o ljudskoj seksualnosti i svim društvenim pojavama koje proizlaze iz nje. Obrađene su sljedeće teme:

- Kako ljudi biraju svoje partnere?
- Muška seksualna hijerarhija (Alfa i Beta)
- Sociološki podaci i analize
- Feminizam
- Aktualna događanja
- Tipične racionalizacije o seksualnom ponašanju
- Umjetnost vezana za seksualnost
- Putopisi i usporedbe seksualnih tržišta diljem svijeta.

Osim seksualne tematike, povremeno pišem i o drugim stvarima, tako da možete poviriti i opće-filozofske članke, zabavu i parodije, te anomalije.

Arhiva po mjesecima:
Svibanj 2018 (1)
Ožujak 2017 (2)
Prosinac 2016 (1)
Studeni 2016 (1)
Kolovoz 2016 (1)
Srpanj 2016 (1)
Lipanj 2016 (2)
Svibanj 2016 (1)
Travanj 2016 (2)
Ožujak 2016 (1)
Veljača 2016 (5)
Siječanj 2016 (2)
Prosinac 2015 (1)
Studeni 2015 (3)
Listopad 2015 (1)
Rujan 2015 (3)
Kolovoz 2015 (3)
Srpanj 2015 (3)
Svibanj 2015 (3)
Travanj 2015 (3)
Ožujak 2015 (3)
Veljača 2015 (3)
Siječanj 2015 (5)
Prosinac 2014 (3)
Studeni 2014 (5)
Listopad 2014 (5)
Rujan 2014 (6)
Kolovoz 2014 (6)
Srpanj 2014 (6)
Lipanj 2014 (5)
Svibanj 2014 (8)
Travanj 2014 (8)
Ožujak 2014 (8)
Veljača 2014 (9)
Siječanj 2014 (7)
Prosinac 2013 (11)
Studeni 2013 (9)
Listopad 2013 (14)
Rujan 2013 (9)
Kolovoz 2013 (4)
Srpanj 2013 (3)
Lipanj 2013 (3)
Svibanj 2013 (6)
Travanj 2013 (5)
Ožujak 2013 (4)
Veljača 2013 (5)
Siječanj 2013 (6)
Prosinac 2012 (6)
Živi dugo i igraj.

Ponestalo vam mojih sadržaja? Evo vam onda još neke stvari koje se tiču igre:

- Moj popularni vodič zavođenja "Umijeće Igre"
- Moj forum
- Moji newsletteri iz 2013. i 2014. godine
- Moja kolumna na Return of Kingsu
- RooshV
- Roissy (Heartiste, Chateau)
- Dalrock

Ostali zanimljivi sadržaji:

Without Hot Air
Non-Intervention
No-nonsense Self-defense
The Social Pathologist

Igniss - Gdje politička korektnost odlazi umrijeti.

nedjelja, 14.02.2016.

Ne možeš zbuniti Trumpa: Kako se probudio imunološki sustav SAD-a



U lipnju 2015. godine, kada je jedan američki poduzetnik objavio da će se kandidirati za predsjednika SAD-a, vijest je popraćena ili totalnim ignoriranjem ili blagim zgražanjem. Neki tamo bogataš se kandidira? Ima neke čudne planove? Koga briga? No u samo tri mjeseca, Donald Trump je od posljednjeg i najmanje vjerojatnog kandidata postao uvjerljivo prvi:


Izvor slike: Washington Post

Što se dogodilo? Evo nekih značajnih faktora koji su doveli do Trumpovog strelovitog rasta:

Rick Perry, bivši guverner savezne države Texas, napao je Trumpa zbog njegovog "rasizma" i "ksenofobije" prema ilegalnim imigrantima iz Meksika. Evo kako mu je Trump vratio:


Trump 1 : Establishment 0

Malo nakon Ricka, i John McCain (senator najpoznatiji po neuspješnoj kandidaturi protiv Baracka Obame 2008. godine, iznimno ratno-huškačkom stavu protiv Rusije, i po tome što je veteran rata u Vijetnamu koji je proveo većinu rata u zarobljeništvu) je zaboravio da Trumpa nije moguće zbuniti i isto uletio u zamku, optužujući Trumpa da je "ludi rasist". Loš potez! Trump mu je odgovorio ovako:




Trump 2 : Establishment 0

Neki su to odlučili iskoristiti za napad na Trumpa na temelju toga što on "ne poštuje vojsku" i "nikako ne može biti vrhovni zapovjednik".

Upravo tih dana se dogodio napad na regrutacijski ured mornarice SAD-a u kojemu je islamski ekstremist ubio četvoricu marinaca. Predsjednik Obama je na svoj tipičan način odbio izraziti ikakvo značajnije žaljenje, a kamoli okriviti "islamski ekstremizam". Kao dodatnu uvredu, dok je Obama samo dva sata nakon legalizacije gay braka obojao Bijelu kuću u LGBT boje, u spomen ovog napada nije niti spustio zastave na pola koplja.



Nema veze, zato ih je na svim svojim posjedima odmah spustio Trump. Pod pritiskom javnosti, Obama je tek 5 dana nakon napada odlučio učiniti isto, popraćen sarkastičnim Trumpovim komentarom:


Trump 3 : Establishment 0

Tijekom lipnja, otkrivajući svima ono na što Igniss ukazuje već godinama ukazuje, a to je činjenica da su se mediji pretvorili u korumpirane propagandne zvučnike i moralnu policiju, NBC je raskinuo sve poslovne odnose s Trumpom zbog njegovih "neosjetljivih i ksenofobičnih izjava o meksičkim migrantima".

Tek dva dana kasnije dogodilo se

Ubojstvo Kathryn Steinle od strane ileganog imigranta u San Franciscu, što je izazvalo:

A) masovni bijes na San Francisco i slične "sklonišne gradove" koji namjerno ne provode federalne zakone o imigraciji i u kojima je kriminalcima iz Meksika dozvoljeno slobodno šetati,
B) masovni bijes na NBC koji je time bio razotkriven kao najobičniji propagandni siledžija koji sudjeluje u zataškavanju zločina
C) masovni bijes na sve kandidate koji podržavaju otvorene granice (npr. Jeb Bush koji je ilegalnu imigraciju rogonjski nazvao "činom ljubavi")

Trump 4 : Establishment 0

U sukobu s medijima, Trump se nije dotakao samo ABC-a, NBC-a, CNN-a i raznih ljevičarskih glasila, već i "desnih" kanala tipa Fox News, koji su unatoč nevjerojatnom uspjehu Trumpove kandidature posvetili velik dio svog programa i sučeljavanja pokušajima sabotiranja Trumpa jeftinim napadima o njegovom tobožnjem "šovinizmu" ili "netoleranciji":



To im se obilo o glavu nakon što je Trump umjesto sudjelovanja na njihovim sučeljavanjima organizirati svoj vlastiti dobrotvorni događaj za pomoć američkim veteranima i Fox Newsu oteo velik dio gledatelja, pogotovo izglednih republikanskih glasača koji predstavljaju najvjerniju skupinu gledatelja sučeljavanja.



Teško je pojmiti razmjere Trumpovog vrhunskog trollanja, no kada jedan jedini čovjek pokori cijelu medijsku kuću, otme joj milijune dolara u prihodima od oglašavanja i do kraja ponizi globalističke milijardere koji upravljaju njome, znate da su stvari postale ozbiljne.

Trump 5 : Establishment 0

U svim svojim govorima, sučeljavanjima, intervjuima i izjavama, Trump pokazuje osobnost i stil radikalno različitu od one svoje konkurencije.

- Trump ne koristi teleprompter. Priča fluidno, asocijativnim stilom i opušteno - baš kako sam opisao u knjizi u dijelu o razgovoru na spojevima.
- Trump se služi potpuno drugim asortimanom epiteta i fraza: naziva protivnike ne lošim, već dosadnim, ne korumpiranim, već nesposobnim, ne slabim, već bez energije, ne zlim, već licemjerima, ne propalicama, već otužnim, ne umjetnim, već ukočenim. Niti jedna tvrdnja nije potkopala Jeba Busha koliko je to učinila Trumpova tvrdnja da Bush nema energije:


- Trump je direktan i obraća se izravno publici, a ne apstraktnim idejama, društvenim klasama, rasnim ili religijskim skupinama i sličnim nebulozama. Trump čovjeku jasno kaže "ja radim za tebe" i "želim ti reći to, to i to", a ne s visoka "plješći mi dok ja propovijedam koristeći riječi od petnaest slogova".
- Trump prirodno/prirođeno ima izvrstan, uvjerljiv, Alfa jezik tijela:



Trump 6 : Establishment 0

Svatko tko želi poboljšati svoje samopouzdanje, umijeće debatiranja, umijeće odnosa s javnošću, samoobranu od škvadre rođene za zgražanje, te poboljšati svoje međuljudske odnose, može jako puno naučiti od Trumpa.

Mogao bih navesti još tucet primjera, no pouka je ova: Donald Trump svojom konzistentnošću i zalaganjem za narodne ciljeve izaziva goruću, krvoločnu mržnju u škvadri rođenoj za zgražanje i u cijelom establishmentu, što je najlakše vidljivo iz činjenice da su svi mediji i predsjednički kandidati de-facto u borbi protiv njega. Cjelokupna kampanja i na demokratskoj i republikanskoj strani se svela na jedno pitanje: "tko bi mogao pobijediti Trumpa?"


Rogonjski konzervativci vs. Donald Trump

Trumpa se svako malo uspoređuje s Hitlerom, njegove glasače se opisuje kao needucirane rasiste, seksiste i primitivce (unatoč činjenici da izborne ankete pokazuju da je Trump najpopularniji upravo kod visoko educirane populacije). Svaki tjedan izlazi po desetak histeričnih članaka koji tvrde da je Trump došao do maksimalne popularnosti koju je mogao doseći i sada može ići samo prema dolje (do te mjere da je to postala popularna Internet parodija), da je njegova kampanja pri kraju, da će uskoro svi zaboraviti na njega.

Unatoč činjenici da je Trump najpopularniji kandidat u baš svakoj demografskoj skupini - muškarci, žene, mladi, stari, bijelci, crnci, azijati, oženjeni, razvedeni, s djecom, bez djece, religiozni, ateisti - Republikanski nacionalni komitet i Fox News i dalje bjesne protiv njega umjesto da budu zahvalni što napokon imaju kandidata s masovnom privlačnošću.

Ta činjenica je samo potvrdila izdaju establishmenta o kojoj Trump govori i još više razjarila američki narod koji svakim danom sve više razumije da je koncept "ljevice" i "desnice" samo iluzija za ometanje mase, a prava borba je između globalista (elite) i nacionalista (naroda). Evo kako su prošli izbori u New Hampshireu i kako će gotovo sigurno proći sljedeći izbori u Južnoj Karolini:


New Hampshire je eliti koja vodi SAD i svijet u ponor odlučno pokazao srednji prst.
Izvor slike: Decisiondeskhq



Izvor: Morning Consult, anketa na uzorku od 1600 glasača

Donald Trump je jednostavno kandidat kojeg ne možete odbiti.

Oznake: politika, donald trump, mediji, rođeni za zgražanje, SAD, alfa


- 13:11 - Komentari (90) - Isprintaj - #

nedjelja, 07.02.2016.

Rođeni za zgražanje 6B: Roosh uzvraća udarac

U prvom dijelu "Rođenih za zgražanje 6" sam opisao globalni lov na vještice i prijetnje smrću koje su zbog muškaraca koji se privatno nalaze na kavi organizirale feminističke udruge, mediji i vladini dužnosnici, time počinivši kaznena djela klevete, govora mržnje i izazivanja nasilja. Ovaj sramotan linč diljem svijeta bi trebao služiti svima kao podsjetnik na činjenicu da svim velikim medijima upravljaju zlokobni interesi koje uopće ne zanima ni prenošenje vijesti ni objektivnost, već samo gola propaganda ništa blaža od one u Sovjetskom savezu.

Unatoč globalnom pritisku i prijetnjama, veseli me što mogu objaviti da je jedan dio sastanaka ipak održan. Neka od izvjeća možete pročitati na ovim linkovima:

Sydney, Australija
Victoria, British Columbia, Kanada
Ohio, SAD
Amsterdam, Nizozemska
Hong Kong, Kina
Boston, Massachusetts, SAD
Tokyo, Japan
Calgary, Kanada
Montreal, Kanada
Dallas, Texas, SAD
Austin, Texas, SAD

Sastanci su velikom većinom prošli mirno, osim u Amsterdamu gdje je članove pronašla i napala rulja iz fašističke organizacije ANTIFA. Policija je intervenirala i spriječila nered.

U međuvremenu, Roosh je u subotu 06.02. u 19:00h održao konferenciju za novinare u hotelu u Washingtonu (DC). Konferenciju možete u potpunosti pogledati ovdje.



S obzirom na to da je Roosh na konferenciji potpuno posramio novinare te su svi pokunjeno priznali da mediji izmišljaju i potiču nasilje protiv nevinog čovjeka koji nema veze sa silovanjem, podrazumijeva se da o Rooshu sutradan više nije objavljeno ni slovo više, čak ni mali članak isprike ili ispravka netočnih navoda.
UPDATE: Vice i Daily Beast su objavili po još jedan članak u kojemu potpuno ignoriraju sve zaključke s konferencije i samo papagajski ponavljaju kako je Roosh pobornik silovanja rolleyes

Evo moje kratke interpretacije konferencije za novinare:


Najdraža izjava?

"Žao mi je što je toliki broj ljudi toliko glup."

Oznake: intervju. Roosh, rođeni za zgražanje, feminizam vijesti, nasilje, silovanje, mediji


- 19:16 - Komentari (10) - Isprintaj - #

četvrtak, 04.02.2016.

Rođeni za zgražanje 6: Muškarci više nemaju pravo okupljanja

Iako sam ja iznimno umjeren što se tiče razina optimizma, često od čitatelja čujem da možda malo pretjerujem, stvari uopće nisu tako crne. Šansa da će te sustav obiteljskog prava pretvoriti u feudalnog kmeta je i dalje manja od 50%. Lažne optužbe za silovanje su razorne, ali vjerojatno se neće dogoditi baš tebi nego nekom tamo Julianu Assangeu.

Moguće je da ste posljednjih dana čuli nešto o sastancima čitatelja Return of Kingsa, velikog Rooshevog portala o igri, zdravlju i politici. Trebalo se raditi o ukupno 163 sastanka u 46 zemalja svijeta u sklopu kojih bi se grupa muškaraca u subotu 06.02. sastala na nekom javnom mjestu i privatno otišla popiti piće, popričati i upoznati se. Nama najbliže lokacije su se nalazile u Ljubljani i Beogradu. Nažalost, ROK sastanak je zbog iznimne razine opasnosti i prijetnji otkazan.

Što se dogodilo?

U nekim od lokacijama sastanaka (pretežno u Australiji, Kanadi i Engleskoj, sve zemljama anglosfere s potpunom tiranijom femističkih i LGBT pokreta, aktivisti koje vrijeđa ideja da bi se nekolicina muškaraca mogla mirno i privatno naći i popiti piće su odmah počeli organizirati "proteste". Pri tome ne mislim na nekakve mirne proteste u kojima netko drži transparent i obavještava javnost o svojoj poruci, već na organizirani linč prepun opasnih i naoružanih fanatika.


Samo nekolicina od tisuća poziva da se Roosha i svakoga tko ima veze s njim siluje, pretuče, kastrira, upuca i sl.

No dobro, reći ćete, debila ima posvuda, čemu uzbuđenje? Problem je naravno što ti debili nisu samo izvor problema, već i njegova posljedica. Glavni uzrok se nalazi u senzacionalističkom, zlonamjernom "izvještavanju" medija koji i kod nas i diljem svijeta pripadaju raznim globalističkim kartelima i temelje se na širenju degeneracije, laži i histerije.



Umjesto da ili šute ili napišu nešto o osudi vala nasilja prema ljudima koji nisu prekršili nijedan zakon i koji se samo žele privatno naći i porazgovarati, mediji su poveli juriš naslovima poput:

Pobornici silovateljske anti-ženske grupe Return of Kings bi se trebali sastati u Sydneyu (Sydney Morning Herald)
50 000 ljudi potpisalo peticiju za zabranu zavodnika koji podržava silovanje (Guardian)
Zavodnik koji kaže da bi trebalo legalizirati silovanje organizira skup u Cardiffu (Mirror)
Aktivist za podršku silovanjima organizira tajne sastanke (Washington Times)
Policija u Calgaryu u stanju pripravnosti zbog "skupa za silovanje" (Calgary Sun)
itd. itd. itd.



Izvor bizarne tvrdnje da Roosh podržava silovanje je njegov davni satirični članak u stilu slavnog "Skromnog prijedloga" Jonathana Swifta pod naslovom "Kako zaustaviti silovanje" u kojemu se ironično predlaže "legalizacija silovanja u privatnom prostoru kako bismo osnažili žene i omogućili im donošenje odraslih odluka o svojim tijelima". Svakome s imalo mozga je već od prve rečenice jasno da se radi o satiri i svaki novinar koji to predstavlja kao nekakav dokaz da Roosh ide uokolo i siluje žene je jednostavno mentalno mrtav. Radi se o najobičnijoj kleveti i žutilu.



A države i njihovi službeni organi? Svi mogući izabrani predstavnici, od gradonačelnika do britanskih parlamentaraca (u britanskom donjem domu su zbijali šale o Rooshevoj veličini penisa) su se kukavički poveli za ovom ruljom fanatika i umjesto da osude nasilje počeli lobirati da se Rooshu zabrani ulazak u zemlju, a sve njegove pobornike uhiti i "nauči ih lekciju". Ironično, jedini koji su pretežno ostali suzdržani su bili pravi predstavnici policije koji se svakog dana suočavaju s puno gorim stvarima od satiričnih članaka i stoga rijetko imaju volje upuštati se u takav lov na vještice.



Naravno, nitko od njih se nije niti potrudio kontaktirati Roosha za njegov komentar, jer kvragu čemu uopće postoji javna rasprava i zašto bi se nekome dalo šansu da kaže nešto u svoju obranu? Čemu gubiti vrijeme na takve stvari? Bolje je samo osnažiti mentalno bolesne feministe i pozvati ih na klanje nevinih ljudi diljem svijeta.

Nažalost, prava tragedija ovog slučaja ne leži samo u tome da tisuće ljudi otvoreno pozivaju na ubojstvo slučajnih prolaznika na temelju svoje totalitarne ideologije - luđaka će se uvijek naći posvuda - već u samoj medijskoj manipulaciji koja je vrlo proračunata i zlonamjerna.

Isti mediji koji pozivaju na linč Roosha i njegovih prijatelja zbog očito satiričnog članka potpuno ignoriraju tisuće stvarnih slučajeva oružane pljačke, seksualnog napastovanja i silovanja u Njemačkoj i Švedskoj. To nije slučajno.

Ako ne možete vjerovati medijima da pošteno izvjeste o najobičnijem mirnom piću nekolicine ljudi, kako im možete vjerovati u vezi geopolitike, izbora ili bilo koje važne teme?

U međuvremenu, razina prijetnji je još narasla i sada ovi bolesnici otvoreno pozivaju na to da netko ubije Roosheve roditelje:



Dok rulja diljem svijeta ispoljava svoj fašistoidni bijes na zlikovcu kojeg im je naznačila vlada, nitko se ne buni na to što ih ta ista vlada gura u robovlasništvo prihvaćanjem sporazuma TPP i TTIP.

Simbolično, na isti ovaj dan je Facebook bannao moju sliku za pozadinu, a prijetnje ostavio potpuno nedirnutima:



Neka posljednja osoba ugasi svjetlo kada izađe.

Nastavak sage:
Rođeni za zgražanje 6B: Roosh uzvraća udarac

Oznake: silovanje, rođeni za zgražanje, roosh, HISTERIJA, feminizam, Vijesti, australija, Kanada, SAD, Putovanja, mediji


- 10:21 - Komentari (37) - Isprintaj - #

subota, 03.10.2015.

Rođeni za zgražanje 5: Tko upravlja hrvatskim medijima?

Moji redovni čitatelji su već dobro upoznati s konceptom "škvadre rođene za zgražanje", mreže velikih i malih organizacija koju često prozivam zbog medijske manipulacije i guranja u javnost "odobrenih priča" koje ili služe višem idološkom cilju, ili su namijenjene čistoj histeriji zbog podizanja posjećenosti i prihoda od oglašavanja, ili oboje istodobno.



Ali bilo bi naivno samo zato što su do sada izneseni primjeri iz područja feminizma pomisliti da je korupcija medija nešto ograničeno na to područje. U koje god polje uđete imalo dublje i pronjuškate, od biznisa i politike pa do zdravlja i zabave, postat će vam jasno da je "nešto trulo u državi Danskoj Hrvatskoj". U svakom od ovih područja mediji funkcioniraju kao dobro podmazana propagandna mašinerija, izvještavajući selektivno o činjenicama koje odgovaraju "odobrenoj priči", cenzurirajući suprostavljena mišljenja i agilno mijenjajući teme kako bi bila skrenuta pozornost s neugodnih rupa koje imaju potencijal uništiti kredibilitet do tada posijanih stajališta.

Ali Ignisse, reći ćete, kako je to moguće? Imamo toliki broj velikih medijskih organizacija i još veći broj manjih. Kada bi neke od njih izvještavale selektivno, sigurno bi propale i bile zamijenjene onima koje su uistinu u službi objektivnosti?

Nažalost, ne. Tako što je teško moguće iz jednostavne činjenice što je vlast nad ogromnom većinom medija u svijetu koncentrirana u rukama nekolicine moćnika. Isto tako je i u Hrvatskoj:



Jutarnji list i Slobodna Dalmacija su suprostavljeni samo naizgled: jedan glasi kao "lijeviji" medij, a drugi kao "desniji", no njihove odredbe dolaze od istih šefova i njihove menadžere smjenjuju i biraju isti ljudi. Mnogo smo toga čuli o EuropaPress Holdingu, tvrtci poznatog odvjetnika Marijana Hanžekovića. Ali jeste li znali da je taj "dinamičan duo" samo prikladan štit za austrijski konglomerat Ost Holding, iza kojega stoji njemačka medijska kuća WAZ (Westdeutsche Allgemeine Zeitung)?

Prava priča tu tek počinje. Naime, WAZ je nekada bio korporacija kojom su vladale dvije osnivačke obitelji, Funke i Brost. Poslije smrti suosnivača Jakoba Funkea 1975. godine, zamijenio ga je obiteljski odvjetnik Gunther Grotkamp, koji se oženio najmlađom od triju Jakobovih kćeri, Petrom Grotkamp (rođ. Funke). Pod njihovim vodstvom je WAZ narastao u jedan od najvećih medijskih konglomerata svijeta.

2012. godine, Petra Grotkamp je napokon otkupila osnivački udio Ericha Brosta i time postala glavna osoba u tvrtci, s dvije trećine ukupnog vlasništva i ekskluzivnim članstvom u nadzornom odboru. Tvrtka je preimenovana u Funke Mediengruppe


Ova stara žena kontrolirala je velik dio medijskog prostora u Hrvatskoj od 2001. do 2015. godine.

Čini se da ledeni brijeg ipak ne završava s Petrom Grotkamp:

Tijekom preuzimanja većinskog udjela u WAZ Media Groupu, Petra Grotkamp je zadržala banke UniCredit (vlasnike Zagrebačke banke, op.prev.) i Rothschild. Rotschildi su vodili akreditivne poslove i pregovore s kreditorima. UniCredit je pružio pomoć u financijskom strukturiranju.



Ok, mislim da je o ovoj temi dovoljno rečeno.



Inače, zašto sam prije napisao "do 2015.-e"? Zato što je upravo u tijeku zanimljiva rošada. Naime, početkom 2015. godine je Funke MedienGruppe prodao svoj udio u EuropaPress Holdingu Hypo banci, a ona ga je zatim prodala Marijanu Hanžekoviću osobno. On je tako sa svojom tvrtkom Euro Poticaji (kasnije preimenovanom u "Hanza Press", a zatim zatvorenom) uknjižen kao glavni vlasnik Europapress Holdinga i svih podčinjenih mu medija.

S obzirom na iznimni utjecaj Jutarnjeg lista i Slobodne Dalmacije, te glasinama o padu prodaje i nezadovoljstvu, izgledno je da su svi ovi manevri provedeni više kao "čuvanje u frižderu" ovih utjecajnih medija dok se ne pojavi sljedeći kupac iz inozemstva.

Govoreći o čemu, posrnuli portal Index (jedan od vodećih članova škvadre rođene za zgražanje) nije u stranom vlasništvu, no s obzirom na svoj stečaj, izgledno je da će ga ubrzo kupiti jedna od velikih medijskih kuća spomenutih u ovom članku.

Eh da, kad smo već spomenuli portale, ne zaboravimo na:



T-Portal, u vlasništvu HT-a, koji je u vlasnišvu Deutsche Telekoma, kojemu je najveći dioničar država Njemačka. Sukob interesa? Ma gdje?

Ali, nismo još pokrili medije puno sočnije od Jutarnjeg. Pazite ovaj ulov:



Nova TV i svi njeni portali (dnevnik, zadovoljna, punkufer, blog.hr - da, ako Igniss jednog dana nestane, znate kome je zasmetao belj) su u vlasništvu korporacije Central European Media Enterprises sa sjedištem na Bermudi. Iza nje stoji nitko drugi nego Time Warner Inc., sve do nedavno najveći medijski konglomerat na svijetu (3. po razini ostvarenih prihoda).

No, piramidi tu još nije kraj. Ako prokopate malo dublje, doći ćete do podatka o vlasnicima Time Warnera:



Najveće dioničare s ovog popisa (investicijske fondove State Street Corporation, Vanguard Group i BlackRock, i mega-banke kao što su Goldman Sachs, JP Morgan i Citigroup) ćete u istoj ulozi pronaći i skoro svakoj američkoj korporaciji.

S obzirom na to da je Time Warner izuzetno velik donator i demokratskih i republikanskih kandidata, možda je bolje da stanemo ovdje, prije nego stignemo povući neugodna pitanja o tome kome je točno u američkoj vladi stalo do kontroliranja hrvatskih medija, te kako američka vlada može hrvatske političare nagovoriti da prijateljskoj korporaciji malo pomognu u proboju na balkansko tržište.



Čeka nas zatim RTL, koji je relativno očit slučaj: u vlasništvu je njemačke korporacije Bertelsmann AG, a nju dalje kroz zakladu Bertelsmann Foundation kontrolira istoimena obitelj.

Inače, kod prve analize sam spomenuo banku UniCredit Group koja zajedno s bankom Rothschild Group ima značajan utjecaj na medije kroz korporaciju Funke MedienGruppe. Ali jeste li znali da UniCredit Group kroz Zagrebačku banku ima pod kontrolom i riječki Novi list?

"Peti ortak" u ovoj priči vas istodobno i hoće i neće iznenaditi:



Drugim riječima, Večernji list i 24sata su pod kontrolom Rimokatoličke biskupije Graz-Seckau, koja je nadalje pod kontrolom Vatikana.

Ako mislite da to znači da će ova dva medija biti nekakvi nezavisni ili čak konzervativni bastioni, grdno se varate. Osim toga što i sam Papa Franjo sudjeluje u ponavljanju iste retorike kao i škvadra rođena za zgražanje, mislim da je tvrdnju o "katoličkim idealima Styrie AG" najlakše pobiti ovim izvatkom iz 24sata (napomena: nije sigurno za posao!).

Stoga, sljedeći put kada pročitate bilo što iz mainstream medija u Hrvatskoj, zapitajte se:

Rade li oni u vašu korist ili u korist nekog stranog bogataša?

Oznake: mediji, politika, rođeni za zgražanje, Vijesti, sociologija


- 21:45 - Komentari (29) - Isprintaj - #

srijeda, 10.12.2014.

Silovatelji, silovatelji, pomagajte ljudi!

Bio jednom jedan pastir. Mislio je da smije lagati u šali, pa je jednom stao vikati: "Vuci! Vuci! Pomagajte, ljudi!" Kada su drugi pastiri dotrčali u pomoć, on im se smijao kako ih je prevario.

Jedanput zaista dođu vukovi, a on opet stade vikati: "Vuci! Vuci! Pomagajte, ljudi!" Ali sada mu pastiri nisu došli u pomoć jer su mislili da ih opet vara. Vuci mu napadnu ovce i mnoge pokolju.

Tko slaže jedan put, drugi put mu se ne vjeruje.


- Narodna

20.11.2014., časopis Rolling Stone objavio je članak "Brutalno silovanje i borba za pravdu na Sveučilištu Virginija" u kojemu Jackie, studentica Sveučilišta Virginija u SAD-u, opisuje grupno silovanje na zabavi koju je organiziralo bratstvo Phi Kappa Psi na tom sveučilištu:



"Želiš da odemo gore, gdje je tiše?" pitao ju je Drew i Jackieino srce je počelo brže kucati. Primila ga je za ruku dok ih je odvodio iz gužve u glavnoj sobi gdje se odigravao veliki party i uz stepenice.
...
Ona i Drew su se upoznali dok su radili kao spasioci na sveučilišnom bazenu, i 18-godišnja Jackie je bila oborena s nogu kada ju je Drew pozvao na večeru, a zatim na spoj na partyu 28.09.2012. koji je organiziralo njegovo utjecajno bratstvo Phi Kappa Psi.
...
Drew je uveo Jackie u spavaonicu i zatvorio vrata za njima. Soba je bila potpuno crna. Jackie se u mraku okrenula prema Drewu, izgovarajući njegovo ime. Tog istog trenutka je osjetila kretanje u sobi i kako se netko zabio u nju. Jackie je počela vrištati.

"Začepi" čula je muški glas dok se netko zabijao u nju, oborivši je na leđa. Oboje su pali kroz niski stakleni stolić koji se pri tome slomio na komadiće. Netko težak je bio na njoj i otvarao joj bedra, a druga osoba joj je klečala na kosi. Netko joj je držao ruke pribijene na pod dok su se oštre krhotine stakla zabijale u njena leđa kroz galamu muških glasova u sobi. Kada joj je jedna ruka pokrila lice, Jackie ju je ugrizla ali se ona pretvorila u pesnicu koja ju je udarila u lice. Muškarci oko nje su se počeli smijati. "Zgrabi mu jebenu nogu" čula je kako glas kaže, i tada je Jackie znala da će biti silovana.

Sjeća se svakog trenutka sljedeća tri sata agonije, tijekom kojih se 7 muškaraca izmjenjivalo silujući je, dok su još dva, Drew i još jedan, davali upute i podršku. Sjeća se kako su promatrači cugali pivo i kako su jedni druge zvali nadimcima poput Pazuh i Deka. Sjeća se njihove snage i smrada alkohola i marihuane. Ali najviše od svega, Jacloe se sjeća lupanja.

Dok se posljednji muškarac spuštao na nju, Jackie ga je s užasom prepoznala: to je bio kolega iz antropološke grupe za debatiranje. Izgledao je kao da će plakati ili povraćati dok je obavještavao društvo da mu se ne može dići. "Pičko!" vikali su drugi. "Što je, nije dovoljno zgodna za tebe?" Zatim su ga podjarivali: "Ne želiš biti brat? Svi smo mi morali ovo učiniti, pa moraš i ti!" Netko je njenom kolegi dodao pivsku bocu. Jackie je zurila u mladića, u tišini ga moleći da ne učini to. Kada je zario bocu u nju, Jackie se onesvijestila.
...
Kada se osvijestila oko 3 ujutro, istrčala je iz sobe i zgrade i nazvala prijatelje. Ako je itko na partyu primijetio bosonogu djevojku s razderanom haljinom i licem prepunim krvi, nisu ništa rekli.
...
"Moramo je odvesti u bolnicu" njen prijatelj Randall je rekao. Ostalo dvoje nisu bili uvjereni. "Je li to baš dobra ideja?" sjeća se da je rekla Cindy. "Ona će biti cura koja je špijala i više nikada nećemo moći na zabave bratstva."

Cindy, samoprozvana kraljica neobaveznog seksa, rekla je da ne vidi zašto je Jackie toliko krivo. "Zašto se nisi zabavljala s grupom zgodnih Phi Psi tipova?"
...
Jackie je otišla doma ne prijavivši ništa. Kada je dva tjedna kasnije opet srela Drewa tijekom spasilačke smjene na bazenu, on se ponašao kao da se ništa nije dogodilo.
...
(Ostatak članka se bavi kritikom sveučilišta Virginija, gdje su je kada je nakon dvije godine pokušala sve prijaviti razne službe vozale uokolo i nisu pokretale ikakve procedure protiv počinitelja.)

Usred masivnog vala zgražanja, sveučilište je istog trena odlučilo istražiti slučaj i suspendiralo bilo kakve aktivnosti bratstava na kampusu. Glasovi žedni krvi počinitelja podigli su se iz gotovo svih američkih medija, portala, blogova i organizacija, a zatim i svjetskih (val se prelio sve do nas, gdje su ga rado objavili neki portali žedni senzacije).



Ovaj brutalan slučaj silovanja bio je samo potvrda onoga što su svi odavno tvrdili: postoji duboko ukorijenjena kultura silovanja u našem patrijarhalnom društvu, a pogotovo na kampusima gdje je, kako je dobro poznato, silovana svaka četvrta studentica.

U čemu je onda problem?

Počnimo od toga da je cjelokupna priča izmišljena. Nije se dogodila, ni u sličnom obliku ni uopće. Ništa. Nula. Nada.

Evo kako sa sigurnošću možemo znati da je ova priča o "grupnom silovanju" besramna laž:

1) OPREČNE TVRDNJE:

A) Jackie je silovana na podu prepunom krhotina slomljenog staklenog stolića. Ne samo da bi to uzrokovalo duboke i ozbiljne ozljede njoj, već i samim silovateljima. Koji muškarac želi izložiti svoju alatku oštrim krhotinama stakla?

B) Iako je u sobi bio mrak, Jackie točno zna koliko je bilo silovatelja, tko su, i koji je od njih što radio.

C) Pretučena bosonoga djevojka prepuna krvi i poderane haljine je na neki način prošla kroz bučni party bez da ju je itko opazio ili reagirao.


Svakodnevna pojava na sveučilišnom partyu

D) Jackie se već dva tjedna nakon brutalnog napada vratila na rad na bazenu u bikiniju. Kako su ozljede od stakla zacijelile toliko brzo? Mora da je potajno Wolverine...

2) SUMNJIVI DETALJI (za razliku od Rolling Stonea, meni je stalo do integriteta pa ih neću nazvati činjenicama, već samo sumnjivostima)

A) Sabrina Rubin Erdely, autorica članka, pripada feminističoj kulturi zgražanja kojoj je posao histerizirati o raznim fantomskim prijetnjama, diskriminacijama i problemima. Evo nekih njenih nedavnih članaka:

- "Trans žene i opasnost: još priča s bojišnice"
- "Razumijevanje znanosti transspolnosti"
- "Šestogodišnjak koji želi promijeniti spol"
- "Rat jednog grada protiv gay tinejdžera"
- "Silovanje desetnice Blumer: unutar vojne kulture seksualnog zlostavljanja"
- "Tajni dokumenti o seksualnim zločinima Katoličke crkve"


Kolika je vjerojatnost da će osoba koja zarađuje za život širenjem histerije i zgražanja nekritički i u suprotnosti sa svakim principom novinarskog posla promovirati lažne optužbe?

B) Cijeli slučaj sa svojom masom klišeja djeluje malo previše savršeno da bi bio istinit:

- silovatelji koji siluju zbog moći, a ne seksa; opisivanje žrtve u srednjem rodu, ritualno silovanje kao način pristupanja bratstvu
- smiješni i blesavi nadimci silovatelja ("Pazuh", "Deka")
- klišeizirano krivljenje žrtve za to što joj se dogodilo ("Trebala si se samo zabaviti", "Više nećemo moći na partye")
- potpuno odsustvo sućuti i podrške iz okoline, unatoč vidljivim strašnim ozljedama
- "sućutni" silovatelj kojemu se ne može dići, ali ipak je siluje kako ne bi ispao slabić
- silovanje u trajanju od najmanje tri sata, dakle nevjerojatnih 25 minuta po muškarcu
- unatoč tome što ih je sve prepoznala, nitko se nije potrudio ušutkati je, već su se samo slijepo pouzdali da nikome neće prijaviti


C) "Novinarka" nije niti pokušala kontaktirati baš niti jednog drugog sudionika, od navodnih silovatelja pa do njenih prijatelja/ica.

D) Silovanje nikada, ni prije ni poslije objave članka, nije prijavljeno policiji. Možda zato što se nije ni dogodilo, pa bi policijska istraga to lako utvrdila?

3) OBJEKTIVNE ČINJENICE koje potpuno pobijaju cijelu priču:

A) Pristupanje bratstvu Phi Kappa Psi se odvija u proljeće, ne u jesen
B) 28.09.2012. nije bilo partya u prostorijama bratstva
C) Niti jedan član bratstva nije tijekom 2012. godine radio kao spasilac na sveučilišnom bazenu, kao ni bilo gdje vezano za vodene sportove

Pod teretom svih ovih argumenata koji su neugodno isplutali u tjednu nakon objave članka, priča o grupnom silovanju je doživjela totalni krah:



A Rolling Stone je objavio sljedeći dodatak svom članku:

Suočeni s novim informacijama, sada se čini da postoje nesuglasice u Jackieinoj pripovijesti, te smo došli do zaključka da je naša vjera u nju bila pogrešna. Samo smo htjeli biti osjetljivi prema nepravdi, sramoti i poniženju koje mnoge žene osjećaju nakon seksualnog napada, te žalimo zbog toga što nismo kontaktirali i optužene kako bismo čuli njihove iskaze. Shvaćamo ovo ozbiljno i ispričavamo se bilo kome na koga je imala utjecaj ova priča.

- Will Dana
Glavni urednik

Još jedna histerična priča o silovanju pobijena, zar ne?

Ne. Prava priča ovdje tek počinje. Evo nekih članaka koji su izašli kao reakcija na raspad Jackieine priče:

Bez obzira na to što je Jackie rekla, trebali bismo automatski vjerovati tvrdnjama o silovanju
- Zerlina Maxwell za Washington Post, dnevni list s cirkulacijom od 500 000 tiskanih primjeraka dnevno i 246.-a najposjećenija stranica svijeta

Mnogi ljudi (uključujući i upravu UVA) će biti u napasti vidjeti ovja slučaj kao podsjetnik da bi službenici, novinari i javnost trebali poslušati obje strane priče i prikupiti dokaze prije donošenja zaključka u slučajevima silovanja. To je ono na što mislimo kada kažemo da se netko "smatra nevinim osim ako se ne dokaže suprotno".

Ovo je pogrešno. Trebali bismo automatski vjerovati onome što tužitelj tvrdi.

Na kraju krajeva, šteta od pogrešne vjere u osobu koja je preživjela silovanje daleko nadmašuju štetu od nazivanja pogrešne osobe silovateljem, čak i ako bi optuženik mogao proživjeti grubo razdoblje tijekom kojega je suspendiran s posla, društvo ga se odreklo na Facebooku ili je organiziran bojkot protiv njega.

Da, dobro ste pročitali. Ova žena putem 246.-e najposjećenije stranice svijeta tvrdi da treba automatski vjerovati optužbama za silovanje, te da su nevine žrtve potpuno nebitne. Nakon objave članka je, vidjevši da je možda otišla trunku predaleko, promijenila naslov iz "automatski" u "pretežno", ali smisao je ostao isti:



Mogu li onda i ja strpati feministicu Zerlinu Maxwell u zatvor time što ću anonimno na nekom blogu napisati da me silovala?

Slične članke su objavili ostali veliki mediji kao što su Huffington Post i New York Times (napomena: NYT je 96. najčitanija stranica svijeta), te naravno feministički portali diljem svijeta. U svim slučajevima, tema je bila ista:

A) Inzistiranje da nije važno što je ovaj slučaj lažan jer ih postoji mnogo koji su stvarni (A koji su to i zašto ih nitko nikada ne navodi? Wooops, zaboravio sam da ne postoje, op.prev.)
B) Žaljenje što je ovaj slučaj lažan, jer bi kada bi bio stvaran bilo moguće uništiti par muških života i institucija.
C) Svi znaju da je 25% studentica preživjelo silovanje (Hint: NIJE - stvarna stopa (koja uključuje i značajan dio lažnih prijava i prijestupa koji su daleko blaži od silovanja) je 0.5%)

Sama uprava Sveučilišta Virginija priopćila je da će svejedno zabraniti djelovanje bratstava na kampusu na najmanje godinu dana zato što je "njihova kultura bolesna" i zato što "to što je par činjenica netočno ne znači da nisu potrebne korjenite promjene"


Predsjednica Sveučilišta Virginija Teresa Sullivan (ošišana baba u sredini) - tko je iznenađen?

Cijeloj sveučilišnoj zajednici:

Sigurna sam da ste do sada mnogi od vas već pročitali današnja izvješća iz Washington Posta i Rolling Stonea. Iako smo svi mi kojima je stalo do Sveučilišta Virginija uznemireni tom pričom, sada vam pišem s drukčijom porukom:

Tijekom posljednja dva tjedna, naša zajednica je više nego ikada fokusirana na jedan od najtežih i najkritičnijih problema u današnjem visokom školstvu: seksualno nasilje na kampusima. Današnje vijesti ne smiju promijeniti taj fokus. Ovdje na UVA, sigurnost naših studenata mora nastaviti biti naša glavni prioritet, i to svim studentima, a pogotovo onima koji su preživjeli seksualni napad.

Nastavit ćemo oštro kontrolirati naše običaje, politike i procedure, te se posvjetiti postajanju uzornom institucijom u našoj brizi za žrtve.

Sada je vrijeme da svi zajedno stupimo u vodstvo ovog kritičnog problema.

Iskreno vaša,

- Teresa A. Sullivan
Predsjednica

Da, opet ste dobro pročitali. Iako je temeljito pobijena ova apsurdna optužba, to je samo dokaz da treba nastaviti ugnjetavati muškarce i sve institucije koje bi im slučajno mogle pomoći. Teresa Sullivan je kao predsjednica jednako zadužena za dobrobit svih studenata, a 45% tih studenata je muškog spola!

Zar joj ništa ne znači to što će nevinim muškarcima biti uništeni životi i zauvijek okaljana imena zato što ona besramno potiče histeriju? Gdje je isprika žrtvama ovog lova na vještice? Hoće li opet dopustiti rad bratstvima i nadoknaditi im štetu? LOL, naravno da ne.

Mislite li i dalje da je škvadra rođena za zgražanje samo nekakav daleki fenomen koji nema utjecaja na vaš život?

Možda će vam biti teško povjerovati, ali to još i nije najodvratniji komentar na cijeli ovaj skandal. Evo što je rekla američka demokratska senatorica Caroline Heldman, bivša predsjednica institucije Occidental College, kao komentar na glasine da će bratstvo sada tužiti sveučilište zbog libele:

"Ove tužbe su nevjerojatan izraz arogancije, iste arogancije koja je te muškarce navela na silovanje."

Podsjeća li vas možda ova priča na način suđenja vješticama? Naime, u staro doba bi osobu zavezali i bacili u jezero. Ako bi se utopila to bi značilo da je nevina, ali ako bi isplutala to bi značilo da ima nadnaravne moći i da je treba spaliti kao vješticu.

Dakle ako šutiš ili priznaš, kriv si. Ali ako se braniš, isto si kriv! Što god učinio, ti si silovatelj kojeg treba uništiti. Kako ovakvi ljudi imaju obraza zgražati se nad Katoličkom crkvom?

Još jednom se potvrđuje ono što je svakome razumnome dobro poznato: Muškarci su za feminizam samo topovsko meso.

Ali! Priča još nije gotova.


Poput zombija, optužbe za silovanje su neuništive i ustaju koliko god ih se puta riješio.

Nakon što su isplivale sve ove činjenice, neki od medija iz škvadre rođene za zgražanje počeli su jednu za drugom gurati sljedeće varijante događaja:

- Jackie zapravo ne zna u kojoj su je zgradi silovali, ali prijateljica joj je nakon par godina dok su prolazili ispred zgrade bratstva spomenula da se to dogodilo tamo rofl
- Drew je zapravo bio posjetitelj bazena, a ne zaposlenik rofl
- Drew je zapravo bio član nekog drugog bratstva rofl
- Drew uopće nije bio član bratstva rofl
- Silovanje nije bilo grupno silovanje na polomljenom staklu, već samo prisilni oralni seks s grupom muškaraca rofl
- Reporterka New York Timesa je pokušala dobiti komentar od bratstva, ali su je na vratima zaustavili i zaprijetili joj dvojica muškaraca koji su se predstavili samo kao 'Biker' i 'Kolačić' rofl
- Jackie je ispričala sve Sabrini Erdely ali zamolila da ne objavi priču rofl
- Jackie se našla s prijateljima u noći kada se navodno dogodilo silovanje, ali samo im je rekla da se dogodilo "nešto", nije bila krvava, niti su je oni odgovarali od ičega rofl


Kako vam se sviđa činjenica da žena smije mijenjati svoj iskaz do besvijesti, dokle god muškarcima ne ponestane alibija? Na svu sreću, dok je Jackie raznim navedenim medijima prepričavala novu(e) verziju(e), malo se zanijela i izletilo joj je sljedeće:

- Pričala je ocu o tome da su je grupno silovali i da on nije učinio ništa. Priča koju je ispričala njemu se opet razlikuje od svih do sada navedenih verzija (detalje možete pročitati ovdje), plus čak ni tada stvar nije bila prijavljena policiji. Možda zato što je otac znao s kime ima posla?
- Iznijela je dovoljno detalja o sebi da u javnost procuri njen identitet.


Možete li pogoditi što je Jackie radila 2011., dok je punih godinu dana prije navodnog grupnog silovanja završavala srednju?



Ne znamo je li slika prikazuje samu Jackie. Možda je 2011. godine bila na SlutWalk-u u Washington DC-u i marširala s plakatom na kojemu tvrdi da ju je netko silovao i ostavio polumrtvu u stubištu garaže (ali unatoč tome ta osoba ne zna da je to bilo silovanje), ili samo nosila taj plakat za nekoga drugoga. Ali ono što je prilično sigurno je to da je Jackie opsesivno širila taj plakat za šaku likeova, kao i još barem 30 drugih propagandnih materijala o tobožnjoj "epidemiji silovanja".

Ne upućuje li to možda na zaključak da je Jackie poremećena mlada žena koju je feministička propaganda istrenirala za mržnju prema muškarcima?

Nekada smo ljude poput Jackie u najboljem slučaju ignorirali, a u najgorem zatvarali u umobolnice. Danas im svojevoljno pružamo platforme za komunikaciju sa stotinama milijuna ljudi i uništavamo život bilo kojeg pojedinca u kojeg upere prste. Izvrstan posao, nema što.

Svaka sličnost s "obilježenim" ljudima koje je posjetio Duh Sveti i koji mogu vidjeti prisutnost Sotone u drugima je, naravno, slučajna.

Ali to još nije sve!

Evo što je u časopisu Politico nakon što je sve navedeno temeljito pobijeno napisala Julia Horowitz, visoko pozicionirana djelatnica Sveučilišta Virginija i urednica njihovog službenog lista:

Postaje sve jasnije da priča koja je izazvala eksploziju rasprave o seksualnim napadima na kampusu ima i neke velike, velike rupe.

Ipak, s mog stajališta u Charlottsevilleu, Virginija, dopustiti da provjera činjenica određuje raspravu bi bila ogromna pogreška. "Ovi događaji se bez sumnje odvijaju ovdje," potvrdila mi je Maddie Rita, studentica prve godine.


Ipak, s mog stajališta u Charlottsevilleu, Virginija, dopustiti da provjera činjenica određuje raspravu bi bila ogromna pogreška. "Ovi događaji se bez sumnje odvijaju ovdje," potvrdila mi je Maddie Rita, studentica prve godine.


Dopustiti da provjera činjenica određuje raspravu bi bila ogromna pogreška.


provjera činjenica... bi bila ogromna pogreška


Oznake: silovanje, feminizam, rođeni za zgražanje, inkvizicija, šovinizam, nasilje, faks, Vijesti


- 13:30 - Komentari (28) - Isprintaj - #

utorak, 18.11.2014.

Sve majice su seksističke

Za danas sam planirao jedan drugi post, ali ovaj članak u NY Mag-u (publikacija s tiskanim izdanjem od 400 000 primjeraka i 14 milijuna online posjetitelja mjesečno) mi je privukao pozornost:

Zuckerberg objašnjava svoje sive majice, djeluje prilično seksistički
Kategorija: svakodnevni seksizam (casual sexism)



Steve Jobs je imao svoje jednostavne crne džempere. Twitterov Jack Dorsey je imao svoje otmjeno Prada odijelo, a Mark Zuckerberg ima svoju uniformu koja se sastoji od bezličnih, običnih sivih majica kratkih rukava. Na nedavnoj sesiji pitanja i odgovora, netko ga je napokon pitao zašto je u posjedu doživotne zalihe takvih bezličnih sivih majica koje mu ne pristaju.

Njegov odgovor: "Nalazim se u ovoj vrlo sretnoj poziciji gdje se svakog dana budim kako bi poslužio više od milijarde ljudi. I osjećao bih se kao da ne radim svoj posao kada bih potrošio išta svoje nergije na stvari koje su blesave ili frivolne i beznačajne za moj život."

Koji bed, Zuckerbergu! Jesam li ja jedina kojoj se čini da ovaj stav moćnika/bezveznjaka Silicijske doline implicira da je briga o odijevanju nešto što šteti tvojoj sposobnosti rada? Naravno, muški CEO-ovi su previše usredotočeni na mijenjanje svijeta ili gradnju sljedeće Velike Aplikacije da bi se brinuli o nečemu toliko "blesavom" ili "frivolnom" kao što je profesionalno odijevanje - radije će to prepustiti Marissi Mayer (ženski CEO Yahoo!-a. op-prev.).

Znači ako nosiš majicu s likovima žena u bikinijima, ti si seksist i treba te linčovati.

Ali, ako nosiš bezličnu majicu bez ikakvih likova, ti si isto seksist i opet te treba linčovati.



To je to! Došli smo do vrhunca zgražanja. Kao što su ilustrirali sovjetski disidenti, u totalitarnom režimu nikome nema spasa.

Svi prije ili poslije završavaju u gulagu.

Oznake: feminizam, seksizam, rođeni za zgražanje


- 10:51 - Komentari (26) - Isprintaj - #

subota, 15.11.2014.

Feminizam = anti-znanost

Pitanje: Što je zajedničko feministima, kršćanskim fundamentalistima i talibanima?



Odgovor: Svi smatraju ovu majicu odvratnom.

12. studenoga 2014., tim Europske agencije za istraživanje svemira (EASA) postigao je nemoguće: spustio sondu Philae na površinu kometa 67P/Churyumov–Gerasimenko, 360 milijuna kilometara daleko od Zemlje. Za takav poduhvat bila su potrebne nepojmljive kalkulacije kretanja nebeskih tijela 10 godina unaprijed, kao i nevjerojatna razina tehnologije, organizacije i smirenosti.


Izvor slike: ESA/ETG medialab

Iako je sonda zbog nesretne slučajnosti zaglavila u sjeni klisure na kometu gdje bi mogla ostati bez pristupa suncu kojim će napuniti svoje baterije, ovo je svejedno izuzetan pothvat koji označava novu eru u povijesti čovječanstva i istraživanju svemira.

Super, zar ne?

Ne ako ste feminist(ica).

Naime, Matt Taylor, jedan od vodećih znanstvenika u projektu koji je kreirao putanju leta, na dan slijetanja je obukao šarenu majicu sa slikama žena u bikiniju.





13. studenoga 2014.: Nije me briga jesi li spustio svemirsku letjelicu na komet, tvoja majica je seksistička i isključiva
To je jedan mali korak za čovjeka, tri velika koraka unatrag za čovječanstvo


... ono što je važno je to što nitko u ESA-i nije smatrao potrebnim spriječiti ga u predstavljanju svemirske zajednice odjećom koja degradira 50% svjetske populacije. Nitko ga nije zamolio da je skine, najvjerojatnije zato što im se nije činilo da je to vrijedno razmišljanja ili brige.

Ovo je vrsta svakodnevne mizoginije koja sprječava ulazak žena u određena znanstvena polja. Vide tipa poput njega na TV-u i ne osjećaju se dobrodošlo. Vide poster s golišavim ženama u koleginom uredu i znaju da ih se ne cijeni. Čuju komentare o "kujama" dok su u izlasku s kolegama na faksu, i odluče promijeniti studij. A to su samo žene koje uopće dospiju toliko daleko.


Ne samo kratka kosa, već i kombinacija Skrillexa i kratke kose. Tko je iznenađen?

Vjerujem da imbecilizam citiranih paragrafa nije potrebno objašnjavati. Ali, koga briga što je neka neugledna mrziteljica muškaraca ispalila par gluposti na nekom portalu?

Zato što se naravno ne radi o jednom malom portalu, već o cjelokupnoj škvadri rođenoj za zgražanje, s tisućama emisija, portala, blogova i novina u svojoj službi. To je osiguralo širenje ovog "skandala" velikom brzinom, te se priča o magičnoj riječi "seksizam" istog trena zalijepila za pojmove "komet", "EASA", "ESA" i "slijetanje". Čak je i njegova vlastita sestra ( bang ) skočila na vlak zgražanja kako bi omogućila još jednim novinama da ga prozovu "beskorisnim (u stvarnom životu)".

14. studenoga 2014., Matt Taylor se ispričao zbog svoje neosjetljivosti i seksizma, te se rasplakao pred kamerama:


S lijeva na desno: (1) osuđenik na doživotni gulag; (2) stražar koji tješi osuđenika da gulag nije toliko strašna stvar; (3) službenik suda koji zna da mu je bolje držati jezik za zubima ako ne želi i on završiti u gulagu; (4) boljševički funkcioner koji se naslađuje nad sudbinom protivnika režima.

Upravo sam gledao kako se doktor znanosti fizike slomio i proplakao samo zato što se prvostupnici klasične glazbe i studentici ekološkog izvještavanja nije sviđala njegova majica.

Upravo sam gleadao kako je jedan od ključnih ljudi u ovom povijesnom postignuću, koji je uz to objavio preko 70 visoko poštovanih i citiranih radova o plazmi, magnetosferi i heliosferi, bio prisiljen u suzama se ispričati kao rezultat lova na vještice koji su pokrenuli jedan parazitski bijeli vitez (su-osnivač Polygona, jedne od stranica upletenih u GamerGate skandal) i jedna najobičnija gadura, koja u svom životu nije postigla ništa više od ogovaranja celebritya, "sarkastičnog" prigovaranja po feminističkim portalima i "sanjanja o pisanju stripa".

Upravo sam gledao kako je zavidni američki portal uništio karijeru britanskog znanstvenika koji radi za europsku agenciju.

Ako ovo nije bullying globalnih razmjera, onda ne znam što je.

Sad će neki reći, "Pa što? To što su ga malo osramotili ne znači ništa. Oporavit će se on." Nažalost, stvari ne funkcioniraju baš tako. Oni koji su upoznati sa akademskom sredinom dobro znaju da će se dogoditi sljedeće:

1. Zavidni kolege i kolegice će jedva čekati opet izvući ovaj "skandal" na svjetlo dana kada god im to bude u interesu.

2. Ako u budućnosti Matt Taylor i znanstvenik ženskog spola budu u konkurenciji za isti položaj, taj položaj će skoro sigurno otići ženi (čak i ako je manje kvalificirana). Zašto? Zato što bi znanstvenica mogla podići galamu oko toga da je njena uprava odabrala "poznatog ženomrzca" umjesto nje i zaprijetiti im tužbama i prijavama za "diskriminaciju po spolu na radnom mjestu".



3. Ako Matt Taylor ikada bude imao ulogu mentora za studenticu koja tu stažira ili piše rad, i ona ne bude ispunjavala uvjete, ako joj on napiše lošu recenziju ona može reći da je to zbog Mattovih "negativnih stavova o ženama u znanosti". Također, ne daj bože da ga netko (anonimno ili ne) optuži za seksualno zlostavljanje... kome će vjerovati, potvrđenom ženomrzcu ili mladoj samopouzdanoj znanstvenici? Ovaj čovjek je temeljito nasapunjan.

4. Šanse da postane stalni predavač ili profesor na nekom značajnom sveučilištu su smanjene skoro na nulu, jer niti jedno sveučilište neće htjeti zaposliti nekoga toliko izloženom skandalima i s tolikim potencijalom za izazivanjem demonstracija od strane škvadre rođene za zgražanje. Također, ako ikada bude u ulozi šefa koji sklapa svoj znanstveni tim, morat će u njega uzimati nekvalificirane žene samo kako bi se osigurao da nitko ne može reći da je šovinist. Ovo će mu zauvijek visiti nad glavom poput dvosjeklog mača.

Koliko god ovaj slučaj bio bijedan i vrijedan prezira, dugoročno nam je potrebno još ovakvih stvari, jer nema te stvari na svijetu koja bi mogla bolje od ovog slučaja ilustrirati da je feminizam zla, anti-znanstvena, parazitska i totalitaristička ideologija.

Unatoč tome, ovaj slučaj ne znači da su ljudi poput Matta na milosti i nemilosti škvadre rođene za zgražanje. Više o metodama samoobrane uskoro.

Oznake: feminizam, znanost, šovinizam, seksizam, feministice, bijeli vitezovi, rođeni za zgražanje, Vijesti


- 10:01 - Komentari (15) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 03.11.2014.

10 sati licemjerja u New Yorku

Jedna odvažna i nezavisna žena je nedavno otišla u šetnju New Yorkom u trajanju od 10 sati i pri tome zabilježila šokantno "ulično napastovanje". Po bombastičnom izrazu, čovjek bi mislio da se radi o tko zna kakvom užasu - možda talibanima koji po ulicama Big Apple-a trpaju žene u kombije, zamataju ih u kloroform i prodaju u bijelo roblje? Valja nam pogledati video:



Dragi čitatelji, ne znam za vas ali ja ovdje ne vidim nikakvo "napastovanje". Nitko nikoga nije dirnuo, niti je itko ikome zaprijetio. Najčešće fraze koje su joj bile upućene su "dobro jutro", "dobra večer" i "lijepa si". Neki su zapravo prodavali nešto, a ne zapravo pričali s njom.

Tip koji je šetao pored nje 5 minuta je svakako creepy, ali budući da mu apsolutno ničim nije dala do znanja da je to smeta i da bi trebao prestati, čak ni za to ne možemo reći da se radi o "napastovanju". Video ni na koji način ne implicira da je on ne bi pustio na miru kada bi mu ona rekla da nije zainteresirana i da je prestane slijediti. Kada bi on ustrajao unatoč tome, e to bi onda bilo napastovanje. Ali to se nije dogodilo.

Dakle, u 10 sati hodanja po New Yorku ova žena je doživjela ukupno 2 minute ikakve interakcije, od čega je tek jedan jedini slučaj creepy, a ne samo nevini komentar. Jedan 1 sat ima 60 minuta, 2 / 600 = 0,00333. Dakle, provela je zapanjujućih 0,33% svog vremena na ulicama velegrada u creepy (ali ne napasnoj) interakciji s nepoznatim muškarcem.

Užasno! Neka netko zove policiju! UPOMOĆ!!!



Ali čekajte, to nije sve. Osim činjenice da je jeftino i podlo prikazivati nešto što se događa u jednom od tisuću slučajeva kao nekakvu univerzalnu pravilnost koju je potrebno hitno kriminializirati, postoji još nekoliko problema. Pozabavimo se najvećim:

Gotovo svi muškarci u ovom videu su siromašni crnci.

Da, dobro ste pročitali. Kako bi ova feministica mogla provesti navedenih 0,33% vremena u agoniji "napostovanja", morala se šetati isključivo lošim kvartovima, u kojima afrički amerikanci provode svoje živote zaglavljeni u besperspektivnosti siromaštva. Da se prošetala po Central Parku, garantirano ne bi imala što snimiti.

Svojim zgražanjem i dizanjem panike nad činjenicom da je siromašnim afričkim amerikancima sasvim normalna stvar obratiti se ženi na ulici, i da siromašne afričke amerikanke često pozitivno reagiraju na takav pristup koliko god direktan on bio, ova žena upušta se rasizam. Kada je grupa bijelaca 1955. godine u Mississipiju otela, mučila i ubila 14-godišnjeg crnca Emmetta Tilla, to je također bilo zato što ga je žena optužila da je zviždao za njom. Mnoga linčovanja koja je proveo zloglasni Ku-Klux Klan također su bila temeljena na glasinama da je netko silovao, pipao ili napastovao bijelu ženu, slično histeriji koju imamo danas.

Ovaj video je čisti rasizam, vrlo prozirno zamotan u okvir zaštite žena.

Ali, to i dalje nije sve!

Ista žena koja se ovdje zgraža nad pozornošću koja dobiva na ulici je istovremeno prilično zadovoljna kada dobiva pozornost na internetu, te taj fenomen naziva "slatkim".



Na svu sreću, ja nisam jedini kojemu se zgadilo njihovo licemjerje. Autori videa su bili prisiljeni onemogućiti ocjenjivanje videa na YouTubeu nakon što je popio nezamislivih 70% negativnih ocjena rofl

No unatoč tome, kladim se da ćemo ovaj video nastaviti viđati po raznim novinama i portalima u službi škvadre rođene za zgražanje, gdje će opet i opet biti predstavljan kao konačan dokaz da moderne zapadne žene žive užasne živote pune zlostavljanja i hitno im je potrebno još "zaštite".

Oznake: rasizam, zlostavljanje, napastovanje, nasilje nad ženama, feminizam, Vijesti, rođeni za zgražanje


- 11:21 - Komentari (35) - Isprintaj - #

srijeda, 15.10.2014.

Rođeni za zgražanje 4: Kako izgleda lažna optužba za silovanje

Buzzfeed, jedan od najvećih bastiona feminizma na internetu, danas nam donosi ovu uzbudljivu vožnju kroz kanjone racionalizacije:

Optužila je TV voditelja za silovanje i našla se pod paljbom tabloida

Kao i većina lijevo orjentiranih portala i novina, Buzzfeed voli otvoriti bombastičnim naslovom koji upućuje na samo jedan zaključak: bespomoćna ali hrabra žena, koju je bezobzirno silovao utjecajni cis-het muškarac, pokušala je doći do pravde ali naša odvratna, patrijarhalna kultura silovanja ju je umjesto toga napala. Užasno!

No, kao i većina lijevo orjentiranih portala i novina, Buzzfeed također voli sakriti inkriminirajuće detalje duboko u drugoj polovici teksta, znajući da će većina ljudi samo pročitati prvi dio i odmah krenuti s pravedničkim bijesom. To je jeftina taktika škvadre rođene za zgražanje koja na taj način ubire masne pare, redajući jedan senzacionalistički naslov za drugim i uživajući u rastu prihoda od oglašavanja.

Ono što škvadru rođenu za zgražanje čini toliko odvratnom nije samo jeftini senzacionalizam, već činjenica da ispod kvazi-feminističkog fanatizma nikome od njih nije zapravo stalo do žena, muškaraca ili ljudske patnje i života općenito. Buzzfeed i društvo bi bez problema zastupali bilo koji stav, koliko god on bio licemjeran ili nepravedan, dokle god bi to bilo profitabilno za njih. No o tom potom - pogledajmo nad čime žele da se danas zgrozimo:



Tog listopada 2011. godine, Maria Di Toro je bila 29-godišnja odvjetnička savjetnica, te je još povremeno radila kao manekenka.

Jadna ti je ta zemlja u kojoj je samo činjenica da žena nije morbidno debela dovoljna za bavljenje manekenstvom.

Maria je odrasla u obitelji snažnih žena i ljubitelja životinja.

A) Isprazan opis kako bi protagonistica bila simpatičnija čitateljima
B) Koji vrag znači "snažna žena"? A kakve su to "slabe žene"?
C) Žene koje obožavaju životinje u pravilu vole više igre


Imala je dečka, 48-godišnjeg Francisa Larosa, Južno-afričkog trkača, pomorca i studenta matematike na njujorškom sveučilištu. U tom trenutku su Di Toro i Laros bili skupa 3 godine. Di Toro je govorila da ju je Laros učinio "boljom, strpljivijom ženom" ( rolleyes ). Njihova veza, Francis je rekao, bila je "samo tako blesava" (eng izv: "goofy as hell").

Goofy, goofy, goofy... gdje sam prije čuo tu riječ? Ah da, kod ovog zbunjenog Beta tipa koji živi u iluziji da je ženama gađanje fluffy jastucima draže od vrućeg seksa. S jedne strane ga ne mogu kriviti što je toliko naivan jer samo sluša ono što su mu drugi "dobronamjerno" rekli no, kako ćete kasnije vidjeti, potpuno zaslužuje sav svoj jad.

p.s. na prvi pogled je to što je 48-godišnji muškarac u vezi sa skoro 20 godina mlađom ženom prilično Alfa, ali ispada da se radi o Beti u Alfa koži. Naposljetku, od žene koja te tretira na ovaj način sasvim sigurno ne dobivaš seks.

Di Toro i Greg Kelly, poznati Foxov TV voditelj koji je nekada izvještavao iz Iraka, upoznali su se na Trećoj aveniji u New Yorku, blizu njenog stana na Manhattanu. Di Troo je šetala svog psa kada je na ulici zaustavila Grega kako bi rekla da ga je prepoznala i da bolje izgleda uživo nego na televiziji. Greg je počeo šetati i pričati s njom i na kraju su razmijenili brojeve.

Ista žena koja će nekom manje privlačnom pričati kako je creepy i kako je loše upadati ženama na ulici će vrlo rado upasti celebrityu na kojeg naleti. Sjeti se toga sljedeći put kada ti neka žena počne pričati kako je nerviraju stranci koji misle da imaju šanse s njom.

Marijina sestra Angela je kasnije toga dana svratila u njen stan. Kada joj je Maria ispričala o svom susretu s Kellyem, Angela je odmah postala na Facebooku da je Greg Kelly pozvao njenu sestru van.

Attention whoring, tipična aktivnost "snažnih žena". Da ne spominjemo to što je nimalo ne smeta što je njena sestra već u vezi.



Greg joj je navečer poslao poruku i počeli su se dopisivati, isprva, sasvim obično i pristojno, a zatim intimnije i s više flertovanja.

Dobro je napravio. Kao što navodim u knjizi, "čekaj X dana prije javljanja" je glup savjet. Javi se kada god hoćeš, samo ne budi očajan.

Sljedećeg tjedna, Greg je nazvao Mariu dok je bila na poslu i među ostalim je pitao koja je njena najdraža poza u seksu. Ona mu je rekla i pitala ga za njegovu. Od tada su njihovi razgovori postali opušteniji, s više povjerenja, i eksplicitniji, opisala je Maria.

Prevoditelj hrčka: "Slavni muškarac može slobodno raditi stvari zbog kojih bi druge prozvala seksualnim zlostavljačima i ohladila se. Također, bila sam vlažna cijeli dan."

Sutradan, na 08. listopada, Maria je rekla Gregu da ide u svoj ured u Wall Streetu oko podne kako bi dovršila nešto. On je predložio da se nađu kad ona završi i ona je prihvatila. Usput su nastavili s dopisivanjem. Prije nego je napustila ured, Maria je nazvala Francisa kako bi otkazala planove s njim ( kiss ), rekavši mu da ide na piće s prijateljicom.

Našla se s Gregom ispred ureda i uputili su se do obale. Negdje u tom trenutku su oboje priznali da su u vezama. Maria kaže da je rekla Gregu da se ništa ne može dogoditi između njih.

Dok su šetali i pričali, odlučili su sjesti na piće u obižnju pivnicu. Greg je platio prvu rundu, a Maria drugu. Njihov razgovor je pomalo postao vrlo izravan i seksualan, prepun fetiša i prepričavanja seksualnih iskustava, kaže Maria. Ona je platila treću rundu ali, nakon samo par gutljaja, iznenada se osjetila prilično omamljenom. Napustili su bar.

Maria se nakon toga ne sjeća puno, ali sjeća da je pitala Grega da joj kupi kolačić iz slastičarne dok su šetali do njenog ureda. Sjeća se "serije vizija" na ulici, ispred ureda i u predvorju. Sjeća se da ju je on gurnuo uz zid i ljubio, rekla je. Također se sjeća bivanja u uredu i gledanja uvis u njegova gola ramena i zamućeno lice. rekla je. Sjeća se da joj je Greg govorio da ustane ali da nije mogla, te da je i dalje bilo sunce. Sjeća se da je on sjedio na stolici s mobitelom u ruci i pitao je uzima li kontracepciju, rekla je (i odgovorila ne; Francis je bio na vazektomiji). Sjeća se da se probudila sama, kotrljala po podu i povraćala dok je vani bio mrak. Njen grudnjak je bio otkopčan ali i dalje na njoj. Ne sjeća se kako se vratila doma ali sjeća se kako se Francis svratio kod nje kasno navečer, zabrinut i sumnjičav jer mu se nije javljala satima; Maria mu je rekla da ne želi pričati o tome, rekla je.

I to je kako se odvilo silovanje po riječima Marie Di Toro. Do sada priča donekle može izazvati simpatiju; ako uzmemo njenu riječ kao istinitu, gad ju je napio i seksualno iskoristio iako ona nije htjela jer je u vezi. No ono što slijedi pokazat će vam da u toj priči ima više rupa nego u ementaleru:

Francis je "zbrojio dva i dva" nakon što je vidio kožu crvenu od tepiha na Marijinim koljenima (dok je klečala i primala ga u usta ili odostraga, op.prev. rofl), rekla je. Pričali su satima i Maria mu nije rekla cijelu istinu, pa ni to da joj se Greg na početku sviđao. Ali malo po malo, priznala je sve čega se sjećala. Francis joj je rekao da joj oprašta. Također joj je rekao da nije pristala na seks i da je bila silovana - što ona nije odmah prihvatila.

Zlikovci, čuvajte se! Beta tip je odlučio uzeti povećalo i igrati se Sherlocka Holmesa!



I umjesto da se povede za onim što zna - da ga je njegova cura po svojim vlastitim riječima uistinu planirala prevariti - odlučio je pretvarati se da to sve ne postoji. Ona njega nikada ne bi prevarila, ali on ju je prisilio! Ona ga obožava, i samo su je droga za silovanje i tjelesna sila mogle prisiliti da primi tuđu kobasicu! Ona je i dalje ludo zaljubljena u njega, njenog viteza koji na bijelom konju juri pomoći joj!

Nekoliko dana kasnije, rekla je svojoj najboljoj prijateljici i sestri blizanki Angeli o svojoj noći s Gregom.
"Prve riječi koje su izašle iz mojih usta bile su 'Znači silovao te?'" Angela je kasnije rekla. Ali Maria i dalje nije vjerovala u to.

Kao prvo, bilo je popodne, ne noć. Kao drugo, ideja da je netko silovan ali nema pojma o tome dok ga drugi u to ne uvjere je možda najapsurdnija vrsta optužbe koju sam ikada vidio. Hajde još kada bi se radilo o videu na kojemu žrtva vidi samu sebe kako se otimala, ali ovo je daleko od toga.

Inače, zašto ljudi uvijek navode "i najbolji prijatelj/ica" kao da je to posebno važno? I zašto je to gotovo uvijek u feminističkim kontekstima, tipa "ostavila sam svog Beta muža, ali on je i dalje moj najbolji prijatelj"? Pa jednostavno: jedini ljudi koji imaju potrebu hvaliti se svojim super-uber-cool-urbanim "prijateljstvima" su oni koji zbog svoje narcisoidnosti nisu sposobni za uspostavljanje iskrene povezanosti s drugim ljudima, te ih gledaju samo kao privremeno korisne objekte.

U ponedjeljak, Greg je nazvao Mariu, rekla je, i pričali su o tome kako su se napili prije dva dana. Pitao ju je je li joj bilo ugodno, Maria je rekla, a ona je odgovorila da se sjeća. On joj je spomenuo neke eksplicitne detalje, uključujući kako je svršio na njene grudi nakon što je htio u njena usta ali "ona mu nije dozvolila". Također ju je pitao želi li se "opet je**ti", na što je ona rekla "Da, svakako."

Dva dana kasnije, ona je njega nazvala kako bi ga obavijestila da njen dečko Francis zna sve i da je "njen svijet okrenut naopačke." Pitala ga je je li svršio u nju, na što je on rekao da nije. Pitala ga je je li stavio nešto u njeno piće, na što je on rekao da se osjeća neugodno od takvih pitanja i da mu se ne sviđa kamo ide ovaj razgovor

Žrtve silovanja tipično žele još seksa sa svojim silovateljima, zar ne? Hajde da je ona prešutila taj detalj, ali ona se otvoreno hvali time! Pa tko je tu lud?

Sljedećeg četvrtka, 13. listopada, Francis je vani trčao kada je naletio na Gregovog oca Raya Kellya kako drži govor pred policijskom spomen-pločom pored rijeke. "Ako ne učinim ovo sada," Francis kaže da je pomislio, "Nikada si neću oprostiti".

Muški hrčak na djelu.

Francis je prišao Rayu i sugerirao pročelniku policije da pita svog sina o događajima koji so doveli do silovanja Francisove cure. Ray je pitao kako se zove ta cura, na što je Francis ponovio neka pita svog sina. Kako Francis navodi, Ray mu je rekao da mu napiše pismo.

Dva dana kasnije, Francis je poslao SMS Gregu. "Samo sam ga htio uplašiti - reći mu da je gotovo, sada kada zna njegova obitelj." "Rekao sam 'Rekao sam tvom ocu da bi te trebao pitati o tome što se dogodilo na dan kada si silovao Mariu. Možda da si upola muškarac kao što je bio tvoj otac, zaštitio bi je, a ne iskoristio.'"


Izvor slike

Dva dana kasnije, Francis nadalje kaže, opet je poslao poruku Gregu kako bi mu rekao da mu se više neće javljati. Greg nije odgovorio ni na jednu ni na drugu poruku.

Nakon toga je Maria još dva puta poslala SMS Gregu, pokušavajući doći do odgovora što se dogodilo te noći. Rekla mu je da ne odobrava Francisove SMS-ove. Rekla je Kellyu da misli da je on dobar tip i da se samo želi naći i porazgovarati, ali on nije odgovorio.

Ovdje se jasno očekuje od čitatelja da se zgrozi nad time kako ju je bitanga Greg ignorirao. No kako biste očekivali da bilo koji čovjek - bio on nevin ili ne - reagira kada mu od nekoga počnu stizati prijetnje? Ja svakako ne bih udovoljavao zahtjevima takvih psihopata.

Inače, uočite kako se Beta ponaša potpuno isto kao i žena koju je odbacio Alfa - prvo prijeti, zatim moli, te se na kraju povlači u faux zgražanju i obećanju da se neće više javiti (iako dobro zna da hoće).

Navečer 31. listopada, Maria kaže, saznala je da je trudna. Opet je nazivala Grega i slala mu SMS-ove, govoreći mu da je Laros obavio vazektomiju tako da to svakako mora biti Gregovo dijete (da da, žena koja je toliko voljna varati svog Beta plišanog medvjedića sigurno ima redovne spolne odnose s njim, op.prev.), te da ne zna kamo se okrenuti. Zatim mu je napisala da ide u kliniku potvrditi trudnoću i da već ima ugovoren termin za abortus, te da će mu se javljati. To je i činila sve do abortusa 12. studenoga, koji je potvrdio njen liječnik. Greg nije odgovarao.

Žena ubije svoje dijete koje je nastalo zbog njene lakomislenosti: hrabra i nezavisna. Muškarac ne odgovara na poruke od luđaka koji mu prijete: kukavica koji ne želi preuzeti odgovornost.

Ne brinite, postaje još bolje:

Negdje u ovo doba, Maria je posjetila misiju Sestara Života (postoji li gori i licemjerniji trenutak za posjet takvoj misiji nego odmah nakon abortusa?), jer je obožavala časne i provela je godine u Katoličkoj školi. Časne su joj tamo rekle da je silovana.
Kako bi se lakše nosila sa svima, neko vrijeme je prisustvovala sastancima u crkvi u sjeverozapadnom New Yorku, organizirajući produkciju Vagininih Monologa, te u radu grupe za širenje svijesti o zlostavljanju žena koju je utemeljila poznata feministica Eve Ensler.



"Vaginini monolozi" u crkvi? Feminizam je duboko i nepovratno inficirao Katoličku crkvu (a da ne govorimo o protestantskoj i ostalim zapadnim crkvama, za koje više nema nikakvog spasa), kao što sam već i prije demonstrirao.

Inače, abortus je baš u skladu s "obožavanjem časnih sestara" i "godinama u Katoličkoj školi".

Dva mjeseca kasnije, u utorak 24. siječnja, Maria i njena sestra ušetale su u 13. policijsku postaju NYPD-a gdje je ispričala cijelu priču, te je nakon toga ponovila barem 5 puta javnom tužitelju i njegovim pomoćnicima.

Mnogo je toga kasnije bilo napisano o tome zašto je Maria odlučila podnijeti prijavu. "Ali postoji li 'pravi trenutak' kada bi žena trebala prijaviti sve?" Maria je pitala? Sve što je znala o seksualnim zločinima i pravima žrtava je dolazilo iz novina ili serije Law & Order.

Sve što jedna visoko školovana pomoćnica odvjetnika zna o seksualnim zločinima dolazi iz televizijske serije. Oooooooooo-----ok.

Istina, kaže Maria, je bila kompliciranija. "Shvaćanje što mi je [Greg] učinio nije došla preko noći. Nisam shvatila da sam silovana.... nisam shvatila da ovo nije kako bi muškarci trebali tretirati žene." Iako je Francis bio glavni faktor koji je Mariji pomogao doći do tog zaključka, kaže da je njen razlog za to što je prijavila Grega bio kompliciraniji.

Nisam shvatio da sam opljačkan sve dok nisam shvatio da ne bih trebao nekom debilu na ulici pokloniti svoj novčanik.

Kada se Maria predstavila organima vlasti kao žrtva silovanja i tijekom te noći ponavljala priču, "osjećala se super, baš svakog puta".

Najčešći detalj koji žrtve silovanja navode je to što je vrlo bolno pred drugima ponavljati što im se dogodilo i opet proživljavati zločin. To je tužan ali nezaobilazan dio pravnog procesa. Ali iz nekog razloga ova žrtva silovanja.... uživa u tome?



Na 7. veljače, Martha Bashford, voditeljica odjela za seksualne zločine javnog tužiteljstva, izjavila je da neće biti poduzimane daljnje pravne akcije protiv Grega Kellya. U službenom pismu upućenom njegovom odvjetniku napisala je da "nakon pregleda cjelokupnih dokaza, utvrdili smo da činjenice utemeljene tijekom naše istrage ne odgovaraju definiciji seksualnog napada po kaznenom zakonu države New York. Stoga, nije prikladan ikakav kazneni progon.”

Naravno, Maria je uvrijeđena time:

Maria kaže da i dalje ima problema s nošenjem s činjenicom da su pismo gđe. Bashford svi mediji upotrijebili protiv nje. "Zbog tog pisma, novine su mogle reći 'evo tjelesnog dokaza da je lagala'", Maria kaže. "Zbog tog pisma, novine su dobile dozvolu za govorenje meni i ostatku svijeta da mi se nije dogodilo to što mi se dogodilo. Zbog tog glupog pisma, kažu mi da nisam silovana."

A) Ti i tvoj bijeli vitez ste oni koji su cijelu stvar iznijeli u javnost i izvan okruga tužiteljstva, nadajući se da će optuženik početi moliti za milost samo zato što je poznata javna osoba koja može puno izgubiti u ovom lovu na vještice
B) Čak i da to niste učinili vi, feminizam je taj koji je uveo praksu javnog posramljivanja i linčovanja muškaraca čim su samo optuženi za silovanje.

Htjeli ste jednakost; jedite jednakost.

C) Ured javnog tužiteljstva je obama stranama dužan uputiti pisano objašnjenje zašto je pokrenut ili nije pokrenut kazneni progon.

Ali jedna pomoćnica odvjetnika nikako to ne bi znala sve to, zar ne?

Linda Fairstein, koja je 26 godina vodila odjel javnog tužiteljstva za seksualne zločine sve dok 2002. godine nije otišla u mirovinu, komentirala je slučaj:

gđa. Fairstein je rekla da "ne vjeruje da je postojao bilo kakav znak nesposobnosti za izražavanje svog odbijanja". Istraga je završila, gđa. Fairstein napominje, onog trenutka kada su prikupljeni dokazi da je Maria donosila svjesne odluke upravo tijekom onog perioda za koji tvrdi da je provela bez svijesti.

"Jedini način za rekonstrukciju slučaja kada se svjedok ne može sjetiti ničega, je pronaći i analizirati ove dokaze," kaže gđa. Fairstein. Po zakonima države New York, tužitelji bi morali dokazati da je Marijina razina onesposobljenosti alkoholom dovela do nesposobnosti za davanje pristanka na seks. Sjeća se da je u ovom slučaju kritičan dokaz ispao "potpisani račun iz pivnice".

"Razina onesposobljenosti mora biti puno ekstremnija od one na kojoj osoba može platiti račun i potpisati se na potvrdi plaćanja kreditnom karticom," kaže gđa. Fairstein. Novine "The Post" su također objavile da su istražitelji došli u posjed videa koji je snimila sigurnosna kamera u zgradi u kojoj se nalazi Marijin ured, na kojemu je "vidljivo kako ona hoda na svoje vlastite dvije noge, bez klaćenja".

"Ako je hodala od pivnice do ureda i pri tome platila račun za treću rundu pića - to je način na koji tužitelj mora izmjeriti je li postojala onesposobljenost ili nije," nastavlja gđa. Fairstein. "Sjetite se da ne trebate biti mortus pijani kako biste otišli na krivi kat. No ona je točno znala gdje se nalazi. Nije greškom otišla u Empire State Building."

Hvala nebesima da ovom glasu razuma, i na činjenici da NYPD (za sada) radi svoj posao onako kako bi ga trebalo raditi: racionalno i temeljeno na materijalnim dokazima.

Maria kaže da se ne sjeća ulaska u svoj ured; ima kratku 'viziju' čuvara na recepciji, ali budući da je on poznaje i da je ona već prije tijekom toga dana posjetila ured, mogao ju je propustiti bez da od nje traži ponovno provlačenje kartice.

Ova žena ima više vizija nego indijanski šaman u zadimljenom tipiju! Ali indijanskog šamana nitko ne bi uzimao ozbiljno i na temelju njegovih doživljaja u transu strpao nekoga u zatvor, iz jednostavnog razloga što šaman nije rođen s vaginom.

"To što se ona ne sjeća da je pristala ne znači da nije pristala," kaže gđa. Fairstein. "Kako tražite od nas, tužiteljstva ili porote, da rekonstruiraju ono čega se svjedok ne sjeća?"

Marijini razgovori s Kellyem poslije njihovog susreta su također djelovali protiv nje. Maria nije sačuvala niti jednu poruku od Grega ili poslanu Gregu, ni prije ni poslije 08.10. - koje su istražitelji iz ureda javnog tužiteljstva. Ali jedan anonimni izvor je izvjestio Daily News da su SMS-ovi i ostale poruke razmijenjene nakon susreta sadržavale dogovore o "ponavljanju svega". The Post je prenio da je poruka bilo 17, te da je njihov ton bio "strastven".

A jesu li bile? "Ne mogu se zamisliti u tom mentalnom stanju," kaže Maria. Zato što nije sačuvala poruke i ne može se sjetiti što je točno pisalo u njima, suzdržava se od izjave da sigurno nisu takve.

Suzdržava se od izjave da poruke nisu strastvene zato što dobro zna da jesu i da bi, ako kaže da nisu, netko mogao izvaditi transkripte sačuvane u arhivama pružatelja telekomunikacijskih usluga koji dokazuju da besramno laže.

I tko to danas u doba neograničene komunikacije i pametnih telefona koji savršeno organiziraju svaki razgovor nema svoje stare poruke? Da bi one nestale, potrebno je ciljano ih izbrisati. A osoba koja prijavljuje cijelu stvar policiji će ih izbrisati samo ako joj ne idu u korist.

Dvije godine poslije, kada Maria razmatra reakcije okoline na njen slučaj, kaže da je zapanjena manjkom ženske podrške - od online komentatora pa do žena u njenoj vlastitoj obitelji. Njena rodica je članu obitelji rekla da je "očito" da je Maria "to htjela".

Neke od kolegica iz srednje su joj napisale pisma podrške, i neki blogeri su kritizirali novine koje su je identificirale. Ali kako je vrijeme prolazilo, Maria kaže da je vidjela samo mračnu stranu, pogotovo na poslu. Novinari su bili pred uredom svakog dana, tako da joj je ponuđen plaćeni dopust. Kada se vratila sljedećeg mjeseca, njeni suradnici - pogotovo žene - kaže, nisu skrivali što misle o njoj. Govorili su joj da je "učinila ovo mjesto užasnim". Nazivali su je "odvratnom". Čekalo ju je puno zakašnjelih obveza, a asistentica koju su joj dodijelili da joj pomogne je odbila raditi s njom, kaže Maria.

Ovo je možda najvažniji paragraf teksta, koji nam pokazuje da nije još sve otišlo nepovratno kvragu. Unatoč medijskoj propagandi i tiraniji feminizma nad javnim mišljenjem, mali ljudi se i dalje ponašaju razumno. No zašto je ovo toliko važno? Pojasnit ću:

U normalnom, civiliziranom društvu, bilo ono patrijarhalno, matrijarhalno ili neutralno, svaki spol sam uređuje svoje ponašanje kako bi ostvario što veću sinergiju s drugim spolom, s tek minimalnim uplivom tog drugog spola.

Npr., žene jedne druge prozivaju zbog lakoće, besramnosti, nemorala i gluposti, bez da se u to miješaju muškarci, te nije ni potrebno ni poželjno da ih muškarci kontroliraju da bi se ponašale normalno. I obrnuto, muškarci prozivaju jedni druge zbog bivanja kriminalcima, probisvjetima, ljenčinama i nepoštenjacima



Drugim riječima, svaki spol u svojoj prirodnoj okolini funkcionira poput nuklearne fuzije u Suncu: oslobođena energija je dovoljno jaka da stalno održava proces fuzije na životu, ali nije toliko ni jaka ni slaba da bi se pretjeralo i uzrokovalo imploziju sunca u neutronsku zvijezdu ili bijelog patuljka. Ako prijeđe određenu granicu, povratna sila korigira originalni pritisak i time je vraća u normalu. Njeno postojanje je urođeno, samostalno balansirano.

U društvu inficiranom feminizmom, ova ravnoteža je poremećena. U takvom društvu, žene zbijaju redove i međusobno se bezuvjetno podržavaju samo zato što su žene. Apsolutno je nemoguće da žena bude kritizirana ili snosi ikakve opipljive posljedice svojih opetovano debilnih odluka. Takvo društvo je podložno velikoj nestabilnosti, što neminovno vodi do kolapsa tog društva.

Utješno je vidjeti da u ovom slučaju žene i dalje funkcioniraju kako trebaju, ako ne na razini javnog mišljenja, onda barem u malom, privatnom mikro-kozmosu radnog okruženja. Gdje feministi iz Buzzfeeda vide nepravdu nad kojom se treba zgražati, ja vidim tračak nade u neugasivost pozitivnih ljudskih nagona.

Francis Laros, što se njega tiče, može biti strpljiv i pun opraštanja, te ne baš "grub", kako ga je nazvao Daily News, ili vrsta koja će podići glas. Ali posjeduje tihu želju za pravdom kada su u vezi Greg Kelly i tabloidi. "Želio bih da Kellyevi do kraja života osjećaju nelagodu kod riječi 'silovanje' ili imena 'Maria', na isti način na koji se Clintonovi moraju crvenjeti kada čuju riječ Monica."

Ne znam na kojem planetu živi ovaj bijeli vitez, ali Clintonovi mirno spavaju i ne brine ih Monica. Ona je ta koja se nikada više nije upustila u ozbiljnu vezu ili brak zato što je nastavila sanjati o svojih 5 minuta Alfe.

Francis i Maria su i dalje zajedno. Kaže da se još uvijek pokušava nositi sa zamišljanjem Marije "u komi" na podu svog ureda - nešto što joj nikada ne spominje.

Awwwwwwww, kako brižno! Kakva vezanost za curu koja ti nikada nije ukazala ni najmanji tračak dobrote ili naklonosti! Francisu bi dobro došlo pročitati ovaj članak. No, ni to mu ne bi pomoglo, jer su neki Bete jednostavno nepopravljivi.

"Nazovite kako to god želite," nastavio je Francis. "To je u najgorem slučaju bilo silovanje. U najboljem je neukusno ostaviti ženu da leži u svojoj povraćevini na podu."

Ovaj idiot također nema nikakvo poimanje pravde (Je li to naučio od svoje pomoćnice odvjetnika, ili je jednostavno rođen takav? Nikada nećemo saznati). Ostaviti nekoga da leži u svojoj povraćevini - osim ako im nije očito ugrožen život - jest kretensko, ali to nije zločin. Silovanje jest zločin.

Nema "najgoreg" i "najboljeg" slučaja. Ili je, ili nije. To bi bilo kao da ja tvrdim da je "skoro pokušaj ubojstva" to što se netko bezobzirno očešao o mene u uskom prolazu. Ili me pokušao ubiti, ili nije. Nema između. A ako ćemo se povesti za Francisom i reći da je ostaviti osobu samu dok je u ranjivom stanju nekakav zločin koji treba opipljivo kazniti, te donijeti takav zakon, onda će i velik broj žena završiti u zatvoru.

No, ono što je najskandaloznije nije to što ova optužba za silovanje sadrži više nelogičnosti i licemjerja od sjednice Sabora.

Skandalozno je to što je Buzzfeed i pripadajući feministi pokušavaju ovaj proziran slučaj upotrijebiti kao primjer očite nepravde prema ženama, u kojemu je svakome "normalnome" jasno da je Maria grubo povrijeđena od strane našeg "patrijarhalnog" društva. Da su se imalo potrudili, sigurno su mogli naći nešto uvjerljivije, gdje je žena uistinu povrijeđena i gdje njena priča ne odiše narcizmom i nije puna rupa i nelogičnosti koje je potrebno zakopati u dno članka u nadi da ih nitko neće primijetiti. Bog zna da se u nerazvijenim zemljama svakog dana događaju takve stvari.

A znate li zašto se Buzzfeed nije potrudio?

Zato što škvadra rođena za zgražanje nije temeljena na racionalnosti, pravednosti ili jednakosti, već samo na bezobzirnom, ciničnom prikupljanju posjeta i oglašivačkog novca kroz bilo kakvu histeriju koju može izazvati, ma koliko god činjenice pokazivale suprotno i koliko god nevinih žrtava nastalo iz te histerije.



To je već vrijedno zgražanja.

Oznake: silovanje, alkohol, feminizam, rođeni za zgražanje, Vijesti


- 12:27 - Komentari (21) - Isprintaj - #

četvrtak, 11.09.2014.

U tvojim mislima...

Vrhovni Inkvizicijski sud potvrdio presudu za za širenje hereze ocu na temelju sna
Presuda temeljena na žrtvinim potisnutim sjećanjima



Inkvizicijski sud je ove srijede osudio oca za podučavanje heretičkih vjerovanja svojoj kćeri prije 27 godina, odbijajući njegovu žalbu na prijašnju presudu u slučaju koji se rastegao na više od desetljeća.

Slučaj je uključivao složena pravna pitanja koja su proizlazila iz kćerinog sjećanja o heretičkim podučavanjima, koja su počela kada joj je bilo 3 godine i nastavila se kada joj je bilo 11 godina. Žena (kojoj je sada 38 godina) je potisnula svoja sjećanja na te događaje dok nije navršila 22 godine, kada se jedne noći probudila iz sna u kojemu joj je njen otac iznio heretička vjerovanja, i po prvi put počela prihvaćati što joj je učinio. Tri godine kasnije, 1202. godine, prijavila je slučaj policiji.

Ovo nije ni prva ni posljednja presuda za širenje heretičkih vjerovanja temeljena na potisnutim sjećanjima.

Presuda u srijedu stiže nakon prijašnje presude nižeg inkvizicijskog suda u Barceloni iz 1207. godine, na koju su njegovi odvjetnici uložili žalbu i zatražili preispitivanje slučaja, pogotovo problema potisnutih sjećanja na koje se prva presuda nije pozivala. Niži sud je zatražio mišljenja svećenika i redovnika s iskustvom u području potisnutih sjećanja, te zatim opet osudio oca, koji se zatim žalio Vrhovnom Inkvizicijskom sudu.

Vrhovni inkvizicijski sud, kojim je presjedao sudac Tomas de Torquemada, osudio je oca (kojem je sada 75 godina) na početnu kaznu koju mu je odredio niži sud: spaljivanje na lomači. Tijekom godina je ta kazna odgađana, te je muškarac sada mora snositi sljedećeg mjeseca.

Tužiteljica (kojoj je sada 38 godina) je svjedočila da ju je otac podučavao heretičkim vjerovanjima od kada su joj bile 3 godine. S obzirom na zastaru, on je osuđen na temelju podučavanja koja su se dogodila kada je imala 10 i 11 godina.

Otac je rekao da je njegova kćer izmislila cijelu stvar zbog svojih psiholoških problema. On i njegova supruga su se razišli kada se optužba pojavila prvi put (prije 15 godina).

Kćer je posvjedočila da je od 11 godina nadalje patila od posjeta Sotone i napustila školu tijekom devetog razreda osnovne. Kada joj je bilo 22 godine, nakon 6 godina egzorcizma, preselila se u drugi grad.

Tamo je u listopadu 1199. posvjedočila da je u samostanu učila o podsvijesti i posljedično se sjetila svojih sotonskih podučavanja nakon što se probudila iz sna.

Rekla je da je sanjala o istome do kada god sežu njena sjećanja, pogotovo kao tinejdžerica.

"Osjećala sam se kao da želim nacrtati pentagram i pjevati hvalospjeve Nečastivome", rekla je.


Izvor slike

Otac je došao pred sud u srijedu kako bi prisustvovao čitanju presude, u pratnji samo svog odvjetnika, Gila Shapire iz ureda javnog branitelja. Glasnogovornik suda Salim Joubran je jednom rečenicom obavijestio branjenika da je njegova žalba odbijena.

Potresenog glasa, otac je novinarima rekao sljedeće: "Nepravda koja mi je danas učinjena je užasna. San koji je moja kćer sanjala prije 15 godine je uništio moj život. Ne postoji nikakav dokaz osim tog sna. Dvije i pol godine sam čekao kako bi Vrhovni inkvizicijski sud ispravio ovu nepravdu, a oni su me osudili da skončam na lomači samo na temelju sna."

Uri Kedar, kćerin odvjetnik, kaže: "Vrlo nam je drago da je ova priča napokon gotova. Nikada se ne možeš oporaviti od izlaganja heretičkim vjerovanjima. Sud je pokazao žrtvi da u ovom svijetu ima Boga i poručio ostalim žrtvama da se i one mogu obratiti Inkviziciji."


Izvor slike

Na svu sreću, barbarsko razdoblje Inkvizicije, kada su nevini ljudi bili uništavani i spaljivani na lomači samo na temelju nečije optužbe za jedan od posebno nesvetih zločina i bez ikakvih dokaza, odavno je završilo. Danas živimo u modernom svijetu, daleko od mračnog crkvenog doba kada su praznovjerje i religijski fanatizam rezultirali potpunim gaženjem osnovnog ljudskog prava: prava na pretpostavku nevinosti dok se ne dokaže suprotno.

Danas je takav način suđenja postao apsolutno nezamisliv, a cijeli pravni sustav je utemeljen upravo na objektivnom odlučivanju koje se pouzdaje jedino u materijalne dokaze kojima je zločin za koji je netko optužen dokazan "izvan svake razumne sumnje".

Osuditi nekoga na temelju samo nečije riječi (tj. odrediti da je nečija riječ vrijednija nego tuđa) bi bilo skandalozno i bolesno, te bi uzrokovalo golem bijes javnosti i masovne demonstracije. Ne treba napominjati da bi cijela stvar bila još skandaloznija kada se čak ne bi ni radilo o riječi protiv riječi, već o riječi koja je (na temelju vlastitog priznanja) temeljena na snu od prije 15 godina.

Zar ne?

Vrhovni sud potvrdio presudu za silovanje ocu na temelju sna
Presuda temeljena na žrtvinim potisnutim sjećanjima, prva takva u Izraelu.

Vrhovni sud je ove srijede osudio oca za silovanje svoje kćeri prije 27 godina, odbijajući njegovu žalbu na prijašnju presudu u slučaju koji se rastegao na više od desetljeća.

Slučaj je uključivao složena pravna pitanja koja su proizlazila iz kćerinog sjećanja o silovanjima, koja su počela kada joj je bilo 3 godine i nastavila se kada joj je bilo 11 godina. Žena (kojoj je sada 38 godina) je potisnula svoja sjećanja na te događaje dok nije navršila 22 godine, kada se jedne noći probudila iz sna u kojemu ju je njen otac silovao, i po prvi put počela prihvaćati što joj je učinio. Tri godine kasnije, 2002. godine, prijavila je slučaj policiji.

Ovo je prva presuda za silovanje u Izraelu temeljena na potisnutim sjećanjima.

Presuda u srijedu stiže nakon prijašnje presude općinskog kaznenog suda u Tel Avivu iz 2007. godine, na koju su njegovi odvjetnici uložili žalbu i zatražili preispitivanje slučaja, pogotovo problema potisnutih sjećanja na koje se prva presuda nije pozivala. Općinski sud je zatražio mišljenja vještaka u području potisnutih sjećanja, te zatim opet osudio oca, koji se zatim žalio Vrhovnom sudu.

Vrhovni sud, kojim je presjedala sutkinja Edna Arbel, osudio je oca (kojem je sada 75 godina) na početnu kaznu koju mu je odredio općinski sud: 12 godina zatvora. Tijekom godina je ta kazna odgađana, te je muškarac sada mora početi služiti od 20. listopada ove godine.

Tužiteljica (kojoj je sada 38 godina) je svjedočila da ju je otac silovao i sodomizirao od kada su joj bile 3 godine. S obzirom na zastaru, on je osuđen na temelju silovanja koja su se dogodila kada je imala 10 i 11 godina.

Otac je rekao da je njegova kćer izmislila cijelu stvar zbog svojih psiholoških problema. On i njegova supruga su se razveli kada se optužba za silovanje pojavila prvi put (prije 15 godina).

Kćer je posvjedočila da je od 11 godina nadalje patila od napada panike i napustila školu tijekom devetog razreda osnovne. Kada joj je bilo 22 godine, nakon 6 godina terapije, preselila se u New York.

Tamo je u listopadu 1999. posvjedočila da je na fakultetu učila o podsvijesti i posljedično se sjetila svojih silovanja nakon što se probudila iz sna.

Rekla je da je sanjala o istome do kada god sežu njena sjećanja, pogotovo kao tinejdžerica.

"Osjećala sam se kao da želim uzeti nož i prerezati si žile", rekla je.

Otac je došao pred sud u srijedu kako bi prisustvovao čitanju presude, u pratnji samo svog odvjetnika, Gila Shapire iz ureda javnog branitelja. Sudac Salim Joubran je jednom rečenicom obavijestio branjenika da je njegova žalba odbijena.

Potresenog glasa, otac je novinarima rekao sljedeće: "Nepravda koja mi je danas učinjena je užasna. San koji je moja kćer sanjala prije 15 godine je uništio moj život. Ne postoji nikakav dokaz osim tog sna. Dvije i pol godine sam čekao kako bi Vrhovni sud ispravio ovu nepravdu, a oni su me osudili da skončam u zatvoru samo na temelju sna."

Uri Kedar, kćerin odvjetnik, kaže: "Vrlo nam je drago da je ova priča napokon gotova. Nikada se ne možeš oporaviti od incesta. Sud je pokazao žrtvi da u ovom svijetu ima pravde i poručio ostalim žrtvama da se i one mogu obratiti policiji."

Želite li se kladiti da je sutkinja koja je obrazlagala ovu skandaloznu presudu neka oronula, frustrirana feminstička baba s kratkom kosom?



Jedino u čemu sam pogriješio je što ipak nema kratku kosu. Sve ostalo: ispravno.

Postoji posebna ironija u tome da zastupnici ove nemoralne, korumpirane, necivilizirane i bolesne idologije sve svoje protivnike nazivaju "katolibanima", "zatucanima", "primitivnima" i "religijskim fanaticima".

Neka se pogledaju u ogledalo u razmisle o tome odakle potječu njihove današnje tehnike.

Oznake: feminizam, inkvizicija, mizandrija, Vijesti, zločin, šovinizam, rođeni za zgražanje, silovanje


- 14:21 - Komentari (10) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 01.09.2014.

Rođeni za zgražanje 3: 9/11 attention whoringa

Danas je 11. rujna za svijet attention whoringa.

Što se podrazumijeva pod attention whoringom? Puno stvari, no u ovom slučaju attention whoring podrazumijeva žensko stvaranje, prikupljanje i slanje vlastitih erotskih slika za svrhu crpljenja pozornosti od beta orbitera, ili kao danak Alfa tipovima s kojima žene spavaju zbog iskrene želje.



Gigantske količine golišavih slika i eksplicitne pornografije iz domaće izrade poznatih procurile su u javnost kao rezultat hakiranja Appleovog iClouda od strane (tvrdi se) grupe nekolicine ruskih hakera. Na (nepotvrđenom) popisu su se našla imena kao što su:

Jennifer Lawrence
Kate Upton
Lea Michelle
Ariana Grande
Kirsten Dunst
Victoria Justice
Mckayala Maroney
Elisha Cuthbert
Kaley Cuoco
Alison Brie
Jessica Findlay
Selena Gomez


Slike se stalno pojavljuju i nestaju po raznim portalima za dijeljenje medijskih sadržaja (popis aktivnih i neaktivnih linkova na slike možete pogledati ovdje ovdje), a hakeri upravo prodaju cijelu kolekciju po internetu i skupljaju ogromne iznose putem Bitcoina:


(kliknite za detaljni prikaz)

Ono što ne razumijem je, zašto bi slavne i bogate žene dopustile sebi ili drugima da ih slikaju gole ili tijekom seksualnog čina? Zar ne dobivaju dovoljno pozornosti od svoje slave i milijuna obožavatelja?

Čini se da ne.

Dapače, trenutno se žene same skidaju gole i s hashtagom #leak4jlaw i #leakforjlaw objavljuju slike na Twitteru kao "podršku Jennifer Lawrence". Oho, netko je ljubomoran i želi sudjelovati u pozornosti! Uočite genijalnu logiku na djelu:

Neki tip na ulici ti kaže da si lijepa, ti poludiš jer je to "seksualno objektiviziranje".
Nekoj starleti koju nije briga za tebe i koja nije niti svesna tvog postojanja procure golišave slike, ti se skineš gola i pokazuješ vaginu cijelom svijetu.
Bonus: da ironija bude veća, to si napravila na nagovor "patrijarhalne" i "šovinističke" internet trolling organizacije 4chan




Prije najezde uobičajenih trollova, prvo treba istaknuti da to što neka žena snima gole slike i porniće nije ništa strašno samo po sebi. Nemam ništa protiv takvih žena, tako da je jedina loša stvar ako poslije počnu glumiti da su zapravo frigidno oličenje čednosti, a ovo prije se "jednostavno dogodilo". Za to sam procesom razumne dedukcije već znao i bez slika. Dakle, gole slike/pornići same po sebi nisu razlog za osuđivanje, niti moje komentiranje istih znači da na slike ili njihove subjekte gledam loše.

Drugij riječima, to što sam vidio Jennifer Lawrence golu i lica prekrivenog spermom ne znači da je ona za mene postala manje čovjek ili tako nešto. Ne bih se nikada oženio ili bio u ozbiljnoj vezi s njom, no tome što taj izraz moje slobode užasava bijele vitezove ja ne mogu pomoći. Oni su si sami krivi što su fašisti koji muškarcima žele naređivati što ih treba privlačiti.

Kao drugo, treba napomenuti da je povreda privatnosti povreda privatnosti. Dok se za Facebook može postaviti argument da se radi o javnim podacima, za hakiranje osobnih fileova u cloudu nema izgovora i to nitko ne podržava, pa tako ni ja. Ali kako postoji prilična vjerojatnost da će se to prije ili poslije dogoditi, bolje je biti oprezan i u cloudu ne držati gole slike. Ovo je lekcija iz koje bi svi koji razmjenjuju gole slike na bilo koji način trebali izvući pouku.

Koje su dosadašnje reakcije?

Neki celebrityi se žeste i potvrđuju da su to njihove slike, a neki negiraju cijelu stvar. Dosadašnje reportaže su neutralne jer je vijest još vrlo svježa.

Kako se feministička propagandna mašinerija zahuktava, samo je pitanje trenutka kada će se svi svjetski mediji priključiti cirkusu i za ovo okriviti "mizoginiju" ili "seksizam", iako dobro znaju da cijeli slučaj, kao što sam naglasio gore, nema veze s ikakvom mržnjom prema ženama, već čisto činjenicom da su intimne fotografije slavnih - bez obzira na spol - u današnjem svijetu vrijedne milijune dolara.

Škvadra rođena za zgražanje se vrlo brzo aktivirala. Čestitam Guardianu na prvom hrčkolikom naslovu povodom ovog skandala (predviđam da će kod nas prvi biti Jutarnji Beta list):
"Ako kliknete na gole slike Jennifer Lawrence, nastavljate njeno zlostavljanje" rofl

"Zlostavljanje" je teška riječ. Nemojmo se zavaravati: unatoč prvotnom zgražanju, kao i kod Severine, ovaj skandal će samo pomoći karijerama osoba uključenih u njega. Ne bi me začudilo ako na kraju bude otkriveno da je sve bilo namjerno.

Update: evo usporedbe reakcija škvadre rođene za zgražanje na slučaj kada procure eksplicitne slike poznatog muškarca, u usporedbi s ovim slučajem:



Ako si žena, strašno je da netko odbija ukloniti tvoje slike. Ako si muškarac, strašno je ako netko ukloni tvoje slike.

Živjela jednakost!

Oznake: attention whoring, šovinizam, feminizam, Vijesti, skandal, rođeni za zgražanje, drolje


- 10:05 - Komentari (11) - Isprintaj - #

petak, 30.05.2014.

Rođeni za zgražanje 2: Kako je Elliot Rodger ubio novinarstvo

Ovo neće iznenaditi nikoga tko je preletio bilo kakve velike news portale, novine, TV vijesti i slične izvore javnog informiranja, ali novinarstvo je mrtvo. U modernom novinarstvu, razina brige za istinitost, objektivnost i podatke zaglavljena je na nuli i ne miče se s mjesta ništa više od EKG-a osobe koja je klinički mrtva već satima. I nitko to nije pokazao preciznije nego Elliot Rodger, ogorčeni Omega koji je nedavno pobio 6-ero ljudi, ranio još petnaestak i počinio samoubojstvo.

Izložak 1: "Ženomrzstvo / Mizoginija" kao izvor svih zala

Mizoginija je definitivno bila prisutna u njegovom karakteru, ali budimo iskreni: Elliot je mrzio uspješne muškarce puno više nego što je mrzio žene. To se ogleda i u broju njegovih žrtava: 4 muškarca i 2 žene, počevši od njegovih vlastitih cimera. Svugdje u njegovom manifestu, rasizam je jednako prisutan element kao i ženomrzstvo, te je jasno da ništa ne mrzi više od "degeneriranih" azijskih i latino muškaraca koje su žene voljele.

Zamislite da netko ubije 2 muškarca i 4 žene i ja počnem pričati kako je to očito rezultat mržnje prema muškarcima, tj. mizdandrije? To bi nesumnjivo dobro prošlo.

Feministice i bijeli vitezovi, naravno, nemaju takav obzir prema činjenicama. Pogledajte recimo ovaj članak u Huffington Postu:

"Nemamo još nikakvih dokaza da je patio od bilo kakve mentalne bolesti ili primao bilo kakav tretman."

Dopustite da ponovim:
"NEMAMO još nikakvih DOKAZA DA JE PATIO OD BILO KAKVE MENTALNE BOLESTI ili primao bilo kakav tretman."



Tip je detaljno opisao svoju rastrojenost u manifestu od 140 stranica i desecima YouTube videa, imao je potpuno disfunkcionalan odnos sa svojim roditeljima (uključujući i pomajku koja ga je razmazila i oca koji je jedva priznavao da on postoji), bio mu je dijagnosticiran Aspergerov sindrom, imao je više psihijatara kod kojih je išao na seanse još od kada mu je bilo 8 godina, ali ne, "nemamo dokaza da je patio od bilo kakve mentalne bolesti".

Koliko retardiran netko mora biti za takvu tvrdnju? I to dolazi upravo od ljudi koji inače prvi skaču na vagon mentalnih bolesti kada treba opravdati neki ženski prijestup, npr. tvrde da majke koje ubiju svoju djecu nisu zle i okrutne nego su samo imale post-porođajnu depresiju.

Ovaj članak vodi nas u...

Izložak 2: Lažno izjednačavanje potpuno različitih muških grupa

"Ne znamo je li Elliot Rodger bio mentalno bolestan. Ono što znamo je da je bio MRA, tj. aktivist za prava muškaraca."

Igrači pomažu muškarcima postati uspješniji sa ženama.

Aktivisti za prava muškaraca podižu svijest o nepravednosti i diskriminaciji protiv muškaraca u današnjem pravnom sustavu.

PUA Hate je mrziteljska stranica sastavljena isključivo od igroskeptičnih trollova, temeljena na negiranju igre i jadikovanju o svojem celibatu.

Vidite li vi igdje sličnost? Ja je ne vidim. Izjaviti ovako nešto je ekvivalent tvrdnje da netko jede kilogram mesa dnevno zato što je član veganskog foruma, ili da je netko neonacist zato što je član komunističke partije. To su dvije potpuno nepovezane stvari. Nažalost, današnje novinarstvo nema nikakvog obzira prema takvim suptilnostima.

Po feministicama i bijelim vitezovima, savjetovati muškarce kako zavoditi žene ili isticati diskriminaciju jednako je* tome da izbodeš, upucaš i pregaziš 20 ljudi. E pa nazdravlje s tim. Ovoga psihopata ne možete nikako prebaciti na igru. On je bio potpuna antiteza svega što ja predstavljam.

* = zezam se - po njima su zavođenje i muška prava JOŠ GORA od toga. Pogledajte ovu izjavu popularne autorice na feminističkoj stranici Jezebel:

"Muškarci koji obitavaju u PUA Hate forumima su skoro gori od samih igrača."

Bolje da si serijski silovatelj i ubojica nego da savjetuješ žene da budu malo ljubaznije i opreznije!

Čovjek bi očekivao da će se autorica pokriti ušima, no toliko je besramna da je radije izabrala praviti se da ne zna o čemu se radi:


Zapamtite, to su "novinari" koji vladaju današnjim javnim diskursom i kontroliraju kakve će vam činjenice i s koje strane biti prezentirane.

Izložak 3: Izbjegavanje i skrivanje činjenice da je Elliot Rodger slijedio feministe i dijelio mnoge osobine s njima

Možda najslasniji dio feminističkog zgražanja dolazi iz ovog videa koji proglašava Roosha ženomrzilačkim čudovištem zato što se kao i ja usudio reći da je Igra mogla spasiti živote.

Koja je kvaka?



Elliot je bio sljedbenik istog tog news kanala kojemu pripada navedeni video. Drugim riječima, volio je slušati feminističku propagandu.

Nije nimalo slučajno ni da je s feminizmom dijelio ogroman broj drugih osobina:

- mržnja prema igri
- mržnja prema alfa muškarcima
- seksualni standardi koji daleko nadilaze vlastitu razinu privlačnosti
- vjerovanje da se privlačnost "jednostavno događa"
- krivljenje muškaraca za sve probleme seksualnog tržišta
- apsolutno odbijanje samo-poboljšanja
- vjerovanje da žene zaslužuju kavalirstvo
- vjerovanje da ga vanjske zavjere ograničavaju i tlače
- uživanje u bivanju žrtvom
- ovisnost o društvenim mrežama i smartphoneovima


Uzmite njegov manifesto, u svakoj rečenici obrnite spolove, i dobit ćete dnevnik prosječne feministice. Jedina razlika je to što je prosječna feministica ipak postigla nešto sitno na seksualnom tržištu kao rezultat toga što posjeduje vaginu. Elliot Rodger je bio potpuno isto stvorenje, samo neuspješno zbog pogrešnog spolnog organa. Da je bio žena, vjerojatno bih ga ja naveo kao primjer "žene koja zbog svoje naricoidnosti zahtijeva jako puno igre".

Izložak 4: Panično hvatanje svake moguće mrvice kojom mogu okriviti patrijarhiju / mizoginiju / seksizam

Koje je jedno prilično često obilježje igrača? To što paze na svoj izgled i često spajaju igru s vježbanjem i bodybuildingom, stereotipno muškim aktivnostima. Višak testosterona koji proizlazi iz toga ih (po feminističkoj teoriji) čini agresivnima, seksističkima, nasilnima i nekontroliranima. Ne bi li stoga bilo logično da se ženomrzac kalibra Elliotta Rodgera bavio bodybuildingom?

Upravo to su otkrile britanske novine Daily Mirror i Daily Mail, koje su intervjuirale Elliotovog poznanika koji im je rekao da je momak bio "ovisan o kreatinu" (dodatku prehrani koji koriste bodybuilderi) i da je bio "u depresiji nakon što je njegovog prijatelja "Hugha Woatmeigha" u teretani ubio uteg od 250 kg".



Samo, postoji jedan problem?

Ta priča nije istinita. U svojoj žurbi da pronađu konačni dokaz da je Elliot Rodget bio nekakav patrijarhalni igrač, povjerovali su prvoj osobi na koju su naletjeli. Njihov izvor bio je troll s foruma bodybuilding.com, gdje trenutno postoji ogromna tema u kojoj se svi članovi naslađuju kako su uspjeli zeznuti ogromne novine i dospjeti u tiskano izdanje od nekoliko milijuna primjeraka. "Hugh Woatmeigh" nikada nije postojao. U stvarnosti, kreatin zapravo ima stabilizacijski utjecaj na psihu, a transliterirano "Hugh Woatmeigh" zapravo znači "U WOT M8" ("YOU DID WHAT MATE?"), popularni britanski izraz čuđenja koji bi bio ekvivalentan našem "Koji ti je vrag" ili "Koji ti je k**ac"



I to je istina.

U zapadnom svijetu je novinarstvo definitivno otišlo u k**ac.

Oznake: feminizam, mediji, Vijesti, šovinizam, pokolj, bijeli vitezovi, rođeni za zgražanje


- 14:48 - Komentari (19) - Isprintaj - #

srijeda, 23.04.2014.

Bonton attention whoringa

"Ime nije ništa; ono što nazivamo ružom, slatko bi mirisalo i s drugim imenom"
- William Shakespeare


Gotovo svatko s pristupom internetu u RH ovih dana prati dramu koja se odvija oko pedofilske stranice "Najveće drolje osnovnih i srednjih škola" koja poput radioaktivne grude cezija-137 širi strah i trepet među maloljetnim djevojkama sklonim attention whoringu i njihovim roditeljima zabrinutim za ugled svojih kćeri.



Da budem iskren, nemam pojma što je zakon točno klasificirao kao pedofiliju, tako da ne mogu komentirati je li to pedofilija ili nije. U Hrvatskoj je minimalna dob pristanka na seks 15 godina, 18 ako je druga strana u poziciji odgajatelja ili dušebrižnika. Ne znam bi li se smatralo pedofilijom kada bih ja gledao golišave slike ili snimke iste one djevojke koja je pravno sposobna upoznati me u bilo kakvim okolnostima, osjetiti privlačnost prema meni, te se bez problema seksati sa mnom i uživati u bilo kakvim seksualnim perverzijama koje mi padnu na pamet. Bolje je biti oprezan i pretpostaviti da to jest slučaj.

Pretpostavivši da je naziv stranice istinit i da polovica slika na stranici potječe od djevojaka 14 godina i mlađih i stoga pravno zaštićenih od seksa (jer bi to bila pedofilija), te pretpostavljajući da iz toga automatski slijedi da se ne smije ni gledati njihove slike (jer bi to isto bila pedofilija), pretpostavljam da se onda može reći da je stranica "pedofilska". Kada bi na njoj bile erotske slike samo djevojaka između 15 i 18, onda ne znam bi li bila pedofilska ili samo povreda autorskih prava, a kada bi na njoj bile erotske slike samo djevojaka starijih od 18, onda bi se svakako radilo samo o autorskim pravima (ako i to, jer je policija razumno istaknula da djevojčice nitko nije silio da se slikaju i stavljaju slike u javnost). No kako nisam pravnik, to je samo špekulacija. Nemojte se pouzdavati u moju procjenu što je pedofilija, a što nije.

Umjesto toga, evo što je kod ovog slučaja najzanimljivije: zgražanje javnosti je puno više usmjereno na to što se mnogobrojne kćeri Balkana naziva droljama nego na to što se one uistinu droljasto ponašaju. Hm hm, gdje smo već ovo vidjeli? Ah, da.

Moja kćerka je napravila nekoliko slobodnijih fotografija koje je moglo vidjeti samo njezino odabrano društvo na Facebooku. Netko od njih je, međutim, fotografije s imenom i prezimenom poslao administatoru ove grupe koji ih he javno objavio. Sada strahujem za nju. Jučer je cijeli dan plakala u sobi. Bojim se da dijete ne dobije traume, ali i da je netko ne napadne na ulici. Poslali smo i administratorima Facebooka pisma, nas nekoliko roditelja, ali oni ništa ne mogu učiniti da tu stranicu zabrane', rekla je majka djevojčice I.M. iz Beograda.



Attention whoring - pozitivna aktivnost dokle god je u krugu "odabranog društva"! Znači li to da će majka djevojčice I.M. iz Beograda biti jednako sretna ako I.M. upozna nekog poput mene u "odabranom društvu" (ili još bolje, bez ikakvog društva) i spava sa mnom na svoj 15. rođendan? Hej, nije važno što tvoja kćer radi - važno je to da je u "odabranom društvu"!

Tako se još jednom potvrđuje staro pravilo ženske seksualnosti:

Ignissovo pravilo #5: Žena se NIKADA ne želi osjećati kao drolja, čak i ako radi nešto droljasto.

Cure između 15 i 18 godina, u redu je spavati s "haharima šta snifaju lipilo", primati njihove kobasice u sve svoje rupe i gutati njihove izlučevine, samo pazite da pri tome budete diskretne.

Čitajte dalje:

Istina da se djevojke danas naslikavaju od rane dobi u vrlo provokativnim pozama zbog čega se vraćamo na priču o privatnosti na društvenim mrežama i nadzoru nad profilima maloljetnika koji bi u svoje ruke trebali preuzeti roditelji ili bar educirati djecu o tome kakve se stvari ne bi smjele objavljivati.

Ali neće, jer bi to bio "dvostruki standard".

Ne podržavam ovu stranicu ali jasno je da se u ovom slučaju teška riječ "pedofilija" koristi samo kao oružje za ušutkavanje onih koji su se usudili ukazati na istinu. No droljasto ponašanje i attention whoring mladih djevojaka će i dalje ostati droljasto ponašanje i attention whoring kojim god ih lijepim imenom nazvali.

Unatoč svemu, kao što nam pokazuju ovi brojevi, bila bi ozbiljna greška potpuno poistovjetiti riječi "droljasta" i "ima puno partnera". To su puno širi pojmovi nego što većina ljudi misli, te se bez problema kladim da većina djevojaka čije su se slike našle u ovoj grupi ne provodi svoje vrijeme skaćući s penisa na penis. To naravno ne govori ništa o njihovom dobrom ili lošem karakteru, ali vrijedno je napomene prije nego se prepustimo moralnoj panici kao što to trenutno rade naši mediji.

Oznake: attention whoring, drolje, lakoća, internet, Facebook, sociologija, Vijesti, dvostruki standardi, rođeni za zgražanje


- 14:46 - Komentari (36) - Isprintaj - #

petak, 04.04.2014.

Rođeni za zgražanje 2: Velika čistka



Pitanje: kako zovete čovjeka koji je izumio programski jezik koji se koristi u web browserima, web igrama, te na većini web stranica?

Odgovor: trik pitanje. Ne zovete njega; zovete na njega. Točnije, na njegov linč.

Prvi aprila nije bio značajan samo po mom novom projektu, već i po početku lova na vještice. Počelo je ovako: velika online dating stranica OkCupid pozvala je na bojkot web preglednika Mozilla Firefox zato što je trenutni CEO open-source zaklade i korporacije Mozilla Brendan Eich.

Huh? Brendan Eich? Tko zna što je taj učinio? Je li to nekakav pljačkaš banaka, organizator Ponzi piramide, serijski ubojica ili silovatelj? Ime zvuči njemačko - da nije neki nacistički oficir kojeg su tek sada otkrili? Možda je pak kanibal ili pronevjeritelj novca? Koji su njegovi grijesi?

Ne, ne i ne. Brendan Eich ima samo jedan grijeh: prije šest godina je glasao "Za" u referendumu o "Prijedlogu 8" u Kaliforniji, SAD, kojim su u Kaliforniji privremeno zabranjeni gay brakovi. Također je organizatorima referenduma od svoje osobne imovine donirao 1000 $.

Kada sam prvi put pročitao o ovom novom ludilu OkCupida, jasno je da sam pomislio da je debilno da se jedna korporacija čiji je cilj povezivati ljude upušta u lov na vještice kao da smo u srednjom vijeku, no shvatio sam to samo kao neukusnu šalu. Sama po sebi ta stranica ne bi imala toliko utjecaja da joj se nisu pridružila poznata škvadra rođena za zgražanje: internet portali BuzzFeed, Daily Beast, Huffington Post i sl. No dogodilo se upravo to: jednom kada je netko označen kao "onaj tamo", stvar je gotova. Svi se samo krcaju na vlak dok ne bude dosegnuta kritična masa, te vrše pritisak sve dok dotičnome ne bude uništen život. Samo 3-4 dana kasnije, pod iznimnim pritiskom medija, Brendan Eich je odstupio sa svog mjesta.



Kao i kod našeg referenduma, Prijedlog 8 nije provodio nikakvu diskriminaciju. Kalifornija još od početka milenija ima građanske zajednice za homoseksualce s identičnim pravima kao što ih imaju i heteroseksualne zajednice. Nije bilo žrtava, prijetnji, ugroze ili kršenja ičijih prava. Unatoč tome, nekoliko godina nakon što je referendum uspješno prošao s odlukom o zabrani gay brakova, federalni sud ga je proglasio neustavnim i poništio. Sa stajališta pobornika referenduma, to je bilo grubo kršenje njihovog prava na donošenje zakona putem referenduma. Sa stajališta protivnika referenduma, to je bila uspješna obrana ljudskih prava, iako objektivno ona nisu bila ugrožena. Tresla se brda, rodio se miš, ne?

Ne. Na modernom zapadu, svako suprotno mišljenje mora biti temeljito iskorijenjeno, a svi koji ga nose u glavama progonjeni i napadani sve dok ne ostanu bez krova nad glavom i svi ih ne počnu izbjegavati poput Jehovnog svjedoka koji je izopćen iz zajednice. Za zločin je dovoljno da se pouzdano zna da on postoji u nečijem umu: nije važno suditi nekome i dokazati mu krivnju. Dovoljno je da "svi znaju" da je to zla osoba i to je to. Oni koji prokažu zlikovca su naravno heroji koje će Partija nagraditi i veličati za vjeke vjekova. Ukratko, živimo u doba gdje je Orwellova 1984.-a postala zastrašujuća stvarnost.


1984 (Signet Classics)

Brendan Eich je samo još jedna žrtva u dugom nizu žrtava: pun popis "očišćenih" nesretnika u posljednjih 20 godina možete pronaći ovdje. Uočite drastično ubrzanje trenda u kasnijim godinama. Stvar se zahuktava i svakom godinom smo sve dublje i dublje u svijetu gdje je bilo kakva javna kritika liberalne politike jednaka samoubojstvu. No da ironija bude još veća, upravo 2008 je i predsjednik SAD-a Barack Obama imao isto mišljenje o gay brakovima kao i Brendan Eich: protiv. Zašto onda ne bismo očistili i njega?

I onda se pitate zašto je većina blogera poput mene anonimna, čak i ako naglašavaju da nemaju ništa protiv ni homoseksualaca ni homoseksualnih brakova? Brendan Eich je razlog zašto. Ako jedan utjecajan izumitelj i CEO ogromne open-source organizacije može biti izgnan, osramoćen i njegova karijera uništena samo zato što ga je netko proglasio nepodobnim, kakvu nadu imaju mali ljudi, pogotovo mali ljudi s obiteljima ili koji će se naći na ulici ako i oni budu označeni?

Što dulje prolazi vrijeme, to sam više uvjeren da postoji nekakav prirodni ciklus prava i sloboda. Sloboda govora vodi slobodi prava. Sloboda prava vodi toleranciji prema svakoj osobi i svakom izboru. Ta tolerancija vodi do obrane izbora, što vodi do suprostavljanja onima koji ne toleriraju te izbore. To suprostavljanje vodi suprostavljanju svakom kritičaru, bez obzira na to što on tolerira, što dalje vodi uništavanju bilo kakve kritike. To vodi apsolutnoj zabrani kritičara, te se tako vraćamo na početak - nema više slobodnog govora. Svijet je opet u početnom stanju tiranije.



Iako je Ouroboros, zmija koja jede svoj rep, prikladna ilustracija ovog fenomena, može ga se opisati i kao veliko klatno. U zdravoj, uravnoteženoj civilizaciji, to klatno ili miruje ili blago oscilira oko sredine. No kada jednom ode u ekstrem, ono se neće vratiti natrag u sredinu, već će se prvo zaljuljati sve do suprotnog ekstrema. Ekstremni fašizam biva zamijenjen ekstremnim komunizmom, i obrnuto. Ekstremizam na obje strane ima jednake gadosti (cenzura, rulja koja linčuje protivnike, odstrel nepodobnih), i jednom kada su postavljene kao presedan ostaju u društvu poput radioaktivnog otpada, spremne za uporabu protiv bilo koje strane koja je trenutno u nemilosti. Što me vodi do glavnog zaključka:

Rulja za linč predvođena OkCupidom, BuzzFeedom, Huffington Postom, Googleom i sličnim ljudima i institucijama rođenima za zgražanje nema ni najmanju ideju što radi. Ti ljudi jednostavno ne razumiju što zapravo stvaraju svojim djelima. Nema nikakve sumnje da Eichovo otpuštanje smatraju velikom pobjedom, ali zapravo samo siju sjeme vlastitog uništenja.

"Za svaku akciju postoji jednaka i suprotna reakcija"
- Newtonov treći zakon gibanja

Kada se klatno jednom zanjiše na drugu stranu, protu-reakcija će biti brutalna. Bojim se da nimalo ne pretjerujem kada predviđam da ćemo unutar nekoliko generacija posvjedočiti scenama u kojima isti ovi "rođeni za zgražanje" koji trenutno provode teror bivaju izvučeni iz svojih domova i ustrijeljeni na ulici. Kada druga strana bude pritisnuta do kraja, doći će do velikog užasa. Stvari će kao pandan ekstremnom komunizmu prema kojem se trenutno krećemo odmah poslije biti najsličnije zapadnim Talibanima, ili možda III. Reichu. Klatno jednostavno funkcionira na taj način. Jednom kada se zanjiše u jedan ekstrem, nema šanse da se mirno resetira - prvo će se zanjihati do suprotnog kraja.



Ova neminovna korekcija desetljeća ljevičarskog terora će neminovno rezultirati svojom antitezom - autoritarnim tradicionalnim režimom, tj. fašizmom. Već vidimo prve znakove ovog fenomena sa zabrinjavajućim uspjehom neo-nacističke "Zlatne Zore" u Grčkoj, što će se neminovno proširiti i kroz ostatak zapadnog svijeta. Rak ljevičarske iracionalnosti od kojega trenutno boluje postojeće društvo će biti uništen jednako razornom dozom desničarske kemoterapije, a tijelo (društvo, civilizacija i svi mi kao nedužni mali pojedinci) će iskusiti veliku patnju.

Oznake: sociologija, Vijesti, politika, homoseksualnost, U ime obitelji, Referendum, civilizacija, šovinizam, rođeni za zgražanje


- 20:36 - Komentari (17) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 27.01.2014.

Rođeni za zgražanje: kako je Internet nasjeo na #bikinibridge

Vjerojatno ste već čuli za pojam "Thigh gap": to vam je ono kada osoba koja stoji uspravno i sa stopalima skupljenim jedno uz drugo ima barem malo slobodnog prostora između svojih (golih) bedara. Taj razmak može biti samo "rupica" ("inner thigh gap") odmah ispod gaćica, a može sadržavati i cijeli prostor od vrha do dna bedara, kao u ove četiri slike:


Nikada ne bih spavao s ovim ženama; obrađivao bih ih u bezumnom zanosu sve dok se ne srušim od dehidracije.*
* = ali to ne znači da ne mogu bez njega; jasno je da ne mogu sve žene imati takvo tijelo


Iako je za ženu u pravilu moguće imati spomenuti razmak između bedara bez da bude pothranjena ili anoreksična, ovaj koncept je postao popularan na foto-blogovima anoreksičnih žena iz razloga što je ženama s viškom kilograma praktički nemoguće imati ga.

Možete pogoditi što se dogodilo: koncept je postao popularan, te se iz njega izrodila moralna panika u kojoj su se blogeri i mediji diljem zapadnog svijeta zgražali nad promicanjem razmaka između bedara kao nezdravog, nabijanja kompleksa ženama, poticanja anoreksije, patrijarhalnih standarda ljepote i sl. Tko bi rekao da su žene tako slaboumne da će se početi izgladnjivati do smrti samo zato što su vidjele par slika na internetu? Feminizam očito misli tako. Činjenica da je lako moguće imati spomenuti razmak i biti zdrav izbačena je iz javne svijesti, unatoč tome što isti ti pisci stalno tvrde kako je sasvim moguće imati višak kilograma i biti zdrav. Ako je moguće biti dobroga zdravlja bez obzira na težinu, zasigurno onda to vrijedi za oba ekstrema? Nažalost, tu činjenicu su svi ignorirali.

I tako je poražen #thighgap.
...
Povijest postade legenda; legenda postade mit. I cijelu jednu godinu zaboravljeno je da razmak između bedara postoji, dok Patrijarhija nije dobila priliku zarobiti nove žrtve. Došla je novoj generaciji mladih žena, koje su je prihvatile i odnijele u svoje domove; i tamo ih je opsjela.
...
Patrijarhija je omogućila tim ženama veliku popularnost u društvu prepunom iskrivljenih standarda ljepote; još mjesec dana trovala im je umove; i u mraku njihovih kupaonica, čekala je.
...
Tama se uvukla u fotoblogove diljem svijeta. Govorkalo se o novoj opsesiji ženskim oblikom tijela na Internetu; šaptalo se o bezimenom kompleksu. A Patrijarhija je osjetila da je njeno vrijeme opet stiglo.


Bikini Bridge (#bikinibridge) bio je puno, puno gori od Thigh Gapa. Što je to Bikini Bridge? To je kada je ženin kupaći kostim napet preko njenih zdjeličnih kostiju tako da ne dodiruje barem dio donjeg trbuha do dijela iznad međunožja, ili cijeli donji trbuh. Napeta tkanina u tom slučaju čini most koji vidite na slici.


2/10, ne bih prasnuo. Šala mala.

Ovaj koncept blogeri i mediji diljem zapadnog svijeta procijenili su još opasnijim od razmaka između bedara iz tri razloga:

1. Ne samo da za ovaj "most" uistinu treba biti savršeno mršav, već i treba imati baš pravi oblik zdjelice s malo istaknutijim kostima. Vrlo je malo žena, čak i među manekenkama, koje se mogu time pohvaliti. Naravno, isto kao i kod thigh gapa, nisam nikada čuo da je neki muškarac otpisao ženu zato što nije imala bikini most. Ako ima krasno, ako nema isto krasno. Sigurno ima još puno lijepih stvari na njenom tijelu.

2. Ovaj oblik tijela je podržao i sam otac patrijarhije na zapadu, Sveti otac Papa Franjo, tweetavši iz svoje rezidencije u Vatikanu ovo:



3. #bikinibridge je u samo nekoliko sati svog postojanja već počeo odnositi živote mladih žena:



Reakcija feministički orijentiranih blogera i medija diljem svijeta bila je još žešća nego prošlog puta. U roku od jednog dana, gotovo svi važniji pisci i kolumnisti popratili su pojavu Bikini mosta člancima u kojima su izražavali svoje zgražanje, brigu za žensko tjelesno i mentalno zdravlje koje će biti narušeno njime, pozive na cenzuru i napade na one koji su podržali ovu seksističku ideju i time ugrozili ženske osjećaje i zdravlje.

Zgražanje je doseglo kritičnu masu i prelilo diljem interneta na sve manje izvore novosti, od manje utjecajnih blogova pa do lokalnih news portala. Kod nas su vijest popratili Index-"kao-da-na-internetu-već-nije-bilo-dovoljno-pljuvanja-po-debelima".hr, Jutarnji.-"zabrinjavajući-trend-bokovi-neuhranjenih-djevojaka".hr, Kodex-"još-jedan-opasan-trend".me, MojFaks-"odlazi-li-svijet-kvragu".com i srednja-"uznemirujući-novi-trend".hr

A onda je uslijedio hladan tuš: #bikinibridge zapravo NE POSTOJI. U javnost je izašao dokument koji pokazuje da je opskurni internetski forum 4chan inscenirao histeriju, kreiravši lažne Tumblr fotoblogove, lažne feminističke profile koji će posaditi sjeme zgražanja, te fotošopirao tweet Svetog oca i članak o samoubojstvu:


rofl rofl rofl rofl rofl wave wave wave

Pažljivi čitatelji su možda već uočili da nešto ne valja kada je članak o samoubojstvu debele mlade djevojke u posljednjoj rečenici spominjao da je za dopremanje njenog leša u mrtvačnicu bio potreban bager i da mrtvozornici nisu bili sigurni koje tijelo ponijeti s plaže gdje ga je more izbacilo zajedno s "nasukanim kitovima", što BBC sigurno nikada ne bi napisao čak i kada bi to bilo teoretski moguće. Papin tweet također je bio obični photoshop. No ljuti bijeli vitezovi i feministice koji sjede na svojim počasnim mjestima na Internetu i u raznim novinama i časopisima to nisu primijetili.

Kako je moguće ne primijetiti tako nešto? Jesu li ti ljudi slijepi, glupi ili oboje? Kako, zaboga?

Forum 4chan je ovim projektom napravio nešto puno važnije od izazivanja smijeha: raskrinkao je i osramotio duboko ukorijenjenu kulturu zgražanja. Sve te tisuće novinara i blogera koje su na znak zviždaljke skočile u obranu krhke ženske psihe poput Pavlovljevog psa dio su ogromne mašinerije koja radi na održavanju imidža da su žene žrtve u svakom području života. Rade na tome da većina populacije počne vidjeti diskriminaciju i patrijarhiju baš svugdje, čak i u mjestima gdje je to praktički nemoguće, apsurdno ili smiješno kao ovdje. To su mentalno poremećeni ljudi koji su rođeni za zgražanje, a često su i plaćeni za njega.

Kada konzumirate bilo što što je danas napisano na Internetu ili u novinama, morate imati na umu misaone procese osoba koje pišu većinu sadržaja. Kultura zgražanja sastoji se od ljudi čiji je osobni identitet snažno vezan za ideju bivanja žrtvom i/ili obrane žrtava od zlih diskriminatora. Oni si na spomen svake nove pojave koja se čak i malo tiče "žrtava" (u ovom slučaju žena) ne mogu pomoći; jednostavno moraju eruptirati bijesom, zgražanjem i histerijom. Žive u paranoičnom uvjerenju da se cijeli svijet vrti oko njih i ugnjetava ih. Upravo zato što su toliko predvidljivi i njihovo pisanje i jest postalo takva sprdačina da ih je 4chan uspio trollati sa samo par slika. Ako malo prošvrtljate po komentarima ovog bloga, i sami ćete vidjeti njihovu osjetljivost na sve što je napisala neka tamo osoba na internetu.


Izvor: XKCD

Zašto je toliko važno o čemu piše nekolicina psihički nestabilnih pojedinaca na internetu? Upravo zato što to nije samo "nekolicina". Takvi ljudi ne egzistiraju izolirani na samo par blogova koje nitko ne čita i koji povremeno dolaze trollati mi. Naprotiv, ti ljudi vladaju većinom zapadnih medija (ovu priču su zgražanjem popratili Daily Mail, Huffington Post, Daily Beast, Fox News, BuzzFeed, NYDailyNews, Washington Post, Yahoo, Australia News...), čine značajan dio blogosfera i foruma, te preko državnih institucija dobivaju milijune i milijune vaših poreznih dolara/eura/kuna kako bi provodili svoja "istraživanja", širili propagandu te gušili slobodu govora.

Kako znamo da kultura zgražanja postoji samo za žene, a ne za muškarce? Jednostavnim misaonim eksperimentom. Kada muškarci vide sliku mišićavog tipa s pločicama na trbuhu, to ih u pravilu motivira da žive zdravije i više vježbaju, a ne užasava. U najgorem slučaju slegnu ramenima i nastave živjeti svojim životom; ne doživljavaju potpuno rasulo svog samopouzdanja i bacaju se u kupovinu hormona rasta, niti itko u medijima misli da oni to rade. No ako je u pitanju žena? Ona je poput malog djeteta i treba je hitno zaštititi od zlih patrijarhalnih sila koje će je zatrovati i slikama bikini mosta odvesti na pogrešan put. Feminizam infantilizira žene.


Otkrivanje i ismijavanje profesionalne kulture zgražanja i feminističke ideologije koja stoji iza nje kritično je kako bi se javnost imunizirala na laži koje iz nje dolaze. Sa svakim zamatanjem u plašt "žrtve patrijarhije" kojim pokušava privući pozornost i novac, feminizam se istodobno izlaže i debaklima poput ovoga koji će okrenuti ljude od njega. Ako se ovi trendovi nastave (a siguran sam da će se nastaviti, uzevši u obzir patološku sklonost histeriji kod ljudi rođenih za zgražanje), "feminizam" će uskoro postati samo još jedna prljava riječ.

Oznake: feminizam, bijeli vitezovi, debljina, percepcija tijela, bikinibridge, thighgap, internet, tumblr, 4chan, mediji, šovinizam, žene, slike, anoreksija, rođeni za zgražanje


- 07:39 - Komentari (26) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Dijeli pod istim uvjetima.


Voljeli biste da obradim neku temu ili trebate pomoć s ljubavnim problemom (za oba spola)? Komentirajte/ pošaljite na: ignissblog(na)yahoo.com
Ako ne napišete drugačije, prihvaćate mogućnost njegove prezentacije na blogu. Vašu adresu, sliku, ime i detalje NIKADA NEĆU OBJAVITI.
Na isti mail zatražite dozvolu za prenošenje članaka.


Klikom na gumb ispod otvarate PayPal prozor za donaciju Ignissu.

Molim donirajte jedino ako osjećate da vam je moje pisanje znatno promijenilo život na bolje i želite se zahvaliti i ovim putem. Nemojte donirati kao političku poruku, naknadu ili motivaciju za privatni savjet, ili kupnju knjige alternativnim putem.


Na lijevoj strani prozora možete unijeti iznos (u USD), a na desnoj poruku uz donaciju.

Unaprijed hvala!

Podržite Igniss blog i postanite pokrovitelj na Patreonu