Igniss - Gdje politička korektnost odlazi umrijeti.
Najpopularniji sadržaji:
Jesi li Alfa? (Test za MUŠKARCE) | Jesi li Alfa? (Test za ŽENE) | Kako vratiti bivšu / bivšeg | Prvi poljubac | 6 stvari kojima možeš baš sada postati bolji zavodnik | Za žene: obrana od kretena | Je li visina bitna? | Cure koje vole kretene | "Al ono fakat! Tvoja pi*ka je super!" | 10 Igrinih zapovijedi
četvrtak, 04.02.2016.
Rođeni za zgražanje 6: Muškarci više nemaju pravo okupljanja
|
Iako sam ja iznimno umjeren što se tiče razina optimizma, često od čitatelja čujem da možda malo pretjerujem, stvari uopće nisu tako crne. Šansa da će te sustav obiteljskog prava pretvoriti u feudalnog kmeta je i dalje manja od 50%. Lažne optužbe za silovanje su razorne, ali vjerojatno se neće dogoditi baš tebi nego nekom tamo Julianu Assangeu. Moguće je da ste posljednjih dana čuli nešto o sastancima čitatelja Return of Kingsa, velikog Rooshevog portala o igri, zdravlju i politici. Trebalo se raditi o ukupno 163 sastanka u 46 zemalja svijeta u sklopu kojih bi se grupa muškaraca u subotu 06.02. sastala na nekom javnom mjestu i privatno otišla popiti piće, popričati i upoznati se. Nama najbliže lokacije su se nalazile u Ljubljani i Beogradu. Nažalost, ROK sastanak je zbog iznimne razine opasnosti i prijetnji otkazan. Što se dogodilo? U nekim od lokacijama sastanaka (pretežno u Australiji, Kanadi i Engleskoj, sve zemljama anglosfere s potpunom tiranijom femističkih i LGBT pokreta, aktivisti koje vrijeđa ideja da bi se nekolicina muškaraca mogla mirno i privatno naći i popiti piće su odmah počeli organizirati "proteste". Pri tome ne mislim na nekakve mirne proteste u kojima netko drži transparent i obavještava javnost o svojoj poruci, već na organizirani linč prepun opasnih i naoružanih fanatika.       Samo nekolicina od tisuća poziva da se Roosha i svakoga tko ima veze s njim siluje, pretuče, kastrira, upuca i sl. No dobro, reći ćete, debila ima posvuda, čemu uzbuđenje? Problem je naravno što ti debili nisu samo izvor problema, već i njegova posljedica. Glavni uzrok se nalazi u senzacionalističkom, zlonamjernom "izvještavanju" medija koji i kod nas i diljem svijeta pripadaju raznim globalističkim kartelima i temelje se na širenju degeneracije, laži i histerije.  Umjesto da ili šute ili napišu nešto o osudi vala nasilja prema ljudima koji nisu prekršili nijedan zakon i koji se samo žele privatno naći i porazgovarati, mediji su poveli juriš naslovima poput: Pobornici silovateljske anti-ženske grupe Return of Kings bi se trebali sastati u Sydneyu (Sydney Morning Herald) 50 000 ljudi potpisalo peticiju za zabranu zavodnika koji podržava silovanje (Guardian) Zavodnik koji kaže da bi trebalo legalizirati silovanje organizira skup u Cardiffu (Mirror) Aktivist za podršku silovanjima organizira tajne sastanke (Washington Times) Policija u Calgaryu u stanju pripravnosti zbog "skupa za silovanje" (Calgary Sun) itd. itd. itd.  Izvor bizarne tvrdnje da Roosh podržava silovanje je njegov davni satirični članak u stilu slavnog "Skromnog prijedloga" Jonathana Swifta pod naslovom "Kako zaustaviti silovanje" u kojemu se ironično predlaže "legalizacija silovanja u privatnom prostoru kako bismo osnažili žene i omogućili im donošenje odraslih odluka o svojim tijelima". Svakome s imalo mozga je već od prve rečenice jasno da se radi o satiri i svaki novinar koji to predstavlja kao nekakav dokaz da Roosh ide uokolo i siluje žene je jednostavno mentalno mrtav. Radi se o najobičnijoj kleveti i žutilu.  A države i njihovi službeni organi? Svi mogući izabrani predstavnici, od gradonačelnika do britanskih parlamentaraca (u britanskom donjem domu su zbijali šale o Rooshevoj veličini penisa) su se kukavički poveli za ovom ruljom fanatika i umjesto da osude nasilje počeli lobirati da se Rooshu zabrani ulazak u zemlju, a sve njegove pobornike uhiti i "nauči ih lekciju". Ironično, jedini koji su pretežno ostali suzdržani su bili pravi predstavnici policije koji se svakog dana suočavaju s puno gorim stvarima od satiričnih članaka i stoga rijetko imaju volje upuštati se u takav lov na vještice.  Naravno, nitko od njih se nije niti potrudio kontaktirati Roosha za njegov komentar, jer kvragu čemu uopće postoji javna rasprava i zašto bi se nekome dalo šansu da kaže nešto u svoju obranu? Čemu gubiti vrijeme na takve stvari? Bolje je samo osnažiti mentalno bolesne feministe i pozvati ih na klanje nevinih ljudi diljem svijeta. Nažalost, prava tragedija ovog slučaja ne leži samo u tome da tisuće ljudi otvoreno pozivaju na ubojstvo slučajnih prolaznika na temelju svoje totalitarne ideologije - luđaka će se uvijek naći posvuda - već u samoj medijskoj manipulaciji koja je vrlo proračunata i zlonamjerna. Isti mediji koji pozivaju na linč Roosha i njegovih prijatelja zbog očito satiričnog članka potpuno ignoriraju tisuće stvarnih slučajeva oružane pljačke, seksualnog napastovanja i silovanja u Njemačkoj i Švedskoj. To nije slučajno. Ako ne možete vjerovati medijima da pošteno izvjeste o najobičnijem mirnom piću nekolicine ljudi, kako im možete vjerovati u vezi geopolitike, izbora ili bilo koje važne teme? U međuvremenu, razina prijetnji je još narasla i sada ovi bolesnici otvoreno pozivaju na to da netko ubije Roosheve roditelje:     Dok rulja diljem svijeta ispoljava svoj fašistoidni bijes na zlikovcu kojeg im je naznačila vlada, nitko se ne buni na to što ih ta ista vlada gura u robovlasništvo prihvaćanjem sporazuma TPP i TTIP. Simbolično, na isti ovaj dan je Facebook bannao moju sliku za pozadinu, a prijetnje ostavio potpuno nedirnutima:  Neka posljednja osoba ugasi svjetlo kada izađe. Nastavak sage: Rođeni za zgražanje 6B: Roosh uzvraća udarac Oznake: silovanje, rođeni za zgražanje, roosh, HISTERIJA, feminizam, Vijesti, australija, Kanada, SAD, Putovanja, mediji |
- 10:21 - Komentari (37) - Isprintaj - #
petak, 06.03.2015.
Bonton seksa sa strancima
|
Neidentificirana samohrana majka (nitko nije iznenađen) iz Melbournea (nitko nije iznenađen) je na jednoj online dating stranici razmjenjivala poruke sa zgodnim, mišićavim plavokosim strancem po imenu Jamie. Nakon razmjene obnaženih fotografija, dogovorila se s njime za seksualni susret u njenoj kući. Po dogovoru, ona je ostavila ulazna vrata i vrata spavaće sobe otvorenima i gola ga čekala na krevetu ležeći potrbuške i zatvorenih očiju. To je bio zajedničkog dogovora po kojemu će ona u cijelom seksualnom činu biti submisivna, a on dominantan. Jamie je ušao u sobu i počeo sa seksualnim činom dok je ona tako ležala na krevetu. Zatim su se premjestili u kupaonicu, gdje su nastavili sa seksom na isti način sve dok se njeno malo dijete nije probudilo i počelo je zvati. No, kada je žena krenula pobrinuti se za dijete, uslijedio je šok.  --->  Pogled joj je pao na Jamieovu ruku i shvatila je da to nije zgodni plavi stranac kakvim joj se on predstavljao, već crnomanjasti Indijac, za kojega će kasnije saznati da se zove Deepak Dhankar. Odlučila je nastaviti jer se bojala što bi se moglo dogoditi ako mu otkrije da zna što se događa. U svojoj kasnijoj izjavi u ulozi žrtve zločina žena je opisala da se kao rezultat svega toga osjećala povrijeđenom i patila od napada panike i anksioznosti. Sutkinja Jane Patrick na sudu savezne države Victoria osudila je 29-godišnjeg financijskog analitičara Dhankara na 200 sati društveno-korisnog rada, poštedivši ga zatvorske kazne za stjecanje pristupa tijelu druge osobe putem prijevare samo zato što je priznao svoje nedjelo. Nadodala je da je odabrao ekstremno sebičan, neozbiljan i neprikladan način za nošenje sa svojom seksualnom frustracijom koja je počela 2012. godine, nakon što se njegova supruga razboljela prilikom rođenja njihovog trećeg djeteta. Također je komentirala žrtvinu neopreznost, ali je naglasila da to ne umanjuje Dhankarov zločin. Da ovo nije slučaj koji se pojavio u novinama diljem svijeta kao reakcija na javne sudske dokumente, mislio bih da me netko trolla. Ukupno gledano, ovaj slučaj je kao da je netko uzeo svaki mogući kliše o kojemu sam pisao u ovih nekoliko godina i sastavio ih u jednu zabavnu priču. Evo samo nekih elemenata: - online dating - kritična važnost "onog nečeg" i neopisiva ženska lakoća kada je "ono nešto" prisutno - nakaradni fašističko-feministički pravni sustav koji muškarcima za iste događaje na koje nitko ne bi ni trepnuo kada bi ih počinila žena dijeli zatvorske kazne - rast važnosti "praga dominacije" bez kojega žena neće niti pogledati udvarača, bez obzira na njegovu igru - bizarni zaključak da bi bilo sasvim u redu da gola i zatvorenih očiju pustiš potpunog stranca u svoj dom dok malo dijete spava u susjednoj sobi, samo kada se taj stranac ne bi lažno predstavljao (tj. apsurdna implikacija da bi ova situacija bila super da je muškarac stvarno ispao plavi mišićavi Jamie)  - očaj i bijeda IRT-ova (Indian Race Trollova), koji će se (unatoč svom dobrom izgledu i imetku) radije upustiti u dugodišnje zavrzlame i prijevare nego pošteno učiti igru kako bi se domogli bijelih žena S tim rečenim, unatoč svim Deepakovim slabostima i pogreškama zbog kojih ga nikada ne bih nazvao "Alfom" uvjeren sam da svi od njega možemo puno naučiti. Ako si sposoban sa samo par slika i riječi navesti ženu da te čeka na krevetu gola, potrbuške i raširenih nogu, očito nešto radiš kako treba. Oznake: Vijesti, lakoća, australija, 50 nijansi sive, priče sa seksualnog tržišta |
- 13:21 - Komentari (17) - Isprintaj - #
nedjelja, 20.10.2013.
Putovanja (Arhiva)
- 00:46 - Komentari (0) - Isprintaj - #
četvrtak, 02.02.2012.
Pogled na australsko seksualno tržište
|
Iako je moj put bio više obiteljske, a manje igračke prirode, svejedno bi bila šteta ne pružiti čitateljima mali uvid u druge aspekte Australije. Slike Opere u Sydneyu i plaža na Gold Coastu možete pronaći svugdje, no usporedba seksualnog tržišta bi već mogla biti teži zadatak. Stoga: Kakvi su australski muškarci? Tipični "Australci" kako zamišljamo prosječnog bijelog surfera koji tamo živi, izgledom su iznadprosječni - čvrsti, dobro građeni, mišićavi i širokih crta lica. Naravno da nisu svi takvi, no u prosjeku lijepo izgledaju. Također su i raznoliki, što nimalo ne odmaže općenitom dojmu - uz dodatak mnogo azijata, te značajnu populaciju Aboridžina, polinezijskih i melanezijskih naroda kao Torres Strait Islanders, uistinu je teško reći da je nešto "tipičan izgled". Miješanje svih ovih naroda je dovelo do vrlo lijepe ravnoteže, pogotovo u potomcima bijelaca i azijata. Eh da, prije nego zaboravim, mnogo Australskih muškaraca ima tetovaže, što u većini slučajeva djeluje totalno neprikladno. I dalje ne mogu smisliti tankog, ženskastog bijelog muškarca s ogromnom tetovažom preko cijele ruke i ramena. WTF? Sve što ću poslije reći za žensku modu vrijedi i za mušku.  Ne, nisu svi Australci ovakvi, ali dobar broj jest Iako po mom skromnom mišljenju ne odajem nekakav posebno ne-britanski dojam, svejedno sam bio smatran egzotičnim i mnogi ljudi su znali da sam stranac prije nego kažem iti jednu riječ. Ne da se žalim. Kakve su australske žene? Opet je potrebno napraviti određenu razliku između "lokalne populacije", dakle Australki britanskog i europskog podrijetla, i aboridžina te imigranata. Svi koji tvrde da su Hrvatice najljepše na svijetu mogu ovaj put odahnuti - Australke uistinu nisu toliko lijepe kao naše žene. Osim neke nedokučive ali ekstremno bitne razlike u strukturi lica, koja rezultira čestom pojavom butterface-a (doslovno "lice od masla" iliti "but-her-face", cura sa zgodnim tijelom ali relativno neprivlačnim licem), postoji i još jedan veliki problem: stopa pretilosti. Australija je ogromna zemlja s američkim načinom života, gdje se živi u kućama (čak i u velikim gradovima), sve je daleko, normalno je voziti se po dva sata, i nitko ne šeće nikamo. Uz još druge društvene faktore, to je rezultiralo velikom stopom pretilosti, možda ne toliko velikom kao u SAD-u ali svakako većom nego kod nas (iako se i mi to trudimo promijeniti).    Butterface 1-3 Sitnica koja spašava stvar zove se "azijsko stanovništvo". Filipinke, Kineskinje, Vijetnamke i sl. su česte i Azijsko stanovništvo čini minimalno 10% stanovništva, barem u velikim gradovima. Uz to što prirodno malo ljepše izgledaju, nisu ni izbliza toliko amerikanizirane, što znači da su i ženstvenije, mirnije, i više paze na svoj izgled. Hvala svim bogovima na azijskom stanovništvu.  Australska moda je vrlo raznolika i bogata u odnosu na našu, što je dvosjekli mač. S jedne strane, viđa se stvarno zanimljiva i lijepa odjeća koja odgovara ženama. S druge strane, vrlo su jaki "alternativni stilovi", gdje cure nose na sebi tonu metala, deset narukvica, još nekoliko oko gležnjeva, imaju piercing u nosu, usnama i jeziku, nose po šest prstenova i imaju kosu obojanu u dvije ili tri boje, od kojih je jedna fluoroscentno ljubičasta, a oblače se na redikulozan i vrlo neprivlačan način koji je već spominjan. To uništava privlačnost mnogih cura koje bi inače bile vrlo lijepe. Debilne, prevelike i prebrojne tetovaže su raširene. Sve u svemu, australske žene su raznolike i može se naći nešto za svakoga. U prosjeku, slabije izgledaju od naših, a koliko god često ja sipao drvlje i kamenje po našim ženama, Australke ni po karakteru nisu nešto bolje - obje zemlje su prilično amerikanizirane. Čast iznimkama. Prosječna visina oba spola je manja i više varijabilna nego u Hrvatskoj, što naravno čini visinu apsolutno kritičnim atributom. Ne sjećam se da sam igdje vidio toliko parova gdje je ona visoka 150, a on 200 cm, pa se komično drže za ruke na način da ona drži svoju ruku podignutu prema njegovoj.  I više od ovoga. Igra u Australiji: Idi s drskom, kretenskom igrom ili idi doma. Budući da je feminizam vrlo jak i seksualno tržišto amerikanizirano, nije ni čudo da su većina muškaraca Beta, unatoč svom solidnom izgledu. Alfa/Beta kontrast je ovdje vrlo jak, i to stvara drastične razlike. Ako bi susreo prosječnu ili zgodnu curu koja ima momka, dobre su šanse bile da je on ili izgleda poput modela, ili (vjerojatnije) da je prosječnog izgleda i fura gangsterski look. Ne zavaravajmo se, Australija nije Skandinavija: dominantnost se u muško-ženskim odnosima cijeni, a preveliko samopouzdanje nagrađuje. Razine isparivanja su gigantske i natjerat će u očaj svakoga tko dolazi bez ili dobre Igre ili jako dobrog izgleda. Brza eskalacija je nužna i potrebna, koliko god lokalne žene tvrdile drugačije. Nepotrebno duljiti proces upoznavanja će te odvesti jednosmjerno u prijateljsku zonu ili beskonačna sranja. Kada sam probao malo online datinga, napravio sam upravo grešku prevelikog čekanja, nakon čega bi me definitivno dočekali komentari tipa "ali bojim se pričati na telefon", čak i ako je izgledalo da joj se sviđam. Tek kada sam promijenio taktiku i počeo gurati prema nalaženju odmah nakon 3-4 poruke sam počeo ostvarivati konzistentan uspjeh. Australske cure su predvidljivo lake, a neke se time i ponose. Seksualno tržište je naklonjeno ženama. Australija je jedina zemlja u kojoj sam ikada doživio da se morbidno pretila, ružna, loše obučena i neugodna žena od 23 godine, a koja je već samohrana majka dvoje djece, postavlja kao "vruća roba" i zahtijeva tko zna što od potencijalnih partnera. Hm, ili nije?. Homoseksualnost se tolerira i nema apsolutno nikakve netolerancije. Atmosfera je vrlo liberalna i opuštajuća. Iako naravno nemam ništa protiv biseksualnosti, ne mogu ne primjetiti da se gotovo svaka treća cura u Australiji identificira kao biseksualna ili kaže da je imala nekakvo seksualno iskustvo s pripadnikom istog spola. Pogađat ću i reći da se vjerojatno radi o nekakvom obliku racionalizacije loših iskustava s muškima. Ukratko: budi odvažan, budi drzak, budi drukčiji. "Samo budi svoj" pobornici bi ovdje isplakali ljute suze. Noćni život: Australski klubovi, diskoi i sl. su apsolutno superiorni hrvatskima. Manje je incidenata, tuča, pijanaca, i sl., a minimalna dob ulaska (21) se strogo kontrolira i osobne iskaznice skeniraju na ulazu. Vidljivo alkoholizirani ljudi nemaju pravo ulaska u klubove, a iako klubovi ostaju otvoreni do 5 ujutro, nakon 2 se više ne primaju novi ljudi. Noćni život počinje malo ranije, oko 10. Pušenje je zabranjeno gotovo svugdje. Više je prostora, tako da je gotovo uvijek moguće plesati. Atmosfera je u pravilu opuštena i društveno je prihvaćeno prilaženje strancima i upoznavanje, te čak i žene ponekad prilaze muškarcima (istina, rijetko ali ugodno iznenađenje). Muzika je tipični techno/house, ali barem nema turbofolka. Oni koji žele nešto specijalizirano mogu pronaći i electronic ili rock klubove, barem u velikim gradovima. S druge strane, klubovi će se i naći samo u velikim gradovima - s tako raširenom populacijom, mjesta veličine Sinja ili Čakovca u Australiji ne bi imala baš nikakav noćni život. Unatoč svim kritikama australskog seksualnog tržišta, ako netko ima solidnu igru, ne bi trebao biti razočaran. A čak i ako nema - kvragu, zemlja je tako civilizirana, mirna, sređena i bogata da bi se isplatilo tamo živjeti unatoč navedenim problemima. To je mjesto gdje čovjek koji je voljan raditi može itekako osigurati dobar život. Sa čisto civilizacijskog stajališta, Australija je za nas bila i ostaje - Utopija. Oznake: australija, Putovanja, igra općenito |
- 03:08 - Komentari (8) - Isprintaj - #
|
Voljeli biste da obradim neku temu ili trebate pomoć s ljubavnim problemom (za oba spola)? Komentirajte/ pošaljite na: ignissblog(na)yahoo.com Ako ne napišete drugačije, prihvaćate mogućnost njegove prezentacije na blogu. Vašu adresu, sliku, ime i detalje NIKADA NEĆU OBJAVITI. Na isti mail zatražite dozvolu za prenošenje članaka.
Klikom na gumb ispod otvarate PayPal prozor za donaciju Ignissu.
Molim donirajte jedino ako osjećate da vam je moje pisanje znatno promijenilo život na bolje i želite se zahvaliti i ovim putem. Nemojte donirati kao političku poruku, naknadu ili motivaciju za privatni savjet, ili kupnju knjige alternativnim putem. Na lijevoj strani prozora možete unijeti iznos (u USD), a na desnoj poruku uz donaciju. Unaprijed hvala! Podržite Igniss blog i postanite pokrovitelj na Patreonu |
