U lipnju 2015. godine, kada je jedan američki poduzetnik objavio da će se kandidirati za predsjednika SAD-a, vijest je popraćena ili totalnim ignoriranjem ili blagim zgražanjem. Neki tamo bogataš se kandidira? Ima neke čudne planove? Koga briga? No u samo tri mjeseca, Donald Trump je od posljednjeg i najmanje vjerojatnog kandidata postao uvjerljivo prvi:
Što se dogodilo? Evo nekih značajnih faktora koji su doveli do Trumpovog strelovitog rasta:
Rick Perry, bivši guverner savezne države Texas, napao je Trumpa zbog njegovog "rasizma" i "ksenofobije" prema ilegalnim imigrantima iz Meksika. Evo kako mu je Trump vratio:
Malo nakon Ricka, i John McCain (senator najpoznatiji po neuspješnoj kandidaturi protiv Baracka Obame 2008. godine, iznimno ratno-huškačkom stavu protiv Rusije, i po tome što je veteran rata u Vijetnamu koji je proveo većinu rata u zarobljeništvu) je zaboravio da Trumpa nije moguće zbuniti i isto uletio u zamku, optužujući Trumpa da je "ludi rasist". Loš potez! Trump mu je odgovorio ovako:
Neki su to odlučili iskoristiti za napad na Trumpa na temelju toga što on "ne poštuje vojsku" i "nikako ne može biti vrhovni zapovjednik".
Upravo tih dana se dogodio napad na regrutacijski ured mornarice SAD-a u kojemu je islamski ekstremist ubio četvoricu marinaca. Predsjednik Obama je na svoj tipičan način odbio izraziti ikakvo značajnije žaljenje, a kamoli okriviti "islamski ekstremizam". Kao dodatnu uvredu, dok je Obama samo dva sata nakon legalizacije gay braka obojao Bijelu kuću u LGBT boje, u spomen ovog napada nije niti spustio zastave na pola koplja.
Nema veze, zato ih je na svim svojim posjedima odmah spustio Trump. Pod pritiskom javnosti, Obama je tek 5 dana nakon napada odlučio učiniti isto, popraćen sarkastičnim Trumpovim komentarom:
Ubojstvo Kathryn Steinle od strane ileganog imigranta u San Franciscu, što je izazvalo:
A) masovni bijes na San Francisco i slične "sklonišne gradove" koji namjerno ne provode federalne zakone o imigraciji i u kojima je kriminalcima iz Meksika dozvoljeno slobodno šetati,
B) masovni bijes na NBC koji je time bio razotkriven kao najobičniji propagandni siledžija koji sudjeluje u zataškavanju zločina
C) masovni bijes na sve kandidate koji podržavaju otvorene granice (npr. Jeb Bush koji je ilegalnu imigraciju rogonjski nazvao "činom ljubavi")
Trump 4 : Establishment 0
U sukobu s medijima, Trump se nije dotakao samo ABC-a, NBC-a, CNN-a i raznih ljevičarskih glasila, već i "desnih" kanala tipa Fox News, koji su unatoč nevjerojatnom uspjehu Trumpove kandidature posvetili velik dio svog programa i sučeljavanja pokušajima sabotiranja Trumpa jeftinim napadima o njegovom tobožnjem "šovinizmu" ili "netoleranciji":
U svim svojim govorima, sučeljavanjima, intervjuima i izjavama, Trump pokazuje osobnost i stil radikalno različitu od one svoje konkurencije.
- Trump ne koristi teleprompter. Priča fluidno, asocijativnim stilom i opušteno - baš kako sam opisao u knjizi u dijelu o razgovoru na spojevima.
- Trump se služi potpuno drugim asortimanom epiteta i fraza: naziva protivnike ne lošim, već dosadnim, ne korumpiranim, već nesposobnim, ne slabim, već bez energije, ne zlim, već licemjerima, ne propalicama, već otužnim, ne umjetnim, već ukočenim. Niti jedna tvrdnja nije potkopala Jeba Busha koliko je to učinila Trumpova tvrdnja da Bush nema energije:
- Trump je direktan i obraća se izravno publici, a ne apstraktnim idejama, društvenim klasama, rasnim ili religijskim skupinama i sličnim nebulozama. Trump čovjeku jasno kaže "ja radim za tebe" i "želim ti reći to, to i to", a ne s visoka "plješći mi dok ja propovijedam koristeći riječi od petnaest slogova".
- Trump prirodno/prirođeno ima izvrstan, uvjerljiv, Alfa jezik tijela:
Mogao bih navesti još tucet primjera, no pouka je ova: Donald Trump svojom konzistentnošću i zalaganjem za narodne ciljeve izaziva goruću, krvoločnu mržnju u škvadri rođenoj za zgražanje i u cijelom establishmentu, što je najlakše vidljivo iz činjenice da su svi mediji i predsjednički kandidati de-facto u borbi protiv njega. Cjelokupna kampanja i na demokratskoj i republikanskoj strani se svela na jedno pitanje: "tko bi mogao pobijediti Trumpa?"
Rogonjski konzervativci vs. Donald Trump
Trumpa se svako malo uspoređuje s Hitlerom, njegove glasače se opisuje kao needucirane rasiste, seksiste i primitivce (unatoč činjenici da izborne ankete pokazuju da je Trump najpopularniji upravo kod visoko educirane populacije). Svaki tjedan izlazi po desetak histeričnih članaka koji tvrde da je Trump došao do maksimalne popularnosti koju je mogao doseći i sada može ići samo prema dolje (do te mjere da je to postala popularna Internet parodija), da je njegova kampanja pri kraju, da će uskoro svi zaboraviti na njega.
Ta činjenica je samo potvrdila izdaju establishmenta o kojoj Trump govori i još više razjarila američki narod koji svakim danom sve više razumije da je koncept "ljevice" i "desnice" samo iluzija za ometanje mase, a prava borba je između globalista (elite) i nacionalista (naroda). Evo kako su prošli izbori u New Hampshireu i kako će gotovo sigurno proći sljedeći izbori u Južnoj Karolini:
New Hampshire je eliti koja vodi SAD i svijet u ponor odlučno pokazao srednji prst.
Izvor slike: Decisiondeskhq
Pretpostavimo da ste visoko-razvijena državica negdje u srcu Europe. Jednog dana vam se na vratima pojavi neki nepoznati tip arapskog podrijetla i kaže "Dobar dan, zovem se Hassan Kiko i u mojoj me domovini ugnjetava zli diktator Bashar Al-Assad. Smijem li živjeti kod vas?"
Bez imalo prenemaganja, vi mu kažete "Evo izvoli druže. Osjećaj se kao kod kuće."
Mala pogreška. Sve je pod kontrolom. Pretpostavljajući da se radi o izoliranom slučaju, to nije neka strašna pogreška. Previše ste gostoljubivi i povjerljivi ali eto, bogata ste i sređena država pa si možete priuštiti malo dobročinstva.
Četiri godine kasnije, Hassan Kiko nakon dugog niza sitnih prekršaja i krađa nagovori 15-godišnju djevojku koja se vraća iz škole da sjedne u njegov auto da je poveze,te je tamo brutalno siluje. Policija ga uhiti i Kiko završi u zatvoru na 4 godine.
Umjerena pogreška. Pojavio se problem ali riješili smo ga. Stranca koji je beskrupulozno izdao vaše gostoprimstvo i uništio život vašoj sugrađanki ne biste trebali osuditi na 4 godine odmora u luksuznom švicarskom odmaralištu zatvoru, već baciti u samicu na najmanje 10 godina i zatim ga deportirati. Ali eto, radi se o vrlo razvijenoj i tolerantnoj državi koja vjeruje u rehabilitaciju. Djevojka će se nekako oporaviti. Možemo si priuštiti još malo dobročinstva.
Prikazano na slici: jadni, izgladnjeli bespomoćni izbjeglica u neljudskim uvjetima švicarskog zatvora
Budući da se radi o progresivnoj i modernoj zemlji koja drži do rodne jednakosti, naravno da je pola osoblja u zatvoru ženskog spola. Jedna od čuvarica, 32-godišnja Angela Magdici, nema što bolje raditi u životu nego se upuštati u seksualne avanture s alfa zatvorenicima. Zbog toga se Angela ubrzo neslužbeno rastaje i izolira od svog 25-godišnjeg Beta mužića, te tako naš jadni Hassan uživa u više utegnute vagine nego većina švicarskih muškaraca koja je prisiljena preživljavati na pornografiji i bordelima.
Kritična pogreška! Rastapanje reaktora neminovno. Koliko god tvoja zemlja bila krasna i napredna, dati ženama da rade u zatvorima je čisto debilna ideja. A sa osobnog stajališta, oženiti se ženom 7 godina starijom od tebe koju si upoznao na Muay Thai događaju je još debilnija ideja. Ali nema veze, pa što je najgore što se može dogoditi?
Jedne noći čuvarica Angela pričeka da njen kolega zaspi nakon svoje stražarske smjene, ode do Kikove ćelije, otključa je i pobjegne zajedno s njim u BMW-u X1 svoga muža.
Katastrofalna pogreška! Ali može biti još i gore od toga...
E sad, vjerojatno se pitate što može biti gore od toga. Država je potrošila stotine tisuća eura na udomljavanje nezahvalnog kriminalca, nevina djevojka je pretrpjela veliku traumu, a privilegirana žena obasuta beneficiranim stažom i dodacima je omogućila opasnom zatvoreniku bijeg. Što može biti još gore od toga?
Roland Zurkirchen, ravnatelj zatvora, rekao je: "Kao nadzonici, moramo održavati profesionalne odnose sa zatvorenicima, ali ponekad je nužno porazgovarati s njima i u privatnoj okolini."
"To je dio izgradnje profesionalnog odnosa i dio je svakodnevnog života."
"Ali nadzornici bi također trebali održavati prikladan razmak, što se u ovom slučaju nije dogodilo."
'Što se u ovom slučaju nije dogodilo...' postoje li jadnije, mlohavije, tužnije riječi od ovoga? Ti si je**ni ravnatelj zatvora i o ovakvim događajima govoriš kao da se radi o nekakvom potresu ili prirodnoj katastrofi koju je bilo nemoguće izbjeći! A osjećaj za realnost? Ima li to kakvu ulogu u tvojim "profesionalnim odnosima"?
FATALNA POGREŠKA. POTREBNA REINSTALACIJA CJELOKUPNOG SUSTAVA.
Gledajući ovu apsolutno rogonjsku priču, ne mogu se ne prisjetiti jednog državnika iz davnih vremena koji je dobro znao kako stvari funkcioniraju i kako se obraniti od ovakvih eskalirajućih nizova pogrešaka:
"Narod može preživjeti svoje budale, pa čak i svoje ambiciozne. Ali ne može preživjeti izdaju iznutra.
Neprijatelj na vratima je manje opasan zato što je poznat i otvoreno nosi svoju zastavu; no izdajnik se slobodno kreće unutar zidina, njegov podmukli šapat se širi ulicama i uvlači u same dveri vlade. Jer izdajnik se ne doima poput izdajnika: govori jezikom koji je njegovim žrtvama poznat, nosi njihova lica i njihove argumente, i živi od apela na niskost koja leži duboko u srcima svih ljudi.
On uzrokuje trulež u duši naroda, po noći potajno i neotkriveno radi na potkopavanju stupova grada, širi zarazu u tijelo politike kako bi ona izgubila sposobnost otpora. Čak i ubojice se treba manje bojati nego njega."
U prvom dijelu "Rođenih za zgražanje 6" sam opisao globalni lov na vještice i prijetnje smrću koje su zbog muškaraca koji se privatno nalaze na kavi organizirale feminističke udruge, mediji i vladini dužnosnici, time počinivši kaznena djela klevete, govora mržnje i izazivanja nasilja. Ovaj sramotan linč diljem svijeta bi trebao služiti svima kao podsjetnik na činjenicu da svim velikim medijima upravljaju zlokobni interesi koje uopće ne zanima ni prenošenje vijesti ni objektivnost, već samo gola propaganda ništa blaža od one u Sovjetskom savezu.
Unatoč globalnom pritisku i prijetnjama, veseli me što mogu objaviti da je jedan dio sastanaka ipak održan. Neka od izvjeća možete pročitati na ovim linkovima:
Sastanci su velikom većinom prošli mirno, osim u Amsterdamu gdje je članove pronašla i napala rulja iz fašističke organizacije ANTIFA. Policija je intervenirala i spriječila nered.
U međuvremenu, Roosh je u subotu 06.02. u 19:00h održao konferenciju za novinare u hotelu u Washingtonu (DC). Konferenciju možete u potpunosti pogledati ovdje.
S obzirom na to da je Roosh na konferenciji potpuno posramio novinare te su svi pokunjeno priznali da mediji izmišljaju i potiču nasilje protiv nevinog čovjeka koji nema veze sa silovanjem, podrazumijeva se da o Rooshu sutradan više nije objavljeno ni slovo više, čak ni mali članak isprike ili ispravka netočnih navoda. UPDATE: Vice i Daily Beast su objavili po još jedan članak u kojemu potpuno ignoriraju sve zaključke s konferencije i samo papagajski ponavljaju kako je Roosh pobornik silovanja
Evo moje kratke interpretacije konferencije za novinare:
Iako sam ja iznimno umjeren što se tiče razina optimizma, često od čitatelja čujem da možda malo pretjerujem, stvari uopće nisu tako crne. Šansa da će te sustav obiteljskog prava pretvoriti u feudalnog kmeta je i dalje manja od 50%. Lažne optužbe za silovanje su razorne, ali vjerojatno se neće dogoditi baš tebi nego nekom tamo Julianu Assangeu.
Moguće je da ste posljednjih dana čuli nešto o sastancima čitatelja Return of Kingsa, velikog Rooshevog portala o igri, zdravlju i politici. Trebalo se raditi o ukupno 163 sastanka u 46 zemalja svijeta u sklopu kojih bi se grupa muškaraca u subotu 06.02. sastala na nekom javnom mjestu i privatno otišla popiti piće, popričati i upoznati se. Nama najbliže lokacije su se nalazile u Ljubljani i Beogradu. Nažalost, ROK sastanak je zbog iznimne razine opasnosti i prijetnji otkazan.
Što se dogodilo?
U nekim od lokacijama sastanaka (pretežno u Australiji, Kanadi i Engleskoj, sve zemljama anglosfere s potpunom tiranijom femističkih i LGBT pokreta, aktivisti koje vrijeđa ideja da bi se nekolicina muškaraca mogla mirno i privatno naći i popiti piće su odmah počeli organizirati "proteste". Pri tome ne mislim na nekakve mirne proteste u kojima netko drži transparent i obavještava javnost o svojoj poruci, već na organizirani linč prepun opasnih i naoružanih fanatika.
Samo nekolicina od tisuća poziva da se Roosha i svakoga tko ima veze s njim siluje, pretuče, kastrira, upuca i sl.
Umjesto da ili šute ili napišu nešto o osudi vala nasilja prema ljudima koji nisu prekršili nijedan zakon i koji se samo žele privatno naći i porazgovarati, mediji su poveli juriš naslovima poput:
Izvor bizarne tvrdnje da Roosh podržava silovanje je njegov davni satirični članak u stilu slavnog "Skromnog prijedloga" Jonathana Swifta pod naslovom "Kako zaustaviti silovanje" u kojemu se ironično predlaže "legalizacija silovanja u privatnom prostoru kako bismo osnažili žene i omogućili im donošenje odraslih odluka o svojim tijelima". Svakome s imalo mozga je već od prve rečenice jasno da se radi o satiri i svaki novinar koji to predstavlja kao nekakav dokaz da Roosh ide uokolo i siluje žene je jednostavno mentalno mrtav. Radi se o najobičnijoj kleveti i žutilu.
A države i njihovi službeni organi? Svi mogući izabrani predstavnici, od gradonačelnika do britanskih parlamentaraca (u britanskom donjem domu su zbijali šale o Rooshevoj veličini penisa) su se kukavički poveli za ovom ruljom fanatika i umjesto da osude nasilje počeli lobirati da se Rooshu zabrani ulazak u zemlju, a sve njegove pobornike uhiti i "nauči ih lekciju". Ironično, jedini koji su pretežno ostali suzdržani su bili pravi predstavnici policije koji se svakog dana suočavaju s puno gorim stvarima od satiričnih članaka i stoga rijetko imaju volje upuštati se u takav lov na vještice.
Naravno, nitko od njih se nije niti potrudio kontaktirati Roosha za njegov komentar, jer kvragu čemu uopće postoji javna rasprava i zašto bi se nekome dalo šansu da kaže nešto u svoju obranu? Čemu gubiti vrijeme na takve stvari? Bolje je samo osnažiti mentalno bolesne feministe i pozvati ih na klanje nevinih ljudi diljem svijeta.
Nažalost, prava tragedija ovog slučaja ne leži samo u tome da tisuće ljudi otvoreno pozivaju na ubojstvo slučajnih prolaznika na temelju svoje totalitarne ideologije - luđaka će se uvijek naći posvuda - već u samoj medijskoj manipulaciji koja je vrlo proračunata i zlonamjerna.
U međuvremenu, razina prijetnji je još narasla i sada ovi bolesnici otvoreno pozivaju na to da netko ubije Roosheve roditelje:
Dok rulja diljem svijeta ispoljava svoj fašistoidni bijes na zlikovcu kojeg im je naznačila vlada, nitko se ne buni na to što ih ta ista vlada gura u robovlasništvo prihvaćanjem sporazuma TPP i TTIP.
Simbolično, na isti ovaj dan je Facebook bannao moju sliku za pozadinu, a prijetnje ostavio potpuno nedirnutima:
Ako ste moj dugogodišnji čitatelj, vjerojatno vam je dobro poznato sljedeće:
Ignissovo pravilo #22: Ako želiš biti uspješan sa ženama, prati što žene rade, a ne što govore.
Kritičari to vole zlonamjerno interpretirati kao da ja ženama pripisujem nekakvu zlu namjeru ili zavjeru obmanjivanja muškaraca, no realnost je zapravo sasvim nevina i indiferentna: žene jednostavno nemaju ni najmanju ideju što ih uzbuđuje i zašto ih to uzbuđuje.
Ne vjerujete? Danas nam stiže ova zamamna studija o seksualnim preferencijama koju nam je ljubazno priredila prof. Meredith Chivers sa sveučilišta Queen's University iz Ontarija u Kanadi:
Za svrhu studije, istraživači su pripremili po nekoliko kraktih filmova sa sljedećim temama:
1) heteroseksualni spolni odnos između muškarca i žene
2) homoseksualni spolni odnos između muškarca i muškarca
3) homoseksualni spolni odnos između žene i žene
4) muškarac kako masturbira
5) žena kako masturbira
6) nabildani muškarac koji gol šeta po plaži
7) vitka žena koja gola radi aerobik
8) spolni odnos između dvaju patuljastih čimpanzi (majmuna vrste bonobo)
Možemo se samo nadati da su ljudski parovi izgledali ljepše od ovoga. Izvor slike
Snimke iz navedenih 8 kategorija su prikazane muškarcima i ženama obje seksualne orijentacije.
Seksualno uzbuđenje je istovremeno bilo mjereno na dva načina: objektivno i subjektivno. Sudionici su sjedili u udobnoj kožnoj fotelji u njenom laboratoriju u Centru za mentalno zdravlje i liječenje ovisnosti pri Sveučilištu u Torontu gdje prof. Chivers drži nastavu. Genitalije sudionika su bile spojene na pletizmografe - za muškarce je to uređaj koji se navuče na penis kako bi mjerio nabreklost, a za žene mala plasitčna sonda koja se smjesti u vaginu i mjeri protok krvi u genitalijama. Svaki sudionik je također bio opremljen jednostavnom tipkovnicom kako bi mogao na brojčanoj ljestvici ocijeniti svoju razinu seksualnog uzbuđenja.
REZULTATI:
Muškarci su u prosjeku genitalno reagirali na način koji je prof. Chivers opisala kao "odgovarajućim kategoriji".
Muškarci koji su se izjasnili kao heteroseksualni su doživjeli erekciju gledajući heteroseksualni seks, lezbijski seks i žene koje masturbiraju i vježbaju. U pravilu su bili indiferentni kada su na ekranu bili samo muškarci.
Homoseksualni muškarci, s druge strane, su bili uzbuđeni na dijametralno suprotan način.
Također, bilo kakva nada da će životinjski seks pobuditi nešto u muškarcima obje orijentacije je propala jer ih uopće nisu uzbudili majmuni.
Isto tako, opisi uzbuđenja putem tipkovnice i su se poklapali s očitavanjima pletizmografa. Umovi i genitalije muškaraca su se potpuno slagali.
Kod žena je bilo znatno drugačije.
Bez obzira na to kao koja su se seksualna orijentacija izjasnili, sve su pokazivale znatno i vrlo brzo uzbuđenje prilikom prikazivanja muškaraca s muškarcima, žena sa ženama i žena s muškarcima.
Više ih je objektivno uzbudila žena koja vježba nego muškarac koji šeće po plaži, a genitalije su im bile vrlo prokrvljene i kod scena s majmunima (iako trunku manje nego kod zgodnog muškarca u šetnji). Kod žena se činilo kao da um i genitalije jedva pripadaju istoj osobi. Očitanja s pletizmografa i unosi u tipkovnicu se gotovo uopće nisu poklapali.
Tijekom lezbijskih scena, heteroseksualne žene su prijavile puno manje uzbuđenja nego na što su upućivale njihove vagine, tijekom scena s dva muškarca je razlika bila još veća, a tijekom heteroseksualnog odnosa su tvrdile da su uzbuđene puno više nego što su zapravo bile.
Kod ispitanica koje su bile lezbijke, izraženi i izmjereni rezultat su se donekle približili prilikom scene s dvije žene, no prilikom scene s dva muškarca je njihovo uzbuđenje bilo još veće, unatoč tome što su ustvrdile da im to nije zanimljivo.
Također, sve žene su bez obzira na orijentaciju tvrdile da ih nimalo ne uzbuđuje gledanje čimpanzi.
Voljeli biste da obradim neku temu ili trebate pomoć s ljubavnim problemom (za oba spola)? Komentirajte/ pošaljite na: ignissblog(na)yahoo.com
Ako ne napišete drugačije, prihvaćate mogućnost njegove prezentacije na blogu. Vašu adresu, sliku, ime i detalje NIKADA NEĆU OBJAVITI.
Na isti mail zatražite dozvolu za prenošenje članaka.
Klikom na gumb ispod otvarate PayPal prozor za donaciju Ignissu.
Molim donirajte jedino ako osjećate da vam je moje pisanje znatno promijenilo život na bolje i želite se zahvaliti i ovim putem. Nemojte donirati kao političku poruku, naknadu ili motivaciju za privatni savjet, ili kupnju knjige alternativnim putem.
Na lijevoj strani prozora možete unijeti iznos (u USD), a na desnoj poruku uz donaciju.
Unaprijed hvala!
Podržite Igniss blog i postanite pokrovitelj na Patreonu